Ilija gromovnik by Glas Koncila

Josip Mužić ILIJA GROMOVNIK Prorok posljednjih vremena

Josip Mužić ILIJA GROMOVNIK Prorok posljednjih vremena Glas Koncila, Zagreb, 2017. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr • www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Tertium millennium. Knjiga 16 Recenzenti: Doc. dr. sc. Domagoj Runje Doc. dr. sc. Edvard Punda Jezična lektura: Nada Babić (do V. poglavlja; XV-XVI), Mario Blagaić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Naslovnica: Gaspare Diziani, Ilija zazivlje oganj s neba na idolopoklonike, XVIII st. Tisak: Tiskara Zelina Tiskano u svibnju 2017. ISBN 978-953-241-534-6 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000964999.

Josip Mužić

ILIJA GROMOVNIK Prorok posljednjih vremena

Zagreb, 2017.

Mome ocu

Skraćenice BAC = Biblioteca de Autores Cristianos. CSEL = Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum, Wien, 1866. KIZ = Karmelska izdanja. PG = Patrologiae cursus completus, Series Graeca, Paris, 1857. PL = Patrologiae cursus completus, Series Latina, Paris, 1841.

Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

Predgovor Knjiga je, kako je naglašeno u uvodu, svojevrsna lectio divina biblijskih ulomaka o proroku Iliji iz Prve i Druge knjige o Kraljevima, iz Druge knjige Ljetopisa te u redcima iz Otkrivenja u kojima se spominju dva neimenovana svjedoka, a u jednome od svjedoka kršćanska tradicija od početka vidi upravo proroka Iliju. Uz uvod i zaključak, knjiga ima šesnaest razrađenih poglavlja koja, vjerno slijedeći biblijski tekst, tumače osobu i poslanje proroka Ilije. Autor to ponajprije čini polazeći od doslovna smisla biblijskoga teksta. Već to nam se čini prvi važni doprinos ove knjige. Riječ je, naime, o smislu čija se važnost u Crkvi opetovano naglašava, ali čija se vrijednost ipak nedovoljno prepoznaje, pa se u akademskoj teologiji nerijetko predstavlja kao „neznanstvena“ time i nepotrebna. Autor slijedi tekst redak po redak: gdje god je moguće, iznosi povijesno-geografske koordinate, poštujući i analogiju fidei, makar to nije prvotna autorova nakana. Autor najprije želi slijediti tekst i vjerovati tekstu, njegovoj vjerodostojnosti i povijesnoj utemeljenosti, onako kako doslovno piše. U svojim tumačenjima služi se otačkim spisima, primjerima iz života svetaca, nerijetko midrašima i rabinskim tumačenjima, ali i suvremenom biblijsko-teološkom literaturom bez egzegetskih pretenzija. Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

PREDGOVOR

Posebnost je ove knjige što autor u osobi i poslanju proroka Ilije želi rasvijetliti današnje stanje kršćanstva, odnosno stanje u današnjem svijetu i poslanje kršćana u njemu. Najprije ga zanima prorok Ilija: sve riječi koje je on izgovorio, i riječi koje su njemu upućene te sva djela koja je učinio. Iz situacija u kojima se prorok nalazio, autor odabire i rasvjetljuje okolnosti i stanja u kojima se nalazi današnji vjernik. U tumačenju Ilijinih riječi i postupaka, autor nudi poticaje za konkretni kršćanski život, posebno u teškim situacijama uvjetovanim sekularnim i bezbožnim mentalitetom današnjice. Tako se, iz same povijesti proroka Ilije, otkrivaju vrlo važne duhovne teme: svaki čovjek ima poslanje od Boga, ozbiljna vjera mora proći kušnje, Božje djelovanje u povijesti preko raznih događaja – Bog djeluje i preko svojih se djela objavljuje čovjeku jer u Božjem providonosnom djelovanju nitko nije isključen: upravljajući životnim putom proroka Ilije, Bog spašava ženu udovicu i njenog sina, ali po njima govori i samu proroku. Autor se, k tom, upušta u ozbiljne teme poput onih o Božjoj kazni, o odnosu između Božje srdžbe i Božje ljubavi, o razlozima velikih kriza čovječanstva (ekonomskih, političkih i drugih), o odnosu prirodnih katastrofa i ljudskog djelovanja, posebno se osvrćući na obraćenje pojedinaca i naroda. Vrlo važnim mi se čini istaknuti ovo: Ilijinom borbom s lažnim bogovima, autor raskrinkava različite oblike idolopoklonstva kojima su podložni vjernici našega vremena. U Iliji pokazuje svima nama ozbiljan uzor i poticaj za kršćansko življenje. Prorokov život nipošto se ne smije shvatiti kao kakva neobvezna avantura s Bogom. Sasvim suprotno: biti prorok zahtjeva „osuđenost“ na samoću, na iskustvo napuštenosti, čak i od samoga Boga. Stoga ne čudi da se na stranicama ove knjige razlučuje i pitanje važnosti kršćanske borbe, uočavanje napasti i pravilan odnos prema napastima, budući da od njih nitko nije pošteđen. U svemu tome autor se stalno vraća temi providnosti. Nadalje, autor se dotiče vrlo osjetljivih pitanja podnošenja posljedica tuđih grijeha i pitanja patnje nevinih. Time jasno pokazuje da 10

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

PREDGOVOR

grijeh ima posljedice koje su često gore i od samih grijeha. Može se reći da knjiga nudi obilje duhovne antropologije pa smatram da, u tom smislu, može koristiti svima. Zaključno, rekao bih da je riječ o vrijednoj knjizi koja je svojim sadržajem i stilom pisanja razumljiva svima. Ona je pouzdano štivo o djelatnoj Božjoj prisutnosti u povijesti, ona je i pomoć u spoznaji Božjega poziva i poslanja, a može poslužiti i kao svjetlo na zahtjevnu – ali nezaobilaznu – putu razlučivanja između dobra i zla. Zbog svega toga, ova knjiga može biti i ozbiljna pomoć i ohrabrenje u duhovnim borbama koje su sastavni dio kršćanskog života. Doc. dr. sc. Edvard Punda

Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

Uvod Mnogi vjernici se sve više povlače pred pritiskom sveopće relativizacije najviših ljudskih vrijednosti – istine, pravde, nepovrjedivosti ljudskoga života i solidarnosti, odnosno ne uviđaju kako polako i sigurno gube svoj identitet. Pod pritiskom sve bezobzirnijega bezboštva mnogi su kršćani razvili gubitnički mentalitet i kompleks manje vrijednosti. Iz toga proizlazi njihovo sustavno podilaženje svijetu koje, suprotno učenju Crkve, dovodi i do drugačijega shvaćanja i prikazivanja Svetoga pisma. Stari zavjet smatra se zastarjelim i zamijenjenim Novim. U pozadini je prosvjetiteljski mit o neprestanom napretku i teorija evolucije pretvorena u svjetovnu dogmu. No kada se jednom prihvati ograničavanje i nepovjerenje prema Objavi, ono postaje nezaustavljivo sve dok se ne dođe do kraja. Zato se vrlo brzo našao na udaru i sâm Novi zavjet pa se gotovo i ne spominje posljednja novozavjetna knjiga, Otkrivenje, jer ona govori o Božjemu sudu i kazni, a takvi se nezgodni dijelovi reinterpretiraju. Na koncu se gubi cjelovitost Svetoga pisma i svodi ga se na ostatke ostataka ne bi li se Boga prikazalo drugačijim, a ne onakvim kakvim se objavio. Tako dolazi do raskola između biblijskoga Boga, kojega karakterizira srdžba, te „crkvenog propovijedanja i naučavanja religije“ koji „teže staviti, na isključiv način, u središte kršćanskog govora o Bogu ljubav i Božju filantropiju“.1 Ralf Miggelbrink, L’ira di Dio. Il significato di una provocante tradizione biblica, Queriniana, Brescia, 2005., 5-7.

Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

UVOD

Božja pravednost i istina potiskuje se u drugi plan pa se u ime milosrđa i ljubavi čini da blagost isključuje jakost, da se strpljivost s grješnicima pretvara u toleranciju prema zlu. Kao da se zaboravlja da je Bog i otac i majka, brišu se njegova muška svojstva, a ističu se samo ona ženska uslijed čega se čini da je samo žena stvorena na Božju sliku. Promjena shvaćanja Boga odražava promjenu kršćana koji su izgubili spremnost, a katkad i sposobnost, da se obračunavaju s grijehom, da se bore protiv zla, da budu junaci i pobjednici. Mnogi ne vide razloga opiranju, a nekima je i mogućnost otpora postala nezamisliva. Kao da je zavladala grješna pasivnost pred sve većim veličanjem opačina, a sveopća sterilizacija, koja se nameće dušama, proglašuje se krjepošću. Razvodnjena vjera preko sve veće ravnodušnosti dovodi do bezboštva i otvorena služenja đavlu. I naš naraštaj stoga obvezuje proročki poziv blaženoga Alojzija Stepinca: „Budimo pravi muževi! Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena, jer je to sramota! Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena, jer konačna pobjeda ne pripada njemu nego Bogu. Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to traži prava ljubav prema samome sebi i domovini. Kakav je duh vremena danas? Ne priznaje se više nikakav autoritet. Nema, tako kažu, istine koja bi nadilazila čovječji um. Nema nikakvog prekogrobnog života. Nema zakonitog Učiteljstva na zemlji, koje bi moglo sigurno prosuditi, što je dobro a što je zlo, gdje je istina a gdje je laž. Odatle upravo, od pomanjkanja žive vjere, i onaj bijesni boj protiv Crkve katoličke, od Boga postavljene učiteljice istine svima ljudima. Odatle onda npr. i nijekanje roditeljske vlasti i naučavanje, kako to čine komunisti, da se djeca nisu dužna pokoravati roditeljima. Odatle nijekanje nerazrješivosti ženidbe i propagiranje slobodne ljubavi. Odatle prijezir dana Gospodnjega. Odatle onda i lakoumna samoubojstva, koja neki luđaci smatraju junaštvom. Odatle nekažnjeno robljenje i pljačkanje naših crkvi. Odatle tolika grozna ubojstva ljudi, kao da se radi o pilićima. Odatle glorificiranje razvratnosti u kinu i u štampi. I tko se usudi usprotiviti takovom duhu vremena i takovom strašnom zlu 14

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

UVOD

odlučno prigovoriti, bit će u najmanju ruku smatran čudakom. A pitam vas, muževi, koji ste prošli mnoge oluje života, nije li sramota za muža, da ono što je crno nazove bijelim, da ono što je ružno nazove lijepim, da ono što je gorko nazove slatkim, da ono što je teško zlo, nazove dobrim samo zato, jer je takav duh vremena? Od svega ropstva najsramotnije je i najpogubnije ropstvo uma. A mnogi muževi danas ne vide svoje vlastite sramote, kad klipšu za krilaticama razvratnih ljudi, kao da im je Bog progovorio s nebesa na usta proroka.“2 Da bi se vratilo ispravno rasuđivanje, korisno je ugledati se na prve kršćane koji su sagledavali i tumačili Novi zavjet iz perspektive Staroga, a ne samo i jedino gledati Stari zavjet s motrišta Novoga. Starozavjetni proroci u tom su pogledu nezamjenjivi i imaju mnogošto reći sadašnjim naraštajima vjernika. „Prorok je od Boga pozvani i poslani pojedinac da u određenome povijesnome trenutku na određenome prostoru i određenome narodu priopći neku konkretnu istinu kao poruku iz Božje perspektive.“3 Njegovo poslanje nije toliko gledanje i kazivanje onoga što će se zbiti u budućnosti koliko ponajprije govoriti u ime Božje čuvajući čistoću vjere u jedinoga Boga, Jahvu. U svojemu djelovanju razlikuje se od svećenika i pismoznanca. „Svećenik se imao brinuti za Zakon, mudrac za savjet, a prorok za Riječ (Jr 18,18).“4 „Prorok je savjest kraljeva i naroda, nosiva sila u Izraelu, otkriva gdje je istinska snaga Izraela i njegovo poslanje.“5 Kršćani ne mogu ispuniti svoje poslanje da budu „sol zemlje“ i “svjetlost svijeta“ (Mt 5,13-14) ako nisu i proroci. Proroci su u povijesti spasenja pokretači i vođe cijelog naroda, potpune Bl. Alojzije Stepinac, „Propovijed u Peterancu“, 17. studenoga 1940., Blaženi Alojzije Stepinac, na: http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/stepinac-nam-govori/ propovijedi/1940-620/620?page=1, (11. XI. 2016.).

Božo Lujić, Starozavjetni proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010. 2, 25.

Nikola Hohnjec, Djela proročka. Likovi i središnje proročke teme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001., 8.

Celestin Tomić, Ilijino vrijeme, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1985., 7.

Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

UVOD

osobnosti koje obilježava snažno djelovanje. U suvremenom dijalogu među abrahamskim religijama (židovstvu, kršćanstvu, islamu) oni mogu imati veliku ulogu. „Među prorocima prvo mjesto pripada Iliji. Mojsije je dao značajne crte religiji Izraela. Ilija joj daje snagu i duh. Pojavljuje se kao novi Mojsije.“6 Nemamo Ilijinu biografiju, već niz njegovih čina kojima se otkriva snaga Božje riječi, koja dolazi preko proroka, i slabost ljudske riječi, koja dolazi preko kraljeva.7 On je četvrta najčešće citirana osoba u Starom zavjetu,8 dok se u starokršćanskoj literaturi spominje više od tri tisuće puta.9 Ilija je prvak proroka10 jer je njegova misija veća negoli ona drugih proroka. Njegovo djelo obraćenja šire je i dublje. „Ilija je otac proroka, njegov je ‘naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva’“.11 Njemu je povjereno sigurno vodstvo naroda Božjega koji spašava od propasti. To je bila istina za Židove i to će biti istina i za Crkvu u posljednjim vremenima. Poslanje koje je on imao među Židovima: da se bori i iskorijeni krivovjerje, da vrati prvenstvo Bogu i podigne svoje nasljednike, služi da pripravi put Mesijinu dolasku. Prorok Ilija poveznica je između Staroga i Novoga zavjeta jer njegovo poslanje nije dovršeno. On čeka posljednja vremena u kojima će s istom revnošću ukazati na Boga nad vojskama i zadnjemu naraštaju u povijesti. Njegov odgovor na posvemašnje otpadništvo Izraela bit će aktualan i za tadašnje sveopće otpadništvo kršćana, kao što je i za današnje. Sve Ibidem, 60.

Božo Lujić, „Prorok Ilija u Starom zavjetu – portret i poruka“, u: Jure Zečević (ur.), Prorok Ilija. Zbornik radova o sv. Iliji u povodu 10. obljetnice Samostanaduhovnog centra Karmel sv. Ilije: 2006.-2016., KIZ, Zagreb, 2016., 13-14.

Bruno Secondin, Profeti del Dio vivente. In cammino con Elia, Edizioni Messaggero – Libreria Editrice Vaticana, Padova, 2015., 28.

Éliane Poirot, „Sveti prorok Ilija u karmelskoj predaji“, u: Jure Zečević, (ur.), Prorok Ilija. Zbornik radova o sv. Iliji u povodu 10. obljetnice Samostanaduhovnog centra Karmel sv. Ilije: 2006.-2016., KIZ, Zagreb, 2016., 193.

Sv. Ambrozije, De Viduis, I, 3; PL 16, 235.

Katekizam Katoličke Crkve, br. 2582; Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994., 631.

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

UVOD

su to razlozi da se ovoga proroka upozna, štuje i voli nalazeći tako nadahnuće, smjelost i snagu za vlastiti obračun sa zlom u sebi, u Crkvi i svijetu. Ako se Ilija, oslonjen na Boga, mogao boriti sam protiv svih, to je moguće i svakomu vjerniku bez obzira na moć „grješnih struktura“ i veličinu izdaje. Knjiga je nastala nakon duhovnih vježba kojima je tema bio prorok Ilija, održanih na prijelazu iz 2015. u 2016. godinu, a sudionici su izrazili želju da se meditacije objave. Knjigu ne bi bilo moguće oblikovati bez dodatnoga proučavanja građe, proširivanja i prilagođavanja meditacija što je odredilo ustrojstvo teksta. Mnogim zaposlenim katolicima vrlo je teško izdvojiti više dana za povlačenje u osamu i molitvu na duhovnim vježbama, no zacijelo se može svakoga dana odvojiti kraće ili dulje vrijeme za duhovno čitanje ili razmatranje Svetoga pisma. Nadamo se da im u tome može pomoći i ovo djelo, zato je poželjno da se čita sabrano i bez žurbe ako se želi iscpsti puni doseg poruke i smisla napisanoga. No želja nam je da i svi drugi u ovoj knjizi mogu pronaći poticaj i ohrabrenje za svjedočko življenje svoje vjere u sadašnjem, često tmurnu i mračnu, vremenu. U prikazu Gromovnika nastojali smo se izdići iznad sudačke postavke mnogih naših suvremenika i pokušati što bolje razumjeti proroka u kontekstu njegova vremena. Istodobno smo se trudili, uz pomoć komentara crkvenih otaca i svetaca te Crkvenoga učiteljstva, vjerno držati teksta Svetoga pisma. Svugdje gdje se pozivamo na nehrvatske izvore dali smo svoj vlastiti prijevod dotičnoga teksta. Pri navođenju privatnih objava vodili smo se prije svega načelom da iza njih stoji službeno priznata svetost primateljâ što onda, neovisno o naravi iskustva koje su imali, daje posebnu vrijednost iznesenim učenjima. Također smo slijedili biblijski redoslijed događaja, koristeći se hrvatskim prijevodima u izdanju Kršćanske sadašnjosti,12 započinjući redovito od doslovnoga smisla. Nakana nam je bila napraviti svojevrsno božansko čitanje koje će biti pristupačno svima u skladu s naputcima Crkve Jeruzalemska Biblija. Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz „La Bible de Jérusalem“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994.

Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

UVOD

koja preporučuje lectio divina, kako posvećenim osobama, tako i laicima.13 U tome nismo htjeli biti zamjena, već poticaj i pomoć za susret s osobom i djelovanjem našega proroka u osobnoj misaonoj molitvi. Da je to korisno i aktualno, svjedoči i činjenica da su duhovne vježbe održane papi i rimskoj kuriji u korizmi 2015. bile upravo o proroku Iliji.14 Cilj nam je bio, koliko je moguće, usporediti Ilijino vrijeme s našim vremenom. Svjesni smo da je to moglo usložniti i otežati izlaganje, da je neke moglo zbuniti jer se dotada nisu susreli s takvim pristupom. Ipak smo se odlučili na to kako bismo ovog starozavjetnog velikana što više približili suvremenom čitatelju ne bismo li mu pomogli da otkrije neprolaznu istinitost Svetoga pisma. Riječ Božja doista jest predmet proučavanja teologa, ali je, prije svega, dar svim vjernicima da upoznaju i uzljube Boga te poticaj za osobnu izgradnju i takav rast u vjeri. U našem narodu, koji se stoljećima morao boriti za svoju vjeru i svoj opstanak, prorok Ilija s pravom je bio i ostao omiljen i štovan. Poznat je i pod imenom „Gromovnik“ koje je, samo po sebi, već program djelovanja vojujuće Crkve. Ipak, na hrvatskom jeziku nemamo odgovarajuću monografiju njemu posvećenu.15 Nadamo se zato da će i ovo djelo pomoći da se to ispravi pridonoseći ujedno da se i pučka pobožnost prema njemu dodatno produbi i razvije. Vjernici uvijek trebaju dobre uzore koje će moći nasljedovati, no među njima nemaju svi jednako snažnu privlačnost. U našem vremenu svakojake pomutnje, sveti Ilija posebno osvaja duše jer zorno pokazuje: „Sve je moguće onomu koji vjeruje!“ (Mk 9,23). Ako se istinski i srčano prigrli Boga i njegovu volju, i danas će se spašavati vjerolomnici, budit će se zaspali, pokretat će se malaksali i tako će se mijenjati svijet. Papinska biblijska komisija, Tumačenje Biblije u Crkvi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., 143-144.

Dotična razmatranja objavljena su poslije u knjizi: B. Secondin, nav. dj.

Od postojećih radova izdvaja se odlična knjižica Ambrozije Benkovića (Sveti Ilija prorok, Katolička Mala Knjiga, Teslić, 1941.) i pregledno djelo koje je priredio Ljube Planinić (Prorok Ilija čovjek Božji, Župni ured Kruševo, Kruševo, 2009.).

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

I. poglavlje:

APOSTAZIJA IZRAELSKOGA KRALJEVSTVA

Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Etbaala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se; Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. Ahab je podigao i Ašeru i učinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvorođenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po riječi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. (1 Kr 16,29-34)

Apostazija Izraelskoga kraljevstva Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. Društvene su okolnosti Ilijina vremena vrlo složene. Naime, prorok počinje djelovati u narodu koji je više od stoljeća podijeljen na dva kraljevstva, Sjeverno i Južno. Dvanaest plemena Izraelovih podijelilo se oko 930 pr. Kr., a taj je raskol izravna posljedica grijeha kralja Salomona koji je, unatoč izričitoj zabrani Gospodnjoj, imao mnoge tuđinke za žene i priležnice, a potom se i priklonio njihovim bogovima (1 Kr 11,4). Iako mu je Bog podjelu Kraljevstva najavio kao kaznu, Salomon je nastavio po svome (1 Kr 11,11-13). Bog dopušta tu podjelu ne bi li narod spoznao grijeh i popravio se. Južno kraljevstvo čine Judino i Benjaminovo pleme, a sjedište mu je u Jeruzalemu. Sjeverno ili Izraelsko kraljevstvo čine ostalih deset plemena koji imaju prijestolnicu u Šekemu, a potom u gradu Samariji. Politička podjela dovela je vrlo brzo i do vjerskoga raskola jer je već Jeroboam, izraelski kralj, postavio dva zlatna teleta u Betelu i Danu, obnovio kult „uzvišica“, ustanovio novo svećenstvo i promijenio kalendar.16 Tako se zbog učvršćenja kraljevske vlasti C. Tomić, nav. dj., 26-29. Ispočetka se zlatni teoci shvaćaju kao podnožje Jahvi, no s vremenom se to gubi, pod utjecajem poganstva, i poistovjećuje ih se s Jahvom

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

I. POGLAVLJE

u Izraelu ruši jedinstvo kulta u narodu i umanjuje središnja uloga Jeruzalema. Gubitak zajedništva s Bogom vodi ka gubitku zajedništva među ljudima. Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. Sjeverno kraljevstvo u Ahabovo vrijeme postiže gospodarski i politički rast i napredak. Samariju, smještenu na uzvisini (otprilike 440 metara) i na strateškoj poziciji gdje se ukrštavaju razni putovi17, dodatno je unaprijedio i u njoj sagradio „kuću od bjelokosti“ (1 Kr 22,39). Talmud ga hvali kao vrsna erudita koji velikodušno izdržava mudrace i poštuje Toru.18 No sud o Ahabovoj vladavini (873-852 pr. Kr.) ipak je nepovoljan jer su u njegovo vrijeme raširene društvene nepravde prema najsiromašnijima, a još k tomu – ugrožena je i vjera otaca radi bogova poganskih naroda. Domaće stanovništvo koje se nije integriralo u izraelski narod počelo je jačati svoj utjecaj. Pismo spominje samo Ahaba i njegovu odgovornost, nema podjele krivice s drugima ili skrivanja iza masovnoga otpada naroda. O jednom čovjeku ovisi mnogo, a katkada i sve: kako blagoslov, tako i prokletstvo. Kao što bi se pri evangelizaciji Europe cijeli narod obratio kada bi kralj prihvatio kršćanstvo, tako se cijeli narod može i odmetnuti slijedeći svojega kralja. Narod ne vidi ništa sporno u kraljevu vladanju, prihvaća postojeće stanje, odgovara mu da može živjeti po svojoj volji i ne obazirući se na Zakon, kao da se na moralnom planu od naroda ne traži ništa. Čini se da je najvažnije da u zemlji nema gladi i da vlada mir. Narod je mogao zauzeti i drugačiji stav, pokazivati neslaganje i nezadoupadajući u idolatriju i sinkretizam (ibidem, 27). Kult „uzvišica“ obnova je kanaanskoga štovanja baala koje predstavljaju uzdignuti kamenovi i Ašere koju predstavljaju panjevi (ibidem). Marco Nobile, 1-2 Re. Nuova versione, introduzione e commento, Paoline, Milano, 2010., 198-199.

Sébastien Allali, Il dolce sussuro. Saggio sulla tolleranza e sulla fede, San Paolo, Cinisello Balsamo, 2012., 50-51.

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

APOSTAZIJA IZRAELSKOGA KRALJEVSTVA

voljstvo. Da se našlo onih koji su se bunili, onda bi i kralj postupao drugačije. No svi su ravnodušni i bez volje da išta poduzmu. Gdje su svećenici, starješine i glavari narodni? Šute kao zaliveni! Oni su našli svoju računicu u tom da ne govore kada treba govoriti, time neizravno odobravajući ono što se odobravati ne smije. Oportunisti su. Ljudske su oči katkad slijepe za ono što se naočigled događa, ne vide ništa. Zaslijepio ih je grijeh u koji su upali. No, Božje oči su otvorene. Bog vidi što se događa i nedvosmisleno kaže o čemu je riječ: ovaj kralj čini „više zla od svih svojih prethodnika“. I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Etbaala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se; Čak i kada je najmanje, otpadništvo se u bitnoj stvari širi sve više pa grijeh tako raste i umnaža se. U zlo se može upadati sve više, pomiriti se s njime puštajući ga da se još jače razvije. Zabluda je da zlo postavlja neke granice, osim smrti, te da se sa zlom može živjeti. Da bi postao zločinac, čovjek ne treba biti snažna značaja, dovoljno je da bude popustljiv. U odnosu na svoju ženu, Ahab je slabić. Slabići su idealni za trule nagodbe i izdaju. Sâm je izabrao ženu po političkoj logici interesnoga vezivanja s obližnjim poganskim narodima da bi ojačao Kraljevstvo. Sidonski kralj mu je prvi susjed i kada ga bira za tasta, Ahab čini račun bez krčmara, ne mareći za savez s Bogom. Štoviše, ide izravno protiv izričite Božje zapovijedi da se ne uzimaju žene iz tuđinskih naroda: „Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima.“ (1 Kr 11,2).19 Patrijarsi su birali žene iz svojega roda; kako Izak, tako i Jakov koji je zbog toga prešao veliki put i nije mu bilo teško raditi za svojega ujaka Labana čak četrnaest godina da bi mogao oženiti njegovu kćer Rahelu koju je ljubio. U istom duhu vidi i Izl 34, 16 i Pnz 7,3-4.

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

I. POGLAVLJE

Izebela je Etbaalova kći, pripadnica druge religije i drugoga naroda i njezino ime znači Zebal, odnosno Baal, je moj brat.20 Samo ime Etbaal (Baal postoji) govori da je njezin otac sljedbenik i promicatelj Baalova kulta. Ujedno je i veliki svećenik božice Aštarte te obnovitelj kanaanske religije.21 Etbaal je kralj Sidona i Tira, ali naslov „kralj sidonski“ označuje da je on i kralj Feničana.22 Politički brak pretvorio se u vjerski: „poče služiti Baalu i klanjati mu se“, slično kao što se svojedobno dogodilo Salomonu. Promjena se najprije događa u osobnoj kraljevoj vjeri i bogoštovlju pa Ahab živi podvojeno: štujući skupa Jahvu i Baala. Štovanje Baala nastalo je u 14. st. pr. Kr. U hebrejskom jeziku riječ baal, u množini baalim, znači „gospodar“ ili „posjednik“ i označuje onoga koji ima moć. U početku „baal“ nije vlastito ime (to će postati tek poslije) pa se rabi kao zajednički naziv za razna muška božanstva u sirijsko-feničanskom području.23 Tako je riječ baal postala i vlastito ime jednoga od vrhovnih poganskih bogova. U Tiru je poznat pod imenom Moloh, Milkom, Malak ili Melkart, a u Siriji kao Hadad.24 Najviši je bog u Kanaanaca, oni ga smatraju gospodarom prirodnih sila. Taj su kanaanski kult preuzeli i Feničani koji od Baala očekuju zaštitu usjeva i stoke. Hram mu je donedavno bio sačuvan u Palmiri dok ga nisu porušili pripadnici takozvane Islamske Države. Poklonici Baala vjeruju da on ima vlast nad sušom, oborinama, vremenskim nepogodama i slično. Budući da su Feničani pomorci, Baalov su kult proširili na cijelom Mediteranu. Među Židovima su ga častili poglavari i plemenski autoriteti, Jean Steinmann, „La geste d’Élie dans l’Ancien Testament“, u: Élie le prophète, vol. 1.: Selon les Écritures et les traditions chrétiennes, Desclée de Brouwer, Bruges, 1956., 94, b. 4. Neki pak njeno ime povezuju sa obrednim zazivom „Gdje je princ Baal?“ (M. Nobile, nav. dj., 201).

C. Tomić, nav. dj., 50.

J. Steinmann, nav. dj., 94, b.5.

Giorgio Tourn, Elia, Claudiana, Torino, 2005., 13.

Thomas Römer, I lati oscuri di Dio. Crudeltà e violenza nell’Antico Testamento, Claudiana, Torino, 2008.2, 14; J. Steinmann, nav. dj., 95; A. Benković, nav. dj., 12.

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

APOSTAZIJA IZRAELSKOGA KRALJEVSTVA

ali i običan puk te mnogi svećenici. Tomu je temeljni razlog što su se Kanaanci bavili poljodjelstvom, za razliku od Izraelaca koji su se bavili stočarstvom. Poljodjelstvo je predstavljalo napredniju kulturu, a kada su i Izraelci počeli obrađivati svoju zemlju, to ih je navelo da prihvate kanaanskoga boga prirode.25 Koliko se štovanje Baala znalo proširiti među Izraelcima, vidi se iz činjenice da su htjeli ubiti Gideona kada je razorio Baalov žrtvenik (Suci 6,27-30). Baalov kult uključuje prinošenje ljudskih žrtava i svakovrsne erotske obrede, među kojima su i orgije.26 U Kartagi je pronađeno groblje s urnama tisuća djece koja su bila žrtvovana Baalu i njegovoj ženi Aštarti.27 U Novom zavjetu Baal se katkad naziva i Beelzebulom i smatra se đavolskim poglavicom.28 I to je još jedna potvrda mišljenja crkvenih otaca da se iza lažnih bogova kriju demoni. To je elementarna religija, koja slavi prirodu i plodnost, bez obaveza. Predviđa određene obrede, ali ne pretpostavlja moral. Takvo vjerovanje lako nađe sljedbenike jer im daje opravdanje da žive za svoje tjelesne užitke, ne tražeći od njih da se mijenjaju i bore za vlastitu pravednost. Zadnjih desetljeća Zapad svjedoči sve većem nametanju sotonizma koji je iz ilegalnosti izašao u javnost zahtijevajući da bude punopravan s drugim religijama pa, uz podršku moćnih elita, u tome i postiže značajne uspjehe. Primjerice, na inicijativu sotonističkoga hrama u Detroitu (SAD) podignut je, 25. srpnja 2015., prvi javni spomenik Sotoni koji je predočen kao Bafomet – krilati lik s jarčjom glavom i rogovima na ljudskom tijelu.29 Stoga ne čudi da i sam Baal dobiva sve veći publicitet. Nakon rušenja Baalova B. Lujić, Starozavjetni proroci, 53.

André Neher, L’essenza del profetismo, Lampi di stampa, Milano, 1999., 60-64.

Barbara Ehrenreich, Riti di sangue. All’origine della passione della guerra, Feltrinelli, Milano, 1997., 64.

Usp. Mt 12,24-27; Lk 11,15-18; Mk 3,22; Mt 10,25.

Nash Jenkins, „Hundreds Gather for Unveiling of Satanic Statue in Detroit“, Time, 27. srpnja 2015., na: http://time.com/3972713/detroit-satanic-statue-baphomet/, (20. X. 2016.).

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK

Sadržaj Skraćenice.............................................................................................. 7 Predgovor............................................................................................... 9 Uvod..................................................................................................... 13 I. POGLAVLJE.................................................................................... 19 Apostazija Izraelskoga kraljevstva...................................................... 21 II. POGLAVLJE...................................................................................31 Božja kazna.......................................................................................... 33 III. POGLAVLJE..................................................................................61 Providnost na Keritu............................................................................ 63 IV. POGLAVLJE ................................................................................ 71 Djelatna vjera u Sarfati........................................................................ 73 V. POGLAVLJE .................................................................................. 91 Ilijin povratak....................................................................................... 93 VI. POGLAVLJE................................................................................115 Pobjeda na Karmelu........................................................................... 119 VII. POGLAVLJE .............................................................................141 Pogubljenje......................................................................................... 143 VIII. POGLAVLJE.............................................................................151 Kiša..................................................................................................... 153 IX. POGLAVLJE.............................................................................. 159 Bijeg u pustinju...................................................................................161 Josip Mužić– ILIJA GROMOVNIK

367

SADRŽAJ

X. POGLAVLJE................................................................................ 177 Objava na Horebu.............................................................................. 179 XI. POGLAVLJE............................................................................... 203 Elizejev poziv.....................................................................................205 XII. POGLAVLJE............................................................................. 213 Nabotov vinograd.............................................................................. 217 XIII. POGLAVLJE............................................................................ 237 Izazivanje Boga..................................................................................239 XIV. POGLAVLJE............................................................................ 257 Ilijino uzdignuće................................................................................ 261 XV. POGLAVLJE.............................................................................. 273 Dugovječni život................................................................................ 275 XVI. POGLAVLJE............................................................................ 285 Dva svjedoka...................................................................................... 287 Zaključak............................................................................................ 313 PRILOZI.............................................................................................331 Štovanje proroka Ilije..........................................................................331 Pjesma o sv. Iliji proroku................................................................... 336 BIBLIOGRAFIJA............................................................................. 339 I. Knjige i studije................................................................................ 339 II. Članci............................................................................................. 359 Bilješka o autoru.............................................................................. 363 Zahvale............................................................................................... 365 Sadržaj................................................................................................ 367

368

Josip Mužić – ILIJA GROMOVNIK