Leopoldova uljanica

U nekim pričama mogu se prepoznati portreti župljana i karizmatičnih kapucina čiji su životi ugrađeni u Župu svetog Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi. To je umjetnički je prepričan dnevnik župe u danima izgradnje svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Leopoldova uljanica

D ub ravka Rovi čanac

“Dragi mali svetac”, sveti Leopold Bogdan Mandić, povezuje ovu zbirku veselih, toplih i poučnih priča za djecu i odrasle.

Prikazane su zgode iz života sv. Leopolda, ali i prisutnost tog svetog zagovornika u srcima i potrebama vjernika.

Leopoldova uljanica

Du br av ka Rov ičanac

ISBN 978-953-241-497-4

www.glas-koncila.hr

Cijena: 55 kn

¤

Dubravka RoviÄ?anac

Leopoldova uljanica

Dubravka Rovičanac

Leopoldova uljanica Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Mala Makova knjižnica. Knjiga 18 Ilustracije: Ante Čulo, akademski slikar Lektura: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedelja Tiskano u ožujku 2016.

ISBN 978-953-241-497-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000923352.

D u b r avka Rovi Ä? a n ac

Leopoldova uljanica

Glas Koncila Zagreb, 2016.

LEOPOLDOVA ULJANICA

Sadržaj Priče o svetom Leopoldu Zgoda svetog Leopolda..............................................7 Otac Leopold i neposlušna teta Elizabeta..............13 U ormaru gospara Santantonija...............................19 Čudna vila..................................................................22 Kamenčić sv. Leopolda.............................................25 Sveti Leopold i žvakaća guma.................................30 Putovanje svetog Leopolda......................................35 Leopoldova uljanica..................................................39 Papamobil u Dubravi................................................45 Zaboravljena jabuka..................................................50

Priče o Leopoldovu svetištu u Zagrebu Zadnji dan...................................................................54 Fra Jankova smreka...................................................59 Cvijetak muke Kristove............................................64 Plavooki Krist.............................................................68 Don Bosco...................................................................71 Ljetni sveti Nikola......................................................75 Postavljanje kipa sv. Leopolda................................82 Pogovor ...........................................................................86 O autorici........................................................................87

5

LEOPOLDOVA ULJANICA

Z

Zgoda svetog Leopolda

amislite malu kamenu crkvicu u primorju, onakvu za kakvu kažu da je »na preslicu«. Preslica je drvce plosnata presjeka s dvije uzdužne rupice za vunu.

Preslice danas miruju u etnografskim muzejima. Koji i dođu u njih, rijetko će prepoznati taj nekada običan, svakodnevan uporabni predmet, štapić što su ga vrijedne ženske ruke okretale dok nije bilo odjeće koja se lako mogla kupiti u trgovini. Preslicu, dakle, možda nikada i niste vidjeli, ali ste zato sigurno prošli pokraj koje malene kamene crkvice uz Jadransko more. One na svome prvom zidu, iznad ulaznih vrata nose kameni tornjić sa stupićem u sredini, nalik na preslicu. U tom tornjiću crkvice nose zvona. Iznad njih, točno ponad ulaznih vrata, uvijek stoji kameni križ, koji od davnih vremena prkosi buri i teškim vremenima. Stražnja strana crkvice kameni je zaobljeni bubanj, često s prozorčićem. Eto, možda baš takav jedan prozorčić, na kapucinskom samostanu uz jednu takvu kamenu crkvicu na preslicu, pridonio je da hrvatski narod dobije svoga najvećega malog svetca.

Bijaše to ovako: Duga ljetna večer, kad je Zdravomarija već odzvonila, a sunce se skrilo u more, vrijeme je kad se cijelo primorje hladi prije spavanja. Kamene ulice tople su kao dlan ruke, kuće se žare ugrijane od dnevne žege, pa nitko i ne pomišlja na spavanje. Tada djeca uhvate još nekoli7

Dubravka Rovičanac

ko trenutaka igre na suhome, jer im kupanje i užitak u moru tijekom dana nisu bili dovoljni. Zrak je miran i gust, nigdje ni tračka vjetra. Oko crkvice skakuću i love se djeca, četiri dječaka od kojih desetak godina. Najveći od njih crne je kose i suncem opaljenih mišica boje čokolade. To je Ivan, najživlji dječak u Herceg Novom. U školi nestašan, na moru spretan, a zbog svoje domišljate i bistre glave omiljen među dječacima. Nešto niži od njega su Filip i Jakov, blizanci plave kose, što je od mora i sunca dobila platinast sjaj. Jednako su brzi i spretni kao Ivan, i od njihove jurnjave zvoni kameno dvorište ispred crkvice.

Najmlađi od njih, mali Bogdan, svjetlosmeđe glavice i sitnih kostiju, češće zastaje i odmara se, dok oni divlje trče i nabadaju krpenu loptu. Štoviše, kad u trku naiđe pred vrata crkvice, uvijek zastane, pogleda gore, pa kimanjem glave pozdravlja križ na vrhu preslice.

I tako, dok je Bogdan pozdravljao križić nad ulazom, Filip je s druge strane crkvice loptu udario ponešto prejako, pa je stara krpena kugla završila na prozoru samostana. Nabila se baš u odškrinuto usko okno. Valjalo ju je dohvatiti, a doskočiti se nije moglo. Nije dugo prošlo kad su dječaci dotrčali do maloga Bogdana.

– Bogo, pomozi nam, lopta nam je zapela uz prozor.

– Rekao sam vam da takva igra uz crkvu nije pristojna! No ni naša lopta u samostanskom prozoru ne može ostati... Recite, kako da vam pomognem? Što si smislio, Ivane?

– Dići ću te na ramena, ti se upri nogama o zid, pa ćeš nam dohvatiti loptu! Može?

– Penjati se po zidovima samostana, to ne bih nikad činio... Ne pristoji se... – zastao je mali Bogdan, a dječaci su se narogušili, jer im je bilo poznato kako Bogdan znade biti uporan kad provodi nešto što misli da je pobožno.

8

LEOPOLDOVA ULJANICA

– Ali bez lopte od naše igre nema više ništa! – rastužio se Jakov, pa prišao Bogdanu, obuhvatio ga oko sitnih ramena i stao ga prijateljski zibati. Dječak se nećkao i stajao oborenih očiju.

– A zamisli i kako će se fra Spiridon ljutiti kad u prozoru samostana nađe krpenjaču! – zagudio je Ivan, a Bogdan je podignuo oči prema licima svojih drugova. Ona su se odužila, a pred svim očima zaigrala je slika starog redovnika, lavovskog lica, kao isklesana iz kamena.

Svaka crta toga lica, ispod proćelava tjemena, odavala je sabranu strogost.

Okomite bore među obrvama i u kutovima usana nikada se nisu blažile, čak niti dok je na oltaru u rukama držao Presveto. Oči su gledale strogo i optužujuće, kao da u tebi vide i najsitniji skriveni grijeh, kao da si sav od stakla. Bojali su se strogog redovnika i odrasli, građani, pomorci i vojnici iz Boke, a kako ne bi dječaci od desetak godina! Stvarno, fra Spiridon silno će se ljutiti nađe li prašnjavu krpenjaču u prozoru! Znao je to Bogdan, jer je u želji da bude Bogu drag često bio kod fra Spiridona na ispovijedi. Skrušeno je primao velike pokore i teške riječi koje je njemu, nedostojnu grješniku, u tami ispovjedaonice znao uputiti strogi ispovjednik.

– No dobro, dohvatit ću vam je. Ali ne želim prljati zid samostana nogama! – reče Bogdan i dječaci dođu do prozorčića.

Blizanci su sitnoga dječaka pridigli na Ivanova ramena, a ovaj je stao tik uza zid, raširio se po njemu kao pauk i držao Bogdana dok je nastojao dohvatiti loptu nabijenu između rešetke i pritvorena prozorskog krila. Kako je Bogdan nastojao da ne dotiče nogama zid, nespretno se ljuljao, pa mu ručica nesigurno zahvati loptu i umjesto da ju privuče, ona mu upadne u mračnu sobu. Ivan je spustio Bogdana na tlo, pa ljutito zavikao: 9

Dubravka Rovičanac

– Malen si i nespretan, nikad ništa od tebe!

U Bogdanu je proključala vruća dalmatinska krv, pa je prasnuo: – Luđače, to si me ti nagovorio!

Kako će se samo fra Spiridon ljutiti kad u sobi nađe našu loptu!

Dječaci mu nisu odgovorili, već su se okrenuli i bez riječi otišli. Bogdan je ostao potišten, pa polako krenuo kući. Teško je prošla ta večer za Bogdana.

Svoju nevolju povjerio je sestri, a ona mu je rekla da će ga povesti fra Spiridonu da ga savjetuje kako da se popravi i da ga kazni ako je potrebno.

– Ali ja želim i na svetu ispovijed! Tako sam teško zgriješio, teško, preteško! – mucao je Bogdan sav zabrinut i žalostan.

Nakon obiteljske molitve dugo nije mogao usnuti, prisjećajući se strogih Isusovih riječi: »Vaše neka bude – da, da, ne, ne. Što je više od toga, od Zloga je.« Boljelo je maloga Bogdana što je nogama gazio zidove samostana u kojem žive Bogu posvećeni ljudi, u mjesto molitve ubacio nedostojnu krpenja10

LEOPOLDOVA ULJANICA

ču, a najviše što je grubom riječju uvrijedio dječaka kojega je volio. Teško je usnuo i rano se probudio. Sa sestrom je došao pred samostanska vrata blijed i stisnut. Jedva je čekao da u svetoj ispovijedi skine s duše pretežak teret.

Fra Spiridon ih je uveo hodajući kroz crkvicu oštrim korakom. Sestra je redovniku objasnila što se dogodilo, a maleni Bogdan je tihim glasom od njega zatražio svetu ispovijed. Fra Spiridon kratko je kimnuo, stavio na se ljubičastu štolu i sjeo iza rešetaka drvene ispovjedaonice, u mrak. U tamnoj utrobi ispovjedaonice Bogdan je kleknuo na klecalo. Gutajući suze, priznao je Gospodinu svu težinu grijeha koji mu se jučer dogodio, i kako je nezgodu prouzročio, i kako se na zlo dao nagovoriti, i kako je, na samom kraju, popustio srdžbi koja ga je obuzela, pa uvrijedio svog prijatelja Ivana. Ispovjednik je Bogdanovo mucanje slušao bez riječi. Činilo se kao da sam Gospod uvrijeđeno šuti. Nakon beskrajno duge šutnje kroz drvene rešetke ispovjedaonice mali Bogdan je čuo: – Nepromišljeni dječače! Silno si uvrijedio Boga i pogrdio njegovu svetu Crkvu. A ogriješio si se i o Kristove riječi kojima nas Gospodin upozorava: »Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ›Glupane!‹, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ›Luđače!‹, bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Bogdan je od tih riječi zadrhtao do dna duše, a ispovjednikovu odluku o pokori dočekao je potpuno zbunjen.

– Kleknut ćeš tu nasred crkve i klečati u molitvi da okaješ svoje grijehe!

I tako je u praznoj crkvi sitni dječak klečao na hladnom kamenu i mislio duboko žalostan: – Zašto se mora postupati tako grubo s dječakom zbog jedne neznatne pogrješke? Kad budem velik, želim postati redovnik, fratar, ispovjednik, i bit ću vrlo milosrdan i blag prema grješnim dušama.

11

Dubravka Rovičanac

P

Pogovor

riče iz ove zbirke ujedinjuju lik »dragoga malog svetca«, Leopolda Bogdana Mandića.

Priče su nastajale u vremenu od dvanaestak godina, za vrijeme gradnje i opremanja njegova svetišta u zagrebačkoj Dubravi.

Tako ove priče donose niz živopisnih zgoda iz života sv. Leopolda, ispričanih na maštovit način. Tu su zgode iz đačkog života povezane sa svetcem i njegovim svetištem, a u nekima ćemo naći portrete važnih svećeničkih osobnosti i fikcijom zaodjenut svojevrstan dnevnik života vjerničke zajednice tog svetišta.

86

LEOPOLDOVA ULJANICA

D

O autorici

ubravka Rovičanac rođena je u Zagrebu 1963. godine. Odrastala je uz kapucine, gdje je u kapelici, a potom u crkvi posvećenoj sv. Leopoldu dugogodišnja liturgijska suradnica. Radi kao učitelj savjetnik hrvatskog jezika u Osnovnoj školi dr. Ante Starčevića u Zagrebu, u neposrednoj blizini crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi. Od listopada 2002. surađuje na Hrvatskome katoličkom radiju s pričama za laku noć u ciklusu Bubica u uhu.

Objavila je nekoliko slikovnica, CD-a i zbirku priča Tomolina.

87

Biblioteka Mala Makova knjižnica Lojzekov vrt Sonja Tomić Vatrene ptice Odabrane priče iz Makove škrinje Sonja Tomić (prir.)

Tomolina Priče o odrastanju Dubravka Rovičanac Pet božićnih priča Jelica Gjenero

U noći Stjepan Tomić

Čarobna riječ Sonja Tomić

Molitva od 10 kilometara Sonja Tomić

Božićna bojanka iznenađenja Tomislav Kučko

Župnik tješitelj Sonja Tomić Plamena srca Hrvatski sveci i blaženici Sonja Tomić

Djevojčica nalik ruži Jelica Gjenero Velikani vjere u Hrvata Album za samoljepive sličice

Mali anđeo Michael O’Brien

Bonifacije, sin Bezgrješne Sonja Tomić

Slikopriče Sonja Tomić

Radosne priče i pjesme Tomislav Baran

Sv. Marko Križevčanin Martin Pleše - Hrvoje Pleše

U nekim pričama mogu se prepoznati portreti župljana i karizmatičnih kapucina čiji su životi ugrađeni u Župu svetog Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi. To je umjetnički je prepričan dnevnik župe u danima izgradnje svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Leopoldova uljanica

D ub ravka Rovi čanac

“Dragi mali svetac”, sveti Leopold Bogdan Mandić, povezuje ovu zbirku veselih, toplih i poučnih priča za djecu i odrasle.

Prikazane su zgode iz života sv. Leopolda, ali i prisutnost tog svetog zagovornika u srcima i potrebama vjernika.

Leopoldova uljanica

Du br av ka Rov ičanac

ISBN 978-953-241-497-4

www.glas-koncila.hr

Cijena: 55 kn

¤