/feljton_2011_36-38

Page 1

Glas Koncila broj 36 4. rujna 2011.

21

USUSRET BEATIFIKACIJI DRINSKIH MUČENICA (1)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Godina 1941. u Goraždu, na rijeci Drini...

Juraj Šćetinec - markantan socijalni mislilac

T

ragom vijesti da će Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih tijekom euharistijskog slavlja u Olimpijskoj dvorani »Zetra« u Sarajevu proglasiti 24. rujna blaženima redovnice iz družbe Kćeri Božje Ljubavi, u narodu poznate kao Drinske mučenice: s. Julu, s. Berchmanu Johannu, s. Krizinu, s. Antoniju i s. Bernadetu, objavljujemo feljton o njihovim životima, djelatnosti i mučeničkoj smrti.

Stipan Bunjevac

ve, kao i odjeću koja je bila poprskana krvlju časnih sestara... Mama je zatim četnike upitala: 'Jeste li počinili nasilje nad njima?'. Odgovorili su: 'Nisu se dale, majku im ustašku. Skakale su kroz prozor'... Nakon nekog vremena došao je u našu kuću i treći četnik, po imenu Blagoje. Sva su trojica dočekali zoru u našoj kući.«

— Pripreme za proglašenje blaženima redovnica kćeri Božje Ljubavi, u ¦ S. Jula (Kata) Ivanišević narodu poznatih kao Drinske mučestero ostalo živih, a Kata je bila prva nice: s. Jule Ivanišević, s. Berchmane među njima. Odgojeni su u pobožnoLeidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antosti, redovitoj molitvi i pohađanju eunije Fabjan i s. Bernadete Banja, priharistijskih slavlja, primanju pričesti, vode se kraju. Tom iznimno važnom odlasku na hodočašća Gospi na Trsat i događaju u povijesti Katoličke Crkve Mariju Bistricu. Pohađala je nižu pučna ovim prostorima, redovničke za- Rijeka Drina odnijela je trupla jednice kojoj su pripadale te hrvatPuno godina kasnije, na temelju ku školu s izvanrednim uspjehom, skoga, austrijskog, slovenskog i ma- njihova razgovora i očevidaca, re- ali je, prema očuvanom rješenju onođarskog naroda, potrebno je dati pri- konstruirano je mnoštvo detalja o dobnih vlasti, otpuštena »siromaštva mjerenu pozornost, ne samo zbog zločinu. Uhićene redovnice: s. Jula, radi«. Kolikogod je to bio svojevrsni povijesne istine, nego i budućih na- s. Krizina, s. Antonija i s. Bernadeta, šok za nju i obitelj, ta će joj činjenica raštaja, koji u njihovu primjeru mogu bile su dovedene 15. prosinca 1941. i obilježiti njezin daljnji život u ljubavi i crpiti snagu da se zlo može nadvla- zatvorene u jednu sobu na trećem pomaganju siromasima, posebice djedati, tama rasvijetliti, zločin oprosti- katu goraždanske vojarnice, u kojoj ci. Doma je pomagala roditeljima: rati, sumnja odagnati, svijet oplemeni- su četnici upali s namjerom da ih si- dila na polju, čuvala stado ovaca, prela ti, u bogoljublju i čovjekoljublju. luju. Naredili su im da skinu odjeću vunu, plela čarape i slično. U družbu Kakvo su to svjedočanstvo svijetu sa sebe, no one su to odbile, moleći Kćeri Božje ljubavi stupila je g. 1914., dale samozatajne redovnice? Što im ih da im to ne čine, te vidjevši da ne- u Sarajevu, a na dvogodišnju početnu se, zapravo, dogodilo i zbog čega će biti maju drugog izlaza, bacile se u hipu formaciju otišla je najprije u austrijski stavljene kao svijetli uzori na čast olta- kroz otvoren prozor, uz povike: »Isu- Breitenfurt te kasnije u Beč, gdje je ra? U kakvom su obiteljskome duhu se, spasi nas!«, ispred iznenađenih i g. 1916. položila privremene zavjete. Konačni »da« Gospodinu i odgajane i redovničkome ozračju rasle? Koja je to re- Mama je zatim četnike upitala: »Jeste li počinili družbi izrekla je 1923., pred dovnička zajednica iz koje nasilje nad njima?« Odgovorili su: »Nisu se dale, oltarom u sarajevskoj crkvi Kraljice Sv. Krunice. Svasu izrasle takve duhovne majku im ustašku. Skakale su kroz prozor!« kako vrijedi spomenuti i velikanke? Na ta i slična pitanja pokušat će odgovoriti ovaj fe- zatečenih četnika. Razjareni i izbe- njezinu sestru Maru, koja je također ljton, bazirajući se na knjigama »Za- zumljeni istrčali su nakon toga van i obukla redovničko odijelo i postala vjet krvlju potpisan« s. Slavice Buljan našli slomljene i krvave, ali još žive s. Agneza. S. Jula poslana je u samostan na (Zagreb, 2. izdanje, 2010.) i »Drinske redovnice, koje su bijesni zbog nemučenice« Ante Bakovića (Zagreb, 3. obavljena »posla« redom noževima Ilidži, kod Sarajeva, gdje se brinula za izdanje, 1991.) te biltenu »Drinske mu- zaklali. Potom su im izbodena tijela samostansko gospodarstvo, pa zbog čenice« (Zagreb, br. 6/2011.). nogama dogurali do rijeke Drine i zdravstvenih razloga u sarajevski Zatamo ih ostavili, a nedugo zatim i od- vod sv. Augustina, da bi bila imenoNoć je utonula u stravu i užas vana poglavaricom samostana »Josigurnuli u rijeku, koja ih je odnijela. Mnogima se nameće logično pita- povac« u Slavinićima, kod Tuzle. Po»Ta strašna prosinačka noć godine 1941. u Goraždu, na rijeci Drini, ima nje: Što je bilo s petom redovnicom, tom je radila u Zemaljskome sirotištu svoja dva dijela« - zapisao je Anto Ba- s. Berchmanom, koja je također bila u Zagrebu, u samostanu »Betanija« u ković svjedočko sjećanje o četničko- uhićena 11. prosinca 1941. sa susestra- Slatini, kod Sarajeva, te od 1932. kao me zločinu nad katoličkim redovnica- ma i odvedena iz zapaljenog i unište- poglavarica samostanske zajednice ma u poglavlju »Četnički koljači u na- nog samostana na Palama? Nju su na na Palama, gdje je ostala punih 17 gošoj kući« knjige »Drinske mučenice«. putu prema Goraždu, po hladnoći i dina, sve do krvave 1941. Zbog blagosti »Prvi se dio netom odigrao« - nastavlja snijegu, ostavili iznemoglu u mjestu i osjećaja za svakog nevoljnika zvali su Baković. »Vrisak, jauk, skok u smrt i - Sjetlina, jer nije više mogla dalje zbog ju »dobra s. Jula«. I ona je bila potpuno pokolj nevinih časnih sestara. Vojar- starosti, imala je 76 godina. Nakon de- svjesna svih pogibelji koje su se nadvina je ušutjela. Sestre su ušutjele. Noć setak dana zatočeništva priopćili su joj le nad redovnice, ali s velikim pouzdaje utonula u svoju stravu i užas. Tekle da ju vode sestrama u Goražde, koje njem u Božju providnost, što se vidi iz su prve minute nakon ponoći 15. pro- su već bile ubijene. Jedan od četnika jednog njezina pisma rođenoj sestri, u sinca 1941. A drugi dio dogodio se od- koji ju je trebao, tobože, pratiti odveo kojemu doslovce piše: »Teška su vremah nakon zločina. Možda je to bilo u ju je 23. prosinca iste godine u šumu mena i zlo svakim danom raste. Mi jedan poslije ponoći, najkasnije u pola kod Sjetline i tamo ju ubio, vrativši se smo ovdje kao na fronti, neprestana pucnjava oko nas, po danju i po noći, dva. U kuću mojih roditelja, Stojana i s njezinom krunicom oko vrata. svakovrsne strahove proživljavamo. Jelke Baković, u tadašnjoj ZdravkoviOko nas se ruši, pali, krade i otima, i ćevoj ulici br. 4, banuli su četnički ko- S. Jula - zbog ljubavi prema ljudi su postali divlji, gori nego zvijeri... ljači. Sjedaju i pričaju što su to maločas sestrama u mučeništvo uradili. Kakve igre slučaja! Koljači poTko su bile te hrabre, požrtvovne Čekamo što nam dragi Bog odredi.« Koliko je voljela svoje sestre, dotanko pričaju o svom zločinu dvjema i ponosne žene, koje su radije odaženama, dvjema gorljivim katolkinja- brale smrt nego da pogaze zavjet dan kazala je na dan njihova zarobljeništva, kada im se na povratku kući, ma, čestitim Hrvaticama, koje su obje samome Gospodinu? rođene u Duvnu, a ni ne znajući tko S. Jula (Kata) Ivanišević rođena je shvativši što se događa i što im se su one. Jedna je žena, kako već rekoh, 25. studenoga 1893. godine, u selu Go- sprema, bez oklijevanja pridružila te moja majka Jelka, a druga gospođa dinjaku, u župi Staro Petrovo Selo, od krenula s njima na križni put i u muAngelina Genda, rođena Čurčić, su- oca Nikole i majke Tere r. Šimunović. čeništvo, iako se mogla spasiti. pruga nastavnika oružničke škole... Imali su 11-ero djece, od kojih je šeNastavlja se Nakon onih strašnih vriskova, jezo¦ Panorama Govitoga zapomaganja i jauka dolaze, ražda s vojarnom dakle, u našu kuću, na noćenje dvokralja Petra u jica četnika, koji su sudjelovali u tom desnom dijelu slike zločinu, a očito ih je bilo više. Prema svjedočanstvu moje majke i gospođe Gende, jedan se zvao Pero Buha, a bio je negdje od Nevesinja, a drugi Boro Šljivić, negdje od Sarajeva... Naredili su majci da ugrije vodu i da im opere krvave ruke, da im dobro opere nože-

strukovni savez, gdje je uređivao glasilo i redovito u njemu objavljivao. Bio je i velik podupiratelj zadrugarstva, napose kroz Savez seljačkih zadruga. Redovito je predavao na Pučkom sveučilištu, Radničkoj akademiji, Seljačkom sveučilištu Škole narodnog zdravlja, Zadružnoj školi kao i u društvima Katoličke akcije. Vrlo uspješan katolički Hrvatski socijalni tjedan organizirao je 1932, 1937. i 1938. Kada je 24. lipnja 1939. umro u Zagrebu od posljedica milijarne tuberkuloze, mnoga glasila objavila su nekrologe ispunjene Vladimir Lončarević iskrenom žalošću i sjajnim superlantenzivno i raznovrsno soci- tivima o njegovim zaslugama. Sprojalno djelovanje hrvatskih ka- vod je 26. lipnja na groblju Mirogoj tolika, osobito onih organizi- vodio nadbiskup Alojzije Stepinac. »Polazište Šćetinčevog aktivizranih u sklopu Hrvatskoga katoličkog pokreta, tijekom prve ma uvijek je u naglašavanju mopolovice 20. stoljeća, imalo je svoj ralnih vrijednosti, na koje se nadoosobit i originalan izraz u misli i vezuju stručna znanja i strukovno radu prof. dr. Jurja Šćetinca tijekom udruživanje na osnovama koje nisu dvadesetih, a osobito tridesetih go- tek interesne, nego uključuju i zadina 20. stoljeća. Rođen je 19. trav- jednički identitet i kulturu«, ističe u nja 1898. u Koprivnici, gdje završa- svom odličnom predgovoru nedavva nižu gimnaziju i odlazi u Zagreb no objavljenoj knjizi Šćetinčevih na Gornjogradsku klasičnu gimna- radova (»Hrvatska katolička baština ziju. Zbog teškog socijalnog stanja XX. st.«, Glas Koncila) dr. Domagoj stanovao je u nadbiskupskom orfa- Račić. Šćetinec je u svojim člancima notrofiju. Ondje se zbližava i s bu- često pisao o uzrocima siromaštva dućim zagrebačkim nadbiskupom i socijalnog raslojavanja tražeći rekardinalom Alojzijem Stepincem, formu gospodarskih odnosa, koja »treba dovesti do uvođenja faktične s kojim će ostati trajno povezan. Nakon mature 1917. upisao je ravnopravnosti radnika i poslodaPravni fakultet u Zagrebu i bio je- vaca... te do demokratizacije radnog dan od najboljih studenata. Tada odnosa, čime će poslodavac i radnik postaje član, a poslije i predsjednik postati suradnici«. Sredinom tridesetih u nizu puHrvatskoga katoličkog akademskog društva »Domagoj«. Uz pra- blikacija obrađuje korporativizam u vo, završio je i jednogodišnji tečaj duhu kršćanskoga socijalnog nauka, kao mogući srednji put trgovačke akademije. Zajedno s Ivanom Mer- U članku »Proble- između liberalizma te fašizma i komunizma. zom i Đurom Gračanimi suvremenog nom godine 1920. dobi- korporativizma« U članku »Problemi suvremenog korporava stipendiju za studij (1938) Šćetinec tivizma« (1938) definiu Parizu te pohađa Slobodnu školu političkih definira korporati- ra korporativizam kao »posredni sistem« koji znanosti (Ecole libre vizam kao »pokombinira individualdes sciences politiques; koja i danas djeluje), sredni sistem« koji no i socijalno načelo, a na pravnom fakultetu kombinira indivi- tražeći opće dobro uz i kolegije iz političkih dualno i socijalno maksimalnu moguću korist za pojedinai ekonomskih znanonačelo, tražeći ca. Temeljni čimbenik sti. Studij završava 1924. opće dobro uz uravnoteženja indivikao najbolji strani student i drugi student u dualnog i društvenog maksimalnu klasi, za što je i posebno moguću korist za interesa su profesionalnagrađen. Školuje se i ne zajednice. Budući da pojedinaca. u Münchenu te putuje se korporativizam tada, Europom upoznavši se Temeljni čimbenik osim u demokratskim sa socijalnim prilikama sustavima (Austrija, uravnoteženja i organizacijama - naŠvicarska, Francuska, individualnog i pose onima katoličkog Belgija) pokušavao društvenog usmjerenja. Nakon pougraditi i u totalitarnivratka u Hrvatsku 26. interesa su profesi- ma, piše i o režimima prosinca 1924. postiže u Italiji, Njemačkoj, doktorat iz pravnih i onalne zajednice. Portugalu (»Socijalna ekonomskih znanosti, braneći rad- organizacija fašizma«, 1935, »Kornju iz problematike obrtništva. porativni sistem fašizma«, 1939), Nakon kraće sudsko-odvjetničke uočavajući, uz ostalo, niz negativnih karijere u Đakovu, Koprivnici i Bje- aspekata tih režima. »Agresivni nalovaru od 1925. do 1928, u lipnju iste cionalizam dovodi do ekspanzivnog godine angažiran je za pravnog refe- imperijalizma, a rasizam do indivirenta u Radničkoj komori u Zagre- dualnih i kolektivnih nepravda. Aubu, gdje je naslijedio Božidara Ad- toritarno vodstvo znači diktaturu i žiju. Komoru napušta u lipnju 1931. samovolju. Primat politike nad svim kada je primljen na Ekonomsko-ko- sferama života je nepravedan i konmercijalnu visoku školu u Zagrebu traproduktivan... Režim osnovan u svojstvu ugovornog nastavnika na ovim načelima je netolerantan, za sociologiju i socijalnu politiku, ekskluzivan i nepravedan.« no već u srpnju 1932. postaje privatMnogi vidici njegove misli sanim docentom, 1933. izvanrednim, čuvane u šezdesetak publikacija a 1936. redovitim profesorom Škole, knjiga, brošura i članaka u »Luči«, čiji je dekan bio 1938/39. »Hrvatskoj straži«, »Hrvatskoj proU društvenom angažmanu ka- svjeti«, »Danici«, »Ekonomistu«, toličkom inspiracijom spaja brigu pravničkom »Mjesečniku«, »Obiza radništvo i težnju za društvenom telji«, »Zadružnoj svijesti« časopisu obnovom. Bio je aktivan član niza »Socijalna misao«, koji je osnovao gospodarskih, zadružnih, kulturnih - i danas su aktualni, a povrh svega i školskih organizacija. Osnovao je i ostaje golema ljubav za socijalnu vodio sindikalni Hrvatski radnički pravdu i svoj narod.

I


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.
/feljton_2011_36-38 by Glas Koncila - Issuu