Kako je nastao mit

(o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru) Interpretacija prošlosti hrvatskoga naroda i sada, 25 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, teško je opterećena neistinama, konstrukcijama i mitovima pa ostaje iznimno velik izazov za sve ljude od pera, a osobito za sve one koji se kritično, svojstveno znanstvenom pristupu, bave poviješću. Neistine, konstrukcije i mitovi često su nastali iz potpuno sebičnih interesa bilo dominantnih naroda s kojima su Hrvati živjeli u zajedničkoj državi bilo dominantnih ideoloških i političkih snaga koje su kontrolirale društvo. Te neistine, konstrukcije i mitovi uvijek su bili njegovani i šireni sa smišljenom nakanom da budu na štetu hrvatskoga naroda, sasvim konkretno da se Hrvate mogne proglašavati i ucjenjivati kao tobože genocidan narod, premda je istina da hrvatski narod razmjerno po broju žrtava spada među narode koji su doživjeli najveće ugroze i progone, najveće pokušaje istrjebljenja.

Premda ova publikacija ulazi tek u jedan segment nevjerojatno golemoga sustavno širenoga i dograđivanoga mita o jasenovačkom logoru, ona je važan doprinos da se prosječni čitatelj, a osobito intelektualac ili povjesničar, suoči s činjenicom da su stradanja u jasenovačkom logoru poslužila i kao temelj za stvaranje mita koji više nema gotovo ništa zajedničkoga s povijesnom istinom. Studiozno, kritično i strogo u službi istine razobličavanje mita o 20 101 umorenom djetetu u Jasenovcu Vuković je počeo u svom feljtonističkom serijalu u Glasu Koncila od prvoga broja s nadnevkom od 1. siječnja do 20. broja s nadnevkom od 17. svibnja 2015. godine te je za potrebe knjiškoga izdanja dodao znanstveno-kritički aparat, koji je inače nepoželjan u novinskoj publicistici.

Glas Koncila objavljuje ovu knjigu, kao i ranije feljton, u želji i nadi da će ona biti doprinos vjerodostojnijoj interpretaciji hrvatske prošlosti i približavanju nepristranoga i vjerodostojnoga pogleda na taj segment hrvatske povijesti.

Iz predgovora Ivana Miklenića

ISBN 978-953-241-492-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 90 kn

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit

Kako je nastao mit

Tomislav Vuković

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovaÄ?kome logoru)

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)

Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, Hrvatska Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za izdavača: Ivan Miklenić Biblioteka: Hrvatska povjesnica. Knjiga 14 Urednik: Ivan Miklenić Jezično uređenje: Ivan Blažević Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Tiskara Zelina Tiskano u siječnju 2016.

ISBN 978-953-241-492-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000922853.

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)

Glas Koncila

adržaj

Tomislav Vuković

I. manipulacije

Kako je nastao mit

Uvod....................................................................................................................7 Predgovor....................................................................................................11

I. manipulacije s brojem žrtava..........................................................15 Statistike u sjeni reparacijskih zahtjeva......................................17

»Najveći matematičar svih naroda i narodnosti«..................................18 Jugoslavenske »igre bez granica« brojkama............................................19 Upitno navođenje povijesnoga vrela........................................................20 »Magnum crimen« protiv povijesnih činjenica..........................21 Politička aktualizacija povijesnih problema...........................................21 Hrvatskom su narodu ukrali povijest......................................................23 Svaka četvrta žrtva ‒ dijete!?..............................................................25 Iako je godinama bio Jasenovac. brižno skrivan od javnosti u beoPitanje djelatnicima SP-a ........................................................26 gradskim arhivskim danas je općepoznato Zločinačka Komisija za»bunkerima«, istraživanje zločina...........................................27 »Predviđenu cifru nikako ne možemo ostvariti!« da je poimenični popis Saveznoga zavoda za...................29 statistiku Preispitati vjerodostojnost dokumenata.................................................30 iz 1964. (kao i svi dotadašnji) rađen u sjeni reparacijskih Tajnica Padovan o zadanom cilju.............................................................31

s brojem žrtava

zahtjeva jugoslavenskih vlasti. Ipak, nije mogao ispuniNečasna, neznanstvena i protuhrvatska uloga ti njihova ondašnja očekivanja jer su unatoč silnim nasubnor-a............................................................................................................33 Brojevi uvjetovani ozračjem..................................33 stojanjima i trudu(dnevno)političkim popisivača prikupljeni podatci o točno Zašto su neka pitanja bez na odgovora?.......................................................35 »samo« 597.323 žrtve području cijele bivše Jugoslavije,kako što je bilo daleko manjepopise od zadanoga brojabroj od približIi. je moguće falsificirati žrtava i njihov višestruko umnožiti..........................................................................37 no 1.700.000. Čime se broj žrtava značajno umnožava?.....................................39

Odlučujuća »procjena« Slavka Goldsteina.............................................39 Žrtve bez ijednoga osobnoga podatka!?..................................................41 Bez ikakvih uvida u povijesna vrela za 11.291 žrtvu................45 Promašen i neznanstven pristup...............................................................45 Beograd zna bolje i od rodbine!................................................................47 Odrednica za sva kasnija preuveličavanja..................................50 Od enciklopedija do Memoranduma SANU -a.....................................50 Ustaške »registarske knjige«......................................................................51 U poimeničnom popisu oko 14 tisuća »kloniranih« žrtava................................................................................................................55

Povećanje bez novootkrivenih žrtava......................................................55 Klonovi plešu »bal vampira«.....................................................................58 Sramotna metodologija »napuhivanja« broja žrtava............60 Prezime Weiss krivotvoreno 58, 69 %......................................................60 Državni vrh četnicima odaje počast!?......................................................63

Iii. Manipuliranje podacima o djeci u logoru.....................................65

Četnici i »domaća popularna kultura«........................................67

Četničke krivotvorine »žive« u Hrvatskoj..............................................68 Popis »obogaćivan« četnicima nakon 2007............................................68 Zar su župne matice bezvrijedne?............................................................69

5

Što s »narodnim neprijateljima« pogubljenima u logoru?...71

Poziv za posjet - provokacija?!...................................................................72 Jednom na popisu, zauvijek na popisu?...................................................73 Izvješće prepuno protuslovlja i apsurda......................................75 Manipulacije nesretnim dječjim sudbinama..........................................76 Redovnica viče na zagrebačkom kolodvoru!..........................................77 Svi putovi vode prema komisijama za istraživanje zločina.............................................................................................................80

Majke spaljene s mrtvom djecom!?..........................................................81 Djeca ispunila »svaki kutak u logoru«.....................................................82 Jasenovački logoraš kao voditelj »press centra«.................85 Redovnice nose »kante s tekućinom«......................................................85 »Djeca nisu izgubila vjeru u partizane!«.................................................87

IV. BEZUSPJEŠNO TRAŽENJE MASOVNIH GROBNICA......................................89

Izmišljeno ubijanje djece u plinskim komorama........................91

Gdje su »stotine« dječjih grobnica?.........................................................93 Gdje su grobnice »120 cm ispod površine«?..........................................94

Očekivala se lagana zadaća otkrivanja masovnih grobnica..........................................................................................................96

Iskapanja u travnju i svibnju 1946............................................................96 Pregled terena u ožujku 1956....................................................................96 Snimanja iz zraka g. 1957...........................................................................97 Iskapanja u studenom 1961.......................................................................97 Iskapanja u lipnju 1964...............................................................................97 Iskapanja u lipnju 1965...............................................................................98 Obilazak g. 1971...........................................................................................98 Snimanja iz zraka g. 1976...........................................................................98 Iskapanja u kolovozu 1976.........................................................................99 Snimanja iz zraka u travnju 1983..............................................................99 Iskapanja u travnju 1984.............................................................................99 Iskapanja u srpnju i kolovozu 1986..........................................................99

Koliko je pronađeno dječjih žrtava u poslijeratnim iskapanjima?............................................................................................................ 100

Od pronađenih »17 lubanja« do »550.800 žrtava«!?...........................101 Kišobrani, češljevi, ogledala, posuđe......................................................102

Imaju li sva pogubljena djeca pravo na pijetet?......................... 104

Gdje je zlato pronađeno tijekom iskapanja?.........................................104 Rezultati suprotni od očekivanja............................................................105 Znanstveni larpurlartizam JU SP-a Jasenovac.....................................106

Velikosrpsko-četnička mržnja kao povijesno vrelo?!........108

Tvrdnja bez ijednoga povijesnoga podatka...........................................109 Jasenovački znanstveni »circulus vitiosus«..........................................110

dodatak...................................................................................................................... 113 Literatura................................................................................................................ 139 recenzija.................................................................................................................... 155

Sadržaj 6

Uvod Ivan Miklenić

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit

I

nterpretacija prošlosti hrvatskoga naroda i sada, 25 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, teško je opterećena neistinama, konstrukcijama i mitovima pa ostaje iznimno velik izazov za sve ljude od pera, a osobito za sve one koji se kritično, svojstveno znanstvenom pristupu, bave poviješću. Neistine, konstrukcije i mitovi često su nastali iz potpuno sebičnih interesa bilo dominantnih naroda s kojima su Hrvati živjeli u zajedničkoj državi bilo dominantnih ideoloških i političkih snaga koje su kontrolirale društvo. Te neistine, konstrukcije i mitovi uvijek su bili njegovani i šireni sa smišljenom nakanom da budu na štetu hrvatskoga naroda, sasvim konkretno da se Hrvate mogne proglašavati i ucjenjivati kao tobože genocidan narod, premda je istina da hrvatski narod razmjerno po broju žrtava spada među narode koji su doživjeli najveće ugroze i progone, najveće pokušaje istrjebljenja. Nažalost, premalo se toga promijenilo u četvrt stoljeća samostalnosti Republike Hrvatske, premda je već do sada učinjen značajan napor te su se pojavile brojne publikacije koje otkrivaju prešućenu povijest stradanja ljudi u pojedinim mjestima, župama, krajevima i čitavoj Hrvatskoj. Taj je dosadašnji napor dragocjen i trebalo bi ga nastaviti, i trebalo bi poticati da tko god može zabilježi i osobna svjedočanstva i osobne uvide u različita događanja u hrvatskoj prošlosti jer će se tek nakon mnogih vjerodostojnih monografskih publikacija moći argumentirano ispisati i neosporna sinteza o stvarnoj prošlosti hrvatskoga naroda, osobito u razdoblju od ulaska Hrvata u umjetnu tvorevinu kakva je bila tzv. prva i druga jugoslavenska država.

Jedan od takvih monografskih doprinosa je i knjiga Tomislava Vukovića, novinara Glasa Koncila, »Kako je nastao mit (o 20 101 ubijenom djetetu u jasenovačkom logoru)«. Premda ova publikacija ulazi tek u jedan segment nevjerojatno golemoga sustavno širenoga i dograđivanoga mita o jasenovačkom logoru, ona je važan doprinos da se prosječni čitatelj, a osobito intelektualac ili povjesničar, suoči s činjenicom da su stradanja u jasenovačkom logoru poslužila i kao temelj za stvaranje mita

9

koji više nema gotovo ništa zajedničkoga s povijesnom istinom. Studiozno, kritično i strogo u službi istine razobličavanje mita o 20 101 umorenom djetetu u Jasenovcu Vuković je počeo u svom feljtonističkom serijalu u Glasu Koncila od prvoga broja s nadnevkom od 1. siječnja do 20. broja s nadnevkom od 17. svibnja 2015. godine te je za potrebe knjiškoga izdanja dodao znanstveno-kritički aparat, koji je inače nepoželjan u novinskoj publicistici.

Već je spomenuti novinski feljton pobudio velika zanimanja na različitim razinama te je od mnogih čitatelja dočekan s osobitom simpatijom, pa je opravdana nada da će domet knjige biti još efikasniji s obzirom na to da je obogaćen recenzijom dr. Vladimira Geigera s Hrvatskoga instituta za povijest i tekstom dr. Stjepana Razuma pod naslovom »Velika prijevara u Jasenovcu«, koji je objavljen u zadarskom »Hrvatskom tjedniku«.

Glas Koncila objavljuje ovu knjigu, kao i ranije feljton, u želji i nadi da će ona biti doprinos vjerodostojnijoj interpretaciji hrvatske prošlosti i približavanju nepristranoga i vjerodostojnoga pogleda na taj segment hrvatske povijesti.

IVAN MIKLENIĆ

Uvod

10

Predgovor Tomislav Vuković

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit

Povjesničari i »povjesničari« Mudra izreka glasovitog francuskog filozofa, matematičara i fizičara Blaisea Pascala iz 17. st.: »Postoje samo dvije vrste ljudi, s jedne strane pravednici koji se smatraju grešnima, a s druge strane grešnici koji se smatraju pravednima« može se primjeniti i na povjesničare: »Postoje s jedne strane povjesničari koji smatraju da mogu pogriješiti i s druge strane oni koji stalno griješe a misle da su povjesničari.« Ova druga vrsta »povjesničara« još je jadnija ako griješi stalno i svjesno zbog konformizma pred ideološkim totalitarizmom. U tom slučaju njima je važniji društveni status i tretman, u kojima su mjerodavni, ugledni, stalno citirani i sl., nego povijesne činjenice, za koje često puta i osobno znaju da su potpuno drukčije i suprotne od ideološki nametnute povijesne »istine«.

Pragmatično su također svjesni da onim povjesničarima kojima su povijesne činjenice na prvome mjestu ali kojima dovode pod uputnik »službene povijesne činjenice«, u najboljem slučaju, brzo će se zabraniti objavljivanje znanstvenih radova. To svojevrsno znanstveno prostituiranje u i o hrvatskoj povijesti posebice je došlo do izražaja u slučaju jasenovačkog logora u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske ali i nakon toga. Dugogodišnja, po hrvatski narod pogubna, simbioza komunističke i velikorpske ideologije nije dopuštala nikakvu objektivnu znanstvenu raspravu o broju žrtava, postojanju logorskih radionica: stolarske, automehaničarske, kemijske, krojačke, brijačnice, praonice rublja, željezare, mljekare, pilane, mlina, kožare, kuhinje, paketarnice, lančare, ciglane, drvorezbarnice, radionice košara i metli, bolnice, kupaonice, električne centrale, kao i o organiziranju škole za djecu u logoru te obrtničke škole za učenike iz Jasenovca i okolnih sela, nogometnih, šahovskih, odbojkaških i kartaških natjecanja, kazališnih predstava, koncerata i dr., te o postojanju poslijeratnog logora. Samo ideološki okamenjeni umovi mogu do danas raspravu o spomenutim povijesnim činjenicama proglasiti »opravdanjem zločina« i njihovim »umanjivanjem«.

13

Među najveće zločine »povjesničara« nad povijesnim činjenicama u ovome kontekstu tvrdnja je o 20.101 ubijenom djetetu u kompleksu jasenovačkog logora, do koje su došli djelatnici Javne ustanove spomen područja Jasenovac. Nju su, dakako, odmah bez ikakve zadrške i sumnje u njezinu činjeničnu utemeljenost prihvatili brojni državni čelnici, političari i javni djelatnici svih profila, posebice sljedbenici i nasljednici totalitarne komunističke ideologije te potomci nekadašnjih: komunista, prvoboraca, partijskih sekretara, četnika, agitpropovaca, političkih komesara, velikosrba, oznaša, jugofila i udbaša. Knjiga je odgovor svima njima i razotkriva kako je u kontekstu namjerno stvorenoga poslijeratnoga historiografskoga kaosa, pragmatičnih političkih ciljeva komunističkih vlasti, problematičnih povijesnih vrela, mnoštva krivotvorina, upitnoga metodološkoga pristupa u knjizi »Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941-1945.«, stvaran mit o više od 20 tisuća ubijene djece do 14 godina u kompleksu logora Jasenovac.

Naslov: »Kako je stvaran mit« mogao bi se i nadopuniti: »Kako se održava mit« jer su u dodatku objavljena tri teksta, koji pokazuju šokantno i gotovo nevjerojatno krajnje neznanstveno i manipulatorsko nastojanje djelatnika JUSP-a Jasenovac da grčevito obrane neobranjivo – spomenutu brojku ubijene djece.

Na kraju, nije mali broj onih koji su zaslužni što je knjiga ugledala svjetlo dana i kojima dugujem zahvalnost. No, moram spomenuti djelatnike uredništva »Glasa Koncila« s urednikom Ivanom Miklenićem, koji su me puno puta zamjenjivali, trpjeli i »pokrivali« u redovitim radnim obvezama. Posebno hvala dr. Vladimiru Geigeru s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, koji je kritičkim opaskama i savjetima najzaslužniji da je knjiga izašla u ovome obliku.

TOMISLAV VUKOVIĆ

Predgovor

14

I. manipulacije

s brojem žrtava Iako je godinama bio brižno skrivan od javnosti u beogradskim arhivskim »bunkerima«, danas je općepoznato da je poimenični popis Saveznoga zavoda za statistiku iz 1964. (kao i svi dotadašnji) rađen u sjeni reparacijskih zahtjeva jugoslavenskih vlasti. Ipak, nije mogao ispuniti njihova ondašnja očekivanja jer su unatoč silnim nastojanjima i trudu popisivača prikupljeni podatci o točno »samo« 597.323 žrtve na području cijele bivše Jugoslavije, što je bilo daleko manje od zadanoga broja od približno 1.700.000.

Statistike u sjeni reparacijskih zahtjeva Netko je (do današnjega se dana ne zna tko) u maniri filmskoga scenarija o Jamesu Bondu uspio jedan primjerak popisa Komisije za popis žrtava rata SIV-a iz g. 1964. ukrasti beogradskom Muzeju žrtava genocida, dostaviti Bošnjačkom institutu i objaviti ga g. 1998., demistificirajući tako megalomansku brojku koja je javno navođena.

S

vojevrsno olakšanje zavladalo je u hrvatskoj, i to ne samo znanstvenoj, javnosti nakon objavljivanja knjige Bošnjačkoga instituta u Zürichu »Jasenovac; Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije«, (1) koja je srušila nametnuti i od državnih vlasti brižno čuvani jasenovački mit u nekadašnjoj Jugoslaviji o broju od 700.000, 1.000.000, pa nerijetko i više ubijenih zatočenika, koji ne samo da nije imao baš nikakvoga znanstvenoga uporišta, nego je vrijeđao i zdrav razum.

Knjiga Bošnjačkoga instituta zapravo je separat popisa Komisije za popis žrtava rata SIV-a iz g. 1964., koji je 1992. rukopisno umnožen u deset primjeraka u Saveznom zavodu za statistiku u Beogradu i koji je kao državna tajna držan »pod ključem« daleko od očiju javnosti jer je bio u suprotnosti s brojkama koje su i dalje uporno o Jasenovcu iznošene u javnost. Netko je (do današnjega se dana ne zna tko) u maniri filmskoga scenarija o Jamesu Bondu uspio jedan primjerak ukrasti beogradskom Muzeju žrtava genocida, dostaviti Bošnjačkom institutu i objaviti ga g. 1998., demistificirajući tako megalomansku brojku koja je javno navođena.

Na tom je tragu g. 2007. objavljena, po broju od 1888 stranica, impozantna knjiga: »Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941-1945.«, koju su priredili Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović (2), s popisom i podatcima o 72.193 žrtve, prikupljenim zaključno sa 31. kolovoza 2007. (usputno, taj je broj u međuvremenu porastao za više od 10.000, što zavrjeđuje poseban osvrt). JUSP Jase-

»Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije«, prir. Meho Visočak i Bejdo Sobica, Bošnjački institut, Zürich – Sarajevo, 1998.

17

novac ništa novoga nije pridonio tim svojim popisom, on je jednostavno samo nastavio »filati« poimenični popis iz 1964., nekritički preuzimajući što god je netko bilo gdje navodio, što će se u nastavku i dokazati.

Već nakon malo pomnije analize poimeničnoga popisa popriličan broj žrtava doveden je pod upitnik zbog stvarnoga metodološkoga pristupa (ne onoga opisanoga u knjizi): pozivanje na neka vrlo problematična povijesna vrela, nedovoljno temeljite usporedbe s već objavljenim podatcima, neuvažavanje svih novootkrivenih činjenica i primjedbi (što upućuje na svojevrsnu selekciju) te nespremnost za smirenu i dobronamjernu znanstvenu komunikaciju sa svima zainteresiranima (a ne samo s odabranima). Razumije se, ove prilično »opore« tvrdnje, za neke možda i šokantne, treba razložno objasniti i argumentirano ih potkrijepiti prvotno radi povijesnih činjenica i eliminiranja svih nejasnoća i nesporazuma glede poimeničnoga popisa JUSP-a. Bilo bi dobro da primjeri koji će biti izneseni budu barem mali poticaj za daljnje istraživanje o vjerodostojnosti zbilja silno velikoga broja podataka i građe (prezimena i imena, godina i mjesta pogubljenja, objavljenih dokumenata, knjiga i napisa i sl.).

»Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941-1945.«, priredili Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović, Javna ustanova Spomenpodručje Jasenovac, I. izdanje, Jasenovac, 2007.

»Najveći matematičar svih naroda i narodnosti« Već površnim pregledom knjige »Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941-1945.« uočljiv je silno velik broj žrtava, koje su stavljene na popis samo i isključivo temeljem Poimeničnoga popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji koji je, na osnovi Imeničnoga popisa Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz g. 1946. te prikupljenih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata i njegovih popisivača na terenu iz g. 1950., sastavio Savezni zavod za statistiku Jugoslavije g. 1964. Iako je godinama bio brižno skrivan od javnosti u beogradskim arhivskim »bunkerima«, danas je općepoznato da je taj poimenični popis Saveznoga zavoda za statistiku iz 1964. (kao i svi dotadašnji) rađen u sjeni reparacijskih zahtjeva jugoslavenskih vlasti. Ipak, nije mogao ispuniti njihova ondašnja očekivanja jer su unatoč

I.

manipulacije brojem žrtava

18

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit silnim nastojanjima i trudu popisivača prikupljeni podatci o točno »samo« 597.323 žrtve na području cijele bivše Jugoslavije, što je bilo daleko manje od zadanoga broja od približno 1.700.000. Stoga se popis dugi niz godina nije smio objelodaniti jer bi u suprotnom ne samo bio srušen »jasenovački mit« o 700.000 i više žrtava, nego bi, što je također u ovom kontekstu posebno važno, bio doveden pod upitnik zahtjev jugoslavenskih vlasti za ratnu odštetu zbog tobožnjih, zapravo izmišljenih i preuveličanih, točno 1.706.000 žrtava. Zahtjev s tim megalomanskim brojem već je g. 1946. poslan Pariškoj međunarodnoj reparacijskoj komisiji, ali je glatko odbijen, no u glavama jugoslavenskih vlastodržaca još uvijek je tinjala nada u njegov konačan uspjeh. Da je taj broj bio »u igri« još i g. 1970. vidi se iz razgovora onodobnoga jugoslavenskoga saveznoga tajnika za vanjske poslove Mirka Tepavca s njemačkim ministrom vanjskih poslova Walterom Scheerom (3). Osim toga, tko je uopće smio i pomisliti da se preispita broj od 1, 7 milijuna jugoslavenskih žrtava u Drugom svjetskom ratu i svede na nekakvu razumnu mjeru kada ga je već svibnja 1945. javno u Ljubljani u svom govoru »urbi et orbi« obznanio »najveći sin svih naroda i narodnosti«, pa samim time, vjerojatno, i »najveći matematičar« ‒ Josip Broz Tito?

“Manjak” više od 1.000.000 žrtava Iako je godinama bio brižno skrivan od javnosti u beogradskim arhivskim »bunkerima«, danas je općepoznato da je taj poimenični popis Saveznoga zavoda za statistiku iz 1964. (kao i svi dotadašnji) rađen u sjeni reparacijskih zahtjeva jugoslavenskih vlasti. Ipak, nije mogao ispuniti njihova ondašnja očekivanja jer su unatoč silnim nastojanjima i trudu popisivača prikupljeni podatci o točno »samo« 597.323 žrtve na području cijele bivše Jugoslavije, što je bilo daleko manje od zadanoga broja od približno 1.700.000.

Jugoslavenske »igre bez granica« brojkama Zašto je bilo potrebno prisjetiti se te općejugoslavenske »igre bez granica« brojkama žrtava? Zato što se nužno nameću ključna pitanja u vezi s Poimeničnim popisom Spomen-područja Jasenovac: U kojoj se mjeri popis iz g.

1964. može smatrati vjerodostojnim povijesnim vrelom (jasno je da on nije potpuno bezvrijedan, ali je ipak rađen prvotno u službi određene politike, u ovom slučaju ‒ državnih vlasti, a ne radi utvrđivanja povijesnih činjenica) i po kojim su to kriterijima tisuće imena od spomenutoga broja 597.323 Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije, uvrštena u popis jasenovačkoga Poimeničnoga popisa bez usporedbe s drugim povijesnim vrelima?

Odgovore na ta pitanja daju sami djelatnici JUSP-a Jasenovac.

19

U knjizi je istaknuto da je popis iz 1964. »uz korištenje ostalih dostupnih izvora predstavljao osnovu temeljem koje je Spomen-područje Jasenovac, prvi puta od svog osnivanja 1968., sačinilo ‘Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac’« (4).

Službena je mrežna stranica još konkretnija: »Iz dosad najobimnijeg popisa žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, Poimeničnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (597.323 žrtve), koji je... 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ, izdvojili smo imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KCL Jasenovac« (5).

Zoran Janjetović: »Od Auschwitza do Brijuna; pitanje odštete žrtvama nacizma u jugoslavensko-zapadnonjemačkim odnosima«, »Srednja Europa«, Zagreb, 2007. str. 99.

Upitno navođenje povijesnoga vrela Jasno, nije riječ o slučajevima kada se za potvrdu imena i prezimena određene jasenovačke žrtve uz popis iz 1964. navodi još koje povijesno vrelo (iako su i ona u brojnim slučajevima upitna, no o tome u nastavku), nego, kao što je već istaknuto, kada se kao jedino povijesno vrelo navodi državni popis iz 1964.! Treba prebrojiti o kojem je točno broju riječ, ali on sigurno nije malen jer je, za ilustraciju, na samo prvih pet stranica jasenovačkoga popisa (od str. 77. do str. 81.) od sveukupno 232 imena takvih primjera čak 35, kao npr.: »ABAZOVIĆ (SIMO) VASO, 1884-1941, Kram, Han Pijesak, Srbin, ubijen od ustaša 1941. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: SZSJ64 (Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964., op. T. V.)« (6), ili: »ABRAHAM ( ‒ ) IBI, 1911-1941. Subotica, Židovka, ubijena od ustaša 1941. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: SZSJ64« (7)).

I.

manipulacije brojem žrtava

20

»Magnum crimen« protiv povijesnih činjenica Još i danas brojni znanstvenici, posebice oni koji ne razlikuju osnovne viktimološke pojmove, nažalost, brkaju stvarne ratne gubitke - svi poginuli, ubijeni i umrli tijekom rata (i civili i vojnici) od demografskih gubitaka - pogibije, smrtni slučajevi svih vrsta, pad nataliteta i migracije.

S

astavljači jasenovačkog »Poimeničnog popisa žrtava...« bili su, očito, svjesni da je pozivanje na samo jedno povijesno vrelo ‒ »Poimenični popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji« Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz g. 1964. zbog već spomenutih razloga prilično »tanko«. Uostalom, popis je, i prema njihovu vlastitom iskazu, trebao poslužiti samo kao polazište, pa su ga usporedbom nastojali potkrijepiti i nadopuniti drugim vrelima. Pri tome se, unatoč njihovoj dobroj namjeri, velikomu broju primjera mogu ponovno uputiti ozbiljni prigovori zbog krivog metodološkog pristupa.

Nihad Halilbegović: »Bošnjaci u jasenovačkom logoru«, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 2006.

Politička aktualizacija povijesnih problema Naime, opet se u brojnim slučajevima, kao tobožnja potvrda imenu i prezimenu pojedine žrtve iz popisa 1964., spominje ime i prezime iste žrtve objavljene u knjizi Bošnjačkog instituta u Zürichu: »Jasenovac; Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije«, Bošnjački institut, Zürich ‒ Sarajevo, 1998.), iako je već iz samoga naslova jasno kako je, zapravo, riječ o jednom i istom povijesnom vrelu. Dakle, kao što je jasenovački »Poimenični popisa žrtava...« iz Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz g. 1964. preuzeo »imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KCL Jasenovac« (8), to je isto učinio i Bošnjački institut dr. Fadila Zulfikarpašića. Stoga je potpuno očekivano da i jedan i drugi popis zajednički donose ime-

21

na točno 59.188 žrtava logora Jasenovac i Stara Gradiška!

Takvih primjera, u kojima se jasenovački poimenični popis poziva na dva (u biti jedno) povijesno vrelo, također je jako veliki broj (točan broj iziskuje matematičko prebrojavanje). Za ilustraciju, o tome govori čak 130 imena od 232 na već spomenutih prvih pet stranica (od 77. do 81.), uvjetno rečeno, Smreka-Mihovilovićeve jasenovačke knjige. Tako se npr. spominje: »ABINUN (JAKOB) ALBERT, 1906-1941, Sarajevo, Sarajevo, Židov, ubijen od ustaša 1941. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: SZSJ64; BI 64=780.« (Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964; Bošnjački institut, 64, op. T.V.) (9)«, ... »LUGARIĆ (STJEPAN) BARBARA, 1906 1942, Sisak, Sisak, Hrvatica, ubijena od ustaša 1942. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: SZSJ64; BI 64=865.« (10).

Svojevrsna »varijacija na istu temu« je i potvrda žrtava u poimeničnom popisu žrtava JUSP-a Jasenovac pozivanjem na knjigu Nihada Halilbegovića: »Bošnjaci u jasenovačkom logoru« (11). Sam autor Halilbegović, spomenuvši popis Saveznog zavoda za statistiku iz 1964., na koji se poziva, ističe kako se time «...zadovoljava bitno metodološko pravilo da se kvalitet rezultata postiže uporedbom više izvora«. Ostavljajući po strani političku aktualizaciju problema o, prema autorovoj ocjeni, »zatomljenoj znanstvenoj misli« o stradanju Bošnjaka u jasenovačkom logoru i općenito Bošnjaka u NDH, jer njega tako formuliranog uopće nije ni bilo, lako je zaključiti kako doslovce svi poslijeratni objavljeni popisi među svojim rubrikama žrtava spominju odrednicu »Musliman«. Moglo bi se u tom kontekstu i raspravljati da li je u jasenovačkom logoru stradalo točno 1.520 Bošnjaka, koliko ih je autor dosada popisao, samo zato što su bili »Bošnjaci«, što autor neizravno sugerira? No, ostavljajući te političko-aktualne teme, nije teško ustvrditi da jasenovački »Poimenični popis žrtava...« uz popis Saveznog zavoda za statistiku iz 1964. i Bošnjačkog instituta iz 1998. navodi kao povijesno vrelo za usporedbu u cilju vjerodostojnosti i Halilbegovićevu knjigu iz 2006.!

Tako npr. donosi:

»Bošnjaci« ili »Muslimani« Ostavljajući po strani političku aktualizaciju problema o, prema autorovoj ocjeni, »zatomljenoj znanstvenoj misli« o stradanju Bošnjaka u jasenovačkom logoru i općenito Bošnjaka u NDH, jer njega tako formuliranog uopće nije ni bilo, lako je zaključiti kako doslovce svi poslijeratni objavljeni popisi među svojim rubrikama žrtava spominju odrednicu »Musliman«. Moglo bi se u tom kontekstu i raspravljati da li je u jasenovačkom logoru stradalo točno 1.520 Bošnjaka, koliko ih je autor dosada popisao, samo zato što su bili »Bošnjaci«, što autor neizravno sugerira?

I.

manipulacije brojem žrtava

22

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit »ABADŽIĆ (HAMDIJA) DŽEMAL, 1917-1943, Sarajevo, Sarajevo, Musliman, ubijen od ustaša 1942. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: ZSJ64*ĐEMAL, /BI64*ĐEMAL=780/ NHBOŠ=471.« (Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964/Bošnjački institut, 64/ Nihad Halilbegović, Bošnjaci u jasenovačkom logoru=471, op. T.V.)« (12).

No, u tom svojevrsnom »zatvorenom krugu« pojavljuje se i četvrta varijanta, u kojoj se uz Savezni zavod pojavljuje samo Halilbegovićev popis: »ABDIČEVIĆ (ABID) ESAD, 1909-1944, Plevlja, Ple­ vlja, Musliman, ubijen nod ustaša 1944. u logoru Stara Gradiška na neutvrđenom stratištu. NAPOMENA: SZSJ64*Crnogorac/ NH-BOŠ*Sarajevo, Sarajevo=465, 471. (Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964/ Nihad Halilbegović, Bošnjaci u jasenovačkom logoru, op. T.V.)«. (13) Zaključno, u sve četiri »varijante« u kojima je riječ, zapravo, o jednome istom povijesnom vrelu, na samo prvih pet stranica »Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941-1945«, koju su priredili Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović (Spomen-područje Jasenovac, I. izdanje, Jasenovac, 2007.) problematičan je metodološki pristup prema čak 168 od 232 imena!

Metodološki pristup Zaključno, u sva četiri »varijante« u kojima je riječ, zapravo, o jednome istom povijesnom vrelu, na samo prvih pet stranica »Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941-1945«, koju su priredili Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović (Spomen-područje Jasenovac, I. izdanje, Jasenovac, 2007.) problematičan je metodološki pristup prema čak 168 od 232 imena!

Hrvatskom su narodu ukrali povijest Prilično zbunjuje i određeni broj žrtava (kojega bi također bilo dobro točno utvrditi) u jasenovačkom »Pojedinačnom popisu žrtava...«, uz koja se umjesto najčešće opaske »ubijen od ustaša«, navodi ‒ »umro« ili »poginuo«. Naime, ako je popis jugoslavenskog zavoda za statistiku iz 1964. za sve žrtve na području ondašnje Jugoslavije, kojih je po njemu, kao što je već rečeno, bilo točno 597.323, imao ispod skupnog nadnaslova: »Kako su izgubili život« točnu specifikaciju po rubrikama »Ubijeno ‒ 352.560«, »Poginulo ‒ 198.758« i »Umrlo ‒ 37.143«, nejasno je zbog čega ju je Smreka-Mihailovićev popis u nekim slučajevima (teško je reći koliko ih je) pomiješao?

Tako npr. već na samome početku pojedinačkog popisa u knjizi na str. 78. piše: 23

»ABINUN (ISAK) DAVID, 1916-1942., Travnik, Travnik, Židov, umro 1942. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu.«, (14) dok istodobno intrenetski popis objavljuje ‒ »stradao od ustaša«.

Isti se slučaj pojavljuje i kod druge žrtve: «BUNČIĆ (STOJAN) JAGODA, 1930. -1942., Bestrma, Sisak, Srpkinja, ubijena od ustaša 1942. u logoru Stara Gradiška na neutvrđenom stratištu.« (15) U napomenama piše da je »poginula«. Nekome se rasprava o načinu kako su žrtve izgubile život može učiniti morbidnim sitničarenjem, no, različite tvrdnje da je npr. ista žrtva »ubijena u logoru« (od ustaša) ili »umrla« (od izgladnjelosti, bolesti, prirodnom smrću) ili »poginula« (u sukobu s čuvarima, pri bjegu), ili »stradala« (nesretnim slučajem), nažalost, bitno utječe na ozbiljnost i vjerodostojnost popisa.

Osim toga, još i danas brojni znanstvenici, posebice oni koji ne razlikuju osnovne viktimološke pojmove, nažalost, brkaju stvarne ratne gubitke ‒ svi poginuli, ubijeni i umrli tijekom rata (i civili i vojnici) od demografskih gubitaka ‒ pogibije, smrtni slučajevi svih vrsta, pad nataliteta i migracije. Ne mali je broj onih koji najmjerno brkaju stvarne sa demografskim žrtvama, što zbunjuje i prvotno služi preuveličavanju brojeva.

Iz dosadašnjih podataka o ukupnom broju žrtava tijekom drugog svjetskog rata u: nekadašnjoj Jugoslaviji, jasenovačkom logoru, nekoliko poimeničnih popisa, posebice jasenovačkog »Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941-1945« i dr., nameće se zaključak da su poslijeratne komunističke vlasti, zdušno potpomognute »mjerodavnim znanstvenim« ustanovama (SUBNOR-om, komisijama za istraživanje zločina, zavodom za statistiku) i šutnjom jugoslavensko-hrvatskih političara, znanstvenika, medijskih i kulturnih djelatnika, ostavivši u naslijeđe budućim naraštajima skrivene ili krivotvorene podatke, počinile »magnum crimen« protiv povijesnih činjenica. Tako su hrvatskome narodu zbog ideološke zaslijepljenosti ukrale dio njegove povijesti, u smislu starogrčkog poimanja istine (nešto je onakvo kakvo jest neovisno o promatraču)!

»Ubijen«, »umro« ili »poginuo«?

Nekome se rasprava o načinu kako su žrtve izgubile život može učiniti morbidnim sitničarenjem, no, različite tvrdnje da je npr. ista žrtva »ubijena u logoru« (od ustaša) ili »umrla« (od izgladnjelosti, bolesti, prirodnom smrću) ili »poginula« (u sukobu s čuvarima, pri bjegu), ili »stradala« (nesretnim slučajem), nažalost, bitno utječe na ozbiljnost i vjerodostojnost popisa.

I.

manipulacije brojem žrtava

24

Svaka četvrta žrtva - dijete!?

Ono što je posebno važno u ocjeni vjerodostojnosti dokumenata poslijeratnih komisija za istraživanje zločina njezin je znanstveni zaključak »da su neki dokumenti probirani i izbacivani, a razlozi zbog kojih je to činjeno, iako mogu biti različiti, svi se mogu svesti pod jedan nazivnik nepodobnost za novu jugoslavensku vlast«

Z

Historiografski »rog za svijeću«

bog namjerno stvorenoga historiografskoga kaosa nakon završetka Drugoga svjetskoga rata o sveukupnim žrtvama, samim time i jasenovačkim, danas je i zbog vremenskoga odmaka, doista, vrlo teško doći do njihova stvarnoga broja temeljem vjerodostojnih povijesnih vrela. Takvo je stanje samo pogodovalo historiografskim manipulacijama i mitovima, od kojih su najpoznatiji, ne samo najdugovječniji o 700 tisuća i više žrtava u Jasenovcu, nego i o 100 tisuća i više žrtava djece u logoru, što zastupa radikalna srbijanska strana, primjerice dr. Srboljub Živanović i njegove pristaše okupljeni oko Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu. U takvim je prilikama proguran historiografski »rog za svijeću«, tj. umjerenija i prihvatljivija brojka poimeničnoga popisa JUSP-a o više od 20 tisuća pobijene djece do 14 godina u logoru, što je perfidna i vrhunska manipulacija jer bi po njoj gotovo svaka tobožnja četvrta žrtva bila dijete!?

Muka zbog pomanjkanja vjerodostojnih vrela osjeća se i u jasenovačkom »Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.«, čije se sastavljanje, očekivano, najvećim dijelom svelo na »papirološke« kombinacije (usporedbe). Zato je posve razumljivo da je u njemu oznaka »IZ« (»Pisani podaci prikupljeni temeljem izjava članova obitelji i prijatelja stradalih jasenovačkih zatočenika«, kako to doslovce piše u pojašnjenju kratica na mrežnoj stranici www.jusp-jasenovac.hr), koja označava

Namjernim historiografskim manipulacijama i mitovima o 700 tisuća i više žrtava u Jasenovcu, i o 100 tisuća i više žrtava djece u logoru, što zastupa radikalna srbijanska strana, primjerice dr.

Srboljub Živanović i njegove pristaše okupljeni oko Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu proguran je i historiografski »rog za svijeću«, tj. umjerenija i prihvatljivija brojka poimeničnoga popisa JUSP-a o više od 20 tisuća pobijene djece do 14 godina u logoru, što je perfidna i vrhunska manipulacija jer bi po njoj gotovo svaka tobožnja četvrta žrtva bila dijete!?

25

izravne svjedoke, vrlo rijetka. Prvi se put, čini se, pojavljuje tek kod 708. žrtve: »ALIĆ-ŠANTIĆ (SALKO) MUNTA, 1922-1945, Mostar, Muslimanka, ubijena od ustaša 1945. u logoru Jasenovac na neutvrđenom stratištu.« (16) Jednako bi tako, u metodološkom kontekstu sastavljanja jasenovačkoga poimeničnoga popisa, iziskivalo pojašnjenje ‒ pozivanje na popis žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz g. 1946. (kratica: ZKRZ-P). Takav se slučaj nalazi npr. na str. 758.: »KLISIĆ (ILIJA) RADA, 1904-1944, Uskoci, Nova Gradiška, Srpkinja, ubijena od ustaša 1944. u direktnom teroru Stara Gradiška na stratištu Uskoci. NAPOMENA: ZKRZ-P.« Naime, ako je temeljni polazišni dokument jasenovačkoga poimeničnoga popisa iz 2007. bio, do sada više puta spominjani, popis Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz g. 1964., koji je pak sastavljen na osnovi popisa Zemaljske komisije iz g. 1946., logički se postavlja pitanje zbog čega se, ili po kojim kriterijima, popis iz 2007. poziva u nekim slučajevima na popis iz g. 1964., a u drugima na popis iz g. 1946., kada je prvi (‘64.) rađen na temelju drugoga (‘46.)?

www.jusp-jasenovac

Pitanje djelatnicima SP-a Jasenovac Kada je, općenito, riječ o dokumentima poslijeratne Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (u tom smislu i njezinu popisu žrtava), nameće se vrlo ozbiljan problem njihove vjerodostojnosti. Danas već nije nikakva tajna da je komisijin rad također bio potpuno podređen ciljevima onodobnih vlasti te joj povijesne činjenice nisu bile na dnevnom redu ni »pod razno«, što je lako zaključiti već i površnim čita-

I.

manipulacije brojem žrtava

26

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit

Recenzija

155

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit Datum recenziranja: 2. studenoga 2015.

Podaci o recenzentu: dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik, matični broj znanstvenika 202910, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, 10000 Zagreb Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest i doktorirao 1996. Bavi se raznim temama i pitanjima iz hrvatske povijesti 20. stoljeća, posebice razdobljem Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća s naglaskom na proučavanju ljudskih gubitaka. Kao slijed tih bavljenja, sudjelovao je s izlaganjima na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima, te objavio u domaćim i stranim časopisima veći broj znanstvenih, stručnih i publicističkih radova i nekoliko knjiga i zbirki dokumanata. Član je uredništva “Časopisa za suvremenu povijest” (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) i “Tokova istorije” (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd).

Podaci o recenziranom djelu: - Tomislav Vuković, “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” - Sadržaj: UVOD - PREDGOVOR - POGLAVLJE 1. Manipulacije s brojem žrtava Statistike u sjeni reparacijskih zahtjeva - «Magnum crimen» protiv povijesnih činjenica - Svaka četvrta žrtva - dijete!? - »Predviđenu cifru nikako ne možemo ostvariti!«. - Nečasna, neznanstvena i protuhrvatska uloga SUBNOR-a - POGLAVLJE 2. Kako je moguće falsificirati popise žrtava i njihov broj višestruko umnožiti Čime se broj žrtava značajno umnožava? - Bez ikakvih uvida u povijesna vrela za 11.291 žrtvu - Odrednica za sva kasnija preuveličavanja - U poimeničnom popisu oko 14 tisuća »kloniranih« žrtava - Sramotna metodologija »napuhivanja« broja žrtava - POGLAVLJE 3. Manipuliranje podacima o djeci u logoru Četnici i »domaća popularna kultura« - 12. Što s »narodnim neprijateljima« pogubljenima u logoru? - Izvješće 157

prepuno protuslovlja i apsurda - Svi putovi vode prema komisijama za istraživanje zločina - Jasenovački logoraš kao voditelj »press centra«? - POGLAVLJE 4. Bezuspješno traženje masovnih grobnica Izmišljeno ubijanje djece u plinskim komorama - Očekivala se lagana zadaća otkrivanja masovnih grobnica - Koliko je pronađeno dječjih žrtava u poslijeratnim iskapanjima? - Imaju li sva pogubljena djeca pravo na pijetet?

- Velikosrpsko-četnička mržnja kao povijesno vrelo?! - DODATAK Dr. Stjepan Razum: Velika prijevara u Jasenovcu Zdenko Ćorić: Baza podataka sadrži iste žrtve kao i prije 1. lipnja - Dr. Stjepan Razum: Tvrtka Utilis pokušava smicalicama prekriti jasenovačku prijevaru - LITERATURA - broj stranica: 91 (bez proreda), - broj bilješki: 146

Mišljenje recenzenta: NDH je rasnim zakonima odredila odnos prema ponajprije Židovima i Romima, dok su i Srbi bili izloženi različitim oblicima diskriminacije, progona i nasilja. Na udaru progona i represivnih mjera bili su i oni Hrvati i ostali koji su proglašeni neprijateljima “novog poretka” i koji bi se ogriješili o interese hrvatske države. Represija i teror prema svim neprijateljima i protivnicima NDH i Njemačkog Reicha rezultirali su, prema različitim i mnogobrojnim pokazateljima, velikim gubicima stanovništva, mnogobrojnim pojedinačnim, pa i masovnim ubojstvima, napose na prisilnom radu i u logorima.

U Jugoslaviji je poslije Drugog svjetskog rata namjerno preuveličavan broj i prešućivano i zamagljivano porijeklo i struktura žrtava i stradalih, što je olakšavalo manipulaciju ljudskim gubicima. Posljedica je bila ekstremno umnožavanje ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu, posebice srpskih žrtava u NDH i žrtava logora Jasenovac. Unatoč evidentnim pokazateljima svih popisa ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, dugotrajnom i upornom kampanjom dokazivanja o stotinama tisuća ubijenih u logorima NDH, u kojoj su određeni znanstveni, ponajprije povjesničarski krugovi poslužili kao transmisija, brojka žrtava logora Jasenovac postupno je eskalirala.

Zagovornici teze o genocidnosti Hrvata rado zanemaruju činjenicu da je tijekom Drugog svjetskog rata na područ-

Recenzija 158

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit ju NDH izrazito velik broj Srba poginuo kao pripadnici partizanskog i četničkog pokreta, a i da su za smrt velikog broja Srba odgovorne njemačke i talijanske okupacijske snage, kao i da je znatan broj Srba život izgubio kao kolateralne žrtve, u epidemijama zaraznih bolesti, ponajprije tifusa pjegavca te proizlazi da su Srbi samo ili uglavnom žrtve ustaša, s posebnim naglaskom na logor Jasenovac.

Mit o stotinama tisuća, pa i više od milijun žrtava logora Jasenovac, uglavnom Srba, urušio se 1998., kada je Bošnjački institut objavio poimenični popis Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, naime strogo čuvane podatke Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. Uza sva nagađanja kako je do popisa pod embargom došao Bošnjački institut, a i proturječnih reakcija nakon objavljivanja popisa Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, mnogo toga postalo je očito i jasno.

Posebno je tijekom Drugoga svjetskog rata bila tragična sudbina srpske, romske i židovske djece u progonima stanovništva i u logorima NDH. No izvorno arhivsko gradivo za utvrđivanje i broja i etničke/nacionalne pripadnosti i vjerske i zavičajne i rodne strukture logorskih žrtava djece u NDH nedostatno je, a poslijeratni jugoslavenski izvori, i hrvatska i srbijanska i historiografija i publicistika sklone su subjektivnom pristupu i različitim i oprečnim tumačenjima, pa i brojkama dječjih žrtava u logorima NDH, a i njihovoj sudbini u prihvatilištima/domovima.

Knjiga Tomislava Vukovića “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” nevelika opsegom, ali nabijena podatcima, pitanjima i protupitanjima, bavi se analizom najznačajnijih žrtvoslova (popisa žrtava) i historiografske i publicističke literature o logoru Jasenovac odnosno radova koji se bave pitanjima stradanja i žrtava djece u jasenovačkom logoru. U historiografiji i publicistici postoje različiti, stari, novi i staro-novi, objavljeni radovi o stradanju i žrtvama djece u logoru Jasenovac u vrijeme Drugog svjetskog rata. Primjerice, prema poimeničnim pokazateljima, koji uvijek nisu utemeljeni na imenima nego na brojkama NN, među žrtavama je logora Jasenovac primjerice prema Dragoju Lukiću i poimeničnom popisu Javne ustanove Spomen područja Jasenovac više od 19.000 od159

nosno više od 20.000 djece do 14 godina, a prema Antunu Miletiću više od 19.000 odnosno 29.000 djece do 15 godina.

Knjiga “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” propituje utemeljenost, posebno u srbijanskoj historiografiji i publicistici učestalih navoda i tvrdnji o broju srpske djece koja su u logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata izgubila život. T. Vuković se je potrudio pregledno i jasno donijeti sve najvažnije obavijesti i objašnjenja nezaobilazna u razumijevanju nakana popisivača i poimeničnih popisa, a i načina manipuliranja popisima jasenovačkih žrtava. T. Vuković možda nema znanstvenih nagnuća, no jasno prikazuje nove spoznaje neutemeljenosti navoda, tvrdnji i broja dječjih žrtvama logora Jasenovac. Nedvojbeno, knjiga “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” i središnjim Vukovićevim tekstom i prilozima popunjava važne nepoznanice u razumijevanju nezaobilaznih pitanja suvremene povijesti, naime broja jasenovačkih žrtava, pitanja nedvojbeno zanimljivih i istraživačima i široj zajednici.

Knjiga “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” znatna je dopuna poznavanju broja žrtava logora Jasenovac u vrijeme Drugog svjetskog rata, posebno pitanja dječjih stradanja i žrtava u jasenovačkom logoru. T. Vuković u mnogočemu rješava pitanja broja jasenovačkih žrtava, ali i otvara neke nepoznanice koje još treba propitati i istražiti. Srpski nacionalisti enormno povećavaju broj žrtava logora Jasenovac, a hrvatski nacionalisti broj jasenovačkih žrtava potpuno minimaliziraju. No jednako su neprijatna i srpska nacionalistička pretjerivanja o broju stradalih i žrtava Srba u NDH, posebno žrtava u Jasenovcu, i hrvatska nacionalistička minimaliziranja tih brojeva. Nakana je T. Vukovića razotkriti manipulacije brojem žrtava, ali ne i zanemariti ni umanjiti ljudska stradanja i žrtve, pa niti stradanja i žrtve djece u NDH i jasenovačkom logoru.

Kao takav, ovaj rad je važan doprinos cjelovitijem i boljem poznavanju i razumijevanju ljudskih gubitaka, posebno pitanja broja jasenovačkih žrtava.

Uzimajući sve navedeno u obzir, predlažem da se knjiga “Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)” objavi. dr. sc. Vladimir Geiger

Recenzija 160

(o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru) Interpretacija prošlosti hrvatskoga naroda i sada, 25 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, teško je opterećena neistinama, konstrukcijama i mitovima pa ostaje iznimno velik izazov za sve ljude od pera, a osobito za sve one koji se kritično, svojstveno znanstvenom pristupu, bave poviješću. Neistine, konstrukcije i mitovi često su nastali iz potpuno sebičnih interesa bilo dominantnih naroda s kojima su Hrvati živjeli u zajedničkoj državi bilo dominantnih ideoloških i političkih snaga koje su kontrolirale društvo. Te neistine, konstrukcije i mitovi uvijek su bili njegovani i šireni sa smišljenom nakanom da budu na štetu hrvatskoga naroda, sasvim konkretno da se Hrvate mogne proglašavati i ucjenjivati kao tobože genocidan narod, premda je istina da hrvatski narod razmjerno po broju žrtava spada među narode koji su doživjeli najveće ugroze i progone, najveće pokušaje istrjebljenja.

Premda ova publikacija ulazi tek u jedan segment nevjerojatno golemoga sustavno širenoga i dograđivanoga mita o jasenovačkom logoru, ona je važan doprinos da se prosječni čitatelj, a osobito intelektualac ili povjesničar, suoči s činjenicom da su stradanja u jasenovačkom logoru poslužila i kao temelj za stvaranje mita koji više nema gotovo ništa zajedničkoga s povijesnom istinom. Studiozno, kritično i strogo u službi istine razobličavanje mita o 20 101 umorenom djetetu u Jasenovcu Vuković je počeo u svom feljtonističkom serijalu u Glasu Koncila od prvoga broja s nadnevkom od 1. siječnja do 20. broja s nadnevkom od 17. svibnja 2015. godine te je za potrebe knjiškoga izdanja dodao znanstveno-kritički aparat, koji je inače nepoželjan u novinskoj publicistici.

Glas Koncila objavljuje ovu knjigu, kao i ranije feljton, u želji i nadi da će ona biti doprinos vjerodostojnijoj interpretaciji hrvatske prošlosti i približavanju nepristranoga i vjerodostojnoga pogleda na taj segment hrvatske povijesti.

Iz predgovora Ivana Miklenića

ISBN 978-953-241-492-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 90 kn

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit

Kako je nastao mit

Tomislav Vuković

Tomislav Vuković

Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkome logoru)