Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB

18

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET - HKD NAPREDAK - HRVATSKO KATOLIČKO DOBROTVORNO DRUŠTVO ZAGREB: GLAS KONCILA 2014.

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog simpozija o Krunoslavu Stjepanu Draganoviću povodom 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti održanom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od 8.-10. 11. 2013. godine

Niz: Urednik: Recenzenti: Lektura: Korektura: Priprema za tisak: Tisak: Naklada: Izdavači: Suizdavač:

Studia Vrhbosnensia - 18 Darko Tomašević Slađana Josipović Batorek i Vladimir Geiger Marija Znika Marko Jukić Darko Tomašević CPU Printing company d.o.o., Sarajevo 500 komada Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu - HKD Napredak - Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319; e-pošta: prodaja@glaskoncila.hr; www.glas-koncila.hr Za suizdavača: Ivan Miklenić ISBN 978-953-241-434-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 884064

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 272-726.3:929 Draganović S.K.(063)(082) 929 Draganović S.K.(063)(082)

KRUNOSLAV Stjepan Draganović - svećenik, povjesničar i rodoljub : zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog simpozija o Krunoslavu Stjepanu Draganoviću povodom 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti održanom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od 8.-10.

11. 2013. godine / uredili Darko Tomašević, Miroslav Akmadža. - Sarajevo : Katolički bogoslovni fakultet ; Zagreb : Glas Koncila, 2014. - 512 str. : graf. prikazi ; 24 cm. - (Studia Vrhbosnensia / Katolički bogoslovni fakultet ; 18) Bibliografija i bilješke uz tekst.

ISBN 978-9958-747-40-3 1. Tomašević, Darko COBISS.BH-ID 21487622

Studia Vrhbosnensia - 18

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog simpozija o Krunoslavu Stjepanu Draganoviću povodom 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti održanom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od 8.-10. 11. 2013. godine Uredili Darko Tomašević Miroslav Akmadža Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet - HKD Napredak - Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo Zagreb: Glas Koncila

2014.

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

4

SADRŽAJ

Predgovor (Vinko kard. Puljić) .................................................................................... 9

Franjo TOPIĆ Krunoslav Stjepan Draganović (1903.-1983.) ................................... 13-34 Andrija LUKINOVIĆ Arhivska ostavština prof. Krunoslava Draganovića ........................ 35-54 Milenko KREŠIĆ Doprinos Krunoslava Draganovića hrvatskoj crkvenoj historiografiji do 1945. godine ................................................................ 55-67 Petar VRANKIĆ Okviri djelovanja prof. Krunoslava Draganovića u Italiji (1943.-1963.) u svjetlu dostupnih arhivskih izvora i najnovijih publikacija ............................................................................. 69-156 Zlatko HASANBEGOVIĆ Krunoslav Draganović - Hrvoje Bošnjanin, „Hrvati i Herceg-Bosna“.

Povijesno-politički kontekst rasprave i odjeci u javnosti .......... 157-169 Ivo BANAC „Orientalni momenat“ Draganovićeve Bosne ............................... 171-176 Robert JOLIĆ Draganović u pisanoj ostavštini Dominika Mandića ...................... 177-204 Mijo IVUREK Osvrt na znanstveno-istraživački rad profesora Krunoslava Draganovića ....................................................................... 205-215 Milan SIMČIĆ Krunoslav Draganović i njegov odnos s Državnim tajništvom Svete Stolice u razdoblju 1943.-1960. .............................................. 217-225 Jure KRIŠTO Krunoslav Draganović i spašavanje hrvatskih izbjeglica nakon Drugoga svjetskog rata ............................................................ 227-256 5

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

Anto JELIĆ Draganovićevo skupljanje izvješća o stradanju Hrvata u Bleiburgu i na križnom putu ............................................................. 257-272 Martina GRAHEK RAVANČIĆ Doprinos Krunoslava Draganovića istraživanju komunističkih zločina ............................................................................. 273-289 Mario JAREB Između mitova i činjenica: odnos Krunoslava Draganovića prema poglavniku Anti Paveliću, ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ............................................................ 291-310 Domagoj TOMAS Odnos Krunoslava Draganovića i Ivana Tomasa ......................... 311-340 Josip MIHALJEVIĆ Krunoslav Draganović u emigrantskom časopisu Hrvatska revija ...................................................................... 341-371 Miroslav AKMADŽA Krunoslav Draganović u svjetlu crkveno-državnih odnosa u komunističkoj Jugoslaviji ...................................................................... 373-395 Zdenko RADELIĆ Prilike u Jugoslaviji i u Hrvatskoj u vrijeme Draganovićeva povratka ...................................................................... 397-420 Vera KATZ Društveno-političke prilike u Bosni i Hercegovini tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća ............................................................. 421-439 Josip DUKIĆ Povratak Krunoslava Draganovića u domovinu prema pisanju onodobnog domaćeg i inozemnog tiska .......................... 441-478 Mato ZOVKIĆ Draganovićevo djelovanje nakon prisilnog povratka iz emigracije (1968.-1983.) .................................................................... 479-500 Hrvoje JURČIĆ Moji doživljaji s Draganovićem ........................................................... 501-503 6

Milenko KREŠIĆ Krunoslav Draganović. Bibliografija ................................................ 505-511

7

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

8

PREDGOVOR

Povodom 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti Vrhbosanskog svećenika dr. Krunoslava Stjepana Draganovića održan je međunarodni znanstveni simpozij od 8. do 10. studenog 2013.

Simpozij se održao na KBF-u – Sarajevo i pod njegovim vodstvom.

Povodom stote obljetnice rođenja održan je studijski dan. Sada su ljudi od struke prebirali po ostavštini, do koje se moglo doći, kako bi što bolje i što više osvijetlili lik ovog svećenika koji je bio posebnih sposobnosti i obdaren raznim Božjim darovima. Svi ti radovi skupljeni su u ovaj Zbornik pod naslovom: Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub.

Budući da su mnoge nepoznanice ostale nakon smrti ovog svećenika, velikog karitativnog djelatnika i vrlog povjesničara, studiozno su prišli ljudi istraživati da bi skinuli nejasnoće i otkrili život i djelo ovog svećenika. Kako smo nakon II. svjetskog rata živjeli u jednoumlju, bila je istina ono što Partija kaže, a Udba je izvan bivše Jugoslavije umješno i uspješno širila svoju „istinu“ te je unijela smutnju u redove naše emigracije. Zato su počele nicati razne prosudbe o svećeniku Draganoviću. Tako su mlađe generacije mogle znati samo ono što je ideologija u javnost davala, a do cjelovite istine nije bilo jednostavno doći.

I nakon ovog marljivog rada predavača na simpoziju, nije do kraja rasvijetljena Draganovićeva osoba, ali je postalo mnogo jasnije tko je bio, što je radio i kakve je životne stavove imao. Ostalo je još mnogo „u životnoj ostavštini kao rudniku“ o Draganoviću. Ovaj će Zbornik mnogima pomoći, kao i zasebne knjige pisane prije Zbornika, te će generacije poslije nas barem upoznavati likove svećenika koji su znali broditi u burnim vremenima i prebroditi ih te ostati vjerni Bogu, Crkvi i svojemu rodu.

9

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

Istinski se radujem ovom znanstvenom istraživanju koje se daje javnosti. Odužujemo se barem djelić onoj prošlosti koju nismo mogli i nismo smjeli istraživati, a kamoli pisati.

Upoznavajući lik ovoga svećenika kroz priloge u ovom Zborniku, ulazimo u prošlost koja nije nikada do kraja analizirana i objektivno prikazana.

Iako je prošlo stoljeće bilo stoljeće krvavih zbivanja kroz tri rata na našim prostorima, na žalost, nije se još temeljito izanalizirala ta prošlost i objektivno s činjenicama prikazala. Ono što je pisano, redovno je to bilo po narudžbi jednoumlja i ideologije ili mitologije. S tugom možemo reći da takvo stanje pogoduje širenju međunacionalne mržnje i netrpeljivosti te stvaranju klime za nove ratove na temelju netolerancije i isključivosti.

Nema izgradnje mira bez hrabrosti svaku stvar nazvati njezinim pravim imenom. To se postiže studioznim upoznavanjem činjenica te iznošenjem istine na vidjelo. A istina će nas osloboditi. Kako smo na ovim prostorima zemlja isprepletenih kultura i vjera, nacija i stavova, nije moguće mir graditi bez istine koja stvara klimu povjerenja.

Zato sam posebno zahvalan da slažemo mozaik naše prošlosti studijskim ispitivanjem činjenica i stvaranjem objektivne slike i o vremenima, stvarnostima i ljudima. Valja skinuti sve one sjene koje se nametnu na ljude i nadviju nad njih koji su toliko toga utkali u našu prošlost i tako zadužili našu sadašnjost. Ovaj Zbornik radova jedan je način oduživanja ljudima koji su hrabro svjedočili svoje uvjerenje i svoju odanost, plaćajući skupu cijenu opstanka i čuvanja svojega identiteta, i pomažući drugima vjerujući u pobjedu dobra.

Neka i ovaj Zbornik pokaže da Istina pobjeđuje laž, dobrota pobjeđuje zlo, svjetlo natkriljuje tamu.

Uz iskrenu zahvalu priređivačima ovog Zbornika, kao i priređivačima simpozija, posebna zahvala svim predavačima koji su studiozno pristupili pripremanju svoje teme. Sada ostaje onima koji imaju glad za istinom da posegnu iščitavati i tako upoznati našu prošlost i kroz ljude koji sebe u nju utkaše. Na budućim generacijama ostaje da dovrše istraživanje na temelju još neispitanih dokumenata koji čekaju marljive i sposobne ljude da skinu prašinu s naše prošlosti kako bi uprisutnili istinu naše prošlosti u sadašnjost te ponosno gradili

10

našu budućnost.

O blagdanu sv. Ćirila i Metoda 2014., na godišnjicu smrti Krunoslava Stjepana Draganovića.

Vinko kardinal Puljić nadbiskup metropolit vrhbosanski

11

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

12

UDK: 272-726.3 Draganović K. 929 Draganović K. Stručni rad

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ (1903.-1983.)

Franjo TOPIĆ

Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu Josipa Stadlera 5, BiH - 71000 SARAJEVO

Sažetak Krunoslav Draganović je rođen u Brčkom 1903. godine. Osnovnu školu je završio u Travniku, gimnaziju u Sarajevu. Studirao je pet semestara na Politehnici u Beču, a onda prelazi na studij teologije u Sarajevo. Bio je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, doktorirao u Rimu, bio profesor povijesti u Zagrebu. Od 1943. je u Rimu predstavnik Crkve, a i NDH-a. Od 1963. živi u Austriji, 1967. je osvanuo u Jugoslaviji. Predavao je na sarajevskoj Teologiji, gdje umire 1983.

Prof. dr. Krunoslav Draganović je jedna od najznačajnijih crkvenih i hrvatskih osoba našeg područja sredine XX. st. Pomogao je tisućama prognanih Hrvata poslije II. svjetskog rata u Rimu, tisućama logoraša u više talijanskih logora za ratne prognanike, oko 80.000 zarobljenih Slovenaca, Srba, Crnogoraca po Italiji. Draganović je zaposlio desetak tisuća osoba u Njemačkoj i Austriji, pomogao je da otputuje oko 30.000 poniženih i uvrijeđenih Hrvata i drugih u Južnu Ameriku, našao stipendije stotinama studenata.

Draganović je kao pojedinac silno puno učinio da se umanji teška hipoteka NDH-a, koja je učinila brojne zločine. Draganović je kao usamljenik radio i dobrano uspijevao da se na Zapadu popravi slika o hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata koje su pobjednici, pogotovo iz bivše države, nastojali stalno bojiti što crnjim bojama.

Ključne riječi: Draganović, svećenik, prognanici, Hrvati, Sarajevo, znanost, humanitarna pomoć.

1. Osoba i djelo te značenje za Crkvu u Hrvata i hrvatski narod Govoriti o Draganoviću, znači govoriti o tisućama prognanih Hrvata u Italiji, govoriti o Draganoviću, znači govoriti o tisućama logoraša u više talijanskih logora za ratne prognanike, pisati o Draganoviću, znači pisati o 80.000 zarobljenih Slovenaca, Srba, Crnogoraca po Italiji.

Pisati o Draganoviću, znači pisati o desetak tisuća osoba koje je zaposlio u Njemačkoj i Austriji, pisati o Draganoviću, znači pisati o 30.000 zbrinutih, poniženih i uvrijeđenih Hrvata i drugih u Južnoj Americi, govoriti o Draganoviću, znači govoriti i pisati o stotinama studenata kojima je Draganović osigurao stipendije, studij i solidan život. Pisati o 13

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

Draganoviću, znači govoriti o borbi za ublažavanje teške hipoteke NDH-a, koja je učinila brojne zločine. Pisati o Draganoviću, znači pisati o borbi jednog usamljenika da bi se na Zapadu popravila slika o hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata koje su pobjednici, pogotovo iz bivše države, nastojali stalno bojiti što crnjim bojama.1 Samo da kratko podsjetim na osnovne podatke iz Draganovićeva života i rada zbog boljeg razumijevanja ovog simpozija: Krunoslav Draganović je rođen u Brčkom 30. listopada 1903. godine.2 Nakon osnovne škole u Travniku, gdje mu je otac bio učitelj, maturirao je 1922. na Realnoj gimnaziji u Sarajevu. Studirao je pet semestara na Politehnici u Beču i položio I. državni ispit 1925. godine.

Iste godine odlučuje se za svećenički poziv i počinje studirati na sarajevskoj Visokoj filozofsko-teološkoj školi. Već se tijekom studija bavio pisanjem te je 1926. godine objavio zapažen i do danas značajan članak „Hrvatski katolici u Bosni i Hercegovini u svjetlu statistike“. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1. srpnja 1928. godine.

Do 1932. godine bio je kateheta na državnim školama i ujedno ravnatelj Statističkog ureda HKD Napretka i Napretkove zadruge. U to vrijeme izradio je zidnu kartu Katolička crkva nekad i danas (130 cm x 130 cm; 1935.), koja i danas ima svoju veliku vrijednost.

Nadbiskup Ivan Šarić šalje Draganovića 1932. u Rim na Papinski orijentalni institut – dio Papinskog sveučilišta Gregoriana - gdje je proučavao kršćanstvo Istoka i islam. Već 1935. branio je doktorsku disertaciju pod naslovom „O nazadovanju katolika u Bosni i susjednim zemljama u 17. stoljeću“.

Teza je prvo objavljena u dva dijela u časopisu Orientalia Christiana Periodica 1937. godine, zatim su oba dijela teze objedinjena 1

2

14

Podsjećam što se već gotovo zaboravilo da su mnogi od Viktora Novaka do Živojinovića, Bulajića, Krestića i drugih sustavno pisali da je hrvatski narod genocidan i da je slično tako genocidna i Katolička Crkva u Hrvata.

Sad već postoji obilna literatura o njegovu životu i radu: Miroslav AKMADŽA, Krunoslav Draganović: Iskazi komunističkim istražiteljima, Zagreb, 2010.; Ratko PERIĆ, „De viris illustribus Vrhbosanske Bogoslovije (1890-1945.)“, Vrhbosanska katolička bogoslovija 1890-1990.: zbornik radova znanstvenoga simpozija održanog u Sarajevu 3. i 4. srpnja 1991. prigodom obilježavanja stote obljetnice postojanja Bogoslovije, ur. Pero SUDAR – Franjo TOPIĆ – Tomo VUKŠIĆ, Sarajevo – Bol, 1993., 329-333; Vera KATZ, „Krunoslav Draganović 1903.-1983.“, Hrvatski narodni godišnjak, Sarajevo, 2012., 72-80; Mijo IVUREK, Život i djelo Krunoslava Draganovića (1903.-1983.), Zagreb – Sarajevo, 2013. Autor donosi Draganovićev životopis i više tekstova o njemu i njegovu radu, kao i Draganovićevih tekstova.

Franjo TOPIĆ, „Krunoslav Stjepan Draganović (1903.-1983.)“, 13-34

i objavljena u Excerpta ex Orientalia Christiana Periodica, a tek 1991. na hrvatskom jeziku u izdanju Crkve na kamenu iz Mostara pod naslovom Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje. Više puta je citirana u domaćim i inozemnim djelima, što znači i na stranim jezicima.

Tijekom studija u Rimu proveo je mnogo vremena u Vatikanskom arhivu, a rezultate istraživanja objavljivao je u raznim časopisima, kao npr.: Croatia Sacra u Zagrebu, u Starinama Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u Napretkovim izdanjima u Sarajevu itd. Osim u Rimu često je boravio u Parizu i Istanbulu radi učenja stranih jezika i istraživanja, ali se bavio i pastoralnim radom okupljajući žitelje tamošnjeg hrvatskog iseljeništva.

U Sarajevo se vratio 1935. godine i obavljao je različite dužnosti.

Od školske 1935. godine radio je kao vjeroučitelj u osnovnoj i građanskoj školi Sestara milosrdnica u Sarajevu, ali i u drugim školama, među kojima i na Ženskoj gimnaziji u Sarajevu. Uz posao vjeroučitelja bio je prvo tajnik Nadbiskupa, a kasnije kancelar Vrhbosanske nadbiskupije, a 1939. godine i predsjednik Duhovnog stola. Uz sve te službe bio je duhovnik nekoliko katoličkih vjerskih društava te upravitelj nakladnog poduzeća Akademija Regina Apostolorum koja je izdavala brojne časopise i knjige. Bio je veoma aktivan u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak. Njegova angažiranost na mnogim poslovima nije ga omela u znanstvenom radu. Bio je jedan od autora u Poviesti hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine s prilogom u I. svesku koji obrađuje povijest Bosne do pada pod osmansku vlast, objavljenoj u Sarajevu 1942. u izdanju HKD-a Napredak (pretisak 1991. i 1998. u izdanju istog izdavača). Izradio je izvanredan Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939. godine. Pod pseudonimom Hrvoje Bošnjanin 1940. godine objavio je studiju Hrvati i Herceg-Bosna, koja je ostala zanimljiva sve do naših dana.

Krunoslav Draganović je u prosincu 1940. habilitirao a u siječnju 1941. otišao je u Zagreb predavati povijest na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, najprije kao docent i brzo je postao redoviti profesor. Logično je pitanje zašto Draganović nije predavao u Sarajevu. Zato što su prema ugovoru s Nadbiskupijom jedino isusovci mogli predavati na Vrhbosanskoj teologiji.

Krajem 1941. godine imenovan je od strane Episkopata članom Vjerske komisije za prelaske na katoličku vjeru. U to vrijeme uređivao je znanstveni časopis Croatia Sacra, bio je član Glavnog odbora Matice hrvatske, a od svibnja 1941. godine postao je potpredsjednik upravnog 15

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

odbora Zavoda za kolonizaciju, sa zadaćom da provede preseljenje između 4.000 do 5.000 Hrvata iz Makedonije u Hrvatsku, koji su nakon propasti Kraljevine Jugoslavije ostali nezbrinuti. Osnovao je Odbor za primanje slovenskih izbjeglica, kojem je bio predsjednik dvije godine, sa zadatkom organiziranja pomoći za oko 14.500 izbjeglica iz Slovenije koji su pobjegli u strahu od njemačkog okupatora. Odbor je bio organizacija koja je okupljala sva glavna hrvatska dobrotvorna i socijalna društva (Hrvatski radiša, Hrvatski Crveni križ), ali i Slovenski Crveni križ, HKD Napredak, Grad Zagreb, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, zastupnike zagrebačkih Slovenaca te predstavnike slovenskih izbjeglica. Koordinacija u njihovu radu bio je Draganoviću jedan od važnih poslova. Osim pomoći slovenskim izbjeglicama, intervenirao je mnogo puta za ljude u nevolji različitih nacija i profila. Uz profesorski posao i karitativni je rad postao dio njegove osobnosti. Nemoguće je pobrojiti sve ljude kojima je pomagao, a to mu je s jedne strane donosilo zahvalnost onih koji su to znali cijeniti, a s druge, nevolje s kojima će se morati nositi cijeli život. Kao svećenik koristio se svojim, ali i autoritetom Crkve mada je i mnoge ljude na vlasti osobno poznavao. Pored svih tih poslova urednički je pripremio za tisak zadnji broj časopisa Scientia Croatiae, arhiva za povijest Hrvata u kojem su izašle neke njegove studije od 1933. godine pa dalje do zadnjeg broja u kojem je objavio raspravu „Katalog katoličkih župa u Bosni i Hercegovini XVII. vijeka“. S Josipom Butorcem napisao je kratku Poviest Katoličke crkve u Hrvatskoj koju je izdalo Društvo sv. Jeronima u Zagrebu 1944. godine.

Pred odlazak u Rim priredio je svečani i opsežni broj časopisa Croatia Sacra u kojem su prezentirane veze Hrvata sa Svetom Stolicom, vjerska povijest Hrvata, zatim što su ugledni Hrvati doprinijeli katoličkoj filozofiji, teologiji, umjetnosti i znanosti, u čemu su bili zaslužni za Sv. Stolicu te koje su blaženike i časne sluge Božje dali Katoličkoj Crkvi. Kako je to naišlo na dobar prijem, u znanstvenim katoličkim krugovima rodila se ideja da se ta studija objavi i na stranim jezicima, prvo na talijanskom, a zatim na španjolskom i engleskom. Iznimno raznolika djelatnost svećeničkih, profesorskih, humanitarnih, znanstvenih, uređivačkih i mnogih drugih poslova obilježila je njegov boravak u Zagrebu tijekom nepune tri godine.

Zatim dolazi pravi povijesni obrat u njegovom životu: „U kolovozu 1943. bilo je sve odlučeno glede mog puta u Rim. Imenovan sam savjetnikom hrvatske delegacije kod Sv. Stolice – to mi je osiguravalo materijalni opstanak izvan domovine – a ujedno dobio ovlasti da zastupam 16

Franjo TOPIĆ, „Krunoslav Stjepan Draganović (1903.-1983.)“, 13-34

Hrvatski crveni križ i, kasnije Caritas Zagrebačke nadbiskupije.“3 Novu dužnost obavljao je u Rimu, ali mu ratne i političke prilike nisu pogodovale u postizanju većih uspjeha. Uspostavio je dobre kontakte s vatikanskim Državnim tajništvom, njemačkim, mađarskim, slovačkim i na poseban način s engleskim poslanikom u Vatikanu Lordom Osborneom. S obzirom na to da poslije kapitulacije Italije hrvatsko poslanstvo pri Svetoj Stolici nije imalo neki osobiti značaj, Draganović se više okrenuo izdavanju svoje knjige na talijanskom jeziku, u čemu je doživio velik uspjeh. Uvodnik za njegovu knjigu napisao je kardinal Pietro Fumasoni Biondi, protektor Hrvatskog zavoda u Rimu. Tiskana je u 3.000 primjeraka te rasprodana, a zarada od knjige poslužila je kao početni kapital za zbrinjavanje ogromnog broja izbjeglica. Izdanja na ostalim svjetskim jezicima nisu izišla jer Rimski vikarijat nije dao dopuštenje za tisak očekujući, prema Draganovićevu mišljenju, skore političke promjene. Sredinom prosinca 1943. godine Draganović se sastao sa čelnim ljudima Nezavisne Države Hrvatske, ministrima Mladenom Lorkovićem, Milom Starčevićem, Lovrom Sušićem te s predstavnicima Hrvatske seljačke stranke u namjeri da se bez znanja Pavelića poduzme diplomatska aktivnost za prijelaz na stranu Saveznika. Prema Draganovićevu kazivanju, taj njegov posjet Zagrebu bio je opasan za njegov život jer je dobio saznanja da bi mogao biti uhapšen od Gestapoa zbog veza s antifašistima i Židovima u Italiji. Po povratku u Rim u siječnju 1944. s Antonom Wursterom, tajnikom poslanstva NDH-a pri Sv. Stolici, izradio je Memorandum za englesku vladu koji je trebalo proslijediti lordu Osborneu. Uspio je doći do lorda, ali povoljan ishod za Memorandum nije postigao jer je neki Hrvat došao prije do lorda i optužio Draganovića da je ustaša.4 Međutim, on nije odustajao od svojeg političkog rada, bolje rečeno od svojeg društvenog i općenarodnog rada.

Tijekom posljednje dvije godine rata bio je vrlo aktivan u slanju izvješća britanskim i američkim diplomatima u Rimu te savezničkom vrhovnom zapovjedništvu u Sredozemlju kod kojih je tražio očuvanje hrvatske neovisnosti i izlazak iz zemlje Hrvatskih oružanih snaga i izbjeglica, objašnjavajući političke prilike u Hrvatskoj. Draganovićev karitativni rad postao je u to vrijeme još intenzivniji. U prvom redu obilazio je logore od Gonarsa u Furlaniji do Sicilije i Lopara u koje je fašistička Italija smjestila oko 80.000 interniraca, odnosno jasnije rečeno zarobljenika, iz Crne Gore, Istre, Slovenije i iz drugih krajeva koji su bili pod njezinom 3 4

M. AKMADŽA, Krunoslav Draganović: Iskazi komunističkim istražiteljima, 94.

Memorandum i neke druge informacije donosi M. IVUREK, Život i djelo Krunoslava Draganovića, 189-194.

17

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

vojnom kontrolom. Tim je ljudima trebalo pomoći. Za pomoć poratnim izbjeglicama prvo je bila osnovana Hrvatska bratovština sv. Jeronima u Rimu, koja će se kasnije preimenovati u Hrvatski komitet, jer je pomoć bila organizirana prema narodima, sa zadaćom da se izbjeglicama materijalno i duhovno pomogne. Draganović je bio tajnik spomenute Bratovštine.

Papinska pomoć (Assistenza Pontificia) bila je krovna organizacija za pomoć u kojoj su radile mnoge časne sestre i svećenici iz Hrvatske.

Draganović im se priključio u vrijeme općeg meteža – kapitulacije Italije i dolaska Anglo-Amerikanaca. Svoju snalažljivost Draganović je posebno iskazao u spašavanju ljudi iz tamnica koji su bili osuđeni prema talijanskim vojnim zakonima. Prema Draganovićevu iskazu, spašavao je ljude različita nacionalnog, političkog i socijalnog statusa na vrlo nevjerojatne načine, osigurao im legitimaciju HCK (Hrvatskog crvenog križa) potvrđenu od Nijemaca i dao upute o daljnjem kretanju. Osim napornog rada s izbjeglicama Draganović je uspio pomoći mons. dr.

Jurju Magjercu napisati i izdati knjigu na hrvatskom i talijanskom jeziku povodom 500. obljetnice Zavoda sv. Jeronima, odnosno nekadašnje Ilirske bratovštine koja je zbrinjavala izbjeglice pred naletom Osmanlija.5 Dolaskom Saveznika u Italiju Draganović se nakratko povukao iz javnog života. Nastanio se u Kolegiju sv. Jozafata (Rim) i ostao tamo preko godinu dana – do kraja 1945. godine – zatim se preselio u pansion Sestara della SS. Adolarata blizu Trga sv. Petra. Prema Drganovićevu mišljenju morao je napustiti i ovo mjesto stanovanja te se preseliti privatno kod obitelji Ercoli jer se Vatikan nastojao distancirati od njega. Nakon završetka rata, Draganović se potpuno predao radu Hrvatske bratovštine sv. Jeronima osnovanoj pri Zavodu sv. Jeronima u Rimu poput one iz turskih vremena.6 Ova organizacija bila je ujedno i veza s prognanicima i s drugim institucijama za pomoć, a to su bile: Papinska pomoć, Crveni križ, Saveznička uprava svih kampova u Italiji, američka dobrotvorna organizacija National Catholic Wellfare Conference, protestantska organizacija World Council of Churches i mnoga druga katolička dobrotvorna udruženja, ali i talijanska ministarstva, posebno unutrašnjih poslova, a nešto kasnije najznačajniji je bio Komesarijat Ujedinjenih nacija za zaštitu izbjeglica koji je imao svojeg stalnog člana u Komisiji za dodjelu političkog azila. Preko njih je velik broj 5

6

18

Juraj MAGJEREC, Hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu (Istituto S. Girolamo degli Illirici 1453.-1953.), Rim, 1953.

Andrija LUKINOVIĆ, „Bratovština svetog Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama“, Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901-2001): zbornik u prigodi stoljetnice Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Rim, 2001., 771-841.

Franjo TOPIĆ, „Krunoslav Stjepan Draganović (1903.-1983.)“, 13-34

ljudi odselio prvo u Argentinu, a zatim u Paragvaj, Čile, Venezuelu, Brazil, Kanadu, SAD, Australiju, Južnu Afriku i drugdje. Određen broj izbjeglica otišao je na rad u Englesku, Njemačku, Nizozemsku i još neke europske zemlje, a Draganović se potrudio da im se nakon godine dana rada ostavi mogućnost odlaska u treće zemlje. Deset godina Draganovićeva rada s izbjeglicama (1943.-1953.) bilo je intenzivno kao što je bilo sve što je radio u životu. Kroz te godine pomogao je ogromnom broju ljudi, ali i stekao mnogo neprijatelja među crkvenom i političkom elitom. Dr. Simčić, koji je dobro poznavao prilike, napisao je da je Draganović pronašao u Njemačkoj posao za oko 10.000 jadnih prognanika.

Simčić ovako obrazlaže svoje pisanje o Draganoviću: on „nedvojbeno zauzima posebno mjesto i svojom bogatom ličnošću i djelatnošću na znanstvenom polju, još više svojom izvanrednom, upravo herojskom požrtvovnošću u spasavanju tisuća ugroženih ljudi u teškim poratnim godinama, što ga čini jednim od najzaslužnijih Hrvata dvadesetog stoljeća“.7 „Možda je najtežu borbu Bratovština vodila oko spasavanja izbjeglica od izručenja Titovoj Jugoslaviji“ veli Lukinović.8 Bratovština je imala o tome jasan stav da „nitko ne želi izuzeti odgovornosti za ratne zločine one osobe koje su te zločine počinile, jer je to pitanje jasno i svatko tko je kriv treba biti kažnjen“.9 No, mnogi od isporučenih ljudi nisu bili u Jugoslaviji suđeni, nego su bili bez suda pobijeni.10 Nakon Draganovićevih i drugih predstavki sve do američkog predsjednika Trumana, Amerikanci su odlučili da se nijedan osumnjičeni ne može izručiti bez njihove suglasnosti.

Lukinović drži da se Draganovićevim zalaganjem oko 20.000 Hrvata uselilo u Argentinu i još oko desetak tisuća u druge južnoameričke zemlje,11 a da je samo u Njemačkoj zaposlio, kao što tvrdi i dr. Simčić, oko deset tisuća prognanika.12 I među samim izbjeglicama bilo mu je onih nenaklonjenih zbog nekih ljudskih slabosti i zloće, a neki su mu namjestili i velike afere. Međutim, nije ga to omelo u njegovu radu. Prema 7

Milan SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901-2001): zbornik u prigodi stoljetnice Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Rim, 2001., 843.

8 M. SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, 811.

9 M. SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, 812.

10 M. SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, 812.

11 M. SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, 819.

12 M. SIMČIĆ, „Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903-1983)“, 849.

19

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

jednom iskazu komunističkim istražiteljima ostalo je zabilježeno: „Uložio sam veliki trud i svu svoju dovitljivost, da pomognem braći. Ostao sam jednako neimućan kao i prije, što više trošio sam bezobzirno i svoja vlastita sredstva za siromahe i ratnike. Uzdam se u Boga, da mi se nikada nije prilijepio za prste tuđi novac ili tuđe stvari, koje su, posebno ističem, bile određene kao pomoć ljudima u nevolji, iako sam mnoge milijune preko svojih ruku premetnuo.“13 Draganović je pomagao i školovanje studenata kojih je već 1945. godine u Italiji bilo preko 200. Koordinirao je rad domova za studentice u Rimu i studenata u Padovi, a zatim se svojom upornošću i vezama probio do Španjolske putem institucije OCAU (Obra Catolica Auxilio Universitario), koji su primili 40 studenata u Internacionalni kolegij Santiago Apostol, a kasnije je uspješno posredovao za stipendije u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Europskom kolegiju u Strasbourgu. Pored toga, razumijevanje i brigu za radnike u tuđem svijetu pokazao je i izradom Malog priručnika njemačkog jezika za hrvatske radnike, objavljenog 1958. godine, a koji mu je donio dobar prihod.

1.1. Draganović i Zavod sv. Jeronima

Draganović je boravio u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu od 1953. do 1958. godine. Međutim, bio je prisiljen napustiti ovu instituciju zbog pritisaka jugoslavenske vlade na biskupe, uvjetujući njegovim odlaskom iz Zavoda slanje svećenika iz Jugoslavije na studije u ovaj Zavod. Preko istraživanja Draganovićeva boravka u ovom Zavodu moguće je shvatiti slojevitost u poslovima uređivanja odnosa između komunističke vlasti i Katoličke Crkve u Jugoslaviji, koja se odvijala na različitim razinama: od usklađivanja političkih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice, zatim unutarpolitičkih odnosa između države i Crkve.

Kontrolirajući ukupan politički, državni i ekonomski sustav u zemlji, Komunistička partija je preko državnih institucija nastojala uspostaviti dominaciju i nad vjerskim zajednicama, a na poseban način nad Katoličkom Crkvom u Jugoslaviji. Pritisak je vršen na biskupe, ali i na Biskupsku konferenciju Jugoslavije, preko kojih je vlast željela donekle neutralizirati neprijateljsku djelatnost svećenika u inozemstvu, gdje ih je prema nekim podacima bilo 1083, od koji su neki bili na čelu ili su aktivno djelovali u brojnim organizacijama nenaklonjenim jugoslavenskom režimu.14

13 M. AKMADŽA, Krunoslav Draganović: Iskazi komunističkim istražiteljima, 102.

14 M. AKMADŽA, Krunoslav Draganović: Iskazi komunističkim istražiteljima, 11, nota 3. Akmadža ovaj podatak preuzima od Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Ovaj nam broj izgleda prevelik.

20

KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ BIBLIOGRAFIJA Milenko KREŠIĆ

Župa Rođenja Blažene Djevice Marije Njegoševa 2, BiH - 89101 Trebinje

Jedna od bitnih dimenzija životnog puta Krunoslava Draganovića bila je njegova spisateljska djelatnost. Od sedamdesetak naslova, koje smo pronašli tragajući za Draganovićevom bibliografijom, većina je znanstvenog karaktera. Velik dio njih odnosi se na povijest Katoličke Crkve na području Bosne i Hercegovine. Gledajući kronološki, najznačajniji Draganovićevi znanstveni radovi objavljeni su do kraja II. svjetskog rata i nakon njegova povratka u domovinu. U vrijeme prognaničkog emigrantskog života susrećemo tek pokoji. Dva su njegova rada odnosno šest koja su pronađena u njegovoj zaostavštini objavljena posthumno.

Bibliografija koju donosimo uglavnom je koncentrirana na Draganovićev znanstveni rad i u tome smislu smatramo da je ona zaokružena. Međutim, ovdje još vjerojatno nedostaju neki Draganovićevi članci koje je objavljivao po raznim novinama do kojih je iz praktičnih razloga bilo teško doći. Također, možda postoji još i koja njegova natuknica u enciklopedijama, ovdje navedenim, jer ove do kojih smo došli, došli smo listajući sveske. Moguće je da je nešto oku promaklo.

Premda je, kako smo već naveli, većina Draganovićevih radova/ članaka znanstvenog karaktera ipak nemaju svi isto značenje, stoga smo se odlučili ne navoditi ih po abecednom redu, nego prema značenju odnosno opsegu. Na prvo mjesto smo stavili ono što je Draganović samostalno objavio, potom njegove Šematizme, pa radove u zbornicima i s drugim autorima. Središnje mjesto zauzimaju njegovi radovi objavljeni u znanstvenim časopisima. Posljednje tri skupine su ono što je objavio u kalendarima i godišnjacima, enciklopedijama i leksikonima, časopisima i revijama. Unutar svake skupine radovi su raspoređeni po abecednom redu.

505

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

I. Samostalno objavljeno 1.

2.

3.

4.

Hrvoje Bošnjanin (Krunoslav Draganović): Hrvati i Herceg-Bosna (Povodom polemike o nacionalnoj pripadnosti Herceg-Bosne), Sarajevo, 1940.

Katarina Kosača bosanska kraljica. Prigodom 500-godišnjice njezine smrti (25. X. 1478.), Sarajevo, 1978.

Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog područja u vrijeme vladavine Turaka, Mostar, 1991. – prijevod Draganovićeve doktorske disertacije: De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinis saeculo XVII., koja je najprije objavljena u dva dijela u Orientalia Christiana Periodica u Rimu, 1937., i to pod naslovima: „Massenübertritte von Katholiken zur „Orthodoxie“ im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenherschaft“ i „Über die Gründe der Massenübertritte von Katholiken zur „Orthodoxie“ im kroatischen Sprachgebiet“, vol.

III., str. 181-232 i 550-559. Oba rada su objavljena iste godine u Excerpta ex Orientalia Christiana Periodica, vol. III., i to pod prvim spomenutim naslovom.

Pregledna karta Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini nekad i danas, Sarajevo, 1935.

II. Šematizmi

1.

2.

Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, prema mandatu preč. Episkopata Jugoslavije, izradio Dr. Krunoslav Draganović, Sarajevo, 1939.

Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji 1974, - s drugim autorima, Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb, 1975.: „Povijesni osvrt na biskupije na području Bosne i Hercegovine“ [pretisak iz Općeg šematizma Katoličke crkve u Jugoslaviji] Zagreb, 1973.

III. U zbornicima i s drugim autorima 1.

506

„Croatian lands in the light of statistics“, Antun BONIFAČIĆ – Clement MIHANOVICH (ur.), The Croatian nation in its struggle for freedom and independence, Chicago, 1955., 355-391.

Milenko KREŠIĆ, „Krunoslav Draganović. Bibliografija“, 505-511

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

„Iz prošlosti župe Stup“, Augustin KRISTIĆ (ur.), Spomenica 50. godišnjice RKT župe Stup 1890-1940., Sarajevo, 1941., 5-60. Isti tekst je objavljivao u Katoličkom tjedniku od br. 6/1941., do br.

18/1941. „Izvještaj jednog stranca“, Komušina i Kondžilo s posebnim osvrtom na Usorsku banovinu i stari Kuzmadanj, Komušina, 1981., 123-127. „Katolička Crkva u sredovječnoj Bosni“, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga prva, Sarajevo, 1942., 685-766. – drugo izdanje: Sarajevo, 1991. „Kolorit Bosne u životu i radu Izidora Poljaka“, Izidor Poljak 1883.-1924., Zagreb, 1986. „Naselja i migracije na Kupresu“ – dodatak knjizi: Miroslav DŽAJA, Sa kupreške visoravni, Monografija rodnog kraja, Slavonski Brod, 1970., 317-516. „The biological extermination of the Croats in Tito’s Yugoslavia“, Antun BONIFAČIĆ – Clement MIHANOVICH (ur.), The Croatian nation in its struggle for freedom and independence, Chicago, 1955., 293-308. „Usora – Kuzmadanj – Komušina“ Komušina i Kondžilo s posebnim osvrtom na Usorsku banovinu i stari Kuzmadanj, Komušina, 1981., 8-116.

Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb, 1944. (s Josipom Butorcem).

IV. U znanstvenim časopisima

1.

2.

3.

4.

5.

„Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i njegovo izvješće Svetoj Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji (1638.)“, Croatica Christiana periodica 10 (1982.), 73-99. „Biskup fra Jeronim Lučić (o. 1575 – 1643) i njegova doba, II. dio: Povijesne prilike“, Croatica Christiana periodica 11 (1983.), 33-79. „Hrvatske biskupije (Sadašnjost kroz prizmu prošlosti)“, Croatia sacra 20-21 (1943.), 78-130. „Izvješće apostolskog vizitatora Petra Masarecchija o prilikama katol. naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni god.

1623. i 1624.“, Starine JAZU, knjiga XXXIX., Zagreb, 1938., 1-48. „Izvješće fra Tome Ivkovića, biskupa Skradinskog, iz godine 1630.“, Croatia sacra 7 (1934.), 65-78.

507

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

6.

„Katalog katoličkih župa XVII. vieka u Bosni i Hercegovini“, Croatia sacra 22-23 (1944.), 89-127. Ovaj rad je objavljen i kao posebni otisak, Zagreb, 1944.

7. „Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas: Prilog uz istoimenu historijsko-statističku kartu“, Croatia sacra 8 (1934.), 175-216.

8. „Katolička Crkva u otomanskoj Bosni u XIX. stoljeću“, Vrhbosnensia 16 (2012.), 143-200. Ovdje se radi o četiri rada koja je pripremio fra Robert Jolić: „Stanje Katoličke Crkve“, „Izlazak iz Getta“, „Vjerski prijelazi“ i „Borba između austrijskog i francuskog utjecaja u Bosni“.

9. „Otomanska Bosna u XIX. stoljeću i carski namjesnici u njoj“, Vrhbosnensia 16 (2012.), 463-499. Radi se o dva članka koja je također pripremio fra Robert Jolić: „Pogledi na zadnje desetljeće turske vlasti u Bosni“ i „Carski namjesnici“.

10. „Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813). Izdanje Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 1971., 247, 8 listi fotosa i 1 karta“, Crkva u svijetu 7 (1972.), 171-185.

11. „Tobožnja ‘Stjepanska biskupija – Ecclesia stephanensis’ u Hercegovini“, Croatia sacra 4 (1934.), 29-58.

V. U kalendarima i godišnjacima

1.

2.

3.

4.

5.

6.

508

„Hrvati katolici Bosne i Hercegovine u svjetlu statistike“, Grad na Gori, Almanah bogoslovskog zbora Stadler, 1926., 127-151. „Donja Hercegovina prije 300 godina“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 25 (1935.), 135-141. „Zadnji katolici u okolici Trebinja“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 26 (1936.), 159-166. „Bosna u očima apostolskog vizitatora Petra Masarechija g.

1624.“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 27 (1937.), 215223. Poseban otisak. Napretkova kulturno-historijska zbirka – Sarajevo 1937., 3-11. „Jedan sudbonosni vijek u povijesti Hrvata katolika Bosne“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 31 (1941.), 19-28. „Biskup Kraljević u obrani svoga naroda“, Hrvatski kalendar – Chicago, 1966., 98-117.

Milenko KREŠIĆ, „Krunoslav Draganović. Bibliografija“, 505-511

7.

„Kalvarija hrv. naroda g. 1945.“, Hrvatski kalendar - Chicago 1954., 94-101.

VI. Enciklopedije i leksikoni

„Banja Luka, diocesi di“, Enciclopedia cattolica,1 sv. II., 788-789. „Belgrado (Beograd), Arcidiocesi di“, Enciclopedia cattolica, sv.

II., 1176-1177.

3. „Benković 1., Ambrozije“, Hrvatska enciklopedija,2 sv. II., 392.

4. „Brdo, sjedište bosanskog biskupa“, Hrvatska enciklopedija, sv.

III., 270.

5. „Cataro (Kotor), diocesi di“, Enciclopedia cattolica, sv. III., 11651166.

6. „Crkvina“, Hrvatska enciklopedija, sv. IV., 115.

7. „Čičevo“, Hrvatska enciklopedija, sv. IV., 301-302.

8. „Domnius hl.“, Lexikon für Theologie und Kirche,3 sv. III., 500.

9. „Drašcovič (Draskovics, Georg de Trakosćan“ Lexikon für Theologie und Kirche, sv. III., 542-543.

10. „Epidauro“, Enciclopedia cattolica, sv. V., 418-419.

11. „Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini“, Hrvatska enciklopedija, sv. III., 159-162.

12. „Macedonia – storia ecclesiastica e civile“, Enciclopedia cattolica, sv. VII., 1758-1761.

13. „Mostar-Duvno, diocesi di“, Enciclopedia cattolica, sv. VIII., 14821483.

14. „Ragusa (kroat. Dubrovnik)“, Lexikon für Theologie und Kirche, sv. VIII., 971-972.

15. „Sirmium “, Enciclopedia cattolica, sv. XI., 759.

16. „Trebigne (Tribunia, Trebinje), diocesi di“, Enciclopedia cattolica, sv. XII., 454-455.

17. „Bosnien u. Herzegowina“, Lexikon für Theologie und Kirche, sv.

II., 620-621.

1.

2.

VII. Časopisi i revije

1 2 3

1.

„Ako vjeruješ u Boga, imaš još pet minuta... (Izrazito emigrantska

Enciclopedia cattolica, Città del Vaticano, vol. I.-XII., edita negli anni 1948-1954.

Hrvatska enciklopedija, sv. I.-V., Zagreb 1941.-1945.

Lexikon für Theologie und Kirche, sv. 1-10, Freiburg, 21957.-1965.

509

Krunoslav Stjepan Draganović – svećenik, povjesničar i rodoljub

4

510

tragedija)“, Novi život, Revija za vjersku obnovu, Rim, 1967., 213224.

2. „Bosna u priči, šali i anegdoti“, Hrvatska revija, Buenos Aires, 15 (1965.), 225-236.

3. „Bosna u priči, šali i anegdoti“, Hrvatska revija, Buenos Aires, 15 (1965.), 341-350.

4. „Deset godina života Herceg-Bosne u brojkama“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 1/1933., 7-8.

5. „Deset godina života Herceg-Bosne u brojkama“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 2/1933., 20-22.

6. „Deset godina života Herceg-Bosne u brojkama“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 3-4/1933., 43-45.

7. „Dva stoljeća teritorijalnog pomicanja katolika u Bosni i Hercegovini“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 3/1932., 31-35.; 4-5/1932., 55-57; 6/1932., 68-70.

8. „Iz crkvene prošlosti“,4 Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 10/1932., 123-124.

9. „Iz povijesti carigradskog patrijarhata do IX. st“, Vrhbosna, 1-2 (1935.), 6-14.

10. „Katolici Herceg-Bosne pred 190 godina“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 1112/1933., 134-140.

11. „Kod Vaseljenskog patrijarha“, Vrhbosna 4 (1935.), 4-87.

12. „Los horrorosos crímenes de Tito que todavía non tuvieron su Nueremberg – Con motivo del Décimo aniversario de la Tragedia más grande del pueblo Croatia“, (Stravični Titovi zločini još uvijek čekaju svoj Nürnberg: u povodu 10. obljetnice najveće tragedije hrvatskoga naroda), Hrvatska revija, Buenos Aires, 3 (1955.), 1-6.

13. „Naše redovništvo u inozemstvu“, Vrhbosna, 1933., 289-292.

14. „Neka brojke govore“, Vrhbosna, 6-7 (1938.), 149-152.

15. „Nikakva (me) prijetnja ne će odgovoriti od puta, koje mi moje svećeništvo i moje hrvatsko rodoljublje nalaže“, Hrvatska revija,

Potpisano s K. – vjerojatno njegovo.

Milenko KREŠIĆ, „Krunoslav Draganović. Bibliografija“, 505-511

Buenos Aires, 17 (1967.), 357-358.

16. „O broju katolika u Jugoslaviji“, Vrhbosna, 1940., 65-67.

17. „Propast župe Vodičeva“, Napredak, Glasilo hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Sarajevu, 9-10/1934., 106-110.

18. „Proslava 500-godišnjice hrvatske ustanove svetog Jeronima u Rimu“, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1 (1953.), 201-205.

19. „Sjećanja na Milivoja Magdića – Prigodom 15-godišnjice njegove mučeničke smrti“, Hrvatska revija, Buenos Aires, 13 (1963.), 187-200.

20. „Susret s Hrvatom generalom, ruskim guvernerom Port Arthura“, Hrvatska revija, Buenos Aires, 14 (1964.), 281-282.

511

512

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB

18

KRUNOSLAV STJEPAN DRAGANOVIĆ SVEĆENIK, POVJESNIČAR I RODOLJUB

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET - HKD NAPREDAK - HRVATSKO KATOLIČKO DOBROTVORNO DRUŠTVO ZAGREB: GLAS KONCILA 2014.