VJERUJEM...
MALI KONCIL − BROJ 7, OŽUJAK 2013.
Dragi makovci i makovice, čvrsto vjerujem da u ovoj Godini vjere sve kršćane klonule od umora susrećete s puno uskrsne radosti i humora, kako smo se u prošlom Maku i dogovorili. Jer gdje je posijana radost Uskrsa, tamo niče i snaga „prkosa” na sve ono što nas želi usmjeriti na krivi put. Isus nas je svojim silaskom nad pakao želio osloboditi svakoga našeg odlaska prema paklu. Jer stvoreni smo za nebo! I upravo o tome razmišljat ćemo u ovom broju. ZAŠTO VOLIM SVOJU VJERU Kada mi je bilo svega 40 dana, otac i majka, s kumovima, odnijeli su me u crkvu na krštenje. Svećenik me krstio u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga i očistio me od istočnoga grijeha. Stavio je na me bijelu haljinicu i rekao mi neka bude moja duša čista poput te bijele haljine i da me čistoća vodi u vječnost. Zatim sam u trećem razredu primio sakrament pričesti. To mi je bio najljepši čin u životu. Kada sam primio Isusa, zamolio sam ga da vječno ostane on u mojem srcu, a ja u njegovom. U crkvi sam već punih sedam godina ministrant. Svake nedjelje sam na misi, a kad imam vremena, često idem i u tjednu, pjevam u crkvenom zboru i tako slavim Gospodina. Mi smo obitelj koja vjeruje, ide u crkvu i moli. Volim svoju vjeru i vjerujem čvrsto da mi Bog pomaže i da je prisutan uz mene. - Jurica Štibuhar, 5. b, OŠ Bogumila Tonija Samobor
VJEROPLOV
„Koračajući” Vjerovanjem apostolskim stigosmo i do „nebesa”. Radi li se tu doista o plavome svodu iznad naših glava ili…
BESKRAJNI TRENUTAK Riječ je o ponešto drugačijem nebu, kojem je ovo „obično” nebo svojom nepreglednom prostranošću tek lijepa slika. Ta nebesa na koja je Isus uzašao, to nebo je, zapravo, beskrajni trenutak ljubavi. Ne one ljubavi kojom su na dan Valentinova vrvjeli hodnici i učionice naših škola. Takva ljubav nekima je davala krila, a nekima ih i polomila. Još mi je pred očima lice naše, zaista dražesne sedmašice, koja je došla na vjeronauk jedva hodajući, s bolovima u glavi. Pomislila sam da ju svladava gripa, no taj virus za nju bio bi šala u usporedbi s novopridošlim: onaj kojega voli nije ju ni pogledao! Sama je to opisala u sastavku:
Vjerujem u Isusa zato što pomaže ljudima da brže ozdrave. (Fran Crnac, učenik)
Ja sam se u 7. razredu prvi put jako, iskreno zaljubila. Svaki dan sam mislila i razmišljala o njemu. Na satu sam prestala paziti i pogoršala ocjene. Zavoljela sam ići u školu, jer sam znala da ću ga vidjeti. Uvijek sam bila nasmijana i vesela. Nisam mogla da ga ne vidim jedan cijeli dan. Napokon me primijetio i zavolio. Ali u školi me ignorirao. Ljubav nije dugo traja-
Za mene vjerovati znači ići u crkvu, moliti se i pjevati Bogu. Vjerujem da Bog čini čuda i da svakom daje zdravlje.
Vjera je u našem srcu. (Josipa Rendulić, učenica)
(Meri Blažević, učenica)
88
OZUJAK_2013_03_29.indd 8
25.2.2013 10:53:46
VJERUJEM...
MALI KONCIL − BROJ 7, OŽUJAK 2013.
la, jer njemu nije stalo do mene. Najbolja prijateljica mi je rekla da me ogovara iza leđa. Tada sam shvatila da me ne voli i da me nije volio. Plakala sam cijeli dan, ali još uvijek ga volim. To je bila prava „tragedija”, no uz pokoju šalu, „mudru” misao i malo masaže glave, osmijeh je opet uljepšao lice naše sedmašice. Za sastav je dobila plus peticu (nismo čitali javno), a ispod ocjene sam napisala: „Ako voliš sebe - s drugima će ići lakše…”
poput vjeroučenice Ane, i poradimo na njima - nebo će biti naša budućnost, ali i sadašnjost jer njegovo ozračje će nas ispunjavati. Evo Anina razmišljanja: Što mi je potrebno u ovome korizmenom hodu? Ja sam vrlo lijena. Idem u osmi razred i prolazim s vrlo dobrim (još dobro i prolazim s obzirom na to koliko „učim”).
KAKO NEBO POČINJE NA ZEMLJI? Božja ljubav je drugačija od ljudske; oslobađa nas od negativnog utjecaja drugih, daje nam sigurnost i opuštenost, humor i razdraganost - i kad nas voljena osoba niti ne pogleda. Doživljavajući koliko nas Bog voli, postajemo sposobni za sve što on od nas traži (po roditeljima, učiteljima…). Ne blokira nas ponašanje drugoga, već postajemo čak i simpatični zbog svoje originalnosti. Ma, kad smo s Bogom, nebo zaista počinje ovdje na zemlji! Vrijeme korizme je idealno vrijeme priprave za nebo. Ako uočimo svoje mane,
Učim samo prije testa. Imam sve uvjete da prolazim s 5,0, ali kao što sam rekla: LIJENA SAM! Kada trebam učiti, i gledanje u zid mi je zanimljivo. Ali, Bože moj, što ja mogu (takva sam-kakva sam)! Puno vremena provodim na Facebooku i nikad mi nije dosta kompjutera (da mi roditelji nisu stavili šifru, bila bih sigurno od 0 do 24 sata na njemu). Ne znam ni koju bih srednju školu upisala, a za četiri mjeseca završava osnovna škola. Korizma je i osjećam da trebam nešto učiniti. Potrebna mi je volja, a nju ću, čini mi se, trebati izmoliti…
PRED SUDCEM KOJI LJUBI
NADA U VJEČNOST Za mene je vjera odgovor na pitanje kako trebam živjeti. I prihvaćam vjeru jer u njoj želim više otkriti puteve svoga života. Vjera me potiče da živim pošteno i da se nadam nakon zemaljskog života živjeti vječno s Bogom. S vjerom sam se susreo kao dijete, i to na groblju. Mama i baka su se molili za djeda. Ja još nisam znao moliti. Pomalo me bilo i strah. No odjednom me trgnuo neki glas i ja sam u dječjoj jednostavnosti shvatio da me Bog ohrabruje. Otada je moja vjera u Boga sve jača. - Luka Perić, 7. a, OŠ Dore Pejačević Našice
Vjera je da svi vjerujemo u Boga, Oca Svemogućega. (Mia Mlivić, učenica)
Dragi makovci, proći će korizma, proći će i naš zemaljski život… Naći ćemo se pred onim kojemu ništa ne će biti skriveno. Na posljednjem sudu, kako se to običava reći. Plaše vas riječ sud i sudac? Ne bi morale, ako znamo da je taj sudac Ljubav sama. Da oprašta i više no što možemo zamisliti, da prihvaća svakog tko mu iskreno raskrili ruke, makar i u zadnjem trenu zemaljskog života! Ne čekajte taj tren, već sad ga zagrlite, radosni s mišlju na taj dan kad ćemo se sretni naći u njegovu zagrljaju i nastaviti živjeti u Božjoj ljepoti, u zajedništvu Presvetoga Trojstva. Vrijedi se na ovoj našoj zemljici potruditi živjeti tako da to zavrijedimo! Pa da možemo gledati Boga licem u lice. I da zauvijek živimo, radost, mir i ljubav. Da nam „zemaljski trenutak” postane „nebeski beskraj”! Priređuje vjeroučiteljica Ivanka
Za mene vjera znači put koji me vodi k Isusu Kristu. Vjerovati da će me Isus uvijek čekati kao vjerni prijatelj i slušatelj, u meni ostavlja mir.
Nema boljeg od vjere. (Josip Kolar, učenik)
(Sandra Ramljak, učenica)
99 OZUJAK_2013_03_29.indd 9
25.2.2013 10:54:09