EUHARISTIJSKO SLAVLJE prigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije

Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis

EUHARISTIJSKO SLAVLJE prigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i

BISKUPSKO REĐENJE prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa

mons. Vjekoslava Huzjaka Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovaru 20. ožujka 2010.

LJ

UB ITI B

OGA I BLIŽN

A JE G

EUHARISTIJSKO SLAVLJE prigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i

BISKUPSKO REĐENJE prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa

mons. Vjekoslava Huzjaka

Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovaru subota Četvrtoga korizmenog tjedna, 20. ožujka 2010. u 11 sati

BENEDIKT BISKUP SLUGA SLUGU BOŽJIH na trajni spomen

P

Bula »De maiore spirituali bono« pape Benedikta XVI. o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.

2

otaknut brigom za veće duhovno dobro povjerenih mu vjernika, časni naš brat, kardinal Svete Rimske Crkve, Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački, zbog brojnosti stanovnika koji borave na području pod njegovom crkvenom vlašću, zamolio je ovu Apostolsku Stolicu da se izdvajanjem dijela područja od te Nadbiskupije osnuje nova Biskupija. Nakon što smo čuli pozitivno mišljenje časnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga nadbiskupa truentinskog i apostolskog nuncija u spomenutom narodu, po savjetu Kongregacije za biskupe smatramo da zaista treba ispuniti upućenu molbu, što će ubuduće zasigurno pridonositi spasenju duša. Stoga, vrhovnom Našom vlašću, određujemo sljedeće: od Zagrebačke nadbiskupije odvajamo dekanate: Bjelovarski, Cirkvenski, Čazmanski (osim župe Vrtlinska), Garešnički, Križevački, Vrbovečki i Zelinski te od tako izdvojenih dekanata osnivamo Bjelovarsko-križevačku biskupiju, kojoj sjedište određujemo u gradu Bjelovaru, a ondje postojeću župnu crkvu, posvećenu Bogu u čast svete Terezije Avilske, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve obvezujući Te da se u njoj, prema pravnoj odredbi, ustanovi kanonički kaptol. K tomu, rektorsku crkvu, posvećenu Bogu u čast Svetoga Križa koja se nalazi u gradu Križevcima, urešujemo naslovom i dostojanstvom konkatedralne crkve, sa svim pravima, počastima i povlasticama te dužnostima i obvezama koje pripadaju crkvama te vrste. Nadalje, novu Bjelovarsko-križevačku biskupiju izabiremo za sufragansku Metropo-

3

lijskoj stolici zagrebačkoj, a njezina biskupa podvrgavamo metropolitskom pravu nadbiskupa te Metropolijske Crkve. Ostalo, pak, neka se uredi prema zakonima kanonskog prava. Provedbu ovoga što smo odredili povjeravamo ranije spomenutom časnom bratu Mariju Robertu Cassariju, dajući mu sve potrebne i odgovarajuće ovlasti, kao i ovlast da za izvršenje rečenoga subdelegira bilo kojeg služitelja u crkvenom dostojanstvu, uz obvezu da Kongregaciji za biskupe pošalje vjerodostojan primjerak akta o provedbi navedenoga. Želimo, konačno, da se ova Naša Konstitucija poštuje, kako sada tako i ubuduće, a sve što bi joj se protivilo nema nikakva učinka.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petoga dana mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009., pete godine Našega Pontifikata.

Papa Benedikt XVI.

4

Bjelovarsko-križevačka biskupija Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis dr. Stjepan Kožul

Povijesni pogled

Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo u razdoblje svojih pisanih tragova. Tako već Felicijanova povelja, iz 1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić (Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagraditi i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. Ondje je uz Kaptol i Čazmansku prepozituru bilo više redovničkih zajednica, crkava i drugih ustanova. Po Čazmi je nosio ime i Čazmanski arhiđakonat, koji je 1501. godine imao na svojem području 41-u župu te značajne srednjovjekovne gradove utvrde na Moslavačkoj gori, sve do Garića, sa samostanima franjevaca i pavlina. Čazmu će okupirati Turci i ondje osnovati svoj Čazmanski sandžak 1552. godine, a po oslobođenju Čazma će biti pripojena Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granici (krajini).

Istu sudbinu slijedio je od 1770. godine i drevni Ivanić. U Čazmi će od svega ostati kao spomen na prošla vremena i kao, značajnije, sjedište istoimene župe i danas velebna crkva s dva zvonika. Najnovija arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja govore da je ova čazmanska crkva prvotno bila kasnoromanička jednobrodna crkva s

5

parom zvonika, a naknadno je kao dvorska crkva proširena u dugu jednobrodnu romaničko-gotičku, s transeptom širih krila i malim četverokutnim svetištem. Crkva je vjerojatno poslije Tatara bila proširena u trobrodnu građevinu u gotičkom stilu, a ostale tri građevinske faze pripadaju razdoblju baroka i klasicističkom oblikovanju. Ovo je najveća župna crkva ne samo na ovom području, već predstavlja i iznimnu pojavu u romaničkoj arhitekturi Hrvatske, gdje se mogu pratiti različite povijesne faze i stilovi. Crkva je u 18. stoljeću dobila bogat namještaj, devet baroknih oltara i prekrasnu propovjedaonicu, dar župnika obnovitelja Ivana Jambrekovića (1720. – 1759.), rodom iz Međurače, danas selo u župi Nevinac. U poslijeturskom razdoblju bit će pokušaja obnove biskupskog dvora u Dubravi do vremena biskupa Josipa Galjufa (1772. – 1786.), ali postupno će propadati i biti zapušten, dok će od biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787. – 1827.) do kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.) značajnu ulogu imati biskupski dvor u Gradecu, u smislu ljetnikovca i kuće odmora.

Povijesni Kalnički arhiđakonat (2001. godine nazvan Bjelovarskokalnički arhiđakonat) stoljećima je sastavni dio Zagrebačke (nad)biskupije, što potvrđuju pisani izvori od 13. stoljeća naovamo. On nosi naslov po Kalniku, planini sjeveroistočno od Medvednice, s najvišim vrhom Veliki Kalnik, s istoimenim gradom, koji se spominje od 1264. godine. Uz povijesne utvrde Veliki Kalnik i Mali Kalnik, koji se spominje od 14. stoljeća, ondje je povijesni lokalitet crkve sv. Martina u Brezivici (sub maiori Kemlek), koja se spominje kao župna 1334. i 1501. godine, dok je današnja župna crkva sv. Brcka gotička barokizirana crkva, sa zidnim slikama iz 14. i 15./16.stoljeća. Veliki Kalnik je važan srednjovjekovni utvrđeni grad, koji je zasigurno također utjecao na ime ovog arhiđakonata, a koji je 1501. godine imao 40 župa. Na području arhiđakonata spominju se redom župe od područja plemenske općine Staro Moravče sv. Ivana Krstitelja u Zelini, župe Svih svetih (de eadem Moracha) u Bedenici, zatim sv. Nikole u Hrašćini i sv.

Martina na Lonji (Breznički Hum) i dalje prema Mađarevu, te osobito sve župe prema istoku, preko Križevaca, sve do područja župe

6

sv. Petra u Čvrstecu. U to staro doba spominje se kao značajna tvrđa – grad Rakovec s trgovištem, s kojim se kasnije spaja gospoštija Vrbovec, pa grad Križevci i Glogovnica, sa srednjovjekovnim kastrumom i preceptoratom templara i ivanovaca, župnom crkvom sv. Jurja i velikom kasnogotičkom crkvom sv. Marije, koja nikad nije pripadala templarima i ivanovcima, već od početka kanonicima Svetoga groba Jeruzalemskog, križnicima, koji nisu bili viteški red, ali su nosili križ na odjeći. Oni su u Glogovnici djelovali od prijelaza 12./13. stoljeće, usporedo s templarima (i kasnije ivanovcima) sve do turskih provala. Spominju se i druga središta, slobodne plemićke općine, trgovišta i gospoštije. Župnici Kalnika i Rakovca bili su uglavnom zamjenici arhiđakona na terenu, a kasnije češće križevački župnici.

Križevci su slobodni kraljevski grad s poveljom kralja Bele IV. od 16. kolovoza 1253. U njemu su se od 14. stoljeća održavali mnogi hrvatski sabori, pa tako i onaj žalosni »krvavi sabor«, održan 27. veljače 1397., kad su pristalice Žigmunda Luksemburškog pogubili Stjepana Lackovića i druge. Ondje je gotička župna crkva Svetoga križa, po kojoj je vjerojatno grad i dobio ime, a ubraja se među najstarije sačuvane spomenike grada. U križevačkome gornjem gradu djelovali su redovnici augustinci, a odobrenjem zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića na njihovo mjesto došli su franjevci te djeluju od 1628. do ukinuća samostana 1786. godine, dekretom cara Josipa II. Ondje je od 1801. godine sjedište sjedinjene Križevačke biskupije (eparhije), koja je dobila bivše isusovačke posjede Tkalec i Preseku. Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600. – 1667.), prabilježnik Hrvatskoga Kraljevstva, zaslužan je za ponovni dolazak pavlina u Križevce 1666. godine, gdje su 1674. otvorili srednje učilište i imali nižu gimnaziju, podigli svetište Majci Božjoj Koruškoj te ostavili bogatu vjersku i kulturnu baštinu, o čemu mnogo doznajemo od Križevčanina, pavlina i pisca Nikole Bengera i njegove knjižice o Majci Božjoj Koruškoj u Križevcima, pod naslovom Regina martyrum – Kraljica mučenika. I pavlini su dokinuti carskim dekretom Josipa II. 1786. godine. U njihovu baroknu crkvu sv. Ane iz 17. stoljeća i samostan smješteno je župno

7

središte, župa i župni stan, dok je župna crkva Svetoga križa ostala podružnicom. U nju je nakon razorna potresa 1880. godine smješten barokni biser – oltar Svetoga križa iz zagrebačke katedrale, a uspostavom biskupije sa sjedištem u Bjelovaru ova je omanja gotička crkva proglašena konkatedralom. Budući da je kraljica Marija Terezija premjestila vojnu komandu u novi grad – Bjelovar te nakon ukinuća redovničkih zajednica, Križevci stagniraju, a potom se razvijaju u obrtničko, trgovačko i manufakturno središte, koje je 1860. godine dobilo gospodarsko-šumarsko učilište te drugo školstvo.

Ispod rijeke Glogovnice, prema rijeci Ilovi i Donjoj Slavoniji, bila je srednjovjekovna Gornja Slavonija, susretište triju arhiđakonata: Kalničkoga, koji je išao negdje do crte Sv. Petar Čvrstec – Sv. Ivan Žabno – Cirkvena, Komarničkoga, sa svojim donjim dijelom s južne strane Bilogore, od Sv. Petra Čvrsteca do Sv. Marije u Rači s 25 župa, te Gušćanskog arhiđakonata, već od područja današnjih župa u Nevincu i Novoj Rači. Tu su bila značajna redovnička središte i trgovišta, poput Streze i Jakobovih Sredica, a cijeli kraj bio je gusto premrežen župama i nastanjen hrvatskim katoličkim življem. Na tome sveukupnu prostoru, koji danas pripada novoj biskupiji, bilo je 1501. godine oko 90 župa.

Dolaskom Turaka opustošena je i razorena Čazma, vjersko, kulturno i upravno središte ovoga kraja, kao i cijela okolica. Na Draškovićevoj sinodi 8. ožujka 1574. ne spominje se više niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice, a u Čazmanskom arhiđakonatu, od nekoć 41-e župe, spominje se samo župnik u Ivaniću (Kloštar Ivanić), župnik sv. Petra u Gradecu i župnik sv. Margarete u Dubravi. To su ujedno bile gospoštije s utvrdama zagrebačkog biskupa: Ivanić, Dubrava i Gradec. Uočljivo je da se primjerice Čazma tad uopće više i ne spominje. Zadnja crta od Zagreba crta je obrane: Križevci i Gradec, preko Dubrave i Ivanića u smjeru Siska.

Kalnički arhiđakonat je više nego prepolovljen. Do ovog strašnog prijeloma imao je 40 župa, a sada se po vizitaciji Tome Vereczeia (Vereczei) samo 19, od kojih 12 uredno djeluje, dok ih je sedam ispra-

8

žnjenih i nepopunjenih. Uočljivo je da se 1574. godine spominju Križevci kao utvrđeno mjesto, ali ne i župe oko Križevaca. Dakako, ne spominje se uopće niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice do rijeke Ilove. Područje od te crte obrane prema istoku bit će u idućih više od sto godina poprište borbe, paleža i grabeža, zapravo, sve do Karlovačkog mira 1699. godine, nakon čega će nastupiti mirnija vremena. Bio je to bolan prijelom Hrvatske, sa svojim dugim i razornim posljedicama na vjerski i narodni život. Turci su se povukli, a ostali su njihovi ratni saveznici Vlasi, koji su nakon Sisačke bitke 1593. godine, tijekom 16. stoljeća, sve više tražili saveznika u novom, jačem gospodaru, Bečkom dvoru. Ranije su pomicali granicu Osmanskog Carstva prema Zapadu, a sad su prešli zbog privilegija i svojih interesa u službu Habsburgovaca.

Slijedit će mukotrpna i dugotrajna obnova i naseljavanje naroda, od 17. do 19. stoljeća. Od 1704. godine počinju i redoviti kanonski pohodi župa i zapisi kanonskih pohoditelja na ovom području.

Arhiđakoni su bilježili sliku zatečena stanja na terenu. Zato su njihove kanonske vizitacije jedinstven i nezaobilazan izvor za povijesna istraživanja, ne samo vjerskog i crkvenog stanja, nego na svim područjima, od crkvene, političke, vojne i gospodarske do povijesti umjetnosti, demografskih istraživanja i proučavanja narodnoga života i običaja toga kraja.

U vrijeme oslobođenja i naseljavanja dogodila se i još jedna promjena. Kalnički arhiđakonat produžio se je prema Istoku, obuhvativši župe na prostoru između rijeke Glogovnice i Ilove, Bilogore i rijeke Česme. Osim toga, kao posljedicu etničkog čišćenja i okupacije te želju za trajnom obranom, Kalnički arhiđakonat ima na svojem području dvojnu vlast, civilnu u svojemu zapadnom dijelu, i vojnu u istočnome, gdje su sve župe bile pod pokroviteljstvom vojnih vlasti. Sačuvani su nam zapisnici kanonskih pohoda župa, u kojima je vidljiva podjela Kalničkog arhiđakonata na dva dijela, civilni i vojni, dio koji pripada Hrvatskomu Kraljevstvu pod banom i Saborom, i graničarski, vojni dio (in Regno i in Confinio), pod Križevačkom i

9

Đurđevačkom pukovnijom, a svaki je na terenu imao svojega podarhiđakona. Prvi podarhiđakon zabilježen u zapisniku kanonskog pohoda s vojnog područja bio je župnik župe sv. Marije Magdalene u Kapeli, Pavao Wishoffer (1686. – 1709.), a s civilnoga Ivan Magdić, župnik u Velikom Bisagu do 1709. godine, potom Jakob Novački, župnik u Rakovcu.

Sredinom 18. stoljeća dogodit će se još jedna značajna novost.

Naime na istočnom dijelu, podno južnih padina Bilogore, biti će utemeljeno i izgrađeno novo središte toga kraja, grad Bjelovar, na platou između rječica Plavnice s Jelencem i Bjelovacke (po potoku Beloblcka, Beloblaška, Bjelovacka). Po odredbi carice i kraljice Marije Terezije izgradnja Bjelovara započela je 1756. godine. Radove je vodio general Filip Beck. Vojna krajina želi ponajprije da Bjelovar bude vojno središte Varaždinskoga generalata i dviju krajiških pukovnija: Križevačke i Đurđevačke. Godine 1772. Bjelovar stječe status gradske općine, a tek ukinućem Vojne krajine slobodni je grad od 1874. godine i sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Drugi svjetski rat i poraće odnio je mnoge žrtve. Nakon Drugoga svjetskog rata po zloglasnoj komunističkoj OZNA-i ubijeni su franjevci, profesori bjelovarske gimnazije, Sebastijan Šantalab i Ferdo Gassman, te brojni građani i civili iz okolice. Kod šume Lug podignuto je spomen-obilježje žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća, a slično je učinjeno po mnogim mjestima i župama u okolici. Bjelovar se tijekom 20. stoljeća razvio u značajno gradsko središte cijeloga kraja. Nakon 1960. godine počinje značajnije naseljavanje pučanstva i izgradnja novih naselja. Pučanstvo je dolazilo iz okolice Bjelovara, iz moslavačkog i podravskog područja, te znatan dio iz Like i osobito s područja Bosne i Hercegovine. Tako po popisu pučanstva iz 1991. godine Bjelovar ima 27 000 stanovnika, a od 1980. godine tri župna sjedišta: sv. Terezije Avilske, sv. Ane i sv.

Antuna Padovanskoga. Pojačan pastoralni rad svećenika pridonio je očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta doseljenih ljudi, koji su Bjelovar počeli doživljavati i kao svoje kulturno i vjersko središte.

Stvaranjem samostalne države Hrvatske i vraćanjem slobode i de-

10

mokracije Bjelovar je ponovno slobodan grad i sjedište Bjelovarskobilogorske županije.

Osim toga, vrijedno je spomenuti, da su u Bjelovaru gotovo 40 godina djelovali redovnici pijaristi. Red je osnovao sv. Josip Kalasan­ cijski (1556. – 1648.), a potvrdio papa Grgur XV. 1622. godine, baš kao školski red. Njima je Marija Terezija najprije dodijelila 1755. godine dotadašnje sjedište sjedinjenog biskupa u Marči kod Ivanića s okolnim posjedom, dok se nisu 16. listopada 1761. preselili u Bjelovar, gdje su vodili duhovnu skrb za vojsku, vojnu glazbu, od 1772. godine bjelovarsku župu, te školstvo. I njih je dokinuo car Josip II., pa je župa u Bjelovaru od 1790. godine bila povjerena biskupijskim svećenicima. Tako je, nažalost, Kalnički arhiđakonat ostao bez samostana i redovnika dulje razdoblje, sve do osnutka franjevačkog samostana u Bjelovaru 1935. godine. Prvu donaciju za taj samostan, od 100.000 kruna, dao je sveučilišni profesor i kanonik dr. Rudolf Wimer (* Bjelovar, 1863. – † Zagreb, 1933.), rođeni Bjelovarčanin, čiji je brat Josip umro mlad, kao upravitelj župe u Rovišću, a sve, zapravo, potječe još od njihova ujaka, revna svećenika Blaža Švindermana (* Bjelovar, 1842. – † Zagreb, 1915.), sposobnog suradnika nadbiskupa i kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.), koji je gotovo dva desetljeća bio »duša i dobri duh« mnogih aktivnosti Crkve zagrebačke.

On je kasnije bio veliki prepozit Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, naslovni biskup skradinski, prior vranski, naslovni opat Sv. Andrije de Bistrica, papin komornik, vitez Reda željezne krune drugog razreda, član velikaške kuće u Pešti itd.

To područje, gdje su se nekoć susretali arhiđakonati Kalnik, Komarnica i Gušće, postupno se obnavlja i naseljava cijelo 18. i 19. stoljeće, obnavljaju se i župe te one sve pripadaju s gradom Bjelovarom u Kalnički arhiđakonat. Župe na drugoj strani rijeke Česme pripadaju Čazmanskomu arhiđakonatu, dok župe sa sjeverne strane Bilogore pripadaju Komarničkomu arhiđakonatu.

Do 2001. godine u Kalničkom arhiđakonatu bila su četiri dekanata: 1. Zelinski, 2. Križevački, 3. Cirkvenski i 4. Bjelovarski, sva-

11

ki sa svojim župama, kako ih označuju i shematizmi Zagrebačke nadbiskupije od 1881. do 1996. godine. Česma je povijesna granica prema Čazmanskom arhiđakonatu, od kojega su sada dva dekanata pripojena Sisačkoj biskupiji, a dva (Čazmanski i Garešnički) Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, sa sjedištem u Bjelovaru. Prema odredbi nadbiskupa Josipa Bozanića, Kalnički arhiđakonat je 2001. godine nazvan Bjelovarsko-kalnički arhiđakonat. U njemu je dosad bilo pet dekanata: 1. Bjelovarski, 2. Cirkvenski, 3. Križevački, 4. Vrbovečki i 5. Zelinski.

Papa Benedikt XVI. svojom bulom De maiore spirituali bono, od 5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju (Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis), u koju spadaju spomenuti dekanati: Čazmanski i Garešnički iz Čazmanskog arhiđakonata te svih pet dekanata iz Kalničkoga, odnosno Bjelovarsko-kalničkog arhiđakonata. Ovdje se je dobro prisjetiti da je na tom području prije prodora Osmanlija i njihovih saveznika Vlaha djelovalo oko 90 župa, što nismo ni izbliza dosegli ni nakon višestoljetne obnove. Prostor nove biskupije obuhvaća oko 3 740 km2, a na tom području živi, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, oko 195 000 stanovnika. Katolika ima oko 185 000. Nova biskupija ima sedam dekanata, 56 župa, 55 svećenika, od toga četiri redovnička, 24 redovnice te 13 bogoslova, od čega četiri đakona.

Katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru

Na glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj strani, nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je katolička crkva sv. Terezije, u smjeru istok-zapad, u koju stane 1 000 ljudi.

Među zgradama odmjerenih proporcija i oblika, koje su sličnije klasicističkomu nego baroknomu duhu, ona odskače bogatijim oblicima pročelja, u duhu kasnog baroka. Njezino pročelje raščlanjeno je pilastrima s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52 metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa za-

obljenim svetištem, površine 10 × 8 m, na istoku i glavnim pročeljem na zapadu. Desno i lijevo od svetišta su sakristije na kat, veličine 6x5 m. Od trijumfalnog luka, koji dijeli svetište od lađe, prema glavnom izlazu na zapadnom pročelju prostire se lađa obla pravokutna tlocrta, površine 20x12 metara. Pjevalište s orguljama, izgrađeno s oznakama baroka, poduprto s dva kamena stupa nosača u sredini, nalazi se na zapadnoj strani, a veliko je 4x12 metara. Ispod pjevališta nalazi se crkveno predvorje i kapela Srca Isusova. Prozori crkve su oslikani, a postoje i zidne slike iz 1937. godine od Sirnika. Ispod crkve nalazi se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.

Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen. Na svečan način 1770. godine na tornju je postavljen križ. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:O:M:V:M Ista eCCLesIa DiVae VIrgInI theresIae a regina MarIa theresIa posIta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. crkva je blagoslovljena. Bečki dvor, kao patron župa u Vojnoj krajini, odredio je na početku 1771. godine da se u Bjelovaru osnuje župa i povjeri pijaristima. Hubert Diviš svečano je 22. veljače 1772. kanonski uveden u upravu novoosnovane župe sa sjedištem u Bjelovaru. Crkvu je od 1772. godine župna, a posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački Katedrala sv. Terezije u Bjelovaru

12

13

biskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine izgradili su pijaristi, desno i lijevo od crkve, svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali do ukinuća »reformom« cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju biskupijski svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada ostala je u službi gradskoga školstva. Crkva je do potresa 1880. godine imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane, bezvrijedne slike. Nakon razorna potresa 1880. godine odvjetnik dr. Ivan Ružić predlagao je da se sagradi nova, veća crkva u Bjelovaru, ali taj prijedlog nije usvojen. Ostalo se na stanovištu da se crkva ima obnoviti, pa je 1886. godine pozvan iz Zagreba obnovitelj prvostolne crkve Herman Bolle, da kao graditelj pogleda župnu crkvu u Bjelovaru i načini nacrte s troškovnikom za njezinu obnovu. Graditelj Bolle učinio je jedan nacrt, a županijski mjernik Jirošek učinio je dva nacrta za uređenje župne crkve i župnog stana izvana. Prevladao je Bolleov prijedlog o obnovi crkve i nabavi kamenog inventara. Da bi se u crkvi dobilo više prostora, odlučeno je da se uklone oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni oltar sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, BDM i sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispovjedaonice i pod korom oltar Srca Isusova, jer je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva, koja ima posebno značajan položaj u odnosu na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristički sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke Konkatedrala sv. Križa u Križevcima

14

važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca 2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

Naslovnik katedrale

sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica (* 1515. – † 1582.) Život prve žene crkvene naučiteljice mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Terezija je rođena 28. ožujka 1815. u Avili, u Španjolskoj.

Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kao mlada djevojka bila je otvorena znanju, razmišljala je o budućnosti, bila je ugodna za društvo zbog svoje mudrosti, ali i sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. Primila je odgoj u obitelji do svoje zrele dobi, napunjen ljudskim i kršćanskim vrjednotama. Već u zreloj dobi odlučila je stupiti u samostan sestara karmelićanki od utjelovljenja u Avili, ublažena pravila po papi Eugenu IV. Bilo je to za mnoge veliko iznenađenje, tim više što iza takove odluke nije stajao neki interes niti razočaranje, već zrela i promišljena odluka za budućnost! Budući da je Terezija bila umna, promišljena i odlučna žena, kada je jednom odlučila postati redovnicom, tu je stvar uzela veoma ozbiljno. Primila je redovnički odgoj, ulazi u molitvu i meditaciju. Živjela je 18 godina u veliku samostanu, koji je imao 120 do 180 sestara, ali je željela dublje ući u duh evanđelja i s Božjom milošću početi jednu novu inicijativu, potrebnu Crkvi onoga vremena, da se izađe iz osrednjosti, iz uhodana, iz nedovoljno žarka duhovnog života! Opisujući svoj život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i Sv. Terezija Avilska 15

nedostatke. U duši je sve življe i jasnije osjećala zov, da se iz svega toga izdigne, da krene drugim, boljim i savršenijim putem, da bude svjedok milosti i duhovnoga u ljudskome životu! Bilo joj je 40 godina, kad se energično odlučila za reformu Karmela i povratak na izvorno pravilo reda. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima«, i kada je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka – postade jaka i umna žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu evanđelja. I u tome je bila sva obnova karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, križeve i progone, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Muške karmelske samostane obnavljao je njezin suradnik sv. Ivan od Križa. Rodili su se novi, reformirani karmeli, strožeg opsluživanja, dostojni sinovi i kćeri velike majke Terezije od Isusa.

Bila je žena duboke vjere, znanja, molitve i zrele duhovnosti! Radi obnove karmela, Terezija je putovala cijelom Španjolskom.

Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi ju zaustavila. I to je bio njezin život tijekom daljnje dvadeset i dvije godine. Utemeljila je 22 obnovljena karmela. Tad su nastala i njezina u svijetu poznata pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svojega života, zatim Put savršenosti, Stanovi ili grad duše, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi i svjedočanstva uzvišene mistične lirike. Terezija moliteljica i velika mističarka u svojoj je duši nosila velike brige Crkve i svijeta svojeg vremena: Tridentski sabor i katoličku reformu, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Iako je bila na vrhuncu mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Zato je razumljivo što je dokraja života bila u službi Crkve i duhovne obnove, što je napisala: »Gospodine, ja sam kći Crkve!« Terezija je radila i pisala, ali je mnogo polagala na živu vjeru i molitvu, jer iz nje i druga sredstva dobivaju jakost! Zato je u

16

borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane, karmele, kao oaze u ovoj pustinji svijeta, u kojima će njezine sestre moliti i duhovno se žrtvovati te se na taj način boriti za kraljevstvo Božje. Povijest joj je dala pravo, jer je postala jednom od vrhunskih osoba katoličke obnove 16. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin život i duhovno iskustvo mističarke savršeno su se utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Ona je svojom obnovom karmela pomogla pomaku redovničkoga života, a njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki Kristovi vjernici, posebice oni u duhovnom pozivu. Samo u prvih 60 godina 20. stoljeća Terezijina su djela, bilo cjelovito bilo djelomično – objavljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već četiri stoljeća utječe na ono što se naziva duhovni život Europe. Veliki umovi Katoličke Crkve daju joj jednako značenje u mistici, kao sv.

Tomi Akvinskomu u dogmatici. Umrla je u 67. godini života, 14. listopada 1582., a idući dan, 15. listopada, po odredbi pape stupila je na snagu reforma kalendara, ispravak staroga, Julijanskoga kalendara, novim, Gregorijanskim, kojim se i danas služimo. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Tereziju Avilsku 27. rujna 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve. Mnogi poznati povjesničari drže da je sv. Terezija »srce katoličke reforme«, da »pripada čovječanstvu« i da je duhovna baština svih ljudi! Ona je zapisala na jedan listić i stalno čuvala u svojem časoslovu: Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!

Carica i hrvatska kraljica Marija Terezija (1740. – 1780.) imala je sv.

Tereziju Avilsku kao svoju nebesku zaštitnicu od krštenja te je promicala njezino štovanje. Stoga je odredila da se sv. Tereziji Avilskoj na čast izgradi crkva u Bjelovaru te je ona nebeska zaštitnica 1772. godine osnovane bjelovarske župe, a odlukom papa Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009. zaštitnica katedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

17

Zaštitnik biskupije

sv. Marko Križevčanin (Krizin, Crisinus, * 1588. – † 1619.), mučenik Marko Stjepan Krizin rođen je 1588. godine u Križevcima. Filozofiju je studirao u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Ondje je bio učenik Petra Pázmánya, kasnijega kardinala i ugarskog primasa. Odlučio je postati svećenik, pa je kao kandidat Zagrebačke biskupije bio poslan u Rim, kao pitomac Njemačko-ugarskog kolegija (Germanicum et Hungaricum), da studira teologiju. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Studirao je na Sveučilištu Gregorijani od 1611. do 1615., te se odlikovao bistrinom uma i krepošću. Bio je zaređen za svećenika te se je vratio u svoju Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi. Ubrzo ga ostrogonski primas i kardinal Petar Pázmány poziva u Ugarsku.

Od 1616. godine djeluje kao profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi, a imenovao ga je i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije i Szepluku, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo Ostrogonskoga kaptola. Sva ta područja nekoć su spadala pod Ostrogonsku nadbiskupiju, dok je to danas područje Republike Slovačke. Košice u ono doba bijahu tvrđa ugarskoga kalvinizma. Da se pomogne malobrojnim katolicima, koji su bili lišeni čak i svojih crkava, pozvana su dvojica isusovaca, Mađar Stjepan Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se brinu za vjernike madžarskoga i slovačkoga jezika. S njima je 1619. godine radio kao misionar u Košicama i Hrvat, Marko Križevčanin. Za vrijeme pobune sedmogradskog (erdeljskog) kneza Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik Juraj Rákóczy 3. rujna 1619. ušao je s vojskom u Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika.

Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgli su ih mukama. Prisiljavaju ih da se odreknu vjere i Petrova nasljednika pape u Rimu, ali oni su ostali postojani. Marku su obećali dati crkveno

imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga. Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su na kraju palili bakljom i odrubili mu glavu, 7. rujna 1619. Isti dan je ubijen i isusovac Grodziecki, a drugi dan i Pongrácz. Knez Bethlen nije dopustio da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Popustit će tek šest mjeseci kasnije, na molbu palatinove žene Katarine Pálffy, koja je pristala s njime zaplesati na svečanom ručku u palači, gdje su mučenici bili mučeni, ali uz uvjet da trojici katoličkih svećenika mučenika može iskazati najviše počasti. Kardinal Pázmany, ugarski primas, izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim u ime cijelog episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Lijes s posmrtnim ostacima mučenika premješten je 1635. godine u uršulinsku crkvu, u Trnavi, gdje se razvilo njihovo štovanje. Prigodom 100. obljetnice Markove mučeničke smrti, 1718. godine, isusovački su đaci u Zagrebu u svojem veliku kazalištu priredili igrokaz Marko Križevčanin ovjenčan lovorom mučeničkim. Proces za njihovo proglašenje blaženima počeo je 1859. godine. Sveti papa Pio X. proglasio ih je blaženima 15. siječnja 1905. Za što veće štovanje hrvatskih blaženika silno se zauzimao zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, uz pomoć urednika HKD-a sv. Jeronima dr. Josipa Andrića i drugih. Nadbiskup je i novu župu na Selskoj cesti u Zagrebu 1937. godine posvetio blaženomu Marku Križevčaninu. U Križevcima nije bilo nikakva spomena bl. Marku. Veće gibanje i štovanje bl. Marka počelo je u vrijeme župnika Vida Cipriša, koji je ishodio da crkva i sv. Ladislava u križevačkome Gornjem gradu dobije kao suzaštitnika bl. Marka te je počeo izdavati župni list Krizinus, a 1969. godine organizirao veliku svečanost u prigodi 450. obljetnice mučeništva bl. Marka, koju je s našim biskupima, svećenicima i Božjim narodom predvodio pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu kardinal Franjo Šeper. Otad počinju i godišnja proštenja Markova blagdana u njegovu rodnom gradu Križevcima, kod njegove crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio je ovu trojicu mučenika za vjeru svetima 2. srpnja 1995. u Košicama. Markovo proglašenje svetim svečano je obilježeno i u njegovu rodnom gradu.

Sv. Marko Križevčanin, mučenik

18

19

BENEDIKT BISKUP SLUGA SLUGU BOŽJIH ljubljenom sinu Vjekoslavu Huzjaku

Bula pape Benedikta XVI. o imenovanju mons. Vjekoslava Huzjaka bjelovarsko-križevačkim biskupom.

iz klera Crkve Varaždinske, dosadašnjem tajniku Hrvatske biskupske konferencije, izabranom biskupu nove Bjelovarsko-križevačke biskupije, pozdrav i apostolski blagoslov.

Budući da smo Mi, nasljednik blaženoga Petra, Apostolskom konstitucijom »De maiore spirituali bono« u Hrvatskoj istodobno osnovali Bjelovarsko-križevačku biskupiju i odredili da bude sufraganska Metropolijskom sjedištu zagrebačkom, prvo joj je trebalo odrediti Predstojnika. Nakon što smo čuli mišljenje Kongregacije za biskupe, tebe ljubljeni Sine, urešenog potrebnim darovima te iskusnog u crkvenim poslovima, smatramo sposobnim da njome upravljaš. Stoga te, vrhovnom Našom vlašću, imenujemo Bjelovarsko-križevačkim biskupom sa svim pravima i obvezama. Dopuštamo da ređenje primiš od bilo kojeg katoličkog biskupa izvan grada Rima, poštujući liturgijske zakone i s tim da prije toga, prema svetim kanonima, položiš ispovijest katoličke vjere i prisegu vjernosti Nama i Našim nasljednicima. Povjeravamo Ti također da s ovim pismom upoznaš svoj kler i narod te ih potičemo da te s ljubavlju prihvate i ostanu s tobom povezani. Konačno nastoj, ljubljeni Sine, ojačan darovima Duha Tješitelja, za povjerene ti vjernike tako se brinuti da oni iz dana u dan rastu u čvrstoj vjeri, u radosnoj nadi a povrh svega u djelotvornoj ljubavi, kraljici svih vrlina. A svjetlo i mir Krista, Spasitelja ljudskog roda, po zagovoru Blažene Djevice Marije, neka uvijek bude s tobom i s novom, veoma nam dragom, Bjelovarsko-križevačkom crkvenom zajednicom.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petog dana mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009., pete Našega Papinstva.

PAPA BENEDIKT XVI.

20

21

iz istočnih crkvenih znanosti, a na istom učilištu 2002. godine postiže doktorat, tezom Teološko-duhovna vizija kulture u naučavanju pape Ivana Pavla II. koje se odnosi na kršćanski Istok.

MONS. VJEKOSLAV HUZJAK Rođen je 25. veljače 1960. godine u Jalža­ betu, župa Jalžabet, Zagrebačka nadbiskupija – sad Varaždinska biskupija, od oca Matije i majke Štefanije, rođene Sović. Ima jednog brata, Josipa, koji je oženjen i ima tri sina.

Osnovnu školu pohađao je u Jalža­be­ tu, a nakon toga, 1975. godine ulazi u Nadbiskupsko dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje završava klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika 1979. godine. Iste godine odlazi na odsluženje vojnog roka. Godine 1980. stupa u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1986. godine, po rukama blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića.

Do 1991. godine vrši službu kapelana u župi i Hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, a od 1991. do 1993. godine službu upravitelja župe Savica-Šanci u Zagrebu. Prigodom uspostave novih biskupija, Varaždinske i Požeške, 1997. godine, inkardiniran je u kler Varaždinske biskupije.

Godine 1999. imenovan je ravnateljem Središnje ustanove Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, zbog čega se prije dovršetka studija vratio u domovinu. Iste godine imenovan je glavnim tajnikom HBK-a i tu službu vršio je do imenovanja za biskupa. Sveti otac Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje kapelane u travnju 2001. godine.

Od 2000. godine predaje na Katoličkome bogoslovnom fakultetu i Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je više radova s područja teologije i kulture.

Dana 5. prosinca 2009. godine Apostolska nuncijatura u RH objavila je vijest da je sveti otac Benedikt XVI. osnovao Bjelovarsko-križevačku biskupiju i za prvog biskupa imenovao mons. Vjekoslava Huzjaka.

Godine 1993. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Na Papinskomu sveučilištu Gregorijani 1995. godine postiže licencijat iz fundamentalne teologije. Od 1995. do 1999. studira na Papinskome orijentalnom institutu, gdje postiže licencijat

22

23

LJ

UB ITI B

OGA I BLIŽN

A JE G

GRB I GESLO

prvoga Bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka Grb i geslo mons. Vjekoslava Huzjaka izražavaju s jedne stra­ ne kršćanski univerzalizam i spasenjsku stvarnost koju nam je Bog darovao u svojemu Sinu Isusu Kristu, dok s druge strane označavaju ukorijenjenost Crkve u konkretnu povijesnu stvar­ nost u kojoj ljudi žive i ostvaruju Božji plan s njima.

Na bijelom polju u dnu štita nalazi se stilizirana obram­bena kula iz grba Grada Bjelovara i označava sjedište nove bisku­ pije, koje se nalazi u Bjelovaru, gradu koji je nastao kao vojno središte u tjeskobnu i tešku vremenu turskih rato­va. No kula simbolizira sigurnost i čvrstoću i podsjeća nas na svetopisamski tekst o čvrstom gradu koji nam podiže Gospodin (usp. Iz 26,1), što je nagovještaj nebeskoga grada Jeruzalema, proslavljene Crkve, u kojemu je Bog »sve u svima« (usp. Ef 1,23; 1Kor 12,6).

Crveno i bijelo polje štita također simboliziraju našu domo­ vinu i ljubav prema njoj u svjetlu Kristove euharistijske žrtve.

Geslo »Ljubiti Boga i bližnjega«, inspirirano Kristo­vom zapovijedi ljubavi, odražava upravo ono što se nalazi na grbu.

Krist nas je ljubio i sebe sama predao za nas, za naše spasenje.

Ljubeći njega i mi smo svi, predvođeni biskupom, dužni živote položiti za braću u novoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji.

Štit grba podijeljen je u dva dijela, crveni i bijeli. Na crvenom dijelu ističe se drevni znak Krista: stilizirana grčka slova hi i ro, kao početna slova imena Xριστός – Krist. U vrijeme progona kršćani su se služili tim znakom za međusobno prepoznavanje, dok progonitelji nisu razumjeli o čemu se radi. Bijeli znak Krista označava bjelinu euharistije, u kojoj nam se Krist daje kao hrana za život vječni, u nekrvnoj žrtvi Novog saveza, kao vrhuncu ljubavi Božje prema čovjeku. Crvena boja je boja mučeništva, koje je bilo i ostalo najsjajniji oblik svjedočanstva za Krista i Crkvu.

Na crvenom se polju nalaze i dvije zvijezde, koje su uzete iz grba Grada Križevaca i označuju konkatedralno sjedište nove biskupije.

24

25

MISA REĐENJA

Uvodni obredi Dok se narod okuplja, prije kratkoga uvodnog nagovora o liturgiji ređenja, zbor i puk zajedno pjevaju himan sv. Marku Križevčaninu, zaštitniku Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Kad je sve pripravljeno, a narod okupljen na prostoru slavlja, procesija se uputi s glavnih vrata katedrale. Iza đakona koji nosi evanđelistar, koji se rabi u misi i obredu ređenja, te drugih đakona slijede prezbi­teri koncelebranti, a iza njih izabranik mons. Vjakoslav Huzjak s dvojicom prezbitera pratitelja, preč. Ivanom Hrenom i vlč. Tončijem Matulićem. Iza njih idu biskupi koncelebranti, potom biskupi suzareditelji mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, i mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski. Na kraju procesije ide glavni zareditelj kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolita zagrebački, s dvojicom đakona koji ga prate.

Ulazna pjesma Svečano pristupanje prezbitera i biskupa oltaru prati prikladna orguljska skladba, a potom zbor pjevača pjeva pjesmu:

Velik je Gospodin Velik je Gospodin Bog naš.

Velik je Gospodin Bog naš i velika je njegova moć.

S anđelima pjevam tebi, Gospodine, i klanjam se pred tvojim svetim hramom, i hvalim ime tvoje u sve vijeke.

U sve vijeke budi hvaljen, budi hvaljen u sve vijeke.

Kada prezbiteri i biskupi dođu do oltara, iskažu mu dužno poštovanje te svi idu na mjesta koja su im određena. Dok Kardinal u pratnji đakona kadi oltar i križ, solist, naizmjence s cijelim pukom pjeva:

Evo dolazim, Gospodine obr. M. Martinjak

28

29

Nakon kaÄ‘enja oltara kardinal Josip Bozanić doÄ‘e do sjediĹĄta predsjedatelja odakle zapoÄ?inje slavlje znamenujući se znakom kriĹža: Kardinal:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Narod se znamenuje znakom kriĹža te odgovori:

Amen.

Kardinal pozdravi zajednicu:

Mir vama!

Narod odgovori:

I s duhom tvojim.

Kardinal potom kratkim rijeÄ?ima uvede zajednicu u slavlje govoreći o odluci Svetoga Oca o uspostavi Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke biskupije. Potom doda:

Neka se proÄ?ita Bula o uspostavi Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke biskupije.

PreÄ?. Stjepan KoĹžul Ä?ita bulu pape Benedikta XVI. De maiore spirituali bono o uspostavi Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke biskupije, a nakon toga pokazuje Bulu Metropolitu i svima prisutnima.

Svi pjevajući uskliknu:

G 5 5 5 5

Poletno

f

Bo - gu hva - la,

5 5 5 5

Bo - gu hva - la,

5 5

5 5 5 B: 5 5: 5 B:

Bo - gu hva

Kardinal potom zapjeva:

Slava Bogu na visini.

Puk, predvoÄ‘en zborom pjevaÄ?a, nastavi:

I na zemlji mir ljudima dobre volje.

Hvalimo te.

30

-

la.

Blagoslivljamo te.

Klanjamo ti se.

Slavimo te.

Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje.

Gospodine BoĹže, Kralju nebeski, BoĹže OÄ?e svemogući.

Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste.

Gospodine BoĹže, JaganjÄ?e BoĹžji, Sine OÄ?ev.

Koji oduzimaĹĄ grijehe svijeta, smiluj nam se.

Koji oduzimaĹĄ grijehe svijeta, primi naĹĄu molitvu.

Koji sjediĹĄ s desne Ocu, smiluj nam se.

Jer ti si jedini svet.

Ti si jedini Gospodin.

Ti si jedini SveviĹĄnji, Isuse Kriste.

Sa svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.

Zborna molitva Kardinal:

Pomolimo se.

Svi zajedno neko vrijeme mole u ĹĄutnji.

BoĹže, po obilju svoje neizrecive milosti danas ĹželiĹĄ postaviti za predvodnika svoje Crkve bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke sluĹžbenika svoga, prezbitera Vjekoslava.

Pomozi mu da dostojno vrĹĄi duĹžnost biskupske sluĹžbe; daj da pod tvojim stalnim ravnanjem, upravlja povjerenim pukom – rijeÄ?ju i primjerom.

Po Gospodinu.

Narod odgovori: Amen.

31

Liturgija rijeÄ?i

Otpjevni psalam

Prvo Ä?itanje

G 4 55

55

G 55 55 55

BM BM

Ant.

Ez 3,16-21

Postavljam te za Ä?uvara doman Izraelova.

P./N.

ÄŒitanje Knjige proroka Ezekiela U one dane doÄ‘e mi rijeÄ? Gospodnja: ÂťSine Ä?ovjeÄ?ji, postavljam te za Ä?uvara doma Izraelova. I ti ćeĹĄ rijeÄ?i iz mojih usta sluĹĄati i opominjat ćeĹĄ ih u moje ime. Kad bezboĹžniku reknem: ‘Umrijet ćeť’, a ti ga ne opomeneĹĄ i ne odvratiĹĄ od zla puta njegova kako bi mu Ĺživot spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe traĹžiti raÄ?un za krv njegovu.

A kad opomeneť bezboŞnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeť spasiti svoj Şivot.

Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane Ä?initi nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela viĹĄe neće spominjati, ali ću od tebe traĹžiti raÄ?un za krv njegovu.

Ako li ti pravednika opomeneĹĄ da ne grijeĹĄi, i on zaista prestane grijeĹĄiti, Ĺživjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeĹĄ spasiti Ĺživot svoj.ÂŤ RijeÄ? Gospodnja

Ps 89,2-5.27 i 29

O

spo - di - ne

55MM

55 55

55

lju - ba - vi

55 5 55 5

pje - vat Ăžu

Lj. G.

55

55

tvo - joj

BB

55

Go -

BBMM

do - vije - ka!

Solist: O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,

Svi:

od pokoljenja do pokoljenja usta će moja obznanjivati vjernost tvoju.

Ti reÄ?e: ÂťZavijeke je sazdana ljubav moja!ÂŤ U nebu utemelji vjernost svoju.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Solist: ÂťSavez sklopih s izabranikom svojim,

Svi:

zakleh se Davidu, sluzi svome: Tvoje potomstvo odrŞat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje. O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Solist: On će me zvati: ÂťOÄ?e moj!

Svi:

BoĹže moj i hridi spasa mojega.ÂŤ Njemu ću saÄ?uvati dovijeka naklonost svoju i savez svoj vjeran.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Svi uskliknu:

Bogu hvala.

32

33

Drugo Ä?itanje

1Kor 3,10-11.18-23.4,1-5

Pjesma prije evanđelja

Kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje.

ÄŒitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Po milosti BoĹžjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziÄ‘uje; ali svaki neka pazi kako naziÄ‘uje.

Jer nitko ne moĹže postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.

Nitko neka se ne vara.

Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.

Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaťe. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili Şivot, ili smrt, ili sadaťnje, ili buduće: sve je vaťe, vi Kristovi, a Krist BoŞji.

Neka nas svatko smatra sluĹžbenicima Kristovim i upraviteljima otajstava BoĹžjih. A od upraviteljâ iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, niÄ?ega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite niĹĄta prije vremena dok ne doÄ‘e Gospodin koji će i iznijeti na vidjelo ĹĄto je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Solisti zapjeva, a zatim svi ponove:

z

G B B 5 5 5 5 B 5 5 5 5 5 5 5 5 B N. Hva - la te - bi, Kri - ste, kra - lju sla - ve vje

1 5 5 5 5 5 5 5 5 5 B , B G 5 5 5 5 5 5 5 5 5 B B

-

S. T.

Ä€ne!

Zbor:

Hva -la

i Āast te - bi, Go -spo - di - ne

' '

BB

I - su - se!

55 55 55 55 55 55 55 55 55 BB BB 2

' '

BB

Solist:

Mk 10,45

Sin ÄŒovjeÄ?jii doĹĄao je da sluĹži i Ĺživot svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Svi:

z

G B B 5 5 5 5 B 5 5 5 5 5 5 5 5 B N. Hva - la te - bi, Kri - ste, kra - lju sla - ve vje

-

S. T.

Ä€ne!

RijeÄ? Gospodnja.

Svi uskliknu: Bogu hvala.

34

35

Evanđelje

Mk 10,32b-55

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

ď ˜ ÄŒitanje svetog EvanÄ‘elja po Marku U ono vrijeme: Isus uze dvanaestoricu i poÄ?e im kazivati ĹĄto će ga zadesiti: ÂťEvo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin ÄŒovjeÄ?ji bit će predan glavarima svećeniÄ?kim i pismoznancima.

Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. IzbiÄ?evat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.ÂŤ I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: ÂťUÄ?itelju, htjeli bismo da nam uÄ?iniĹĄ ĹĄto te zaiĹĄtemo.ÂŤ A on će im: Što hoćete da vam uÄ?inim?ÂŤ Oni mu rekoĹĄe: ÂťDaj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.ÂŤ A Isus im reÄ?e: ÂťNe znate ĹĄto iĹĄtete. MoĹžete li piti Ä?aĹĄu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?ÂŤ A oni mu rekoĹĄe: ÂťMoĹžemo.ÂŤ A Isus će im: ÂťÄŒaĹĄu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete krĹĄteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.ÂŤ

I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

Jer ni Sin ÄŒovjeÄ?ji nije doĹĄao da bude sluĹžen, nego da sluĹži i Ĺživot svoj dade kao otkupninu za mnoge.ÂŤ RijeÄ? Gospodnja.

Svi uskliknu:

Ä?akon nosi evanÄ‘elistar Predsjedatelju slavlja na poljubac, a zatim ga ponovno poloĹži na oltar, gdje ostane sve dok u liturgiji reÄ‘enja ne bude poloĹžen reÄ‘eniku na glavu. Dok Ä‘akon nosi evanÄ‘elistar na poljubac, zbor i puk pjevaju:

1 5 5 5 5 5 5 5 5 5 B , B G 5 5 5 5 5 5 5 5 5 B B

Zbor nastavi:

Hva -la

i Āast te - bi, Go -spo - di - ne

BB

' '

I - su - se!

5 5 55 55 55 55 55 55 55 5 5 BB BB 2

BB

' '

Kad su to Ä?ula ostala desetorica, poÄ?eĹĄe se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reÄ?e im: ÂťZnate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaĹĄi njihovi drĹže ih pod vlaťću. Nije tako meÄ‘u vama!

Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude posluŞitelj!

36

37

Liturgija ređenja

Predstavljanje izabranika

Nakon navjeťtaja evanđelja svi ostanu stojeći te, naizmjence sa zborom, pjesmom zazivaju snagu Duha Svetoga:

Dođi Duťe Presveti

E G E B B B 5 5 B B Svi: 1. Do - Ä i, Du - ĹĄe

E GEB B

po - sje - ti

E GEB

B

zra - kom

BM 4 B B

B 55

B B 5 5B

BM

Pre - sve - ti,

BM 4 B B

zra - kom svo - je

5 5 B

svo - je

R. T.

-

PreÄ?asni OÄ?e, Crkva bjelovarsko-kriĹževaÄ?ka iĹĄte da prezbitera Vjekoslava zarediĹĄ za odgovornu sluĹžbu biskupstva.

sa ne - ba nas

4

mi - lo - sti,

5 5 B

mi

Nakon otpjevane pjesme glavni zareditelj i biskupi ­suzareditelji, s mitrom na glavi, ostanu kod mjesta predsjedatelja slavlja te sjednu. Prezbiteri-pratitelji doprate izabranika pred glavnoga zareditelja, kojemu on iskaĹže poĹĄtovanje. U ime prezbitera BjelovarskokriĹževaÄ?ke biskupije preÄ?. Josip StipanÄ?ević obrati se zareditelju kardinalu Josipu Bozaniću sljedećim rijeÄ?ima:

lo

-

BM

4

Kardinal pita:

Imate li apostolski nalog?

Prezbiter odgovori:

sti.

Zbor: DoÄ‘i, OÄ?e ubogih, * djelitelju dara svih, * doÄ‘i, srca svjetlosti.

TjeĹĄitelju tako blag, * ti nebeski goste drag, * pun miline hlade tih.

Umornima odmore, * u vrućini lahore, * razgovore Şalosnih.

Svi: Sjaju svjetla blaĹženog, * sjaj u srcu puka svog, * napuni nam duĹĄu svu.

Zbor: Bez boĹžanstva tvojega, * Ä?ovjek je bez iÄ?ega, * tone sav u crnom zlu.

NeÄ?iste nas umivaj, * suha srca zalivaj, * vidaj rane ranjenim.

Mekťaj ćudi kamene, * zagrij grudi ledene, * ne daj nama putem zlim.

Svim ĹĄto vjeru imaju, * ĹĄto se u te ufaju, * sedam svojih dara daj.

Imamo.

Kardinal:

Neka se Ä?ita.

Svi sjednu. Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari Ä?ita Apostolski nalog o biskupskome imenovanju.

Nakon Ä?itanja Apostolskoga naloga svi uskliknu pjevajući:

G 5 5 5 5

Poletno

f

Bo - gu hva - la,

5 5 5 5

Bo - gu hva - la,

55

5 55 5: 5 BB:: 5

Bo - gu hva

-

la.

Prezbiteri-pratitelji vrate se s izabranikom na svoje mjesto, a biskup glavni zareditelj, kardinal Josip Bozanić, drŞi homiliju.

Svi: Daj nam krepost zasluĹžnu i smrt lijepu, blaĹženu, * daj vjekovit svima raj.

38

39

Obećanje izabranika

Biskup glavni zareditelj:

Poslije homilije svi ostanu sjediti. Izabranik u pratnji prezbitera pratitelja pristupi pred glavnoga zareditelja. Pratitelji se vrate na svoja mjesta, a biskup glavni zareditelj pita izabranika ovim riječima:

Hoćeš li vjerno iskazivati posluh nasljedniku blaženoga Petra apostola?

Izabranik: Hoću.

Drevna uredba svetih otaca nalaže da onaj koji ima biti zaređen za biskupa bude pitan pred narodom o nakani čuvanja vjere i vršenja službe.

Hoćeš li, dakle, predragi brate, milošću Duha Svetoga, sve do smrti vršiti službu što nam je od apostola povjerena i što ćemo je sada polaganjem ruku i tebi predati?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje?

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li se kao dobar otac brinuti za sveti Božji narod, zajedno sa svojim suradnicima u službi prezbiterima i đakonima, i upravljati ga na put spasenja?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li, radi imena Gospodinova, biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju?

Izabranik: Hoću.

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li kao dobar pastir tražiti zalutale ovce i ponovno ih dovoditi Gospodnjem ovčinjaku?

Izabranik: Hoću.

Hoćeš li poklad vjere, što je po predaji još od apostola uvijek i svugdje sačuvan u Crkvi, čuvati čistim i cjelovitim?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li Kristovo Tijelo, njegovu Crkvu, graditi i trajno ostati u njegovu jedinstvu sa zborom biskupa, pod vlašću nasljednika blaženoga Petra apostola?

Izabranik: Hoću.

40

Biskup glavni zareditelj:

Hoćeš li se moliti bez prestanka svemogućemu Bogu za sveti narod i besprijekorno obavljati službu vrhovnog svećeništva?

Izabranik: Hoću, s Božjom pomoću.

Biskup glavni zareditelj:

Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši.

41

Litanijska prošnja Zatim svi ustanu, a biskupi odlože mitre. Biskup glavni za­re­ ditelj stojeći, sklopljenih ruku, okrenut prema narodu poziva na molitvu:

Pomolimo se, predragi, da svemogući i milosrdni Bog izdašno izlije svoju milost na ovog izabranika, na dobrobit Crkve. Đakon zapjeva:

vVv vacdcfcv vgcfcfcc}bb Pri-gni-mo ko-lje-na.

Izabranik se prostre na tlo, a svi ostali, po mogućnosti, kleknu.

Slijede litanijske prošnje: Solist:

Puk:

Go - spo - di - ne,

smi - luj se.

Solist:

Kri-ste,

Go - spo - di - ne,

smi - luj se.

Puk:

smi - luj se.

Kri-ste,

Solist:

GoGo -spospo - di di -- ne, ne, smi smi- -luj luj se. se.

Solist:

smi - luj se.

Puk:

Go- ne, - luj Gospo- spodi - di - ne, smismi - lujse.se.

Puk:

Sve-ta Ma-- riri - jo, jo, MajMaj -ko ko Bož Bož- - ja. ja. Mo-li Mo-li za za nas. nas. Mo-li-te Mo-li-te za Sve - ta Ma za nas. nas.

Sveti Mihovile, Sveti Božji anđeli, Sveti Ivane Krstitelju,

42

moli za nas. molite za nas. moli za nas.

Sveti Josipe, Sveti Petre, Sveti Pavle, Sveti Andrija, Sveti Jakove, Sveti Ivane, Sveti Toma, Sveti Jakove, Sveti Filipe, Sveti Bartolomeju, Sveti Mateju, Sveti Šimune, Sveti Tadeju, Sveti Matija, Sveta Marijo Magdaleno, Sveti Stjepane, Sveti Ignacije Antiohijski, Sveti Kvirine Sisački, Sveti Demetrije, Sveti Srijemski mučenici, Sveti Lovro, Sveta Perpetuo i Felicito, Sveta Janjo, Sveti Grgure, Sveti Augustine, Sveti Atanazije, Sveti Bazilije, Sveti Martine, Sveti Benedikte, Sveti Franjo i Dominiče, Sveti Franjo Ksaverski, Sveti Ivane Marija Vianeju, Sveti Antune Padovanski, Sveta Katarino Sijenska, Sveta Terezijo Avilska, Sveti Ćirile i Metode, Sveti Ladislave, Sveti Stjepane Ugarski, Sveti Florijane,

moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. molite za nas. moli za nas. molite za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. molite za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. molite za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas.

43

Sveti Marko Kričevčanine, Sveti Nikola Taveliću, Sveti Leopolde Bogdane Mandiću, Blaženi Alojzije Stepinče Blaženi Augustine Kažotiću, Blažena Ozano Kotorska, Blaženi Gracija, Blažena Marijo od Propetoga, Blaženi Ivane Merče, Svi sveci i blaženici hrvatskoga naroda, Svi sveci i svetice Božje, Solisti:

Puk:

Mi - lo - stiv bu - di.

Gre - - šni Grje šni- - ci. ci.

oslobodi nas, Gospodine. oslobodi nas, Gospodine. oslobodi nas, Gospodine. oslobodi nas, Gospodine. oslobodi nas, Gospodine. oslobodi nas, Gospodine.

Puk:

Solisti:

Puk:

Solisti:

tebe molimo, usliši nas. tebe molimo, usliši nas. tebe molimo, usliši nas.

Puk:

Kri - ste,

u - sli - ši nas.

Kri - ste,

u - sli - ši nas.

Kad završi pjevanje litanija, glavni zareditelj ustane te stojeći, raširenih ruku, govori:

Milostiv budi, Gospodine, našim prošnjama: izlij na ovoga svoga slugu s puninom svećeničke milosti silu svoga blagoslova.

Po Kristu Gospodinu našemu.

tebe molimo, usliši nas.

tebe molimo, usliši nas.

Puk:

Kri - ste, čuj nas. Kri - ste, čuj nas.

Te Te- -bebe mo mo- - lili- - mo mo, u - - sli sli- - šiši nas. nas.

Da se dostojiš svoju svetu Crkvu voditi i čuvati, Da se dostojiš rimskoga biskupa i sve crkvene redove u svetoj vjeri sačuvati, Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti, Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti i posvetiti, Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti, posvetiti i zarediti,

44

Da se dostojiš svim narodima mir i pravu slogu darovati, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš svim patnicima svoje milosrđe udijeliti, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš nas same u tvojoj svetoj službi potkrijepiti i sačuvati, tebe molimo, usliši nas.

Solisti:

O - slo - bo - di - nas, Go - spo - di - ne.

Od svakoga zla Od svakoga grijeha Od smrti vječne Po utjelovljenju svojem Po smrti i uskrsnuću svojem Po izlijevanju Duha Svetoga Solisti:

moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. moli za nas. molite za nas. molite za nas.

Svi:

Amen.

Đakon upozori:

vVv vfcbfcDfcfc}bb

I svi ustanu.

U-sta-ni-te.

45

Polaganje ruku i molitva ređenja Izabranik ustane, pristupi glavnomu zareditelju, kardinalu Bozaniću, koji s mitrom stoji pred sjedalom.

Izabranik klekne, a Kardinal polaže ruke izabraniku na glavu, ništa ne govoreći. Zatim to isto učine i svi drugi biskupi, pristupajući jedan za drugim. Poslije polaganja ruku biskupi ostanu pored biskupa glavnoga zareditelja do svršetka molitve ređenja, ali tako da vjernici mogu dobro pratiti sveti čin.

Nakon polaganja ruku biskup glavni zareditelj uzima evanđelistar od jednoga đakona i položi ga otvorena izabraniku na glavu; dvojica đakona, stojeći izabraniku zdesna i slijeva, drže evanđelistar nad njegovom glavom sve dok ne završi molitva ređenja.

Biskup glavni zareditelj, skinuvši mitru, raširenih ruku govori molitvu ređenja:

B

ože, Oče Gospodina našega Isusa Krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, ti u visinama stanuješ i gledaš ponizne i poznaješ ih i prije nego što postanu.

Svojom milosnom riječju dao si u svojoj Crkvi pravila: ti si od iskona predodredio rod pravednika počevši od Abrahama, ti si prvake i svećenike postavljao i svetišta svoga nisi ostavljao bez službe, tebi se od početka svijeta svidjelo proslavljati se u onima koje si odabrao.

Sljedeći dio molitve izgovaraju, sklopljenih ruku, svi biskupi, ali tihim glasom da se jasno čuje glas biskupa glavnoga zareditelja:

A

sada izlij na ovoga izabranika onu moć koja je od tebe – Duha vodstva, kojega dade ljubljenomu Sinu svome Isusu Kristu, a on ga darova svetim apostolima,

46

koji sazdaše Crkvu po pojedinim mjestima kao tvoje svetište, na slavu i neprestanu hvalu imena tvojega.

Nastavlja sâm biskup glavni zareditelj:

P

odaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi kojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva služeći ti danju i noću, da neprestance umilostivljuje tvoje lice i prinosi darove tvoje svete Crkve.

Daj da snagom Duha ima velikosvećeničku vlast otpuštati grijehe po tvojem nalogu; da dijeli službe po tvojoj zapovijedi i razrješuje sve okove vlašću koju si dao apostolima; neka ti omili blagošću i čistim srcem, prinoseći ti miomiris, po Sinu tvome Isusu Kristu, po kojemu tebi slava i sila i čast, s Duhom Svetim u svetoj Crkvi, i sada i u vijeke vjekova.

Svi: Amen.

Kad se završi molitva ređenja, biskupi suslavitelji vrate se na svoja mjesta. Svi sjednu. Đakoni uklone evanđelistar što su ga držali nad glavom zaređenoga, a jedan od đakona, ostajući postrance, drži evanđelistar sve dok ne bude predan zaređenomu. Biskup glavni zareditelj i ostali biskupi stave mitru.

47

Mazanje glave i predaja evanÄ‘elistara i znamenja Kardinal Bozanić uzme platneni gremijal, primi od Ä‘akona posudu sa svetom krizmom te reÄ‘eniku, koji pred njim kleÄ?i, maĹže glavu govoreći:

Bog, koji te uÄ?ini dionikom Kristova vrhovnog svećeniĹĄtva, izlio na te otajstvenu pomast i dao da donosiĹĄ rod duhovnog blagoslova.

Zatim biskup glavni zareditelj opere ruke. Potom od đakona uzima evanđelistar i predaje ga zaređenomu govoreći:

Primi evanÄ‘elje i propovijedaj rijeÄ? BoĹžju sa svom strpljivoťću i poukom.

Poslije toga đakon ponovno uzme evanđelistar i odloŞi ga na oltar.

Biskup glavni zareditelj stavi zaređenomu prsten na prstenjak desne ruke govoreći:

Primi prsten, znak vjere: i neokrnjeno ĹĄtiti BoĹžju zaruÄ?nicu, svetu Crkvu, neustraĹĄivom vjerom ureĹĄen.

Zatim biskup glavni zareditelj stavlja zaređenomu mitru na glavu govoreći:

Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti te, kad se pojavi prvak pastirÄ , mogneĹĄ primiti neuveli vijenac slave.

Najzad predaje zaređenomu pastirski ťtap govoreći:

Primi ĹĄtap, znak pastirske sluĹžbe, i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaĹĄ BoĹžjom Crkvom.

48

Svi ustanu. Kardinal, zajedno s biskupima suzarediteljima, povede novozareÄ‘enoga biskupa u Katedralu i pozove ga da sjedne na katedru u znak preuzimanja pastirske brige za Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ku biskupiju.

Dok novozaređeni biskup ide u katedralu, zbor pjeva poklik Ljubi Boga i bliŞnjega svoga, nadahnut geslom novozaređenoga biskupa.

EEEE G 5 5 5 Lju

B 5 5

- bi

Bo

EE B G E E 55 5 55 5 B lju - bi

-

55

55 55 55

ga

i

5 5

Bo - ga

BB::

bli -Ĺžnjeg svog,

5 55 5 5 E5 5 i

BB ::

bli - Ĺžnjeg svog.

Zatim se pjeva Psalam 96:

Pjevajte Gospodu

G 55 55 55 Ant.

P./N. Pje - vaj - te

G 55 55 55

za - pje - vaj

55MM 55 55

Go - spo - du

55MM

55 55

Go - spo - du,

4 55 55

pje - smu

BB

55

zem - ljo

BB

M. L.

55

no - vu,

BBMM

sva!

1. Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo.

Navjeťćujte iz dana u dan spasenje njegovo.

Kazujte poganima slavu njegovu. svim narodima Ä?udesa njegova.

2. Velik je Gospodin, 3. Dajte Gospodinu, narodna plemena, hvale predostojan, dajte Gospodinu slavu i silu! straĹĄniji od svih bogova!

Poklonite se Gospodinu Slava je i veliÄ?anstvo pred njim, u sjaju svetosti njegove. sila i sjaj u SvetiĹĄtu njegovu.

Strepi pred njim, zemljo sva!

49

Nakon povratka iz Katedrale novozaređeni biskup preuzima prvo mjesto među biskupima suslaviteljima. OdloŞivťi ťtap, prima cjelov mira od biskupa glavnoga zareditelja i od svih drugih biskupa.

Za to vrijeme zbor zajedno s pukom pjeva sljedeći himan:

Euharistijska sluĹžba Priprava darova

Ti divni kralj si nebesnik

G 5 5 5 55 5 55 5 1. Ti div - ni 2. Kad sr - ce

Kralj ti

si nam

G 55 55 5 5 5 55 BB 55 BBMM 5 5 5

55 55 55 BM BM

ne po -

1. ti ple - me - ni - ti po - bjed - nik, 2. i i - sti - nom ga pro - svije - tliĹĄ

G B B

55 BBMM

i - ska - zan, za - pa - liĹĄ:

Lj. G.

be - snik, ho - diĹĄ

55 55 55 55 55 5

Uz euharistijske darove na misi se prinosi i karitativni dar koji će biti predan potrebnima u Bjelovarsko-kriĹževaÄ?koj biskupiji.

Euharistijske darove kod sjediťta predsjedatelja prima novozaređeni biskup, koji od ovoga trenutka prevodi slavlje euharistije.

Dok Ä‘akoni pripravljaju oltar i donose darove, zbor i puk pjevaju:

Izvore vode Ĺžive

o Spa - se ti ne i og - njem svo - jim

55 55 55 55 55 5 55 5 5 BM 5 5 5 BM

ce - an. do - ba - ra svih si ou ni - ĹĄta svijet nam pre - tvo - riĹĄ.

3. O duťa naťih radosti, Şiv izvore i svjetlosti, od slasti ti si veći svih i od svih Şelja najvećih.

4. Upoznaj, svijete, Spasa svog i ljubi njega jedinog, nek za tim ide sav ti mar, da vazda raste taj ti Ĺžar.

50

51

Okadivši oltar i opravši ruke, predsjedatelj pozove zajednicu na molitvu ovim riječima:

Molite braćo i sestre da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu.

Narod ustane i odgovori:

Primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojega imena i na korist nama i čitavoj svojoj svetoj Crkvi.

Zatim biskup predsjedatelj raširenih ruku izgovara Molitvu nad prinosima:

Prinosimo ti, Gospodine, žrtvu hvale da obnoviš naše služenje novim silama te da ono što si nama nevjernima povjerio sam milostivo izvršiš.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Narod usklikne:

Amen.

Nakon Molitve nad prinosima biskupi suslavitelji rasporede se u polukrug oko oltara.

Euharistijska molitva Predvoditelj: Narod:

Gospodin s vama.

I s duhom tvojim.

Predvoditelj: Narod:

Gore srca.

Imamo kod Gospodina.

Predvoditelj: Narod:

Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.

Dostojno je i pravedno.

52

Biskup predsjedatelj:

U

istinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože.

Ti si Jedinorođenoga Sina svoga pomazao Duhom Svetim za svećenika novoga i vječnoga saveza i odredio da njegovo jedinstveno svećeništvo nastavlja živjeti u njegovoj Crkvi.

On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom, a iz ljubavi prema braći odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe.

Oni, u njegovo ime, obnavljaju žrtvu ljudskoga spasenja, tvojim vjernim pripravljaju vazmenu gozbu, prednjače ljubavlju, hrane ih tvojom riječju i krijepe svetim otajstvima.

Oni posvećuju život tebi i spasu braće, nastoje postati slika samoga Krista i postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi.

Zato i mi, Gospodine, s anđelima i sa svima svetima, tebe slavimo i ushićeni kličemo:

53

Svet Svi:

Biskup predsjedatelj raširenih ruku nastavi: A. Vidaković

55 5 5 E5 5

G 5 55 55 55 5 5 5 55 5 5 5 55 55 5 5 55 5 5 5 p Umjereno

Svet,

svet,

G ! 55 5 BB 5

Sa - ba - ot.

G E55

55

tvo - je

svet,

svet

5: 5 5 5 5 : 5 5 5

Pu - na su ne - be

B5 !5

K Nešto življe 5 5 5 f 5 E 55

sla

ve.

-

si

ni, ho - sa - na

Polagano

55 55 55 55 BB

Bla - go

G BB f

-

G 5B 5

54

slov - ljen

5 5 EB

Go

si

-

-

mf

55 !55 -

Go - spo - din

BB -

5: 5 55 55 5 : 5

sa

i

ze - mlja

! 55

Ho - sa - na

u

u

BB

vi - si

-

55

B

vi -

ko - ji

ni.

do - la - zi u

i - me

K Nešto življe 5 5 5 5 5 5 5 E 5 5 ! 5 55

55 55 E 55 55 ! 55 5 5 u

BB

vi - si

-

u

B ni.

istinu svet si, Gospodine, i pravo je da te sve stvorenje tvoje slavi, jer po svome Sinu, Gospodinu našem Isusu Kristu, djelotvornom snagom Duha Svetoga svemu daješ život, sve posvećuješ i neprestano okupljaš svoj narod da od istoka sunčanog do zapada prinosi čistu žrtvu imenu tvome.

Sklopi ruke i, držeći ih ispružene nad darovima, govori (zajedno s njim, tišim glasom, i svi koncelebranti):

S

toga te smjerno molimo, Gospodine, udostoj se tim istim Duhom posvetiti ove darove, koje ti donosimo za žrtveni prinos,

s klopi ruke, napravi znak križa nad kruhom i kaležom govoreći:

55 55 55 55 5 55 55 55 5

spod - nje. Ho - sa - na

ni, ho - sa - na

Bog

55

55 55 E 55 55 ! 55 5 5

G 5B 5 G BB

mf

U

vi -

da postanu Tijelo i  Krv tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, sklopi ruke

koji nam je povjerio slaviti ova otajstva.

uzme kruh i držeći ga malo iznad oltara nastavi:

One noći kad je bio predan, on uze kruh, tebi zahvali, tebe blagoslovi, razlomi kruh i dade ga učenicima svojim govoreći: malo se sagne:

Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati.

Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu i pokleknuvši pokloni se.

55

Zatim nastavi:

Isto tako, pošto večeraše,

Uzme kalež i držeći ga malo iznad oltara nastavi:

uze kalež, tebi zahvali, tebe blagoslovi i dade učenicima svojim govoreći: malo se sagne:

Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi novoga i vječnoga saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha.

Ovo činite meni na spomen.

Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i pokleknuvši pokloni se. Zatim kaže:

Tajna vjere:

A narod, predvođen zborom, nastavi poklikom:

Pogledaj, Gospodine, prinos Crkve svoje, onu istu žrtvu po kojoj si nam darovao pomirenje: okrijepi nas Tijelom i Krvlju Sina svoga, ispuni njegovim Svetim Duhom te u Kristu budemo jedno tijelo i jedan duh.

Prvi koncelebrant:

U

činio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe da zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima: s blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom, s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima, sa svetim Markom Križevčaninom i sa svima svetima.

Uzdamo se da će nam njihov zagovor kod tebe uvijek pomagati.

Drugi koncelebrant:

M

Predvoditelj raširenih ruku nastavi:

Z

ato, Gospodine, slavimo spomen spasonosne muke Sina tvoga, veličanstvenog uskrsnuća i uzašašća u nebesku slavu, te iščekujući njegov drugi dolazak zahvalno ti prinosimo ovu žrtvu živu i svetu.

56

olimo te, Gospodine, da ova žrtva našega pomirenja bude za mir i na spasenje svega svijeta.

Crkvu svoju na putu zemaljskom utvrđuj u vjeri i ljubavi zajedno sa slugom svojim papom našim Benediktom i biskupom našim Vjekoslavom, koji je danas zaređen za pastira Crkve bjelovarsko-križevačke, sa zborom biskupa, sveukupnim klerom i svim narodom što si ga sebi stekao.

57

Treći koncelebrant:

U

sliši molbe ove svoje zajednice koja, tvojom milošću, ovdje pred tobom stoji.

Sve sinove i kćeri svoje širom svijeta ti, blagi Oče, milostivo k sebi privedi.

Našu pokojnu braću i sestre i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta dobrostivo primi u svoje kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vječno uživati u tvojoj slavi, sklopi ruke: po Kristu, našem Gospodinu, po kojemu sva dobra svijetu daješ.

Predsjedatelj uzme pliticu s hostijom, a đakon kalež, te zajedno sa svim koncelebrantima pjeva:

Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova.

Narod, naizmjence sa zborom, svečanim pjevanim usklikom odgovori:

Obredi pričesti

Odloživši kalež i pliticu, biskup predsjedatelj sklopljenih ruku govori ovim ili drugim prikladnim riječima:

Spasonosnim zapovijedima potaknuti i božanskim naukom poučeni usuđujemo se govoriti: Raširi ruke i zajedno s narodom pjeva:

O

če naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Predsjedatelj nastavi sām raširenih ruku:

Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda, čekajući blaženu nadu: dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.

Sklopi ruke. Narod zaključi molitvu poklikom:

58

59

Polagano

J G BB p

Zatim predsjedatelj raširenih ruku naglas govori:

G 55 55

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; molimo, ne gledaj naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve; daruj joj mir i jedinstvo kako je volja tvoja.

grije - he

G BB f

Sklopi ruke:

Narod odgovori:

G B B

Predsjedatelj šireći ruke doda:

Mir Gospodnji bio vazda s vama.

p

Narod odgovori:

I s duhom tvojim.

Pružite mir jedni drugima.

mf

I svi pružanjem ruke zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav.

Predsjedatelj daje mir đakonu i biskupima koncelebrantima; zatim uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a djelić stavi u kalež tiho govoreći:

Ovo sjedinjenje Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista bilo nama pričesnicima za vječni život.

A. Vidaković

60

G 55 55

grije - he

-

mf

55 55 BB

ganj - Āe

55 55

Bo -

BB

svije - ta,

BB

žji,

55 55

-

mf

ganj - Āe

55 55 55 5 5 5 5 5 5

ko - ji

BB

smi - luj nam

o - du - zi - maš

B

se.

Bo -

BB

55 55

ganj - Āe

B B

Bo

5 5 B

ganj - Āe

-

grije - he svije - ta,

o - du - zi - maš

BB

B

žji,

se.

5 5 5 5 5 5 ko - ji

-

BB

žji,

55 55

55 55 55 BB

se.

5 5 5 5 5 5

ko - ji

B

o - du - zi - maš

smi - luj nam

BB BB

B B

55 55

BB

Bo

ko - ji

smi - luj nam

svije - ta,

55 55

žji,

55 55 55 5 5 5 5 5 5

55 55

svije - ta,

55 55

BB

BB 55 55 55

o - du - zi - maš

55 55 55 55 55 55 55 BB rall.

da - rujv

nam

mir.

Zatim predsjedatelj sklopljenih ruku tiho govori:

Za to vrijeme zbor pjeva pjesmu Jaganjče Božji: Polagano

Ja

-

G 55 55 BB

Zatim đakon doda:

Ja

-

grije - he

Amen.

p

Ja

G 55 55

Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

J G BB

Ja

55 55 BB

B

Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, ti si po volji Očevoj, uz sudjelovanje Duha Svetoga, svojom smrću oživio svijet: izbavi me ovim presvetim Tijelom i Krvlju svojom od svih mojih opačina i svakoga zla; daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi, i ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.

61

G B

B

5 5

ka - ko nas

Predsjedatelj i svi koncelebranti zajedno pokleknu, a predsjedatelj uzme hostiju, malo je podigne iznad plitice, te, licem prema narodu, naglas kaĹže:

Evo Jaganjca BoĹžjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.

Blago onima koji su pozvani na gozbu JaganjÄ?evu.

Â

G B I

G B

sve

5 5

-

me

-

B

to

B

5 5 5 5

u - Āi

nek

B

tvo

B

B

I sus, Sin tvoj mi - li:

-

je

B

5

sva

kom

5 5

5 5

B

bu - de

5

B

stvo - re

u - vijek

-

B

nju.

I zajedno s narodom kaĹže:

Gospodine, nisam dostojan da uniÄ‘eĹĄ pod krov moj, nego samo reci rijeÄ? i ozdravit će duĹĄa moja.  Nakon ĹĄto se priÄ?estio, uzme pliticu ili ciborij te poÄ‘e k onima koji će se priÄ?estiti.

Za vrijeme priÄ?esti zbor i puk zajedno pjevaju:

KuĹĄajte i vidite

G 5 5 5 5 5 5 5 z 5 5 5 5 5 5 5 5 Ant.

Ku - ĹĄaj - te i vi - di - te,

Z. P.

ka - ko je do -bar Go - spo - din.

OÄ?e naĹĄ dobri

G B

5 5 B

B

1. O - Āe nať do - bri,

G B

B

5 5

ka - ko nas

62

G B I

-

5 5

me

B

u - Āi

nek

B

tvo

5 5 5 5 B

B

5 5 5 5

B

sla - vi

mo ti

2. Kraljevstvo tvoje molimo da dođe, kraljevstvo neba u srca da siđe, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira zemljom da vlada.

3. Volja je tvoja ĹĄto i ljubav sama, neka nam bude svjetlo sviju dana, neka se vrĹĄi sve dok Ĺživot svrĹĄi, nebu nas rodi.

4. Svagdanji kruh daj ĹĄto ga svatko treba, hrani nas kruhom svake svoje rijeÄ?i, pripravi jelo za duĹĄu i tijelo, Kruh Ĺživi s neba.

5. Prosti nam grijehe velike i male, dugove naĹĄe ĹĄto nas tako tiĹĄte, blaĹži nam srce kada bliĹžnji iĹĄte od nas proĹĄtenje.

6. Od sviju zla ti nas, BoŞe, brani, vodi nas stazom kreposnog Şivota, k nebeskoj slavi daj nam doći svima Şivjeti s tobom.

I - me,

B

I sus, Sin tvoj mi - li:

-

B

je

5 5

bu - de

5 5 u - vijek

63

Moj Isuse

G BB 1. Moj 2. Moj 3. Moj 4. Moj

55 55

I I I I

-

su su su su

G B 5 BB 5 1. ru 2. svo 3. svo 4. o -

G BB

ke, ja, je, Āi,

BB

1. kri - Ĺža, 2. Ĺže - li 3. na - Ä eĹĄ 4. me - ni

-

' '

se, se, se, se,

55

ras - kri - lju - jem k te o - tva - ram ti u o - tkri - vam ti sr uz - di - Ĺžem ti bol -

BB

55 55 55

da se sje da sve Āu prije - sto - lje zvije - zdo mo -

55

BB

55 55 55 55

I. Š. – V. Ž.

55

svo - je du - ĹĄa u njem u toj

bi sta ce ne

BB

svo - ga ĹĄto mi sve - to svije - tli

tiĹĄ jeĹĄ da ja,

B5 5 mu mo svo no

BB

-

ZavrĹĄni obred Â

Svi sjednu. Pozdravnu rijeÄ? novozareÄ‘enome biskupu Vjekoslavu upućuju: mons. Marin Srakić, nadbiskup Ä‘akovaÄ?ko-osjeÄ?ki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, u ime HBK; preÄ?. Josip StipanÄ?ević, dekan Bjelovarskog dekanata, u ime svećenika Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke biskupije; gosp. Marijan RadoĹĄ, iz Ĺžupe sv. Ane u Bjelovaru, u ime vjernika laika Bjelovarsko-kriĹževaÄ?ke biskupije.

Na kraju rijeÄ? zahvale upućuje novozareÄ‘eni biskup Vjekoslav.

Nakon njegovih rijeÄ?i svi ustanu i iskaĹžu Bogu hvalu sljedećom pjesmom:

Tebe Boga hvalimo

''

ke. ja. je. Ăži.

Kad zavrĹĄi priÄ?eťćivanje puka, biskup predsjedatelj s katedre pozove na molitvu:

Pomolimo se.

Svi zajedno s njime neko vrijeme mole u ĹĄutnji.

Biskup predsjedatelj raĹĄirenih ruku nastavi:

Dovedi u nama, molimo te, Gospodine, do punine ljekovito djelo tvoga milosrđa: milostivo nas usavrťuj i tako krijepi da ti svojim Şivotom u svemu omilimo.

Po Kristu Gospodinu naĹĄemu.

Narod usklikne:

Amen.

64

65

Blagoslov i otpust

Zatim zaređeni podjeljuje blagoslov:

I sve vas ovdje okupljene blagoslovio svemogući Bog, Otac ď ˜ i Sin ď ˜ i Duh ď ˜ Sveti.

Ä?akon sve prisutne pozove pjevajući:

Naklonite se za blagoslov.

Novozaređeni biskup koji je predsjedao euharistijskoj sluŞbi izgovara sljedeće prozbene zazive:

BoĹže, ti se milostivo brineĹĄ za svoj narod i s ljubavlju njime upravljaĹĄ: daj Duh mudrosti onima kojima si povjerio upravu Crkve, da duhovni napredak stada postane vjeÄ?na radost za pastire.

Svi:

Amen.

Zaređeni:

BoĹže, ti svojom veliÄ?anstvenom moći odreÄ‘ujeĹĄ broj naĹĄih dana i mjere naĹĄih vremena: pogledaj milostivo na naĹĄu poniznu sluĹžbu i udijeli naĹĄemu vremenu savrĹĄeno obilje svoga mira.

Svi:

Amen.

Zaređeni:

BoĹže, i mene si milosno obdario darovima svoje blagodati i uzdigao me na stupanj biskupstva: budi mi milostiv pomoćnik u povjerenoj sluĹžbi da ti omilim rijeÄ?ju i Ĺživotom; upravljaj srce naroda i biskupa da ni pastiru nikada ne uzmanjka posluh stada ni stadu briga pastira.

Svi:

66

Amen.

Svi:

Amen.

Svi ostanu na svojim mjestima te pjevaju Molitvu za Domovinu.

Lijepa naĹĄa domovino

G 5

5 5 M 5 5 5 5 B

1. Lije - pa na - ĹĄa do -mo -vi - no, 3. Te - ci, Dra - vo, Sa -vo te - ci,

G 5 5 5 5 B

A. M. – J. R.

5 5 5 5 B

oj ju - na² - ka nit' ti Du - nav

5 5 5 M 5 5 5 5 B

1. ze - mljo mi - la, 3. si - lu gu - bi!

sta - re sla - ve dje - do - vi - no, Si - nje mo - re svije - tu re - ci:

1. da bi va - zda 3. da svoj na - rod

sret - na bi - la!

Hr - vat lju - bi:

G 5 5 5 5 B

5 5 5 B

5 5 5M 5

Mi - la ka - no dok mu nji - ve

5 I5 5I 5I I5 I

5M

5 5 5 5 B 5 5 5 G

1. si nam slav - na, mi - la si nam ti je - di - na, 3. sun - ce gri - je, dok mu hra - ť°e bu - ra vi - je,

5 5 5 M 5 5 5 5 G B

1. mi - la ku - da si nam rav - na, 3. dok mu mr - tve gro - bak kri - je,

I G 5I 5I 5

B

5 5 5 5 B

mi - la ku - da dok mu Ĺži - vo

1. si pla - ni - na.

3. sr - ce bi - je!

67

2. ÄŒujte, puci, ĹĄirom svijeta, oci naĹĄi Ä?ujte sad; Ä?ujte sluge pakla kleta, kako Hrvat kliÄ?e mlad:

Tada Ä‘akon, sklopljenih ruku, zapjeva:

Budite svjedoci Kristove ljubavi.

Idite u miru.

Svi:

Bogu hvala.

Nakon ĹĄto predsjedatelj iskaĹže Ä?ast oltaru, procesija se s prostora slavlja uputi prema ulazu Katedrale, a narod, prevoÄ‘en zborom pjevaÄ?a, iskazuje hvalu Gospodinu pjevajući:

Do nebesa

G 5 5 5M

5 5

G 5M 5 5 5

B

5

1. Do ne - be - sa nek

gru - di grom - ki

G B

se

4

glas

kr - ste, sr - cu

G B

4

dom:

68

B tvom

MM 5 5

5 5 5M

za krst

ri

na - ĹĄih

I - sus

4

B

Spas:

5M

5 5

Pripjev

tije

5 5

-

lom vijek

5

Ä€a - sni bi - juĂž

B

boj.

Isukrste, srcu tvom‌

Isukrste, srcu tvom‌

5. Neka grmi pako hudi, neka bjesni cijeli svijet, neka borba lomi grudi, Ä?vrsto stoji zavjet svet: Isukrste, srcu tvom‌

6. Kralju slave silni, blagi, blagoslovi zavjet taj!

Blagoslovi rod nam dragi, u svom srcu stan mu daj.

5

sam

4

se ku - ne

5 5

3. Stijeg Hrvata srce Krista; tu nam rudi sreća, spas: tu sloboda zlatna blista, tu se ori slavski glas:

I - su -

s na - ma naĹĄ

Isukrste, srcu tvom‌

4. PreÄ‘i naĹĄi kano lavi, za krst Ä?asni biĹĄe boj, tko je sinak ovoj slavi, Kristu vjeran vijekom poj:

4 5 5 5M 5 5 5

du - ĹĄom,

4

-

5 5

5M 5 5 5 5 5

K 5 5 5M 5 5 5 5

G 5M 5 5 5

tvoj,

o

5

P. P-a – S.

ne - ka jek - nu raj - ski

dvo - ri, nek nas Āu - je

G B

B

K

Isukrste, srcu tvom‌

MM

69

Z E M LJOVI D Bjelovarsko-križevačke biskupije

70

© Copyright: Glas Koncila i DGU 71

Liturgijsko pjevanje predvode: Mješoviti zbor Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar Zbor mladih Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar Mješoviti zbor Župe svete Ane, Bjelovar Mješoviti zbor Župe sv. Antuna Padovanskog, Bjelovar HORKUD »Golub«, Bjelovar Zborove pripremili: Vesna i Ante Ćorić Pjevanjem ravna: Vesna Ćorić Instrumentalna pratnja: Orgulje: Neven Kraljić i Valentina Vedriš Brass ansambl GŠ Vatroslava Lisinskog, Bjelovar Priredili: Ante Crnčević Miroslav Martinjak Izdaje:

Odbor za pripremu Proslave uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i ređenja prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa

Priprava za tisak: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb Tisak:

Grafika Markulin, Lukavec

Motiv na naslovnici: Biblia sollemnis, XV. st.: detalj s inicijala uz početak Evanđelja po Mateju, Metropolitanska knjižnica, Zagreb (Snimio: Z. Atletić)

LJ

UB ITI B

OGA I BLIŽN

A JE G