Mali koncil 02/2007/08 by Glas Koncila

KUTIJA PUNA TALENATA “KRUH NESIT” I “KRUH S NEBA” “MATEMATIÈKI VJERONAUK” ŠIŠMIŠI I PADOBRANCI

listopad_07.indd 1

17.9.2007, 11:29:15

PIŠE: VIC & RIŠE: TICI TONKA, MOGU LI DOBITI MALO?

TO JE NAJBOLJI KRUH!

PEKLA GA JE MOJA BAKA! OD DOMAĆEG BRAŠNA, SA SJEMENKAMA!

MMM… MALI JE SENDVIČ PA BISMO ONDA OBJE MOGLE OSTALE GLADNE…

FUUUJ! TO NE VOLIM!

PIH! IONAKO IMAŠ NEKI ČUDAN KRUH…

MENI JE NAJBOLJI KUPOVNI KRUH IZ PEKARE! SLASTAN, BIJEL, MEKAN KAO PAPERJE…

MA, TO UOPĆE NIJE KRUH! NAJBOLJI JE DOMAĆI - TVRD, PUN, ŽUT POPUT KOLAČA!

DAJ, KLARA, TI PRESUDI! KOJI JE TEBI KRUH BOLJI?

NI JEDAN, NI DRUGI…

…AKO GA NE ZNAMO PODIJELITI S DRUGIMA! NAJBOLJI JE ONAJ KRUH KOJI SE ZAJEDNIČKI JEDE!

KOJI TI KRUH NAJVIŠE VOLIŠ? ZAŠTO? KAKO DIJELIŠ KRUH S DRUGIMA? ZNAŠ LI TI PONEKAD ZAMOLITI KRUHA OD DRUGOGA? OPIŠI MI NEKU TVOJU ZGODU IL’ NEZGODU, SVJEŽU KAO KRUH! NAJBOLJE SASTAVKE NAGRAĐUJEM!

OmotListop07.indd 2

25.9.2007 13:26:29

GODINA XLII. BR. 2 (425)

listopad 2007.

LISTOPADSKI RAZGOVORI Cijelu noć se ja odmaram, a ujutro - razgovaram! Danju radim i tumaram, a navečer - razgovaram! Ti mi, brate, odgovori: Kakvi su to razgovori, s kime ja to “pregovaram”?

Umjesto uvodnog pisma, pozivamo vas da riješite ispunjaljku i u njenim obojenim, potom i obrojčenim poljima otkrijete jednu posebnu vrstu razgovora, o kojoj pjeva i ova pjesmica-pitalica!

S Papom u Austriji (str. 5)

Na misijsku nedjelju - s misionarima i “padobrancima”! (str. 6-7)

U životinjskom (ali i ljudskom) svijetu izgled često vara! (str. 44-45) Svakodnevnim “razgovorima” iz ispunjaljke, u mjesecu listopadu pridodat ćemo još posebne “razgovore”: • ponajprije razgovor s Majkom Božjom, znan po imenu “krunica”; • u iskrenom razgovoru zahvalit ćemo Bogu Stvoritelju i na kruhu, na svim darovima jeseni plodne i prirode rodne na Dan zahvalnosti za plodove zemlje, druge nedjelje u mjesecu; • treće listopadske nedjelje imat ćemo i posebne “misionarske razgovore”, kad ćemo misliti na one koji svijetom šire Riječ Božju među siromašnima, bolesnima, zaboravljenima… Mi sve te razgovore nećemo zaboraviti! A u ponuđenim Makovim sadržajima, sigurni smo, naći ćete još puno razloga za puno manjih i većih “listopadskih razgovora”! Zato, navalite na zagonetku, i na Mak! Tri, četiri… sad! - Vaši urednici

Nasmijani kruh na “najstranicama” (str. 32-33)

Stripovi, igrokazi, šale, zagonetke... “sve u šesnaest”! (str. 21-36)

mali koncil - MAK

01.indd 1

25.9.2007 14:55:16

SLUGA SAM TVOJ! Sluga sam Tvoj, o Bože! Sluga sam beskoristan! Učinio sam ono što sam bio dužan učiniti.

27. nedjelja kroz godinu, 7. listopada Hab 1,2-3; 2,2-4; Ps 95; 2 Tim 1,6-8.13-14; Lk 17,5-10

Kada uplakanog razveselim, žalosnog oraspoložim... Kada gladnome pripravim jelo bez mrmljanja... Kada operem košulje, ispeglam hlače... Kada...

To bi svaki put trebao izreći kad god učinim neko dobro djelo bližnjemu pored sebe! Ja sam Tvoj Nakon svega toga i takva mi je dužnost zapisana mogu reći u mom imenu. da sam sluga Tvoj, Bože! Kada dajem novac Učinio sam ono što onome koji ima manje... sam bio dužan učiniti Kada nekome jer si me stvorio pružam riječ utjehe... i postavio na komadiću zemlje Kada s nekim provedem da činim ono neko vrijeme... što sam od Tebe poučen! Kada očajniku vratim radost u životu... Z A DATA K Kada zalutalom Koje ću dobro djelo učiniti svojim bližnjima? Napravi raspored, “križaljku” pokažem pravi put...

svojih dobrih djela! Na gornji dio tablice ispiši dane u tjednu, a s lijeve strane stavi imena onih s kojima živiš i koji su ti važni: mamu, tatu, brata, sestru, baku, djeda, prijatelje... Napravi “mrežu” pa praznine ispuni dobrim djelima!

ZAHVALNOST Nismo mogli više izdržati našu izoliranost. Željeli smo živjeti kao i svi ljudi! Nitko nam nije mogao pomoći, sve dok nismo čuli da će Učitelj proći našim putem do Jeruzalema. Dočekali smo ga i molili da nam se smiluje! Nismo dugo čekali da se odluči hoće li nas ozdraviti ili ne! Rekao nam je da odemo svećenicima, da se njima pokažemo i da oni potvrde da smo zdravi. Nije nas ni dotakao, ni izgovorio riječi ozdravljenja, nego samo to. Povjerovali smo i putem - ozdravili. Bili smo sretni! Svećenici su nam otvorili put boravka s ostalima!

mali koncil - MAK

02_4Nedj.indd 2

28. nedjelja kroz godinu, 14. listopada 2 Kr 5,14-17; Ps 98; 2 Tim 2,8-13; Lk 17,11-19

Koje li samo radosti! Svatko je otišao svojim putem. A ja, ostao sam sâm, jer sam bio stranac u toj zemlji! Bio sam sretan, ali, nešto mi je nedostajalo da budem potpuno sretan. S tim mislima, krenuo sam putem, kojim sam i došao. Putem mi je sinulo! Pa da, moram zahvaliti!

Moram brzo pronaći Učitelja i reći mu HVALA za vraćeno dostojanstvo. Pronašao sam ga i zahvalio mu jer mislim, da zahvala ipak pripada kulturi čovjekova srca! Isus me radosno primio i pitao za ostalu devetoricu. Možda je očekivao da ćemo svi zajedno doći, ali nismo... Doći će oni, rekao sam Učitelju, ali sada su sigurno zauzeti svojom srećom. Doći će oni, ako u srcu posjeduju dar zahvalnosti...

Z A DATA K

Za koga i za što si sve zahvalan(zahvalna) Bogu? Dopiši to na strelicama na slici!

25.9.2007 9:29:43

Piše: Josip Šimunović

USTRAJNOST

29. nedjelja kroz godinu, 21. listopada Izl 17,8-13; Ps 121, 2 Tim 3,14-4,2; Lk 18,1-8

Uvijek želimo da naše molitve budu kod Boga odmah prihvaćene i na najbolji način uslišane! Ali, situacije u životu nam pokazuju da našim, običnim, ljudskim očima ODMAH ne vidimo toliko željeni rezultat. I što onda? Počinjemo sumnjati u Boga! Pa, postoji li On zaista, je li čuo molbe, želi li riješiti naše probleme, voli li nas, je li...? Naša molitva i vjera prolaze tada kroz ispit ustrajnosti i poniznosti!

“Neće li Bog obraniti svoje izabrane, koji dan i noć vape k njemu, sve ako i odgađa njihovu stvar. Kažem vam, ustat’ će žurno na njihovu obranu...”

Tada bi onaj koji ima malo vjere trebao duboko pohraniti u svoje srce ove Isusove riječi i od njih živjeti:

Potrebno je biti budan i ustrajno moliti! Kao i sirota udovica!

Kada smo izrekli Bogu molitvu koju On svakako čuje, ostavimo Njemu učinkovitost ili brzinu izvršavanja zamolbe. On najbolje poznaje nas i zna što nam u kojem trenutku života najviše treba za dobro nas samih!

Vjerujemo li u to?

S RUKOM NA SRCU S pogledom prema dolje i rukom na srcu, s glasom gorčine i pokajanja molim pred Tobom, Gospodine! Smiluj se meni grešniku! Tvoj sam i Tvoj želim biti, ali slabosti i grijesi znaju me udaljiti od Tebe! Više se puta znam boriti protiv njih, a još više puta znam biti pobijeđen! I zato mi je teško! Zato tražim Tvoje velikodušno oproštenje! Ne uvedi me u napast jer ne znam hoću li imati snage prebroditi je! Ako me i opet uhvati nespremnog, mogu pasti, a onda kako ću Te Gospodine hvaliti s tamom u srcu?

Z A DATA K Kakva je tvoja molitva? Moliš li često i radosno? Napiši svoju molitvu (sam odaberi za koga ili što ćeš moliti) tako da ti svaki red počne jednim slovom riječi MOLITVA!

30. nedjelja kroz godinu, 28. listopada Sir 35,12-14.16-18; Ps 34; 2 Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14

A hvaliti Te želim jer sam Tvoj i znam što sve činiš za mene. Molim Te, smiluj se meni, Tvome stvoru i daj mi snage da Te uvijek hvalim čistog pogleda i s radošću na usnama!

Z A DATA K Evanđelje ove nedjelje nas potiče da malo razmislimo o sakramentu pomirenja ili ispovijedi. Što ti znaš o tom sakramentu? Priznaješ li svoje pogreške ponizno i skromno poput carinika ili “uopće nisi grešan”, poput farizeja? Za svoju dobru i iskrenu ispovijed možeš sam napisati svoj vlastiti ispit savjesti. Neka ti u tome pomogne vjeroučitelj(ica)! mali koncil - MAK

02_4Nedj.indd 3

25.9.2007 9:30:12

Svetkovina Svih Svetih, 1. studenoga Otk 7,2-4.9-14; Ps 23; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

SITNICE SVETOSTI Blaženstva su put k svetosti, Put k Tebi u vječnost. Kada čujem Tvoj govor o blaženstvima, onaj što si izrekao na Gori, pomislim kako je to koji puta teško za slijediti i da nikada neću postići svetost. Ali, svetost ipak nije daleko od mene. Ona mi je blizu i to toliko blizu da ni sam nisam svjestan njezine blizine. Put moje svetosti je moj život koji prihvaćam kao dar od Tvoga Oca. Put moje svetosti je moja svakodnevica. kada god nekoga posjetim, kada nekome pomognem, nekoga pokušam utješiti, kada nekoga pomirim, kada spriječim svađu ili sukob, kada nekoga razveselim,

odvedem u kino, kazalište ili šetnju, kada obavim svoje dužnosti, kada prihvatim sebe i sa svojim manama, i sa svojim vrlinama, s nakanom da one posluže za proslavu Boga u mom životu polako ostvarujem svoju svetost.

I JA MOGU BITI SVET! I JA MOGU BITI SVETA!

Svetost nije daleko. Ona je pored mene i daje mi se svakog dana, i to dvadeset i četiri sata, non-stop! Od naoko meni sitnica, sastoji se moj dan, moj život i moja svetost! Sitnice su sitnice, ali biti savršen u sitnicama, nije sitnica. Ipak nije blaženstva teško slijediti, ma koliko god mi se ona činila nedostižnima!

ČOVJEK NA SMOKVI

Z A DATA K Što sve mogu biti putovi moje svetosti? Odgovori na to pitanje gledajući gornju sliku!

31. nedjelja kroz godinu, 4. studenoga Mudr 11,22-12,3; Ps 145; 2 Sol 1,11-2,2; Lk 19,1-10

Bio samo prezren i odbačen, u društvu me nitko nije volio, jer sam u njihovim farizejskim očima bio grešnik, pristalica okupatora i izrabljivač naroda. No, nekome sam, ipak, bio drag i takav! Bio je to jednostavno On! Učitelj! Htio je doći k meni na objed! Prihvatio sam radostan ponudu i tada doživio obraćenje! On mi je vratio ugled, dostojanstvo čovjeka. On mi je oprostio sve i prihvatio me kao da ništa zla nisam učinio. Moje srce više nije pritiskao kamen težine i gorčine zbog mojih djela. Bio sam radostan!

Z A DATA K

Uzmi list papira. U sredini papira napiši svoje ime. Oko njega napiši imena učenika i učenica tvoga razreda i to tako da crvenom bojom napišeš imena one s kojima se rado i često družiš, plavom bojom one s kojima se rjeđe družiš, a crnom bojom one s kojima se ne voliš mali koncil - MAK družiti! - Učini nešto lijepo onima čija si imena ispisao crnom bojom!

02_4Nedj.indd 4

Farizeji i narod, opet me nisu mogli shvatiti! Mislili su da sam od novca poludio i da pred Isusom izvodim neku komediju da bih ga pridobio u svoje redove... A dogodilo se suprotno! Učitelj je mene pridobio i pokazao mi put koji vodi do sreće vječnog života, put koji mi je bio tako blizu, ali zbog svjetlosti i zveketa novca tako daleko. I danas još uvijek živim od tog susreta. Stvari su se u mome životu uvelike promijenile! Ljudi me prihvaćaju, drugačije me gledaju i procjenjuju, premda sam zadržao isti posao! No, sada sam pravedan. Moja sreća nije novac, nego Isus. Volio bih kada bi svi znali cijeniti Njega i Njegove riječi! Bio bih sretan kada bi svi otkrili kako je On nepropadljivo bogatstvo, a ne ono što si sami zamislimo u svojim glavama.

25.9.2007 9:31:45

I MALI HRVATI DOČEKALI SVETOGA OCA

jeca su bila važan dio posjeta pape Benedikta XVI. Austriji, od 7. do 9. rujna, a u njegovu dočeku sudjelovala su i djeca hrvatskih vjernika. Ispred crkve Devet anđeoskih korova u Beču Papu su zajedno s tatom i mamom dočekali Eva, Ilija i Viktor Vidović te mu predali kruh koji su zajedno ispekli. Za taj su se susret dobro pripremali, a u njihovom bečkom domu ih je snimala i austrijska televizija ORF. Najstariji Viktor kaže da uopće nije imao tremu kad se susreo s Papom. Ilija je bio sretan što ga je Papa blagoslovio, a dvogodišnja je Eva odmah nakon pozdrava Papi spokojno zaspala u tatinu krilu. Kad se probudila, odmah se sjetila susreta s Papom. Dok su naši Hrvati pozdravljali Benedikta XVI, na trgu ispred crkve ih je gledalo više od 6000 školaraca iz austrijskih katoličkih škola, koji su na kiši u žutim kišnim kabanicama satima čekali dolazak Mala Eva Vidović je zaspala Benedikta XVI. u tatinu krilu Djeca su dočekala Papu čim je stigao na bečki aerodrom. Pjesmom „Pozdravljamo te, papa Benedikte”, 150 dječaka i djevojčica iz katoličke osnovne škole „Sv. Franjo” iz Beča izrazilo je Papi srdačnu dobrodošlicu. I na središnjem slavlju u austrijskom marijanskom svetištu Mariazell mnoštvo je ministranata i ministrantica sudjelovalo u euharistijskom slavlju s Papom. A tisuću ministranata i ministrantica iz Bečke nadbiskupije stajalo je u špaliru na putu kojim je papa Benedikt prolazio od Nadbiskupske palače do katedrale sv. Stjepana. Odjeveni u kišne Ministrantice u Mariazellu se nisu kabanice, ministranbojale kiše ti su pokazali da su spremni izdržati i kišu i hladnoću, da bi „uživo” vidjeli Papu i sudjelovali u euharistijskom slavlju s njime. (vk)

AUSTRIJSKA DJECA S PAPOM - ZA MISIJE!

a poziv papinskih austrijskih misijskih djela (“missio”), djeca su papi Benediktu XVI. priredila lijep “misijski doček”. Na trgu ispred bečke katedrale sv. Stjepana Svetom Ocu petero djece predalo je lijepe crteže, koje su austrijska djeca risala nadahnuta geslom posjeta “Gledati u Krista”. Mnogi lijepi crteži s Isusom i pisma završili su u Papinim rukama. “Papa Benedikte XVI, ti si cool, super. Sretni smo što te imamo”, napisali su Simon i Clemens iz Gornje Austrije. “Molim Vas, molite za jednu djevojčicu koja ima rak”, poručila je Papi djevojčica, koja ima petero braće i sestara. Za vrijeme Papina posjeta, austrijski “missio” je skupljao dobrovoljne priloge za nekadašnju djecu vojnike u Ugandi, da im pomognu u povratku u redovni život. Ruandske pobunjeničke skupine u rat su odvele preko 20 tisuća djece, koja su morala pljačkati i ubijati. “Missio” je dosad već pomagao mnogoj djeci, koja su uspjela pobjeći od svojih otimača, da se vrate u normalan život, započnu školovanje i steknu neku izobrazbu. “Drago mi je što vam se tijekom svoga posjeta Austriji mogu obratiti, jer ste se aktivno uključili u misijsko djelo. Hvala vam na crtežima i pismima, koje ste mi poslali”, zahvalio je Benedikt XVI. malim misionarima u svome pismu zahvale i pozvao ih da ne izgube svoj misionarski duh kad odrastu. “Cijenim vaše zalaganje u misijskome djelu... Mnogo je, naime djece, koja još ne poznaju Isusa”, kaže Papa, “i nažalost ima jednako mnogo onih koji nemaju osnovnih uvjeta za život: hrane, zdravstvene skrbi, školovanja; mnoga djeca nemaju mogućnosti živjeti u miru i bezbrižnosti. Crkva im se obraća, posebno preko misionara. I vi doprinesite svoj dio u tome.” (vk)

mali koncil - MAK

05Papa.indd 5

25.9.2007 9:45:07

“PADOBRANCI” U CRKVI Iz daleke Rusije, s obala najplićeg mora na svijetu, Azovskoga, opet su nam se javile naše misionarke i vjerne “makovice”, karmelićanke BSI s. M. Augustina Mesarić i s. Mirjam Bubnić. Pročitajte kako je to lijepo biti misionar!

vog ljeta naša župa bila je domaćin biskupijskom susretu mladih, koji se održava svake tri godine. Očekivalo se tristotinjak ljudi iz mnogih gradova. Gdje ih smjestiti, kad se u našu župnu kapelu nekako ugura jedva pedesetak ljudi!? Zato smo rezervirali mjesta u jednom dječjem odmaralištu na Azovskom moru. Svi su bili na nogama: naši mladi, koji će dočekivati goste; župljani, koji će primiti one koji dolaze ranije; djeca, koja su crtala i pisala plakate; mladi iz ostalih župa, koji su pripremali molitve i pjevanje; župnik, koji je bio dežurni ‘’taksist’’ u svim potrebama… Svatko je dobio neki zadatak, a nas, sestre, zapao je zadatak da dvoranu s velikim, prljavim prozorima, pretvorimo u lijepu kapelu, gdje ćemo moliti tih pet dana.

Saša i Nikolaj uče moliti

ema susreta bila je obitelj, te se s. Augustina dosjetila prozore zatvoriti zavjesama na kojima će biti likovi obitelji, koje sa svih strana dolaze k Svetoj obitelji. No, trebalo je prije sve temeljito očistiti.

Saša i Nikolaj, dva nova ministranta

Jedan dan smo meli, drugi samo prali pod… Osoblje, koje tamo radi, i ostali, koji su tamo odmarali, sa znatiželjom su zavirivali i gledali što radimo. Divili su se kako dvorana postaje sve ljepša, pitali su smiju li i oni doći na misu. Veselili smo se što smo ih “podsjetili” na Boga, jer u tom selu nema nikakve crkve. Kad smo već svi bili umorni, primijetila sam sedmogodišnjeg dječaka, Sašu, koji nedaleko živi, a tu se dolazi igrati. Iako nikada nije vidio ništa slično časnoj sestri, brzo smo se sprijateljili. Naravno, pitao je zašto sam tako obučena, a onda sav sretan otrčao do s. Augustine, i pohvalio se: “Ja znam tko ste vi. Iz Crkve!” I od tada se nije micao od nas. Doveo je i svog prijatelja Nikolaja. Kako smo najviše bile u kapeli, moleći se i pazeći da sve bude u redu, a Saša i Nikolaj se nisu micali od nas, brzo su uočili kako se svi križaju, klanjaju, mole… Za sve su tražili objašnjenje…, a uskoro ugledasmo i njih dvojicu kako rade isto! Nisu znali moliti, ali su nam donosili molitvenik pa bi pokraj nas crtali ili samo tiho sjedili. Nisu ih više zanimale ljuljačke u dvorištu…

VJEROVJESNIK (Premetaljka)

On Božjega NOSI MIRA, ruši moć lažnih kumira, neznabošce Kristu vodi, ka spasenju i slobodi!

Koga Bog najviše voli? Posljednju večer, kad su svi pošli na zabavni program i molitvu k moru, a ja ostala na svojem ‘’dežurstvu’’, mislila sam da će biti malo tišine. No, ugledah tri para znatiželjnih očiju. Bila su to djeca iz dječjeg doma u Moskvi, koja su nedavno došla u odmaralište. ‘’Što je tu? Ovdje je tako lijepo! Zašto imate te slike po zidu? Što se radi sa svetom vodom? A smijem li poljubiti križ? Ja znam, ja sam gledao Þlm, kad su Isusa, no, kako je ono bilo…” I, počela je nenadana kateheza: morala sam im objasniti zašto otac grli rasipnoga sina, kako je Isus dospio na križ, kako nas Bog voli i čeka u nebu. “Ja znam, mi imamo i svoga anđela čuvara!” - dodao je Dima i naučio nas svoju molitvu, koju smo svi zapisali, a Ana je dodala: “Nisam znala da je Bog tako dobar! Ja sam tako radosna!” Kapela, Božja kuća, u dječjem odmaralištu. Nadala sam da će se mnogi ljudi susresti s Njim, a On je pokazao koga najviše voli. Kao da nam je opet govorio: “Pustite malene, neka dođu k meni, njihovo je kraljevstvo Božje”. Ta, kome je Božja ljubav potrebnija negoli djeci bez roditelja! A koliko još ima djece, koja nisu čula da postoji Bog! Zato on šalje nas, misionare, po cijelom svijetu. Pridružite nam se svojom molitvom! A možda i vi možete nekoga od svojih prijatelja dovesti k Isusu? s. Mirjam i s. M. Augustina

mali koncil - MAK

06_07Misije.indd 6

25.9.2007 12:55:00

OD TAMNE DO SVJETLO ZELENE… Mladi sa slike, u zelenome, đaci su kamerunske škole u gradu N’Gaoundereu, gdje djeluje hrvatska misionarka uršulinka s. Mirjam Šurjan. I baš kao što su njihove odore u svijetlim i tamnim tonovima iste boje, tako nam s. Mirjam opisuje svijetle i tamne strane života mladih u “zelenom” Kamerunu (i nogometni reprezentativci im igraju u zelenim dresovima!)…

oš su mi u mislima državni ispiti naših đaka. U cjelini, više od 60% učenika od njih 650 uspješno je položilo ispite. Najbolja je bila velika matura koju je položilo 70% đaka, a najslabija mala matura, gdje je tek njih 44% uspjelo proći ispit… No, zašto vas zamaram brojkama? Bolje da zajedno razmislimo o onome što je utjecalo na taj uspjeh ili neuspjeh…

Napasti u “zemlji mladih”

naši su mladi, kao i ostala mladež u svijetu, izloženi velikim napastima, koje najviše dolaze putem masmedija: televizije, interneta, videoÞlmova… S tom razlikom da su u Kamerunu “svi mladi”, odnosno više od 50% stanovništva mlađe je od 15 godina! Više učenika iz viših razreda povjerilo mi se da su bili toliko navezani na gledanje televizije i kojekakvih Þlmova da je to bio glavni razlog što su ponavljali razre-

Učenici 5. i 6. razreda u kapelici Kolegija

de. Kod kuće uopće ništa nisu učili, već samo gledali televiziju! Maturantica Danijela pak, požalila mi se da su joj se druge djevojke podrugivale zato što nije s njima pošla “u avanture” s dečkima. A onda, pred ispite, sve te nevaljalice trčale su vračevima, misleći kako će im oni pomoći u školi. Na kraju, sve su pale na ispitu, koji je Danijela položila… Doista je teško mnogim kamerunskim djevojkama. Zbog siromaštva na njih se s raznih strana vrše pritisci da se podaju lošem životu ulice. Nije im lako ustrajati u čistoći i dobroti, kad ih često ni vlastita obitelj ne podupire. Čak i one koje su zaručene, nerijetko trpe velike napasti od strane zaručnika. Dječaci upadaju i u druga iskušenja. Maturant Brice otkrio mi je kako je strastveno zavolio jednu kockarsku igru (“pione”), na kojoj se vrlo lako moglo zaraditi, a još puno lakše izgubiti velike novce… Oba su mu roditelja radila, imao je dosta džeparca i… svaki dan po završetku škole jurio je na tržnicu, gdje bi “igrao”, odnosno kockao sve do večeri! Ocjene su mu se počele srozavati i zaprijetilo mu je da će pasti razred. U zadnji čas se osvijestio, ali bilo mu je izuzetno teško odreći se strastvenih igara… Zbog svega toga svojim đacima uvijek govorim da se okane zalaženja u barove i noćne kluboS. Mirjam s profesoricom Elizabeth i đacima u N’Gaoundereu

ve, jer to u početku izgleda vrlo nevino i bezopasno, a onda se učas nađu sputani lancima zla te lako upropaste svoju mladost i cijeli život.

U svijetu boja

druge strane, ministarstvo za školstvo bdije nad mladima i traži da svaka škola ima svoju urednu uniformu. Naši imaju svijetlozelene bluze i tamnozelene suknje ili hlače. Kolegij Bernons ima crne suknje i hlače, a svijetlocrvene bluze; protestantski kolegij ima svijetloplavu uniformu, dvojezična gimnazija svijetlosmeđu… Neki imaju narančaste odore, mala djeca žute, roze… Te žarke boje njima odlično stoje, a kad je Dan mladih tad cijeli grad osvane u predivnom šarenilu! I nema tu da se u školu dolazi u trapericama ili minicama! Ni govora! I kosa mora biti uredna: dečki kratko ošišani, djevojke su urednim pletenicama ili s nekom kopčom u kosi. Nema u školi nikakvoga posebnog isticanja, razlikovanja ili nekih “otkačenih” tipova… Možda bi se i vama tako svidjelo? •••

Znam da ste i vi, djeca i mladi u domovini Hrvatskoj, izloženi raznovrsnim napastima. Stoga, molim i za vas, neka vas Bog sve vodi i neka Duh Sveti dade snage nekima da se odazovu i Božjem pozivu! Jer i nas, redovnica i misionarki je malo, čekamo pojačanja! Preporučujemo se i vama, makovcima! Vaša s. Mirjam mali koncil - MAK

06_07Misije.indd 7

25.9.2007 10:10:13

jerovali ili ne: svatko od vas jedincat je na kugli zemaljskoj! Na svijetu ne postoji ni jedan drugi čovjek koji je kao ti! Čak niti jednojajčani blizanci nisu potpuno identični. Premda svi imamo oči, nos, usta, ruke, noge, glavu, ipak smo jedni od drugih veoma različiti. Svatko od nas je čudesno djelo Božje stvaralačke moći sastavljeno od tijela, misli, osjećaja, iskustava, ideja, želja. Već je psalmist prije više tisuća godina zapisao: “Hvala ti što sam stvoren tako čudesno...” (Ps 139,14-16).

Bog te poziva: zivi svoj zivot! Prispodoba o povjerenim talentima (Mt 25,14-30)

oista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.« »Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’« »Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’« »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’« »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

No, Bog se ne zanima za čovjeka samo zato jer je plod njegove čudesne stvaralačke moći. Bog gleda čovjeka kao suradnika. Obdario ga je darovima i sposobnostima da zajedno s njim sudjeluje u stvaranju svijeta i Kraljevstva Božjega. Svakome od nas Bog daje mogućnost da ostvarimo svoj život. Unatoč toj mogućnosti, mnogi ljudi životare, puštaju da život pored njih prolazi, a da ga ne uzmu u vlastite ruke. Ne otkrivaju niti koriste talente koje posjeduju. A na kraju života će reći: “Mogao sam živjeti sasvim drugačiji život, ali nisam.” Nekima u sobi vise slike slavnih nogometaša, glumaca, itd. Žele biti kao oni, jer misle da bi tako stekli više poštovanja i ugleda. Ipak, ne možemo živjeti život drugih ljudi niti bogatstvo i poznatost čine sretnima. Čovjek je sretan tek kada svoje sposobnosti i darove iskoristi i razvija u okviru mogućnosti koje su mu dane. Ljudi koji se nikada ne odvaže iskoristiti svoje mogućnosti, otkriti tko su oni sami, živjeti svoj život - često osjećaju da žive nekim drugim životom koji sami ne žele. No, ne moramo svi biti glazbeno nadareni poput Beethovena, pametni poput Einsteina ili nogometaši poput Kake, da bi bili zadovoljni u svome životu. Bog nas poziva da budemo ono što jesmo i da iskoristimo darove koje nam je svakome dao. U ogledalu pogledajte ne samo lice, nego i dušu!

Što nas prispodoba uči? − Prispodoba na prvi pogled zvuči kao da hvali zaradu, bogatstvo i zgrtanje novca. Kao da poručuje da je u tome smisao života. No, njezina poruka je mnogo dublja. Isus je uzimao primjere iz svakodnevnoga života, kojima je izražavao dublju poruku. − Talenat se koristio kao uteg ili novčana vrijednost. Prema bibličaru dr. Rebiću, jedan talenat vrijedio je oko 6000 drahmi i vagao oko 26 kg. Kada u prispodobi gospodar (Bog) slugama povjerava talente, znači da im povjerava nešto što ima vrlo veliku vrijednost. − Talenti su Božji darovi i sposobnosti, kojima je obdario svakoga čovjeka od samoga rođenja. Netko ih ima više, a netko manje. No, bez obzira na različitu mjeru, smisao je da nam ih je Bog dao da ostvarimo svoj život, da ga živimo tako da izgrađujemo svijet oko sebe i doprinosimo rastu Kraljevstva Božjega. A na-

mali koncil - MAK

PrPric08_09.indd 8

25.9.2007 10:29:23

grada je neizmjernija: zajedništvo s Bogom u vječnosti. − Bez obzira na različitost darova koje smo dobili i okolnosti u kojima živimo, nema čovjeka koji nešto ne bi mogao ili ne bi znao učiniti. Najveći propust je u tome da zakopamo svoje darove, naša nemarnost da otkrivamo svoje vrijednosti i koristimo ih za dobro. Ako se tako ponašamo, ne zakopavamo samo sebe, nego i svoju odgovornost pred Bogom. − Talenti nisu samo izvanredne nadarenosti u glazbi, matematici, umjetnosti, nogometu i sl. Talenti iz prispodobe su sve one vrijednosti i osobine kojima nas je Bog od rođenja obdario. Naša je zadaća njih otkrivati, za njima tragati i ugraditi ih u svoj život. Započeti možemo od sasvim malih stvari: razvijati sposobnost slušanja drugoga, pomagati u školskoj zadaći, utješiti prijatelja, napisati pjesmu mami, itd. Poruka je da smo odgovorni za darove koji su nam povjereni. − Istina, u smislu svjetovnog bogatstva i prirodne nadarenosti, među nama ima razlike. Tko je bogat, još se više bogati, a siromašni postaju još siromašniji. Netko je vrlo spretan, a drugome pak ništa ne polazi od ruke. No, o tome ne govori

Radni list: MOJI TALENTI U svoju bilježnicu narišite sebe ili zalijepite svoju sliku. Uokolo zalijepite talente (kao na našoj slici) pa na njih upisujte one darove koje ćete na sebi polako otkrivati. Za početak - na našem crtežu odmah upišite one svoje darove za koje već znate!

MALE VJEŽBICE ZA UPOZNAVANJE SAMOGA SEBE! • Pipremite ogledalo i od kartona napravite nekoliko “talenata” u obliku novca. Najprije se vjeroučitelj gleda u ogledalo i opisuje svoj izgled. Zatim uzme talenat i nabraja sve što može i zna: plivati, čitati, pisati, govoriti... Zatim ste vi na redu. Poput vjeroučitelja, opišite svoj izgled i nabrojite što sve možete i znate. • Pripremite jastučić s tintom za pečate. U jastučić umočite kažiprst i otisnite ga na jedan od talenata. Usporedite otiske vaših prstiju i opišite ih. • Napunite svoju “kutiju s blagom”. Lijepo urešenu kutiju stavite na posebno mjesto. U nju ćete stavljati svoje “talente” i to tako da je napunite lijepim šarenim kamenčićima! Svaki put kad otkrijete neku svoju darovitost, osobinu ili dobro djelo koje ste učinili - napišite to na kamen(čić) i stavite ga u kutiju. Tako radite tijekom čitave prvopričesničke pripreme. A na kraju iz kutije izvadite i pregledajte svoje kamenčiće. Iznenadit ćete se koje ste sve bogatstvo na sebi otkrili! • Prispodobu o povjerenim talentima pripremite s vjeVeć otisak prsta pokazuje ro učiteljem kao pantomimu s četiri člana, koju ćete da je svaki čovjek jedinstven i nezamjenjiv izvesti pred vašom prvopričesničkom skupinom.

Isusova prispodoba. Poruka je u tome da se radi o talentima za kraljevstvo Božje i da u tom smislu Bog nikoga nije zakinuo. Nadarenost za Kraljevstvo Božje ima svatko. “Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste”, kaže Isus. Dakle i najmanja djela, vrijednosti i darovi kod Boga imaju presudnu snagu za vječnu radost u Kraljevstvu Božjemu. − Na kraju, ne zaboravimo na naš odnos prema Bogu. Ne smije biti označen strahom i nepovjerenjem. Naprotiv, s povjerenjem u svoga Stvoritelja i u prijateljstvu s njim prihvatimo zadatak koji Bog stavlja pred nas na početku našega života. priredila s. Valerija Kovač mali koncil - MAK

PrPric08_09.indd 9

25.9.2007 10:30:28

ZRNCE PIJESKA

ala Gospa, ljeta dosta,” kaže naš narod. Nasmiješeno se prisjećam te izreke nekoliko dana prije početka školske godine sjedeći na obali mora. Ovo nekoliko dana prije ponovnog ulaska u školu, među đake i obveze, slađi su i draži od cijelog ljetovanja u žarkim ljetnim mjesecima. Pa i s mojom djecom je tako. Vrište, luduju i skaču u more, već preplanuli, bez straha od sunčanih opeklina. Sunce je nekako strpljivije, a žega blaža. Na ručnik na kojem se sunčam uselila se zrnca pijeska. Tjeram ih rukom, a ona bježe kao živa, skrivaju se među vlakna tkanja, lijepe se za stopala, uvlače se među nožne prste... Ono najupornije, koje se sakrilo između malog i domalog prsta na nozi, uhvatim palcem i kažiprstom, spremna da ga bacim u more. - Aa-ciha… - zasvrbi me jagodica palca. - Aaa-ciha! - čujem još jednom i u nevjerici spustim zrnce na ispružen dlan. - Brr, nikada nisam voljela promjene temperature… - začujem glasić tihan, sitan, a jasan i čist kao komadić isprana morskog kamena. - Gle gdje sam se našla! Na živom dlanu ljudske ruke! Baš Þno. To je zato što je nedjelja - nastavljaše glasić, dok sam ja naslonila ruku na koljeno i približila glavu da mi ne promakne niti riječ.

- No, današnja je nedjelja zbilja čudesna! Nedjeljom je gore posebno lijepo. Svi su sjajno raspoloženi, a i On je spremniji na igru nego obično. Nama, svojim dvorjanima, znade ispuniti koju luckastu želju. - Gdje gore? - zapitala sam znatiželjno. - Hi, hi, na nebu, pa jasno. - Među oblacima? - Ma ne, na nebu, u raju, među onima koji su Njemu dragi. - Kažeš da si zrnce pijeska iz raja? - Psst, nikome to ne kazuj! Nama koji smo maleni, kao Djetešce Isus, Stvoritelj u nebu rado ispunja želje, čak i kad su luckaste. - Zar je gore to tako? Nigdje nisam čitala ili čula nešto slično... -čudim se ja. - Hi, hi, hi, - zagrcne se zrnce pijeska sve od dobre volje. - Danas je moja nedjelja, pa mi je Svevišnji Vladar ispunio ovu želju: Dopustio mi je da provedem još jedan dan na Zemlji kao zrnce pijeska. - Zašto baš kao zrnce pijeska, mogla si tražiti štogod drugo... - Kraj Njegove prisutnosti ništa ti ne treba. Tako je pisala još velika Terezija, čije ime i ja u skromnosti nosim. A ovo sa zrncem, to je naša šala... - Ti si, dakle, Terezija! - Mala Terezija - ispravi me zrnce. Rano su me prozvali malom. Dok sam hodila među svojim sestrama, vidjela sam mnoge koji su se trudili da postanu važni ili svojim znanjem, ili svojim položajem, ili svojom svetošću. Ja sam bila mlada, jako bolesna sestrica karmelićanka, i veliki put svetosti, pisanje mudrih knjiga i velika djela bili su mi sasvim nedostupni. Zato sam Stvoritelja molila: “Daj da budem malena, sitna kao zrnce pijeska, neznatna i nevažna u ljudskim očima, kao što bijaše Djetešce Isus u očima svojih susjeda”. - A, sad znam tko si, tvoju sličicu dobila sam kod karmelićanki u Brezovici i nosim je u novčaniku kraj slika svoje obitelji! - razveselila sam se poznanici. - Ma da, nosiš me svuda, samo ne u razred... nasmije se opet zrnce.

- Točno, torbu obično zaboravim u zbornici. Eh, ljeto je prošlo, škola je već tu....- uozbiljila sam se. - Odmorila se jesam, ali kad se sjetim škole... Djece i njihovih mušica, preosjetljivosti, osvetoljubivosti i nezajažljive čežnje za pravdom i pažnjom... Ispravljanja zadaća, svake lektire koju treba pročitati i pregledati, nesporazuma s nestrpljivim roditeljima, testova, počinjenih šteta i gluposti zločestih đaka... Baš mi se i ne ide.... - Možda je baš to, biti strpljiv i pažljiv s malenima, raditi svoj posao savjesno i s ljubavlju tvoj mali put svetosti - nasmije se Mala Terezija od Djeteta Isusa, to čudesno zrnce pijeska, a onda opet kihnu. - Aaaciha! Sad sam se već pregrijala od topline tvoga dlana! Molim te, vrati me u more. Neznatna uživat ću još malo u Božjem moru prije nego se vratim gore. Ako se ne varam, tek je podne.... Cijela nedjelja još je preda mnom! Slavljen neka bude On, naš gospodar i kralj! Ostaj s Bogom! Pozdravi Ga i podsjeti Ga na mene - kažem joj u šali, a onda dlanom zahvatim u bistro more, podižući malu pješčanu oluju na morskome dnu. Zrnca pijeska zasjaju na suncu, pomiješaju se i zaplešu, pa se smireno sljube s dnom. Dubravka Rovičanac

mali koncil - MAK

10_MTEREZIJA.indd 10

25.9.2007 13:12:27

KRK

S ISUSOM JE SVAKA TORBA LAKŠA!

i učenici OŠ »Fran Krsto Frankopan« iz Krka započeli smo i ovu školsku godinu misom u crkvi Majke Božje od Zdravlja. Crkva je bila prepuna djece, njihovih roditelja, učitelja. Vjeroučiteljice Mirjana i Vesna pomogle su nam da bolje sudjelujemo i radosno pjevamo. Ipak, po nečemu je ova misa bila posebna! Ispred oltara nalazio se magarčić napravljen od stiropora. Nosio je dvije

PORUKA VJEROUČENICIMA I VJEROUČITELJIMA:

VJERONAUK ODGAJA ZA SLUŽBU ČOVJEKU!

iskup Đuro Hranić, nekadašnji makovac, kao predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju, upu tio je na početku nove školske i vjeronaučne godine poruku svim učenicima, roditeljima, vjeroučiteljima, vjeroučiteljicama, katehetama i katehisticama, redovnicama i svećenicima, te im udijelio Božji blagoslov. Polazeći od toga da je kršćanska vjera plod iskustva susreta s Isusom, biskup Hranić istaknuo je kako upravo vjeronauk u školi, zajedno s katehezom na župi, stvara prigodu za osobni susret čovjeka s Kristom. Kršćanska vjera ne počinje znanjem, nego Božjim darom, ali vjeronauk pomaže da tu vjeru još bolje upoznajemo i razumijemo, još snažnije prihvatimo. No, ipak školski vjeronauk nije dovoljan. Iskustvo osobnog susreta s Kristom stječe se u slavljima kršćanske zajednice, pa je zato uz školski vjeronauk usko povezana i župna kateheza u kršćanskoj zajednici.

Kao “milosrdni samaritanac”

školske torbe, a oko njega su bile poslagane knjige i bilježnice. Naš župnik Anton Toljanić govorio nam je o tome kako ne samo magarac, već svatko od nas u svom životu nosi teret. Kad ga nosimo zajedno s Isusom, nije tako težak. Zato smo ga na početku ove školske godine zamolili za pomoć i blagoslov. Tako smo s Isusom u srcu krenuli u školske klupe. - Luka Bošnjak, 4.b.

Na primjeru prispodobe o milosrdnom Samaritancu, biskup Hranić istaknuo je svrhu katoličkog vjeronauka, koji mora biti u službi čovjeka. »Katolički vjeronauk u školi, zajedno s cjelovitim evangelizacijskim poslanjem Crkve, gleda u Božjoj ljubavi prema čovjeku uzor ljubavi prema bližnjemu. On je u školi, istina, samo jedan od mnogih predmeta, ali Crkva ipak ima pravo i obvezu kritički prosuđivati sva ljudska i društvena pitanja unutar školskog sustava. Na poseban način Crkva to čini u trenucima ugroze čovjeka, njegova ljudskog dostojanstva te poslanja u društvu i svijetu«, poručio je biskup. Na završetku pisma poziva i roditelje da se odgovorno zalažu za primjeren odgoj i obrazovanje djece, a vjeroučiteljima poručuje: »U vremenu kada obrazovanje neupitno postaje svojevrsni cilj školstva, a odgojnoj perspektivi se ostavlja sve manje prostora, vi upućujte na život milosrdnog Samaritanca koji ne zaboravlja drugoga, ne uzima mu nego mu daje, koji otkriva svoju individualnost punu ljubavi prema čovjeku. Bez naplate. Pun milosti.« Župnike i župne katehete pozvao je da uz školski vjeronauk posebnu brigu posvete sustavnoj župnoj katehezi.

mali koncil - MAK

11_14Vijesti.indd 11

26.9.2007 11:40:20

60 godina od mučeničke smrti mladoga svećenika

NIJE POŠAO KRIVIM PUTEM!

rije 60 godina, 1947. u Istri, u mjestu 4 ubijen je mladi svećenik 1. Mučki je ubijen u župnom stanu, po naredbi tadašnjih komunističkih vlastodržaca. I to upravo na dan kad se u župi dijelio sakrament 3 i kad je sve bilo puno djece i mladih! Mladi svećenik upravo se za njih silno zauzimao i zato je bio „trn u oku“ neprijateljima vjere. Posmrtni ostaci svećenika i mučenika - ubijenog kad mu je bilo tek 27 godina - u njegovu rodnu župu 2 premješteni su tek 1958. godine, zahvaljujući njegovoj neumornoj majci Luciji. Otad, njegov

je grob postao mjesto hodočašća, jer on je nastavio živjeti u svima koji su ga poznavali. Ove godine na dan njegove smrti - 24. kolovoza - održano je tu i prvo hodočašće svećenika iz svih krajeva Crkve u Hrvata. Godine 2004. završen je postupak za proglašenje blaženim mladoga istarskog sluge Božjega, koji je tri godine prije smrti - u vrijeme komunističkih progona Crkve - u svojim zapisima ostavio i ove retke, upućene Bogu: „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja Tvoja. Daj da ne smalakšem nipošto. Daj da ne skrenem krivim putem. Daj mi srčanost da Tebe naviještam tužnom mi trpećem narodu“…

RAČIŠĆE

ZA OBLJETNICU - KRIZMA I KIP IVANA PAVLA II.

pravo na stotu obljetnicu posvete župne crkve, trinaestoro mladića i djevojaka je u župi sv. Nikole u Račišću na otoku Korčuli primilo sakrament svete potvrde. Taj je dan dubrovački biskup Želimir Puljić blagoslovio i kip sluge Božjega Ivana Pavla II, koji je postavljen ispred same župne crkve. Cijelu su se godinu župljani te župe pripremali da proslava ove obljetnice bude što svečanija. Okićena crkva, limena glazba i pjesma, euharistija te zakuska razveselila je sve sudionike slavlja. A kako je kip Ivana Pavla II., djelo akademskog kipara Dražena Prljića, tek dvadesetak metara od mora, već je postao turistička atrakcija, uz koju se mnogi vole fotograÞrati.

mali koncil - MAK

11_14Vijesti.indd 12

26.9.2007 11:41:41

RUŽIĆI

»KRISTOVA RUŽA« CVJETA

upa sv. Ivana Krstitelja u Ružićima, sa dvije crkve, 6 groblja i više od 1800 župljana, najstarija je župa u Zapadnoj Hercegovini. Uz to i vrlo aktivna. To potvrđuje HKD sv. Ivana Krstitelja, više folklornih grupa koje vodi Ivica Iličić, 150 članova FRAME, te odrasli mješoviti i dječji crkveni zbor pod nazivom »Kristova ruža«, koji broji 52 člana. Ovoga su ljeta izdali CD sa deset zbornih pjesama. U župi su svi aktivni, od djece i mladih pa sve do odraslih i starijih vjernika. Sada se uređuje i župna crkva. Na crkvu je postavljeno 18 vitraja, pa mnogi kažu da je to najljepša crkva u dekanatu. U tijeku je uređenje crkvenog dvorišta i izgradnja novog pastoralnog centra, gdje će vjernici još bolje moći ostvarivati svoje ideje i želje. I to će biti jedini pastoralni centar u cijelome dekanatu. - Fra Berislav Nikić

ZAVIDOVIĆI

BOGATO MINISTRANTSKO LJETO

ko je rekao da preko ljeta ministranata nema! Ministranti župe sv. Josipa u Zavidovićima cijelo su ljeto sudjelovali u bogatom duhovnom programu. U lipnju su četiri ministranta sudjelovala na duhovnim vježbama u KŠC-u u Travniku. Svakodnevno su molili, igrali se, sudjelovali u kvizovima i drugim natjecanjima. Bilo im je zabavno družiti se s ministrantima iz Vrhbosanske nadbiskupije. U srpnju su ministranti i mali pjevači bili na kratkom ljetovanju u Splitu. Dan su započinjali i završavali molitvom. Dio dana provodili su na plaži, dio u radionicama. Igrali su se raznih igara, sudjelovali na turnirima i postizali zapažene rezultate. Četiri ministrantice su u kolovozu bile na 2. ljetnom kampu u Gromiljaku kod sestara služavki Maloga Isusa. Vrijeme bi provodili igrajući se grupnih igara, u molitvi i radionicama. Također u kolovozu su svi ministranti išli na jednodnevni izlet u Radunice, gdje su posjetili župnu crkvu sv. Ane. Za sve ovogodišnje izlete zahvalni smo ponajprije Bogu, svojim roditeljima, župniku Miri Bešliću i župljanima naše župe te se odmoreni veselimo novoj školskoj i vjeronaučnoj godini. - Ministranti župe Zavidovići

VODICE

POVEZANI S POKOJNIM PRIJATELJIMA

srijedu, 5. rujna, školarci OŠ Vodice sa svojim nastavnicima, okupljeni u župnoj crkvi, zazvali su Duha Svetoga na početku nove školske godine. Slavlje početka ove školske godine bilo je posebno označeno bolom i tugom, jer su nam samo nekoliko dana prije u ognjenom plamenu na Kornatima poginuli naši dragi Hrvoje i Gabriel, a kasnije i Karlo - vatrogasci, ministranti i prijatelji, koji su kroz osam godina sudjelovali na ovakvim susretima kao vjeroučenici i učenici naše škole. Župnik don Frane Šimat pozvao je nazočne da se pomole za njih i sve druge poginule. Jedan vjernik je za naša tri pokojnika izradio simboličan aranžman: drvo jabuke s plodovima u znaku križa, a u podnožju jedanaest palih jabuka, jedanaest vatrogasaca čiji je život imao ploda, od kojih su njih trojica bili naši župljani i vjeroučenici… I svijeće, kao simbol vjere u život u Gospodinu. Naši pokojni prijatelji ostati će nam u sjećanju, kao dio naše zajednice i naših srdaca. Toga dana upoznali smo i novu vjeroučiteljicu, časnu Mariju Grgat, koja je s vjeroučiteljicom Valerijom pripremala krizmanike za njihovo skoro slavlje. Nakon pjesme uslijedio je zaziv Duha Svetoga - »Dođi, Duše Presveti«, kraći nagovor i molitva vjernika s Oče naš. Prije samog blagoslova župnik je pročitao pismo biskupa Hranića uz početak školske godine. Valerija Buha.

mali koncil - MAK

11_14Vijesti.indd 13

25.9.2007 14:28:20

- Mališani iz Dječjeg vrtića “Cvjetnjak”, skupa s Prijateljima Maloga Isusa - i jedni i drugi iz Vinkovaca - poslali su za misionare veliku pošiljku tel. kartica i pošt. maraka. - Sestre Srca Isusova iz Gospića za misije su poslale veliku omotnicu poštanskih maraka i tel. kartica. - Iz OŠ Tituša Brezovačkog u Zagrebu stigla pošiljka markica za misije, koje su prikupili đaci od 1. do 8. razreda pod vodstvom svoje vjeroučiteljice Veronike Cindrić. - Doroteja Jačmenica Pušenjak iz Sv. Križa Začretja poslala omotnicu

poslali su poštanske marke koje kovcima stigao divovski paket pun maraka za potrebite u misijama. redovito sakupljaju za misionare, poštanskih maraka za misije. - U omotnici sa žigom župe sv. Ante im pridodali još ponešto teletuna Padovanskog iz Zagreba, u - Djeca iz Širokog Brijega, treći i fonskih kartica. četvrti razred Prve Osnovne škole Makov poštanski sandučić stigla i njihova s. Mira L., s puno ljubavi - Za potrebe misija i misionara omotnica s markicama za misije. učenici OŠ Janka Leskovara, s vjesakupili su puno poštanskih mara- Za misionare poštanske markice roučiteljicom Mirjanom, poslali ka za potrebe misija i misionara. šalju i “Tratinčice”, točnije vrtić markice i tel. kartice za misije. - Pošiljku kartica, markica i starog toga imena iz Grubišnog Polja. novca za misije sakupili u zagre- - Učenici OŠ Manuš iz Splita, sa s. - Učenici OŠ V. Nazor iz Križevaca, sa Katarinom Čotić, poslali poštanbačkoj župi sv. Blaža, a sve donijesvojom vjeroučiteljicom Ankicom, ske marke za misije. la s. Dubravka. za svoje nepoznate vršnjake u Africi i naše misionare s ljubavlju su - U izvana prelijepom, a iznutra - Sestre Maksimilijana Šimac i Renata Azinović iz Šibenika poslale uredno složenom Þlatelističkom sakupili dvije omotnice poštanskih su 1000 poštanskih maraka za albumu predobra djeca iz župe maraka. misije. Kraljice Mira, Stanovi iz Zadra, - Iz župe sv. Nikole biskupa u Vin-

Pjesme iz misija

Šišmiš po zraku šišmiš leti Ktadadi plodove na stablo kada sleti, traži jesti. Tko ga u tom može smesti?

Pobjeći im šanse nema, u usta ga svaki sprema. Kroz zrak hrabro letjet znaju, svim kukcima strah zadaju!

Vid potreban njima nije. Koja tajna tu se krije? Ne vide, a vješto lete! Kako znaju gdje da slete?

Šišmiši su baš letači, a posvud se mogu naći. Različitih vrsta ima, poznati su svim ljudima.

I bez vida živjet mogu, i oni su dragi Bogu. Stog’ kad zrakom oni kruže, sa zvukom se tada služe!

U Europi malih ima, poznato je vama svima. A veliki u Africi, zanimljivi ti su djeci!

Sa kukcima ti se hrane, spavat pođu kada svane. Nikog oni ne pitaju kad po noći se skitaju.

Kad ulove, njih osole, jest ih rado oni vole! S praćkam’ djeca njih gađaju, sa znanjem se tim rađaju!

Za spavanje dan je njima. Noć za «igru» paše svima. Kad komarac je u letu, na njeg’ idu ko na metu!

Kad ih vješto skinu s grane, neće njima naći mane: u vreću ih svoju stave i u loncu oni sprave! Fra Stojan Damjanović

gusjenica i leptir

h, jedva čekam da postanem leptir! - reče gusjenica leptiru. - Moći ću cijele dane ići od kupusa do kupusa, a da se ne umorim. Gricneš malo jednoga pa odletiš do drugoga, i tako redom sve dok ne pronađeš onaj najukusniji. Čista uživancija! - Ali leptiri ne vole kupus! - odvrati leptir. - Muka mi je od njega. Što ga rjeđe vidim, to sam sretniji! - Što?! Leptiri ne vole kupus!? - razočarano će gusjenica. - Pa što će mi onda krila? Kakav je to život bez kupusa? - Sve se na svijetu neprestano preobražava i mijenja, razvija i raste - objasni joj leptir. - Ne možeš cijeli život samo jesti kupus. Kada jednoga dana dobiješ krila, vidjet ćeš kako je svijet beskrajno velik i lijep. I to će te promijeniti! Shvatit ćeš kako je život ipak nešto više i da nije sve u kupusu. Više nećeš ići od kupusa do kupusa, nego ćeš letjeti od cvijeta do cvijeta. I svaki će cvijet ostaviti trag na tvojim krilima... - Baš me briga za cvijet i cijeli svijet! - vikne gusjenica. Ne zanima me ljepota, nego kupus! Zašto se uopće moram mijenjati? Meni je dobro i ovako. Neka se mijenja onaj tko je nesretan i nezadovoljan. Svijet je za mene kupus i gotovo! - Tebe ne zanima svijet - nastavi leptir - ali možda je svijetu stalo do tebe! Možda želi da budeš ljepša i mudrija, korisnija... Kažu kako je leptir ljepši što može letjeti dalje. Jer što leti dalje, to posjeti više cvijeća. Nitko ne zna kakva se krila kriju u njemu dok ne poleti. Možda ćeš baš ti odletjeti dalje od svih i pronaći cvijet koji još nitko nije vidio? Možda na svojim krilima doneseš neke nove nepoznate boje i postaneš jedan od najljepših leptira? I ukrasiš svijet svojom ljepotom! Zoran Katić

mali koncil - MAK

11_14Vijesti.indd 14

25.9.2007 14:37:19

Piše: Nikica Mihaljević

MINISTRANT I MOLITVA Za naš život potrebna je svakodnevna molitva, baš kao i zrak. Jer, molitva je “disanje naše duše”!

ozio tramvaj između donjeg i gornjeg grada u Osijeku. Negdje na pola puta je prostran i raskošan park. Razgovaraju dvije gospode, koje putuju iz udaljenog predgrađa. Gunđaju i bune se zašto ne dopuste da u parku ljudi prave stanove. Onda ne bi bili tako udaljeni od centra i putovanje bi im bilo kraće. Razgovor slušao i svećenik. Uključuje se i iznosi svoje mišljenje. Govori kako su parkovi “pluća” grada. Puno je automobila i tvornica u gradu i zrak je sve zagađeniji. Život u takvoj sredini sve više ugrožava čovjekovo zdravlje. Zato su parkovi i zelenilo da učine zrak i življenje zdravijim. Biljke pročišćuju zrak i daju toliko potreban kisik. Mogu li biljke, ptice i životinje bez zraka? Ako nema zraka i kisika život se gasi i nestaje. Za čovjekov tjelesni život potrebno je disanje i što čistiji zrak. Za našu dušu i duhovni život potrebna je svakodnevna molitva koja je disanje naše duše. Slaba i neredovita molitva gasi Božji život u nama. Tko ne moli, on je poput astmatičara ili plućnog bolesnika koji se žali na teško disanje.

„Okus” dana Neki je čovjek greškom u vinsko bure nalio rakiju. Kad je vidio što je uradio, ispraznio je i oprao bure. Kasnije ga je napunio ukusnim vinom, no pomoći nije bilo. Bačva je primila okus rakije koji se prenio i na vino. Kao što je u bačvi ostao okus rakije, koja je prije nalivena, tako i ministrant, koji započne dan molitvom, cijeli dan osjeća blagodat lijepog “okusa” moli-

tve. Jutarnja molitva, makar i kratka, daje okus cijelom danu. Ona nam daje snagu da izdržimo u svim napastima i poteškoćama. Molitva uz jelo nije samo znak dobrog vjerskog odgoja već i zahvala Bogu za primljeni dar hrane, koji mnoga djeca u svijetu nemaju u tolikom izobilju. Večernja molitva je zahvala za minuli dan. U njoj zahvaljujemo za dobra koja smo primili; kajemo se za propuste koje smo učinili, te obećavamo da ćemo sutra biti bolji.

“Traženje signala” “Već se godinama nisam molio Bogu, istinski molio, i bilo mi je teško ponovno se na to priviknuti. Bože, moj, molim te izvuci me iz ove ubitačne gužve... Ne, ne smijem se njemu tako obraćati. Oče naš koji jesi na nebesima... Molim te, Bože, upozori nekoga da se ja nalazim ovdje, skreni nečiju pozornost na mene. Učini da netko primijeti kako letim i dozivam u pomoć... Molim te; pomozi mi i ja ti obećavam... Što bih ja njemu mogao obećati? Bogu ja nisam bio potreban, a ja, komu je on bio toliko potreban, ja njega čitavu jednu vječnost nisam primjećivao, tako da je on vjerojatno i zaboravio da ja postojim.” (Frederic.Forsyth, književnik) Kad zanemarimo svakodnevnu molitvu udaljujemo se od izvora dobrote i blagoslova, našeg nebeskog Oca. Život nam ide i dalje po nekoj kolotečini, ali mu nešto važno nedostaje… Kao kad na putovanju na mobitelu vidimo da nema signala. Što tada činimo? Ako nam je stalo da budemo povezani; da nekoga nazovemo ili da nas netko čuje - vraćamo se, tražimo signal! Kad zanemarimo molitvu mi se udaljujemo od dobrog Boga, kao da gubimo „signal”. Treba se tada vratiti molitvi i ponovno možemo primati „poruke” našega Oca!

Ne samo kad je teško Čovjek se ponekad nađe u teškoj životnoj situaciji kad nitko ne može pomoći,

Posjetite web-stranicu www.ministrant.net

14_ministran.indd 15

MOLITVA MINISTRANTA

Gospodine Isuse, službenik sam Tvoj. Izabrao si mene da poslužujem kod Tvog oltara. Sretan sam što mogu kod svete Žrtve donositi na oltar žrtvene darove. Nauči me da slušam riječi Tvoje. Daj mi snagu da znam radosno prikazivati sve; svoja djela, svoje misli i sav svoj život. Ti ćeš mi se darovati u svetoj pričesti. Daj mi pravo apostolsko srce, da se i ja znam darovati braći. Ostani uvijek sa mnom, Gospodine! Ti me vodi k Ocu! Marijo, moja Majko, službenice Gospodnja, učini me vjernim službenikom Sina Tvoga.

te se sjeti Boga i počinje moliti. Obično kažemo da je to molitva očajnika, koji se hvata za slamku spasa. Molitva kršćanina, a posebno ministranta, ne smije biti takva. Ministrant uvijek rado moli. Njegov dan započinje molitvom; posluživanje kod mise također, kao i svako drugo djelo - sve počinje i završava s obraćanjem Bogu. Ministrant, ako je ministrant, ne može bez molitve.

Sunčanje za dušu U, Africi, u misijskoj postaji, primijetio misionar kako neki starac svaki dan po nekoliko sati provede u kapelici. Ne miče ustima, niti se pokreće. Onda ga upitao zašto tu svaki dan nijemo sjedi, jer vidio je da ne moli. “Sunčam svoju dušu pred Isusom” - odgovorio mu je starac obraćenik. I ti, dragi poslužitelju oltara, kad god si u crkvi, u prilici si da “sunčaš svoju dušu pred Gospodinom”. Molitveno sudjelovanje u misi i posluživanje imaju prednost. Ostalo vrijeme imaj na umu da si pred Bogom, “suncem” koje je izvor svega života. Neka te njegova milost prosvjetljuje i grije. Stišaj svoje misli i osluškuj. Reci mu svoje brige i poteškoće; moli za svoje mile i drage. To ti je najizvrsnija molitva. Listopad, Marijin mjesec, doba je kad mnogi vjernici preporučuju Nebeskoj Majci svoje molitve. Ona, kao dobra majka, s ljubavlju prima naše želje i prenosi nebeskom Ocu. Krenimo ovih dana na večernjice i misu. Molimo Božji blagoslov za sebe, svoju obitelj i cijeli svijet! mali koncil - MAK

25.9.2007 12:25:46

KRŠcANSKA DJELOTVORNOST POVEZANOST SA ŽIDOVSTVOM

pćenito prevladava mišljenje da je kršćanska prazajednica u Jeruzalemu bila čvrsto povezana sa židovstvom. Kad se to kaže, misli se na to da su pripadnici prazajednice svetkovali subotu, da su plaćali hramski porez, te da su na svojim sinovima vršili obred obrezanja. Slavljenje kršćanske nedjelje počelo je kasnije, i to izvan Izraela. Budući da se Uskrsli ukazao svojim učenicima prvi dan tjedna, taj je dan s vremenom postao blagdanski spomendan na Isusovo uskrsnuće, dan sastajanja kršćana i slavljenja Večere Gospodnje, odnosno euharistije. Kao Dan Gospodnji, nedjelja je postajala “kršćanska subota”, a kršćani prestaju slaviti subotu kad se povećao broj kršćana iz poganstva, kada kršćani više nisu bili samo oni koji su dolazili iz židovstva. Prvotno to nije bio dan počinka. Tek je car Konstantin u 4. stoljeću poslije Krista proglasio nedjelju zapovjedanim blagdanom po uzoru na starozavjetnu subotu. Obrezanje je bio obred kojim su mnogi stari narodi Istoka (Egipćani, Edomci, Moabci) označavali prelazak muškarca iz razdoblja djetinjstva u razdoblje muškosti. Kod Izraelaca ono je bilo znak Saveza i pripadnosti Božjemu narodu. Obavljalo se osmoga dana nakon rođenja i s njim je u Isusovo vrijeme bilo povezano nadijevanje imena djetetu. Obrezanje je bilo stroga obaveza s kojom su se kršćani morali sučeliti kad su izašli u poganski svijet. Postavljalo se pitanje moraju li se na kršćanstvo obraćeni pogani najprije obrezati. Prevladalo je mišljenje koje ja najviše zastupao sv. Pavao da je za pripadnost Bogu dovoljna vjera koja se potvrđuje obredom krštenja. Kršćani se tako nisu morali obrezivati. Hramski je porez postojao u Izraelu nakon povratka iz babilonskoga sužanjstva (6. st. pr. Kr.). Plaćao se za uzdržavanje službenoga bogoslužja. Udaljavajući se od hramskoga bogoslužja, kršćani su prestali plaćati ovaj porez, koji je i Isus plaćao (usp. Mt 17,24-27). Okosnicu židovstva u Isusovo vrijeme i u doba nastajanja Pracrkve čini Zakon, koji je Bog dao svom narodu po Mojsiju kao izraz

svoje volje, i Hram na sionskom brežuljku, gdje se obredno slavilo i častilo Boga raznim žrtvama i molitvama. Prazajednica je morala stoga zauzeti svoje stajalište prema Zakonu i Hramu. Naravno da je u početku čvrsto stajala uz jedno i drugo. I Isus je čvrsto stajao uz Zakon i Hram, premda ih je i kritizirao. Usmjerujući se na Isusovo shvaćanje Zakona, kršćanska je prazajednica mogla razvijati svoje vlastito shvaćanje Zakona, kao što su i razne druge sljedbe unutar židovstva razvijale vlastito tumačenje Tore. U tomu pogledu je i među kršćanima bilo žestokih rasprava. Poneki sudionici u tim raspravama bili su pravi rigoristi koji nisu dopuštali da propadne ili se izokrene i najmanji potezić iz Zakona, a bilo je i onih širokogrudnijih koji su drugačije gledali na Zakon i tumačili ga, ohrabreni Isusovom kritikom zakonskoga formalizma. Izvanjsko izvršavanje Zakona imalo je, po Isusovu naučavanju, vrijednost samo onda kada je bilo u skladu s unutarnjim opredjeljenjem. Ako u tomu nije bilo sklada, kršćanstvo je vršenje Zakona tumačilo kao izraz hipokrizije, dvoličnosti. Zajednički život prvih kršćana očitovao se najviše u dvjema stvarnostima: u sastajanju po kućama i u međusobnom socijalnom podupiranju. Uz svakodnevno odlaženje u Hram na službu Božju, redovito su se okupljali po svojim kućama, što im je omogućavalo bolje međusobno upoznavanje i što je jačalo svijest njihova zajedništva. Kasnije su se i podijelili u male skupine po raznim kućama. Okupljanje u Hramu potvrđivalo je pripadnost židovskom narodu, a okupljanjem po kućama kršćani počinju oblikovati svoju samostalnost.

Čudesno ozdravljenje hromoga Neosporno je da je Šimun Petar zauzimao vodeće mjesto u Jeruzalemskoj kršćanskoj zajednici. Nakon njegova odlaska to je mjesto preuzeo Jakov, brat-rođak Gospodinov, kojemu se ukazao uskrsnuli Isus. Jakov je nosio nadimak “Pravedni”, a bio je kamenovan 62. g. u doba velikoga svećenika Anana. Kao vodeći u zajednici, zajedno s Ivanom Zebedejevim, Petar je oko tri sata popodne uzlazio u Hram na molitvu. Upravo su tada u Hram donosili nekog čovjeka

koji je bio hrom od rođenja. Svakoga dana postavljali su ga na hramska vrata zvana “Divna”, vjerojatno “korintska” vrata na koja se ulazilo u hramsko predvorje za žene, dakle u onaj dio hramskoga prostora koji je bio rezerviran samo za Židove. Tu je prosio milostinju od onih koji su dolazili u Hram obavljati svoje vjerske dužnosti. Prisjetimo se kako je izgledao jeruzalemski Hram. Bila je to pravokutna građevina duljine oko 400 m i širine oko 300 m. U sredini je Svetište, podijeljeno na Svetinju nad svetinjama, u koju samo jednom godišnje, na dan Pomirenja (Jom Kippur), ulazi Veliki svećenik, i Svetinju u koju ulaze

Ozdravljenje hromoga svećenici po svojemu redu da pripale svijeće na sedmerokrakom svijećnjaku (Menora), da priprave vatru i kâd na kadionom žrtveniku i da prinesu kruhove na stol za prinose. Pred Svetištem je žrtvenik. To je unutarnje predvorje za svećenike i muževe. Veće je izvanjsko predvorje za žene. Ostali, najveći prostor je predvorje za pogane. Tamo mogu pristupiti svi. Na izvanjsku ogradu predvorja bili su postavljeni stupovi s natpisom na grčkom i latinskom: “Nijedan stranac neka se ne usudi prekoračiti pregradu i stupiti na sveto tlo. Tko se nađe unutar pregrade, neka sâm sebi pripisuje posljedice: kaznu smrti.” Kad je hromi čovjek zamolio milostinju od Petra i Ivana, koji su pristizali u Hram, umjesto da mu pruži milostinju Petar ga čudesno ozdravlja u ime Isusa Krista. Isusova se moć očituje prizivom na njegovo ime od onih koji ga vjerno slijede. Kao i Isus, i apostoli čine čuda, čime potvrđuju vjerodostojnost svoga navještaja. Takva

mali koncil - MAK

Olimp16_19.indd 16

25.9.2007 14:43:37

OST

GRAĐA ZA VJERONAUČNU OLIMPIJADU 2008. Piše: dr. Marinko Vidović

I PRVE REAKCIJE NA NJU čuda uvijek zbunjuju one pred čijim se očima događaju, izazivaju kod njih pitanja koja traže objašnjenje. Samo oni koji imaju vjeru mogu dokučiti pravo značenje čuda. Čudo je znak Božje moći u povijesti i poziv ljudima na vjeru i davanje hvale Bogu. Kod onih koji nemaju vjere čudo uvijek ostaje pitanje bez odgovora.

pod predsjedanjem Velikoga svećenika. Članovi su mu starješine, odnosno zastupnici uglednijih nesvećeničkih obitelji, svećenici i pismoznanci. Čini se da su svi Veliki svećenici, i nakon odstupanja sa velikosvećeničke službe, ostajali članovima Velikoga vijeća. Pod rimskim namjesništvom Vijeće je moglo donositi odluke o religioznim pitanjima, imalo je i građansku redarstvenu vlast s nekim izuzecima. Najvjerojatnije nije moglo donijeti smrtnu presudu niti je izvršiti bez odobrenja rimske vlasti.

OZDRAVLJENJE - POZIV NA VJERU U ISUSA

zdravljenjem čovjeka koji je bio hrom od rođenja zazivanjem Isusova imena, Petar je nazočnima pokazao da Bog nastavlja Isusovo djelo po apostolima. Takvo je djelovanje privlačilo pozornost ljudi i trebalo im ga je ispravno tumačiti. Kad se narod strčao oko Petra, Ivana i ozdravljenoga, u Salomonov trijem (koji se nalazio uz hramski trg pogana), Petar započinje s tumačenjem onoga što se dogodilo. Najprije pojašnjava da se ozdravljenje dogodilo Božjim djelovanjem, a ne zaslugom apostola, da takvim djelovanjem Bog proslavlja svoga slugu Isusa, kojega Petar naziva Svecem, Pravednikom i Začetnikom života. Izlaže im potom što se po Božjemu naumu dogodilo s Isusom, kako je od svoga naroda bio odbačen i ubijen i kako ga je Bog potvrdio uskrsnućem od mrtvih. Ulogu apostola tumači kao svjedočanstvo za uskrsnuloga Isusa kojim se ljude poziva na vjeru u njega. Vjera u Uskrsnuloga sposobna je ozdravljati sve one koji mu se iskreno obrate. Čudesni se događaj zbio kao poziv svima na vjeru u Isusa, na obraćenje koje je unutarnja preobrazba čovjeka. To što se dogodilo s Isusom i što se u njegovo ime događa po apostolima Bog je već najavio u Pismima koja su Židovi prihvaćali kao Božju riječ. Petrov govor u Salomonovom trijemu, kojim je protumačio događaj ozdravljenja hromoga od rođenja, primjer je apostolske poruke i pouke, stavlja pred nas temeljne odrednice kršćanskoga navještaja. Taj navještaj ima sljedeće odrednice: Bog ispunjava svoja obećanja iz Staroga zavjeta. Isusovim dolaskom, djelovanjem, mukom i uskrsnućem to je ispunjavanje započeto, a nastavlja se u opraštanju grijeha, u daru Duha, u apostolskom propovijedanju i ustanovljenju Crkve, u očekivanju njego-

Začuđujuća neustrašivost

Apostol Petar va dovršenja o Kristovu slavnom dolasku. Takav je navještaj mnoge privlačio, te su na Petrove riječi mnogi povjerovali i broj vjernika je porastao za oko pet tisuća, ili je narastao na ukupno pet tisuća. Razumljivo je da takav porast kršćanske zajednice neće biti dobro gledan od onih koji su se odrekli Isusa i odbacili ga. Rast kršćanske zajednice dovest će do sukoba Crkve u nastajanju sa službenim židovstvom.

SUKOB S VELIKIM VIJEĆEM

udući da je Petar naviještao u Hramu, prekidaju ga svećenici, hramski zapovjednik i saduceji. Svećenici, zato što jedino oni mogu naučavati narod u Hramu, hramski zapovjednik, zato što ima ulogu nadziranja reda u Hramu i saduceji, zato što ne vjeruju u uskrsnuće mrtvih o kojemu apostoli govore kao ostvarenom u Isusu. Hramski zapovjednik koji ima na raspolaganju hramsku policiju uhićuje apostole i baca ih u tamnicu, gdje su, budući da je bila večer, morali do jutra čekati suđenje pred Velikim vijećem. Veliko vijeće, zvano Sinedrij - skupština, bilo je u Isusovo vrijeme najveće židovsko upravno tijelo. U vrijeme Heroda (37.-4. pr. Kr.) Senat, koji je poslije babilonskoga sužanjstva nastao od Vijeća starješina, dobiva naziv Veliko vijeće. Obuhvaća 71 člana

Izvedeni pred Veliko vijeće, apostoli se moraju braniti za ono što čine u ime Isusovo. Na upite Velikoga vijeća odgovara Petar navještajem Isusa kao jedinoga spasitelja po čijem imenu Bog izvodi čudesna djela u narodu. Naglašava da je Isus bio smaknut upravo djelovanjem Velikoga vijeća, ali da ga je Bog uskrisio od mrtvih i tako potvrdio njegovo djelo. Članovi vijeća začuđeni su Petrovom i Ivanovom neustrašivošću. Znali su da su bili s Isusom, da su bili neuki i nepismeni ljudi, ali zbog ozdravljenja koje se dogodilo i koje je bilo očit znak Božjega djelovanja po njima, nisu im mogli protusloviti. Zabrinuti zbog razglašivanja Isusova imena, a u nemogućnosti da kazne apostole, zabranjuju im govoriti i naučavati u ime Isusovo. Apostoli ne mogu prihvatiti takvu zabranu, ne mogu ne biti svjedoci onoga što su vidjeli i čuli. Odlučuju se radije pokoravati Bogu nego ljudskim odredbama.

Novi naziv kršćanske zajednice Oslobođeni istrage, Petar i Ivan odlaze ostalim članovima kršćanske zajednice i slave Boga zbog svega što je po njima činio. Nastavljaju s djelom svjedočenja za Uskrsloga, pridobivajući nove članove kršćanske zajednice. Josip, kojega su apostoli prozvali Barnaba, rodom Cipranin, ulazi u kršćansku zajednicu, a bračni par Ananija i Safira, budući da su na prijevaru htjeli postati članovima Crkve, od Boga su kažnjeni smrću. Zajednica se već počinje raspoznavati kao zasebna skupina. Za tu zasebnost prvi kršćani počinju rabiti naziv Crkva. Njime se označavao zbor vjernika na određenomu mjestu, ili skup različitih vjermali koncil - MAK

Olimp16_19.indd 17

25.9.2007 14:48:12

ničkih zajednica na određenomu mjestu. To ime ekklesía - Crkva već je postojalo u grčkomu svijetu. Njime se označivala javna skupština građana koja je se okupljala radi odlučivanja o značajnim pitanjima društvenoga života. Prihvaćajući to ime kao odrednicu za zajedništvo kršćana s Kristom i međusobno, kršćani očituju svijest o javnom značaju svoga zajedništva, o Božjemu pozivu koji je potreban za uzlazak u njega i krštenju kao potvrdi prihvaćanja toga poziva. Crkva se rađala apostolskim svjedočenjem koje je usredotočeno na vjeru u Uskrsloga i svaka je crkvena zajednica bila u vezi s apostolima i njihovim propovijedanjem. Živjela je po nadahnućima Duha Svetoga. Čuvala je i ljudima posredovala sva dobra što ih je Krist darovao ljudima: njegovu riječ i nauk, njegov primjer i poticaj, njegovu otajstvenu nazočnost među svojima, njegovu ljubav, spremnost na služenje i novi život koji se ljudima daje u praštanju grijeha.

Oslobođenje iz tamnice Unatoč zabrani židovskih vlasti da ne naviještaju Isusa i njegovo uskrsnuće, apostoli nastavljaju s navještajem. Praćen i potvrđivan čudesnim znakovima, posebice ozdravljanjima bolesnika i nemoćnika, taj je navještaj iz dana u dan povećavao mnoštvo muževa i žena koji su vjerovali Gospodinu. Židovske vlasti ponovno reagiraju, uhićuju apostole i zatvaraju ih u tamnicu, ovaj put strože čuvanu nego kad su ih prvi put zatvorili. Dok se spremaju suditi utamničenim apostolima, Božji glasnik ih oslobađa iz tamnice i već u ranu zoru ponovno naviještaju u Hramu. Saznavši za čudesno oslobađanje iz tamnice i za uporno nastavljanje naviještanja, Vijeće poziva apostole na sud, ali ovaj put opreznije, ne na silu, jer su se bojali naroda koji je sve više prianjao uz apostolski nauk. Veliki svećenik ih za vrijeme ispitivanja upozorava na prethodno izrečenu im zabranu, konstatirajući da su svojim naukom već napunili Jeruzalem, da naviještanjem uskrsnuloga Isusa prijete židovstvu, posebno njima koji su odgovorni za Isusovu smrt. Petar i apostoli ne odustaju od poslušnosti Božjoj volji, ne odustaju od vjere u Isusa i pred samim Vijećem iznose srž svojih uvjerenja: Isus je ubijen, ali i uskrišen. Bog ga je svojom moći potvrdio i učinio Začetnikom života i Spasiteljem. U njemu i po njemu poziva Izraela na obraćenje i oproštenje grijeha. Apostoli su tomu

svjedoci, nošeni snagom Duha Svetoga kojega Bog daje svima koji mu se pokoravaju. Takvo apostolsko svjedočanstvo pred najvišim upravnim tijelom u židovstvu moglo je završiti i smrtnom osudom apostola da nije intervenirao neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac kojega je poštovao sav narod. Farizeji su bili vjerska skupina u židovstvu strogo vjerna Zakonu, kako u pisanom obliku, tako i Zakonu koji se prenosio usmenom predajom. Podrijetlo im nije jasno, ali se većinom drži da su nasljednici Hasidejaca, protivnika helenizma i vatrenih zastupnika obdržavanja Zakona. Josip Flavije, židovski povjesničar rođen 37. godine po Kristu, pisac djelâ Židovske starine i Židovski rat, smatra da su farizeji postojali već 150. prije Krista. U doba kraljice Aleksandre (76.-67. pr. Kr.) zadobili su vodeći utjecaj u židovstvu. Nisu bili svećenici, za razliku od saduceja koji su bili svećeničkoga sloja. Dobro su poznavali Zakon i uživali veliki ugled među neukim narodom. Za razliku od saduceja branili su uskrsnuće od mrtvih i postojanje anđeoskoga svijeta. Stavši u zaštitu apostola koji su naviještali Isusovo uskrsnuće, kao član Velikoga vijeća Gamaliel urazumljuje ostale članove. Upozorava ih savjetom koji je u povijesti ostao poznat kao “Gamalielov savjet”. Ako je neko djelo od Boga, nitko mu se ne može suprotstaviti, a ako je samo od ljudi, propast će samo od sebe. Povijest je u mnoštvu slučajeva pokazala ispravnost ovoga Gamalielova savjeta. Nakon Gamalielove intervencije, apostoli su kažnjeni šibanjem i zabranom govorenja u Isusovo ime, ali su bili pušteni na slobodu. Radosni što su mogli podnijeti pogrde zbog Isusa, što su i patnjama mogli svjedočit za njega, nastavljaju svoje vjerovjesničko djelo i u Hramu i po kućama. Svima su govorili o Kristu Isusu, o tomu da je Isus od Boga obećani Mesija (grčki Hristos), da je Bog u njemu ostvario sva svoja obećanja. Naviještali su Isusa kao evanđelje, kao radosnu vijest Božjega spasenja čovječanstva.

RAZMIRICE U KRŠĆANSKOJ ZAJEDNICI I USTANOVLJENJE ĐAKONATA

rojni Židovi iz dijaspore (grč. rasutost), oni koji su živjeli diljem Rimskoga Carstva izvan matične zemlje -

Kamenovanje Stjepana njih oko 5 milijuna, dok je u Palestini tada živjelo svega oko 800 tisuća - pod stare dane vraćali su se u Jeruzalem, kako bi smrt dočekali u sjeni Hrama. Mnogi od njih prihvaćali su i kršćanstvo, što je dovelo do prvih razmirica u mladoj kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu. Izvornu jezgru kršćanske zajednice činili su učenici i učenice koji su u Jeruzalem došli iz Galileje. Govorili su isključivo aramejski i nisu trebali nikakvo posredovanje u slušanju i razumijevanju apostolskoga navještaja. Židovi iz dijaspore, helenisti, govorili su grčkim jezikom i bili su upućeni na posredovanje. Spor oko njihovih udovica, odnosno mrmljanje da su njihove udovice zapostavljene u kršćanskoj zajednici, samo je bio posljedica trvenja između palestinskih i dijasporskih Židova. Postojanje dviju jezičnih grupa u istoj zajednici nužno je imalo za posljedicu i odvojeno slavljenje službe Božje. Jednom se služba slavila na aramejskome, a drugi put na grčkome jeziku. Apostoli su doskočili ovim razmiricama ustanovljenjem kolegija “sedmorice” kojim su helenisti dobili vlastito vodstvo zajednice. Nazvani su đakonima - poslužiteljima, ali su bili mnogo više nego skrbnici udovica. Bili su voditelji zajednice, nadahnuti propovjednici i vjerovjesnici. Sva sedmorica nose grčka imena Stjepan, Filip, Prokor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola - ali svi su Židovi, osim Nikole, koji se kao poganin priključio židovstvu. Za

mali koncil - MAK

Olimp16_19.indd 18

25.9.2007 14:49:09

GRAĐA ZA VJERONAUČNU OLIMPIJADU 2008

njega se kaže da je bio pridošlica-prozelit iz Antiohije. Broj sedam odgovara broju članova od kojih se u većini slučajeva sastojalo mjesno poglavarstvo židovskih zajednica. Zacijelo je u Jeruzalemu bilo puno manje helenista nego Hebreja, možda jedna trećina ukupnoga stanovništva. Taj broj se s vremenom mogao i povećavati, što će značajno odrediti daljnje progone kršćana sa strane Židova. Oštrica progona bit će usmjerena na kršćane koji su podrijetlom Židovi helenisti, a kršćani koji su bili podrijetlom iz Palestine ostali su pošteđeni toga sukoba.

STJEPANOVO KAMENOVANJE I PROGON KRŠĆANA

edan od sedmorice izabranih, prvoimenovani u popisu njihovih imena Stjepan, svojim je djelovanjem izazvao posebno protivljenje zajednice Židova (sinagoge) iz dijaspore. Sigurno je u Jeruzalemu postojalo više takvih zajednica dijasporskih Židova. Luka spominje Sinagogu Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca i onih iz Cilicije i Azije, kao da se radi o jednoj zajednici. Ipak, tako različita područja iz kojih su dolazili dijasporski Židovi teško su mogla biti pomirena u jednoj zajednici dijasporskih Židova u Jeruzalemu. Spor je nastao unutar helenističkoga židovstva, iz kojega su proizašli judeokršćani helenisti. Iz stava prema Zakonu i Hramu, iz tumačenja povijesti Izraela koje daje pred Velikim svećenikom, Stjepan je očito bio judeokršćanin helenističkoga podrijetla. Među judeokršćanima helenističkoga podrijetla pojavljuje se i afrički element: Cirenci i Aleksandrinci. Slobodnjaci su bili rimske skupine u kojima su prevladavali na slobodu pušteni židovski ratni zarobljenici. Moguće je da se u imenu “Slobodnjaci” pročita i ime Libijac. Tada je afrički element kršćanstva još jači. Možda je i Stjepan bio Sjevernoafrikanac, kao što su to bili Šimun Cirenac (Mk 15,21), Apolon Aleksandrijski (Dj 18,24) i Lucije Cirenac (Dj 13,1). Bit sporenja između helenističkih Židova i helenističkih judeokršćana može se nazrijeti iz Stjepanova obrambenoga govora pred židovskim Vijećem. Mnogi su helenistički Židovi napustili svoj život u dijaspori i vratili se u Jeruzalem da u sjeni Hrama provedu posljednje dane svoga ži-

vota, neometani u življenju svojih religioznih uvjerenja i stajališta. Stjepana optužuju da govori pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga, protiv svetoga mjesta, dakle, Hrama i Zakona. Možda su svi helenisti dovodili u pitanje Hram kao jedino mjesto Božjega oprosta, i time na sebe navlačili srdžbu domaćih, palestinskih Židova. Najvjerojatnije zbog unutarnjih međusobnih trvenja, helenistički Židovi isturaju Stjepana koji je prihvatio Isusa i lažno ga optužuju za govor protiv Hrama i Zakona. Time se gnjev domaćih Židova koji je tinjao u odnosu prema helenističkim Židovima preusmjerio na Stjepana. Luka prikazuje Stjepana kao pravoga karizmatičara, čovjeka ispunjena Duhom Svetim, kao zanosna propovjednika koji po uzoru na svoga učitelja Isusa podnosi i mučeništvo opraštajući svojim progoniteljima. Vjerojatno je nad Stjepanom izvršen zakon linča. Ubijen je kamenjem od razjarene svjetine, bez ikakvih dokaza za neko zlodjelo i bez zakonite osude. U Crkvi ga se slavi kao prvoga kršćanskoga mučenika. U izvršenju linča nad Stjepanom prvi put se spominje i Savao, mladi Židov iz dijaspore, koji zbog dobi nije mogao sudjelovati u kamenovanju, ali koji je pristao na kamenovanje čuvanjem odjeće onih koji su kamenjem ubijali Stjepana.

Progon u Jeruzalemu Nakon Stjepanova pogubljena u Djelima apostolskim čitamo kako je u Jeruzalemu nastao veliki progon Crkve (Dj 8,1ss). Svi su se kršćani, osim apostola,

Filip krsti etiopskog komornika

raspršili po krajevima judejskim i samarijskim. Progon je usmjeren na jedan dio Crkve, na judeokršćane heleniste. Za njih je u gradu postalo nepodnošljivo. Apostoli, odnosno vjernici iz židovstva koji su bili vjerni mjesnomu židovstvu bili su ostavljeni na miru, pošteđeni od progona. Produbljuje se razlika između kršćana potpuno vjernih židovstvu i kršćana iz helenizma. I Savao se uključuje u progon judeokršćana iz helenizma. Očito je, dakle, da je progon jednoga dijela kršćanske zajednice nastao zbog toga što je ponašanje toga dijela - helenističkoga dijela - teško vrijeđalo židovske osjećaje. To se vrijeđanje nije odnosilo na prihvaćanje Isusa kao raspetoga Mesije. I ostali su kršćani koji nisu bili progonjeni prihvaćali i priznavali Isusa kao raspetoga Mesiju. Helenistički su judeokršćani najvjerojatnije na temelju vjere da je Isus Mesija i da je s njime već nastupilo novo vrijeme bili uvjereni kako se više ne treba pridržavati obrednih zakona, pogotovo ne onih koji se odnose na Hram. To je bio glavni razlog njihova progona kojim počinje nova stranica povijesti prakršćanstva. Prognani judeokršćanski helenisti bježe u obližnje gradove, najprije u Samariju, gdje nalazimo Filipa, a onda i dalje. U tim gradovima osnivaju zajednice i po prvi put u svoje redove primaju i pogane. Filip krštava etiopskoga komornika, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, koja je nosila naslov kandaka kao što je egipatski kralj nosio naslov faraon. Koliko god se to primanje događalo postupno, pogani su postajali potpuno ravnopravni članovi kršćanskih zajednica koje su osnivali prognani judeokršćani helenisti. Oni nisu, kao u sinagogama, pravili razlike između punopravnih članova, prozelita, pridošlica i bogobojaznih, nego su svima odobravali ista prava. Time je bila prevladana brižno čuvana granica između Izraela i pogana. Posve je razumljivo da su se u takvoj situaciji pogani priklanjali prije judeokršćanima nego Židovima. Uspješnim širenjem vjere u novim sredinama, stvaraju se nove zajednice kršćana. Obraćenicima koje je Filip u Samariji priveo vjeri u Isusa Petar i Ivan podjeljuju Duha Svetoga. Novonastale crkvene zajednice ostaju povezane sa Crkvom maticom u Jeruzalemu, a pitanje oko načina primanja pogana u Crkvu još uvijek ostaje neriješeno, sve do Jeruzalemskoga koncila. mali koncil - MAK

Olimp16_19.indd 19

25.9.2007 14:50:22

vi koji žele putovati neka nam se pridruže! Obići ćemo Hrvatsku sa željom da se upoznamo s umjetnicima koji su nam poklonili najljepša djela hrvatske umjetnosti. Bit će to susreti s književnicima, slikarima, skladateljima, kiparima… koji su svoja djela stvarali nadahnuti vjerom. Za početak, pođimo u grad Split. To je grad koji se ponosi Dioklecijanovom palačom, katedralom sv. Duje, Marjanom, Hajdukom…, a pjesma kaže da “nima Splita do Splita”! Da je uistinu tako, svojim životom, djelom, ljubavlju prema čovjeku i ponajviše svojom vjerom potvrdio je i slavni Splićanin

MARKO MARULIC

ama Dobrica i tata Nikola neizmjerno su se obradovali 18. kolovoza 1450. godine. Toga sunčanog i toplog ljetnog dana rodio se njihov sin Marko. U to doba Split je bio malen grad s pet tisuća stanovnika. Među njima najviše je bilo djece i zato dječaku Marku nikad nije nedostajalo igre. Ljudi pričaju da je Marko često posjećivao Dioklecijanovu palaču, promatrao njezine zidine, ali odlazio i do staroga grada Salone. U Splitu je završio tzv. prvu latinsku školu. U to vrijeme, ali i kasnije, ljudi su ga često susretali u crkvi. Međutim, uskoro je pošao na dalje školovanje u Padovu, u Italiju. Postao je sudac, ali je sve vrijeme pisao, bavio se književnošću.

I upravo “Sveti Duh i božansko svjetlo” podarili su Marku Maruliću moć i snagu, dar da napiše velika djela, zbog kojih ga se s pravom naziva i “ocem hrvatske književnosti”. Među tim djelima najznačajnije mjesto ima “Judita”. Inspiraciju (nadahnuće) za “Juditu” našao je Marulić u Bibliji. To je priča o ženi koja je spasila svoj ugroženi grad od neprijatelja. Kako je i samom Splitu u to doba

SANJE UZ POMOĆ DUHA Za Marka se zna da je još u djetinjstvu volio čitati. Knjiga mu je bila prava prijateljica. On je čitajući uživao, zapisivao i učio. Pod utjecajem Biblije, koju je često čitao, ispunjen ljubavlju prema Bogu i čovjeku, on piše: “Meni koji ovo pišem nije pomogao učeni Apolon, ni Helikon…, nego je Sveti Duh sišavši s nebeskog svoda napunio naš um božanskim svjetlom”…

prijetila opasnost od Turaka, Marulić je želio svojim djelom ukazati na to da se i slabiji može oduprijeti napadaču. Marulić je dovršio “Juditu” 22. travnja 1501. godine i to je bilo njegovo prvo djelo na hrvatskom jeziku. Kasnije je prevedeno na brojne druge jezike. O Marku Maruliću pisali su mnogi umjetnici. Tako Petar Preradović piše: “Marko Marul, oni kome se svi čude, koga glas svud zvoni i cvate od svuda.” U Splitu se nalazi veličanstveni Marulićev spomenik (na slici), djelo kipara Ivana Meštrovića. Ali ne samo u Splitu, već i u Zagrebu, i diljem cijele Hrvatske brojni trgovi, ulice, škole i značajne ustanove ponose se imenom Marka Marulića. On je prva krijesnica hrvatske književnosti. Ugasila se ta krijesnica 15. siječnja 1524. Pokopali su ga u crkvi svetoga Frane na Otoku u Splitu. Branko Pilaš

PITALICE-DOMIŠLJALICE 1. Sudjeluješ u utrci. Pretrčiš drugoga i sad… Na kojem si mjestu? 2. Marijin otac ima pet kćeri: Nanu, Nenu, Ninu, Nonu i…? 3. Nijema osoba želi kupiti četkicu za zube. Imitirajući pokrete četkanja zuba uspijeva trgovcu objasniti što želi kupiti. Ako slijepa osoba želi kupiti naočale za sunce, kako će to objasniti trgovcu? (Pitalice poslala Ivana iz Kule Norinske) Odgovori: 1. Na drugom, 2. Mariju, 3. Naprosto će reći, jer je slijep a ne nijem.

mali koncil - MAK

20NKNJIGA.indd 20

26.9.2007 8:11:21

ZOO

SKAKUTAVI Skoči lijevo, skoči desno! Upisuj u lik nazive svih narisanih životinja!

One s lijeve strane upisuj slijeva nadesno, desne zdesna nalijevo!

Kad svih 16 životinja staviš u “kavez” - u središnjim poljima dobit ćeš okomito još jednu sitnu životinju… Nariši je sam u prazan krug (a u biblijskoj Knjizi Izlaska /Izl 10/, pročitaj kako i ta sitna životinja može biti pogubna, kada naiđe u ogromnim količinama)!

UF, ANĐO…

vic & tici

OVAJ MOJ MARIO JE NEMOGUĆ!

PENJE SE, SKAČE, PADA…

DAJ, ŽIVNI, ĐELKO! JER... PROMIJENIT ĆE NAM MOLITVU U: “ANĐELE, ČUVARU MILI… DAJ NE CVILI!”

TAJ MALI NIKAD NEMA MIRA!

NE MOGU VIŠE!

mali koncil - MAK

21Proba.indd 21

26.9.2007 12:06:27

STRIPOVI O SVECIMA Piše: Blaž • Riše: K. Stanić

SVETI MARTIN

mali koncil - MAK

sve16.indd 22

26.9.2007 11:04:03

Sv. Martin rođen je 315. g. u nevjerničkoj obitelji grada Sabarije (Panonija). Otac mu je “odredio” vojnu službu, no Martin je toliko volio Krista da je čak i s mačemčinio dobro (kao u stripu)! Nakon te zgode u francuskom gradu Amiensu, Martin sasvim odabire Krista. Skroman, nije želio postati biskup Toursa, te se skrio izaslanicima, no skrovište mu je gakanjem otkrila neka guska! Biskup je bio 27 godina, borio se protiv heretika, a umro je 11. XI. 397. g. Često ga zovu “vinskim svecem”, jer se na njegov blagdan “krsti” mlado vino. No, Martin je zapravo bio vrlo trijezan svetac!

mali koncil - MAK

sve16.indd 23

25.9.2007 15:00:54

NA POČETKU ŽIVOTA U VJERI Sedam je svetih sakramenata, sedam dragocjenih znakova Božje milosti. Pa ipak, tri su nekako “posebnija” od ostalih, jer “stoje” na početku vjerničkog života... Koja su to tri sakramenta, koji im je zajednički naziv i što predstavljaju u životu svakog vjernika - sve to otkrijte u ovoj duguljastoj ispunjaljci!

PRIJATELJ(i) ŽIVOTINJA

ZAGONETKE

U zelenim poljima otkrij naziv dana koji se u cijelom svijetu obilježava 4. listopada, a u žutima ime sveca kojem možemo zahvaliti na tom danu, zbog njegove velike ljubavi za sva živa bića!

1 3

mali koncil - MAK

sve16.indd 24

26.9.2007 11:07:55

“ZBUNJIVALJKA”

OD DJETETA ISUSA

AVILSKA

Umjesto crnih polja u ovu križaljku su upisana - zbunjujuća slova! Vaš je zadatak otkriti koja su to slova, s time da se u svakom retku i svakom stupcu nalazi samo po jedno takvo slovo! No, prije no što zacrnite ta polja - redom prepišite zbunjujuća slova iz njih! Tako ćete otkloniti i zbunjenost djevojčica sa slike! Otkrit ćete ime kojih svetica se tu krije - onih s lijeve ili onih s desne strane!

SA SVETICAMA

SIENSKA

ALEKSANDRIJSKA

O, RAJ! NE VUK! (premetaljka)

Škola je, a škola nije, nije trud i nije muka, ništa strašno poput vuka! Tu se rado klupa grije, dosadno mi nikad nije! Tamo srećem prijatelje, i svatko se sretan smije! Svi me vole, svi me znaju, Tamo mi je k’o u raju!

Benedikt XVI. je… papa! Znaju to i mala djeca! No, rješavanjem ove zagonetke otkrij još jedan naziv za papu te njegovu dužnost u samoj Crkvi u Rimu. To ćeš učiniti ovako: 1. Premetni 7 petoslovki da dobiješ riječi vezane uz našu vjeru! 2. Slova iz polja s brojevima unesi u gornja prazna polja! (Sastavio: KRIŽ)

mali koncil - MAK

sve16.indd 25

25.9.2007 15:05:20

GLAVOLOMKA ZAGLEDAN U...? Petar dugo, dugo gleda fotografiju nekog čovjeka. Pitaju ga prijatelji tko je to na slici, čiju sliku tako uporno gleda? On im zagonetno odgovara: “Ja nemam ni brata ni sestre, ali otac čovjeka na ovoj slici sin je moga oca.” Čiju sliku, zapravo, on gleda?

Dvije žene razgovaraju: - Znaš li da u New Yorku automobili pregaze jednoga pješaka svake tri minute! - Jadnik, ne daju mu vremena ni da ustane!

PANIČARKA Moja mama je takva paničarka! - žali se jedan tinejdžer drugomu - Malo zakašljem i već misli da imam bronhitis, malo me zaboli glava i već misli da imam tumor na mozgu, a kad mi izleti laž, misli da sam rođen za političara!

PJEVAČI Nekog redovnika, upitaju monasi: - Zašto si uvijek na prozoru kad tvoj brat pjeva psalme? - Ne želim da netko pomisli kako ga tučem.

BRAĆA I SESTRE Mali Štefek kaže, i ne laže: “Imam jednako mnogo braće, koliko imam i sestara!” Njegova sestra Katica odgovara: “Ja imam dva puta više braće nego sestara!” Koliko djece ukupno ima ta vesela obitelj?

REDOVNIK Redovnik brat Stjepan živio je u krajnjem siromaštvu. Kad je umro, neki je brat pitao: - Od čega je umro? - Ne znam. Ne zna se ni od čega je živio… odgovori drugi.

ODGOVOR Reče neki čovjek svomu prijatelju: - Znam da mnogi loše govore o tebi. Zašto im ne odgovoriš? - Da oni znaju što ja mislim o njima, govorili bi još gore!

NA JEZERU

ODGOVORI: 1. Gleda sliku svog sina. 2. Četiri dječaka i tri djevojčice.

šale

U NEW YORKU

Na jezeru na kojem je zabranjeno pecanje, čuvar uoči jednog ribiča i dođe do njega. - Što to radiš tu? upita ga. - Ništa, samo kupam glistu! - odgovori snalažljivi ribič.

VRIJEDNOSTI

Jedan je mladić pobjegao u pustinju. Njegova je rodbina za njim poslala sljedeću poruku: “Vrati se kući. Ne teži za nemogućim. Jedina prava vrijednost je obitelj.” Na kraju poruke pisalo je: “Kad se odlučiš vratiti, javi nam jer smo iznajmili tvoju sobu”.

BOKSAČ U pauzi između dvije runde pita boksač trenera: - Pa ima li moj protivnik neku slabu točku? - Da, uvijek spusti ruke… dok ti ležiš na podu, u nokdaunu!

MATEMATIKA Učitelj na satu pita: - Sir za 3 kune, rajčica za 1 kunu, pecivo za 2 kune. Što smo ukupno dobili? - Jedan sasvim mali sendvič! - hitro odgovori Marko.

PIJUCKANJE Naruči čovjek pivo. Konobar mu donese i stavi ga na

podložak od pluta. Nakon nekog vremena gost naruči još jedno pivo. Konobar primijeti kako podloška nema pa opet s pivom donese i novi podložak. Još malo kasnije, gost naruči i treće pivo, a na njegovom stolu i opet nema podloška. Konobar, ljutit, sad mu donosi samo čašu piva bez podloška. - A gdje je kolačić? začuđeno i uvrijeđeno upita gost. (Tri šale poslao Marko iz Vinkovaca)

GLISTE Razgovaraju dvije gliste: - Gledaš film o pecanju? - Da, volim horore!

POZNATI Profesor pita: Ivice, nabroji mi tri poznate osobe! - Kranjčar, Modrić i Eduardo! - Ivica samouvjereno odgovori. - A nisi čuo za Beethovena, Bacha ili Mozarta? - sa smiješkom će profesor. - Ne, rezervne igrače ne poznajem! - ispali Ivica. (Dvije šale poslala Ivana iz Kule Norinske)

VEČERNJA MOLITVA Dva mališana spavaju kod djeda i bake. Prije spavanja kleknu pored kreveta da se pomole. Mlađi moli iz svega glasa: - Molim te, Bože, novi bicikl i nekoliko igrica, i… Stariji ga prekine: - Zašto moliš tako glasno? Bog nije gluh! - Nije Bog, ali baka jest! spremno odvrati prvi.

POSAO - Sreća da moj otac nije živio u doba kad je Isus ozdravljao bolesnike! priča Ivica Marici. - Pa zašto? - Zato što je moj otac liječnik pa bi ostao bez posla!

PRODAJA Na ulazu jedne kuće osvane natpis: “Prodajem glasovir”. Sljedeći dan netko od susjeda ispod toga je dopisao: “Hvala Bogu.”

mali koncil - MAK

sve16.indd 26

25.9.2007 16:05:23

K RN UE HS I T D

aj griz, krče mi crijeva, a nemam ni lipe džeparca - zamoli Marko. Strelovito utrpavši u usta cijelu preostalu polovicu sendviča sa šunkom i kečapom Ivan samo zamumlja: - Mmm... mmm... - Škrtonjo - promrsi Marko. - Nnn... - gotovo gušeći se zamljacka Ivan - n... nemam više ni mrvice. - Ma daj! Kao da je to prvi put! Kad god sam te molio, nisi mi dao prigovori Marko. - Jer vazda imam samo jedan sendvič, a pola bi razreda htjelo po griz. Što bi mi ostalo kad bih svima dao? - obrani se Ivan otirući prstima kečap, što mu je curio niz bradu. Marko slegne ramenima, okrene se pa iziđe u školski hodnik. Četvrti sat cijeli je razred rješavao test iz geometrije. Marko je završio već nakon petnaest minuta pa je dokono zurio kroz prozor kad ga prene Ivanov šapat:

priča priča - Koliko se pravaca može povući kroz jednu točku? - Bezbroj - šapne Marko. - A kroz dvije? - nastavi Ivan. - Jedan - odgovori Marko. - Tišina! - podvikne nastavnica. Uostalom, vrijeme je isteklo Sad će zvoniti. Predajte testove pa ćemo sljedeći sat pogledati što ste napisali. Ana je krenula od klupe do klupe, skupila testove i predala ih nastavnici. Sljedeći sat pokazalo se da je samo pet đaka riješilo test bez greške. Isto toliko dobilo je jedinicu, a ostali dvojke, trojke i četvorke. Gledajući svoj test Ivanu je od stida krv šiknula u obraze. Shvatio je da se provukao za dlaku. Svi točni odgovori donosili su petnaest bodova. Da bi se prošlo, granica je bila sedam bodova, a on ih sakupio upravo toliko. Dva je boda dobio za ona dva pitanja čije mu je odgovore šapnuo Marko. Da mu je uskratio pomoć, Ivan bi pao. Te noći Ivana je mučila nelagoda. Nije htio dati prijatelju zalogaj, a on mu je zauzvrat pomogao. Satima se

prevrtao po postelji dok je konačno usnuo. Ali tek sad počelo je pravo mučenje. Našao se oči u oči sa svojim anđelom čuvarom. “Jedi!”, zapovjedio je čuvar i pružio mu veliki komad kruha. Ivan poslušno zagrize. Ali kruh je bio neobičan. Što ga je duže žvakao, bivao je gladniji. “Kakav je to kruh?”, pitao je anđela. “Zove se Nesit jer izgladnjuje pohlepnike”, odgovori anđeo i pruži mu kruh veći i od krušne peći. Želudac Ivanov urliknuo je kao lav. Pregladnjeli. I dječak je jeo i jeo hljebove velike poput slona od pet tona i kao neboder dugačke. Gutao je brzinom kamenčića odapeta s praćke i napuhivao se i zaobljivao, zaokružio poput lopte pa frknuo nebu pod oblake. “Upomoooć! Puknut ćuuu!”, vrisnuo je i - pukao! “Praaas!”, zvonilo mu je u ušima još nekoliko časaka nakon buđenja iz strašnoga sna. “Nikad više neću biti škrtica”, šapnuo je i navukao pokrivač preko glave. Sonja Tomić mali koncil - MAK

sve16.indd 27

25.9.2007 15:26:52

Likovi: učiteljica i učenici Marko, Vesna, Mirna, Luka, Iva, Vinko, Matej (može biti i više ili manje djece, ako se uloge drugačije rasporede) Scena: Završava sat u učionici. Zazvoni zvono. Učiteljica uzima dnevnik, a učenici je pozdravljaju ustajanjem. UČITELJICA (oprašta se riječima):

Djeco draga, ljeto prošlo, za učenje vrijeme došlo! Cijeli sat ste dobri bili pa ste odmor zaslužili. U razredu ostanite i jelom se okrijepite! (Izlazi iz učionice. Djeca vade sendviče, svoje “gablece” i razmotavaju ih. Sjedaju i počinju jesti.)

MATEJ (zadovoljno ogleda svoj sendvič igovori):

Zna što volim moja mama... Sendvič slastan - kruh, salama! Cijeli sat mi mirisao i mira mi nije dao.

VESNA (radosno): Svoj sendvič ću jesti i ja, al’ salama mi ne prija... Sir i žemlja - što ćeš bolje? Al’ ću biti dobre volje! MIRNA (ozbiljno): A meni je od sveg draži ovaj svježi kruh od raži. “To je zdravo”, baka kaže, pekmezom ga slatkim maže. LUKA (oponašajući mamu): “Zdrava hrana mnogo vrijedi, zato samo zdravo jedi!” To su riječi moje mame kad priprema jelo za me i nabavlja zbog tog stalno samo što je integralno

- tamno, sjajno, reš pečeno, sjemenkama ukrašeno. IVA (objašnjava): Ova kifla baš me snaži, za tren oka glad ublaži! VINKO (odlučno): Sve priznajem, ali meni ništa draže od pereca! Baš ih volim, a i kažu: “Od pereca rastu djeca!” MIRNA (oduševljeno): Kako nam je ovdje krasno! Sve nam fino! Sve nam slasno! MARKO (zamišljeno): Ne mislimo baš na muke i marljive mnoge ruke: na ratara i mlinara, na trgovca i pekara...

mali koncil - MAK

28_29.indd 28

26.9.2007 8:52:35

igrokaz IVA (odobravajući): To što kažeš, baš je pravo! Na sve misliš. SVI (oduševljeno): Bravo! Bravo! MARKO (poučavajući): Mnogo toga zrno prođe prije nego do nas dođe. Zato odmah, družbo mala, recimo sad svakom hvala, tko god s kruhom veze ima. SVI (opet oduševljeno): Za kruh slastan hvala svima! LUKA: Cijelom svijetu drago jelo, jača dušu, krijepi tijelo! MATEJ (zamišljeno): Al’ jedna me tajna muči... Kateheta to nas uči: da nam svima jako treba i kruh koji dar je neba...

VESNA (upitno): Ni meni još nije jasno, premda zvuči baš mi krasno... O kakvom se kruhu radi? Tko nas to sa neba sladi? VINKO (objašnjava): Bog nam daje u tom daru, u hostiji na oltaru, Isusovo sveto tijelo, za najslađe duši jelo! MIRNA (dodaje): Sretniji su svakom dani kad tim Kruhom dušu hrani! LUKA (oduševljeno): Ljudski život više vrijedi kad Isusa vjerno slijedi! MATEJ (zaključuje): Sad smo tijelo nahranili, o hostiji naučili...

IVA (ubacuje mu se u riječ i glasno sve poziva): Zapjevajmo još par nota Kruhu s neba - izvoru života! SVI (ustanu i pjevaju 1. kiticu pjesme “Kruše života”):

Kruše života, ljubavi vir što dušam našim donosiš mir. Ti snagu daješ na putu tom, ti vodiš nas u Očev dom!

KRAJ Napisala: Ankica Svirač

K R U H s N E B A

mali koncil - MAK

28_29.indd 29

26.9.2007 8:53:00

Nagrađeni sastavci na Klarinu strip-temu iz prošloga broja: “TORTOLET” Učiti sam počela od kolača. Strpljivo me poučavala moja teta Mariza. Jednom mi je savjetovala da u pitu od jabuka (moj prvi kolač) stavim sve što nađem u kući (misleći na ekstrakte), a u mojoj piti našla se… tjestenina! Kad sam već nešto i naučila, krenula sam praviti tortu i sve je bilo super. Čak sam je i šlagom premazala... ali mi je torta pala na pod zajedno sa staklenom podlogom! U kući je seka Jasmina šef čistoće, a ja kuhinjskih specijaliteta. - Lucija Ćurković, Solin

“NOVI RECEPT” Kuhanje mi je najdraža zanimacija nakon košarke. Svaki dan pomažem mami spremiti ručak. Najbolje pripremam palačinke i jaja na razne načine. No, kad sam počinjao s kuhanjem imao sam nezgodu... Pripremao sam jaja. Prvo sam ljusku razbio na tanjur i na to ubacio jaja. Sve sam uzmutio, i stavio grijati tavu na najviši stupanj. Kad sam ubacio jaja, ne samo da su izgorjela, već je moj tanjur bio pun ljusaka. Počeo sam jesti i sve mi se činilo u redu. Kad je naišla mama, smijala se po cijeloj kući, skoro vriskala od smijeha. Tek poslije, kad sam pojeo i jaja i ljuske, objasnila mi je što sam napravio! - Luka Butković, 8. r., Kastav

“PRŽENJE” Jedne večeri prijateljica je prespavala kod mene. Iako su nam roditelji ostavili obilnu večeru, mi smo odlučile same sebi ispržiti krumpiriće. Dok su se oni pržili, na televiziji je započeo koncert moje omiljene grupe. Naše plesanje prekinulo je zvono na vratima. Tek kad nas je preplašena susjeda pitala gori li nešto u našem stanu, shvatili smo da su nam krumpirići postali poput ugljena i da iz kuhinje dopire dim. To nam je bila pouka da ne eksperimentiramo s jelom, pogotovo ne kad smo same u stanu! - Kristina Ćurić, Split

KUHAR I ŽICA Jedne lijepe večeri odlučio sam si napraviti tost. Uzeo sam tost, stavio u nj salamu i sir. Kad sam sve to stavio u toster, ostavio sam da se grije. Čekam ja da bude gotovo... Čekam... Prošlo je 10 minuta i ništa se nije dogodilo. Gledam bolje... Nisam uključio žicu za struju u utičnicu! - Marko Barić, 3. r, OŠ Bukovac, Zagreb

POLOŽIO TEST! Ovoga ljeta, jednoga dana bio sam s bratom u kući, jer vani je bila užasna vrućina. Bilo mi je dosadno. Ugledao sam u kuhinji oblatne, i to duplo pakiranje. Mislim, savršeno! Iznenadit ću roditelje kad dođu iz grada. Oblatne sam izrezao u obliku cvijeta, namazao ih eurokremom te nasložio jednu na drugu. Za kraj sam stavio u sredinu žutu ružu iz vrta, za ukras. Bila je to poslastica za cijelu obitelj, a ja sam prošao test za kuhara. Borna Peršin, 5. r., Sv. Petar Orehovec

S. O. K.!

u kuhinji

Nije riječ o voćnom soku… To je naša kratica za „Spašavanje Ostataka Kruha”! Svojevrstan „S.O.S.” za kruh, da ga se ne baca u smeće, osobito ne u mjesecu kada su Dani kruha! Naše su prabake imale bezbroj recepata kako „spasiti” stari kruh i prirediti ga tako da svi „prste poližu”. Jedna baka Vera poslala nam je savršeno jednostavan, a ipak već pomalo zaboravljen slastan recept sa starim kruhom! Potrebno (za 4-5 krišaka staroga kruha): 1 jaje, otprilike 2,5 dl mlijeka, ulje za prženje Postupak: 1. Stari kruh narezati. 2. Jaje malo vilicom zamutiti i dodati mu mlijeko, te sve skupa nakratko smiješati - u posudi dovoljno velikoj da se u nju može „komforno” položiti kriška kruha. 3. Na vatri u posudi (tavici) - također dovoljno prostranoj za kruh - dobro zagrijati ulje. 4. Kriške kruha - s obje strane - nakratko namočiti u smjesu jaja i mlijeka, te odmah staviti pržiti u zagrijano ulje. 5. Prilikom prženja kruh okrenuti, da s obje strane dobije lijepu žutu boju. Upozorenje: kruh će „piti” ulje u kojem se prži pa će - imate li više krišaka - trebati dodati još ulja u posudu! 6. Kad je kruh ispržen, dobro ga je staviti na salvetu, koja će upiti dio ulja iz njega. Posluživanje: Slastan „obnovljeni” stari kruh može se poslužiti na bezbroj načina: sam za sebe - pošećeren ili posoljen, ali i premazan čokoladom, pekmezom, margarinom, sirom… Dobro će „popratiti” čaj ili kakao, ali i mesne nareske!

ZAGUBLJENA ŠALA:

SPAVANJE

- Odlično djedice, za vaših 85 godina nalazi su vam jako dobri - govori liječnik starčiću -Recite još, imate li problema sa spavanjem? - Ma kakvi! Brojim do tri i već zaspim! - Do tri? Tako brzo? - Pa, dobro… Nekad bude i pola četiri ujutro…

mali koncil - MAK

sve16.indd 30

25.9.2007 16:06:21

mali koncil - MAK

sve16.indd 31

25.9.2007 15:39:13

NAJ-UPUTE ZA NAJ-STRANICE! Vidi se da je škola tek počela pa ste još uvijek naj…ljeniji! Niste se baš „pretrgnuli” u slanju vaših naj-radova… Neki nisu baš najtočnije shvatili ni što je vaš zadatak, ni zašto na zadnjoj stranici postoji „kupon” za ove stranice... Neki su nam čak slali te kupone bez ikakvih radova! Zato, ponavljamo i pojašnjavamo osnovne informacije za naše naj-stranice: 1. Od vas se očekuje samo da šaljete SVOJE različite radove za ove stranice - naj-fotke, najcrteže, naj-molitve, naj-razmišljanja, naj-stripove, naj-pjesmice… itd… Sve to možete nam slati poštom (na adresu MALI KONCIL-MAK, Kaptol 8, 1000 Zagreb), i e-mailom (mak@glaskoncila.hr)! 2. Kupon za „naj-stranice” na zadnjoj stranici Maka je tu da budu u prednosti oni koji nam ga pošalju uz svoj rad! Zato jer za njih onda znamo da su naši čitatelji, naši makovci! (No, dakako, primat ćemo mi i radove drugih - koji Mak ne kupuju - čak i bez kupona, koji nije obvezan.) 3. Svi radovi objavljeni na ovim stranicama bit će i prigodno nagrađeni! Zato je potrebno uz njih ispisati cjelovitu adresu (u protivnom… lete u urednički koš!) 4. Radovi za naj-stranice, ako na njih ne uđu, mogu se pojaviti na stranicama gdje „makovci pišu i rišu”. Tad neće biti nagrađeni, tj. „nagrada” će im biti što su izišli u Maku! Za prvi broj dogodilo se da smo među naše „naj-radove” odabrali i jedan „skupni” rad kojemu tu baš nije mjesto, jer još ne znamo koga i kako nagraditi… Ali, doista nas je oduševila ideja mladih makovaca iz OŠ Mladost, koji naš list prolistaju, pročitaju, prouživaju, čak i prorežu… sve do kraja! Baš smo radosni što imamo takve čitatelje-prijatelje pa nismo odoljeli njihovoj „naj-ideji”!

BAKA I KRUNICA

Dragi Bože, hvala ti za ovu lijepu školsku godinu. Za dobre učitelje i nastavnike. Za sve zgode i nezgode i svu sreću koju si mi podario. Za sve dobre ocjene i za glumu koju ćemo odglumiti. Za prijatelje koji su uvijek uz mene i u dobru i u zlu. Hvala za najbolje dane. Za sve igre koje sam smislio i koje sam igrao. Hvala ti, hvala… - Sandy Kuhar, 4. a, OŠ V. Nazora, Rovinj

”NEDJELJA” Narisala: Ivana Pernić, Roč

naj-crtež

naj-priča (u stihu)

Moja baka svaku večer moli krunicu, prestati neće. Kažem ja njoj: “Bako moja, nije Marija samo majka tvoja!” Marija je i majka moja sveta, ona je majka cijeloga svijeta. Ja krunicu žarko želim znati u svom umu i srcu Mariju imati. Kaže ona: “Hajd, nek’ bude po tvojoj volji jer ovako moli svatko, tko Mariju voli! Mila unučice, naučit ću te krunicu vrlo rado ja samo kad budem imala vremena”. Marta Matić, Privlaka kod Vinkovaca

najzahvala

HVALA TI, HVALA...

ON JE MOJ PRIJATELJ

najrazmišljanje

Otkad znam za sebe, uvijek su me učili da moram moliti. Obavezno svaku večer prije spavanja zahvaliti Isusu za protekli dan. To mi je nekako ušlo u naviku, mada puno stvari tada nisam razumjela… Danas sam sigurna da je Isus moj pravi i istinski prijatelj. Znam da mu se mogu obratiti onda kad mi je jako teško i kad mislim da nema tužnijeg stvora od mene. Tada u razgovoru s Njim nađem utjehu i mir. Isto tako sam sretna kad mu mogu zahvaliti na divno provedenom danu. Isus od mene traži suradnju, traži da Mu povjerujem kao prijatelju. On me sluša. On me razumije. On je tu kad ga trebam. Daje mi snagu da sve loše i ružno što mi se dogodi u životu sagledam na drugačiji način. Ne više kao probleme, nego kao dragocjeno iskustvo u kojem Mu se mogu još više približiti. Lijep je osjećaj kada se mogu prepustiti u Njegove ruke i vjerovati Mu da za mene ima najbolje rješenje! - Ana Šeremet, OŠ Franje Horvata Kiša, Lobor

mali koncil - MAK

sve16.indd 32

25.9.2007 16:06:48

naj-ideja

ISUSOVI ZNAKOVI OD LICA MAKOVIH Naša škola OŠ „Mladost” u Osijeku godinama je vjerni čitatelj i primatelj Maloga koncila. Časopis koji obožavamo često nam je sredstvo za različite oblike rada. Tijekom godine, od silne uporabe, Makovi listovi postaju pohabani… No, naša vjeroučiteljica Sanja Kotal nije odlučila te gotovo neupotrebljive listove baciti u stari papir! Smislila je za nas zadatak koji je bio pravi izazov. Od lica, koja su objavljena u različitim brojevima Maka trebali smo načiniti znakove i simbole naše vjere! Naš trud nije bio uzaludan. Nastali su lijepi kršćanski simboli od ljudskih glava, pa se čini da su tako i sami simboli oživjeli. To je dokaz da Mali koncil ne treba nikada (od)baciti. Može ga se iskoristiti i onda kad više nije za čitanje, jer je uresio naš pano u hodniku i učionici. - Vjeroučenici OŠ „Mladost” Osijek

najnajvažnije u životu

MIR Mir je kad se volimo i kad se smijemo, kad se družimo. Mir treba biti svuda. Mir je najvažniji u našem životu. - Valentina Kaurin, Otok kraj Vinkovaca

LIJEP NAČIN Bože, poštujem te, volim na jedan lijep način, u Crkvu ne idem samo da se lijepo oblačim! Adriana Stubičar, Veliki Grđevac

naj-šala

PITANJA

- Tata, što je to otrov za miševe? - To ti je mačak u prahu! (Šalu poslala Manuela Smoljan iz Vodnjana)

naj-misao

naj-pjesma

JESEN Jesen je žuta smeđa mokra i tmurna.

NASMIJANI KRUH Kruh je sveta hrana svima dobro znana. U njeg je uloženo puno truda, i ne znam kako bismo živjeli bez tog proizvoda koji nam daje rodna gruda. Uz njega se mole i bogati i siromašni, i svi kažu: “Daj nam kruh naš svagdašnji!”

naj-fotka

Jesen je šuškava, duga, vlažna i kišna. Jesen su škole, torbe, knjige i vike. Nikola Stražičić, 5. r., OŠ Mljet

I zato, neka znadu svi, kruh se ne baca! To je veliki grijeh, jer ga mnogi gladni nemaju ni za lijek! Stefani Dukmenić, 6. c, OŠ D. Pejačević, Našice

mali koncil - MAK

Str32_33N.indd 33

26.9.2007 10:58:47

SITNE RAZLIKE U VELIKOM SVIJETU U EGIPTU MI SMO BILI PA NA DEVU ZAJAŠILI I TAKO SE PRESTRAŠILI DA SMO FOTKE “ISKRIVILI”! RAZLIKE SE ZATO VIDE I SA VRHA PIRAMIDE! Pronađi 10 razlika između dvije slike!

POROK, A? (premetaljka) POROK nije dobra stvar, on u duši čini kvar! Da se riješiš toga zla, ti se lijepo ispovijedi pa poroku dodaj A i slova mu rasporedi! I, evo ti lijepe riječi, koja tvoju dušu liječi a poroke nove spriječi!

STOTA OVCA... STOTA OVCA SIŠLA S PUTA POMOZI JOJ DA NE LUTA!

P O V E Z A N A

Z A N I M A NJ A

PET OSOBA - ČETIRI STVARI… - PA SAD HAJDE, SVE TO SPARI! JASNO, JEDNA JE OSOBA “VIŠKA”, NEMA SVOJU “STVAR”. PRONAĐI JE I RAZMISLI… MOŽDA IPAK IMA VEZE SA SVIM TIM STVARIMA?

mali koncil - MAK

sve16.indd 34

25.9.2007 16:07:31

NAJBOLJI PRIJATELJ ANA, IVONA, JOSIP, MARIJA, MARKO, MATIJA, MATEJ, MIA, NIKA… Možda se tako zovu i tvoji prijatelji? Zaokruži njihova imena i ostat će ti nezaokružen… najbolji prijatelj!

(Sastavile: Mihaela i Ivana)

ZAGONETKE LAKE, ZA NAJMANJE ĐAKE! Svi su isti! LJUDI SE DIJELE PO BOJI KOŽE: CRNI I BIJELI, CRVENI, ŽUTI; AL’ SVI SU ONI PRED BOGOM ISTI - NJEGOVOM LJUBAVLJU OBASUTI! (as)

IAKO DANAS SVE RASE ŽIVE VEĆ PO SVEM SVIJETU - IPAK POKUŠAJ POVEZATI DJECU S NJIHOVIM KONTINENTIMA! POTOM CIJELU SLIKU OBOJI SVOJIM NAJDRAŽIM BOJAMA! mali koncil - MAK

sve16.indd 35

25.9.2007 15:44:26

U TVOJOJ SOBI... BLOK, BOJICA, KASICA, KNJIGA, OLOVKA, RAVNALO, SAT, SLIKA, STOL… Imaš li sve to u svojoj sobi? U osmosmjerci imaš, a kad sve to pronađeš - u njoj te čeka još jedna stvar, koju bi obvezno trebao imati u svojoj sobi! (Sastavile: Mihaela i Ivana)

PET ČAROBNIH KVADRATA ZA PET (i malo više) SVETACA! U svakom čarobnom kvadratu (u kojem se ista riječ upisuje vodoravno i okomito), zadnja je riječ ime jednoga sveca!

1. FORMA (ZA KOLAČE) 2. POZITIVNA ELEKTRODA 3. KRADLJIVAC, TAT 4. UDOVICA 5. SVETI…

1. “PRISTOJNA” RIJEČ 2. OSAMLJENOST 3. DIO RUKE (U SREDINI) 4. POSJED, ZEMLJA 5. SVETI…

To su Isusov hranitelj i branitelj, jedan evanđelist apostolski prvaci i još jedno te isto ime dvojice apostola! Za provjeru… u kvadratićima svih 5 likova - onaj koji povezuje svih 5 svetaca!

1. GORA DESET ZAPOVIJEDI 2. BAR MALO 3. NOVINSKI TEKST 4. OPRAVDANJE (KOD ZLOČINA) 5. SVETI…

1. JEDAN OD APOSTOLA 2. IDILIČAN ŽIVOT (MN.) 3. OGRANIČENJE 4. STAROZAVJETNI PROROK 5. SVETI… 1. OVOJ ZA RANU 2. VOĐA HUNA, “BIČ BOŽJI” 3. ZAVRTANJ, ŠARAF 4. PRILIČNO LAKO 5. SVETI…

Slogovi potrebni za svih 5 likova: A, A, A, BI, DA, DI, DO, FI, I, I, I, I, JA, JA, JAK, JO, KA, KAT, KO, KOV, LA, LA, LA, LE, LI, LI, LI, LIM, LIP, LO, LO, LUP, MA, MA, MA, MA, MIT, MO, NA, NAJ, NO, NJE, O, O, O, PA, PE, PIS, POV, SA, SI, SIP, TAR, TEJ, TI, U, VA, VA, VI, VOJ, ZA

mali koncil - MAK

sve16.indd 36

25.9.2007 16:07:56

37Vatrptice.indd 37

25.9.2007 16:11:40

MOJA MOLITVA

MOJA LJEPOTICA

ože, oprosti mi sve grijehe. Daj mir mojoj kući, obitelji i meni. Bože, pomozi mi da budem još upornija i bolja. Bože, pročisti moje srce od grijeha. Amen. - Dora Šević, 3. r.

ajčice mila, nikad ti ne želim nešto ružno reći, nego želim tvoju ljubav steći. Tvoje oči pune sjaja podižu me do beskraja. I tvoj smiješak rumeni, stvara čudo u meni.

suse, oprosti svima nama što smo bili zločesti i primi nas u zagrljaj. Pomozi nam u učenju i radu. Daj da idemo u crkvu. Molim te, ozdravi bolesne i mrtve dovedi u raj. Antun Tišljar, 3. r., (oboje iz OŠ I. Andrića u Sopotu)

Marijana Jurić, OŠ A. Šenoe, Zagreb

NAŠ STVORITELJ

og je stvorio planine, vode, brda. Da čovjek može piti vodu. Da vode teku, da idu u velika mora. Bog je stvorio životinje da i one mogu imati svoj život. Bog je stvorio čovjeka da može raditi i odmarati se. Bože, hvala ti što si me stvorio, što si svemoguć, pun ljubavi i dobrote. Stvoritelj neba i zemlje. - Mihael Šer, 4. a,

“Mostovi spajaju ljude”, Nikola Kolačević, 5. c, OŠ N. Tesle, Rijeka

ŠTO JE ZA MENE MIR?

to je za mene mir? Za mene je mir sunce što sja I vesela dječja igra. Icvijeće što cvjeta I obitelj sretna!

OŠ J. Lovretića, Otok kraj Vinkovaca

DUŠNI DAN I MOJ DJED

ođe dan kad idem na groblje. Dušni dan. Moj djed je zaslužio mnogo više od cvijeća. On je gore s anđelima. A ja se pitam, možda mi jednoga dana pokuca na vrata? Možda mi dođe na prozor kad budem spavala i poljubi me za laku noć. A onda se opet vrati gore, među mjesec i zvijezde. Možda mi se jednog dana ostvari želja i da ga ponovno vidim njegovo lice. Da ga zagrlim i da ga ne puštam. - Marija Dabelić, 6. r., OŠ Mljet

Dario Storjak, 2.a

••• a mene je mir kada je tišina u razredu, Kada se kroz prozor čuje cvrkut ptica. A najveći mir je kada nema rata, Nitko ne puca i nitko se ne boji.

Barbara Ćekić, 2. a (oboje iz OŠ J. Lovretića, Otok kod Vinkovaca)

MINISTRANT…

“Anđeo čuvar”, Kemal Puljić, 4. a, OŠ V. Nazora, Rovinj

SRCE ISUSOVO

suse, tvoje srce je velikodušno. Puno ljubavi prema svima. Milostivo je kao i ti. Puno sreće i povjerenja. Isuse, u tvoje srce stane svako dijete, dobro i loše. Volio bih da imam srce kao i ti!

1. Treba biti dobar čovjek. - Adam Grgić, 4.a, OŠ V 2. Treba biti dobar učenik. Nazora, Rovinj 3. Ne smije psovati. 4. Treba Isusa poštovati. 5. Skoro svaki mjesec bi se trebao ispovijedati. 6. Treba biti primjer drugima u crkvi. 7. Treba poštovati druge ministrante i ne rugati im se.

“Okovi svijeta”, Viktorija Lovrić, OŠ T. Ujevića, Osijek

Matej Lučić, Sikirevci

mali koncil - MAK

38_39piri.indd 38

26.9.2007 8:00:11

MOLITVA SVETOM ZAŠTITNIKU

KAD MOJA MAJKA…

AD MOJA MAJKA GOVORI u srcu mi se zatopli. Moje srce vruće u majčinom zagrljaju tuče.

veti Mateju, tebi se moli moje selo milo, da bi nama uvijek dobro bilo.

AD MOJA MAJKA PJEVA osjećam kao da cvijeće zalijeva. Tužna zato ne mogu ni biti, jer kad sam tužna ona će me utješiti.

Sveti Mateju, molim ja tebe za zdravlje tate, mame, mog brata i mene.

AD ME MOJA MAJKA GLEDA osjećam kao da sam visoka do neba. Kad je sa mnom, zlati se sve, a ja joj za sve kažem: VOLIM TE!

Molim te, sveti Mateju, za mir na Zemlji. Molim te, sveti Mateju, za mir u meni.

Kristina Koldžić, 4. r., Varaždin

KAPLJICA ROSE

suse, ti si sunce i daješ nam toplinu i svjetlost.

P P

rihvaćam sebe kakva jesam. Nadam se da me i prijatelji prihvaćaju takvu. Samo si predbacujem na tome što sam lijena. Al’ nitko nije savršen… Nadam se da ću to popraviti. - Lucija Kovačić, 8. r.

Isuse, ti si tlo i držiš nas

rihvaćam, zato što mislim da - za razliku od raznih narkomana, pušača, bandita i drugih pokvarenih ljudi i djece - ne stvaram velike probleme. Imam prosječno dobro ponašanje i ocjene, te nastojim ne nauditi ni sebi, ni drugima. - Marko Čurić, 8. r.

Isuse, ti si onaj veliki svijet i čuvaš nas. Isuse, ti si ona sitna mrvica kruha i promatraš nas.

Ti si kapljica rose, ti si sve!

vijek postoji nekakva sitnica koju bih htjela izmijeniti, ali mislim da je to normalno ne samo u mojoj dobi, nego za čovjeka općenito. - Mirna

Vuksanović, 8. r. - svi iz OŠ V. Nazora, Đakovo

MOJE DVORIŠTE

oje je dvorište uvijek mirno. Nije veliko, nije široko, ali u njemu ima svega. Tu je mamin vrt, tu je suse, ja vjerujem u tebe. trešnja mala, tu su svakaIsuse, ti budi moj kralj kve ptice, tu je moja lopta. i gospodar. U mome dvorištu uvijek vlaBudi moj pomoćnik da mir, dok vjetar ne naprakad sam u školi, vi svoj vir. Lopta se zakotrlja, kad pišem zadaću i učim. trešnjine se zanjišu grane, ptice odlete na sve strane, Budi moj gospodar a ponekad jedna u kućicu za kada se igram ptičice stane. Moje dvorište i kad odem spavati. Magdalena Mihetec, ništa nije od drugih dvorišta Privlaka kod Vinkovaca veće, ali je zato od svih ljepše u proljeće. - Marko Jerko-

POMOĆNIK I GOSPODAR

Iva Perković, OŠ I. G. Kovačića, Štitar

PRIHVAĆAM LI SEBE KAKAV JESAM?

Isuse, ti si voda i daješ nam se.

Sara Žuvela, 6. b, Blato na Korčuli

“Isuse, volim te”, Maja Grgić, 2. r., OŠ J. Kempfa, Požega

vić, Hrvatski Leskovac

“Konjić”, Anđela Vlatković, Komin

mali koncil - MAK

38_39piri.indd 39

25.9.2007 16:25:08

PRIČE “S KRILIMA”!

amislite, kako bi to lijepo bilo letjeti na krilima neke velike ptice! Gledati prostranstva, rijeke, mora, livade, šume, gradove… Biti viši od planinskih vrhunaca, diviti se ljepoti stvorenoga svijeta! I pritom biti siguran, na mekom i toplom sjedištu najÞnijeg perja… Sličan takav osjećaj imat ćete “sjednete” li na krila “Vatrenih ptica”, odnosno sjednete li u udoban naslonjač i uzmete u ruke knjigu toga naslova, tiskanu u izdanju Glasa Koncila i Maloga koncila! Jer, u njoj vas čeka čak 100 priča! Vatrenih! S krilima! A to znači: zanimljivih, maštovitih, poticajnih, duhovitih, poučnih, tajnovitih… Iako su te ptice-priče “vatrene”, nećete se na njima “opeći”, već naprotiv - njihov plamen “užgat će u čitateljevu srcu bar mali plamen” dobrote i Božjega duha. Tako u predgovoru piše književnica Sonja Tomić, koja je “Vatrene ptice” i sačinila, odabravši iz 40 Makovih godina 100 “naj-priča” po svome izboru. Tako ćete u knjizi pronaći i one najslavnije književnike poput Tolstoja, Dickensa ili Gorkog, hrvatske književne znalce za djecu kao što su Jagoda Truhelka, Marija Barbarić-Fanuko, Stjepana Lice ili sama Sonja Tomić, te one manje znane pa i sasvim “neznane” autore čije su priče prevodili, priređivali i dorađivali Makovi urednici i suradnici. Upravo dvojici od njih: fra Gabrijelu Đuraku i don Luki Depolu je i posvećena knjiga. O svim suautorima na kraju knjige pronaći ćete poneki biografski redak, tako da vam “Vatrene ptice” - osim očaravajućeg leta kroz maštovita Makova ljeta - mogu biti i dragocjena lektira za hrvatski jezik, a još više za… vjeronauk! (-c)

PRIČE ZA SVU DJECU

, stotinu dana bi mi trebalo da ispričam sve što nam se na dalekim putovanjima događa. Vrlo je zanimljivo i vrlo opasno. Jedino se ponekad zamislim što će biti ako na tolikim putovima i među tolikim ljudima po dalekom svijetu ostanemo mi misionari sami i nitko od djece ne odluči krenuti za nama da nam pomogne…” - piše svećenik i pisac Šimun Šito Ćorić u svojoj knjizi “Učiteljica koja nije htjela biti dosadna”, tiskanoj u Čitluku ove godine. Svestrani pisac rođen je 1949. godine u mjestu Paoča, u BiH, teologiju je učio u Sarajevu i Luzernu, a psihologiju u New Yorku. Predsjednik je Svjetskog kongresa Hrvata, a osim književnih napisao je i brojne znanstvene radove. I još k tome, kao misionar bio je u Novom Zelandu, Ognjenoj zemlji, Švicarskoj… Iako u podnaslovu knjige piše da su to “priče za sadašnju i bivšu djecu”, one su i za buduću djecu! To su priče koje će rado pročitati djeca ma gdje bila. Ali, to su priče i za one koji su već zaboravili da su nekad bili djeca. Živopisnim ilustracijama Mate Lovrić još više će približiti priče, raspoređene u četiri cjeline, koje su naslovljene: “Zmija”, “Dječak iz napuštenog mlina”, “Katarina iz kuće ni u selu ni u gradu” i “Dobrih ljudi i dobra vina, ne pita se domovina”. Već ti naslovi kazuju kako je knjiga duhovita, ali u njoj književnik upućuje i svoju poruku kao svećenik i misionar. Njegova poruka nije nametljiva, već u sebi nosi toplinu prijateljstva i dobročiniteljstva, kao kad poručuje: “Samo se onda možemo smatrati bratom ili sestrom svoga bližnjega, kad osjećamo njegove terete i pomognemo mu nositi ih”. Branko Pilaš

Upoznajte vašu vršnjakinju, pobjednicu novinarskog natjecanja u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Otkrijte kako se Domovinu i izdaleka može itekako blisko voljeti!

riana Kaurin rođena je 29. rujna 1993. godine u Berlinu. Ima mlađu braću Jana i Erika. Iako je rođena u Berlinu, Ariana smatra da je njezina domovina u Hrvatskoj. Učenica je sedmog razreda njemačke osnovne škole, te Hrvatske škole, u koju ide od drugog razreda. − Volim dolaziti u Hrvatsku školu jer u njoj učim o Domovini za kojom čeznem - česte su Arianine riječi, a vjerojatno je to i jedan od razloga zbog

Priča o dobroti dobroti:: (odabrani dijelovi)

ika se rodila u Berlinu. Njezin otac isto tako, a baka i djed su došli nekoć “trbuhom za kruhom”, kako su uvijek govorili. Mama je došla u Berlin kada se udala za tatu. Nika je bila stara devet godina i imala je starijega brata Andriju. Za svake praznike njih bi dvoje putovali s mamom i tatom k maminim roditeljima u Kutinu, točnije u jedno malo selo šest kilometara od Kutine koje se zvalo Kletište. Na Kletištu (baka uvijek veli na Kletištu, jer je na brdu) nije bilo puno kuća, a neke od njih su građene od blata, kako je Nika mislila. − Nika, rekla sam ti da to nije blato već se jedan sastojak miješa sa zemljom, pa se to gazi i kopa i tako nastaju zemljane kuće-nabijače, govorila bi baka na što bi Nika samo odmahnula glavom i odvratila: No, vidiš da su te kuće ipak od blata. Dok je Nika bila u Berlinu, puno je razmišljala o baki i djedu na Kletištu, o psu kojeg su imali, a zove se Fredi i o svemu onome što je vidjela okom, mirisala i čula, ali to nije mogla pretvoriti u riječi. Nadahnjivali su je i punili energijom ti pitomi predjeli u kojima je odrasla njena majka, kućice koje su ličile na one iz bajke o Ivici

mali koncil - MAK

40_41NKprica.indd 40

26.9.2007 10:49:06

roti:

kojeg je Ariana nedavno osvojila prvo mjesto u novinarskoj kategoriji natjecanja koje je organizirala Hrvatska matica iseljenika, podružnica Rijeka. Njezina obitelj podrijetlom je iz Kletišta, pokraj Kutine, gdje i danas žive njezini baka i djed. O njima i Kletištu, gdje boravi preko ljeta, Arijana je pisala s takvom ljubavlju da je njen rad izabran kao najbolji između 370 radova pristiglih iz cijeloga svijeta! U Arianinoj kući govori se hrvatskim jezikom. Tako i ona, iako pripada trećoj generaciji Hrvata koji žive izvan Domovine. Za to su podjednako zaslužni mama i tata. Mama je kod djece razvila ljubav prema Domovini, a tata je rekao kako želi da njegova djeca nemaju problema s hrvatskim jezikom, kakvih je on imao kada

je prije mnogo godina služio vojsku. Hrvatski je govorio na razini prepoznavanja i zbog toga je imao velikih problema jer je slabo razumio i teško se sporazumijevao. Tada je upoznao Arianinu mamu, naučio hrvatski i zakleo se kako njegova djeca nikada neće imati problema s neznanjem hrvatskog jezika! Najbolji dokaz za to je izuzetan Arianin rad o Kletištu, koji je napisala želeći da svi saznaju kako je tamo lijepo. Pisala je uz nadzor mentorice Nives Posavac, a nagradu je nedavno primila u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu. − U novinarskom uratku opisivala sam osjećaje i doživljaje, a u njem je sve stvarno osim imena i starosti djece - kazuje Ariana. Nagradu nije očekivala, a uz pisanje strast joj je sviranje glasovi-

ra, koji već sedam godina vježba u glazbenoj školi. Upoznajte je još bolje, uz izvatke iz njezinog nagrađenog rada!

MOJE KLETIŠTE i Marici, kao i dobrota ljudi koji su živjeli u tome malom pitomom selu na brdašcu. U Berlinu se stalno prisjećala nečega sa Kletišta ali nije mogla jasno odrediti čega. Razmišljala je da li je to bio neki miris, osjećaj ili pak zvuk koji ju je podsjetio na Kletište. Često je mislila na pohani domaći kruh koji je baka nerijetko radila za doručak, na švargl koji samo djed zna tako dobro napraviti i na najbolji čaj što ga je pila… Čaj je baka radila od nekih grančica koje je otkinula na drvetu na kojem su rasle višnje. Čudno, mislila je Nika, ali je to bilo toliko ukusno da joj je bilo svejedno. − Bako, toga ti u Berlinu nema, govorila bi Nika našto bi se baka nasmijala i pomilovala je po kosi.

Nikina ljubav prema zavičaju potekla je u velikome dijelu i od njezine mame koja je često, možda i prečesto (kako bi mama znala reći u šali, iako je znala da u njoj ima istine) pričala o svome djetinjstvu u Hrvatskoj. Naši ljudi, hrvatsko nebo, more, šume i potoci iz maminih priča zvučali su kao predjeli iz bajki. Mama je pričala i o visibabama koje je brala i slagala u sepetić što joj ga je djeda spleo, o ribolovu u koji je išla sa svojim ocem i sestrom, o starim gradićima u Dalmaciji, o Novalji, o berbi grožđa i kukuruza i još puno toga što je sve bilo vezano uz neki događaj i ljude te uvijek završavalo smijehom. Nika je sve to upijala i pronalazila na idućim praznicima za sebe. “Mama ima pravo, nebo je stvarno ljepše, i sunce i oblaci”, mislila je i osjećala da tamo pripada. (…) Zadnji put kada je Nika bila na praznicima i trebala putovati nazad za Berlin, odlučila se sakriti na štagalj u slamu u kojoj se svaki dan igrala. Ljestve je povukla za sobom tako da nitko nije mogao za njom. Nažalost, Nikin bijeg kratko je trajao. Prvo su je molili da siđe, onda su vikali na nju, pa joj dali zabranu televizora i još puno toga. Na kraju su mama i tata postali jako ljuti, a baka i djed još tužniji pa ju je postalo i strah. Mama ju je korila da je puna prašine i da će smrdjeti na mačke… “Molim?”, mislila je Nika, “Kako bi tu moglo nešto smrdjeti?” Kada je baka počela jako plakati, sišla je dolje, poljubila baku i djeda, koji su sada plakali obadvoje, zagrlila Fredija i stavila ruku u džep u koji je nagurala slame. I dok je stiskala slamu među prstima, poželjela je biti čarobnica i vratiti vrijeme unazad. Poželjela je jesti ono ukusno pile, trčati kroz kukuruze, penjati se na drvo, igrati se s Fredijem, ali provedeno vrijeme nikakvo čudo nije moglo vratiti. Nika je htjela učiniti čudo, zaustaviti vrijeme… Pognute glave ušla je u auto. Plakala je satima dok ju je cesta vodila prema njenoj drugoj domovini… mali koncil - MAK

40_41NKprica.indd 41

25.9.2007 16:49:47

Obitelj - kolijevka sretnoga odrastanja

Na pitanje tko im je najveća pomoć u životu, karijeri ili uspjehu, mnogi će ljudi odmah odgovoriti da im je obitelj najveća i nezamjenjiva podrška. Obitelj kao mjesto topline, sigurnosti i povjerenja, svakom je čovjeku važna za zdrav razvoj i kvalitetan život, posebno djeci. O njihovoj će roditeljskoj kući često ovisiti kako će se razvijati, kamo i kako će svoj život usmjeriti. Često se dogodi da djeca svoja osobna iskustva, ponašanja obiteljskih članova i međusobne odnose iz svoje roditeljske kuće prenose i na vlastitu obitelj koju će kasnije osnovati.

ok s jedne svi priznaju važnost obitelji, dotle mnogi mladi ljudi danas ne žele stupiti u uobičajen brak. Ne žele se opterećivati bračnim i obiteljskim obvezama i misle da bez braka imaju više slobode i da mogu bolje ostvariti svoje ciljeve i želje. Uz sve veći broj rastava, sve su popularniji i drugi oblici zajedničkog života, koji nisu u skladu s kršćanskom slikom braka i obitelji: homoseksualne zajednice, slobodne nevjenčane zajednice, zajednice koje ne žele djecu, obitelji s djecom iz više brakova i sl. A i same kršćanske obitelji danas proživljavaju različite krize.

Bog je stvorio obitelj Odmah treba naglasiti da obitelj nisu izmislili ljudi i da je ljudi ne mogu ukinuti po svome nahođenju. Obitelj je dio Božjeg stvoriteljskog plana. Stvorivši muškarca i ženu, Bog je stvorio i obitelj. Obitelj se temelji na braku muškarca i žene, odnosno na njihovom slobodnom međusobnom prihvaćanju i predanju jednoga drugome u nerazrješivoj vezi. Kršćanski je brak po svojoj naravi usmjeren na dobro supružnika te rađanju i odgajanju djece, odnosno na osnivanje obitelji. Tako, stvarajući obitelj, supružnici sudjeluju u Božjoj stvoriteljskoj moći i očinstvu.

Kako u obitelji - tako i prema drugima Obitelj nije samo presudna za kvalitetan osobni razvoj svojih članova. Ona je važna i za uspostavljanje odnosa i suživota s drugim ljudima izvan obiteljskoga

mali koncil - MAK

42_43Svijet.indd 42

kruga. Ponašanja i odnosi u obitelji djeca često prenose i na odnose s drugim ljudima. U obitelji se stječu iskustva i umijeća kako se odnositi prema drugim ljudima, kako s njima živjeti i surađivati. U idealnim odnosima među obiteljskim članovima, uzajamna briga i ljubav, vježbanje u odgovornosti i zauzetosti za druge, umijeće rješavanja konßikata, usvajanje određenih moralnih i ljudskih vrijednosti pomoći će djeci u njihovim odnosima prema prijateljima, kolegama, susjedima, profesorima. Pozitivno obiteljsko ozračje u djeci razvija osjetljivost za druge ljude, njihove potrebe i probleme. U suprotnom slučaju, kada su u obitelji odnosi narušeni, to se odražava i na odnose prema drugim ljudima.

Crkva u vlastitoj kući Kada se čuje za naziv “kućna crkva” ili “domaća crkva” ne treba pomisliti na zgradu crkve u najbližoj okolici. Tako se naime naziva sama obitelj. Jer kršćanska obitelj po sakramentu krštenja i ženidbe postaje obvezna prenositi vjeru svojim članovima. Roditelji se stoga ne trebaju iznenaditi kada im se kaže da su prvi navjestitelji i svjedoci vjere svojoj djeci. Ne treba čekati

• Djeca koja nisu voljena, postaju odrasli koji ne vole. - Pearl Sydenstricker Buck, američka nobelovka • Roditelji prate djecu poput leptira. Na početku su neprimjetni poput gusjenice, u pubertetu postaju nerazumljivi poput čahure i tek kad djeca odrastu i postanu sposobna shvatiti njihovu pravu vrijednost, izmaknu brzo poput leptira. - Thomas Dettenhofer • Ne uklanjaj djeci sva kamenja s puta, inače će se jednom zaletjeti glavom u zid. - Robert Kennedy

da djeca pođu na vjeronauk, da bi upoznali vjeru. Samim svojim životom roditelji djeci trebaju prenositi osnove vjere te budno paziti i poticati njezin rast. Često kažu roditelji: “Moje dijete ide na vjeronauk i primilo je potrebne sakramente. Sve sam obavio što sam morao.” Ipak to nije dovoljno, jer vjeru treba podržavati čitav život. Roditelji trebaju poticati da vjera njihove djece zaživi u njihovom životu i ponašanju, a to će najbolje uspjeti vlastitim primjerom.

“Poštuj oca i majku...” Da je obitelj važan način zajedničkoga života, govore nam i Deset zapovijedi. “Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj.” (Izl 20,12), glasi četvrta zapovijed. Poštivanje roditelja slijedi odmah iza vršenja obveza prema Bogu, jer roditeljima dugujemo svoj život. Djeca su tako dužna na vršiti određene obveze prema svojim roditeljima. Kako to konkretno ostvariti, evo osnovnih načela.

25.9.2007 17:02:01

PRAVILA ZA „USPJEŠNO SVAĐANJE” S RODITELJIMA

1. POŠTIVANJE - Možda vam se ponekad

A roditelji?

ne čini da su vam roditelji vrijedni poštovanja. “Gnjave” vas svojim prodikama, zahtjevima i sl. No, nikad ne zaboravite da su vam upravo oni darovali život te vam omogućuju da rastete i razvijate se u odrasle, samostalne i zrele osobe. Kako nas uči Crkva, ljudsko očinstvo je slika Božjega očinstva i na Božjem očinstvu se temelji dužnost poštivanja roditelja. K tome, potrebno je s poštovanjem odnositi se i prema braći i sestrama. 2. POSLUŠNOST - Potrebno je iskazivati poslušnost i poučljivost prema roditeljima. Ponekad vam se to čini teško. Ipak ne zaboravite da su savjeti ili zapovijedi, koje vam roditelji upute za vaše dobro i dobro obitelji. I kad odrastemo dužni smo biti otvoreni za roditeljski savjet i brigu. Premda nam se čini često da nas roditelji ne razumiju, s vremenom ćemo sve više uvidjeti kako su bili u pravu. 3. ODGOVORNOST I POMOĆ - Nemojte misliti da, zato što ste još mali i mladi, ne možete u kući ništa doprinijeti i da je samo po sebi razumljivo da vam mama napravi krevet, spremi ručak, opere odjeću i sl. I te kako možete biti odgovorni za svoju obitelji i pomoći roditeljima. Kad odrastete, još ste više obavezni brinuti o svojim roditeljima, osobito kada su stari i bolesni, osamljeni ili nemaju dovoljno uvjeta za život. 4. ZAHVALNOST - Možete li zamisliti da vas nema na svijetu, da uopće ne postojite? Što biste sve propustili! Zato valja iskazivati zahvalnost onima od kojih smo primili život i dar vjere. Ne treba za to čekati da roditelji dođu pri kraj života. Pokažite svoju zahvalnost roditeljima sitnim pažnjama, dosjetljivošću, pomoći u kući, ali dobrim učenjem, uzornim ponašanjem - jer to je roditeljima najveća nagrada i zahvalnost.

Već smo rekli da dužnost roditelja nije prestala time što su rodili djecu. Tek tada počinju njihove prave brige i obveze oko njihova odgoja. Evo nekoliko važnih obveza koje roditelji ne bi smjeli zanemariti: - Poštivati svoju djecu kao djecu Božju i kao ljudske osobe - Biti odgovorni za odgoj djece za moralne vrijednosti i ponašanje u obitelji i prema drugima - Dati primjer vlastitim životom kako iskazivati ljubavi i svladavati poteškoće - Zadovoljavati materijalne i duhovne potrebe djece - Odgajati djecu za život u društvu i odnose s drugima - Djeci naviještati vjeri i odgajati ih u vjeri - Učiti i poticati djecu na ispravnu upotrebu razuma i slobode - Odabrati za djecu prikladno školovanje i školu koja odgovara njihovu uvjerenju - Pomoći djeci da odaberu vlastito zvanje i životni stalež. S. Valerija Kovač

svakoj obitelji kad-tad dođe do manjih ili većih nesuglasica. No, ne treba se odmah prestrašiti. Jer svađe, ako se znaju dobro završiti, mogu doprinijeti boljim odnosima među članovima obitelji. Evo nekoliko savjeta za dobru komunikaciju djece i roditelja: 1. Nemojte bježati ili izbjegavati roditelje, kada znate ili slutite da vam trebaju nešto ozbiljno reći ili prigovoriti. Što prije to raspravite, to bolje za vas i njih. 2. Pustite da vam roditelji do kraja kažu ono što ih muči i pažljivo ih saslušajte. Nemojte ih prekidati protuoptužbama, opravdanjima ili uvredama. Kad oni završe, onda jasno izrecite ono što vi imate odgovoriti. Potiskivanje problema samo uvećava ljutnju i bijes s obje strane. 3. Ako vi imate roditeljima nešto prigovoriti, odaberite za to pravi trenutak. Nemojte roditeljima prigovarati kada dođu umorni s posla, ili su bolesni. Pričekajte prikladan trenutak. 4. Prije nego što otvorite usta, dobro razmislite što točno želite reći i to pokušajte u sebi točno formulirati. Nemojte, samo da bi sebe opravdali, izgovarati bezbroj riječi bez ikakvoga smisla i pameti. 5. U svađi s roditeljima izbjegavajte poopćavanja. Ne govorite: „Nikad nemaš vremena za mene”, nego pozitivno recite: „Volio bih da me više razumiješ i više vremena provodiš sa mnom”. 6. Premda vam je to ponekad teško, roditeljima govorite o svojim osjećajima. Točno im opišite kako se osjećate kada se prema vama ponašaju kako vam se ne sviđa. 7. Ne spominjite ono što se dogodilo u prošlosti, jer to samo produbljuje svađu, koja se neće dobro završiti. 8. Nemojte roditeljske izjave tumačiti po svome, onako kao vama odgovara. Pokušajte iskreno shvatiti što su vam oni htjeli reći, pa makar to ne bi bilo u skladu s onim što očekujete. 9. Zapamtite: Na kraju svađe ne tražite tko je u pravu. Oboje ste pobjednici, ako ste uspjeli nakon svađe poboljšati svoj odnos i ukloniti nesporazume. 10. Ova pravila vrijede i za vaše roditelje! mali koncil - MAK

42_43Svijet.indd 43

25.9.2007 17:02:24

Morski pas… - “antireklamom” pretvoren u čisti užas!

Izgled

Svi mi mislimo da su morski psi krvožedni, medvjedi dobričine, srne blage... Je li uistinu tako?

K HEJ, DEČKI, A DA ZGAZIMO OVE DOSADNE TURISTE?

itopsina, golemi morski pas tropskih mora, pravi je užas za svakoga tko ga ugleda. Ali u stvarnosti, to je najmiroljubivija životinja! Nikoga ne napada i ne proždire već se poput kitova hrani planktonom, to jest sitnim biljnim i životinjskim organizmima koji lebde u moru. U novinama, na televiziji i u kinu morski psi prikazuju se kao okrutne nemani, a oni to ne zaslužuju. Malo ima vrsta morskih pasa koji su za čovjeka opasni. Morski pas “čekićar” uplašen bježi kad vidi zračne mjehure koje stvaraju ronioci, a morski psi “volonje”, koji izgledaju zastrašujuće, hrane se samo ribom, lignjima i polipima!

BEZ KRIVNJE KRIVE

“Medo” je drag i za maženje samo ako je plišani!

Nisu morski psi jedine životinje koje nepravedno optužujemo. I mnoge druge životinje - pročitali smo u članku G. Boetti u talijanskom listu “Mondo Erre” - došle su na glas kao strašne i opasne, iako nisu takve. Razlog je često njihov izgled, krupno i snažno tijelo, ili pak stare legende i priče, crtići i Þlmovi u kojima se te životinje krivo opisuju. Na primjer gorila. Visok dva metra, težak dvjesta kilograma, on nam tjera strah u kosti, iako ni mrava ne bi zgazio iz čista mira. S druge strane slon, koji izgleda tako pitomo, vrlo je razdražljiva životinja pa često napada čovjeka. U Aziji i Africi nisu rijetki turisti koji su postali žrtve slonova, kad su se približili njihovim čoporima, da bi ih promatrali i slikali. Slonovi se neće uplašiti kad ugledaju miša, kako nam lažu stripovi, ali prestrašit će se kad začuju nepoznate zvukove.

“DRAGI MEDO” OPASNO UDARA! Smeđi medvjedi također se smatraju dobričinama pa ih se turisti u američkim prirodnim rezervatima ne boje, kad ih vide da dolaze pojesti ostatke s njihovih gozbi u prirodi. Ljudi zaboravljaju da su to opasne životinje silne snage, koje mogu i bizona oboriti. Neoprezni izletnici često stradaju kad se previše približe “dragom medi”. Srna i srndać izgledaju jako pitomo i gledaju nas blagim očima, ali nisu to nevinašca, kao što je “Bambi” iz stripova! To su nedruštvene životinje, koje žive osamljene ljeti, a zimi se skupe u mala stada. Svojim oštrim rogovima srndać može ozbiljno raniti čovjeka.

RUŽNI, A PITOMI…

Šišmiši - možda su ružni, al’ korisni, nikom dužni!

Šišmiš nam svojim izgledom ne ulijeva povjerenje. A ipak je to sasvim bezopasna životinja, veoma korisna čovjeku, jer u samoj jednoj noći poždere do 500 komaraca. Priče kako se šišmiš zapliće čovjeku u kosu nemaju temelja. Oni imaju sustav orijentacije, kojim i u mraku primijete svaku zapreku, makar bila tanja od niti kose, pa kako onda ne bi izbjegli sudar s cijelom našom glav(etin)om!

mali koncil - MAK

44_45ZOO.indd 44

26.9.2007 10:47:52

cesto vara!

AH, TI KOZLIĆI, PRAŠČIĆI… I TA ZLOČESTA CRVENKAPA!

Kobac, ptica grabljivica, čini nam se strašan - ali on, tih i miroljubiv, obavlja koristan posao čistača prirode, uklanjajući ostatke uginulih životinja. Na taj način čuva nas od zaraza.

“UNIŠTILE” GA BAJKE! Ni vuk nije tako zao kako ga opisuju priče, posebice najpopularnija “Crvenkapica”, ali i one sa sedam kozlića, tri praščića... On napada samo kad mora braniti sebe ili svoju mladunčad, inače izbjegava čovjeka. Vukovi ne urlaju na mjesec, oni su samo živahniji i glasniji u noćima svijetlim od mjesečine. Baš kao i ljudi, kad se po noći vesele nekom izvoru svjetlosti!

SIMPATIČNI, A ZLOČESTI! S druge strane panda, usprkos svom milom i simpatičnom izgledu, vrlo je nezgodna i antipatična životinja. Nije ni vesela ni spremna za igru s drugim pandama, već je samoživa, proždrljiva. Spava barem 10 sati svakog dana, a sve ostalo vrijeme jede i jede bambusovo lišće - do 40 kg na dan!

A MOŽDA SE ISPLATI SKOČITI SA SEDMOG KATA?

ZABLUDE O MIŠEVIMA I MAČKAMA… Istraživanja su pokazala da miševima sir nije najmilija poslastica. Više vole slatko! Ako im ponudimo komad sira parmezana i pločicu čokolade, zagrist će - čokoladu! Domaća mačka ne boji se vode, kako svi misle. Ako se mačići zarana naviknu na vodu, oni postaju dobri plivači, pa čak sami skaču u vodu! Ne vjerujte ni pričama kako pad s veće visine ne škodi mačkama. Istina je da će se snaći bolje nego druge životinje, no i za njih je to bolno i opasno! Zato, da vam nisu padale na um takve gluposti da bacate mačku!

NE BUDIMO… PAPAGAJI! Čini se da ni dupini nisu tako inteligentni kako se misli. Znastvenici su po građi njihova mozga to zaključili, ali… A ribe nisu glupe! Crvene ribice imaju dobro pamćenje i znaju gdje će naći hranu, a neke druge ribe i nakon godinu dana pamte kojim putem mogu pobjeći iz bazena u koji su zatvorene. Ne treba vjerovati baš svemu što ljudi o životinjama govore. Magarac nije lijen, kokoš nije glupa... Budimo pametni pa sami promatrajmo životinje i njihovo ponašanje, umjesto da kao papagaji ponavljamo sumnjive tvrdnje o njima, preuzete iz poslovica, priča i stripova. Te tvrdnje najčešće su vezane tek uz vanjski izgled životinja, a sigurno sami na “ljudskim primjerima” dobro znate - možda i na vlastitoj koži - koliko se čovjek može prevariti ako o drugima sudi samo po onome što vidi! Blaž

JA LIJEN? A ŠTO JE ONDA OVAJ NA MENI!?

mali koncil - MAK

44_45ZOO.indd 45

25.9.2007 17:11:22

AUTOMOBILI NA ŠEĆER! Danas u Brazilu 80 posto automobila više ne vozi na benzin, nego na - šećer! Od šećerne trstike pravi se alkohol etanol, tekućina koja zamjenjuje benzin. Tako Brazil više ne mora uvoziti naftu jer šećernoga goriva ima toliko da ga može izvoziti!

“SVJETLOSNI STRES” Sigurno ste doživjeli da vam netko, snenima, u mraku iznenada upali svjetlo? Zna to biti vrlo neugodno... Kod nekih životinja može izazvati i pravi “svjetlosni stres”. U tome su najosjetljiviji kanarinci. U osjetljivom razdoblju, kada polažu jaja ili leže na njima, nikako ih se ne smije uzbuđivati ili buditi naglim paljenjem svjetla. Može to za njih biti pogubno! Naprotiv, u takvim trenucima treba krpom prekriti njihovu krletku, posebice onaj dio gdje je gnijezdo.

“ŽIVOTINJE S PLAŽE”

Kada biste na obali našega mora vidjeli čudne, hodajuće strojeve - kao na susjednoj slici - zasigurno biste još jednom protrljali oči. To što nama još uvijek izgleda nezamislivo, za jednog je čovjeka postala stvarnost! Theo Jansen, nizozemski inženjer i umjetnik, u svijetu je sve poznatiji po svojim pokretnim skulpturama od plastičnih cijevi, koje naziva “strandbeests” - “životinje s plaže”. Prije petnaest godina počeo je izrađivati strojeve nalik kosturima i životinjama, a te njegove “životinje” danas već “hodaju” nizozemskim plažama, pokretane isključivo vjetrom. U početku su bile nepokretne, no Jansen ih je kasnije sve više usavršavao i kompjutorski izračunavao sustav njihova kretanja, tako da bude što više nalik hodu. Sam kaže kako mu je trebalo vremena dok je njihove pokrete usavršio, pronalazeći pravu proporciju između dužina pojedinih cijevi. Prije nego je došao na tu neobičnu ideju, Jansen je puno vremena provodio pred računalom. “Tada sam shvatio što mnogi ljudi nalaze u svijetu računala. Ujutro uskoče u njega i navečer izlaze. Jedno vrijeme se i meni to sviđalo, ali sam se nakon nekog vremena upitao: je li to doista moj život? Kad je vrijeme bilo lijepo, pomislio sam da je gubljenje vremena sjediti za ekranom računala!”, priča o svojoj preobrazbi iz inženjera u umjetnika. (VK)

KAKO LOVE KROKODILI? Lukavi su oni, ne jure za plijenom! Legnu u pijesak, mirno leže pa sliče na trulo deblo. Majmun ili gazela prevarit će se, prošetati u blizini... Krokodil će tada naglim pokretom životinju udariti svojim golemim repom. Odvući će je onda u vodu i potražiti mirno mjesto za ručak.

mali koncil - MAK

46_47Mcuda.indd 46

26.9.2007 8:43:24

ZA HRABRE “SLADOKUSCE”

KAKO “PILIMO GRANU NA KOJOJ SJEDIMO”…

z velikog kineskog istraživačkog centra prošle je godine doktorica Wang Quian uputila uznemirujuće upozorenje: upravo kad su došli na trag otkrića biljnoga lijeka protiv malarije - shvatili su da će im potrebna šumska biljka uskoro - izumrijeti!

Izumiru biljke i životinje…

Nama koji volimo mamino pečenje i palačinke, boljih jela ne treba! Ali ima na svijetu pustolova koji uživaju u zalogajima kakvih se pametni ljudi boje, ili im se gade. Evo nekih specijaliteta opisanih u novinama “Times”. Japanska riba fugu, koju zovu “balon-riba”, jer sliči bodljikavoj lopti, sadrži u svojim bodljama i tijelu najstrašniji otrov, od kojega umire svatko tko je jede, jer protuotrova nema. Ali, nije cijela riba otrovna. Posebno izučeni kuhari znaju ukloniti otrovne dijelove, a ostatak slasno jedu oni koji žele pokazati hrabrost. Ipak, svake godine barem 20 “junačina” umire blagujući meso te ribe. “Kobrina krv” indonezijski je napitak koji se pravi od srca i krvi otrovnice naočarke, uz dodatak alkoholnog pića od šećerne trske. Oni koji se usude istrusiti čašicu, hvale se da im to daje snagu i zdravlje. Otrovni paukovi, tarantule, prženi na ulju sa šećerom i češnjakom, poslastica su u Kambodži. Hrskavi su pod zubima, a njihova unutrašnjost topi se u ustima! Tako barem tvrde oni koji su ih jeli! Slično je i s južnoafričkim crvima s kore jednog drveta, koje jedu pržene, ali i žive! Za meso velikog guštera iguane iz Južne Amerike kažu da je ukusno kao piletina, samo malo tvrđe. Dobre su, tvrde, i pržene ličinke Huhu iz Novog Zelanda… Radoznali i smioni čudaci, osobito Englezi, ali i Francuzi, Talijani, putuju svijetom da bi ovakve “poslastice” okusili!

46_47Mcuda.indd 47

Ista sudbina prijeti i slavnom “ginsengu”, kineskom korijenu za koji se od pamtivijeka vjeruje da liječi “sve bolesti” i produljuje život… Nestanak prijeti još velikom broju biljaka i trava, dragocjenih baš po tome što ih se koristi u više od 60% današnjih lijekova! Prema podacima Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), pred izumiranjem se nalazi 4 do 10 tisuća biljnih vrsta! Njima valja pridodati i životinjske stvorove. Od 1810. do danas izumrlo je 816 vrsta sisavaca i ptica, odnosno tri puta više no što ih je nestalo u dva stoljeća prije toga! O tisućama vrsta kukaca, riba i mekušaca da se i ne govori… Po najcrnjim predviđanjima, od oko 1.700.000 danas popisanih živih vrsta (premda ih ima i više), do kraja našeg stoljeća čak 50% moglo bi ih nestati!

Glavna opasnost: čovjek! Sve to događa se ponajviše zbog čovjekova načina života. Nemarom i iskorištavanjem prirode do krajnjih granica, čovjek ozbiljno ugrožava biološku raznolikost. A bez nje - nema ni nama opstanka! Jer, sva živa bića - od mikroorganizama do biljaka, trava, drveća, malih ili velikih životinja - povezana su u jednu “mrežu”, poput čipova kompjutora. Svi zajedno tvore jednu zajednicu, okoliš. Ugrozi li se ikoji dio te cjeline, prijeti opasnost “domino-efekta” za cijelu zajednicu! Izumre li jedna sićušna mušica, jedna vrsta neke usputne trave… može to biti početak lančane reakcije u kojoj će odumrijeti cijela šuma ili pašnjak!

“Mi smo samo dio zemlje…” “Mikroambijenti” (npr. stablo sa svim svojim organizmima) i “makroambijenti” (npr. šuma ili prašuma sa svim svojim vrstama) uzajamno su povezani, utječu jedni na druge i ugrožavanjem jednih odmah je ugrožena ukupna stabilnost okoliša. Još ljepše i jednostavnije to je davne 1854. izrekao mudri indijanski poglavica Seattle: “Mi smo samo dio zemlje i ona je dio nas, jer zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje…”. Ne piše li slično i u Svetom pismu: “Ta iz zemlje uzet si bio; prah si, u prah ćeš se i vratiti”. Čovjek to danas pomalo shvaća, ali sve dosad potpisane povelje o očuvanju biološke raznolikosti ne donose puno rezultata, zbog sebičnosti svakoga novog naraštaja, koji se ponaša kao da je “prvi” (ili zadnji) na svijetu”! (-c) mali koncil - MAK

26.9.2007 8:59:06

TKO JE “ISKOMPLEKSIRAN”? M

a, pusti ga, on je iskompleksiran!”… „Ona je puna kompleksa!”… - sigurno si čuo, možda i sam izgovarao slične rečenice. A što to uopće znači „imati komplekse” ili „biti iskompleksiran”? U rječnicima stranih riječi stoji da su kompleksi „zamršene podsvjesne pojave”, a da je kompleksan onaj koji je „složen, zapleten, zamršen”… U našem svakodnevnom govoru, pak, pod tim izrazom najčešće se misli na različite oblike osjećaja manje vrijednosti. Dakle, u našim izrekama „komplekse” ima onaj ili ona koji za sebe misle da su najgori, najružniji, naj… manje vrijedni! To, međutim, izražavaju na razne načine. Neki su nesigurni i povučeni, ali drugi svoje komplekse „liječe” tako što su… nametljivi, bahati! Riješi ovaj test i ispitaj u kojoj mjeri si ti „iskompleksiran”, koliko se osjećaš „manje vrijedan”? Jer, svi ponekad imamo neke svoje komplekse…

PITANJA 1. a) b) c)

Kad staneš pred ogledalo u njem vidiš… jedno simpatično biće jednu rugobu najljepšu osobu na svijetu.

2. U ambulanti čekaš na svoj red kod liječnika… a) Čitam nešto da si skratim vrijeme. b) Sjedim i pokušavam misliti na nešto deseto… c) Hvata me nervoza i nemir, zabrinut sam. 3. Kako se ponašaš kad te netko zadirkuje, ruga ti se, izaziva? a) Tražim saveznika koji će mi pomoći, zaštititi me. b) Povlačim se, bježim. c) Branim se kako znam i mogu. 4. Predstavljaju te nekoj odrasloj osobi, koju vidiš prvi puta u životu… a) Odmah proučavam glavne crte te osobe. b) Pokušavam upamtiti bar kako se zove. c) Skrećem pogled, ne gledam je u oči. 5. Kako u društvu reagiraš na smušene ili povučene osobe, one koji se uvijek osamljuju, stoje po strani? a) Pokušavam ih uvući u društvo, jer inače kvare zabavu. b) Puštam ih na miru, neka se ponašaju kako žele. c) Idu mi pomalo na živce pa ih počnem izbjegavati.

6. Na vjeronauku pripremate božićni ili uskrsni igrokaz. Dijele se uloge… Kako se ponašaš? a) Guram se, želim neku od glavnih uloga. b) Skrivam se, radije ne bih među izvođače. c) Ako me drugi predlože, rado ću glumiti. 7. Prijatelj(ica) koji je ranije išao s tobom u školu i kojeg već dugo nisi vidio, pozvao te doma, na svoj rođendan, u svoje novo društvo… a) Malo mi je neugodno od toliko nepoznatih ljudi, ali otići ću… b) Super, jedva čekam da ga vidim! c) Neću ići, jer bolje je da se sretnemo nasamo i na miru porazgovaramo. 8. Zakasnio si na jedan dogovoreni sastanak s prijateljem… a) Pravim se da nisam zakasnio. b) Priznajem zakašnjenje i ispričavam se… c) Pronalazim sva moguća i nemoguća opravdanja da dokažem da nisam kriv. 9. Kad se u razredu povede razgovor o nekom filmu ili televizijskoj emisiji i seriji, sudjeluješ li u tome? a) Da, ali uglavnom samo slušanjem…

b) Da, jedan sam od najglasnijih. c) Da, najviše zato da bih šalama izazivao druge. 10. S razredom idete na izlet u toplice, na kupanje! a) A, ne! Neće drugi vidjeti kako sam kržljav(a) /ili debeo(la)/! b) Jedva čekam, da svi vide “tko je Gordan Kožulj”! c) Bit će to luda zabava! 11. U školi si, nehotice, pod odmorom slomio stolicu na kojoj sjediš. Jednostavno, pukla je pod tobom! Što sad? a) Ništa, to se svakom moglo dogoditi. b) Podmetnut ću svoju stolicu nekom drugom, a uzeti njegovu. c) Umirem od straha, jer kako ću to dokazati profesorima i roditeljima! 12. Dogodilo se da si jedini u razredu riješio baš sve zadatke u testu! Kako se ponašaš? a) Gledam na sve ostale s visoka. b) Uobičajeno. Radostan sam, ali ne ludujem... c) U sebi sam se malo „umislio”, ali valjda drugi to ne vide.

mali koncil - MAK

Psiho48_49.indd 48

26.9.2007 9:15:06

JOŠ

DVA ZNAMENITA… I ZANIMLJIVA!

rezultati 1

I. red

II. red

III. red

Najviše odgovora u redu I. Za tebe se može reći da - nemaš kompleksa! Vrlo dobro rješavaš sve svoje probleme, znaš drugima popustiti, ali i suprotstaviti im se kad treba. Sa sigurnošću se suočavaš s nepredviđenim situacijama, novim ljudima i novim sredinama. Ne sramiš se i učas se uklapaš u svako društvo, jer nisi opterećen time kakav ćeš dojam ostaviti na druge. A samim time - odmah ostavljaš dojam snažne osobe, istinskoga „vođe”. Tako se i ponašaš, sigurno i odlučno. U svojim odlukama i izborima, međutim, trebaš ponekad malo manje „brzati”! Jer, pazi, to što nemaš kompleksa - ne znači da ne možeš pogriješiti!

Najviše odgovora u redu II. Ti si vrlo (ne)običan tip: katkad genijalno samouvjeren, u drugim situacijama potpuno smušen, „iskompleksiran”! Ti, naime, redovito znaš kako bi se u izazovnim situacijama trebalo ponašati, ali… često ti to ne uspije! Ako ti sve ne krene „od prve”, tad se obeshrabruješ i postaneš najnesigurnije stvorenje na svijetu. A ako ti krene dobro - tad te ništa ne može zaustaviti! Prava je „tajna” u tvojoj glavi: čim ti u mislima proleti i najmanja sumnja u sebe, gotov si! Nađi čvršće uporište Jedan si od onih koji će svoj osjećaj manje vrijednosti nerijetko prikrivati „kočoperenjem”, „kićenjem” i glasnoćom… Ali, tako zavaraš samo sebe!

Najviše odgovora u redu III. Pssst… ti si stvarno onaj „iskompleksirani”? Misliš da si najgluplji, najružnija? Najsmušeniji, najnesigurnija?... Uvijek bi se najradije „skrio u mišju rupu”, „propao u zemlju”, „postao nevidljiv”?... Ali, ne može se pobijediti, ako se nikad u ring ni ne uđe! Nesiguran si do te mjere da si i samom sebi težak i dosadan! Opusti se i shvati - sličan si i podjednako sposoban kao i svi drugi oko tebe. I, daj konačno prestani na svijet gledati kroz „top-liste”, kroz to tko je u čemu prvi i „naj-naj”! Zar je uopće najvažnije „biti prvi”, „najljepša”, „najjači”…? Sjeti se malo što je Isus govorio o „prvim mjestima” i onima koji se uvijek guraju na njih! Osloni se na njega, i svi tvoji „kompleksi” nestat će!

iz poštanskih maraka pod nazivom “Znameniti Hrvati” nedavno je obogaćen s dva nova “junaka”. Svoje mjesto u filatelističkim zbirkama potražit će Andrija Mohorovičić i Đuro Baglivi. Prvom se ove godine navršilo 150 godina od rođenja, drugom 300 od smrti, a na markama ih je ovjekovječio slikar i grafičar Hrvoje Šercar. Ne znate točno tko su oni bili? Upoznajte ih, doista su zanimljiva ta dvojica velikana!

“SVEMIRSKI” HRVAT Što sve nije bio Andrija Mohorovičić! I matematičar, fizičar, i filozof, geofizičar, i astronom… A najpoznatiji je (p)ostao kao - meteorolog! Rođen je 1857. godine, a u 35. godini života postaje upravitelj Meteorološkog opservatorija na Griču, u Zagrebu. Vodio je čitavu meteorološku službu tadašnje Hrvatske i Slavonije, bavio se znanstvenim tumačenjem meteoroloških pojava, proučavao seizmologiju (znanost o potresima), u koju je čak uveden “Mohorovičićev zakon”, koji je i danas u uporabi! Bio je doista pravi vizionar, čovjek koji je živio “ispred” svoga vremena. Pa i “ispred svoga svijeta”, jer njemu u čast nazvan je i jedan Mjesečev krater, jedan asteroid, te “diskontinuitet između kore i plašta” na Marsu! Pa kako onda ne bi i “običan” Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu nosio ime tog velikana, koji je umro 1936. godine!

LIJEČNIK DVOJICE PAPA Đuro Baglivi, Hrvat rođen 1668. u Dubrovniku, ostat će upamćen ponajviše po tome što je bio liječnik dvojice papa - Inocenta XII. i Klementa XI. Dakako, liječnik papa nije mogao postati bilo tko! A naš Đuro, nakon naobrazbe u dubrovačkom isusovačkom kolegiju diplomirao je medicinu u Salernu, te postao profesor na slavnom sveučilištu La Sapienza u Rimu. Napisao je više knjiga iz područja medicine, koje su prevedene na sve svjetske jezike, te je bio član brojnih akademija i liječničkih društava. Dopisivao se s najistaknutijim liječnicima i intelektualcima svoga doba, a uz sve to - do prerane smrti u 39. godini - stigao se baviti i pjesništvom, i numizmatikom! Pokopan je u crkvi sv. Marcela u Rimu, a grob mu resi dvojezična spomenploča. (st) mali koncil - MAK

Psiho48_49.indd 49

26.9.2007 9:12:55

Matematicki vjeronauk

PRAVILA:

Za našu igru ili “test” potrebno vam je ponešto matematičkog znanja, ali puno više onog vjeronaučnog! Jer, prvo treba znati neke “vjeronaučne brojke”, a tek poslije dolazi matematika i to samo puka operacija zbrajanja…

1. “Matematički vjeronauk” mogu igrati dva suparnika pojedinca ili dvije ekipe.

2. Na pitanja se odgovara tako što se uz svako pitanje upiše broj kao odgovor. Naposljetku se zbroje svi brojevi ispisani uz 10 pitanja za pojedinog igrača. 3. Pobjeđuje igrač (ekipa) koji je bliže točnom rezultatu (zbroju brojeva iz svih odgovora)! 4. Ako su vam neka pitanja teža, možete se prethodno dogovoriti da je slobodno zaviriti u Sveto pismo ili katekizam. U tom slučaju možete unaprijed vremenski ograničiti trajanje igre. 5. Igru može igrati i pojedinac “sam sa sobom”. Da ni njemu ne bude dosadno, dobiveni zbroj u obje skupine pitanja mora biti… - jednak!

PRVI IGRAČ:

DRUGI IGRAČ:

A) Koliko dana nakon svoga uskrsnuća je Isus svojim apostolima poslao Duha Svetoga?

K) Koliko dana je Isus proveo u kušnjama i postu u pustinji?

B) Koliko ima crkvenih zapovijedi?

L) Koliko je bilo evanđelista?

C) Koliko je bilo Isusovih apostola?

M) Koliko je bilo tzv. „malih proroka“?

D) Koliko je bilo velikih proroka?

N) Koliko je dana prošlo od Isusova uskrsnuća do uzašašća?

E) Koliko je braće imao izgubljeni ili rasipni sin iz prispodobe? F) Koliko je glavnih grijeha? G) S koliko je ribica Isus čudesno nahranio 5.000 ljudi? H) Koliko je svetih sakramenata? I) Koliko je talenata, u prispodobi, gospodar ukupno podijelio trojici slugu?

J) Koliko su riba na Tiberijadskom jezeru apostoli izvukli iz mreže, kad im se Isus ukazao i rekao da love ribu usred bijela

O) Koliko je još ovaca, osim one izgubljene, imao pastir iz Isusove prispodobe? P) Koliko je postaja Križnoga puta? R) Koliko je ukupno otajstava krunice? S) Koliko je, u paraboli o djevicama, ukupno bilo ludih i mudrih djevica? T) Koliko je zrna tamjana na uskrsnoj svijeći? U) Koliko knjiga ima Mojsijeva Tora? UKUPNO:

UKUPNO:

Točni odgovori na str. 56! mali koncil - MAK

50MatVjeron.indd 50

26.9.2007 9:57:53

mali koncil - MAK

51Pretplata.indd 51

26.9.2007 9:58:57

od purana do robota! “PURAN-DAN” Dragi Blažu! Evo me opet. Pišem ti po drugi put. Molim te da mi odgovoriš na ova četiri pitanja kao prošli put. 1. Zašto u nekim zemljama, npr. SAD, za Dan zahvalnosti jedu puricu? 2. Znaš li koju web adresu koja sadrži razne sastavke o pojedinim temama? 3. Zbog čega je Ivan Merz postao blaženikom? 4.Što mi ime znači? To je to. Pozdrav od Draženka iz Širokog Brijega (koji ti je pisao u prošlom Maku). Dragi Dražene! Odgovaram ti na prva tri pitanja, a ne četvrto sam ti u prošlom broju odgovorio da ti ime znači “drag čovjek”. Možda si to zaboravio, zato si mi i dalje drag, a neću reći da si “dosadan čovjek”, koji ponavlja ista pitanja! 1. U SAD i Kanadi zaista se na Dan zahvalnosti (Thanksgiving Day) najviše jedu purice (i purani!). Zato se u šali taj dan naziva i “Dan purana” (Turkey Day). Amerikanci jedu pečenu puricu možda zato, jer ne znaju kako je ukusan pečeni odojak (“Nema ptice do prasice!”, kaže naša poslovica!) Bez šale: “Dan zahvalnosti” je kao naš “Dan kruha”, koji slavimo u listopadu. Američki predsjednik Abraham Lincoln opisao ga je kao “dan ispunjen zahvalnim molitvama”. U SAD slavi se četvrtog četvrtka u studenom. Povijest je zabilježila da se slavio već 1619. godine, ljudi su išli na gozbe i zahvaljivali Bogu na hrani koju im daje. 2. U svom računalu sigurno imaš tražilicu, npr. Google, pa preko nje možeš dobiti željene podatke o raznim temama. Nego... ne tražiš li ti to možda na internetu školske sastavke, gotove domaće zadaće o pojedinim temama? Eh, to ne ide! Takvu adresu niti imam niti bih ti je dao! Školske zadaće pišemo sami, ne prepisujemo ih i ne krademo! 3. Ivan Merz (1896.-1928.) poznat je po svom apostolskom radu među mladima, naročito u Hrvatskom orlovskom savezu, organizaciji katoličke mladeži. Bio je učen čovjek, profesor, ali beskrajno dobar i pravi uzor velike vjere i sveta

života. On zaista zaslužuje biti ne samo blaženik nego i svetac! U Maku smo mnogo o njemu pisali u vrijeme njegova proglašenja blaženim, 2003.godine.

ZIJEVALICA

Dragi Blažu! – Kako si? Pišem ti prvi put pa ne bih htio da mi pismo završi u smeću. 1. Imam jedan VEELLIIKKII problem: svaki put kad sam u crkvi, meni se zijeva! Nikako da prestane. Ja uvijek spavam do 8 sati i uopće mi se ne zijeva, ali čim sam u crkvi, meni se zijeva. Što da radim? 2. I, naravno, što mi ime znači? – Vjekoslav iz Bjelovara. E, zijevalice! 1. Evo što trebaš raditi kad zijevaš: stavi ruku pred usta! Ako nisi znao, mi zijevamo onda kad se disanje uspori pa premalo zraka i kisika dolazi u pluća. Organizam se tada brani snažnim udisanjem kroz otvorena usta – to jest zijevanjem! Kad nam je dosadno i mirno sjedimo, mi jednostavno “zaboravimo disati” i posljedica je manjak kisika i – zijevanje. Dakle, Vjekoslave, na misi pozorno slušaj, diši snažno, tu i tamo pomakni se malo – i zijevanja neće biti! Nisi ti cvijet zjevalica, koji mora zijevnuti kad mu stisnu oba obraza! 2. Na tvoje pitanje broj 2. i ja sam počeo – zijevati! Dosadilo mi već govoriti da narodna imena može svatko sam protumačiti: ti znaš što je “vijek”, znaš što je “slava” – spoji te riječi i znat ćeš da te čeka... vjekovna slava!

SJEMENKE U NOINOJ ARKI? Dragi Blažu! – Moje je ime Eduard. S nestrpljivošću i strahom čekam da možda nećeš baciti oko na moje pismo i pitanja koja ti postavljam: 1. Najviše me zanima značenje imena Eduard, Dora, Mia i Alan. 2. Po komu ili čemu je MAK dobio ime? 3. Koje je po tvom mišljenju starije pismo: hijeroglifsko ili sumeransko? 4. Ako je u Bibliji zapisano da je Noa u svoju arku smjestio po par životinja, je li on uzeo i sjemenke svake biljke? – Unaprijed ti zahvaljujem, a preko Maka pozdravljam tebe, sve moje prijatelje i učitelje i časnu sestru Kseniju. – Eduard iz Beretinca Dragi Eduarde, tko se boji Blaža još – tri za groš! 1. Ti si po svom imenu “branitelj posjeda” pa me se još manje trebaš bojati. U vezi posjeda, ako ga slučajno nemaš, tješi se, bio je i jedan kralj koji se zvao “Ivan bez zemlje”! Dora je “Od Boga darovana”, tj. Božidarka. Mia je ime od milja za Mariju, Mihaelu itd. Alan je isto tako ime od milja, iako to znači i pripadnik starog sarmatskog plemene Alana. 2. “Mak” je dobio ime, prvo po “MAlom Koncilu” i zatim po poljskom crvenom cvijetu. 3. HijerogliÞ su staroegipatsko pismo koje se pojavilo u 4. tisućljeću prije Krista, a sumersko je bilo pismo starih Sumerana (Šumerana) koje potječe iz istog tisućljeća. Moje mišljenje tu nije važno, ali čitam u rječnicima da je šumerski jezik bio najstariji pisani jezik na svijetu. 4. Baš zanimljivo pitanje! Ali lako mi je odgovoriti: Bog je Noi rekao da uzme dosta hrane za se i za životinje za višemjesečni boravak u arki.

mali koncil - MAK

52_55Blaz.indd 52

26.9.2007 10:36:58

Zato je on unio u lađu sijeno, zob, žito... a tu je bilo i sjemenja na pretek! A nije sve bilje ni uginulo pod vodom. Golubica je ubrzo nakon potopa donijela zeleni list masline, a to znači da je stablo pod vodom preživjelo. Pozdrav svima vama u Beretincu! Skinuo bih pred vama beretu – kad bih je imao...

PIŠE MARA IZ MOSTARA! Bog, Blažu! Ja sam Mara iz Mostara! Imam nekoliko pitanja: 1. Rođakinja mi darovala sve svoje Makove i jako ih volim čitati. Molim te, na koji način mogu naručiti Mak i kolika mu je cijena kad se naruči? 2. Napiši mi nešto o Zvonimiru Balogu! 3. Prijateljica iz razreda rekla mi je da djeca ne smiju gledati crtić Pokemon, jer su Pokemoni agresivni. Pitala sam gdje je to čula pa kaže da je to rekao svećenik. Moja mama kaže da je on netolerantan. Što ti misliš? 3. Jesu li video-igre štetna posljedica današnjeg vremena? (Kvaka: one imaju i neke vrline!) 4. Što više radiš: gledaš TV ili radiš na “kompu”? Ja više radim na kompjutoru nego što gledam telku! Ćao! Draga Mara iz Mostara, odgovaram prepun žara: 1. Mak se može naručiti na našem odjelu za narudžbe i pretplate (tel. 01 4874 326). Uplatiš li pretplatu do 15. listopada, imaš popust i platit ćeš 80 kn, a nakon toga datuma cijena je 100 kn. 2. Zvonimir Balog veoma je poznat hrvatski književnik za djecu (i odrasle). Lani je proslavljena 75. obljetnica njegova rođenja i 50. godina književna djelovanja. Djeca ga vole zbog njegovih sjajnih i duhovitih rima, a po imenima iz njegovih priča i pjesama roditelji daju imena svojoj novorođenoj djeci. Ne samo što piše, već Balog često i riše pa svojim crtežima sam ukrašava svoje priče. Najpoznatije njegove knjige za djecu su “Nevidljiva Iva”, “Bonton”, „Ja magarac”, „Pusa od krampusa”, „Male priče o velikim slovima” i dr. 3. Naziv “Pokemoni” dolazi od engleskih riječi “Pocket Monsters” (“Džepna čudovišta”). Već po imenu može se zaključiti da nisu pitoma nevinašca, a negdje sam čitao da su i stručnjaci rekli kako

naglo smjenjivanje i „praskanje” sličica u njihovim crtićima utječu na dječju psihu. Zato se baš i ne čudim riječima tog svećenika… Ja za Pokemone nemam vremena, pa ih i ne poznajem. Ali poznajem svoje makovce i vjerujem da su oni dovoljno pametni da se neće pretvoriti u mala čudovišta ako i zaigraju koji put pokemone. Naravno, veće mi je veselje vidjeti ih kako se igraju Makovim zagonetkama i kvizovima, u kojima nema nasilja ni ratova! 3. Svako vrijeme ima svoje igre – i dobre i štetne! Misliš li da je bilo bolje u davnini kad su se djeca igrala drvenim mačevima i strelicama, pripremajući se da postanu ratnici? Biti lud za video-igrama je štetno, ali kako i sama kažeš, tu su i kvake koje mogu otvoriti vrata razvijanju korisnih vještina! 4. Ja sam kao i ti, manje vremena posvećujem telki nego kompu! Ali mislim da bi meni, ovako debelom, bilo bolje da umjesto “kompu” više vremena posvetim... krampu! Ćao! (Znaš li da ovaj talijanski pozdrav „ciao” zapravo znači: “Tvoj sam rob!”?)

SVEĆENIK U KLADIONICI?

vodi u nevolju sebe i svoje. Ja mislim, ipak, da će svaki pravi svećenik prije dobro razmisliti da li mu takvo što priliči i kakav primjer drugima daje (pogotovo ako zna da ga u kladionici promatra puno Ivona koje će to staviti na velika zvona! :-) 2. Silvana je “šumska” a Marina “morska” dama ili vila! Na latinskom “silva” je “šuma” a “mare” je “more”!

ROKO GLEDA U OKO! Blažu! Je li grijeh ako sam brbljao i gledao časnu u oči? – Roko Dragi Roko, nije mi jasno zašto bi bio grijeh pogledati časnu u oči? Kamo bi drugo gledao? Ne možeš je gledati u... uši, jer su pokrivene! Ako si je možda gledao prkosno i bezobrazno, to je druga i nimalo lijepa stvar! Isto kao i brbljanje dok vam ona govori. Ali ne bih rekao da je to težak grijeh i dovoljno je ako joj se ispričaš!

SVETA KONOBARICA Dragi Blažu! Željela bih biti konobarica. Onda bih bila svetac, jer ljude bih učinila radosnima i sitima. Mislim da je to najbolje zanimanje. – Magdalena iz Šestanovca. Pametno zboriš, Magdalena! Kad su ljudi sretni i siti, obično su i bolji. Samo ne pretjeruj i ne vjeruj gostima koji misle da će biti sretniji ako se prežderu i istruse cijelu litru vina!

LIJEK ZA LAŽOVE I PSOVAČE!

Dragi Blažu! 1. Je li grijeh ako svećenik igra kladionicu? 2. Što znače imena Silvana i Marina? – Ivona. 1. Ne vidim zašto bi bio grijeh ako svećenik uđe u športsku ili drugu kladionicu? I njemu i svakom drugom kršćaninu klađenje postane grijehom samo kad time neumjereno troši novac i do-

Bog, Blažu! Kako si? Mak je odličan časopis! Dok moji vršnjaci čitaju neke manje pristojne časopise, ja najradije čitam Mak! Mak je i zabavan, a može se puno toga naučiti. Ja sam Ana, idem u 7. razred, a Mak čitam od 2. razreda. Do tada sam previše lagala, ali otkad sam počela čitati Mak više uopće ne lažem, ne psujem, nego sam čak najmirnija djevojčica u cijeloj školi. – Ana Bravo, Ana! Hvala ti što si pokazala da Mak nije samo veseljak i zabavljač (kao što sam ja!), već i dobar lijek za đake fakine i nemirnjake! mali koncil - MAK

52_55Blaz.indd 53

26.9.2007 10:37:29

PROPOVIJED – KOLIKO DUGO? Dragi Blažu! Koliko dugo je najpravilnije govoriti propovijed? – Andrea Draga Andrea, ne postoji pravilo koliko propovijed treba trajati. Propovjednik obično zna tko je u crkvi i koliko njegovi slušatelji mogu “izdržati”. Na misama za djecu obično su propovijedi kraće. Ako je velika vrućina i to može biti razlog da se propovijed skrati. Ima tako dobrih propovjednika koje bi ljudi rado satima slušali, ali i onih koji nakon 5 minuta postaju... zamorni. Ne razbijaj time glavu već propovijed slušaj, a na sat ne pogledavaj. Ako u školi učitelja slušaš cijeli sat, zašto bi se bunila na 10 minuta propovijedi?

stvar! 4. Žao mi je, u Lurdu (još) nisam bio, ali bio sam u Mariji Bistrici! 5. Ema je skraćeno od “Emanuela” (“Bog je s nama”), a možda i od “Emilija” (“Laskavica”) ili dr. “Jasmina” je grmoliko ime, jer dolazi od imena grma s bijelim ili žutim cvjetićima. “Mateja” je po Mateju, tj. “Božji čovjek”! A sada ti meni reci što znači “Vukovar”? Možda “grad vukova”?

ŠTO KAD NAS ZAMIJENE ROBOTI?

ODVJETNICA TREBA POMAGATI I – KRIVIMA!

BLAŽU BI TREBAO I OSMI DAR! Hvaljen Isus i Marija, dragi Blažu! – Prvi put ti pišem i nadam se odgovorima. Prvo bih pohvalila Mak i sve njegove rubrike, posebno “Ministrante”, “Pisma iz misija” te psihotestove. Evo mojih pitanja: 1. Koji je po tebi najvažniji dar Duha Svetoga? 2. Možeš li mi reći nešto o Ivani Franciski? 3. Podržavaš li “Duhovne obnove” i “Karizmatske susrete”? Što misliš o njima? 4. Jesi li kada bio u Lurdu? 5. Kakvo je značenje mog imena te imena Ema i Jasmina? – Tebi veliki pozdrav od Mateje iz Vukovara Uvijek hvaljeni, draga Mateja! Hvala na pohvalama Maku! 1. Ja mislim da je svaki od sedam darova Duha Svetoga važan. Meni, Blažu, ipak bi bio potreban još jedan, osmi: dar duhovitosti! 2. Mogao bih ti govoriti o svetoj Ivani Franciski, ali mislim da to nije potrebno, jer o njoj sam opširno pričao u Blažu od prosinca 2006. Potraži taj broj! Samo kratko: bila je ugledna plemenitašica, imala šestero djece, a kao udovica postala je redovnicom, brinula se za sve nevoljnike i otvorila mnogo samostana. 3. Podržavam ja svaku korisnu obnovu – bila to obnova kuće ili duše! A susreti s braćom ljudima, koji bude i potiču duh dobrote, itekako su dobra

ženiti, da se kraljevska krv ne pomiješa s krvlju pučana! 2. Ime Adriana znači: iz grada Hadria. To je bio rimski grad, koji i danas postoji u Italiji pod imenom Adria. Draginja znači isto što i Dragica. Bezbroj ima hrvatskih narodnih imena ljudi i zemljopisnih naziva s pridjevom “drag”. To potječe od naše želje da budemo u dragim mjestima među dragim osobama! 3. Auh, Adriana! Nikad strojevi neće u svemu zamijeniti najsavršeniji “stroj” koji je Bog stvorio – a to je čovjek s njegovim umom i rukama! Bit će sve više posla i za nas, jer čovjek će uvijek morati praviti i programirati računala i robote!

Dragi Blažu, hvaljen Isus! Ja sam Adriana i idem u 5. a razred osnovne škole. Već te 5 godina čitam, ali ti nikad nisam pisala. Imam puno pitanja pa ću početi. 1. Zanima me kako su nastali ljudi, ako je Bog stvorio samo Adama i Evu. Prema tome su njihova djeca bila braća i sestre pa se nisu mogli međusobno ženiti? 2. Što znače imena Adriana i Draginja i odakle potječu? 3. Čime će se ljudi baviti kada njihove poslove budu obavljali roboti i računala? Puno pozdrava od mene i naše obitelji! Draga Adriana! 1. O Adamu i Evi, te o biblijskom opisu stvaranja prvih ljudi već sam toliko puta pisao da se osjećam upravo kao Adamov sin! Zato mi se to sve ne da ponavljati, već te upućujem na vjeroučitelja. A mogu samo usput dodati (da te malo „zamislim”) kako su u davnoj davnini drugačiji bili i običaji i zakoni. Tako npr., još dugo nakon Adama i Eve u nekim zemljama djeca kraljeva i careva ne samo što su smjela, već su se morala međusobno

Hvaljen Isus, Blažu! Nadam se da ti ne smetam. Molim te, odgovori mi na pitanja. 1. Što mi znači ime i što znači ime Ana? 2. Ja bih htjela biti odvjetnica. Preko tog posla na neki način postajemo sveti, jer pomažemo nevinim ljudima. – Filipa Navijeke, Filipa! Ne smetaš ti meni, ni govora! Više mi smetaju oni koji mi... ne pišu! 1. Ime ti znači “ljubiteljica konja”. A tvojoj Ani ime znači “blaga”, “ljupka”! 2. Ti, eto, nisi samo ljubiteljica konja već i nevinih ljudi! To je lijepo, ali dužnost je odvjetnice pomagati ne samo nevinima, već i krivima. Takvi su obično najjadniji i najviše trebaju pomoć i suosjećanje, jer ih svi osuđuju. Ja mislim da bi najlakše postala sveticom pomažući njima! Malo sam se i nasmijao pročitavši tvoje pismo, jer za odvjetnike ljudi obično nemaju lijepih riječi, misle da su oni “namazani svim mastima”. Ali kad promislim, zaista nema razloga da i poštena odvjetnica ne postane sveticom!

OTIĆI OD KUĆE? Dragi Blažu! Je li grijeh kad spakiram robu i želim otići od kuće? – Anđelina Draga Anđelina! Svatko od nas katkada poželi otići od kuće, ali brzo se svi otrijeznimo i shvatimo da je doma

mali koncil - MAK

52_55Blaz.indd 54

26.9.2007 10:38:05

ipak najljepše, usprkos svih prepirki i svađa u obitelji. Ako bi se dogodilo da netko u takvoj ludoj namjeri ustraje pa zaista ode, bio bi to uistinu grijeh, i to težak! Zamislimo plač i očaj naših roditelja, prijavu policiji, potragu... Ništa, baš ništa ne bi moglo opravdati takav korak, ni slabe ocjene, ni strah od kazni. Ako bi se pak dogodilo nešto strašno, na primjer da nevaljali roditelji, alkoholičari, zlostavljaju dijete – ni tada bijeg u nepoznato nije rješenje, već treba otići socijalnom radniku, policiji... – tražiti zaštitu!

MOŽE LI NOGOMETAŠ POSTATI SVECEM?

Blažu, želim biti nogometaš. Mogu li biti svetac, ako sam nogometaš? – Marin. Možeš, možeš, Marine! Neće ti biti baš lako svetački se ponašati na igralištu, ali svecima postaju oni koji i u najtežim uvjetima znaju živjeti svetački. To za tebe, na primjer, znači da nećeš srušiti protivničkog igrača samo da bi zabio gol!

Želim ti uspješnu nogometnu i svetačku karijeru!

VELIKO SRCE NA MALOM OTOKU Blažu! Primio sam rujanski broj pa ti se želim javiti ovim pismom. Mak je sada baš lijep, sav u boji, postao je bolji, ljepši, svježiji za čitanje! Želim uspjeha tebi koji nastojiš svim čitateljima odgovoriti, a čestitam i svima u uredništvu! Blažu, ti znaš da sam ostao bez tate u ožujku ove godine. Sada pomažem mami u kućnim poslovima, umjesto tate. Pomažem i bratu u ribarstvu pa mi preko dana ostaje malo vremena za čitanje Maka, ali isto ga čitam koliko mogu. – Tvoj prijatelj Edi. Dragi Edi, tvoje pismo uvijek me razveseli, a ovo koje sam sada primio razveselit će i sve naše umjetnike, dizajnere i grafičare u uredništvu, jer ti si eto ne samo primijetio već i prvi pohvalio promjene u izgledu i sadržaju rujanskog broja. Slažem se da je Mak sada drugačiji, živopisniji, šareniji. Čak i moje stranice imaju više boja! Sve što mi pišeš o svom životu na otoku (a za sve nisam imao mjesta) meni nije strano, jer i ja sam nekad slično živio, pomalo i ribario, brao smokve i masline... I bilo mi je dobro, nisam bio tako debeo kao sada, kad samo sjedim uz “kompač”! Ostaj zdravo Edi, uživaj na Unijama. Mi u Zagrebu možemo samo sanjati o Unijama i o Uniji (Europskoj!)... Živjeli, makovci, počinje listopad i ja se nadam da će listovi (vaši) obilnije sada padati na moj stol, nakon rujanskog šoka zbog početka škole. Dragi moji, upravo je Smješko :-) proslavio svoj 25. rođendan. S njim vam se smiješi vaš uvijek nasmijani... Blaž

SLAB VID - SLABE OCJENE?

kolski uspjeh mnogo ovisi o stanju vida, tvrde stručnjaci. A istraživanja su pokazala da za vrijeme školskih sati mnoga djeca imaju crvene oči, vid im oslabi i glava ih zaboli.

Obveznim pregledom očiju novorođenčeta često se otkrivaju mane oka, ali važno je i dalje provjeravati stanje oči i vida. Na obveznom pregledu vida pri upisu u školi u američkoj državi Kentucky ustanovljeno je da 14% pregledane djece treba naočale, da 3,4% ima “lijeno oko”, da je 2,3% djece razroko, a još oko 1% ih ima druge probleme s očima. Vjerojatno je tako i drugdje po svijetu. Zato, jako je korisno ako se što prije počne s ispravljanjem i liječenjem mana oka. Roditelji i djeca moraju paziti pa poći specijalisti za oči čim primijete neki problem. Ali, i kad su oči naizgled zdrave preporučuje se svake druge godine pregled! Bolje svake dvije godine “nakapati oči”, nego da nam u svjedodžbe kaplju dvojke! Dr. Vid Očić mali koncil - MAK

52_55Blaz.indd 55

26.9.2007 10:40:03

NAGRADNI KUPON 2

Kupon priložite uz svoj rad koji šaljete za “Naj-stranice”!

KUPON ZA…

Ime i prezime i cjelovita adresa:

naj-stranice

Šaljem: NAJ -

Ime i prezime:

Cjelovita adresa:

NAGRAĐENI ZA KUPON Točno rješenje: Matej evanđelist 1. Marko Draguljić, Kaptol, 2. Ivana Čubela, Privlaka kod Vinkovaca, 3. Stjepan Barnjak, Otok kraj Vinkovaca, 4. Josipa Marković, Sikirevci, 5. Vana Juričev, Vodice, 6. Frano Šušak, Virovitica, 7. Marina Papić, Sikirevci, 8. Žaklin Sohora, Grubišno Polje, 9. Ema Valek, Veliki Zdenci, 10. Karla Skočić, Vodice, 11. Ivana Krklec, Hum na Sutli, 12. Ana Marija Guštin, Vivodina, 13. Benedikta Vilenica, Zagreb, 14. Sara Kožić, Šibenik, 15. Šimun Andrić, Zadar, 16. Diego Kodilja, Umag, 17. Ivana Kolundžić, Slavonski Kobaš, 18. Antun Zmaić, Vrpolje, 19. Matej Troskot, Murter, 20. Ivan Brkić, Privlaka, 21. Nevena Vadinjof, Tinjan, 22. Monika Augustinović, Vodice, 23. Matej Levar, Požega, 24. Hrvoje Stojanović, Babina Greda, 25. Daniel Petrić, Sikirevci, 26. Marija Depikolozvane, Krk, 27. Jelena i Nikola Završki, Taborsko, 28. Monika Popčević, Kutina, 29. Marija Kožić, Požega, 30. Anja Škalić, Privlaka, 31. Ksenija Živković, Privlaka, 32. Ana-Marija Šupraha, Kolan, 33. Kristina Vinković, Velika Horvatska, 34. Đurđica Ocvirk, Desinić, 35. Iva Beljan, Prisoje, 36. Stjepan Pavlović, Velika Gorica, 37. Ivana Bojić, Otok kraj Vinkovaca, 38. Sara Matić, Jakšić, 39. Iva Anić, Ladislav, 40. Vedran Burić, Komin, 41. Sanja Jukić, Ozimica, 42. Tomislav Medved, Brodski Stupnik, 43. Alen Strahinić, Kašt, 44. Josip Nakić, Žepče, 45. Tatjana Satalić, Nerezine.

Naslovnica: N. PINTARIĆ; Ovitak: K. PLEIĆ; Dizajn Maka: T. KUČKO

KUPONE I OSTALU SURADNJU, S VAŠOM PUNOM ADRESOM, POŠALJITE NAJKASNIJE DO 22. LISTOPADA 2007, NA ADRESU: MALI KONCIL, P.P. 216, KAPTOL 8, 10000 ZAGREB ILI NA E-MAIL: mak@glas-koncila.hr

NAGRAĐENI su i svi čiji su radovi objavljeni na “NAJ-STRANICAMA”, te oni čije je sastavke na svoju zadanu temu odabrala “KLARA”!

RJEŠENJA ZAGONETAKA IZ OVOGA BROJA Str. 1- LISTOPADSKI RAZGOVORI: (okomito) Sova, pjev, tuča, uteg, nari, trnje, gnjat, lama (konačno rješenje) Jutarnja, večernja molitva; Str. 6 - VJEROVJESNIK: Nosi mira = misionar; Str. 12 - NIJE POŠAO KRIVIM PUTEM: M, Itaka, Roland, S, potvrda, vlas, atr., esuli, Air, t, Lanišće, VI, vez, P, izabrati, natuckati, č, Oli, bez, E, seja, KU, Nt, šaptač, auti, alke, trećaš, on; Str. 21 - SKAKUTAVI ZOO: (s lijeva) Pas, bik, patka, vuk, mačka, mrav, sova, zec, (s desna) kos, rak, deva, pauk, pčela, udav, zebra, jarac - (konačno: skakavac); Str. 24 - NA POČETKU ŽIVOTA U VJERI: Sakramenti inicijacije; krštenje, pričest, potvrda; temelj kršćanskog života; PRIJATELJI ŽIVOTINJA: Dan zaštite ž(ivotinja), elan, bivoli, vepar, No, LV, a, ameba, Leo, deko, Bi, t, Franjo Asiški, ratar, Ulcinj, Aki, doplata; Str. 25 - ZBUNJIVALJKA: izbačena slova iz redaka daju ime Terezija; O RAJ, NE VUK: vjeronauk; BENEDIKT XVI. JE: Savez, Krist, crkva, Petar, Herod, ljubav, mitra - konačno: Sveti Otac, rimski biskup; Str. 34: SITNE RAZLIKE (vidi sliku!); POROK, A: pokora; POVEZANA ZANIMANJA: medicinska sestra je bez para; Str. 35: NAJBOLJI PRIJATELJ: Isus; Str. 36: U TVOJOJ SOBI: Biblija; PET ČAROBNIH KVADRATA: (prvi) Kalup, anoda, lopov, udova, Pavao; (drugi) Filip, idile, limit, Ilija, Petar; (treći) Molim, osama, lakat, imanje, Matej; (četvrti) Sinaj, imalo, napis, alibi, Josip; (peti) Zavoj, Atila, vijak, olako, Jakov - konačno: Krist; Str. 50 - MATEMATIČKI VJERONAUK: A) 50, B) 5, C) 12, D) 4, E) 1, F) 7, G) 2, H) 7, I) 8, J) 153 - ukupno 249; K) 40, L) 4, M) 12, N) 40, O) 99, P) 14, R) 20, S) 10, T) 5, U) 5 - ukupno 249.

OSNIVAČ: Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, Kaptol 31 • IZDAJE: Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb • ZA IZDAVAČA: Nedjeljko Pintarić, ravnatelj GK • UREDNIŠTVO I UPRAVA: “Glas Koncila”, 10000 Zagreb, Kaptol 8, p.p. 216, tel. (01) 4874 310 (uredništvo); (01) 4874 326 (narudžbe i pretplata); fax: (01) 4874 328, e-mail: mak@glas-koncila.hr • Internet adresa: www.glas-koncila.hr/mak • Žiro račun: Glas Koncila Zagreb 2360000-1101212419, devizni račun: IBAN HR5123600001101212419, SWIFT: ZABAHR2X • UREDNIŠTVO: Vojmil Žic (v.d. glavnog urednika), s. Valerija Kovač; Verica Blažinić (grafička priprava), • TISAK: Zagrebačka 194, Zagreb • Izlazi mjesečno • CIJENA primjerka 10 kn. • Pretplata za inozemstvo: europske zemlje 28 eura, SAD 43 USD, Kanada 56 CAD.

mali koncil - MAK

56Novo.indd 56

26.9.2007 11:34:05

Nogometaš

listopad_07.indd 3

17.9.2007, 11:00:23

listopad_07.indd 4

17.9.2007, 11:39:52