VJERUJEM ...
MALI KONCIL − BROJ 4, PROSINAC 2012.
TAJNE GOSPE GVADALUPSKE
UZ BLAGDAN
Možda ste već čuli za Gospu iz Guadalupea, koju u Meksiku štuju još od 16. stoljeća. Početci štovanja vezuju se uz njezino ukazanje aztečkom urođeniku Juanu Diegu (Ivanu Didaku), na brdu Tepeyacu, nedaleko meksičkog glavnog grada. Dolaskom Španjolaca na te prostore i on je prihvatio kršćanstvo. Bio je vrlo pobožan te je svakodnevno pješačio 19 km do crkve, kako bi mogao biti na misi. Na jednome takvom “pješačenju”, 9. prosinca 1531., ukazala mu se Marija! Povjerila mu je zadaću da ode u glavni grad i prenese njenu želju da se na mjestu ukazanja sagradi crkva. Za tako nešto je, ipak, trebao još neki Božji znak te je Gospa pri idućem ukazanju poslala Diega da u svoj plašt (zvan tilma) usred prosinca nabere ruža i odnese ih biskupu. Kad ih je donio i pred biskupom istresao iz plašta, obojica su zinula od čuda: na plaštu je ostao Gospin lik! Ubrzo nakon toga izgrađen je hram, a milijuni Indijanaca prihvatili su kršćansku vjeru. Ono što i danas izaziva čuđenje je upravo slika s plašta: iako izrađena na tanašnom vlaknu agave (koje u normalnim uvjetima propada nakon 40-ak godina), ta slika već punu 481 godinu prkosi svim fizikalnim i kemijskim zakonima, dodirima ruku hodočasnika, svjetlu, dimu svijeća, čak i dušičnoj kiselini slučajno prolivenoj po njoj i eksploziji bombe u blizini. I što se tiče slikarske tehnike, mnogo je nepoznanica: nema tragova nanošenja boja, one kao da “lebde” na tkanini, a njihov je sastav nepoznat. Znanstvenici su utvrdili da je temperatura slike jednaka temperaturi ljudskog tijela, da Gospine zjenice na slici reagiraju na svjetlost i još mnogo drugih detalja koji se ne mogu objasniti. Stoga su je već u davnim vremenima nazivali “slikom koju nije napravila ljudska ruka”. Originalna slika - Tilma sv. Diega - danas je zaštićena neprobojnim staklom i visi iznad oltara u bazilici svete Marije Gvadalupske u Ciudad de Méxicu, najvećemu marijanskom svetištu na svijetu. Juan Diego proglašen je svetim 2002. godine, a spomendan Gospe Gvadalupske slavi se 12. prosinca. (S. Ta.)
VJEROPLOV
Vjerujem jer mi vjera daje snagu čak i onda kad mi se čini da se cijeli svijet srušio na mene.
…MUČEN POD PON Mnogi se pitaju: “Kako to da je tako miroljubiv čovjek poput Isusa osuđen na smrt na križu?” Kad bismo mi bili poslani od Oca, poput Isusa, objaviti ljudima istinu, kako bismo se držali u trenutcima opasnim po život?
Bismo li opraštali grijehe - što je sablažnjavalo religioznu elitu tadašnjeg vremena? Bismo li izbjegavali liječenje subotom što se smatralo protuzakonitim? Bismo li sebe proglasili Sinom Božjim - u trenutku kad je to značilo smrtnu osudu? Da, dragi makovci, i mi smo se za to rodili i došli na svijet da svjedočimo za istinu! To što je Isus rekao Pilatu, to što je hrabro prihvatio mučeništvo iz ljubavi prema Bogu i ljudima, i svima nama je primjer.
ZAŠTO PATNJA? Zašto je Isus “uzeo”, prihvatio patnju kao sredstvo spasenja? Čovjek je stvoren za radost i život je primio kao dar. No svojom neposlušnošću Bogu upao je u klopku Zloga i snašla ga je patnja. Izgubio je sličnost s Bogom, njegovu blizinu i prijateljstvo…
Vjerujem u Isusa zato što je dobar i izliječio je puno ljudi. (Mia Nikolić, učenica)
Vjera je ljubav prema Bogu. (Filip Raguž, učenik)
(Iva Z., studentica)
20
PROSINAC_2012_03_31.indd 20
23.11.2012 14:41:25