Kako je lijepo biti svećenik by Glas Koncila

Vlado Čutura (priredio) KAKO JE LIJEPO BITI SVEĆENIK Svjedočanstva radosti i nade...

SVECENICI.indd 1

17.9.2010 11:51:46

Vlado Čutura (prir.), Kako je lijepo biti svećenik. Svjedočanstva radosti i nade... Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328 e-adresa: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 25 Urednik: Nedjeljko Pintarić Suradnici u pripravi: Tomislav Vuković, Brankica Lukačević

Lektura: Domagoj Grečl Korektura: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Mirjana Kos Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila / Mihael Sokol, Siciliani-Gennari / SIR Priprema za tisak: Glas Koncila / Verica Blažinić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u rujnu 2010. Naklada: 1000

ISBN 978-953-241-252-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 742459 Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

SVECENICI.indd 2

17.9.2010 11:51:46

Vlado Čutura (priredio)

Kako je lijepo biti svećenik Svjedočanstva radosti i nade...

ZAGREB, 2010. 3

SVECENICI.indd 3

17.9.2010 11:51:46

»Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. Njihova se naime zajednica sastoji iz ljudi koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti u njihovu hodu prema Očevu kraljevstvu; oni su primili poruku spasenja koju valja iznijeti pred svakoga. Zbog toga ta zajednica stvarno doživljuje samu sebe prisno povezanom s ljudskim rodom i njegovom poviješću.« Iz Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Radost i nada, br. 1

SVECENICI.indd 4

17.9.2010 11:51:46

PREDGOVOR

»Svećenici su prvi radnici civilizacije ljubavi« Svećenička godina, koju je papa Benedikt XVI. proglasio 2009. godine u spomen 150. obljetnice smrti svetoga arškog župnika Ivana Marije Vianneya, za cijelu je Crkvu bila vrijeme istinskog posvješćivanja osobne i društvene dimenzije svećeništva. Veličina svećeništva je poslužiti se čovjekom, unatoč njegovim slabostima, kako bi se svim ljudima svakoga doba Boga učinilo prisutnim, istaknuo je papa Benedikt XVI. na proslavi završetka Svećeničke godine 11. lipnja 2010. na Trgu sv. Petra u Rimu, koji je bio ispunjen s više od 15.000 svećenika koncelebranata iz 97 nacija. »Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi preko njega bio za ljude prisutan i kako bi djelovao u njihovu korist. Ta odvažnost Boga, koji ljudskim bićima povjerava samoga sebe, koji, premda poznaje naše slabosti, smatra ljude sposobnima djelovati i biti prisutnima u njegovo ime – ta Božja odvažnost doista je velika stvar koja se skriva u riječi svećeništvo«, istaknuo je Sveti Otac tumačeći smisao trajanja Svećeničke godine. Svećenička godina odvijala se pod geslom »Kristova vjernost, vjernost svećenika«, a zaključena je proslavom na blagdan Presvetoga Srca Isusova koji je tradicionalno »dan svećeničkoga posvećenja« te je Sveti Otac podsjetio kako je svećenik dar Srca Isusova – dar za Crkvu i za svijet: »Iz Srca Božjega Sina koje preobiluje ljubavlju proistječu sva dobra Crkve a na osobit način iz njega crpe poziv onih ljudi koje je Gospodin Isus osvojio, koji ostavljaju sve da bi se cjelovito posvetili služenju kršćanskom narodu po primjeru Dobroga Pastira. Svećenik je oblikovan samom Kristovom ljubavlju, onom ljubavlju koja ga je potaknula da dadne život za svoje prijatelje i da također oprosti svojim neprijateljima. Zato su svećenici prvi radnici civilizacije ljubavi. Pri tome mislim na brojne likove svećenika, poznatih i manje poznatih, od kojih su neki podignuti na čast oltara a drugima je ime neizbrisivo upisano u sjećanje vjernika, možda i u nekoj maloj župnoj zajednici.« I u Hrvatskoj će Svećenička godina ostati zapamćena po brojnim inicijativama, a posebice po jedinstvenom događaju u hrvatskoj povijesti – Nacionalnom hodočašću hrvatskih svećenika u Zagreb, na grob bl. Alojzija Stepinca, 15. travnja 2010. godine, koje je okupilo više od 600 svećenika te (nad)biskupa.

SVECENICI.indd 5

17.9.2010 11:51:47

Govoreći o ulozi svećenika u svijetu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekao je u propovijedi da su »svećenici trajni podsjetnik svijetu da nije dostatna neka ovozemaljska učinkovitost i uspješnost. Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti, ne zbog svoje ljudske veličine ili savršenosti – daleko od toga – nego zbog prisutnosti Božje dobrote. Upravo svećenički poziv pokazuje da se kršćanstvo ne može svesti na humanitarnu djelatnost ili na društvenu korisnost. Svećenik je u službi Objave koju nam je darovao Bog u Isusu Kristu, a koja naviješta da je čovjek veći od svojih želja, da je njegova povijest bogatija od njegova zemaljskoga blagostanja ili neposrednih nevolja.« I knjiga koju držite u ruci plod je Svećeničke godine jer je nastala na temelju članaka objavljenih u Glasu Koncila, u rubrici »Uz Svećeničku godinu«, u razdoblju od 28. lipnja 2009. do 20. lipnja 2010. Prikupljeni prilozi progovaraju zahvalnošću pedeset svećenika za sve što je Bog po njima učinio za povjereni im narod Božji. Svjedoče kako su u vjernosti Kristu, otvorena srca, odabrali Crkvu za svoje obitavalište, crpeći snagu i oplemenjujući svoj život molitvom, savjetovanjem, ustrajnošću, propovijedanjem i raspoloživošću. U teška vremena progona Crkve vodila ih je privrženost Kristovoj ljubavi, u poslušnosti Božjoj volji, prema usklađivanju vlastitoga življenja i svetosti službe koja im je povjerena. U Crkvi u hrvatskom narodu mnogi su svećenici trpjeli, podnijeli teškoće, obraćali narod i čuvali vjeru, a k tome uzdizali ih na kulturnoj i inoj prosvjetiteljskoj razini. Kako je istaknuo kardinal Bozanić: »Imamo toliko divnih primjera u našoj nadbiskupiji, među kojima ne smijemo zaboraviti svjedočanstva svećeničkoga zajedništva u vremenima progonstva naše Crkve kada su svećenici živjeli blizinu s bl. Alojzijem Stepincem. To je zajedništvo istinski odgovor Božjoj ljubavi do mjere tamnica i žrtve za druge. Mi danas ubiremo plodove njihova svjedočanstva i njihovih života, koji su se sjedinili s Isusovim probodenim Srcem. S kolikom su samo kršćanskom vedrinom nosili najteži teret uzajamno si pomažući.« Mnogi od tih svećenika i danas djeluju među nama u Crkvi u Hrvata, često samozatajni služe Bogu i svome narodu. Svjesni toga da je već po svom pozivu i po svom zvanju i poslanju svećeništvo istodobno žrtva i radost, čija se otvorenost i predanost Kristu neprestance dopunjava u ljudskoj savršenosti i služenju drugome. Pedeset prikazanih svećeničkih života kroz njihovo djelovanje stanoviti su prikaz crkvene i društvene zbilje Crkve u Hrvata. Različite svećeničke generacije, dobi i vremenski periodi, različite biskupijske i redovničke pripadnosti te životne usmjerenosti daju zornu sliku u kakvoj je društvenoj stvarnosti djelovala i kako danas djeluje Crkva. Sažetak svećeničkih životopisa, njihovih promišljanja o pastoralnom radu, duhovnosti, društvenim prilikama, ulozi Crkve u kulturi stanoviti je povijesni mozaik Crkve u Hrvata. Istodobno, to nije samo svjedočanstvo prošlog vremena nego je zacijelo i temelj na kojem djeluje današnja Crkva. U tom kontekstu knjiga može mnogim mladim svećenicima i vjernicima biti pomagalo kao neizostavno polazište za novu evangelizaciju. Priređivači 6

SVECENICI.indd 6

17.9.2010 11:51:47

LADISLAV BAČMAI, ŽUPNIK U SZEKSZARDU U MAĐARSKOJ

Ladislav Bačmai, podravski Hrvat iz Starina (mađ. Dravasztara), koji samo rijeka Drava dijeli od susjednog Sopja u virovitičkoj općini, rođen je u Šeljinu (Sellye), 29. prosinca 1965, ali samo zato što je tamo rodilište u jedinoj bolnici u tome kraju. Za svećenika je zaređen 15. lipnja 1991. Svećenik je Pečuške biskupije, koja na oko 200-tinjak župa ima samo 90-ak svećenika, pa je zato zbog pastoralnih potreba poslušno i preuzeo veliku szekszardsku, isključivo mađarsku župu.

»Sanjao sam da misim na hrvatskome jeziku« Pedesetak kilometara od Duboševice, hrvatskoga graničnog prijelaza u Baranji prema glasovitome mađarskom Mohaču, koji za hrvatsku povijest predstavlja »vađenje zuba bez anestetika«, na jugu Mađarske smjestio se drevni, već na prvi pogled »gradić s dušom« – Szekszard, sa svojih tridesetak tisuća stanovnika. Administrativno je središte mađarske županije Tolna, spominje se još davne g. 1015, u kojemu je kralj Bela I. osnovao g. 1061. benediktinski samostan. Stoga i ne čudi da središnji gradski trg u staroj gradskoj jezgri, u kojoj se nalazi i sadašnja župna crkva, koja je građena od 1802. do 1805, nosi naziv po spomenutom kralju.

SVECENICI.indd 7

17.9.2010 11:51:47

»Naše gore list« iz Starina Vjerski je život iznimno aktivan i vrlo raznovrstan, od redovitih molitvenih sastanaka brojnih vjerničkih skupina, susrete bračnih parova i obveznih hodočašća u Međugorje, do vrlo uspješnog rada tamošnjeg karitasa, Katoličke osnovne škole sv. Josipa i Vrtića sv. Rite. Ne treba posebno isticati da je za to u mnogočemu zaslužan i sadašnji župnik, 44-godišnjak, pristupačan i otvoren za razgovore o svim temama, spreman za suradnju sa svima za dobrobit svih župljana i sugrađana. Iako korpulentan i s ponekim kilogramom viška, koji »Ovaj molitvenik kao zahvalu preporu- pobuđuju strahopoštovačujem svim Hrvatima, vjernicima u Podravi- nje, njegov osmijeh i blani, da i dalje mole i pjevaju na našem mate- gi pogled odaju pravoga rinskom jeziku.« ravničarskog dobričinu. No, hrvatskim je katoličkim čitateljima posebice zanimljiv što je Ladislav Bačmai »naše gore list«, podravski Hrvat iz Starina (mađ. Dravasztara), koji samo rijeka Drava dijeli od susjednog Sopja u virovitičkoj općini. Istina, rođen je u Šeljinu (Sellye), 29. prosinca 1965, ali samo zato što je tamo rodilište u jedinoj bolnici u tome kraju. Svećenik je Pečuške biskupije, koja na oko 200-tinjak župa ima samo 90-ak svećenika, pa je zato zbog pastoralnih potreba poslušno i preuzeo veliku szekszardsku, isključivo mađarsku župu.

Iz Podravine k benediktincima u Győr Rođen je, kao i njegov mlađi brat Bela, u pobožnoj obitelji oca Marka i majke Jane rođ. Dudaš. Osnovnu je školu završio u rodnome selu, u kojoj je 4 sata tjedno učio i »srpskohrvatski«, jer je u to doba u Starinu od stotinjak učenika bilo vrlo malo Mađara. Svi su mještani živjeli s Crkvom i za Crkvu, njihova je starinska župna crkva i radnim danima uvijek bila puna vjernika, pa je tako i on redovito ministrirao te pohađao župni vjeronauk, a doma je obiteljska molitva bila na prvome mjestu. Mise su se slavile na hrvatskome jeziku zahvaljujući »velikomu Hrvatu«, kako to doslovce ističe, župniku Miši Bošnjaku. Na njegovu odluku da krene svećeničkim putem, koju je i inače od malih nogu stalno gajio u sebi, ozbiljnije su utjecali Stjepan Kneip, njegov sumještanin na sveće-

SVECENICI.indd 8

17.9.2010 11:51:47

ničkoj službi u Pečuhu (preminuo je g. 2005), i o. Ladislav Boros-Gyevi, franjevac, danas 95-godišnjak u Budimpešti, koji je teologiju završio u Zagrebu i postao g. 1976. župnik u susjednim Martincima (mađ. Felsöszentmarton). Na skrbi je imao i filijalu u Starinu. Njih dvojica su mu savjetovali da upiše jednu od osam katoličkih gimnazija, koje su i u doba komunizma držali redovnici. No, konačna odluka da se uputi u daleki Győr, u benediktinsku gimnaziju, bila mu je, prisjeća se Bačmai, najteža životna odluka jer mu nije bilo lako napustiti roditelje i brata, selo i svoju Podravinu: »Bilo je hladno prosinačko jutro kada smo brat, koji je tada išao u prvi razred, i ja, na putu u školu otišli se najprije pomoliti u našu crkvu. Kada smo izašli iz crkve, moj brat, za kojega sam bio uvjeren da još ništa ne razumije, mirno me pogledao i izravno, ‘kao iz puške’, rekao: ‘Mislim da bi ipak trebao poći.’ I to je bio prijelomni trenutak.«

Svake godine »bliže oltaru« U trećem razredu győrske gimnazije, nastavlja Bačmai priču o svom putu do svećeništva, imali su duhovne vježbe kad je osjetio da je čovjeku najvažnije prepoznati Božju volju i njegove planove sa svakim posebno. Nakon toga doživio je i što ljudima znači svećenik, jer je njihov župnik o. Boros-Gyevi umro malo prije Uskrsa. Seoski kantor i on su s dosta muke nekako predvodili liturgiju Velikoga tjedna, čitajući i pjevajući, ali bez svećenika osjećala se silna i gotovo nepodnošljiva praznina. Sve je bilo neobično i pomalo tužno. Ti su mu događaji bili znakovi i čvrsto je odlučio postati svećenik, moleći: »Bože, neka bude volja tvoja!« Ujesen 1984. prijavio se kao svećenički kandidat pečuškome biskupu. No, najprije je morao odslužiti vojsku, pa odlazi u jedno od dvije »kažnjeničke vojarne« u tadašnjoj Mađarskoj u kojoj su zajedno bili samo bogoslovi i prijestupnici, ali to ga je, kaže, još više učvrstilo u odluci da postane svećenik. Nakon vojske ponovno se vraća u Győr, ali ovoga puta na studij teologije: »U prvoj nas je godini bilo dvanaestorica, od toga nas trojica iz Pečuške biskupije. Teško mi je opisati radost koju sam osjetio kada sam prvi puta obukao reverendu, a to je bilo odmah već u prvoj godini. Svake sam godine osjećao da sam ‘bliže oltaru’, kako se to kaže, jer je uslijedilo primanje službe: lektora, akolita, i u travnju 1990. na Veliki četvrtak zaređen sam za đakona. Silno sam bio uzbuđen i samo znam da sam stalno ponavljao: ‘Bože, dat ću ti ili sve ili ništa!’, što je bio izraz moje želje da mu služim nepodijeljen.«

SVECENICI.indd 9

17.9.2010 11:51:47

Suze uz pjesmu »Podravino moja mila« Ladislav je za svećenika zaređen 15. lipnja 1991, a sutradan je slavio mladu misu u rodnome Starinu. Bilo je to veliko slavlje svih okolnih hrvatskih sela jer su vjernici autobusima i automobilima pristigli iz: Martinaca, Lukovišća, Novog Sela, Potonje, Brlobaša i Križevaca. Najprije je bio dvije godine kapelan u Paksu, pa godinu dana u Szekszardu, da bi g. 1994. bio imenovan župnikom u Martincima, sa zadaćom pastoralne skrbi za sve okolna hrvatska sela osim rodnoga Starina: »To su mi bile najljepše godine svećeničkoga života jer sam bio sa svojim narodom, s kojim sam razgovarao na našem materinskom jeziku i, dakako, slavio i mise jer su stariji ljudi teško i govorili mađarski. Cijelo me je ozračje ponukalo da od starijih seljana i iz starih hrvatskih knjiga počnem prikupljati molitve i pjesme, nekadašnje običaje. Bio je to velik posao ali i veliko zadovoljstvo, posebice kada sam najprije g. 2003. izdao knjižicu ‘Kraljice mira’, te godinu dana kasnije i molitvenik ‘Kraljice krunice’.« U njemu je župnik Bačmai napisao: »Kada sam otpočeo rad još nisam znao da više neću biti župnik u Martincima, u Podravini. Stoga ovaj molitvenik kao zahvalu preporučujem svim Hrvatima, vjernicima u Podravini, da i dalje mole i pjevaju na našem materinskom jeziku.« Premješten je g. 2003. u Szekszard, gdje samoprijegorno radi nastojeći živjeti dobro znane riječi: »Neka bude volja tvoja!« A samo on zna, često govori, kako mu je bilo teško otići. Ne srami se spomenuti da su mu pred svim vjernicima suze tekle jedna za drugom, dok su i oni plakali zajedno s njime, pjevajući mu za oproštaj njemu najdražu pjesmu – »Podravino moja mila«. »Takav je naš svećenički život, prepun iznenađenja i neočekivanih obrata ali i zadovoljstava. I ovdje sam lijepo primljen, imam brojne suradnike i široko polje pastoralnoga rada. No, koliko god čudnovato bilo, prva sam dva tjedna nakon dolaska sanjao da misim na hrvatskome jeziku. Kako je to moguće? Ne znam. Samo znam da je čudnovato ali i istinito.«

SVECENICI.indd 10

17.9.2010 11:51:47

FRA VLATKO BADURINA, TREĆOREDAC, PSIHOLOG

Franjevac trećoredac fra Vlatko Badurina rođen je na otoku Pagu, u mjestu Lunu, 1939, a za svećenika je zaređen 1964.

Molitva hrani odnos s Bogom Franjevac trećoredac fra Vlatko Badurina u svom predstavljanju kaže: »Moje podneblje je Mediteran, još određenije: Hrvatsko primorje, otok Pag, mjesto rođenja Lun (1939), gdje se nalaze nadaleko poznati maslinici, paški sir, ulje i sve druge blagodati Jadrana. Obitelj mi je bila tipično otočka. Otac zemljoradnik i ribar, majka domaćica. Roditelji su se odlikovali zauzetošću i predanjem svojoj obitelji i djeci. Za mene je bio nepoznat pojam nesklad, nerazumijevanje u obitelji. Majka je organizirala nutarnju dinamiku obitelji, a otac je stvarao opću atmosferu svojim marom i uzrečicama: ‘Bit će bolje!’ i ‘Bog će dati!’. Sve što se je događalo u obitelji raslo je iz atmosfere međusobnog povjerenja i poštovanja prema čovjeku i Bogu. Bilo nas je petorica braće bez sestre. Roditelji su nam, nažalost, prerano umrli i s tim se mladim dečkima nije bilo jednostavno nositi. Iz te obiteljske atmosfere i povezanosti s članovima šire obitelji crpli smo snagu za dalje. Gledajući unazad, svi smo, sva braća, ostvarili ono što su nam roditelji znali govoriti: ‘Bit će bolje!’. Svatko od nas napravio je korak-dva dalje od onoga gdje su bili roditelji. Svi smo se školovali i ostvarili samostalnost i sigurnost potrebnu za sređen život. Prva četiri razreda završio sam u Lunu, druga četiri u Zagrebu. Dva razreda klasične gimnazije u Nadbiskupskoj gimnaziji na Šalati, a dva završna razreda s maturom u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zadru. Teološki studij sam završio na KBF-u u Zagrebu. Studij pedagogije i psihologije završio sam na sveučilištu u Münchenu, a ‘geštalttera-

SVECENICI.indd 11

17.9.2010 11:51:47

Autori tekstova u knjizi, objavljenih u Glasu Koncila u razdoblju od 28. lipnja 2009. do 20. lipnja 2010. u rubrici »Uz Svećeničku godinu«: Vlado Čutura: Vlatko Badurina, str. 11; GK 13/2010; Alojzije Bavčević str. 15; GK 30/2009; Stipan Bodrožić str. 19 GK 44/2009; Josip Ćorić, str. 23, GK 18/2010; Antun Dević, str. 27, GK 7/2010; Ilija Drmić, str. 31, GK 48/2009; Zdenko Dundović, str. 35, GK 38/2009; Vjekoslav Gabud, str. 39, GK 46/2009; Milan Ivančević, str. 47, GK 5/2010; Josip Janković, str. 51, GK 27/2009; Ante Jukopila, str. 55, GK 24/2010; Marijan Jurčević, str. 63, GK 41/2009; Marijan Karaula, str. 67, GK 22/2010; Rudolf Koraca, str. 75, GK 42/2009; Anđelko Košćak, str. 83, GK 17/2010; Ivica Križanović, str. 87, GK 12/2010; Karlo Krolo, str. 91, GK 40/2009; Josip Manjgotić, str. 95, GK 15/2010; Ljudevit Maračić, str. 99, GK 3/2010; Perica Matanović, str. 103, GK 31/2009; Pavao Medač, str. 107, GK 2/2010; Božidar Medvid, str. 111, GK 20/2010; Slavko Mikelin, str. 115, GK 19/2010; Jozo Milanović, str. 119, GK 8/2010; Ante Močibob, str. 123, GK 47/2009; Anto Orlovac, str. 127, GK 50/2009; Mile Pecić, str. 135, GK 43/2009; Stipe Perkov, str. 143, GK 28/2009; Ante Stantić, str. 167, GK 33-34/2009; Miljenko Stojić, str. 171, GK 11/2010; Šimun Šindija, str. 175, GK 16/2010; Franjo Topić, str. 183, GK 10/2010; Anton Valković, str. 187 GK 23/2010; Franjo Velčić, str. 191, GK 39/2009; Slavko Vranjković, str. 199, GK 45/2009; Ljubomir Vuković, str. 203, GK 25/2010). Brankica Lukačević: David Sluganović, str. 163, GK 26/2009; Flavijan Šolc, str. 179, GK 29/2009.

Tomislav Vuković: Ladislav Bačmai, str. 7, GK 51-52/2009; Maksimilijan Milan Herceg, str. 43, GK 32/2009; Milan Juranić, str. 59, GK 21/2010; Josip Klarić, str. 71, GK 14/2010; Stanislav Kos, str. 79, GK 9/2010; Josip Pašić, str. 131, GK 4/2010; Josip Pekanović, str. 139, GK 1/2010; Zvonimir Pšag, str. 151, GK 35/2009; Berislav Petrović, str. 147, GK 49/2009; Đuro Puškarić, str. 155, GK 37/2009; GK 49/2009; Boško Radijelović, str. 159, GK 6/2010; Mile Vranešić, str. 195, GK 35/2009.

240

SVECENICI.indd 240

17.9.2010 11:52:25

KAZALO PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 LADISLAV BAČMAI, župnik u Szekszardu u Mađarskoj »Sanjao sam da misim na hrvatskome jeziku« . . . . . . . . . . . . . . . 7 FRA VLATKO BADURINA, trećoredac, psiholog Molitva hrani odnos s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 ALOJZIJE BAVČEVIĆ, upravitelj svetišta u Vepricu Svećenika resi jednostavnost, duhovnost i znanje . . . . . . . . . . . . . 15 STIPAN BODROŽIĆ, župnik u Trogiru Najveća nagrada je molitva za svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . 19 DR. JOSIP ČORIĆ, svećenik, pisac Najsuvremeniji je svećenik onaj tko moli . . . . . . . . . . . . . . . . 23 ANTUN DEVIĆ, župnik i pisac Na temeljima roditeljske vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 DON ILIJA DRMIĆ, svećenik i pisac »Zahvaljujem bl. Stepincu, koji me je zagovarao kod Boga« . . . . . . . . 31 DON ZDENKO DUNDOVIĆ, povjerenik za mlade, pjesnik Povijesni stihovi mladog svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 VJEKOSLAV GABUD, kanonik, pisac Svećeničko zajedništvo izgrađuje duhovnost . . . . . . . . . . . . . . . 39 MAKSIMILIJAN MILAN HERCEG, župnik u Bisagu Župnik na glazbenim festivalima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 DON MILAN IVANČEVIĆ, salezijanac, odgajatelj Od konobara preko nastavnika do svećenika . . . . . . . . . . . . . . . 47 JOSIP JANKOVIĆ, župnik u Novom Selu na Dravi . . . . . . . . . . . . . . »I pisanjem slavim Boga« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 ANTE JUKOPILA, oprtaljski župnik, proizvođač travarice Molitva jača vjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 MILAN JURANIĆ, župnik i likovni umjetnik Na zagorskom Horebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 DR. O. MARIJAN JURČEVIĆ, dominikanac, profesor Redovnik svećenik treba služiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 O. MARIJAN KARAULA, svećenik, franjevac, pisac, novinar Normalan čovjek i dobar teolog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 MONS. JOSIP KLARIĆ, umirovljeni kanonik Zlatna lopta »duši od svećenika« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 RUDOLF KORACA, župnik u Umagu, glazbenik »Puno sam naučio od mladih«. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 ISUSOVAC O. STANISLAV KOS, prevoditelj i pisac Postojani svjedok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

241

SVECENICI.indd 241

17.9.2010 11:52:25

ANĐELKO KOŠĆAK, duhovnik, odgojitelj i povjesničar »Treba uzeti web, blog, mob« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 IVICA KRIŽANOVIĆ, župnik i slikar Narod ne voli škrte i ohole svećenike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 O. KARLO KROLO, franjevac, prognanik, uznik Zbog Boga batinama po Hrvatima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 JOSIP MANJGOTIĆ, svećenik Riječke nadbiskupije, župnik Propustom se najviše čini grijeha u Crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 O. LJUDEVIT MARAČIĆ, ispovjednik, urednik, pisac Važno je da svećenik ljubi Boga i ljude . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 PERICA MATANOVIĆ, župnik u Novoj Gradiški »Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!« . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 PAVAO MEDAČ, kancelar Kotorske biskupije i župnik u dvije župe Od »Gavellinih večeri« do biskupijskoga kancelara . . . . . . . . . . . . 107 BOŽIDAR MEDVID, svećenik, prevoditelj, pisac »Dogodilo mi se čudo« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 SLAVKO MIKELIN, bivši ravnatelj šibenskoga karitasa »Progonili su mene, pa će i vas« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 JOZO MILANOVIĆ, svećenik i monah benediktinac Svećeništvo je neodvojivo od pokorničkoga života . . . . . . . . . . . . 119 ANTE MOČIBOB, župnik i urednik Istarske Danice Crkva je spasila Hrvate u Istri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 MONS. DR. ANTO ORLOVAC, pisac »Samo oduševljen oduševljava« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 JOSIP PAŠIĆ, umirovljenik svećenik i pisac »Život svećenika sliči na uzbudljiv roman« . . . . . . . . . . . . . . . 131 MONS. MILE PECIĆ, slunjski župnik, pisac »Ne trebamo se bojati ni od čega« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 JOSIP PEKANOVIĆ, župnik župe Presvetoga Trojstva u Somboru »Zajednički poći ususret onomu koji nam dolazi« . . . . . . . . . . . . 139 STIPE PERKOV, upravitelj svetišta u Vrpolju »Trebaju nam svećenici proroci« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 BERISLAV PETROVIĆ, župnik u Novom Slankamenu »Potrebno je jačati svijest o suodgovornosti!« . . . . . . . . . . . . . . . 147 O. ZVONIMIR PŠAG, kapucin, skladatelj i orguljaš »S pjesmom kroz život« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 DR. ĐURO PUŠKARIĆ, teolog i župnik U Rukavcu – »as iz rukava« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 BOŠKO RADIJELOVIĆ, nekadašnji dugogodišnji župnik u Rumi Kristov svjedoki u dijaspori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

242

SVECENICI.indd 242

17.9.2010 11:52:25

DAVID SLUGANOVIĆ, župnik u Slavonskom Brodu Tko čini dobro, od Boga je . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 DR. O. ANTE STANTIĆ, karmelićanin S karmelićanskom karizmom u marijanskoj zaštiti . . . . . . . . . . . . . 167 FRA MILJENKO STOJIĆ, redovnik, književnik Bez duhovnosti svećenik je nezamisliv . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 ŠIMUN ŠINDIJA, župnik, informatički menadžer Crkva mora materijalno ulagati u kulturu . . . . . . . . . . . . . . . . 175 FRA FLAVIJAN ŠOLC »Što se mora, nije teško« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 DR. FRANJO TOPIĆ, predsjednik HKD-a »Napredak« »Odgoj je potreban svima i čitav život« . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 MONS. ANTON VALKOVIĆ, generalni vikar, urednik Kvarnerskog veza Vjera mora živjeti u svim segmentima društva . . . . . . . . . . . . . . 187 DR. FRANJO VELČIĆ, povjesničar, svećenik Krčke biskupije Solidarnost među svećenicima ovisi o duhovnosti . . . . . . . . . . . . 191 MILE VRANEŠIĆ, grkokatolički župnik Ustrajna uskočka vjernost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 SLAVKO VRANJKOVIĆ, župnik, književnik, slikar »Crkva danas treba jednostavnih svećenika« . . . . . . . . . . . . . . . 199 LJUBOMIR VUKOVIĆ, svećenik, glazbenik Crkva kao zajednica ima veliku odgovornost . . . . . . . . . . . . . . 203 PRILOG I: Pismo pape Benedikta XVI. uz proglašenje Svećeničke godine Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo . . . . . . . . . . . 207 PRILOG II: Homilija kardinala Josipa Bozanića u prigodi hodočašća svećenika iz cijele Hrvatske u Zagreb Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti . . . . . . . . . . . . . . 219 PRILOG III: Homilija kardinala Josipa Bozanića u prigodi svećeničkog hodočašća u Rim na završetku Svećeničke godine Molite za beskompromisnu odlučnost – slijediti Isusa do mjere križa . . . . 227 PRILOG IV: Homilija pape Benedikta XVI. na euharistijskom slavlju uz završetak Svećeničke godine Moramo donijeti vodu života svijetu, koji je žedan . . . . . . . . . . . . 233

243

SVECENICI.indd 243

17.9.2010 11:52:25

Zagrebačko svetište Majke Božje Lurdske prihvatilo je nakon hodočašća u katedralu brojne svećenike na završetku njihova hodočašća u Zagreb 15. travnja 2010. Zaključna točka susreta bila je molitva na grobu sluge Božjega fra Ante Antića

Kupres, susret svećenika Bosne i Hercegovine, 2. travnja 2010.

Međubiskupijski susret svećenika u Doroslovu, Subotička biskupija, 28. travnja 2010.

Slavonski Brod, Đakovačko-osječka nadbiskupija, 8. lipnja 2010.

SVECENICI.indd 244

Vepric, Splitsko-makarska nadbiskupija, 26. svibnja 2010.

244 Žminj, Porečka i pulska biskupija, 11. lipnja 2010.

17.9.2010 11:52:25