Mistika i misterij Povijesti

Dušan Žanko

Dušan Žanko

Dušan Žanko (1904. - 1980.), gimnazijski i sveučilišni profesor, književni i kazališni kritičar i intendant, publicist i mislilac, pripada među najobrazovanije i najutjecajnije dionike kulturnog djelovanja Hrvatskoga katoličkog pokreta.

Mistika i misterij Povijesti

U hrvatskom i argentinskom tisku ispisao je kroz više od pola stoljeća neke od ponajboljih stranica hrvatske književne i filozofijske kritike i esejistike, pridodavši time originalan opus ukupnoj baštini kršćanskoga egzistencijalizma i personalizma Zapada.

ISBN 978-953-241-540-7

www.glas-koncila.hr

Cijena: 120 kuna

Mistika i misterij Povijesti Članci, eseji i studije

DUSAN_ZANKO.indd 1

5.12.2017. 8:35:45

DUSAN_ZANKO.indd 3

Dušan Žanko Mistika i misterij Povijesti Članci, eseji i studije

5.12.2017. 8:35:45

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 31.

Uređuje Vladimir Lončarević

DUSAN_ZANKO.indd 4

5.12.2017. 8:35:45

DUSAN_ZANKO.indd 5

Dušan Žanko

Mistika i misterij Povijesti Članci, eseji i studije

Glas Koncila Zagreb, 2017.

5.12.2017. 8:35:45

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredio i predgovor napisao dr. sc. Vladimir Lončarević Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Unos

Dragica Šantić

Grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak

Web 2 tisak d.o.o.

Tiskano u studenom 2017.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

ISBN 978-953-241-540-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000979950.

VI

DUSAN_ZANKO.indd 6

5.12.2017. 8:35:45

MISTIKA I MISTERIJ POVIJESTI »Hrvatski vlastelin duha,i kao duhovno-intelektualna ličnost,i kao osoba-čovjek, vjerno utjelovljenje jedne izabrane i nesvakidašnje finoće i jedne posve prirođene uglađenosti, koja je živjela među nama – usprkos svemu – kao neki zakašnjeli izdanak jednog davno izumrlog plemstva«1 – tako je o misliocu, piscu u kulturnom preagocu Dušanu Žanku pisao književnik Vinko Nikolić, dugogodišnji njegov prijatelj i urednik čuvene Hrvatske revije, najutjecajnijeg kulturnog glasila poratne hrvatske emigracije.

Mnogi pisahu o njemu i njegovim odlikama i značajkama: »razboritost i profinjen duh« (Ivo Rojnica);2 »misaoni i staložen intelektualac, čovjek visokih moralnih principa, blage naravi, uvijek pun samozataje i taktičnosti« (Karlo Mirth),3 »autentični intelektualac« (Franjo Nevistić),4 »još veći kršćanin, vjernik, katolik, rodoljub – nego li se trudio da bi to pokazao«,

1

Usp. »Zadnji zbogom profesoru Dušanu Žanku 1904-1980«.

U: Vinko Nikolić, U službi Domovine, Hrvatska revija u egzilu, knj. 1, Školske novine –Pergamena, Zagreb 1995, 402.

2

Susreti i doživljaji. Knjiga druga 1945-1975, Knjižnica Hrvatske revije, München – Barcelona 1983, 79.

3

Život u emigraciji. Matica hrvatska, Zagreb MMIII, 34.

4

Zdravko Sančević, »Svjedok među svjedocima«. U: Dušan Žanko, Svjedoci. Pergamena, Zagreb 1998, 7.

DUSAN_ZANKO.indd 7

VII

5.12.2017. 8:35:45

Mistika i misterij Povijesti

»beskompromisno državotvoran« (Mirko Meheš),5 »… on je ponos i dika katoličkog lajikata Hrvatske!« (Franjo Dujmović);6 »intelektualac naročita profila« (Nikola Batušić),7 sa značajkama »finog psihologa, pjesnika i filozofa« (Krunoslav Draganović),8 »dobar predavač i kozer..., pobožan s mističnim sklonostima..., fin, pošten i korektan čovjek« (Ivan Oršanić),9 »ljubitelj slobode, demokracije, samoodređenja i državnosti za svoj narod« i »kršćanski intelektualac viših sfera« (Zdravko Sančević),10 da bi Ivan Pandžić jednostavno sve sažeo u riječ »mistik«11 – koja pogađa bit Žankova habitusa: bio je čovjek koji je težio duhovno višem, dotičući granice Nespoznatljivog. Životopisni podatci poznati su – donosi ih i Nikolić u citiranom članku, a opsežan se može naći 5

Isto, 7. i 37.

6

»Hrvatski javni radnik Dušan Žanko«. Danica (Chicago), 59(1980), 20, 11.

7

»Kojim jezikom govori Ugo Tudešak«. https://www.google. hr/search, pristupljeno 25. 8. 2017.

8 » 9

Nevini u ‘Regina Elena’«. Novi život, 6(1967), 2, 122.

Kazimir Katalinić, »Binomij Oršanić – Žanko«. Marulić, 32(1999), 4, 677.

10

Dušan Žanko, Izabrani eseji. Sinj 1993, 6. i 10.

»Dušan Žanko mistik«. Hrvatska obzorja, 2(1994), 2, 347. Uz više atributa, naziva ga i »pjesnik i mislilac ljepote hrvatske duše«; »Filozofsko-povijesni nazor Dušana Žanka«; Povratak Dušana Žanka u zavičaj, 113.

11

VIII

DUSAN_ZANKO.indd 8

5.12.2017. 8:35:45

u knjizi Žankovih članaka Svjedoci12 – nedvojbeno fundamentalnoj knjizi ne samo za spoznaju Žankovih pogleda i razumijevanje njegova habitusa nego i za razumijevanje hrvatskoga duha – u zborniku Povratak Dušana Žanka u zavičaj13 te u nizu raznih leksikografskih natuknica i nekrologa, a donosi ga posebice i ova knjiga. Ipak, i o njemu je kao i o mnogim drugim katoličkim značajnicima i uglednicima hrvatskoga intelektualnoga života desetljećima vladala »omerta«. Tako se u službenim publikacijama o njemu nije moglo ništa (lijepa) reći, pa ni tamo gdje je gotovo nemoguće bilo preskočiti ga, kao u ediciji Enciklopedija hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu iz 1969, gdje njega i njegove intendanture jednostavno – nema. Ako se pak što govorilo, bilo je u duhu režimskog etiketiranja. Danas takve interpretacije i prešućivanja možemo odbaciti kao izraz ideološke idiosinkrazije, ali tragovi su ostali i trebat će mnogo vremena da se to vrijeme objektivno osvijetli, ne samo u svjetlu 1941. ili 1945. nego u svjetlu cjelokupne hrvatske, pa i europske povijesti.

O njegovu djetinjstvu i ranoj mladosti te uklju­ čenju u orlovski katolički pokret, kojega je neko vrijeme bio »načelnik«14 – a bile su to godine u kojima 12

Školska knjiga - Pergamena, Zagreb 1996.

13

Zbornik radova sa skupa o Dušanu Žanku, Sinj 1995.

Tu funkciju, na koju je izabran 1926. na orlovskom tečaju u Požegi, spominje fra Bonifacije Perović u svojoj knjizi Hrvatski

14

DUSAN_ZANKO.indd 9

IX

5.12.2017. 8:35:45

Mistika i misterij Povijesti

je, kako je napisao, »biti Hrvatom značilo biti čudakom ili herojem«15 – podroban je članak napisao fra Josip Ante Soldo, objavljen u zborniku radova Povratak Dušana Žanka u Zavičaj. U orlovima i križarima bio je aktivan sve do rata, iako nekadašnji predsjednik Velikoga križarskoga bratstva, organizacijske sljednice Hrvatskoga orlovskoga saveza, Lav Znidarčić napominje da se Žanko razišao s križarima oko 1935, ali ne podastire dokaze za to, pa je tvrdnja upitna. Doduše, i među križarima, kao u cjelokupnoj Katoličkoj akciji, bilo je tih godina podosta previranja zbog sve veće politizacije dijela članstva, pa je moguće da je došlo do određenih trvenja, to više što je sam predsjednik križara Ivan Protulipac 1936. podnio ostavku na položaj predsjednika Katoličke akcije Zagrebačke nadbiskupije došavši u sukob s Ivanom Oršanićem zbog njegovih političkih koncepcija, kojemu je pak i kojima je Žanko bio sklon. Žanko to spominje u članku »Oršanić versus Protulipac« iz 1974. kada kaže. »Ovaj veliki organizator omladine (Protulipac – nap. prir.) nije političar i na poseban način izbjegava politički profesionalizam, dok, naprotiv, Oršanić nosi u sebi eminentno političke sklonosti, koje ga nose do revolucionarnih ekstrema. Njihovi razgovori vode konačno do razlaza u akcijama, i svaki

katolički pokret, ZIRAL, Roma 1976, 127.

15

»Lukasova obrana Hrvatske«. Spremnost, 4(1945), 166, 7.

X

DUSAN_ZANKO.indd 10

5.12.2017. 8:35:45

slijedi svoj poziv.«16 U sukobima unutar Hrvatskoga katoličkog pokreta čvrsto je držao Merčevu liniju »depolitizacije«, smatrajući da je pod utjecajem Petra Rogulje još tijekom Prvoga svjetskoga rata prvotni, domagojski pokret (HKAD »Domagoj«) skrenuo u jugoslavenstvo i odviše politizirao katolištvo preko Hrvatske pučke stranke. U tome je djelomice imao pravo, no valja reći da su se domagojci vrlo brzo otrijeznili od jugoslavenskih iluzija (oni koji su ih imali), dok je pak većina vodećih »orlova« i »križara« iz tridesetih godina, kojima je Žanko pripadao, unatoč načelnoj apolitičnosti, završio u politici i na političkim položajima, neki u HSS-u, neki u ustaškom pokretu, pa i sam Žanko. No isto tako treba reći da je Žanko u svim tim previranjima bio čovjek pomirljiv, što je vidljivo i iz njegova sudjelovanja na sastanku mirenja kod nadbiskupa koadjutora Stepinca 1936, gdje međutim do pomirenja nije došlo. »Pomirenje« će, paradoksno, izvršiti tek komunisti 1945, kada će i jedne i druge proglasiti »narodnim neprijateljima« i otjerati u zatvor, egzil, šutnju ili grob.

No to je posebna tema, pa je puštamo postrance. Ovdje prije svega želimo spomenuti tek nekoliko karakterističnih momenata iz njegova života, koji su ga odredili i koje je on takvima odredio. A oni su u mladoj njegovoj dobi povezani s dr. Iva16

DUSAN_ZANKO.indd 11

Hrvatska revija, 24(1974), 2, 279.

XI

5.12.2017. 8:35:45

Mistika i misterij Povijesti

nom Merzom, dr. Avelinom Ćepulićem, Maricom Stanković i isusovcem p. dr. Ivanom Kozeljem, koji mu drži prve duhovne vježbe 1925/26.,17 upravo dakle u dobi kada mlada duša odabire fundamentalnu opciju. Njegov prijatelj Krsto Spalatin ističe Merza i Kozelja kao njihove učitelje u studentskim danima, kada je Žanko bio predstojnik za tjelovježbu mladih »orlova« (pripadnika Hrvatskoga orlovskog saveza).

Došavši u Zagreb na studij, on je već imao solidnu duhovnu i intelektualnu spremu iz franjevačke sinjske gimnazije, a ulazak u krug orlovske odnosno križarske inteligencije – krug kojemu je pripadao i njegov prijatelj dr. Ivan Oršanić, »čovjek koji je u matematički jasnoj viziji vidio konac Jugoslavije«,18 istodobno antipod i dioskur, koji je ne malo utjecao na njegovu duhovnu i intelektualnu formaciju – iz kojega su dakle, mnogo više nego iz ovih ili onih stranačkih pripadnosti, izvirali njegovi temeljni stavovi i interesi, koji se mogu sažeti u misao: »…idealni katolicizam, koji imperativno traži ljubav prema svim ljudima, pa i prema protivnicima, te ljubav prema Hrvatskoj, koja kao i svaka druga nacija Usp. Josip Ante Soldo, »Dnevnici Dušana Žanka«. U: Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića. Zagreb – Krk 2002, 356.

17

Krsto Spalatin, »Prof. Dušan Žanko /1904.- 1980./. Povijest jednog prijateljstva: sjećanja na Dušana Žanka«. Hrvatska revija, 30(1980), 1, 57.

18

XII

DUSAN_ZANKO.indd 12

5.12.2017. 8:35:45

teži za svojom potpunom slobodom«.19 Osim u križarskim glasilima Nedjelji, Orlovskoj straži, Misli, Životu s Crkvom i drugim katoličkim glasilima, ta se formacija ogledala i oblikovala kroz njegove članke u časopisu Hrvatskoj smotri, koja je od 1933. do početka rata bila glavni organ hrvatske državotvorne misli, okupljene oko nestora katoličke književnosti Kerubina Šegvića, Avelina Ćepulića, Vilka Riegera i Ivana Oršanića, oplemenjene kršćanskim socijalnim naukom. U njoj će, uz niz manjih prikaza i kritika, objaviti zapažene eseje o Milanu Šufflayu, Avelinu Ćepuliću, Anti Starčeviću, Giovanniju Papiniju i Miguelu de Unamunu te studiju »Bilješke o našem čovjeku«, dok će u isusovačkom Životu tih godina napisati zapažene članke o liturgiji u francuskoj književnosti i o francuskim književnicima Françoisu Mauriacu, Francisu Jammesu i Georgesu Goyau, o Ivanu Merzu, Avelinu Ćepuliću i Frédéricu Ozanamu te o našem Milanu Paveliću.

U drugim će glasilima, posebice u Hrvatskoj reviji, Hrvatskome narodu, koji uređuje tada i njegov politički impresario Mile Budak, i u Spremnosti, oveće tekstove napisati o Šufflayu, Starčeviću, Lukasu Erazmu, Ivi Guberini, Napoleonu, o Francuskoj revoluciji... Katkad se potpisuje pseudonimima SpiIsto, 56. Spalatin svjedoči: »Za sebe znam da ni s kim u životu nisam tako duboko doživljavao ljepote katolicizma kao s Duškom. (…) … naš nas je sveobuhvatni katolicizam najuže spajao« (58).

19

DUSAN_ZANKO.indd 13

XIII

5.12.2017. 8:35:45

Mistika i misterij Povijesti

ridon ili Dyn. S Krstom Spalatinom, zahvaljujući sredstvima što ih je oporukom ostavio dr. Avelin Ćepulić, pokrenuo je prijevodnu biblioteku »Istina i Život«. Njezinu svrhu razlaže u uvodu prve knjige Komunizam i kršćani (1937), upućujući na »pozitivnu evropsku orijentaciju duhova, iz koje je izrasla i sva naša kulturalnost«.20 *** Ta prva etapa njegova života traje do rata odnosno uspostave NDH, kada od 23. travnja 1941. do, formalno, 8. studenoga 1943. djeluje kao intendant Hrvatskoga državnog kazališta u Zagrebu, nedvojbeno prestižnom mjestu u hrvatskoj kulturi. Iako nije imao »operativnog« iskustva u kazalištu, kao kazališni kritičar Kazališta, Hrvatske smotre i Hrvatskoga naroda bio je dobro upućen u kazališna zbivanja i u kazališnu teoriju, no za njegovo imenovanje odlučno je zacijelo bilo povjerenje Mile Budaka, ali i stav da kazališni rad mora biti usmjeren nacionalnim i etičkim ciljevima. Hrvatsko državno kazalište, kako je nazvano u NDH, imalo je sjajan ansambl, kojemu su na čelu stajali Tito Strozzi, Branko Gavella, tajnik Pere Dulčić, ravnatelj drame Marko Soljačić i ravnatelj opere Jakov Gotovac. To mu je omogućilo da u dvije i pol godine svoje intendanture, unatoč raznim materi20

Isto, 59.

XIV

DUSAN_ZANKO.indd 14

5.12.2017. 8:35:45

jalnim i političkim teškoćama, postavi dvadesetak premijera dramskih, opernih i baletnih djela. 21 Nakon dvije i pol godine napušta intendanturu, u čemu je ne mali utjecaj imalo Budakovo političko slabljenje. I prije stvarnog odlaska iz kazališta, 28. listopada 1943. imenovan je izvanrednim poslanikom II. reda pri Vladi u Vischyju, ali je u Francusku otputovao tek u travnju 1944. O svom dolasku napisao je članak »Do posljednjeg dana u Parizu« u Hrvatskome narodu u božićnom broju 1944.

Njegova intendantska epizoda još je povezana s raznim spekulacijama i manipulacijama, najviše zbog etikete ustaškog »komesara« i »rasista« što ju je Žanku u svojoj ideološki impostiranoj drami Hrvatski Faust nalijepio Slobodan Šnajder. (Ideološka impostacija nije sporna ni njezinim osporavateljima, ni njezinim podržavateljima – mišljenja se razilaze samo u pogledu njezine umjetničke opravdanosti i činjenične autentičnosti.22) Vjekoslav Afrić, prvak Usp. Zdravko Sančević, nav. mj., 26-28; Snježana Banović, Država i njezino kazalište. Profil, Zagreb 2012, 73-127. Na drugome mjestu Banović navodi: »Repertoar HNK u to vrijeme bio je doista impresivan. U dvije i pol godine postavio je preko 70 premijera…«; usp. http://www.e-novine.com/intervju/ intervju-kultura/54086-Pavelieva-kolijevka-novog-duha. html pristupljeno 28. 8.2017.

21

Usp. Ivica Baković, »Kazalište kao mjesto pamćenja u Hrvatskom Faustu Slobodana Šnajdera«. Dani Hvarskoga kazališta, 37(2017), 1, 323-341. Usporedbe s Krležom u smislu »ekspresionističnosti« drame u smislu da »reciklira i dobar dio po-

22

DUSAN_ZANKO.indd 15

XV

5.12.2017. 8:35:45

Mistika i misterij Povijesti

negdašnjeg Narodnog, a onda Hrvatskog državnog kazališta, kojega je katolički kazališni kritičar Vojmil Rabadan u svojim »Thetralia et alia« u Maruliću opisao kao »idealista, da ne reknemo utopista«,23 u svojoj knjizi sjećanja U danima odluka i dilema (1970), objavljenoj u Beogradu na ekavici, u izdanju Vojnoizdavačkog zavoda u ediciji »Ratna prošlost naših naroda«, reminscira svoje razgovore sa Žankom.

Iako na drugom polu ideološkog spektra, Afrić daje sliku posve drukčiju od one što će je ponuditi Šnajder. Afrić svjedoči da je Žanko aktivno štitio članove ansambla od mogućeg režimskog progona. Koliko je Žanko bio »rasist«, govori činjenica da je za vrijeme NDH pravoslavka Leposava Bela Krleža (za to je vrijeme njezin suprug »cvikao« od straha kod Đure Vranešića, iako se dobro pazilo da mu se što ne dogodi) imala ukupno 20 premijera i čak 75 uloga, od toga bar polovicu pod Žankom. Osim toga, on ju je odgovorio od toga da iz političkih razloga »prijeđe« s pravoslavlja na katolicizam. Bela Krleža mu je u znak zahvalnosti darovala starohrvatski križ, koji je Žanko čuvao i kroz godine u emigraciji.

Od Bele ja pak više nastupa imao samo Dejan Duvijesti hrvatske dramske književnosti« (str. 338), smatram, posve su promašene, no to izlazi izvan teme ovoga teksta.

15(1982), 6, 544. Rabadan je, ne slučajno, naziva »tvorevinom« »koja se sastoji od beskrajnog niza usiljenih dijaloških replika i ponekog monološčića« (vrlo hrabra kritika za ono »usiljeno« doba!).

23

XVI

DUSAN_ZANKO.indd 16

5.12.2017. 8:35:45

bajić – također pravoslavac!24 »Poznato je da je Žanko zaštitio brojne Srbe u tadanjem ansamblu, među kojima su najistaknutiji bili Dejan Dubajić, Aleksandar Binički, Bela Krleža, Borivoj Šembera te Stevo Vujatović, znao je i za ljevičarske aktivnosti Vjekoslava Afrića, Jože Rutića, Du­bravka Dujšina te Janka Rakuše, ali je, dok je bio na položaju intendanta, štitio njihov osobni integritet te nitko od njih nije bio zapriječen u svom umjetničkom djelovanju.«25 I u slučaju tragično stradale mlade Leje Deutsch Žanko je činio sve da je spasi: »’U to se vrijeme širio glas da je tadašnji intendant HNK Dušan Žanko bio glavni krivac što Lea nije bila spašena’«, navodi Branko Ivanda. »Međutim, glumac Josip Bobi Marotti mi je rekao da to nije istina: upravo se Žanko, »Baš kao i znatan broj članova Kazališta, i Miroslav Krleža prolazi kroz teške krize očekujući ‘ponovni poziv na zadnji polazak’. U rujnu se, u vrijeme najvećeg terora, napokon sklanja kod Vranešića i spava ‘s barbiturima’. (…) Za to vrijeme njegova supruga gotovo svakodnevno nastupa – iz dostupnih evidencija nastupa članova Kazališta, od rujna 1941. do veljače 1942. ona redovito zauzima vodeće mjesto u broju odigranih predstava pa dok, primjerice, popularna salonska heroina Ela Hafner ima u tom razdoblju samo četiri odigrane predstave, Bela ih je odigrala čak 75! Od nje je tek neznatno aktivniji samo popularni Dejan Dubajić (također pravoslavac) sa 76 odigranih predstava«; Snježana Banović, »Bela i Miroslav Krleža u NDH – vedri repertoar kao cijena za život«, http://www.kulajankovica.hr/kula3/wp-content/ uploads/2015/10/zbornik2011.pdf pristupljeno 11. 8. 2017.

24

Nikola Batušić, »Kojim jezikom govori Ugo Tudešak«. https://www.google.hr/search pristupljeno 25. 8. 2017.

25

DUSAN_ZANKO.indd 17

XVII

5.12.2017. 8:35:45

Agonija i smrt Miguel de Unamuna

ništavila: plenitudo plenitudinum et omnia plenitudo – punina puninâ i sve je punina«.2 »Ne, ne mora pobijediti ovaj moj Ja, koji se hrani od zemlje i koji će jednoga dana hraniti zemlju; nego moja istina, moj vječni Ja, bit moja, model mene, koji postoji i postojat će od vijeke vjekova prošlosti za sve vijeke vjekova budućnosti; Božja ideja o meni...

Ako, da sačuvaš svoj svijećnjak, ugasiš svijetlo; ako, da očuvaš svoj život, razaspeš svoju ideju, Bog te se ne će sjetiti u svome zaboravu kao u najvišem oproštenju.

A nema drugog pakla osim ovoga: da nas Bog zaboravi, da nas povrati u nesvjesno, iz kojega smo i proizašli, ‘Gospodine, sjeti me se’ govorimo mi sa razbojnikom, koji je umro do Isusa (Luka XXIII, 42.). Sjeti me se, Gospodine; učini da sav moj život bude oživljavanje moje božanske ideje, da, ako zamračim ovu ideju, ako je pokopam u mome tijelu, ako je rastepem u ovome mome nestalnome, zemaljskome Ja, tada jao meni, Gospodine, jer ti ćeš mi oprostiti zaboravivši me. Ako budem težio za Tobom, živjet ću u Tebi; ako se od Tebe udaljim, svršit ću tako da ću se srozati u ono što nije Tvoje, u jedino što može biti izvan Tebe: u ništavilo.« Samo ovaj duboki, Unamunu upravo urođeni osjećaj da je čovjek kao vječno biće u misiji jedne ideje i to ideje samoga Boga o njemu, individuali2

Ovo prenosim iz talijanskoga prijevoda Unamunove knjige La vida de Don Quijote y Sancho, koju je pod natpisom »Commento alla vita di Don Chisciotte« preveo Carlo Candida u izd. Corbaccio, Milano, 1935. Vidi cap. LXIV., str. 346.

DUSAN_ZANKO.indd 225

225

5.12.2017. 8:35:51

Mistika i misterij Povijesti

zirane i samo njemu poklonjene ideje, tjera ga da se penje »po vrletima nepristupačnoga«, da, ne priznajući smicalicu »ignorabimus« kopa po sudbini Evrope, napose njegove Španije, a zanajviše samoga sebe. Ispuniti u sebi ideju Božju o nama, to je Unamunova polazna točka svih, nažalost i previše paradoksalnih i pesimističkih meditacija.

Inače ta polazna točka je istodobno polazna točka svih njegovih španjolskih svetaca i mislilaca,3 napose i u specijalno formuliranom obliku, polazna točka svetoga Ignacija Lojole. Dakako putovi se njihovi često toliko udaljuju da izgleda kako se nikada ne će ni u najdaljoj paraleli naći u istome pravcu. Ignacije je sav obuzet idejom Božjom o čovjeku krenuo kroz pustinju svijeta sa Kristom, a Unamuno sa Don Kihotom, i to ne toliko Cervantesovim koliko svojim. Međutim vrlo je karak3

Tako na pr. španjolski mislilac Ortega y Gasset piše u svojoj znamenitoj knjizi Dužnost našega časa (u prijevodu dr. St. Lebna): »Svaka generacija ima svoje znanje, svoju povijesnu misiju. Nad njom visi strogi imperativ da razvije te neznatne klice i da oblikuje kroz sebe život po mjeri svoje samobitnosti. Događa se da generacije kao i pojedinci često griješe protiv svome zvanju i ostavljaju neizvršenu svoju misiju.

To su uistinu generacije, nesvjesne samih sebe, koje uzmiču kosmičkoj namjeri, što je u njih položena. Jasno je, da pred otkazanim povijesnim mjestom nije moguće pobjeći nekažnjeno. Takova zločinačka generacija se vuče kroz život u vječnom nesuglasuju sa samom sobom, razbijena i uništena.«

226

DUSAN_ZANKO.indd 226

5.12.2017. 8:35:51

Agonija i smrt Miguel de Unamuna

teristično za Unamunovu borbu s Bogom i to što osjeća identičnost polazne točke njegove i Lojoline, te bi silom htio da njegov Don Kihot bude sličan Ignaciju. Skoro u svakom poglavlju svoje knjige o Don Kihotu on upoređuje Don Kihota sa Ignacijem. (Pri tom upotrebljava životopis sv. Ignacija od P. di Rivadeneire, djelo, koje je izašlo na kastiljanskom jeziku 1583.)4 U novijoj evropskoj literaturi nema ništa dirljivije od te knjige. Neki su je čak nazvali »Evanđeljem Španjolske«. Ona je vedra i tragična. Vedra u onome što hoće, tragična u onome što jest. Hoće Istinu, a u sebi je odricanje spoznaje Prvoga uzroka; hoće spoznaju ideje Božje o čovjeku, a zagušena je profinjenom skepsom, koja pogađa razumne principe, te jest upravo ono o čemu zavisi sve naše znanje; traži djelo, akciju, čitavoga čovjeka, a nadomješta napor misli i logičkog rasuđivanja lije-

4

Unamuno u djelu Del sentimento tragico de la vida u zaključnom poglavlju piše: »Osuđivali su me kao reakcionara i čak kao jezuitu. Neka, ništa zato! Ja međutim i sam znam da je ludost htjeti da se vode rijeka povrate k svome izvoru, i da svjetina sama traži lijeka svojim bolovima u prošlosti; ali znam i to, da svaki onaj ko se bori za bilo koji ideal, pa ma taj ideal ličino na prošlost, gura sve unaprijed, prema budućnosti, i da su reakcionarci jedino oni koji se snalaze dobro u sadašnjosti.« To poglavlje je u odlomcima objavio u hrvatskome prijevodu još 1926. g. Bogdan Radica u Novoj Evropi.

DUSAN_ZANKO.indd 227

227

5.12.2017. 8:35:51

Mistika i misterij Povijesti

pom literaturnom igrom instinkta, maštanja, intuicije, nutarnjih potresa i krvavom ironijom razuma.

Ali zaustavimo se ipak još časak na onome što Unamunov gospodin Kihot hoće!

Vis-a-vis hladne i neplodne »znanosti intelekta« i nadutosti onih »koji misle samo glavom, kada treba misliti čitavim tijelom i sa svom dušom«, izdiže se u ovoj jedinstvenoj knjizi ludost, to jest »znanost srca« plemenitoga viteza Don Kihota, koji se bacio u svijet bez dobro smišljenih programa koje bi imao realizirati, bez velikih reformatorskih planova, tek sa skrivenom čežnjom da instaurira vrijednošću svoga zagrljaja idealno kraljevstvo Božje i njegovu pravdu stičući tim djelom vječno ime i glas. Izrugali su ga duhovni malograđani, »mediokriteti, koji su – kako bi rekao Hello – jedini protiv Boga«, oni prividni, slučajni ljudi, bijedne sjene u pustinji života i lišeni konkretnoga života, ukoliko je život stvaranje iz sebe, ljudi koji nisu jer ne će da budu, koji nemaju nikakove vizije ni zamisli za ostvarenje.

Don Kihot i donkihotski Unamnuo su od drugačijega kova. Oni su osjetili da je vrijednost života u visini ideala što ga realizira i da se taj ideal rađa u duhu; intuitivno su saznali da smo svi mi »sluge Božje na zemlji i ruka njegove Pravde«. Stoga se iz kontemplacije bacaju u plamenu akciju punu vjere, rađaju sami sebe, znaju što su, jer znaju što hoće da budu: vječni, besmrtni!

228

DUSAN_ZANKO.indd 228

5.12.2017. 8:35:51

Agonija i smrt Miguel de Unamuna

»Bitno je da vlastito ime ostane u vjekovima; bitno je ne umrijeti. Ne umrijeti. Tvoja tjeskobna potreba života, vječnoga života, dade Ti besmrtnost, Don Kihote moj; san čitavoga Tvoga života bijaše i jest san da ne umreš.

– Da ne umreš, promijenio si svoje zvanje lutajućega viteza u zvanje poetičnoga pastira. Tako je Tvoja Španjolska, Don Kihote moj, prisiljena da se vrati svome selu, pobijeđena i zlostavljena. Kani se povratiti pastirstvu i govori o nutarnjoj kolonizaciji, o umjetnim jezerima, o natapanju i o skladištima.

– Postati pastirom. To je želja Tvoga naroda, Don Kihote moj, iza kako se povratio iz Amerike pobijeđen od Robinsona. Hoće da se posveti sada svome dobru; govori o potrebi kultiviranja svoje zemlje... sada« (Commento alla vita…, str. 356). »Treba tražiti, na svaki način, da postanemo vrijedni ne samo u sadašnjem času nego također i u budućim vjekovima; ne može živjeti kao narod, narod koji u svijesti svojih pastira, to jest u svojoj najdubljoj svijesti nema svoje vlastite historijske misije, koji nema svoj vlastiti ideal da ostvari na zemlji... Zar u vječnoj i neizmjernoj Svijesti, Don Kihote moj, ne leži jedna vječna ideja o Tvome narodu? Zar ne postoji jedna idealna Španjolska, kojoj je ova zemaljska Španjolska refleks u bijednome vremenu ljudskom? Zar Španjolska nema neumrlu dušu poput one od svakoga njezina sina?

– Ploveći morem na slabašnim karavelama, otkriše naši djedovi Novi Svijet, što je spavao pod nepoznatim zvijezdama; zar se ne bi moglo reći da nam je Bog re-

DUSAN_ZANKO.indd 229

229

5.12.2017. 8:35:51

Mistika i misterij Povijesti

zervirao otkriće novoga svijeta, svijeta duha...?« (Ibid., str. 362.).

Slične misli provejavaju čitavom knjigom.

Spomenimo još samo zaključnu molitvu: »O, Bože moj, Ti što dade dušu i život Don Kihotu u životu i duši njegova naroda; Ti, što nadahnu Cervantesu ovu epopeju duboko kršćansku; Ti, Bože sanja mojih, gdje primaš duše nas koji prolazimo kroz san života obuzeti mahnitošću za životom u vijeke vjekova? Udahnuo si nam žudnju za slavom i glasom kao za sjenom Tvoje slave. Proći će svijet. Hoćemo li s njime nestati i mi, Bože moj? Život je san. Hoće li možda biti san, Bože moj, i ovaj Tvoj svemir, kojemu si vječna i neizmjerna Svijest? Hoće li biti Tvoj san? I da li nas Ti možda sanjaš? Da li smo mi samo san, Tvoj san, mi – sanjari života? A ako je tako, što će se dogoditi od Svemira, što će biti od nas, što će biti od mene kada se Ti, Bože života moga, probudiš? – Sanjaj nas, Gospodine! A ne budiš li se Ti, Gospodine, dobrima kada se oni probude umirući od sna života?

Možemo li mi, siromašni sanjari, sanjati kakova će biti java čovjeka u njegovu vječnom bdijenju. Bože naš? Nije li možda dobrota odsjev vigilije u tminama sna? Čuvaj Tvoju Španjolsku, Gospodine, učvrsti ovaj Tvoj narod, narod slugu Tvojih Don Kihota i Sanča, u vjeri u ličnu besmrtnost...« (Ibid., str. 398.).

Eto to je htio uspostavljeni rektor univerze u Salamanci, najpopularniji Španjolac u najboljoj svojoj knjizi, u najdirljivijoj i najtragičnijoj knjizi evropskoga Zapada dvadesetoga vijeka.

230

DUSAN_ZANKO.indd 230

5.12.2017. 8:35:51

Agonija i smrt Miguel de Unamuna

A to htijenje, ta nutarnja duhovna agonija, ta uronjenost u probleme vječnosti, to ga je konačno dovelo do onoga strašnoga krika protiv najnovijega materijalističkog opustošenja njegove i Don Kihotove Španjolske.

Ali još više, to ga je dovelo do smrti, u kojoj se kao »istinski čovjek otkrio u jedan jedini čas, u jednoj frazi i u jednom kriku« za sve vijeke i sve naraštaje kao istinski Španjolac.

Njegov učenik, književnik Eugeno Montes, član povjerenstva za prosvjetu kod nacionalističke vlade, rekao je za svoga staroga učitelja: – Da se Unamuno rodio u kojem drugom stoljeću, bio bi postao drugim Svetim Augustinom!

Hrvatska smotra, 3(1935), 3, str. 155-161.

DUSAN_ZANKO.indd 231

231

5.12.2017. 8:35:51

ŽIVOTOPIS

1904., 10. studenoga – rodio se u Trilju kraj Sinja od majke Amalije rođ. Petrić i Nikole Žanka 1924. – nakon pučke škole i franjevačke gimnazije u Sinju, maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu 1924. – 1929. – načelnik i član vodstva Hrvatskog orlovskog saveza 1928., 26. rujna – imenovan profesorom povijesti i povijesti umjetnosti na Nadbiskupskoj gimnaziji (dječačkom sjemeništu) u Zagrebu 1928., 22. listopada – diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij opće i nacionalne povijesti 1931. – 1941. – član Velikoga križarskog bratstva i aktivan u Katoličkoj akciji.

DUSAN_ZANKO.indd 285

285

5.12.2017. 8:35:53

1932. 3. listopada – oženio se suprugom Zdenkom 1936. – 1941. – stalni suradnik i član redakcije Hrvatske smotre 1937. – s Krstom Spalatinom pokreće prijevodnu biblioteku »Istina i Život« 1941., 22. travnja – 1943., 8. studenoga – intendant Hrvatskoga državnoga kazališta u Zagrebu; vodi Hrvatsku operu na gostovanja u Veneciju, Firenzu, Rim i Beč 1943., 28. listopada – imenovan izvanrednim poslanikom II. reda i glavarem Kulturno–gospodarskog izaslanstva Hrvatske u Francuskoj sa sjedištem u Parizu 1944., 22. rujna – dolazi na čelo Hrvatskoga saveza uljudbenih i prosvjetnih društava 1945., 6. svibnja – napušta Hrvatsku 1945., 15. kolovoza – dolazi u hrvatski izbjeglički logor Fermo, gdje je predsjednik logorskog odbora od 12 članova, izabranog od približno 2.400 logorskih stanovnika 1946., 25. travnja – vodi 300 hrvatskih izbjeglica u audijenciju papi Piju XII. 1946., 22 . listopada – primljen u Rimu s bivšim rektorom Hrvatskoga sveučilišta dr. Stjepanom Horvatom u privatnu audijenciju kod pape Pija XII. Kratko nakon toga s dr. Krunoslavom Draganovićem primljen je kod vatikanskog drž. podtajnika msgr. Montinija (poslije pape Pavla VI.) 1947., 17. travnja – vjerojatan nadnevak uhićenja u Fermu; taj nadnevak navodi u Dnevniku 1948. (tiskano u članku »Putovanje u Južnu Ameriku«); nije ga precizirao u članku »Nevini u Regina Elena«, ali govori o 40 dana »pustinje«, što bi sugeriralo 20 ili 21. travnja;

286

DUSAN_ZANKO.indd 286

5.12.2017. 8:35:53

prema zapisu Anke Rukavine, uhićen je 20. travnja i utamničen u zatvoru »Regina Elena«; Krunoslav Draganović spominje mjesec travanj, bez nadnevka 1947., 1. lipnja – rezanjem šipki i spuštanjem na konopu sa 17 m visine spasio se iz tamnice »Regina Elena« s još 10 Hrvata, gdje je bio zatvoren na zahtjev jugoslavenskih vlasti 1947., 4. lipnja – dobiva »putnicu« na ime Giovanni Sasso 1947., 8. lipnja – 1948. – boravi u benediktinskom samostanu Montevergine blizu grada Avellina kod Napulja i zatim u Rimu studira na Gregoriani, Antonianumu i Papinskom orijentalnom institutu 1948., 1. – 17. travnja – brodom »Mendoza« polazi iz Genove i dolazi u Montevideo 1948. – 1954. – upravitelj knjižnice u isusovačkom »Colegio Maximo« u San Miguelu kraj Buenos Airesa (sada Katoličko sveučilište) 1950. – suutemeljitelj Hrvatske republikanske stranke 1952. – organizira »Međunarodnu bibliotečnu izložbu filozofije XX. st« 1954. – dolazi u Caracas (Venezuela) 1954. – 1955. – organizira knjižnicu Katoličkog sveučilišta »Andreas Bello« u Caracasu i predaje kolegij »Povijest ideja«.

1955. – 1956. – podpredsjednik i predsjednik starog Društva Hrvata u Venezueli (1949. –1972.)

1956. – 1961. – radi kao privatni namještenik 1958., 22. rujna – suutemeljitelj Hrvatskog odbora za Venezuelu, čiji je član bio do smrti

DUSAN_ZANKO.indd 287

287

5.12.2017. 8:35:53

1961., travanj – 1980., siječanj – profesor Bibliografskog istraživanja i tehničke komunikacije na Agronomskom fakultetu Centralnog sveučilišta Venezuele 1965. – imenovan članom uprave Nacionalnog instituta za historiju i antropologiju i članom Interameričkog društva bibliotekara i dokumentalista u Costa Rici 1970. – 1980. – predsjednik Zajednice izdavača ranjeni labud - ZIRAL 1973., 20. ožujka – imenovan počasnim članom Centra Croata–Venezolano, čijim je članom i predavačem bio do smrti 1974. – sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća u Torontu i ostao članom organizacije do smrti 1978., 23. srpnja – predsjednik Venezuele Carlos A. Perez odlikovao ga je za znanstveni rad i doprinos Venezueli zvijezdom i ovratnikom Reda Francisco de Miranda 2. stupnja 1980., 23. siječnja – umro je u klinici »Sanatrix« u Caracasu; pokopan je na groblju Cementerio del Este 1980., 26. svibnja – održana komemoracija za nj na Agronomskom fakultetu u Maracayu i otkrivena ploča kojom su knjižnične studijske prostorije prozvane njegovim imenom

288

DUSAN_ZANKO.indd 288

5.12.2017. 8:35:53

BIBLIOGRAFIJA (izbor) Knjige1 Hrvatska marijanska lirika (novija). Prir. Dušan Žanko.

Zagreb 1935.

Izabrani eseji. MH, Sinj 1993.

Svjedoci. Izabrani eseji, prikazi, sjećanja. Knjižnica Hrvatske revije, redovita izdanja, knj. 13, München – Barcelona 1987; Školska knjiga – Pergamena, Zagreb 1998.

Svjetlo na Gori. Dr. Ivan Merz. Postulatura Ivana Merza, Zagreb 1990. Članci (izbor)2 Religiozni doživljaji i poezija. Orlovska misao, 1928-29, 6/7, 74-77.

Svjetlo na gori. (U spomen brata dra I. Merza). Orlovska straža, 6(1928), 6, 162-167.

Kršćanstvo i umjetnost. Križ, 2(1931), srpanj-kolovoz, 140-144.

Religiozni čovjek naših dana. Nedjelja, 3(1931), 14, 4-5; 15, 3-4; 17, 3-4; 18, 2-3; 19, 2-4.

Papina politika. Nedjelja, 5(1933), 7, 1-2.

Sredstva Križarske vojne (o duhovnosti križarstva prema primjeru I. Merza). Nedjelja, 5(1933), 9, 1-2.

Frederic Oznam (1813-1853.). Život, 14(1933), 10, 433446.

1

Posebni otisci članaka izostavljeni su s popisa.

2

Cjelovita bibliografija objavljena je u knjizi Svjedoci.

DUSAN_ZANKO.indd 289

289

5.12.2017. 8:35:53

Francis Jammes i Georges Goyau o sv. Misi (uz 1900. godišnjicu prve sv. Mise). Život, 15(1934), 3, 97-112.

Za katoličku književnost. Nedjelja, 7(1935), 22, 4.

Francois Mauriac i problem katoličkog romanopisca. Život, 17(1936), 2, 57-69.

Milan Šufflay. Hrvatska smotra, 4(1936), 9/10, 305-313.

Agonija i smrt Miguel de Unamuna. Hrvatska smotra, 5(1937), 3, 155-161.

Post festum Erazmova jubileja (Varijacije na temu o duhovnom jedinstvu Evrope). Hrvatska revija, 10(1937), 6, 309-313.

Ante Starčević kao moralist. Hrvatska smotra, 6(1938), 1, 1-6; 2, 57-67.

Dr. Ivan Merz. Život s Crkvom, 4(1938), 2, 45-47; 4, 9799; 8, 194-195.

Duša dra Ivana Merza (Esej u 10-godišnjici smrti). Život, 19(1938), 5, 245-273. +1 tabla.

Fizionomija »moderne literature«. Hrvatska smotra, 6(1938), 10, 520-525.

Misa u novijoj francuskoj literaturi. Život, 19(1938), 9/10, 515-554.

O alkarskom gnijezdu (Iz ferijalne bilježnice). Hrvatska smotra, 6(1938), 9, 461-464.

Bilješke o našem čovjeku. Hrvatska smotra 7(1939), 2, 57-62; 9, 431-434.

Ideologija francuske revolucije. Od individualizma do komunističkog etatizma kroz Rousseauovu demokraciju. Hrvatski narod , 1(1939), 28, 5.

Ideologija francuske revolucije. Od 1789. u Francuskoj do 1917. u Rusiji. Smisao riječi revolucija. Nacionalni i socijalni karakter francuske revolucije. Hrvatski narod, 1(1939), 31, 5.

290

DUSAN_ZANKO.indd 290

5.12.2017. 8:35:53

Traženje Hrvatske. Hrvatska smotra, 7(1939), 1, 2-5.

Veliki četvrtak. Meditacija s Francois Mauriacom. Život, 20(1939), 3/4, 176-184. Život i poezija. Hrvatski narod, 1(1939), 7, 1-2; Hrvatski ženski list, 1(1939), 1, 1-2.

Milan Pavelić. Svećenik - pjesnik. Život, 21(1940), 5/6, 219-225.

Milan Šufflay na pragu »četvrtoga doba«. Historijskofilozofsko razmatranje o sudbini evropske kulture.

Hrvatska smotra, 8(1940), 3, 113-126. Šufllay kao filozof historije. Hrvatski narod, 2(1940), 54, 5.

Dr. Avelin Ćepulić - utjelovljena vjera u uskrsnuće Države Hrvatske (+ 2. veljače 1936.). Hrvatska smotra, 10(1942), 2, 108-111; Nova Hrvatska, 2(1942), 61, 8.

Oko Cvjetnice do Uskrsa (Hrvatska Velika sedmica 1941.). Hrvatska smotra, 10(1942), 3/4, 129-133. Šufflay kao umjetnik. Nova Hrvatska, 2(1942), 43, 1-2.

Milan Šufflay. Život za Hrvatsku, 2(1944), 2, 22-27.

Napoleon. Nad ruševinama Francuzke i pred kaosom Europe. Kako je europski kontinent početkom prošlog stoljeća tražio načelo svoga sređenja i sjedinjenja.

Spremnost, 3(1944), 110, 7; 113, 6-7.

Državna politika hrvatskih vladara. Nova tumačenja novi vidici. Spremnost 4(1945), 152, 2.

Dva uzkrsnuća. Čovjek i država u svietlu dviju uzkrsnih vriednosti. Spremnost, 4(1945), 163-164, 3.

Filozofija. Spremnost, 4(1945), 154, 6.

Lukasova obrana Hrvatske. Spremnost , 4(1945), 166, 7.

Moral i politika u Starčevićevoj nauci. Ideološka sjećanja na velikog učitelja, prigodom godišnjice smrti.

Spremnost, 4(1945), 158, 2-7.

DUSAN_ZANKO.indd 291

291

5.12.2017. 8:35:53

Ubiše i svetca… In memoriam o. Perici. Hrvatski narod, 7(1945), 1240, 2.

Poklonik stroge muze (In memoriam Šufflayeva kobnoga dana 19. 2. 1931.) . Hrvatski narod, 7(1945), 1264, 3.

Misli u godišnjici uspostave države Hrvatske. Hrvatski tjednik (Fermo), 10.4.1946.

Osnovne vrijednosti demokracije i njihova zloporaba.

Croatia (Fermo), 1(1946), 1, 3-5.

Bitni elementi zapadnjačke orijentacije. Croatia (Fermo), 2(1947), 2, 2-3.

Temelji duha hrvatskoga naroda. Croatia (Fermo), 2(1947), 3, 1. 2. 1947, 1-2.

Naša sjećanja na Starčevića. Croatia (Fermo), 2(1947), 4, 1. 3. 1947, 1-2.

Politika i duhovni ciljevi svieta. Croatia (Fermo), 2(1947), 5, 15. 3. 1947, 1-2.

Uzkrsne misli u logoru. Croatia (Fermo), 2(1947), 6/7, 10. 4. 1947, 2.

Vratimo se nutarnjoj sudbini hrvatskog čovjeka. Croatia (Fermo), 2(1947), 6/7, 10. 4. 1947, 7-8.

Georges Bernanos. U prvoj godišnjici smrti velikog katoličkog pisca. Glas Sv. Antuna, 3(1949), 8, 8-9.

Bernanos kao esejist. Glas sv. Antuna, 4(1950), 3, 6.

Stepinac i Saloma. Hrvatska revija, 1(1951), 1, 36-45.

Transformacije Giovanni Papinia (Povodom 70-godišnjice života). Glas Sv. Antuna, 5(1951), 4, 6-7.

La Filosofia de la Historia en el Siglo XX. Ciencia y Fe, publ. de las Facultades de Filosofia y Teologia del Colegio Maximo, San Miguel, 8(1952), 31/32, 113-135.

Francois Mauriac. U povodu Nobelove nagrade za literaturu 1952. Glas Sv. Antuna, 6(1952), 12, 8. i 11.

292

DUSAN_ZANKO.indd 292

5.12.2017. 8:35:53

Pacta Conventa (1102-1952.). Hrvatska revija, 2(1952), 2, 99-108.

Konačno glasovi slobode. Republika Hrvatska, 8(1958), 31, 2-12.

Bogumilska crkva bosanskih krstjana u knjizi o. Mandića. Hrvatska revija, 14(1964), 4, 437-461.

Fra Stanko (Sjećanje i uspomene na o. Stanka Petrova OFM). Novi život, 3(1964), 1/2, 77-87.

Mučeništvo i svetost (Posljednja dva egzistencijalna momenta kardinala Stepinca bez kardinalskog šešira).

Novi život, 4(1965), 1, 24-32.

Anđelu čuvaru Hrvatske (pjesma). Hrvatska revija, 15(1965), 1/2, 19.

Bilješka uz pjesmu »Anđelu čuvaru Hrvatske«. Hrvatska revija, 15(1965), 1/2, 100.

Jedan posjet monsinjoru Montiniju. Novi život, 5(1966), 2/3, 148-151.

Misterij Božića. Novi život, 5(1966), 4, 196-203.

Hrvatski misal. Novi život, 5(1966), 4, 273-279.

Nevini u »Regina Elena«. Novi život, 6(1967), 2, 102-121.

Jedan kulturno-filozofski dokument o povijesnom životu Hrvatske: Stjepan Zimmermann o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Republika Hrvatska, 17(1967), 71/72, 3-20.

Pred nemoći kulture. Hrvatska misao, 16(1968), 41, 38-42.

Znanstveno djelo o. Dominika Mandića (Rektifikacije povijesti Hrvata). Hrvatska revija, 19(1969), 4, 371-391.

Ivan Oršanić ili logika u akciji u triptihu hrvatskog vremena. Hrvatska misao, 17(1970), 42, 25-47.

Smisao kanonizacije jednog Hrvata: Nikola Tavelić. Hrvatska revija, 20(1970), 2, 211-217.

DUSAN_ZANKO.indd 293

293

5.12.2017. 8:35:53

Jedna hrvatska filozofija historije u djelima Stjepana Zimmermanna. Hrvatska revija, 20(1970), 4, 1012-1043.

Mandićevi povijesni radovi o franjevcima u Hrvatskoj.

Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, posvećeni o. Stjepanu Sakaču prigodom 80-godišnjice, sv.

III-IV, Rim 1971.

Novi povijesni čas u odnosu Crkve i Hrvatske. Hrvatski razgovori o slobodi. II. simpozij Hrv. revije, Knjižnica Hrv. revije, München-Barcelona, I. izdanje 1972, 119130; II. ispravljeno i prošireno izdanje 1974, 130-141.

Ivan Oršanić kao kršćanski mislilac i suradnik kard.

Stepinca. Republika Hrvatska, god. 23(1973), 96, 43-57.

Oršanić versus Protulipac. Hrvatska revija, 24(1974), 2, 277-280.

Univerzalno značenje Starčevićevih satira. Hrvatska revija, Jubilarni zbornik 1951-1975. Uredio Vinko Nikolić, Knjižnica Hrv. Revije, München-Barcelona, 1976, 55-70.

Domovinska poezija Vinka Nikolića (skica za studiju).

Hrvatska revija, 27(1977), 4, 489-507.

Ivan Oršanić u Hrvatskoj smotri. Republika Hrvatska, 27(1978), 116, 29-62.

Duša dra. Ivana Merza. Pojava i značenje dra Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj. Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti (1928-1978.), Zagreb 1979, 105-130.

Hrvatsko nacionalističko gibanje u Zagrebu prije 1941.

(Uspomene prof. Žanka na prof. Ivana Oršanića i na Hrvatsku smotru). Republika Hrvatska, 30(1980), 127, 17-38.

Još o tajni domovinske poezije. Hrvatska revija, 30(1980), 2, 218-229.

294

DUSAN_ZANKO.indd 294

5.12.2017. 8:35:53

Po svjedočanstvu za istinu – mučenik i svetac za vječnost (kroz svoja četiri egzistencijalna momenta).

Stepinac mu je ime. Knjiga druga, priredio Vinko Nikolić, Knjižnica Hrv. revije, München-Barcelona 1980, 514-528.

Tajna Badnje noći. Cetinska vrila, 3(1995), 2, 1-2.

Bijeg iz Zagreba. Cetinska vrila, 4(1996), 1(7), 14-18.

Moj rimski Božić. Cetinska vrila, 4(1996), 2(8), 2-4.

Putovanje u Južnu Ameriku. Cetinska vrila, 5(1997), 1, 21-26.

DUSAN_ZANKO.indd 295

295

5.12.2017. 8:35:53

LITERATURA Afrić, Vjeko. U danima odluka i dilema. Vojnoizdavački zavod, Beograd 1970.

Baković, Ivica. Kazalište kao mjesto pamćenja u Hrvatskom Faustu Slobodana Šnajdera. Dani Hvarskoga kazališta, 37(2017), 1, 323-341.

Banović, Snježana. Država i njezino kazalište. Profil, Zagreb 2012.

Banović, Snježana. Bela i Miroslav Krleža u NDH - Vedri repertoar kao cijena za život. Intelektualci i rat 1939.

– 1947. Zbornik radova s Desničinih susreta 2011, Zagreb 2012, 9-24.

Batušić, Nikola. Kojim jezikom govori Ugo Tudešak. https://www.google.hr/search, pristupljeno 25. 8.

2017.

Draganović, Krunoslav. Popratna riječ uz članak »Nevini u Regina Elena«. Novi život, 6(1967), 2, 122-131.

II. Hrv. liturgijski sastanak u Splitu. Život, 19(1938), 7, 440-442.

Dujmović, Franjo. Hrvatski javni radnik Dušan Žanko.

Danica (Chicago), 59(1980), 20, 5. i 11.

Grubišić, Vinko. Hrvatska književnost u egzilu. Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona – München 1991.

Hrvatski katolički pokret. Zbornik radova sa Međunarodnog znanstvenog skupa održanog od 29. do 31. ožujka 2001. godine u Zagrebu i Krku. Ur. Z. Matijević, Vijeće za laike HBK i KS, Zagreb 2002.

Hrvatski razgovori o slobodi. Drugi simpozij Hrvatske revije. Knjižnica Hrvatske revije, 2. izdanje ispravljeno i popravljeno, München – Barcelona 1974.

296

DUSAN_ZANKO.indd 296

5.12.2017. 8:35:53

Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića. Zadar – Krk 2002.

Katalinić, Kazimir. Binomij Oršanić – Žanko. Marulić, 32(1999), 4, 670-703.

Krišto, Jure. Hrvatski katolički pokret 1903. – 1945. GK, Zagreb 2004.

Mirth, Karlo. Život u emigraciji. MH, Zagreb MMIII. Nikolić, Vinko. Zadnji zbogom profesoru Dušanu Žanku 1904-1980. Hrvatska revija, 30(1980), 2, 209-2017; u: U službi Domovine, Hrvatska revija u egzilu, knj. 1, Školske novine-Pergamena, Zagreb 1995, str. 402-412.

Nikolić, Vinko. Proslov: Dušan Žanko. Hrvatska revija, 44(1944), 4, 703-704.

Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima (1901-2001).

Zbornik u prigodi stoljetnice Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima. Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima, Rim 2001.

Pandžić, Ivan. Dušan Žanko – mistik. Hrvatska obzorja, 2(1994), 347-350.

Perović, Bonifacije. Hrvatski katolički pokret. ZIRAL, Ro­ ma 1976.

Rabadan, Vojmil. »Theatralia et alia«. Marulić, 15(1982), 5, 420-439; 6, 537-555.

Rojnica, Ivo. Susreti i doživljaji. Knjiga druga: 1945-1975.

Knjižnica Hrvatske revije, München - Barcelona 1983.

Rukavina, Anka. Iz hrvatske izbjegličke kronike. Hrvatska revija, 27(1987), 3, 498-540; 4, 719-738.

Soldo, Josip Ante. Žanko i Marulić. Colloquia Maruliana, 7(1998), 227-234.

DUSAN_ZANKO.indd 297

297

5.12.2017. 8:35:53

Spalatin, Krsto. Prof. Dušan Žanko (1904 - 1980). Povijest jednog prijateljstva: sjećanja na Duška Žanka.

Hrvatska revija, 30(1980), 1, 52-66.

Spalatin, Krsto. Zločin neinformacije i dezinformacije. Slučaj intendanta Dušana Žanka. Hrvatska revija, 33(1983), 4, 629-642.

Zbornik radova o Skupu: Povratak Dušana Žanka u zavičaj.

Sinj, 1993. Žanko, Dušan. Izabrani eseji. Ogranak MH, Sinj 1993. Žanko, Dušan. Svjedoci. Školske novine – Pergamena, Zagreb 1998.

Internetski izvori http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/content/view/1379/3/ https://radiogornjigrad.wordpress.com/2016/04/06/snjezana-banovic-kazalisni-umjetnici-u-ndh-izmedu-totalitarizma-spektakularizacije-i-umjetnosti/ http://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/nikad-izvedena-drama-o-pavelicu-koju-su-u-hnk-1941.-odbiliotkrivamo-zasto-je-zabranjena/386854/ http://www.e-novine.com/intervju/intervju-kultura/54086Pavelieva-kolijevka-novog-duha.html http://historiadestudiacroatica.blogspot.hr/2015/08/zanko-dusan-prof-1904-1980.html http://www.croatianfranciscans.org/hrv/print.htm http://arhiva.nacional.hr/clanak/125042/simbol-tragedije-zidova-u-hrvatskoj

298

DUSAN_ZANKO.indd 298

5.12.2017. 8:35:53

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_ content&view=article&id=2766:feljton-bela-i-miroslav-krlea-u-zagrebu-1941-1945&catid=50:feljtoni&Itemid=88 http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/6758potreban-je-deideologizirani-pristup-prouavanjundh.html

DUSAN_ZANKO.indd 299

299

5.12.2017. 8:35:53

NAPOMENA Dio opusa Dušana Žanka objavljen je do sada u dvama svescima: Izabranim esejima 1993. i Svjedocima 1987. i 1998., a pojedini tekstovi u raznim zbornicima i publikacijama ili kao posebno otisci. Ova knjiga donosi radove do sada neobjavljene u spomenutim knjigama, osim eseja »Stepinac i Saloma« i lirske proze »Anđelu čuvaru Hrvatske«, koje držimo temeljnima za razumijevanje Žankova habitusa.

Ovdje izabrani tekstovi tiskani su u domovinskoj i iseljeničkoj periodici u razdoblju od 1929. do 1980., među njima jedan znanstveni pregledni članak u prijevodu sa španjolskoga jezika. Vjerujemo da je time osiguran uvid u tematski, žanrovski i stilski presjek Žankova stvaralaštva, a ujedno je ukupan opus osvijetljen s novih motrišta. Zbog ograničena prostora ispuštene su kazališne kritike, koje zahtijevaju posebnu knjigu, uz stručnu interpretaciju i valorizaciju. Nekoliko članaka objavljenih u (Obnovljenom) Životu nisu uvršteni u ovaj izbor jer su dostupni na internetskim stranicama portala Hrčak https://hrcak.srce.hr/. Isto tako, neki veći članci (primjerice studija »Napoleon«), ispušteni su zbog već narasla opsega ove knjige, a kratiti ih značilo bi u većoj mjeri umanjiti im vrijednost.

Tekstovi nisu jezično mijenjani, osim ispravka nejasnoća, ako ih je bilo moguće otkloniti, te prilagodbe interpunkcija suvremenom standardu. Gdje je bilo potrebno, priređivač je dao potrebne napomene.

Priređivač se zahvaljuje vlč. Marku Đurinu, vicerektoru Papinskoga hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima u

300

DUSAN_ZANKO.indd 300

5.12.2017. 8:35:53

Rimu te o. Vatroslavu Halambeku DI, čijom dobrotom su pribavljeni tekstovi iz brojeva lista Croatia (Fermo) koji nedostaju u uvezanom svesku brojeva NSK u Zagrebu, a u drugim knjižnicama u Hrvatskoj publikacija nije katalogizirana, važni za razumijevanje poratnog političkog i psihološkog ozračja u logorskom okružju i pred teškim pitanjima o budućnosti.

Zahvaljujem g. Nikoli Bolšecu na prijevodu sa španjolskoga jezika, g. Ivanu Čuli na pomoći u prikupljanju građe te gđi Marini Kovač i gđici Marti Lončarević na prijepisu dijela građe.

Izbor iz bibliografije obuhvaća važnije članke: eseje, rasprave i studije.

Ovim izborom, nadamo se, dajemo doprinos budućim interpretacijama i vrednovanju Žankova javnoga rada i literarnog opusa.

DUSAN_ZANKO.indd 301

V. L.

301

5.12.2017. 8:35:53

sadržaj Mistika i misterij Povijesti . ....................................... VII

Anđelu čuvaru Hrvatske ..........................................1 Predgovor . ..................................................................4 Uvod ............................................................................9 Za katoličku književnost . .......................................14 Kazališni umjetnik u sklopu hrvatskog kulturnog stvaranja .................................................22 Dr. Ivan Merz . ..........................................................28 Stepinac i Saloma .....................................................37 Oršanić versus Protulipac ......................................65 Hrvatsko nacionalističko gibanje u Zagrebu prije 1941. ..................................................74 Jedan posjet monsignoru Montiniju ..................104 Konačno glasovi slobode ......................................110 Novi povijesni čas u odnosu Crkve i Hrvatske ....................................................131 Temelji duha hrvatskog naroda . .........................148 Naša sjećanja na Starčevića ..................................154 Politika i duhovni ciljevi svijeta . .........................158 (Četiri su proljeća cvjetala....) ...............................162

302

DUSAN_ZANKO.indd 302

5.12.2017. 8:35:53

Uzkrsne misli u logoru . ........................................163 Vratimo se nutarnjoj sudbini hrvatskoga čovjeka ................................................166 Bitni elementi zapadnjačke orientacije ..............171 Pred nemoći kulture ..............................................176 Traženje Hrvatske ..................................................186 Bilješke o našem čovjeku ......................................193 Bernanos kao esejist ..............................................211 Agonija i smrt Migeul de Unamuna ...................220 Post festum Erazmova jubileja . ...........................232 Šufflay kao filozof historije ..................................244 Filozofija povijesti u XX. st. ..................................250 Životopis .................................................................285 Bibliografija (izbor) ................................................289 Literatura . ...............................................................296 Napomena ..............................................................300

DUSAN_ZANKO.indd 303

303

5.12.2017. 8:35:53

Mistika i misterij Povijesti

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura 14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam 15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam

304

DUSAN_ZANKO.indd 304

5.12.2017. 8:35:53

17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država 22. Smiljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod 23. Čedomil Čekada: Katolički univerzalizam i narodni interesi 24. Ante Alfirević: Za beskonačnom istinom 25. Kerubin Šegvić: Aporije književnosti i povijesti 26. Marijo Matulić: Za moralni preporod Europe 27. Kvirin Vasilj: Religija i nereligija 28. Stjepan Zimmermann: Znanje i vjera 29. Luka Brajnović: Služiti istini 30. Joso Felicinović: Katolički socijalni aktivizam 31. Dušan Žanko: Mistika i misterij Povijesti

DUSAN_ZANKO.indd 305

305

5.12.2017. 8:35:53

DUSAN_ZANKO.indd 306

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr

5.12.2017. 8:35:53

Dušan Žanko

Dušan Žanko

Dušan Žanko (1904. - 1980.), gimnazijski i sveučilišni profesor, književni i kazališni kritičar i intendant, publicist i mislilac, pripada među najobrazovanije i najutjecajnije dionike kulturnog djelovanja Hrvatskoga katoličkog pokreta.

Mistika i misterij Povijesti

U hrvatskom i argentinskom tisku ispisao je kroz više od pola stoljeća neke od ponajboljih stranica hrvatske književne i filozofijske kritike i esejistike, pridodavši time originalan opus ukupnoj baštini kršćanskoga egzistencijalizma i personalizma Zapada.

ISBN 978-953-241-540-7

www.glas-koncila.hr

Cijena: 120 kuna

Mistika i misterij Povijesti Članci, eseji i studije