/feljton_2011_39-42 by Glas Koncila

Glas Koncila broj 39 25. rujna 2011.

POVODOM 20. OBLJETNICE SRPSKIH ZLOČINA U TOVARNIKU (1)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Što su pisali mrtvozornici dr. Vojislava Stanimirovića

Fra Didak Buntić - učitelj i dobrotvor Hercegovine

NA, domaći i srbijanski četnici počinili su 22. rujna 1991. nakon okupacije Tovarnika (malenoga hrvatskog sela na samoj granici s Vojvodinom) stravičan masovni zločin. Ubili su 68 mještana, među kojima i župnika Ivana Burika, protjerali nesrpsko pučanstvo i oštetili više od 75% kuća i gospodarskih zgrada. Za taj masovni ratni zločin do danas nitko nije odgovarao.

¦ Izvješće o uzroku smrti za Rudolfa Rappa ubijenog metkom, za kojega je dr. Ljeposava I. Stanimirović napisala da je poginuo od ekspolozije

Tomislav Vuković

— Društvo Antuna Gustava Matoša glašavali stradalima u eksplozijama. nog velikana rođenog 1873. u Tovariz Tovarnika poslalo je 4. srpnja 2011. Željko Anić, predsjednik tovarničkog niku, po podrijetlu, s očeve strane, sredstvima javnog priopćavanja Izja- Društva Antuna Gustava Matoša, isti- Bunjevca iz mjesta Plavne u Bačkoj a, vu za javnost: »U povodu skore dva- če kako se prijava temelji na službeno s majčine strane, Slavonca iz Našica. desete obljetnice srbijanske okupaci- izdanim dokumentima koje posjedu- Dobro je spomenuti da je u tijeku i je Tovarnika, za vrijeme koje su pri- ju, te da je objašnjenje dr. Stanimiro- postupak osnivanja Zaklade Antuna padnici Jugoslavenske narodne armi- vić, dano medijima, kako su pojedina Gustava Matoša kojoj je svrha promije i ravnogorskog četničkog pokreta tijela bila u takvom stanju da se uzrok cati, zaštićivati i valorizirati književno izvršili masovni ratni zločin ubojstva nije mogao utvrditi pa su zato navodili djelo Antuna Gustava Matoša na racivila i zarobljenih hrvatskih vojnika, eksploziju, najblaže rečeno smiješna. zini hrvatske nacionalne i europske među kojima je bilo i članova Matice Naime, liječnički pregledi i službena književnosti. U uređenoj demokrathrvatske, za što do danas nitko nije izvješća o uzrocima smrti načinjeni skoj državi vladavine prava kaznene odgovarao, Društvo Antuna Gustava su samo dva-tri dana nakon smrti, pa prijave takve vrste podnose mjeroMatoša daje ovu izjavu za javnost: Žu- tijela sigurno nisu mogla biti u tako davne državne ustanove, a ne udrupanijskom državnom odvjetništvu u raspadajućem stanju kako to pred- ge. Drugo, od tako visokog državnog Vukovaru podnesena je kaznena pri- stavljaju dr. Stanimirović i dr. Marti- dužnosnika, kao što je potpredsjednik java protiv dr. Ljeposave I. Stanimiro- nović, liječnici »Radne organizacije vlade, u bilo kojoj normalnoj državi u vić (1952) iz Vukovara i dr. Dragana Dom zdravlja 6. decembar Šid«, kako svijetu, među koje se ubrajaju i one s Martinovića (1951) iz Šida (Vojvodi- to doslovce stoji na ćiriličnim službe- parlamentarnom demokracijom (kao što je Republika Hrvatska) očekivalo na), zbog osnovane sumnje da su po- nim pačatima koje su koristili. bi se poštivanje trodiobe vlasti: zakočinili kazneno djelo prikrivanja ratPotpredsjednik Uzelac o »najvećoj nodavne (Hrvatski sabor), izvršne nog zločina. (predsjednik i Vlada RH) i sudbene Postoji osnovana sumnja da su dr. laži« u Hrvatskoj Ljeposava I. Stanimirović i dr. Dragan Dodatnoj napetosti cijelom je slu- (Ustavni sud, Vrhovni sud i ostali suMartinović u razdoblju od 10. listopa- čaju nešto kasnije pridonio potpred- dovi). Dakle, nedopustivo je miješada do 16. studenoga 1991. u Tovarniku, sjednik Hrvatske vlade Slobodan nje ili bilo kakva prisila izvršne vlasti na sudbenu, pa potpredza vrijeme srpske agresije »U službenim su dokumentima dr. Ljeposava sjednik vlade ne bio smio na Republiku Hrvatsku, djelujući u službi agreso- Stanimirović i dr. Dragan Martinović naveli da a priori govoriti o »najvećim lažima«. Takve i slične ra i domaćih izdajnika, s su vlč. Ivan Burik (1928), Đuka Došen (1957), ciljem prikrivanja ratnog Tomislav Ivković (1939), Ivan Jurić (1928), Ruža izjave hrvatskih obnašazločina, kao uzrok smrti telja vlasti samo govore o Jurić (1933), Tomislav Karačić (1932), Rudolf ubijenih Hrvata u službenjima samima i njihovoj Rapp (1942) i Berislav Šimunić (1974) poginuli političkoj ozbiljnosti, ali i nim dokumentima naveli da su vlč. Ivan Burik o ozbiljnosti same države od eksplozije, iako su ubijeni vatrenim i/ili (1928), Đuka Došen (1957), koju vode političari takvohladnim oružjem.« Tomislav Ivković (1939), ga profila! Ivan Jurić (1928), Ruža Jurić (1933), Uzelac koji je na internetskom porTomislav Karačić (1932), Rudolf Rapp talu Danas.hr 1. rujna, pomalo neuo- Ubojstvo prikriveno »krvarenjem (1942) i Berislav Šimunić (1974) po- bičajeno, barem s motrišta jednoga od između menstruacija« ginuli od eksplozije, iako su ubijeni najviših dužnosnika u vladi, na noviKljučno je pitanje: Što točno piše u vatrenim i/ili hladnim oružjem od narski upit izjavio: »Ta priča o Sta- spomenutim službenim izvješćima strane njima poznatih osoba, pa su nimiroviću jedna je od najvećih laži o uzrocima smrti tovarničkih žrtava time počinili kazneno djelo prikri- koje se godinama ispredaju u Hrvat- temeljem kojih je podnijeta kaznena vanja ratnog zločina protiv civilnog skoj! Stanimirović i njegova supruga prijava Tako je npr. dr. Ljeposava I. stanovništva.« - liječnici, ugledni ljudi - ne samo da Stanimirović u »lekarskom izveštaju nisu ratni zločinci, nego nisu ni mra- o uzroku smrt« od 18. listopada 1991. »Dom zdravlja 6. decembar Šid« va zgazili, nikada. Sve što su radili za za Rudolfa Rappa, rođ. 10. lipnja 1942, »Dr. Ljeposavu I. Stanimirović i vrijeme rata bilo je za dobro svih ljudi navela datum smrti »18. 10. 1991«, što znači da je pregled ubijenoga obavljen dr. Dragana Martinovića na dužnost onog kraja. Ponavljam - svih!« Prije nego se promotre stvar- istoga dana kada je spomenuti mještaliječnika mrtvozornika u okupiranom Tovarniku postavio je... dr. Vojislav ne činjenice, koje mogu pomoći da nin i ubijen, što je posebno važno istaStanimirović, suprug osumnjičene se ispravno prosude spomenute, ne knuti u kontekstu njezine izjave da su dr. Ljeposave I. Stanimirović, koji je samo potpuno različite nego i isklju- tijela bila u takvom stanju da se uzrok kao pripadnik rezervnog sastava Ju- čive ocjene o djelatnosti dviju osoba smrti nije mogao utvrditi, pa su zato goslavenske narodne armije organi- s Hipokratovom zakletvom u zgaže- navodili eksploziju. Unatoč tome što zirao i vodio sanitetsku službu u tzv. nome i izmasakriranome Tovarniku je iz blizine ubijen metkom, liječnica g. 1991. na samome početku srpske je u rubrici »bolest (ili stanje) koje je Zapadnom Srijemu. Imajući u vidu vrstu i težinu ka- agresije na Hrvatsku, potrebno je upo- neposredno izazvala smrt« zapisala: znenog djela, nadamo se da će Hr- zoriti na dvije zbunjujuće aktivnosti. »eksplozija«. Ono što je posebno šokantno i, najvatska liječnička komora razmotriti Prvo, najblaže iznenađuje činjenica mogućnost da dr. Ljeposavi I. Stani- (bolji poznavatelji prevladavajućeg blaže rečeno, degutantno jest njezino mirović oduzme licencu za obavljanje političkog establišmenta u Hrvatskoj, popunjavanje rubrike »osnovni (inicivjerojatno i nisu iznenađeni) da ka- jalni uzrok) smrti« u kojoj se upisuju liječničke djelatnosti.« Dakle, kao što je očito iz samo- znenu prijavu za tako težak zločin, šifre iz Međunarodne klasifikacije ga teksta, Društvo Antuna Gustava kao što je prikrivanje i krivotvore- bolesti, koja je »prethodila gore naveMatoša iz Tovarnika obavijestilo je nje ubojstva nevinih, podnosi jedna denom uzroku smrti«. Ona je, naime, javnost o tome da je jedna od obitelji od obitelji stradalih uz pomoć male, upisala klasifikaciju bolesti »N923«, stradalih Tovarničana, po odvjetniku skromne, pomalo samozatajne, ali na- koja doslovce svim liječnicima u sviLuji Medvidoviću iz Osijeka, podnije- dasve vrijedne i samosvjesne udruge jetu poručuje da je riječ o »pojačanom la Državnom odvjetništvu Republi- koja se bavi promoviranjem kulturne krvarenju između menstruacija« (lake Hrvatske kaznenu prijavu protiv baštine. U nizu njezinih aktivnosti tinski: »Menorrhagia intermenstruasrpskih liječnika iz Hrvatske (dr. Sta- vrijedi barem spomenuti npr. tiska- lis«, a na engleskom: »Ovulation bleenimirović) i Srbije (dr. Martinovića) nje knjige «Hrvatska riječ u Srijemu», ding«), što svatko može provjeriti na koji su g. 1991, prema prijavi, prikri- koju je priredio Dubravko Horavtić web-stranici: http/www.datoteka. vajući srpske zločine nad Hrvatima u ili izgradnju Spomen-kuće Antuna com/DIJAGNOZA. okupiranom Tovarniku, ubijene pro- Gustava Matoša, hrvatskog književNastavlja se

Vladimir Lončarević

ovom malom nizu prikaza ljudi katoličke socijalne misli i rada na poseban se način odlikuje zaslugama velikan »kršnoga zavičaja« fra Didak Buntić, čije se ime širom Hercegovine, a i dalje, i danas s velikim poštovanjem izgovara. Taj svećenik franjevac, rodoljub, »dobrotvor Hercegovine«, socijalni, prosvjetni i kulturni radnik svojim je djelima još za, ljudskim J. Šilović), organizirao sabiranje mjerilima mjereno, neduga života pomoći za gladne, a djecu odvodio postao legenda među svojim pu- u sjevernu Hrvatsku i Slavoniju te kom. Oduševljen Franjinom ka- ih razmještao kod dobročinitelja, rizmom, bio je skrbnik siromaha spasivši približno 17.000 osoba. O i borac za svekoliko dobro svoga tome su očuvana brojna potresna naroda. Njegov program bio je: svjedočanstva. Posebno se zauzislužiti hercegovačkom narodu da mao, s fra Dominikom, za sadioce se uzdigne kulturno, prosvjetno duhana tražeći da se hercegovači gospodarski do onog stupnja na ki proizvođači duhana stave otkojem se nalaze narodi zapadne kupom i porezom u ravnopravan Europe, jer, držao je, i zemlja i na- položaj s drugima te utvrdi stvarna rod imaju sve uvjete za to. vrijednost kakvoće hercegovačkog Rođen je 9. listopada 1871. duhana. u Paoči blizu Čitluka. Krštenim U političkome je smislu bio praimenom Franjo, 1883. ulazi u fra- vaš, a nakon I. svjetskoga rata pronjevačko sjemenište na Širokom micao je politiku Hrvatske pučke Brijegu, a u franjevački red ulazi stranke, koja je bila u oporbi Radi1888. na Humcu. God. 1889. po- ćevu HSS-u kao i srbijanskim radilazi na studij teologije i filozofije kalima. Svojim radom on je učinio u Innsbruck. »Mladić dobra duha Mostar središtem hrvatske političi prirodnih sposobnosti« (fra Ur- ke aktivnosti u Bosni i Hercegovini. ban Talija) za svećenika je zaređen Svršetak rata dočekao je kao član 1892. Nakon godinu dana dolazi na Narodnog vijeća u Zagrebu, a zatim Široki Brijeg, gdje se uz dužnost zastupnik u Privremenom narodprofesora (vjeronauk, hrvatski, la- nom predstavništvu i Ustavotvortinski i grčki jezik) panoj skupštini. storalno skrbi o puku. Fra Didak Buntić, Umro je 3. veljaTu prvih godina svog oduševljen Franji- če 1922. u Čitluku kao djelovanja, da bi ponom karizmom, Mojsije svoga puka. ticao poboljšanje ži»Ne pamti se«, piše bio je skrbnik votnih uvjeta, najprije fra Andrija Nikić, »da osobno poučava đake siromaha i borac je jedan svećenik toi seljake kalemljenju za svekoliko dobro liko oplakan bio kao plemenitih sorti voća, on.« Šesnaest godisvoga naroda. nabavlja sadnice i dijena poslije nađeno je Njegov program njegovo neraspadnuli ih seljacima, a poslije promiče unaprjeđenje bio je: služiti herce- to tijelo u otkopanom stočarstva, natapanje govačkom narodu grobu u zemlji, stavpolja, podiže otkuljeno u limeni sanduk da se uzdigne pne duhanske stanii svečano pokopano ce, trasira nove ceste kulturno, prosvjet- u njegovoj bazilici na i putove, širi poštanno i gospodarski Širokom Brijegu. sku i telefonsku mreMožda najveće prižu. God. 1905. započi- do onog stupnja na znanje tomu velikanu kojem se nalaze dao je njegov političnje gradnju crkve na Širokom Brijegu, koja narodi Zapadne ki protivnik i poglavar je dovršena 1910. Iste vlade u SaEurope jer, držao Zemaljske godine započeo je fra rajevu general Stjepan Didak prosvjetnu ak- je, i zemlja i narod Sarkotić, napisavši uz ciju u Hercegovini radi imaju sve uvjete ostalo: »Gdje je on iskorjenjivanja nepistajao, stajala je cijela za to. smenosti. Od 1910. do Hercegovina. Hrvatski 1917. po njegovoj je metodi nauči- narod ga je slijedio gotovo slijepo, lo čitati i pisati do 20.000 osoba. i s pravom, jer boljega predstavniGod. 1911. postavljen je za ravna- ka hrvatske duše, hrvatske misli telja širokobriješke Gimnazije, a nije ni mogao izabrati. Za vrijeme 1919. u Zagrebu osnovao je konvikt rata on se našao u jugoslavenskom za srednjoškolce i studente rodom taboru, ali ubrzo je upoznao potreiz Hercegovine. Te godine izabran bu zajedničkog nastupa svih čisto je za provincijala hercegovačkih hrvatskih snaga... Šta je on učinio franjevaca, pa je prešao u Mostar. u danima glada za vrijeme rata za Usred rata, god. 1916, kada je i svoj narod,... to znadem samo ja i Hercegovina bila poharana smrću to zna cijeniti samo njegov zahvalna frontama, narod je patio i od ni narod.« Bio je »najoriginalnija, gladi pa je fra Didak započeo akci- najjača i najizrazitija ličnost u noju spašavanja ljudi, naročito djece, vijoj povijesti Bosne i Hercegoviod smrti. Potaknut »jaukom i suza- ne« (fra Oton Knezović). ma«, pošao je po pomoć caru Karlu O njemu je tiskano više monoI. u Beč. Umjesto očekivanih daro- grafija i zbornika i podignut mu va, ponio mu je sedam vrsta kruha je spomenik na Širokom Brijegu. kojim se njegovi podanici u Herce- Ovih mu se dana navršava 140. govini hrane: »sirčen, kukuruzov, obljetnica rođenja, a nagodinu 90. karišikov, proseni, šiljev, barov obljetnica njegove smrti - prigokruh i kruh od kljenove kore«, piše da je stoga i ovdje makar skromno fra Andrija Nikić. Potom je, uz po- podsjetiti na život i zasluge toga moć fra Dominika Mandića i dru- istinskog velikana vjere i domogih (V. Deželić ml., Đ. Basariček, ljublja.

Glas Koncila broj 40 2. listopada 2011.

POVODOM 20. OBLJETNICE SRPSKIH ZLOČINA U TOVARNIKU (2)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Sustavni pokušaji krivotvorenja smrti župnika Burika

Velimir Deželić sin intelektualac široka obzorja

NA, domaći i srbijanski četnici, nakon okupacije Tovarnika, malenoga hrvatskog sela na samoj granici s Vojvodinom, 22. rujna 1991. počinili su stravičan masovni zločin. Ubili su 68 mještana, među kojima i župnika Ivana Burika, protjerali nesrpsko pučanstvo i oštetili više od 75% kuća i gospodarskih zgrada. Za taj masovni ratni zločin do danas nitko nije odgovarao.

Tomislav Vuković

— Nakon objave liječničkog izvješća dr. Ljeposave Stanimirović u prošlome nastavku, koji pokazuje njezinu »profesionalnost« i odnos prema nevinim tovarničkim žrtvama, potrebno je također obznaniti i barem jedan primjer za dr. Dragana Martinovića, jer je i protiv njega podnijeta ista kaznena prijava zbog prikrivanje zločina.

»Bio je to ustaški pop u Tovarniku« On je prema, »lekarskom izveštaju o uzroku smrti«, dana 12. listopada 1991. pregledao ubijenog tovarničkog župnika Ivana Burika, dakle, četiri dana nakon ubojstva 8. listopada 1991, što je i unio u rubriku »datum smrti«. Službeni je liječnički nalaz ovjeren ćiriličnim žigom Doma zdravlja iz Šida (Srbija), njegovim potpisom i njegovim latiničnim osobnim žigom, na kojemu, zanimljivo je, ispod imena i prezimena stoji »liječnik«, što pokazuje da je i on prije srpske agresije, barem jedno vrijeme, radio u Hrvatskoj. Za razliku od međunarodne klasifikacije bolesti koju je, najblaže rečeno, površno, nestručno i besramno dr. Stanimirović unijela za ubijenog Rudolfa Rappa, dr. Martinović je barem uskladio liječničku krivotvorinu o župniku Buriku, te liječnicima u svijetu poručio da je umro od »eksplozije« s oznakom »E923«, koja doista i govori da je »osnovni (inicijalni) uzrok smrti« eksplozivni materijal. No, i takvo, tobože, puno savjesnije i profesionalnije liječničko izvješće liječnika i mrtvozornika dr. Dragana Martinovića ne samo fantomske nego i vampirske (po krvi nevinih prolivenoj tijekom njezina postojanja) »Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema« pokazuje njegov prijezirni odnos prema žrtvama. U službeno izvješće nije smatrao potrebnim upisati čak ni datum rođenja žrtve - župnika Ivana Burika. No, uzaludna mu je krivotvorina jer je tovarnički župnik ubijen vatrenim oružjem u župnome stanu i umro od prostrijelne rane. Ubio ga je, prema neslužbenim podacima - jer policijska i sudska istraga nije još stigla do dostupnih činjenica - srpski »dobrovoljac« Kosta Gvozdenov, negdje iz okolice Valjeva, pripadnik četničke postrojbe »Dušan silni«. On se s još jednim četnikom hvalio pred Tovarničanima kako su ubili »popa«, tražeći od njih da im donesu rakije kako bi proslavili »podvig«. Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu (svećenički biret) nosi na glavi, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo »od ubijenog popa kojemu više neće trebati«. Na upit pomalo zatečene skupine srpskih vojnika i civila da nije valjda ubio »našega, pravoslavnog popa«, valjevski »dobrovoljac« ih je umirio: »Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku.«

¦ Tovarnički župnik Ivan Burik

¦ Liječničko izvješće dr. Dragana Martinovića, mrtvozornika u tzv. SAO Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, u kojemu je za više prostrijelnih rana upisao da je župnik Burik stradao od eksplozije

»Liječnik je ustanovio smrt: infarkt!« života i smrti Ivana Burika«, Udruga Potrebno je istaknuti da nije to tek izolirani pokušaj krivotvorenja smrti čovjeka za kojega su čak i srpski agresori, uvozni i domaći, znali u biti da je nevin i da nije nikome nikakva zla učinio. O tome je svjedočio i Petar Šokčević, nekadašnji župnik u Sotu, kod kojega se tih ratnih dana zatekao župnik Burik. On je unatoč pogibelji i mnogobrojnim glasinama o ubijanju u Tovarniku smatrao svojom obvezom i svećeničkom dužnosti vratiti se u župu i vidjeti što se događa njegovim malobrojnim preostalim župljanima, te nije poslušao razborite zamolbe i savjete nego se zaputio u svoju župu. Tadanji se sotski župnik Petar Šokčević dobro prisjeća tih teških trenutaka: »Zaprepašteni slutili smo da neće dobro proći jer se u Tovarniku naveliko ubijalo... I stvarno, pada noć a vlč. Ive nema, ni do zore... Odmah sam sutra ujutro pošao u Tovarnik. Međutim, na kraj Šida ne da straža dalje bez propusnice. Jasno, da ima što manje svjedoka, jer je sve više novih i novih žrtava. Idem u komandu vojske u Šidu na početku Ulice Borisa Kidriča, sada mislim Karađorđeve, od centra kraj pošte prema stanici. Ne daju mi propusnicu. Pitam za vlč. Ivu Burika - nije kod njih. Idem u ambulantu, vojnu i civilnu - nema ga. Idem u 'Crveni krst' - ne znaju ništa. Iste obiđem, pa u petak i subotu - nema mu traga, a ne daju propusnicu. Tek sam dobio propusnicu u ponedjeljak 14. X. S propusnicom me puste na kraj Šida i na kraj Tovarnika rekavši da se prvo idem prijaviti u komandu milicije, koja je bila u kući pokojnog liječnika Cvejića, na početku ulice iza župnog dvorišta. Kad tamo - komandir milicije taj Krnjajić (Željko, optužen za masakr civila u Lovasu, rođen 20. srpnja 1960. u Lovasu, danas državljanin Republike Srbije, op. T. V.) iz Lovasa. A stražu drži Savo Ivanović, župnikov prijatelj (osumnjičen da je kao pripadnik tzv. TO Tovarnik počinio ratne zločine nad Hrvatima u Tovarniku i zarobljenim hrvatskim braniteljima u logoru u Šidu i Srijemskoj Mitrovici, od mjeseca rujna 1991. do sredine godine 1992, op. T. V.)... Pokažem propusnicu i pitam za župnika Burika. A komandir će mi: 'Našli smo ga na stepenicama župnog stana mrtvog. Liječnik je ustanovio smrt: infarkt!' Pitam mogu li ići do crkve, a on će: 'Ne, tamo su snajperisti!' Opet pitam: 'Mogu li ići vidjeti gdje je sahranjen?' Isti odgovor: 'Ne! I na groblju su snajperisti!« Okrenuo sam se i pošao prema autu na cesti. A za mnom spomenuti Savo, pa mi reče: 'Eto, velečasni nije mogao preživjeti protjerivanje svojih vjernika!«... Još mi usput reče, dok me komandir požurivao, da je zabilježio točno mjesto gdje leži župnikovo tijelo, pa da će on tamo staviti i 'krst'« (Nevenka Nekić: »Svjedoci

dr. Ante Starčevića - Tovarnik, 2011, str. 44-45).

Tovarničani znaju reći da još i danas... Široj hrvatskoj javnosti, posebice vjerničkoj, potrebno je barem ukratko predstaviti tovarničkog župnika, mučenika Ivana Burika, »čovjeka za druge«, kako ga je to nazvao nadbiskup i metropolit Marin Srakić, velikog i osvjedočenog čovjekoljupca, rodoljuba i domoljuba, koji je kao dobri pastir »život svoj položio za ovce« (Iv 10, 11). Rođen je 8. studenoga 1928. u malome selu Neštin kod Bačke Palanke u Vojvodini, koje je u doba njegova rođenja bilo filijala župe Ilok. Otac Ivan i majka Katarina odgajali su djecu u zdravom katoličkom ozračju koje je podrazumijevalo ispravan odnos prema Bogu, Crkvi, rodu, domovini i bližnjima. Nakon završenih šest razreda zaposlio se u rodnome selu kao pisar, ali je s majkom i bratom g. 1943. morao bježati u Ilok jer su partizani ubili oca koji je bio istaknuti radićevac i načelnik mjesta. U kratkome vremenskom razdoblju morali su se seliti iz Iloka u Strizivojnu, pa u Vinkovce, odakle su krenuli prema Austriji. Kao i mnoštvo ostalih hrvatskih izbjeglica, prevareni od Engleza, vraćeni su s Bleiburga i stigli u Maribor. Odatle su se uspjeli odvojiti od povratničkog mnoštva i sami, probijajući se i skrivajući podalje od naselja, stići nazad u Strizivojnu. Tamo se Ivan, zbog velike oskudice u kojoj se našla obitelj, zaposlio kao pastir, ali se nakon odsluženja vojnoga roka zaposlio ponovno kao službenik u tamošnjoj »mjesnoj zajednici«. Poslan je na doškolovanje u Zagreb, te se zaposlio kao općinski službenik u Đakovu. Saznavši za njegovu prošlost ondašnja ga vlast ubrzo otpušta. Nije se dao pokolebati, nego je privatno završio Interdijecezansku srednju školu na zagrebačkoj Šalati i već kao zreo čovjek upisao bogoslovni studij u Đakovu. Pošto je diplomirao, zaređen je za svećenika g. 1960. u trideset i drugoj godini. Prve je tri svećeničke godine bio kapelan u Đakovu a od g. 1963, sve do smrti, punih 28 godina župnik u Tovarniku. Za prikaz njegova iznimnog ljudskog i svećeničkog lika, kao pastoralca, graditelja, ekumenskog djelatnika, angažiranog karitativca i drugo, bio bi potreban zaseban feljton. Kao što je već spomenuto, ubijen je samo zato što je bio Hrvat i katolički svećenik 8. listopada 1991, a pokopan, nakon ekshumacije iz zajedničke grobnice, 31. siječnja 1998. Tovarničani znaju reći da njegov ozbiljan ali brižan pogled još i danas bdije nad njihovim mjestom. Nastavlja se

te originalni misterij »Majka Božja od Kamenitih vrata«, svjetovni njiževnik, kazališni pi- oratorij »Seljak« i operetu »S Griča sac, urednik, političar, na Trešnjevku«. Posebnu pozorsociolog, etnograf, ista- nost posvetio je scenskoj rekonknuti član za hrvatsku strukciji i režiji narodnih običaja kulturu i znanost zaslužne obitelji (»Kolede«) i obnovi »pučke pozorDeželić, Velimir mlađi ili sin ro- nice«. Osim tematski raznovrsnih đen je u Beču 28. svibnja 1888. Puč- članaka, novela te pjesama i pripoku školu i gimnaziju (1908) završio vijesti za mladež, autor je romana je u Zagrebu. Studirao je filozofiju o sv. Ćirilu »Sofiju odabra« (1927), i i pravo u Zagrebu i Beču te kame- sv. Jeronimu »Sedam puta udarani« ralistiku u Münchenu. U Zagrebu (1928) pa je uz Izidora Kršnjavoga, je doktorirao pravo 1919. Iste godi- Štefu Jurkić i Sidu Košutić obnovine oženio se i Boženom rođ. Kralj, telj hagiografijskog romana u nas. s kojom je imao troje djece. Moderne teme obradio je u djeliŠirokih interesa i izobrazbe, ma »Feminist« (1930) i »Sitna sreprokrstario je u mladosti Euro- ća« (1938). Osobne zapise objavio pom upoznavši se sa socijalnim i je u knjigama »Divlji oganj« (1943) i kulturnim ustanovama europskih »Tisuću metara nad morem« (1944). naroda. Kao i ostali hrvatski mladi Vrlo je aktivno promicao crkvenu intelektualci toga vremena, stajao umjetnost u društvu »Ars sacra«. je pod snažnim utjecajem slovenU Hrvatski katolički pokret skoga socijalnog preporoditelja uključio se vrlo rano kao član svećenika Janeza Kreka. Prigoda »markantnog trija Eckert-Roguljaza socijalni rad pružila mu se kad Deželić« (Ivo Horvat), u kojemu je od 1916. do 1919. obavljao služ- je imao ulogu organizatora pučbu u Zemaljskom uredu za zaštitu ko-prosvjetnog rada i odgoja mlaratnih udovica i sirodeži. Već 1909. uredio čadi, pa je, uz ostalo, s je prvi broj »Koledara tadašnjim ideologom hrvatskog katoličkog katoličkog pokreta narodnog đaštva«. Petrom Roguljom, fra God. 1910/11. predDidakom Buntićem i sjednik je »Domagodr. radio na spašavanju ja«, 1912. suosnivač je djece iz Bosne i Hercekatoličkog dnevnigovine i Istre. Poslije, ka »Riječke novine«, 1926, objavio je knjigu od 1909. do 1923. ure»Socijalno pitanje«, a đuje časopis za mlasa Stjepanom Bakšidež »Krijes«, 1918/19. ćem objavljuje knjigu »Anđela čuvara«, a Velimir Deželić »Obnova socijalnog 1921. »Mladost«. U sin, hrvatski poretka prema pravilu razdoblju od 1923. do evanđeoskog zakona i rodoljub, demokrat 1940. bio je upravitelj encikličkim pismima sv. Jeronima antifašist i antiko- Društva rimskih papa« (1934) i urednik »Popularne munist, uvijek je znanstvene knjižnite, u jeku idejne borbe s komunizmom, i spis ce« Hrvatskoga katoradio za dobro »Crveno selo ili sadašličkog narodnog sasvoga naroda. nji život ruskog seljaveza. Član je redakcije Vođen uzorima sv. »Hrvatske straže«. Suka« (1935). Od 1919. do 1921. djelovao je u organiJeronimom i sv. ravnatelj je sveučilišziranju II. hrvatskog Ćirilom, dao je ne pisarnice. Od 1940. katoličkog sastanka u veoma velik je banovinski činovLjubljani (1913) te ponik Odjela za socijalnu doprinos oblikova- taknuo proslavu svepolitiku, a za vrijeme te godine u povodu nju katoličkim NDH-a radi kao rav1300. obljetnice pokrvrijednostima natelj Odsjeka drušštenja Hrvata. Član je tvovne brojidbe u Mi- nadahnute hrvat- Marijine kongregacinistarstvu udružbe (ne je i Hrvatskoga katoske kulturne i u Ministarstvu unuličkog seniorata te je socijalne politike. 1919. izabran njegotarnjih poslova, kako se ponegdje navodi), gdje se bavi vim predsjednikom. Narodni je izbjegličkim pitanjima. U siječ- zastupnik Hrvatske pučke stranke nju 1945. kratko je bio u zatvoru. u Privremenom narodnom predNakon završetka rata nova vlast stavništvu (1919-1920) i Ustavouzima ga u Ministarstvo socijal- tvornoj skupštini Kraljevine SHS nog staranja, gdje radi do umirov- (1920-1923). Ostavio je iznimno ljenja 1953. vrijednu i opsežnu, ove godine Njegov kulturni rad vrlo je ra- objavljenu knjigu sjećanja »Kakvi znolik. God. 1923. bio je sa slikarom smo bili? Zapisi mojoj unučadi«, Ljubom Babićem i skladateljem dr. jedinstvenu kroniku svoje obiteBožidarom Širolom jedan od osni- lji, Hrvatskoga katoličkog pokreta vača »Teatra marioneta«, prvoga i hrvatskog naroda. stalnog lutkarskog kazališta. NaUmro je 10. ožujka 1976. u Zapisao je libreta operama Božidara grebu. Hrvatski rodoljub, demoŠirole »Citara i bubanj«, »Graban- krat antifašist i antikomunist, uvicijaš« i »Mladi gospodin«. Osobito jek je radio za dobro svoga naroda. je uspio njegov prvijenac, obrada Vođen uzorima sv. Jeronimom i Vetranovićeva »Posvetilišta Abra- sv. Ćirilom, dao je veoma velik domova« pod naslovom »Žrtva Abra- prinos oblikovanju katoličkim vrihamova«, izveden tijekom Euhari- jednostima nadahnute hrvatske stijskog kongresa u Zagrebu 1923. kulturne i socijalne politike. »Bio Poslije je, nerijetko rabeći meto- je to dug, težak i plodan životni du »literarne montaže«, napisao put«, istaknuo je u nadgrobnu slobrojne dramske komade i oratorije vu nekadašnji urednik svetojeroreligiozne tematike, npr. »Posljed- nimskog društva Radovan Grgec. nja pričest sv. Jeronima«, »Život »Ostavio je svijetlu uspomenu i i spomen slavnih učitelja, svete kao otac obitelji, i kao hrvatski pibraće Ćirila i Metoda« i dr., složene sac, i kao socijalni radnik i kao član manje-više po starim predlošcima, katoličkoga pokreta.« Vladimir Lončarević

Glas Koncila broj 41 9. listopada 2011.

POVODOM 20. OBLJETNICE SRPSKIH ZLOČINA U TOVARNIKU (3)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Nakon povratka iz progonstva saznali za vlastitu smrt

Rudolf Eckert - blistav um u simbolu križa

¦ Nekadašnji dužnosnici Republike Srpske Krajine: Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović, snimljeni 12. lipnja 1996. u Vukovaru

Tomislav Vuković

— O kakvim je liječnicima (u biti opskurnim osobama prekrivenima Hipokratovim plaštem) riječ, najbolje govori i Izjava za javnost Udruge dr. Ante Starčevića - Tovarnik:

Nakon okupacije ćirilične matice

Snimio: T. Čorak

U agresiji na Tovarnik ubijeno je 68 mještana, od kojih je 53 pronađeno u masovnoj grobnici na groblju. Još uvijek se traga za četvero Tovarničana. klane hrvatske sirotinje u Tovarniku, Vukovaru, Lovasu, Ilači i drugim mjestima zanimaju odgovori: Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića, koji je kao oficir rezervnog sastava JNA, šef saniteta i organizator zdravstva za područje zapadnog Srijema, postavio dosada više puta spomenute djelatnike tadašnje Ambulante Tovarnik u sklopu Doma zdravlja Šid? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, kako to doslovce u jednom priopćenju ističe Udruga dr. Ante Starčevića - Tovarnik (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu pa i svagdašnjicu to-

skim zajednicama, nije dogodilo! Što je kao visoki vojni dužnosnik JNA zadužen za sanitet učinio, ili barem pokušao učiniti, da nakon ulaska zajedno s JNA i srpskim paravojnim postrojbama u vukovarsku bolnicu (o čemu je svojedobno svjedočila i bolničarka, redovnica Milosrdnih sestara Svetoga Križa - s. Ida Ana Zdravčević) bolnički medicinski djelatnici ne budu odmah uhićeni i odvedeni, kao npr. Zlatko Jurčević koji je bio zatočen u srbijanskim logorima, Marko Mandić koji je nestao, dr. Vesna Bosanac koja je odvedena u Negoslavce, itd.?

»Udruga dr. Ante Starčevića iz Tovarnika godinama pokušava doznati istinu o sudbini 68 mještana ubijenih krajem 1991. nakon okupacije mjesta za koje dosada nitko nije odgovarao. Udruga je nedavno pronašla brojnu dokumentaciju iz 1991. godine, Srbi su nakon okupacije Tovarnika i stravičnog zločina u Maticu umrlih upisivali i žive mještane. U dokumentima stoji, prema nalazu tadašnjeg Doma zdravlja Šid i Ambulante Tovarnik, da su svi ToU malenome mjestu na istoku varničani stradali od eksplozije i tako Hrvatske su upisani u Maticu umrlih. Sve dokumente potpisivali su voditeljica Već je nekoliko puta spomenuta ambulante Tovarnik iz 1991. dr. Ljetovarnička udruga nazvana po »Ocu posava I. Stanimirović i dr. Dragan domovine« dr. Anti Starčeviću, čije Martinović, a po njihovim potvrdama su zasluge za otkrivanje povijesne o smrti i uzrocima smrti tadašnji je istine (pored ostalih) o tovarničkom matičar Zdravko Opačić, koji i danas zločinu doista predragocjene. Njezin živi u Tovarniku, upisivao podatke predsjednik Antun Ivanković, koji je u maticu umrlih. U Matičnom ureujedno i stručnim suradnik Centra za du u službenim dokuistraživanje ratnih zloči»Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po mentima pronašli smo na Vukovar, ukratko ju zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarili i je predstavio: »Osnovada su za vrijeme oružane agresije na Republi- obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni na je u svrhu promicanja ku Hrvatsku, djelujući u kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimiro- istine o Domovinskome službi agresora, s ciljem ratu i stradanju hrvatvića koji je kao oficir rezervnog sastava JNA, šef prikrivanja ratnog zločiskoga naroda g. 2008, s na, i žive mještane: Milu saniteta i organizator zdravstva za područje zapad- posebnim naglaskom Ivančića (1928), Đuru P. nog Srijema, postavio djelatnike tadašnje ambulan- na promicanje lika i žrGrgića (1967) i Zoru Mitve tovarničkog župnika te Tovarnik u sklopu Doma zdravlja Šid?« lovanović (1948), proglaIvana Burika. Spomenut sili mrtvima i izdali potvrde o smrti i varničkih mještana? Imaju li nositelji ću u tom smislu dokumentarni film uzrocima smrti. Navedene osobe po sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, Jakova Sedlara 'Mučenik vlč. Ivan Bupovratku iz progonstva 1998. godine prošle ili bilo koje, barem malo obra- rik', kojemu je udruga bila producent, doznali su za svoju navodnu smrt te za i mrvicu srama pred tovarničkim objavljivanje romana Nevenke Nekić su morali upravnim postupkom do- (i svim drugim) žrtvama te stati pred 'Burik', knjige 'Svjedoci života i smrti kazivati svoj identitet i poništavati njihovu rodbinu i objasniti razloge Ivana Burika', koju je također prireupise u matici umrlih.« Spomenute koaliranja s političkom strankom (Sa- dila ista autorica, i zbornik radova sa su činjenice zdravome ljudskom ra- mostalnom demokratskom srpskom znanstvenog skupa o župniku Buriku zumu teško dokučive i razumljive strankom) čiji je predsjednik ostavio i ratnim stradanjima Tovarnika i Srijer ne govore samo o profesional- zapisanu jezivu (o)poruku za povi- jema u Domovinskome ratu, koji je nosti dr. Stanimirović i dr. Martino- jest, koja govori o njegovoj liječnič- održan g. 2009. u organizaciji udruge. vića i njihovoj moralnosti, nego i o koj etici i političkom uvjerenju: »Tog Posebno smo ponosni i na dokumenprimjerima, očito, teških patoloških 18. studenoga 1991. pao je posljednji tarni film 'Draga Gospa Ilačka' koji slučajeva. Radi povijesne istine nije bastion, posljednje uporište ustaške je nastao u produkciji udruge, orgazgorega spomenuti kako je bivši to- vlasti u Vukovaru - vukovarska bolni- niziranje memorijalne utrke Vukovarnički matičar, odmah nakon oku- ca. Njenim padom oslobođen je i sam var-Tovarnik, te na brojne povijesne pacije mjesta, matice počeo voditi grad Vukovar, nekada grad ljepotan« dokumente i svjedočenja kojima smo (Vojislav Stanimirović: »Vojska Kra- otrgnuli zaboravu tragična zbivanja iz ćirilicom. jine«, br. 7-8, 1993, str. 43)? U kojem naše nedavne prošlosti, i dr.« HrvatKaradžićevo odlikovanje na Palama je dijelu svijeta zabilježen primjer da ski rodoljubi diljem svijeta mogu biti g. 1995. je ministar bez lisnice u okupator- samo sretni što u poplavi kojekakvih U svemu tome potrebno je po- skoj vladi (Republike Srpske Krajine), protuhrvatskih udruga u današnjoj staviti nekoliko ključnih pitanja bez također okupatorski gradonačelnik Hrvatskoj (financiranima iz inozemčijih se odgovora teško može očeki- (Vukovara) te ravnatelj bolnice na stva i novcima hrvatskih poreznih vati toliko nužno poboljšanje suži- okupiranome području (»Sveti Sava« obveznika) - djeluje hrvatska udruga vota hrvatskoga i srpskoga naroda na u Vukovaru), kasnije postao zastu- bez velikih financijskih sredstava, tom izmasakriranom i iskrvarenom pnik u državnome parlamentu? Go- tiho i ustrajno, kao upozorenje mnohrvatskom prostoru, koliko se god tovo je sigurno da se nešto takvo, u gim hrvatskim političarima, novinaslužbena politika trudila protoko- doslovnom i prenesenom smislu, niti rima i drugim javnim djelatnicima larnim izjavama i gestama dati svoj u jednoj carevini, sultanatu, koloniji, - da ponos, baština, povijesna istina prilog. Daleko od nasmiješenih lica protektoratu, trijumviratu, na po- i narodni velikani nisu na prodaju i hrvatskog i srbijanskog predsjedni- dručju afričkih Bušmana, Oorlamsa i ne mogu biti predmet političke trka, televizijskih reflektora, kamera Hotentota (Khoikhoija), indijanskih govine. i mikrofona, ostatke i potomke za- plemena ili među primitivnim ljudNastavlja se

stinski vizionar i briljantan intelektualac, marljiv, ponizan i predan radu za dobro bližnjega. U nj su mladi pripadnici Hrvatskog katoličkog pokreta polagali najveće nade - njegova rana smrt doživljena je stoga kao istinska tragedija. Tako se u dvije misli mogu ocrtati značenje dr. Rudolfa Eckerta za razvoj Hrvatskoga katoličkog pokreta. Rođen je u Travniku 27. veljače 1889. Nakon završetka pučke škole u Stocu, gdje je već pokazao izvanredan dar za učenje, uz državnu stipendiju započinje 1899. gimnazijske dane u Sarajevu. U to doba voljna trpljenja. Međutim, unatoč češće svraća kod otaca isusovaca takvoj dijagnozi, proglašen je vojno gdje se, uz dnevno pribivanje misi sposobnim. Kad je u veljači završio i čitanje, katolički izgrađuje, dok u u bolnici u Rijeci, bilo je već kasno, školi uživa nepodijeljene simpatije pa je 12. ožujka 1915. umro, malo nakolega svih vjera i naroda. Od po- kon 26. rođendana. Grob mu je na četka prati Mahnićevu »Hrvatsku Trsatu, ponad grada kojemu je dao stražu«, postavši gorljivi pristaša najljepše godine života i najživlje mladoga katoličkog pokreta. Matu- iskre svojih talenata. Buran dakle i plodan život za riravši 1907, odlazi nakratko u Gacko i radi u gruntovnici, ali je već u malo godina! Kao mislilac, urednik listopadu u Zagrebu, gdje je upisao i pisac, bio je Eckert sav posvećen pravo, učlanio se u HKAD »Doma- katoličkom pokretu, koji je vidio goj« i Marijinu kongregaciju. God. kao snažno oruđe u katoličkoj preo1908. nastavlja studij u Pragu. S Ve- brazbi svekolikog hrvatskog javnog limirom Deželićem ml. pokreće života. U »Luči« od prosinca 1910. 1909. đački list »Krijes«, a već 1909- piše: »Dosada smo krčili put i osni1910. predsjednik je »Domagoja«. vali organizaciju za organizacijom, Zanima se za socijalna pitanja, pa nastojali smo i radili da katolička odlazi na Krekove tečajeve. U to načela budu mjerilo po kojem se će vrijeme napisati da je »socijal- ima urediti i javni i privatni život. ni rad najbolji rad za narod«. God. Sada dolazi još teži posao - trebamo 1910. odlazi u München-Gladbach, usavršiti pojedince da budu potpuni a zatim u belgijski Louvian i Bruxe- ljudi, snažni individualiteti, moderlles, gdje ne obilazi samo katoličke ni i napredni u pravom smislu riječi, a prožeti duhom starih ustanove nego odlazi i u socijalističku inter- »Dosada smo krčili kršćana. (...) Geslo nam je obnoviti Hrvatsku u nacionalu, kako bi na put i osnivali Kristu, a kako da to botemelju sučeljavanja organizaciju za lje učinimo nego u što socijalnih nauka naorganizacijom, šao najbolja praktična užoj zajednici s Njim, rješenja. Svoje nazore izvorom istine i ljubavi, nastojali smo i ispovijeda u »Luči«, čiji snage i života.« Bio je u je urednik 1910/11. U radili da katolička tim prevrtanim vremenačela budu Münchenu 1911. polanima protiv stranačke zi na socijalni studij, a mjerilo po kojem se politizacije Pokreta, 1912. s izvrsnim polaže pogotovo skeptičan ima urediti i javni i prema državni ispit i rigoroz jugoslavenstvu, privatni život. za doktorat. Iako mu koje je imalo zagoje ponuđena sveučilišvornike i u »DomagoSada dolazi još na karijera, odlazi u Ri- teži posao - treba- ju« (P. Rogulja). On je jeku, gdje će s Petrom prije svega želio da se mo usavršiti Roguljom i Milanom svekolikim socijalnim Pavelićem pokrenuti pojedince da budu i kulturnim radom spase kršćanske vrednodnevnik »Riječke nopotpuni ljudi, te u hrvatskom narovine«. God. 1913. opet je na studijskom putova- snažni individua- du, čiju je budućnost liteti, moderni i vidio u zajednici s blinju u Louvianu i Londonu. Iste godine ponapredni u pra- skim narodima, osobito sa Slovencima. Posve staje član Hrvatskoga katoličkog seniorata. vom smislu riječi, a predan Pokretu, izvanprožeti duhom rednih intelektualnih Početkom 1914. kratko je u državnoj službi starih kršćana.« i moralnih kvaliteta, uzor-vjernik, rodoljub kao perovodni vježbenik, no uskoro se vraća u uredništvo i javni radnik, Eckert je u tim godi»Riječkih novina«. Iste godine 27. nama bio uza svog prijatelja Petra lipnja, dan uoči Sarajevskog atenta- Rogulju prva perjanica »Domagoja«, ta, promoviran je na Zagrebačkom koji je već počeo donositi prve plosveučilištu u doktora znanosti »sub dove u stasanju novoga naraštaja kaauspiciis regis«, prigodom čega je toličke inteligencije, koja je postala od kraljeva izaslanika bana Ivana kvasac rekristijanizacije hrvatskoga javnog života. Dubinu njegove ljuŠkrlca primio zlatan prsten. Nažalost, dan poslije promijenit bavi za Crkvu i narod možda poće sve osnove mladih domagojaca, najbolje svjedoče riječi izgovorene tako i Eckerta. Početkom prosinca, prigodom domagojske svečanosti kada je dospio urediti i tiskati u Za- u povodu njegova doktorata: »U grebu prvi broj novoga katoličkog simbolu križa koncentrirana je sva dnevnika »Novine«, mobiliziran je. moralna snaga, požrtvovnost, preNadao se da će se osloboditi vojne garanje, nesebičnost, ljubav prema obveze jer je, prema dotadašnjim Bogu, bližnjemu i domovini.« God. 1995. tiskana je monogranalazima, imao pijesak u bubrezima. No sve je upućivalo na mnogo fija Petra Grkca o Eckertu, kao spogore - leukemiju. Čini se da je bo- men na toga velikana no ujedno i lest došla kao posljedica prevelike kao autentičan zapis o rađanju kaiscrpljenosti učenjem i radom, uz toličkoga pokreta na našim stramnogo prisilna siromaštva i dobro- nama.

Glas Koncila broj 42 16. listopada 2011.

POVODOM 20. OBLJETNICE SRPSKIH ZLOČINA U TOVARNIKU (4)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Iz Srbije kroz Tovarnik na posao u Hrvatsku!?

Kamilo Firinger, voditelj »katoličke političke škole«

izjava, svjedoka, materijalnih dokaza. Istina, na Županijskom sudu u Vukovaru od 13. travnja 2010. godine traje glavna rasprava u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još četrnaest osoba. No, uobičajeno - oni su nedostupni pravosudnim tijelima RH te im se sudi u odsutnosti. Optuženici su: Miloš Stanimirović, Stevan Srdić, Tomislav Vuković vinskog rata. Pored ostalih napisan Dušan Stupar, Boško Miljković, Draje besramni tekst u pokušaju prikri- gan Sedlić, Branislav Jerković, Jovo — Kratak povijesni podsjetnik o zlo- vanja zločina nad civilima, optužu- Janjić, Milenko Stojanović, Dušan činu u Tovarniku govori najprije o jući hrvatske mještane za ubojstva Dobrić, Đuro Dobrić, Jovan Miljkopribližno 2.500 Hrvata koji su mirno srpskih susjeda, iako nijedan Srbin vić, Katica Maljković, Nikola Tintor, živjeli u tom pitomom ravničarskom iz Tovarnika nije stradao u Tovarniku Željko Krnjajić i Radoslav Stanimitijekom Domovinskog rata: »Jedinice rović. Iz njihovih je podataka očito, selu na istoku Hrvatske. JNA i TO Slavonije, Baranje i zapad- porazno, žalosno i strašno, što je od Srpski nacisti uveli bijele vrpce nog Srijema čiste kuću po kuću od ukupno 15 optuženih, njih čak 14 žiVođeni suludom i genocidnom pripadnika hrvatskih jedinica. Oni vjelo u Tovarniku, a samo 1 u susjedidejom o stvaranju Velike Srbije, čije izlaze iz podruma, podzemnih sklo- nom Lovasu, te su svi (osim jedne bi zapadne granice bile Virovitica- ništa i pucaju iz snajpera s prigušiva- osobe) rođeni u Hrvatskoj. Tovarničani, navikli na sporost i Karlovac-Karlobag, združene vojne čima, pa je vrlo teško utvrditi njihove postrojbe tzv. JNA, paravojnih po- položaje. Hrvati civili pucaju u leđa neučinkovitost mjerodavnih hrvatstrojba iz Srbije i domaćih četnika, svojim susjedima Srbima, koji se još skih ustanova, ne polažu prevelike slomile su 22. rujna 1991. malobrojnu nisu evakuirali iz sela... Večeras je na- nade da će pravda biti zadovoljena. i slabu obranu sela, nakon čega je za- javljen dolazak jedne dobrovoljačke S gorčinom govore o mnoštvu nepočelo sustavno i plansko ubijanje, jedinice iz Beograda, voljne da ide u logičnosti i apsurda, dijelovima momučenje, pljačkanje i raseljavanje hr- čišćenje Tovarnika« (D. Dragičević, zaika, koji se bez pretjerivanja može vatskog i nesrpskog stanovništva. »Politika«, 24. rujna 1991, str. 1). I oče- nazvati: »hrvatska sramota«. Pitaju Mještani su ubijani ispred pravoslav- kivano, srbijanski su mediji obasuli sebe i cijelu hrvatsku javnost: Kako ne crkve, porušene katoličke crkve, u pohvalama »dobrovoljce-oslobodio- mogu imati povjerenja u hrvatsko dvorištima, podrumima, u kući po- ce« koji su Tovarnik, između ostalog, sudstvo i policiju kada svakodnevkojnog dr. Đorđa Cvejića koja je po- oslobodili od samih Tovarničana: »U no neki djelatnici u tim ustanovama stala mjesni zatvor, tj. logor. Zaro- toku poslijepodneva kroz Tovarnik dolaze iz Srbije u Tovarnik, pune aubljene branitelje i civile deportirali je prema Negoslavcima prošla veća tomobilske spremnike gorivom na su u koncentracijske logore po Srbiji, jedinica boraca TO Slavonije, Bara- mjesnoj benzinskoj crpki, presvlapoglavito u Begejce kod Zrenjani- nje i zapadnog Srema i nešto manja če se u službene hrvatske odore kod na i Srijemsku Mitrovicu, Iz popisa osumnjičenih za zločine u Tovarniku mještana Srba i odlaze na radna mjesta u Hrvatsku? ali je na zahtjev tzv. Teriočito je, porazno, žalosno i strašno, što je od Kako mogu vjerovati hrtorijalne obrane Tovarnik, ukupno 15 optuženih, njih čak 14 živjelo u vatskim vlastima kada je 30. listopada iste godine u mjesto vraćena skupina od Tovarniku, te po 1 u susjednom Lovasu, a svi su Aleksandar Trifunović, koji je bio u vrhu civilne 29 Tovarničana, od kojih je (osim jednoga) i rođeni u Hrvatskoj. vlasti za vrijeme okuosamnaestero ubijeno. Za odvođenje i njihov povratak iz logo- jedinica dobrovoljaca iz Srbije. Ovi pacije, bio uhićen i optužen za ratni ra te ubojstvo odgovoran je sadašnji dobrovoljci iz Srbije okruženi su po- zločin, na traženje odvjetnika Marka haški uznik Goran Hadžić. Sveuku- sebnom pozornošću. Među oslobo- Babića, a odlukom suca Županijskog pno tijekom okupacije ubijeno je, što diocima se sa zadovoljstvom izjavlju- suda u Vukovaru Nikole Bešenskog, je već spomenuto, ukupno 68 mje- je da su to 'oni pravi'. Ova jedinica ide pušten uz jamčevinu (Vrhovni je sud štana, a malobrojni starci i žene, koji u pomoć oslobodiocima Vukovara« to rješenje ukinuo), i do danas mu se su živi ostali u selu, bili su prisiljeni, (D. Dragičević: »Gardisti na puško- gubi svaki trag? Usputno, odvjetnik je poput Židova u za vrijeme nacizma, met od Tovarnika«, »Politika«, 25. Babić u međuvremenu postao sudac Ustavnog suda. Zašto nije ni podinositi bijele vrpce oko ruku. Uvedena rujna 1991, str. 7). Pišući o borbama u Tovarniku, u gnuta optužnica protiv bivšeg zapoim je i radna obveza, zločince su morali hraniti, proglašen je policijski sat dijelu srbijanskoga tiska provlačila se vjednika logora u Tovarniku (kroz i drugo. I hrvatske su kuće bile poseb- teza »da su Hrvati pljačkali i razarali koji prošlo najmanje 300 hrvatskih no obilježene kako bi »oslobodioci« srpske kuće u Tovarniku«. No, te su branitelja i civila), Ljubomira Jorgića znali u koje se smije ulaziti radi pljač- laži demantirane upravo od srbijan- i njegova zamjenika Save Ivanovića? ke. Početkom studenog »skupština skog tiska, pa je tako npr. srpski voj- Zašto nije podignura optužnica tek mesne zajednice Tovarnik« donijela nik Dragan Petrović, koji je sudjelo- nakon 20 godina pokrenuta istraga vao u napadu na Tovarnik, otvoreno protiv pukovnika Dušana Lončara, je uredbu o iseljavanju Hrvata. svjedočio: »Moja tenkovska jedinica bivšeg zapovjednika 2. proleterske »Hrvati civili pucaju po susjedima dobije naređenje da tučemo desnu mehanizirane gardijske brigade JNA, Srbima« stranu Tovarnika, hrvatska je, kažu. koji je zapovjedno odgovoran za sve Srbijanski je tisak tih dana bespri- Birao sam ljepše i veće kuće i gađao. počinjne zločine u Tovarniku i Lovajekorno ispunio namijenjenu zadaću Ujutro izlaze ljudi, mislimo predaju su, gdje je te tužne jeseni 1991. ubijeno opravdavajući zločinački vojni pohod se, kad ono Srbi, viču: Što nas poubija- ukupno 158 mještana ta dva sela. Zašto su sva svjedočenja očevidaca i iskrivljujući povijesne činjenice, što ste?« (»Vreme«, 30. rujna 1991, str. 8). o dr. Vojislavu Stanimiroviću bezvrije u feljtonu »Informacije u srbijanjedna, kao npr. Slavice Popović, suskom tisku o bojevima za Tovarnik i Osim jednoga, svi rođeni u pruge hrvatskog branitelja Marijana Ilaču« (»Hrvatski vojnik«, br. 324/325- Hrvatskoj 329/2011) prikazao dr. Ante Nazor, I danas, dvadeset godina nakon Popovića, koja ga je ranjenog skrivala ravnatelj Hrvatskog memorijalno- tog priznanja i svih ostalih zločina još nekoliko dana? Po njezinu iskazu, u dokumentacijskog centra Domo- nitko odgovarao nije, unatoč mnoštva kuću je došao dr. Stanimirović, koji je, očito, od nekoga dočuo za ranjenog branitelja i doslovce joj rekao: «Slavice, gdje ti je Marijan, mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega». Nakon toga u kuću su došla četvorica naoružanih Srba i u njezinoj nazočnosti odveli supruga. Ubijen je na njivi u blizini pravoslavnog groblja. Zar je slučajno njegovo tijelo u međuvremenu prenešeno na nepoznato mjesto, tako da i dan-danas obitelj ne zna gdje su tijelo i grob? Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne vjeruju u slučajnosti! ¦ Dvadeset godina nakon zločina za Tovarničane nema ni pravde niti zadovoljštine Završetak

Vladimir Lončarević

eđu katolike koji su imali raznovrsne uloge u hrvatskoj kulturi nedvojbeno možemo uvrstiti i dr. Kamila Firingera, jednoga od istaknutih članova Hrvatskoga katoličkoga pokreta kojega je dala naša Slavonija. Rođen u Daruvaru 20. veljače 1893, djetinjstvo i prve godine osnovnoškolskog obrazovanja proveo je u rodnom gradu, da bi se 1903. preselio u Osijek, gdje je 1911. godine maturirao u klasičnoj Velikoj gimnaziji. God. 1911/12. završio je topničku školu za rezervne čaFiringer je kao mladi član Hrsnike u Zagrebu, a 1912. upisao je za- vatskoga katoličkog pokreta još grebački Pravni fakultet. Prvi svjet- prije I. svjetskog rata vodio »naski rat prekida mu studij. Bio je na rodnoobrambenu sekciju« Hrsrbijanskom, talijanskom, turskom vatskoga katoličkog akademskog i ruskom ratištu, gdje je prebjegao društva »Domagoj«. Ta je sekcija Rusima. Vrativši se 1919. u domo- bila neka vrsta političke škole koja vinu, sudjelovao je u borbama za je pripremala mlade katoličke inoslobođenje Koruške. Vojsku je na- telektualce za javni rad na socijalpustio 1920, nastavio studij u Grazu nom i političkom području. Firini Zagrebu te 1921. stekao doktorat iz ger je tada politički zastupao ideju pravnih znanosti. Od 1922. do po- svehrvatskog jedinstva, zahtijevačetka II. svjetskog rata radio je kao jući ujedinjenje nacionalnih snaga odvjetnik u Osijeku. Zanimljivo je radi oslobođenja od ovisnosti o tuda ga vojnički nije mimoišao ni II. đoj volji. »Ako nam je Providnost svjetski rat. Naime, neposredno namijenila da ostvarimo jednom uoči rata bio je mobiliziran u to- one ideje koje žive u duši našeg pničkoj pukovniji u Zaječaru, a na- naroda: da izvedemo do krajnjih kon početka rata zaro- O građi i prošlosti konzekvencija zabljen je. Vrativši se iz htjev naravi svakog zarobljeništva u Osi- Slavonije napisao bića (za slobodom, je i objavio veći jek, 1942. mobiliziran prim. V. L.), to će nam je u postrojbe NDH-a to biti moguće jedibroj tiskanih za Tehnički odjel Druno iz vlastite snage, iz rasprava. Aktivno onog izvora iz kojega goga domobranskog je radio u Matici crpemo energiju našu, zbornog područja u Banjoj Luci i Slavonskom hrvatskoj, čiji je iz hrvatskog naroda... Brodu. God. 1944. poRezultat svega toga predsjednik u vezao se s partizanima. je naš ekskluzivni hrKad je to otkriveno, 11. Osijeku bio sve do vatski nacionalizam i siječnja 1945. uhićen je njezina ukinuća narodnoombrambeni i stavljen pred prijeki pokret« (»Luč«, 1913). 1971. godine. sud. Spasilo ga je saveBio je član Hrvatskoga zničko bombardiranje Slavonskog katoličkog seniorata, koji je imao Broda 19. siječnja. Od zatvorenih ulogu vodstva pokreta, a onda i devet časnika jedini je preživio, no, Hrvatske pučke stranke, njegova teško ozlijeđen, bio je pod stražom političkog krila, koja je djelovala u bolnici sve dok u grad u travnju do 1929. On je bio njezin zastupnik nisu ušli partizani. u osječkom Gradskom vijeću. Nakon povratka u Osijek, počeo Zanimalo ga je i novinarstvo, se baviti arhivarstvom. Naime, bu- pa 1927. godine obnavlja izlaženje dući da ga je zanimala povijest, još osječkih tjednih katoličkih novije 1933. osnovao Arheološko druš- na »Hrvatska obrana«. Pisao je i u tvo »Mursa«. Kako su pak nakon drugim katoličkim tiskovinama rata »osječka i slavonska arhivalija (»Danici«, »Seljačkom kalendaru«, bez nadzora bila izvrgnuta razvla- »Luči« i dr.) objavivši više desetaka čenju i uništenju«, piše u svojim članaka socijalne, kulturne, knjisjećanjima, »a nastavljanje odvjet- ževne i političke tematike. Suraništva mi nije odgovaralo, na pri- đivao je s istaknutim socijalnim jedlog direktora osječkog Muzeja radnikom Vjekoslavom Gortanom Slavonije dr. Josipa Bosendorfera, te bio i urednik časopisa »Zadružpristao sam da u Osijeku osnujem na svijest« od 1939. do 1941. ispostavu zagrebačkog Državnog Firinger je bio i velik ljubitelj arhiva«. Tako je god. 1947. postao planinarstva i prirode uopće. Zaupravitelj osječke ispostave Dr- jedno s grupom osječkih uglednižavnog arhiva, a 1956. njegovom ka osniva 1925. godine Planinarsko je zaslugom osnovan Historijski društvo »Jankovac«, o čijoj je 50. arhiv, kojemu je bio direktor do obljetnici 1975. objavio knjigu; po1969. Kao viši arhivist radio je do taknuo je gradnju prvoga planinar1977. Osobito intenzivno obrađuje skog doma u Slavoniji, na Jankovtada već goleme arhivske fondo- cu 1934, kao i njegovu poslijeratnu ve. Radi na izvornoj starijoj građi obnovu 1951; objavio je, uz ostaOsijeka i istočne Hrvatske 18. i 19. lo, knjigu »60 godina planinarstva stoljeća te proučava mađarske i u Osijeku« (1955), pa ga slavonski austrijske arhivalije. Osim toga, planinari i danas nazivaju »ocem organizira arhivske službe u Osi- slavonskog planinarstva«. Bavio se jeku i čitavoj Slavoniji i Baranji. O i skijanjem te bio skijaški sudac. Umro je u Osijeku 21. ožujka građi i prošlosti Slavonije napisao je i objavio veći broj tiskanih ra- 1984. Monografija o njemu izišla sprava. Aktivno je radio u Mati- je 2005. u Osijeku, a imenom svoga ci hrvatskoj, čiji je predsjednik u zaslužnog sugrađanina grad je naOsijeku bio sve do njezina ukinuća zvao ulicu u Tvrđi u kojoj se nalazi zgrada Državnog arhiva. 1971. godine.