Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva by Glas Koncila

St jepan

pETRINJA

JASENOVAC

ŽI VJETI EVAN ĐELJE U PRI LI KAMA NEP RIJAT ELJ ST VA I PRO GON STV A

STARA GRADIŠKA

St je p an Kožul

Crkva sa svojim pastirima želi prednjačiti u promicanju ispravnih načela i humanih stavova, temeljenih na evanđelju i kršćanstvu, molitvom i čišćenjem pamćenja od svake mržnje i želje za osvetom, u izgradnji zajedništva i sloge, u podizanju nade i promicanju općeg dobra! Znakovita mjesta stradanja svećenika i brojnih svjetovnjaka u 20. stoljeću: Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja, postaje su hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije, s pomoćnim biskupima i nadbiskupom Josipom kardinalom Bozanićem, na jesenski Svećenički dan, 24. rujna 2009. U knjizi se donose zanimljive povijesne pojedinosti uz spomenute postaje hodočašća.

Kožul

ŽIVJETI EVANĐELJE u prilikama neprijateljstva i progonstva

POVIJE SN I V R E MEPLO V UZ HODO Č A Š Ć E S VE Ć EN I K A Z AGREBA Č K E NAD B I S K UPI JE 24. RUJNA 2 0 0 9.

Glas Koncila

Dr. Stjepan Kožul Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva Povijesni vremeplov uz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije 24. rujna 2009. Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja

Dr. Stjepan Kožul Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva. Povijesni vremeplov uz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije Glas Koncila, Zagreb, 2009. Nakladnik: Glas Koncila Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 22 Urednik: Nedjeljko Pintarić Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Fotografije: Foto arhiv Glasa Koncila, te fotografije preuzete iz knjiga: Ranjena Crkva u Hrvatskoj, Zagreb 1996.; Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007. Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Priprava za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec, Dolenska 32 Tiskano u rujnu 2009.

ISBN: 978-953-241-207-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 715500.

Dr. Stjepan Kožul

Živjeti evanđelje

u prilikama neprijateljstva i progonstva Povijesni vremeplov uz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije

Svećenički dan, 24. rujna 2009., u Svećeničkoj godini, hodočašće na znakovita mjesta stradanja: Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja

Glas Koncila

Zagreb, 2009.

Uvod

UVOD Sluga Božji papa Ivan Pavao II. u svojemu apostolskom pismu iz 1996. godine Tertio millennio adveniente (Nadolaskom trećeg tisućljeća, br. 37) podsjetio je Crkvu na njezine novije mučenike, posebice one iz 20. stoljeća, koji su posvjedočili svoju čovječnost i kršćanske ideale u srazu s projektom protubožjih ideologija nacizma, fašizma i komunizma, koje su posvema otkrile svoje protučovječje lice. Podsjetio je i na dužnost da zabilježimo velika stradanja Crkve koja su se dogodila, pa, uz ostalo, kaže i sljedeće: Na kraju drugog tisućljeća Crkva je ponovno postala Crkva mučenika. Progonstva vjernika – svećenika, redovnika i laika – proizvela su veliku sjetvu mučenika u različitim stranama svijeta. (…) To se svjedočanstvo ne zaboravlja. Crkva prvih stoljeća, iako se susretala sa znatnim organizacijskim poteškoćama, nastojala je ubilježiti svjedočanstvo mučenika u posebne martirologije. Ti su martirologiji bili stalno kroz stoljeća upotpunjavani. (…) U našem stoljeću ponovno imamo mučenike, često nepoznate, gotovo »nepoznate borce« velike stvari Božje. Koliko je moguće, ne smiju se izgubiti njihova svjedočanstva. (…) Potrebno je da mjesne Crkve učine sve, da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju. (…) U perspektivi trećeg tisućljeća bit će zadatak Apostolske stolice popuniti martirologije opće Crkve, pazeći napose na svetost onih koji su u naše vrijeme potpuno živjeli u Kristovoj istini.

Potrebno je da mjesne Crkve učine sve, da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju.

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Nužno je zločine i mjesta stradanja tijekom 20. stoljeća gledati u kontinuitetu, s uzrocima i posljedicama, osuđujući svaki zločin, a poštujući svaku žrtvu.

Papa Ivan Pavao II. ponovno prisjeća sveopću Crkvu u apostolskom pismu Novo millennio ineunte (Ulaskom u novo tisućljeće, br. 41): Možda smo bili previše naviknuti misliti na mučenike u pomalo dalekim pojmovima, gotovo kao da se radi o kategorijama prošlosti, a naše vrijeme je izrazito bogato svjedocima, koji su na ovaj ili onaj način živjeli evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva, često do pružanja najuzvišenijega dokaza krvlju. U njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod (Mt 13, 8.23). Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo poravnili put u budućnost. Nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, krenuti njihovim stopama. (Broj 3 i 41.) Gornji poticaj i prigoda Svećeničke godine, koju je proglasio papa Benedikt XVI. na svetkovinu Srca Isusova, u petak 19. lipnja 2009., na dan koji je tradicionalno posvećen molitvi za posvećenje svećenika i u povodu 150. obljetnice »rođenja za nebo« Ivana Marije Vianneya, sveca zaštitnika svih župnika na svijetu, a koja traje tijekom godine dana, do Međunarodnoga svećeničkog kongresa u Rimu, 11. lipnja 2010., potaknuli su i hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije, s pomoćnim biskupima i nadbiskupom Josipom kardinalom Bozanićem, na jesenski Svećenički dan, 24. rujna 2009., u znakovita mjesta stradanja svećenika i brojnih svjetovnjaka u 20. stoljeću: u Staru Gradišku, Jasenovac i Petrinju. Kao u jednom vremeplovu želimo dati neke zanimljive povijesne pojedinosti uz spomenute postaje hodočašća. Hodočašće počinje prvom postajom u Staroj Gradiški, gdje možemo promatrati tamnicu ili logor u kontinuitetu, gotovo tijekom 200 godina, a gdje je bio i komunistički logor za svećeni-

Uvod

ke iz cijele Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata, gdje su neki i umrli. Druga postaja hodočašća je u Jasenovcu, koji je obilježen logorom iz vremena NDH-a, velikim stradanjem civila, a gdje su završili svoje živote i neki svećenici Slovenci. Ondje se danas nalazi Spomen-područje Jasenovac te nov Memorijalni muzej i Obrazovni centar, koji su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Oba ta područja bila su obilježena i agresijom na Hrvatsku i okupacijom tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.), ali je za ta stradanja izabrana treća postaja, u Petrinji, kao simbolu etničkog čišćenja, razaranja i svih žrtava na području povijesne Zagrebačke nadbiskupije. Nužno je zločine i mjesta stradanja tijekom 20. stoljeća gledati u kontinuitetu, s uzrocima i posljedicama, osuđujući svaki zločin, a poštujući svaku žrtvu. I žrtve Domovinskog rata dobile su svoju najavu 1990. godine jednom svećeničkom žrtvom, kada je mlad župnik Sv. Marije u Sisku Antun Grahovar1 bio 9. studenoga 1990. navečer dočekan u svojemu župnom stanu na Viktorovcu i s preko 30 rezova i uboda nožem zaklan i pretvoren u jednu veliku ranu s probodenim srcem. Kada je blagopokojni kardinal Franjo Kuharić ondje vodio oproštaj 13. studenoga 1990., čulo se je govoriti o stvaranju

Hodočašće počinje prvom postajom u Staroj Gradiški gdje je bio i komunistički logor za svećenike iz cijele Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata, gdje su neki i umrli.

»Umoren sisački župnik«, Glas Koncila, 1990., br. 46, str. 1; »Kome je smetao hrvatski katolički svećenik?«, Glas Koncila, 1990., br. 47, str. 1 i 8; »Svijeće i molitve dobrom svećeniku«, Glas Koncila, 1990., br. 48, str. 1; »Jezik krvi«, Glas Koncila, 1990., br. 48, str. 2.; »Zabrinutost se ne smanjuje«, Glas Koncila, 1990., br. 49, str. 6; »Sabor o umorstvu svećenika«, Glas Koncila, 1990., br. 50, str. 4.

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Spomen ploča u župnoj crkvi sv. Marije u Sisku

»države Krajine«, o planu okupacije i etničkoga čišćenja svih Hrvata od Une i Save do Kupe i Korane. Mnogima je to zvučalo nevjerojatno, ali je uskoro postalo stvarnost.2

Stjepan KOŽUL: Martirologij Crkve zagrebačke, izd. Prometej, Zagreb, 1998., str. 155 – 159.

I. STARA GRADIŠKA

STARA GRADIŠKA

Župa Stara Gradiška

O župi sa sjedištem u Staroj Gradiški, prema spomenici istoimene župe, Liber memorabilium Parochiae Vetero Gradiscanae, od 1729. godine naovamo imamo više zanimljivih prikaza.3 Govore o franjevačkom samostanu, župi, župnoj crkvi i područnim kapelama, ali daju i povijesni prikaz o Staroj Gradiški i široj okolici od rimskih vremena do 1881. godine, kada je konačno došlo do integracije Vojne krajine u okvir i sastav civilne Hrvatske. Osim toga od 1878. Bosna i Hercegovina dolazi u sastav AustroUgarske Monarhije do 1918. godine, pa Stara Gradiška gubi ono svoje ranije, povijesno značenje, prestaje biti vojna tvrđa na granici dvaju carstava, Austro-Ugarskog i Osmanlijskog. Dakako, franjevci su došli s dijelom naroda

Stjepan KOŽUL, korizmena tribina u Požegi 1. travnja 2004.; Željko JURKOVIĆ, franjevac: Stara Gradiška prema spomenici istoimene župe 1729.–1988., Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, diplomski rad, Zagreb, 1988.; Husref HADŽIALAGIĆ: Gradiška u prošlosti, Delnice, 1995., posebice str. 125 – 136; Vjekoslav ŽUGAJ: Stara Gradiška, Zagreb, 1997.

II. JASENOVAC

JASENOVAC

Logor u Jasenovcu Po mnogočemu kontroverzan logor u Jasenovcu, iz vremena Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.), obilježen je posebice žrtvama svećenika Slovenaca. Oko tri stotine (300) slovenskih svećenika bilo je prognano 1941. od njemačkoga fašizma iz okupirane Slovenije, koja je pripala njemačkom Reichu, i spas potražilo u prvoj susjednoj, tek stvorenoj državi Hrvatskoj.

Već 6. srpnja 1941. skupinu od stotinu i jedanaest svećenika smješta u Nadbiskupski konvikt u Požegi.

Pastirska hrabrost nadbiskupa Stepinca Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac pobrinuo se za njih na taj način što ih je sa suradnicima prihvatio, smjestio i osigurao im službu u hrvatskim župama te im omogućio uzdržavanje u ratnim uvjetima. Preuzeo je na sebe odgovornost za njih pred hrvatskim državnim vlastima u Zagrebu. Skupinu od 111 svećenika dao je već 6. srpnja 1941. smjestiti u Nadbiskupski konvikt u Požegi, dok su ostali smješteni u Nadbiskupski konvikt u Zagrebu (Vlaška 36 – 38) te po drugim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, odakle su postupno raspoređivani po hrvatskim župama. Veća skupina redovnika i redovnica

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Bl. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, dizao je svoj glas protiv svih nepravdi

Slovenski svećenici bili su smješteni i u Nadbiskupski konvikt u Zagrebu (Vlaška 36 – 38) te po drugim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, odakle su postupno raspoređivani po hrvatskim župama.

smještena je po hrvatskim samostanima njihove redovničke subraće i susestara. Pojedinci i manje skupine pristizali su i kasnije. Kroz Požegu su prošla stotinu trideset i dvojica slovenskih svećenika, uglavnom iz Lavantinske (od 1964. godine Mariborsko-lavantinske) biskupije. Pomoćni biskup i generalni vikar dr. Josip Lach od državnih je vlasti zatražio dozvolu boravka i slobodnoga kretanja na području Hrvatske. Neki od tih svećenika starije dobi umrli su u Hrvatskoj zbog bolesti. Trojica su ubijena u bombardiranju od savezničkih zrakoplova (lazaristi dr. Anton Zdešar i Štefan Bastič, 18. travnja 1945. u Jastrebarskom; Franc Modrinjak, upravitelj župe u Žažini, ubijen je 30. travnja 1945. u napadu zrakoplova na vlak kod Popovače), trojica

III. PETRINJA

PETRINJA

Simbol teških stradanja u Domovinskom ratu Treća postaja svećeničkog hodočašća je u Petrinji, izabranom simbolu teških stradanja na području Zagrebačke nadbiskupije u vrijeme srpske agresije i Domovinskog rata (1991. – 1995.). Etničko čišćenje hrvatskih područja od hrvatskoga starosjedilačkog katoličkog življa, progoni, umorstva civila, razaranja sakralnih i stambenih objekata, pljačke i palež sela provodili su pobunjeni Srbi uz pomoć tzv. JNA. Povijesna Zagrebačka nadbiskupija dobila je najteže i najbolnije udarce na svojem teritoriju zapadne Slavonije, kamo spada područje od Stare Gradiške i Jasenovca preko Okučana, prema Pakracu i Voćinu, s nastojanjem širenja prema Novskoj, Novoj Gradiški i Požegi, a što je 1997. godine pripalo u Požešku biskupiju, te na području Pounja, Banovine i Korduna, do rijeka Korane i Kupe, s razaranjima sela i sjedišta župa i preko tih rijeka, posebice s teškim udarcima na neosvojene gradove Karlovac i Sisak. Ovo drugo područje nalazi se u granicama sadašnje Zagrebačke nadbiskupije, pa je i logičan izbor treće postaje u gradu Petrinji, koji je bio prvi hrvatski grad, polazeći od Zagreba, razoren, opljačkan i okupiran tijekom četiri godine.

Petrinja - izabrani simbol teških stradanja na području Zagrebačke nadbiskupije u vrijeme srpske agresije i Domovinskog rata (1991. – 1995.).

IV. DODATAK

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Pismo hrvatskih biskupa svećenicima Poštovana i draga braćo svećenici! U odjeku proslave Velikog jubileja 2000. obljetnice utjelovljenja i rođenja Isusova ove godine obilježavamo 1700. godišnjicu ranokršćanskih mučenika na našim prostorima, progonjenih u vrijeme cara Dioklecijana. Razmatramo dragocjenu baštinu svojih prethodnika u vjeri i slavu Isusove Crkve u sv. Dujmu, solinskom biskupu, sv. Anastaziji – Stošiji srijemskoj kao i u drugim srijemskim i panonskim mučenicima. Ujedno se spominjemo i onih svjedoka vjere koji su položili svoje živote u tom istom progonu u drugim krajevima svijeta a naš ih vjerni puk štuje velikom pobožnošću. Prastaro je uvjerenje Crkve da je »krv mučenika sjeme kršćana« (Tertulijan) jer je u njihovom svjedočenju progovorila snaga Duha Isusa pobjednika nad smrću. Stoga ih Crkva od svojih početaka pamti liturgijskim spomenom, zapisima o mučeništvu i popisom njihovih imena u martirologiju. 1. Suvremeni mučenici Godina ranokršćanskih mučenika potiče nas na ponovno promišljanje poziva pape Ivana Pavla II. prigodom Velikog jubileja da ne zaboravimo suvremene mučenike. Njegove riječi da je »na kraju drugog tisućljeća, Crkva ponovno postala Crkva mučenika« 94

DODATAK

i da su »progonstva vjernika – svećenika, redovnika i laika – proizvela veliku sjetvu mučenika na različitim stranama svijeta« (usp. Nadolaskom trećeg tisućljeća, 37) imaju posebno značenje za nas u Hrvatskoj. Brojni su naime kršćani koji su tijekom vladavine totalitarnoga fašističkog, nacističkog i komunističkog sustava u dvadesetom stoljeću zbog svoje vjere bili podvrgnuti različitim oblicima i stupnjevima ponižavanja, duhovne i tjelesne patnje, društvene diskriminacije, povrede i oduzimanja građanskih prava i sloboda, prisilnog rada, progona, protjerivanja, tamnovanja i mučenja u zatvorima te nasilnoj smrti. Mi, hrvatski biskupi, nakon vremena u kojem je bilo zabranjeno govoriti istinu o počinjenim zločinima nad nevinim ljudima, svojim Pismom o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata jasno smo 1995. godine iznijeli svoj stav o svim nedužnim žrtvama toga vremena, iskazali svoje žaljenje i poštovanje prema svima koji su pogubljeni zbog nacionalne, vjerske, političke ili neke druge pripadnosti. 2. Svjedoci vjere No, smatramo da u duhu preporuke pape Ivana Pavla II. prigodom Velikog jubileja kršćanstva upravo mi, biskupi i svećenici u novim okolnostima slobodne i neovisne Republike Hrvatske imamo pravo i dužnost na poseban način sjetiti se svih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica nedužno ubijenih ili osuđenih od komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata na dugogodišnje zatvorske kazne, koje su izdržavali u neljudskim uvjetima te bili patnici i prognanici samo zato što su vjerno vršili svoje svećeničko ili redovničko poslanje u Isusovoj Crkvi i voljeli svoj narod i domovinu. Njihova žrtva ugrađena je u život Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i postala je sastavnim dijelom njezine duhov95

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

nosti, posebno svećeničke. Poput pšeničnoga zrna (usp. Iv 12, 24), koje umirući rađa novi život i omogućuje rast i dozrijevanje bogatstva plodova, tako je svećenička žrtva iz vremena totalitarnih sustava bila umiranje s Isusom Kristom za pobjedu nad zlom i smrću. Njihovo se svjedočanstvo ne smije zaboraviti. Oni su naš ponos, uzor i nadahnuće. U njihovoj žrtvi krije se snaga iz koje nam valja hraniti svoj pastirski žar i zanos u služenju Kristovu spasenjskom djelu i dobru svakog čovjeka. 3. Vraćanje dostojanstva nepravedno osuđenima Papa Ivan Pavao II. proglašenjem blaženim mučenika kardinala Alojzija Stepinca javno je pred očima cijeloga svijeta ispravio nepravdu koju su mu nanijele komunističke vlasti namještenim sudskim procesom. U njemu je na svoj način vratio dostojanstvo i svim drugim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su poput njega bili ubijani, nepravedno osuđivani na teške zatvorske kazne, nerijetko povezane s prisilnim radom. Za Veliki jubilej kod nas je uglavnom sastavljen popis biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, mučenika vjere toga doba, te smo dobili svojevrstan martirologij Crkve u Hrvatskoj, da ne ostanu »nepoznati borci velike stvari Božje«. Tako smo djelomice ispunili nalog pape Ivana Pavla II. o potrebi »da mjesne Crkve učine sve da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju« (usp. Nadolaskom trećega tisućljeća, 37). Naime, popisu biskupa, svećenika, redovnika i redovnica valjalo bi dodati i popis vjernika laika koji su za vjeru podnijeli tada mučeništvo. Svima znanim i neznanim mučenicima vjere od prvih početaka kršćanstva u našem

DODATAK

narodu bit će postavljen spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini, kako smo priopćili svojim Pismom od 7. lipnja ove godine i pozvali na skupljanje priloga za tu plemenitu svrhu. No, ostaje nam ne manje važan zadatak istražiti, popisati i upamtiti također sve one svećenike, redovnike i redovnice koji su nevino osuđeni na nepravedne kazne izdržali veliko poniženje i žrtvu po tamnicama i logorima komunističkog sustava. Prikupljanje podataka o svjedocima vjere te dokumentiranje njihova kršćanskog svjedočanstva bit će za nas još jedno ohrabrenje da sačuvamo njihov duh i ostanemo vjerni njihovom putu. Jer po riječima pape Ivana Pavla II. »u njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod (Mt 13, 8.23). Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo poravnali put u budućnost. Nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, krenuti njihovim stopama« (Ulaskom u novo tisućljeće, 41). I o tome će ovisiti djelotvornost našeg kršćanskog i prezbiterskog služenja i svjedočanstva danas kad su izvanjska ograničenja, prisila te nasilno oduzimanje osobne i društvene slobode zamijenjeni različitim oblicima vrijednosnih društvenih strujanja i javnog mišljenja, običajima i zakonskim normama protivnim evanđeoskom duhu te postaju kriterij i norma osobnog i društvenog života. 4. Postavljanje spomena nedužnim žrtvama Mnogim žrtvama komunističkog sustava grobovi su ostali do danas nepoznati, jer su na križnim putovima, od Bleiburškog do domovinskih ostavili svoje živote na nepoznatim mjestima ili su položeni u tajne grobnice. Otkrivena masovna grobnica svećenika, redovnika i bogoslova u Macelju stoga je na

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

neki način mjesto pamćenja i molitvenog spomena na sve njih, te je zacijelo dostojno ondje podići barem neki znak naše zahvalnosti i poštovanja prema njima i svima drugima kojima se ne zna za grob. Ali ni jedno drugo mjesto kao Stara Gradiška i tamošnji zatvor ne pamte većeg broja svećenika, dijecezanskih i redovničkih, koji su nevino osuđeni izdržavali svoje dugogodišnje zatvorske kazne, o kojima se također sve do nedavno nije smjelo otvoreno govoriti. Pastirsko pismo naših biskupa od 20. rujna 1945. godine spominje da se po logorima i zatvorima nalazi 169 svećenika a njihov broj je trajno rastao. Imamo podatak varaždinskog župnika Mihovila Kanotija da je u njegovo vrijeme u Staroj Gradiški tamnovalo 207 svećenika a kapucin Ilija Borak svjedoči daje 1955. godine ondje bilo u uzništvu 211 svećenika i redovnika. Trebat će još istražiti sve okolnosti da se utvrdi puna istina o tim svećeničkim žrtvama. Jedno je sigurno: Stara Gradiška ostaje nenadmašeno mjesto svećeničkog progona, njihova prezira, patnje i stradanja pred kojim mi, današnji biskupi i svećenici ne smijemo ostati ravnodušni. 5. Izgradnja spomen-crkve u Staroj Gradiški Štoviše, uz mnoštvo nedužnih žrtava stradavala je starogradiška župa pa i sama župna crkva. Naime, godine 1948. tadašnje komunističke vlasti naredile su da se ima srušiti tamošnja župna crkva sv. Mihaela te su po svjedočanstvu brojnih zatvorenika prisiljavale utamničene svećenike da to čine i da golim rukama čiste ciglu. Zacijelo je to jedinstven slučaj u povijesti, ne samo hrvatskog naroda, da su svećenici rušili jednu crkvu. Zbog okolnosti u kojima se nalazila župa, prije nego li se promijenila

DODATAK

komunistička vlast i konačno prestao djelovati zatvor, nije se moglo pomišljati na ponovnu izgradnju Božjeg hrama te ona za svoje liturgijske potrebe rabi još i danas dvoranu u okviru župnog stana pokraj groblja u Uskocima, a u Staroj Gradiški još uvijek nema nikakvoga kršćanskog znaka. Smatramo da je došlo vrijeme kada zajednički moramo vratiti dug svećenicima, drugim vjernicima i rodoljubima koji su nevino osuđeni tamnovali u starogradiškom zatvoru i ujedno vratiti dostojanstva župi poniženoj u komunističkom sustavu. Izgradnjom tamošnje župne crkve želimo postaviti trajan molitveni spomen svima njima, posebno svećenicima. Stoga vas pozivamo draga braćo, da mi biskupi i vi svećenici, dijecezanski i redovnički svojim osobnim darom izgradimo župnu crkvu u mjestu u kojem su je svećenici bili prisiljeni rušiti. Tako ćemo na pravi način posvjedočiti svoju osjetljivost za mračni dio nedavne povijesti svoga naroda i ujedno pomoći teško nastradaloj župi tijekom komunističke vladavine i u nedavnome Domovinskom ratu. Ne sumnjamo da ćete se spremno odazvati na poziv svojih dijecezanskih biskupa i redovničkih poglavara te darovati svoj prilog za tako plemenitu svrhu kao iskaz solidarnosti s braćom koja su za nas svojom patnjom i trpljenjem dala svoj daleko veći doprinos. »Neka tako općinstvo svetih progovori glasnije od tvoraca podjele i zla« (usp. Nadolaskom trećega tisućljeća, 37). 6. Zaglavak Želimo na koncu istaknuti da pamćenje i spomen mučenika i svjedoka vjere iz vremena totalitarnih sustava kod nas nema ništa s vraćanjem u prošlost da bismo se bavili progoniteljima, budili

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

osvetničke strasti ili osjećaje mržnje. To je nastojanje iskazivanja poštovanja prema nedužnoj žrtvi i njezinoj moralnoj veličini, koja je postala naša baština od čijih plodova danas živimo i po čijoj snazi želimo biti ljudi praštanja i pomirenja. Kršćansko svjedočanstvo brojnih vjernika sve do prolijevanja krvi za nas je izazov da »okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama« (Heb l2, l). Neka Trojedini Bog izlije na sve vas i na vaše svećeničke napore i žrtve svoj obilan blagoslov. Pratila vas moćna zaštita Majke našega velikog svećenika Isusa Krista i bdio nad vama zagovor bl. Alojzija Stepinca i drugih naših biskupa i svećenika, mučenika i svjedoka vjere. Zadar, 11. listopada 2004. † Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik HBK, v. r. † Ivan Prenđa, zadarski nadbiskup, v. r. † Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, v. r. † Ivan Devčić, riječki nadbiskup, v. r. † Slavomir Miklovš, vladika križevački, v. r. † Slobodan Štambuk, hvarsko-bračko-viški biskup, v. r. † Želimir Puljić, dubrovački biskup, v. r. † Marin Srakić, đakovački i srijemski biskup, v. r. † Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v. r. † Marko Culej, varaždinski biskup, v. r. † Ante Ivas, šibenski biskup, v. r. † Antun Škvorčević, požeški biskup, v. r. † Ivan Milovan, porečko-pulski biskup, v. r. † Valter Župan, krčki biskup, v. r. † Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, v. r. † Đuro Gašparović, đakovački i srijemski pomoćni biskup, v. r. † Josip Mrzljak, zagrebački pomoćni biskup, v. r. † Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskup, v. r. † Đuro Hranić, đakovački i srijemski pomoćni biskup, v. r.

100

SADRŽAJ

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Uvod......................................................................................5 I. STARA GRADIŠKA Župa Stara Gradiška...................................................11 Župa i crkveni objekti.................................................12 Obnove, poplave, požari............................................14 Župa ostaje bez svojeg redovita svećenika..............17 Župna crkva zatvorena za župljane i srušena.........21 Župnik ureduje u privatnoj kući kao podstanar..............................................................23 Bezakonje i pljačka crkve...........................................25 »Tamnica već punih 198 godina«..............................29 Svećenici robijaši u Staroj Gradiški...........................32 Između 200 i 300 svećenika logoraša u Staroj Gradiški.............................................................34 Osmorica svećenika umrli su i pokopani u logoru Stara Gradiška..............................................36 U Domovinskom ratu razoreni svi sakralni objekti . ..........................................................40 II. JASENOVAC Logor u Jasenovcu.......................................................47 Pastirska hrabrost nadbiskupa Stepinca..................47 Ubijeni svećenici u jasenovačkom logoru................52

106

SADRŽAJ

Zahvalnost Crkve u Sloveniji....................................61 Civilne žrtve u logorima Jasenovac i Stara Gradiška za NDH-a...........................................64 Osuditi sve zločine totalitarnih režima....................65 »Čišćenje memorije«....................................................68 Je li »prestao monopol nad povijesnom istinom«?.......................................................................72 III. PETRINJA Simbol teških stradanja u Domovinskom ratu.......79 Zagrebačka nadbiskupija u Domovinskom ratu.....................................................80 DODATAK Pismo hrvatskih biskupa svećenicima..................................................................94 Proglas o proslavi »svećeničke godine« u Zagrebačkoj nadbiskupiji......................................101

107

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika Glas Koncila Kaptol 8, 10001 Zagreb, Hrvatska, p. p. 216 Tel.: 00385 (0)1 4874 326; faks: 4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

St jepan

pETRINJA

JASENOVAC

ŽI VJETI EVAN ĐELJE U PRI LI KAMA NEP RIJAT ELJ ST VA I PRO GON STV A

STARA GRADIŠKA

St je p an Kožul

Kožul

ŽIVJETI EVANĐELJE u prilikama neprijateljstva i progonstva

POVIJE SN I V R E MEPLO V UZ HODO Č A Š Ć E S VE Ć EN I K A Z AGREBA Č K E NAD B I S K UPI JE 24. RUJNA 2 0 0 9.

Glas Koncila