VJERUJEM…
MALI KONCIL − BROJ 8, TRAVANJ 2013.
Dragi makovci, došli smo do onog dijela Apostolskog vjerovanja kad se svi moramo zapitati znamo li tko je Duh Sveti i koliko smo s njime povezani? Krizmanici i krizmanice uskoro će primiti njegov pečat u sakramentu potvrde, no kako “Duh sveti puše gdje hoće”, svi imamo pravo očekivati njegove darove! Možda su neki, kao i ja, pročitali više puta svjedočanstva o životu i vjeri, kao i nadi u vječni život naših dragih makovaca na stranicama ove rubrike iz prošlog broja Maka. Vjerujem da smo se svi u protekloj korizmi više družili s Božjom riječju, primali sakramente i činili dobra djela, i tako postali bića neba koja još hodaju ovom zemljom… Radujući se susretu s uskrslim Isusom - jednom u vječnosti!
ISTO TIJELO - RAZLIČIT DUH Jeste li se, dragi makovci, ponekad promatrali pred ogledalom (makovice to
ne moram pitati, he-he); svaki dan, svaki mjesec i godinu živimo u istome tijelu, budimo se s njim, obavljamo svoje dužnosti u tom istom tijelu, susrećemo ljude… Ali u kojemu duhu? To nije uvijek isto! Nismo zadovoljni kad smo mrzovoljni, kad smo u strahu ili nesigurni, a opet - tu smo gdje smo… Pred zrcalom možemo promijeniti frizuru, staviti kremu, uljepšati se… Možemo, napokon, i pobjeći od ogledala! Ali ne i od sebe, jer kakvi smo u sebi, iznutra, ovisi o našoj slobodnoj volji i o našoj povezanosti s Duhom Svetim. Zato ćemo sada razmišljati o trećoj božanskoj osobi Presvetoga Trojstva, o Duhu Svetom.
IME NJEŽNO I SNAŽNO Duh Sveti je vlastito, pravo ime onoga kojega častimo i slavimo skupa s Ocem i Sinom. Crkva je to ime primila od Gospodina, a riječ Duh prijevod je hebrejske riječi Ruah, koja znači dah, zrak, vjetar. Tako je to ime u isti tren nježno poput dječjeg daha, svježe poput zraka, ali i snažno, silovito poput vjetra. Baš tako je i Duhu Svetom dovoljno da nekog samo “okrzne”, daškom pomiluje po obrazu i tako pokrene, a koga drugog mora dobro “propuhati” i uzdrmati, zanjihati - da ga dovede pameti! Kao što najdražim prijateljima smišljamo još brojne nadimke, tako je i Duh Sveti u Bibliji zavrijedio još brojna imena. Sam Isus, kad obećava njegov dolazak, naziva ga Paraklet, što u prijevodu s grčkog znači Tješitelj. Tješitelj koji nam ostaje nakon Isusova uzašašća. Još sedam naziva za Duha Svetoga otkrit će najrevniji makovci/ice koji budu čitali Djela apostolska i poslanice (kao poslastice) očekujući nadolazeće proljeće.
VELIKI DAR - I ZA NAJMANJE! Duh Sveti je veliki Božji dar, koji je Bog ostavio svim ljudima nakon Isusova uzašašća. Po tome daru i mi najmanji možemo skupiti hrabrosti da Boga zazovemo: “Oče!” K tome je Isus apostolima i njihovim nasljednicima, svećenicima, predao Duha Svetoga, da ga oni dalje predaju svima nama. Taj tako veliki dar primamo danas u sakramentu krštenja i na osobit način u sakramentu svete potvrde. Na krštenju pred svećenika su nas na rukama doni-
Vjerovati znači znati da mene i moju obitelj Bog štiti od svakoga zla i nevolje. (Rebeka Beljan, učenica)
Vjera znači vjerovati u Boga Oca da će mi oprostiti grijehe i štititi od svakoga zla. (Nika Guzina, učenica)
Vjera je utjeha od Boga koja mi treba i koju imam kao Božji dar. Okrepljuje me i pomaže da ustanem i nastavim sa životom.
(NN)
Vjera je osjećaj povjerenja u Boga i uvjerenje da nismo sami; da imamo nekoga tko je uz nas u kušnjama, patnjama, radosti; to je saznanje da ne živimo uzalud. (NN)
6 TRAVANJ_2013_03_29.indd 6
27.3.2013 12:20:45
VJERUJEM…
MALI KONCIL − BROJ 8, TRAVANJ 2013.
jeli naši kumovi i oni su obećali vjernost uime nas. Sveta potvrda je prigoda da ta obećanja i taj životni izbor potvrdimo i izreknemo sami - s našom pametnom glavom i slobodnom voljom!
PO POTVRDU - NA SVOJIM NOGAMA! Nikako se ne bi smjelo dogoditi da nas i na sakrament potvrde “donesu” naši
kumovi, a da sami ne znamo ni kamo, ni po što smo došli! šlili!! Kad nas biskup p opečati, primamo vjernoga pratitelja kroz život. Velikog pomoćnika, koji će nam olakšati sve kasnije životne izbore. Darom Duha Svetoga postajemo “veći”, odrasliji i ozbiljniji, pravi kršćani!
To “ozbiljniji” ne znači da se više ne smijemo šaliti i smijati, ali to znači da s nama više u Crkvi nema šale - da smo postali “punoljetni vjernici”! Primjerice kada trener šalje nogometaša na igralište, stavi mu ruku na pleća i dadne posljednje poslje upute. Tako se može razumjeti i potvrda. Na nas su pozum ložene ruke. Stupamo na igralilož ššte života. Po Duhu Svetomu znamo što nam je činiti. On nas motivira iz dubine. Njegovo nam poslanje odzvanja u ušima. Osjećamo njegovu pomoć. Ne ćemo izdati njegovo povjerenje i za njega ćemo u igri ig ri pobijediti. Moramo ga samo htjeti sslušati. Dragi makovci/ice, neka vas blizina uskrslog Gospodina ispunja radošću i poletom dok igrate za njega i s njim na igralištu života - snagom Duha Svetoga! Priređuje vjeroučiteljica Ivanka
“ZNAK” ZA CIJELI DAN
D U H S V NAJVEĆI DAROVI Darivatelj je tu, a darovi? I E oni su tu, ne samo u zadnjoj T ispisanoj riječi, već i u svih 7 koje ćete dobiti pravilnim DA RO V I kombiniranjem ponuđenih dijelova riječi koje nedostaju!
Vjera je smisao života. Bez vjere smo izgubljeni. Vjera je naš put, naš život. (NN)
d.
Potrebni dijelovi: ANJ, BO, BO, JA, JET, KOS, M, MU, PO, RA, RAZ, RO, SA, ST, ST, T, ZN, ŽJI, ŽNO.
Bog je u svemu - u zemlji i u zraku, Bog se za mene i sve ljude brine. On je naš nebeski Otac, koji nas ljubi. I ja ljubim njega, jer mi je podario život, mir i blagostanje. Za sve u životu njemu zahvaljujem, u dobru i u zlu. Meni je vjera u Boga potok koji neprestano teče u raj. Vjera u Boga je činiti dobro, pomagati drugima, ići u Crkvu i moliti se. Jedan je Bog, a tri su Božanske osobe. Svako jutro kad ustanem i svake večeri kad legnem, Oca, Sina i Duha Svetoga stavim na sebe. To je moja vjera u Boga. Tina Šimunić, 4. b, OŠ “Stjepan Radić” Bibinje
Za mene je vjera ljubav koja potječe od Boga i koja obasjava nas i naš život! (Nina Ivošević, učenica)
Vjera je za mene ljubav, snaga i potpora. Kada bi se ekumenizam više širio, više bi ljudi imalo potporu Boga i vjere. (Stella Oštarić, učenica)
N)
7 TRAVANJ_2013_03_29.indd 7
27.3.2013 12:21:13