Božji dar hrvatskom narodu

Bo탑ji dar hrvatskom narodu

sakralna galerija hrvatskih umjetnika www.laudato.hr

Božji dar hrvatskom narodu

Hrvatski sveci, blaženici i sluge Božji te općecrkveni sveci, blaženici i sluge Božji štovani u Hrvata

siječanj 2010.

1

1

Autor: Damir Mataušić Organizator izložbe: Sakralna galerija hrvatskih umjetnika “Laudato“ Postav izložbe: Zoran Homen, Ana Guberina i Damir Mataušić Pokrovitelji: Koprivničko-križevačka županija Laudato Suorganizatori: Gradski muzej Križevci Udruga za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić“ Župa sv. Ane Križevci Župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina Križevci Grad Križevci

2

2

Nakladnik kataloga: Laudato d.o.o.

Laginjina 7a, Zagreb www.laudato.hr Urednica izdanja: Ksenija Abramović, dipl. oec.

Predgovor kataloga: Stanko Špoljarić, prof.

Boris Beck, prof.

Lektura i korektura: Boris Beck, prof.

Dizajn i grafička priprema: Laudato d.o.o.

Nataša Šiljković Fotografije: Stanko Vrtovec Tisak: Stega tisak d.o.o.

Naklada: 1000 primjeraka besplatni primjerak 3

3

2. dani hrvatskih svetaca i blaženika održavaju se kao dio Godine sv. Marka Križevčanina, u povodu 420. obljetnice rođenja i 390. godišnjice smrti trećega hrvatskog sveca te uz 50. godišnjicu smrti bl. Alojzija Stepinca

4

4

predgovor

O DJELIMA DAMIRA MATAUŠIĆA Velikani povijesti dobivaju počesto monumentalne spomenike kao znak priznanja za ono što su učinili u životu. No njihove osobnosti mogu biti portretirane i interpretirane i u drugoj formi – u komornosti medalje. Na prvi pogled čini se da spomenik na nekoj atraktivnoj lokaciji grada ima veće značenje. Dakako da ima svoju privlačnost, orijentir je prostora.

No medalja u dlanu ruke omogućava prisniji odnos s likom zabilježenim reljefnom preciznošću. Poradi toga razlike nestaju pa dimenzije djela nisu presudne. Umjetnička dojmljivost mjera je doživljaja i znak poštovanja spram ljudi koji su nas zadužili.

Damir Mataušić podigao je vrijednosne kriterije medaljarstva i u svom impozantnom opusu formi likovne minucioznosti dao istinsku razinu umjetničkog. Nastavlja se i na tradiciju hrvatskog medaljarstva, osjećaja jakog traga Kerdićeve izražajnosti, ali i nalazi svoju sintezu potrebite realističnosti i stilizacije, u oblikovnosti prepoznatljivih kiparskih karakteristika. U spoju inventivnosti, vještine i discipline. U zadanosti okvira treba dati sukus portreta koji se ne iscrpljuje na fizičkoj sličnosti, već treba naznačiti i psihološku stranu osobe, odnosno utkati i nit vlastitog emotivnog odnosa. U zahtjevnosti svakog pojedinog 5

5

zadatka Mataušić se ne oslanja tek na veliko iskustvo, već kreativnom svježinom, unutar osvojene stilistike i specifičnosti likovne vrste, u prevladavajućoj kružnosti medalje simbolično opredmećuje kroz portret životni krug pojedinca. Galerija likova je velika, dolaze iz bliže i dalje povijesti, u raznim područjima ostvarili su vrhunske rezultate. Učinili su mnogo za domovinu i kao istaknute javne osobe, ali su i nenametljivošću i plemenitošću života postale njene morale vertikale.

Važan segment Mataušićevog opusa posvećen je osobama izuzetne duhovnosti, s potpunim predanjem potrebama bližnjih, prihvaćanih u ozračju Božje ljubavi. Mataušić je umjetničkim činom zastao pred svecima i blaženicima, Hrvatima uzdignutim na čast oltara, ali i onima koje se slave u crkvama i kapelicama diljem naše domovine. Pažnja je dana i onima koji su umrli na glasu svetosti te žive u sjećanjima suvremenika. Kanonizirani su prihvaćeni od vjerničkog puka, te im slike i kipovi kao zaštitnika krase sakralne prostore.

Medaljom se pak uspostavlja intimniji dijalog. Dovoljno je velika za praćenje pune sadržajne čitkosti, a uz to obogaćena dodirom potencira sveobuhvatnost taktiliteta djela. Sveti Nikola Tavilić, blaženi Alojzije Stepinac, blaženi Augustin Kažotić, sveti Antun Padovanski, sveta braća Ćiril i Metod donijeti su individualiziranom portretnom uvjerljivošću premda za većinu likova nemamo nikakovih podataka o konkretnom izgledu. Mataušić sadržajno povezuje avers i revers, postavljajući na naličje medalje uglavnom svecu drago crkveno zdanje. Figure Mataušić okružuje njihovim imenima, prepletom ili motom kao vodiljom svog 6

6

vjerskog opredjeljenja. Određuje ih habitom, simbolima biskupa, slikovitošću glagoljskog pisma. Marnošću izvedbe Mataušić u jedinstvenosti površine sugerira različitost tvarnosti tijela, draperije i fonda u drugom planu. I minimalnim pomacima u dubini reljefa postiže se likovna napetost prizora u scenama čvrstog unutrašnjeg reda; u skladnoj ritmizaciji kadra građenog oblicima zaglađenih ploha ili potanko razrađenim detaljima; dajući veliku važnost igri svjetla i sjene i to ne kao dekorativnom dodatku, već bitnom čimbeniku u oprostorenju postupno stupnjevanog reljefa. Ujedno blistavost materijala gotovo postaje znak preobražene aureole koja intervencijom zlaćanog tona ističe vanjsku komponentu duhovnog, a sve u konstantnoj upućenosti transcendentalnom.

Karakteristična arhitektura i skulptura marijanskih svetišta također je prenijeta na medalje. Stvoren je prizvuk relikvijarnog, uzvišene ljepote stoljetnih zdanja, mjesta hodočasničkih okupljanja. Mataušić izvlači sliku duboko utisnutu u dušu svih koji su ih pohodili.

7

7

Posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, vezan uz prostore iskazivanja vjere, Mataušić razložnom ilustrativnošću oblikuje u ostvarenjima pamtljivih rješenja.

Mataušić se inspirira i temama kršćanske ikonografije. Isusovo rođenje, Posljednju večeru, scenu Kristova raspeća u formi kiparske minijature (s provedenom perforacijom površine i zakrivljenjima ploha) suvremenim jezikom dovodi do prave sadržajne zgusnutosti, izrasle u prozračnosti forme.

Mataušić neospornom superiornošću vlada medijem komorne umjetničke forme, uspijevajući malenom dati reprezentativnost, potvrđujući i ovom izložbom vrsnost svoje umjetničke osobnosti.

Stanko Špoljarić, prof.

8

8

ljudi koje je Bog darovao vjernom narodu Kada je Mojsije želio prići gorućem grmu, Gospodin mu je rekao da se izuje jer je tlo po kojem kroči sveto. Na isti su način prvi kršćani, okupljeni oko grobova svoje braće i sestara ubijenih zbog vjere, smatrali da stoje na svetom tlu. Hrvati su se po dolasku u svoju trajnu domovinu susreli i sa štovanjem tih drevnih mučenika, zadržavši uspomenu na njih do današnjih dana – od sv. Vida, mladića sa Sicilije koji je pobjegao od oca jer mu je ovaj branio kršćansku vjeru, do solinskog biskupa Dujma i sisačkog Kvirina, stradalih u progonima za cara Dioklecijana. I više od toga: s jedne su strane baštinili s relikvije sv. Šimuna u Zadru, koji je u Hramu pozdravio Bogorodicu s djetetom Isusom, a s druge svetopisamske prijevode, sv. Jeronima, po rođenju Dalmatinca, i solunske braće Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe, čiji su učenici Hrvatima donijeli i vjeru i pismo, temelj svekolike kulture.

S obustavom progona promijenili su se i kriteriji svetosti – sveti u srednjem vijeku ne bi postajali samo mučenici, već i osnivači redova, požrtvovni propovjednici i ispovjednici, pa čak i pobožni kraljevi i kraljice poput blažene Katarine Kosače-Kotromanić, zvane i zadnjom bosanskom kraljicom, koja je pokopana kao prognanica u Rimu u crkvi Santa Maria Aracoeli.

9

9

Franjevci svakako prednjače po broju svetaca među Hrvatima. Franjevac i svećenik, Šibenčanin Nikola Tavilić, nakon evangelizacije Bosne uputio se u Jeruzalem te je tamo 1391. spaljen na lomači; kao osebujna relikvija, sačuvane su njegove sandale. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 1970. i otada se štuje kao svetac zaštitnik Hrvatske. U Pulu je u prvoj polovici 13. stoljeća stigao i bl. Oton, jedan od prvih sinova sv. Franje Asiškog, a u kronikama je zabilježeno četrnaest njegovih čudesnih ozdravljenja. Od 1300. do 1349. u Balama je živio bl. fra Julijan, a zapamćen je po tome što je kao pučki misionar mirio zavađane ljude, obitelji i skupine građana. Blaženi Jakov je, pak, 1420. stupio u Zadru kao brat pomoćnik među franjevce poslužitelje. U Italiji je skupljao milostinju i njegovao oboljele od kuge, a umro je u gradu Bittetu 1485. gdje se i danas čuva njegovo neraspadnuto tijelo.

Poput Nikole Tavilića mučeništvo je podnio i sv. Marko koji se 1589. rodio u Križevcima, a umoren je u Košicama u Slovačkoj 1619. Poseban je hrvatski fenomen Boka kotorska, zaljev s čak tri sveca: bl. Gracije iz Mula (1438-1508) bio je redovnik augustinac; bl. Ozana Kotorska (1493-1565) u 14. godini života iz crnogorskog sela Relezi preselila se u Kotor te ondje do smrti, kao “zazidana djevica”, molila, bavila se ručnim radom i činila pokoru; sv. Leopold Bogdan Mandić (1866-1942), kapucin iz Herceg-Novog, u Padovi je postao glasoviti ispovjednik. U bombardiranju u Drugom svjetskom ratu uništen je čitav samostan osim njegove ćelije, a sačuvana je i ruka kojom je dijelio odrješenja. Svetim ga je proglasio Ivan Pavao II. 1983. – papa koji je u godinama nakon toga uzdigao na čast oltara još troje Hrvata.

10

10

Ponajprije Alojzija Stepinca, i to u Mariji Bistrici 1998, za svojega drugog posjeta Hrvatskoj. Stepinac (1898-1960) je već drugi blaženi zagrebački biskup – prvi je dominikanac Augustin Kažotić (1260-1323). Bl. Alojzije Stepinac osuđen je 1946. u montiranom procesu na 16 godina robije koju je junački podnio iako mu je nuđena sloboda u zamjenu za ustupke komunističkoj vlasti. Godine 2003. Ivan Pavao II. proglasio je još dvoje hrvatskih blaženika: u rodnoj Banja Luci Ivana Merza (1896-1928), istaknutog katoličkog intelektualca, čiji se grob nalazi u Bazilici sv. Srca Isusova u Zagrebu, a u Dubrovniku Mariju Petković (1892-1966) iz Blata na Korčuli, koja je 1920. utemeljila izvornu hrvatsku družbu Kćeri milosrđa, posvetivši život odgoju djece i skrbi za siromašne, proširivši misije Južnom Amerikom.

Sve je to tek vrh ledenog brijega – zbog nesretnih povijesnih okolnosti za mnoge hrvatske svece nije nikada pokrenut postupak za beatifikaciju. S druge strane, na čast oltara čekaju također mnogi, primjerice Klara Žižić (1626-1706), časna sestra rođena u Drnišu, utemeljiteljica hrvatske družbe sestara franjevki od Bezgrešne; zagrebački biskup Josip Lang (1857-1924) koji je osnovao Caritas i toliko ljubio siromahe da bi im na ulici darovao i vlastite cipele; fra Ante Antić (1893-1965), osoba velike duhovne snage; fra Aleksa Benigar (1893-1988), misionar u Kini te duhovni i teološki pisac... Još će jednog sveca Hrvati jamačno prihvatiti kao svoga, i to u vrlo bliskoj budućnosti: papu Ivana Pavla II. koji ih je triput posjetio u domovini.

Boris Beck, prof.

11

11

HRVATSKI SVECI I BLAŽENICI sv. Nikola Tavilić (1340-1391), franjevac, jeruzalemski mučenik sv. Leopold Bogdan Mandić (1866-1942), kapucin u Padovi sv. Marko Križevčanin (1588-1619), svećenik, mučenik u Košicama bl. Augustin Kažotić (1260-1323), dominikanac, biskup Zagreba i Lucere bl. Gracija iz Mula u Boki Kotorskoj (1438-1508), redovnik augustinac bl. Ozana Kotorska (1493-1565), djevica, pokornica, dominikanska trećoredica bl. Alojzije Stepinac (1898-1960), mučenik, zagrebački nadbiskup, kardinal bl. Marija Propetog Isusa Petković (1892-1966), utemeljila izvornu hrvatsku družbu Kćeri milosrđa bl. Ivan Merz (1896-1928), istaknuti katolički intelektualac Hrvatskim blaženicima smatraju se i Oton iz Pule, Jakov Zadranin, Julijan iz Bala i Katarina Kosača Kotromanić. Oni nisu proglašeni blaženima po službenom crkvenom obrascu.

Blaženima ih prema predaji drže u franjevačkoj zajednici kojoj su pripadali.

SLUGE BOŽJI fra Ante Antić (1893-1965), odgojitelj mladih franjevaca u Makarskoj i Zagrebu, ispovjednik i duhovni vođa Petar Barbarić (1874-1897), travnički gimnazijalac; na smrtnoj postelji položio zavjete kao član Družbe Isusove s. Klaudija Böllein, uršulinka fra Aleksa Benigar (1893-1988), misionar, Stepinčev životopisac Nikola Bijanković (1645-1730), makarski biskup 12

12

Egidije Bulešić (1905-1929), franjevački trećoredac, brodograditelj, mornar Miroslav Bulešić (1920-1947), svećenik, profesor i odgojitelj sjemeništa u Pazinu. Umro je mučeničkom smrću 1947.

Drinske mučenice – s. M. Jula Ivanišević, s. M. Berhmana Leidenix, s. M. Krizina Bojanc, s. M. Antonija Fabjan i s. M. Bernardeta Banja, redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi, djevice i mučenice, dale život za vjeru 1941. fra Placido Cortese (1907-1944), franjevac s Cresa, novinar, ravnatelj lista Messagero di s.

Antonio u Padovi, umro mučeničkom smrću fra Šimun Filipović (1732-1802), bosanski franjevac, svećenik s. Marija Krucifiksa Kozulić (1852-1922), utemeljiteljica Družbe presvetoga Srca Isusova za odgoj siromašne djece (Rijeka) dr. Josip Lang (1857-1924), pomoćni zagrebački biskup, brinuo se za siromahe s. Ana Marija Marović (1815-1887), utemeljiteljica Družbe popraviteljica Srca Isusova fra Lino Maupas (1866-1924), franjevac, apostol siromaha i utamničenika fra Bonifacije Pavletić (1864-1897), franjevac, pripadnik Družbe Sinova Bezgrješnog Začeća fra Ivo Peran (1920-2003), franjevac, profesor sakralne glazbe dr. Antun Rendić (1896-1993), liječnik i pisac, rodom s Brača; život proveo u Čileu pomažući bolesnike i siromahe dr. Josip Stadler (1843-1918), prvi nadbiskup obnovljene Vrhbosanske nadbiskupije Marica Stanković (1900-1957), prva Merzova suradnica, utemeljiteljica prvoga svjetovnog instituta Crkve u Hrvata fra Gerard Stantić (1876-1956), karmelićanin, brižljivi ispovjednik, pisac više knjiga fra Ante Tomičić (1901-1981), ponizan i pobožan redovnik, kapucin (Rijeka) fra Vendelin Vošnjak (1861-1933), prvi provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (Zagreb) s. Klara Žižić (1650-1705), utemeljiteljica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne (Šibenik) 13

13

biografija autora Damir Mataušić rođen je u Zagrebu 15. lipnja 1954. godine. Diplomirao je 1979. godine na ALU u Zagrebu, na Odsjeku za malu plastiku i medaljarstvo u klasi prof. Želimira Janeša.

Od 1996. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti – kiparski odsjek – kao redoviti profesor na usmjerenju Mala plastika i medaljarstvo. U razdoblju od 2003. do 2006. obnaša funkciju prodekana za upravu na ALU, a od 2006. uz redovnu nastavu voditelj je poslijediplomskog specijalističkog studija Mala plastika i medaljarstvo.

2006-2007. godine član je Rektorskog kolegija u širem sastavu kao predstavnik Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu te je od 2006. predsjednik komisije za likovne i primijenjene umjetnosti Nagrade Vladimir Nazor, najviše državne nagrade u kulturi.

Damir Mataušić izlaže od 1974. Sudjelovao je na 65 skupnih izložbi, a između ostalih na FIDEM-u (Internacionalna izložba medalja) u Parizu, Londonu, Budimpešti, Neuchatelu i Haagu. Imao je 40 javnih promocija zlatnih medalja i kovanica u Muzejskom prostoru, Gradskoj vijećnici Venecije, Palači Dverce i Narodnoj banci Hrvatske te u drugim javnim prostorima, a priredio je i 17 samostalnih izložbi od kojih je najznačajnija u muzeju Mimara. Autor je 24 jubilarna apoena Republike Hrvatske otkovana u zlatu i srebru, optjecajnog apoena od 5 kuna s motivima Senjskoga glagoljskoga misala, osam različitih apoena od 25 kuna prvog višestraničnog bimetalnog novca kovanog u svijetu s prigodnim motivima 14

14

te jubilarnog apoena za Republiku Irsku. Oblikovao je više javnih nagrada u kulturi, sportu i javnom životu te stotinjak raznih medalja kovanih u zlatu, što je ukupno više od 500 dvostranih medalja i stajačica.

Dobitnik je više izvedbenih nagrada u području numizmatike te nagrada na internacionalnim natječajima, a ukazom Predsjednika RH odlikovan je Danicom s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi.

O Damiru Mataušiću napisan je veći broj kritičkih osvrta u svim javnim glasilima i specijaliziranim časopisima “Numizmatičke vijesti”, “The Medal” i “Money Trend”, a 1993. u izdanju Biblioteke Prizma izdana je monografija autora Feđe Vukića.

1999. u izdanju galerije Klovićevi dvori i galerije Garestin tiskana je u povodu monografske izložbe monografija autora Bogdana Mesingera, a snimljen je i dokumentarni film.

Velik dio radova nalazi se u arhivu Muzejsko galerijskog centra Zagreb, zatim u Olimpijskom muzeju u Lausannei, zbirci muzeja u Vatikanu te u mnogim zbirkama medalja i numizmatike u muzejima i privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu.

15

15

Hrvatski sveci, bla탑enici i sluge Bo탑ji

Bo탑ji dar hrvatskom narodu

16

16

1:1, ø65 mm

Sv. Nikola Tavilić (u prigodi 800. obljetnice utemeljenja franjevačkog reda) medalja, ø65 mm, srebro djelomično pozlaćeno, 2007. medalja, ø65 mm, posrebreni patinirani mesing, 2007.

17

PASTIRI BLAŽENICI CRKVE ZAGREBAČKE (u povodu 10. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca) ø75 mm, kovano srebro, djelomično pozlaćeno, 2007.

18

KARDINAL STEPINAC ø38 mm, kovano zlato, 2008.

KARDINAL STEPINAC ø38 mm, kovano srebro, 1990.

KARDINAL STEPINAC ø38 mm, kovano zlato, 2007.

19

PROGLAŠENJE BLAŽENIM KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA ø20 mm, kovano zlato, ø39 mm, kovano srebro, 1998.

20

s. KLara Žižić – DRUŽBA SESTARA FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE (O 300. obljetnici smrti utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne - Šibenik) ø70 mm, kovano srebro djelomično pozlaćeno, 2006.

21

FRA ALEKSA BENIGAR 65x65 mm, kovano srebro, djelomiÄ?no pobakreno, 2007.

22

FRA ANTE ANTIĆ ø55 mm, kovano srebro, 1993.

23

Općecrkveni sveci, blaženici i sluge Božji štovani u Hrvata

Božji dar hrvatskom narodu

24

24

Osječka crkva sv. Petra i Pavla medalja, ø38 mm, kovano zlato, 2006.

25

SV. VID ø38 mm kovano srebro i djelomiÄ?na pozlata, 2009.

26

sv. vlaho medalja, ø90 mm, kovano srebro, 2000.

sv. vlaho medalja, ø38 mm, kovano zlato, 2006.

27

ĆIRIL I METOD ø38 mm, kovanica, srebro i pozlata, 1986.

ĆIRIL I METOD (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda u povodu 100. obljetnice) ø60 mm, kovano srebro i djelomično pobakrenje, 1999.

28

SV. ANTE (u prigodi 800. obljetnice rođenja) ø18 i ø65 mm, kovano zlato i kovano srebro, 1995.

29

SV. DOMINIK ø95 mm, kovano srebro i ručna pozlata, 2007.

30

PAPA IVAN PAVAO II. medalja, ø38 mm, kovano zlato, 1994.

PAPA IVAN PAVAO II. (u prigodi posjete pape Ivana Pavla II. Trsatu) medalja, ø38 mm, kovano srebro, 2003.

31

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 727700.

ISBN 978-953-7270-32-2

32

32

Bo탑ji dar hrvatskom narodu

sakralna galerija hrvatskih umjetnika www.laudato.hr