Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost by Glas Koncila

KOMISIJA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE I BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA HRVATSKI MARTIROLOGIJ

MUČENIŠTVO I MUČENIČKI TRAGOVI KROZ HRVATSKU PROŠLOST

Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 13. ožujka 2014. godine

Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij MUČENIŠTVO I MUČENIČKI TRAGOVI KROZ HRVATSKU PROŠLOST Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 13. ožujka 2014. godine Izdavači: Hrvatska biskupska konferencija Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Za izdavače: mons. Enco Rodinis prof. dr. sc. Tonči Matulić Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, Hrvatska Tel. 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Hrvatska povjesnica. Knjiga 13. Uredništvo: Mile Bogović (glavni urednik), Josip Dukić, Jure Krišto, Miljenko Stojić, Mate Rupić (izvršni urednik) Recenzenti: Akademik Franjo Šanjek Dr. sc. Marijan Biškup Grafičko oblikovanje i priprema: Tomislav Košćak Jezično uređenje: Irena Šupuković Prijevod zaključaka: Dr. sc. Silvija Babić Izrada kazala: Marija Žebec Tisak: Grafika Markulin d.o.o., Lukavec Naklada: 700 primjeraka Tiskano u listopadu 2015. ISBN 978-953-241-477-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000915433.

KOMISIJA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE I BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA HRVATSKI MARTIROLOGIJ

MUČENIŠTVO I MUČENIČKI TRAGOVI KROZ HRVATSKU PROŠLOST Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 13. ožujka 2014. godine

Zagreb, 2015.

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 I. POZDRAVNI GOVORI Mons. dr. sc. Želimir Puljić,

nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije . . . . . . . . . 15 Kardinal Josip Bozanić,

nadbiskup zagrebački . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Mons. dr. Franjo Komarica,

biskup banjolučki, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 19

Prof. dr. sc. Gordan Črpić,

prorektor za nastavu Hrvatskog katoličkog sveučilišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Prof. dr. sc. don Ante Mateljan,

dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu . . . . . . . . . . . . . . 22

Prof. dr. sc. Tonči Matulić,

dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu . . . . . . . . . . . . 24 Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

II. MUČENIŠTVO OPĆENITO Mons. dr. sc. Mile Bogović

Uvod u rad znanstvenoga skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Dr. sc. Ivica Raguž

Nekoliko crtica o mučeništvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 5

Dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar

Teološko poimanje mučeništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Mons. dr. sc. Tomo Vukšić

Crkveno-pravni aspekt mučeništva i istraživanje za beatifikaciju i kanonizaciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Dr. sc. Ivan Bodrožić

Teologija mučeništva u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora i učenja Ivana Pavla II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Dr. sc. Jure Krišto

Kršćanski mučenici u totalitarnim režimima XX. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Mons. dr. sc. Ratko Perić

Mučeništvo u pravoslavlju i drugim nekatoličkim zajednicama . . . . . . . . . . . . 154

III. MUČENIČKI TRAGOVI U HRVATSKOJ PROŠLOSTI Dr. sc. Darija Damjanović Barišić

Prvi kršćanski mučenici na hrvatskome prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

Mučenici u hrvatskim zemljama od Milanskoga edikta do pada Bosne (313. – 1463.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Dr. sc. Milenko Krešić

Prodor islama i vjernost kršćanstvu – obris života katolika Trebinjsko-mrkanske biskupije pod turskom vlašću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 Dr. sc. Stjepan Razum

Borci protiv nepravde u kršćanskoj državi (Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan...) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 Dr. sc. Josip Dukić

Svjedočanstva vjere u Splitsko-makarskoj biskupiji osoba stradalih od pripadnika njemačke i partizansko-komunističke vojske . . . . . . . . . . . . . . . 242 Mr. sc. Ivan Kozlica

Svjedočanstva vjere u Splitsko-makarskoj biskupiji osoba stradalih od pripadnika talijanske i četničke vojske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

IV. DODATAK Mons. dr. sc. Ivan Šaško

Liturgija mučenika u ranome kršćanstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 Dr. sc. Mile Lasić

Pravni temelj za otkrivanje, istraživanje i kažnjavanje partizansko-komunističkih zločina u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . 296 Zaključci

Međunarodnoga skupa »Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348 Fotografije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

PREDGOVOR Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. (Post 4,10) Zbornik radova što ga držite u rukama donosi pozdravne govore, predavanja i zaključke s međunarodnog znanstvenog skupa Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost koji je organizirala Komisija Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij uz programsku suradnju i podršku visokih teoloških učilišta, a na inicijativu gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Prijedlog da se visoka teološka učilišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uključe u programski odbor spomenutoga međunarodnog znanstvenog skupa dobio je jednoglasnu podršku na prigodnom susretu mons. dr. Mile Bogovića, održanom 2. travnja 2013. godine, s hrvatskim teolozima i teologinjama za vrijeme Međunarodnoga simpozija profesora filozofije i teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanom na dvama visokim teološkim učilištima u Bosni i Hercegovini, dotično na KBF-u Univerziteta u Sarajevu i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Tom je prigodom dogovoreno da će svako visoko teološko učilište predložiti po jednog člana programskog odbora koji će zajedno s ostalim članovima Komisije osmisliti program skupa s temama i predavačima. Rezultat te hvalevrijedne suradnje između visokih teoloških učilišta i Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij ovaj je zbornik radova koji u prvome dijelu donosi sustavna teološka promišljanja o mučeništvu, u drugom dijelu povijesne poglede na moguće tragove mučeništva kroz hrvatsku prošlost, a u dodatku donosi još promišljanja o ranokršćanskoj liturgiji mučenika, pravnim temeljima istraživanja komunističkih zločina u Bosni i Hercegovini te dvanaest zaključaka skupa u kojima se pozivaju mjesne Crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, državne vlasti u njima te znanstveno-istraživačke institucije da sustavno rade na otkrivanju, dokumentiranju i dostojnom obilježavanju svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća. 9

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Vrijednost ovog zbornika kao i međunarodnog znanstvenog skupa Mu čeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost očituje se u nastojanju da se teološki osvijetli dostojanstvo i smisao mučeništva u svjetlu kršćanske vjere da bi se onda u povijesnim istraživanjima žrtava kroz hrvatsku prošlost, a posebno kroz 20. stoljeće koje su na europskom i hrvatskom prostoru obilježila dva totalitarizma, nacizam i komunizam, imalo pred sobom jasne kriterije za razlikovanje među nepreglednim mnoštvom žrtava onih koje zaslužuju uzvišenu krunu mučeništva. Naravno, može se cijela stvar pojednostaviti pa pretpostaviti da zbog bezbožne prirode spomenutih totalitarizama, sve njihove žrtve, u smislu doslovnih fizičkih likvidacija, zaslužuju status mučenika zbog toga jer su oni većinom bili vjernici, a totalitarizmi su djelovali također in odium fidei. No, pritom je važno sačuvati razliku dostojanstva nevine žrtve i dostojanstva mučenika. Potrebno je odmaknuti se od stava po kojemu je dostojanstvo nevine žrtve manje vrijedno od dostojanstva mučenika. Treba imati na umu da u obadva slučaja pred sobom uvijek imamo dostojanstvo ljudske osobe i na tom dostojanstvu utemeljena neotuđiva ljudska prava i slobode. Naime, svaka ljudska osoba je stvorena na sliku Božju. Zbog toga je zločin protiv nevine ljudske osobe najprije zločin protiv čovječnosti, to jest zločin koji u nebo vapi za pravdom: »Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče« (Post 4,10). Tako je žrtva kršćanskog mučenika najprije žrtva nevinoga ljudskog bića, to jest zločin protiv čovječnosti i, istovremeno, grijeh protiv Boga i njegove izričite zabrane ubijanja nevinih (usp. Izl 20,13). Kršćansko mučeništvo tomu dodaje dva važna elementa koji ne povećavaju dostojanstvo nevine žrtve, nego istovremeno otkrivaju i dokazuju zloćudnost zločina protiv čovječnosti i nevinost žrtve koja je likvidirana na glasu mučeništva. Prvi element tiče se žrtve i pravog motiva vjere. Mučenik je uvijek Kristov mučenik, mučenik radi Krista i u Kristu. U srcu mu je samo ljubav, na usnama samo molitva, a ruke ispružene prema nebu. Drugi element tiče se zločinca i pravog motiva zločina – in odium fidei. U tom pojednostavljenom smislu nazire se zahtjev za pažljivim i razboritim razlučivanjem među nevinim žrtvama, kojih je zaista bilo mnogo, onih koje po mjerodavnom sudu Crkve, a to je eminentno teološki sud, zaslužuju uzvišenu krunu mučeništva radi Krista i u Kristu. To nimalo ne umanjuje vrijednost žrtava i posebno nevinih žrtava, nego na sve njih baca jedno sasvim novo svjetlo. Tim novim svjetlom obasjane sve žrtve iz hrvatske prošlosti, a napose sve nevine žrtve do kojih ćemo doći pažljivim istraživanjima zahtijevaju od nas da barem zadovoljimo minimalne zahtjeve pravde i ljubavi, a one se sa10

Predgovor

stoje u tome da im posmrtne ostatke ekshumiramo, da im ime i prezime javno istaknemo, da ih dostojanstveno pokopamo, da mjesto njihova stradanja obilježimo i zaštitimo kao spomen područje gdje god je to moguće. To je već elementarni zahtjev čovječnosti. To je sveta dužnost kršćanske vjere. Prema tome, put do cjelovitoga Hrvatskog martirologija vodi preko istraživanja i dokumentiranja svih žrtava. Unutar tih cjelovitih istraživanja žrtava treba sužavati krug oko pomnog i razboritog proučavanja i razlučivanja statusa nevinih žrtava, jer upravo među nevinim žrtvama treba tražiti blago mučeništva. Naime, mnoge od njih su podnijele upravo mučeničku smrt, dakle smrt uzrokovanu mržnjom protiv Boga, Isusa Krista i vjere koja je žrtvu pretvorila u objekt te mržnje. Mučenička smrt je svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Kristu. Od mučeničkog svjedočanstva hranimo vjeru i učimo snagu vjere. Sudjelovati u istraživanjima i promišljanjima koja imaju za svrhu izraditi Hrvatski martirologij istovremeno je i velika čast i, za tako reći, sveta dužnost. Visoka teološka učilišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini rado su prihvatili suradnju na tom svake hvale vrijednom trudu i naporu naše Crkve da se barem zadovolje zahtjevi minimalne pravde i ljubavi prema svim žrtvama, a posebno prema svim nevinim žrtvama, ako već znamo da smo sve udaljeniji od očekivanih sudskih postupaka protiv nalogodavaca i izvršitelja mnogih zločina. Nažalost, u posljednje vrijeme smo suočeni s određenom opstrukcijom zadovoljenja zahtjeva za minimalnom pravdom i ljubavi prema žrtvama komunističko-partizanskog pokreta tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća od strane vladajuće političke nomenklature. Takvim ponašanjem se ponovno grubo vrijeđaju dostojanstvo i prava žrtava. Sveta je zadaća Crkve zauzimati se za zaštitu dostojanstva i prava svih žrtava, kao što joj je sveta zadaća među žrtvama prepoznati one žrtve koje zaista zaslužuju uzvišenu krunu mučeništva. Na ovom mjestu treba također izreći riječi iskrene zahvale najprije mons. dr. Mili Bogoviću za ispruženu ruku suradnje, zatim njegovim najbližim suradnicima u Komisiji te svim visokim teološkim učilištima, predavačima, sudionicima i svima drugima koji su doprinijeli da se međunarodni znanstveni skup Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost održi i da ovaj zbornik radova ugleda svjetlo dana te dadne svjedočanstvo o svemu lijepome i dobrome sadržanome u njemu i tijekom njegova nastanka. Prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 11

I. Pozdravni govori

Mons. dr. sc. ŽELIMIR PULJIĆ, nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Preuzvišeni gospodine Bogoviću, Kao što sam Vam telefonom priopćio neću moći nazočiti na Međunarodnom znanstvenom skupu »Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost«, koji će se održati u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, 13. ožujka 2014. godine, Na otvorenju znanstvenog skupu sudjelovat će uzoriti gospodin Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i Potpredsjednik HBK koji će pozdraviti skup u ime HBK. Ovim kratkim dopisom htio bih Vam, preuzvišeni gospodine Bogoviću, čestitati što ste uspjeli okupiti uvažene predavače koji će govoriti o važnim temama mučeništva, o razvoju kulta mučenika, crkveno-pravnim vidicima rnučeništva i o kanonizaciji. Svojevremeno je blaženi Ivan Pavao II. tijekom pastoralnog pohoda u Poljskoj rekao kako je »dužnost naše generacije u Crkvi skupiti sva svjedočanstva koja govore o onima koji su dali svoj život za Krista«. I kao što je Crkva prvih stoljeća nastojala ubilježiti mučenike u poseban martirologij, papa je u Apostolskom pismu »Nadolaskom trećeg tisućljeća« iz 1994. godine odredio neka »mjesne Crkve učine sve da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo«. Vi ste se zdušno prihvatili toga posla pa Vam na tomu čestitam i zahvaljujem. Mučeništvo je, naime, najsvjetlije svjedočanstvo i najveće priznanje. A krv mučenika bila je novo »sjeme kršćana«, govorio je stari kršćanski pisac Tertulijan. Mučenici su uz to ugrađeni u temeljima Crkve hrvatskog prostora i spadaju u početke organiziranog kršćanstva na ovom području. Budući da su svojevremeno dali svjedočanstvo vjernosti, mi ih danas štujemo, divimo im se i molimo neka i nama pomognu odgovorno služiti Bogu i ljudima. Jer, i ovo vrijeme traži angažirane kršćane, zaljubljenike i propovjednike Kristovog križa; traži kršćane koji se neće dati zaplašiti, nego ostati vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti. Neka spomenuti skup o divnim svjedocima vjere, mučenicima, koji su na vlastitoj koži osjetili dramu borbe dobra i zla, svjetla i tame, pomogne 15

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

našim suvremenicima da ne klonu pred izazovima i zavođenjima modernog svijeta. Njihov pak spomen i čašćenje neka pokaže svima da smo i mi, njihovi štovatelji, voljni boriti se i žrtvovati za svoje uvjerenje i ideale života. A svi znani i neznani mučenici neka nas štite i bdiju nad nama svojim nebeskim zagovorom. Dok Vam zahvaljujem i čestitam na organizaciji međunarodnog znanstvenog skupa »Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost«, koristim prigodu sve predavače i sudionike skupa od srca pozdraviti i poželjeti uspješno i plodno zborovanje. Zadar, 12. ožujka 2014.

I. Pozdravni govori

Kardinal JOSIP BOZANIĆ, nadbiskup zagrebački

Srdačno vas sve pozdravljam ovdje u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije, u ime episkopata naše Konferencije. Posebno pozdravljam Predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, sve nazočne oce biskupe, kao i vas, draga braćo i sestre, a osobito cijenjene profesore i predavače. Dobro je što je na početku spomenut biskup Mile Bogović. Njegova inicijativa glede Crkve hrvatskih mučenika na Udbini zapravo je pokrenula nešto više od same izgradnje crkve. Ta je crkva postala znak i simbol novoga govora u hrvatskoj javnosti, u hrvatskome narodu – zapravo obnovljenoga govora o mučeništvu, o važnosti i postojanju mučeništva tijekom čitave naše povijesti sve do naših dana. Mi o mučeništvu govorimo u Crkvi i govorimo iz Crkve. Drugi vatikanski koncil kaže da je Crkva uvijek imala mučenike i da Crkva nikada nije bez mučenika. Bilo je tako tijekom svih vremena. A mučenik je svjedok. Hrvatski narod vrlo dobro osjeća što je za čitav naš povijesni tijek značila prisutnost mučeništva u znaku križa Isusa Krista. Tamo gdje se nameće zlo kao nova snaga, Kristov križ postaje znak oslobođenja, znak pobjede nad zlom. Papa, uskoro sveti Ivan Pavao II., podsjeća nas da ne zaboravimo mučenike, da popunimo martirologij te zabilježimo imena novih mučenika da ne padnu u zaborav. Stil života što ga nameće naše vrijeme pogoduje zaboravu. Zato je upravo providonosno što se pokreće i ova inicijativa kojom se želi osvježiti sjećanje i ne dopustiti zaborav. Crkveni naučitelj sveti Ambrozije u jednom svome spisu iz četvrtoga stoljeća piše da je postao zabrinut u vremenu kada je prestalo mučeništvo u Crkvi te je žarko molio da mu Bog dade neki znak, smatrajući da je opasno ako kršćanstvo postane komotno i ako počne slijediti modu. Potom kaže da mu je Bog poslao znak pronalaskom mučeničkih ostataka svetih Gervazija i Protazija. U tome je, naime, našao znak i poticaj za naviještanje Evanđelja u svome vremenu. Nije li upravo nama potrebno slijediti to što nam poručuje i blaženi Ivan Pavao II., da ih ne prepustimo zaboravu, da osvježujemo spomen, jer su nam mučenici i sjećanje na njih 17

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

potrebni da naše kršćanstvo, naše kršćansko svjedočenje bude uistinu evanđeosko, da ne postane moda i ne podlegne komotnosti? U ime hrvatskoga episkopata i u svoje osobno ime želim da ovaj simpozij bude doprinos na znanstvenom i na evangelizacijskom području.

I. Pozdravni govori

Mons. dr. FRANJO KOMARICA, biskup banjolučki, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Uzoriti gospodine kardinale Josipe, poštovana braćo biskupi, cijenjeni predsjedniče biskupe mons. Mile i članovi Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij, cijenjeni izlagači i drugi sudionici ovoga međunarodnoga, po mnogočemu originalnoga skupa, barem u ovim našim stranama, u ime članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izražavam iskrenu zahvalnost glavnome organizatoru te suorganizatorima ovoga značajnoga međunarodnog znanstvenog skupa. Posebno zahvaljujem pojedinačno svakome od vas, cijenjeni izlagači. Vaš je trud dragocjen doprinos zajedničkome naporu Crkve u hrvatskome narodu oko što jasnijega osvjetljivanja i stavljanja na odgovarajuće mjesto u vrjednovanju našega crkvenog i ujedno nacionalnoga identiteta na životnome horizontu sadašnje i budućih generacija, kada je u pitanju mučeništvo i mučenički tragovi kroz prošlost hrvatskoga naroda. To je osvjetljivanje ujedno i dio naše nezaobilazne obaveze prema pravilnome vrjednovanju ovih sjajnih znakova svetosti Crkve i ujedno osobite životnosti mjesnih Crkava, kako je to isticao i veliki i uskoro sveti papa našega vremena Ivan Pavao II. Isti je papa naglašeno poticao cijelu Crkvu da ne zaboravi spomen na mučenike, to jest na one koji su naviještali Evanđelje tako što su iz ljubavi dali svoj život, koji su svoju vjernost Kristu i Crkvi platili svojim dragocjenim trpljenjem u zatvoru ili progonstvu i tako postali svjedoci za istinitost svoga kršćanskog uvjerenja. Poznato nam je da su kršćani prvih stoljeća povijesti Crkve bili ispunjeni dubokim poštovanjem prema svojoj subraći i susestrama koji su zbog Krista trpjeli progonstvo i doživjeli mučeništvo. Također nam je poznato da su mučenici bili prvi koje je Crkva častila kao svoje uzore i zagovornike, da se na grobovima mučenika slavila sveta euharistija i tako svjesno povezivala Kristova žrtva s njihovom žrtvom života. U našemu vremenu, na žalost često nije tako. Prava i puna istina o uništavanju i zatiranju Kristovih vjernih svjedoka, članova naših biskupijskih 19

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

zajednica, kao što je to slučaj s katolicima u Bosni posljednjih desetljeća, gdje se dobro isplanirana, međunarodno organizirana, a od domaćih izvođača izvođena akcija istrjebljivanja Katoličke Crkve provodila pred našim očima, obavezuje nas da i mi onda pokažemo svoje lice, jer ne možemo ne ustvrditi da oni to zavrjeđuju. Nerijetko iz objektivnih razloga, osobito tijekom nedavnoga anticrkveno služenoga ozračja u desetljećima prošloga stoljeća, sva ta istina najčešće nije bila dostupna, pa čak ni onima iz neposredne životne sredine mučenika, ili se zapravo nije htjelo ili nije imalo kuraže pogledati toj istini u oči. Okretalo se pogled i glavu na drugu stranu. Često je ta istina bila i prisilno prekinuta tamom šutnje ili pak zastojima, zaboravima ili maglom nepoznavanja. Imamo za ovu tvrdnju doista mnogo primjera. Jedan od osobito aktualnih, pa i dramatičnih primjera jesu konačno identificirani posmrtni ostatci katoličkih hodočasnika i njihovoga župnika iz župe Drvar u Banjolučkoj biskupiji. Desetljećima se u bivšoj državi dan njihova ubijanja službeno obilježavao kao republički praznik u našim dvjema zemljama. Isti ti posmrtni ostatci čekaju da im se konačno dodijeli mjesto koje i zaslužuju, ne samo u jednome od postojećih groblja nego još više u zajedničkoj zahvalnoj svijesti naše Crkve u našemu narodu. Dosadašnja, a još uvijek u nerijetkim slučajevima prisilno zataškavana i sakrivena istina o mučenoj i ubijenoj našoj kršćanskoj braći i sestrama, zapravo je rezultirala ponovnim ubijanjem tih istih žrtava antievanđeoskoga i antidruštvenoga državnog sustava. Ta tužna činjenica zadužuje sve istinoljubive ljude, osobito među katoličkim intelektualcima, da se maksimalno potrude u istraživanju, vrjednovanju i prezentiranju sadašnjoj crkvenoj i društvenoj javnosti dramatičnoga stradanja članova Katoličke Crkve, prvenstveno u našemu narodu. Došlo je, hvala Bogu, vrijeme da se našoj javnosti prezentira istinito poglavlje naše crkvene povijesti, nedavne i one davnije, kako bi se ono moglo pročitati onako kako je stvarno i napisano – krvlju, žrtvama i patnjama nedužnih žrtava: svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika, odanih do kraja Kristu i njegovu evanđelju. Od srca zazivam svjetlo i snagu Duha Svetoga koji je bio i na djelu i u životima i u mučeničkoj smrti onih kojih se danas s velikim pijetetom ovdje spominjemo, da vodi i prati rad ovoga skupa, kao i svih budućih radova glavnoga organizatora ovoga skupa – Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij.

I. Pozdravni govori

Prof. dr. sc. GORDAN ČRPIĆ, prorektor za nastavu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

Uzoriti gospodine Kardinale, poštovani oci biskupi, provincijali i provincijalke, kolegice i kolege, u ime Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, sve vas najsrdačnije pozdravljam. Evo, ove se godine upravo navršava deseta obljetnica otkako je Hrvatska biskupska konferencija na zasjedanju u Zadru odlučila osnovati, pokrenuti projekt Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Suradnja Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Hrvatske biskupske konferencije, naravno, nije prestala pokretanjem ove inicijative u Zadru. Štoviše, sve sam uvjereniji da ovakav zahtjevan projekt nije moguće ostvariti bez podrške cijele Crkve. Na sasvim se konkretnoj razini upravo priprema suradnja na temi kojom se danas bavimo. Naime, Hrvatsko katoličko sveučilište osnovalo je Centar za istraživanje totalitarnih sustava i nadamo se da će upravo u suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom Centar uskoro krenuti s radom na konkretnome projektu prikupljanja informacija o žrtvama, posebice žrtvama komunističkoga totalitarnog razdoblja koje je znanstveno tek počelo bivati istraživano i koje je sasvim sigurno još uvijek dobrim dijelom neistraženo. Mučeništvo, kako je to i Kardinal rekao, polaganje je života iz ljubavi, iz svjedočanstva. Rekao bih da se Hrvati nekako teško snalaze i ne znaju živjeti iz moralne snage žrtve, a još manje iz moralne snage mučenika. Zato držim da je važno otkrivati i posvješćivati žrtve i mučenike, one koji su utkani u povijesni hod hrvatskoga naroda. Najgore što se jednome narodu može dogoditi jest da prihvati kako je žrtva stvar zaborava, a mučeništvo besmisleno. Narod koji zaboravlja, koji prezire svoje žrtve i ne mari za mučenike, koji živi samo ovdje i sada, bez spremnosti na mučeništvo, takav narod nema budućnosti, a najbolje što mu se može dogoditi jest da će tiho uminuti ili će mu budućnost biti žrtva. Stoga je važno otkrivati ovu stvarnost hrvatskih žrtava i mučenika te tragati putove i načine na koje će Hrvati, kao i drugi narodi svoje žrtve a napose mučenike, doživljavati kao snagu, a ne kao teret. U tom se smislu veselim ovomu skupu i plodovima njegova rada. 21

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Prof. dr. sc. ANTE MATELJAN, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Čast mi je i zadovoljstvo da u ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu mogu pozdraviti ovaj cijenjeni skup, počevši od uzoritoga gospodina Kardinala do svih preuzvišenih biskupa, provincijala, provincijalki i svih prisutnih... Dopustite mi da u nekoliko riječi budem pomalo osoban. Našemu obnovljenom Splitskom sjemeništu koje je u komunističko vrijeme prošlo svoje stvarno mučeništvo, pok. nadbiskup Jurić dao je izraditi veliku ploču s popisima svećenika mučenika Splitsko-makarske nadbiskupije i Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Među tim se imenima nalazi i stric mojega župnika don Tomislava Karamana koji je u svoje doba proveo vrijeme i u zatvoru, stvarni mučenik don Šimun Karaman, župnik Dugopolja i uz njega don Ivan Čulin, župnik Vojnića kojega su ubili partizani pred vratima crkve u mjestu odakle je moja baka, koja je u jednom danu izgubila oca, djeda i dva strica, a njezina sestra Anđa muža i sina. Rođen sam u mjestu gdje je u jednome danu izginulo praktično tri četvrtine muškoga stanovništva, pobijeno, i kad je načinjen na novome groblju križ s popisom svih poginulih, pobijenih, onda se našao učeni profesor hrvatske povijesti koji nam danas piše udžbenike da po novinama piše pustu priču kako se ne smije na isti spomenik staviti žrtve partizana i žrtve ustaša, a činjenica je da ustaše i domobrani nisu nikoga ubili u tome kraju, a partizani itekako. Moj prvi rođak, iza kojega je ostalo šestero djece i udovica, njegovo se ime nije smjelo do devedesete ni spominjati. To spominjem zbog toga što smatram da je silno važno prisjetiti se evanđeoske rečenice iz Ivanova evanđelja, gdje Isus kaže: »Istina će vas osloboditi«. Istina. Stvarna istina. Ali isto tako nam je silno važno sjetiti se da postoji grijeh propusta i da možda i ono što su drugi propustili učiniti, mi ne bismo smjeli propustiti. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu prije nekoliko smo godina pokrenuli dva poslijediplomska studija, jedan je Kršćanstvo i suvremena kultura, a drugi je Povijest Crkve i crkvenih institucija. I u jednome i u drugome ima mjesta za ovu tematiku. Ono što se kulturom naziva ili nekulturom, u koju smo 22

I. Pozdravni govori

uronjeni, itekako ima veze, makar mnogo puta na negativan način s temom nepriznavanja mučeništva, identiteta, istine, stvarnosti. S druge strane, onaj tko zaboravi povijest – osuđen je da ju ponavlja ili da mu se ponovno događa. Mnogo puta smo rekli rečenicu: »A ti, Gospodine, smiluj se nama«. Gospodin se smilovao onima koji su u Njegovo ime izginuli i na pravdi Boga izginuli, ali neka se nama smiluje da mi svoj udio u povijesti i za dobro ovoga naroda i, na koncu konca, za spasenje svojih duša učinimo, tako da ta svjedočanstva ne zaboravimo, jer krv mučenika sjeme je kršćana, sjeme je vjere. Čestitam organizatorima, počevši od biskupa Mile, pa svima ostalima, i neka ovo bude plodan rad na opće dobro.

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Prof. dr. sc. TONČI MATULIĆ, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zahvaljujem na riječi. Izuzetna mi je čast i radost da mogu u ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pozdraviti sve prisutne, na poseban način uzoritoga gospodina kardinala Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga i našega velikog kancelara, sve prisutne biskupe, ordinarije i pomoćne, također i mons. Komaricu, biskupa banjolučkoga i predsjednika Biskupske konferencije BiH, i na poseban način dragoga biskupa gospićko-senjskoga Milu Bogovića. Biskup je Bogović prošle godine došao na simpozij profesora teologije i filozofije održavan u Sarajevu na KBF-u i na franjevačkoj teologiji. Iz Like do Sarajeva nije niti kratak niti lak put, a on je došao da bi s nama predstavnicima svih visokih teoloških učilišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dogovorio suradnju koja, evo, kulminira u obliku suorganizacije ovoga znanstvenog skupa. Prije toga se biskup Mile obratio Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i meni osobno. Čim je pismo stiglo, odmah smo se čuli i logično je bilo da Katolički bogoslovni fakultet, ali i druga visoka teološka učilišta daju potporu da se pristupi, reći ćemo, znanstvenoj, naročito teološkoj, u tom smislu, obradbi mučeništva u dva vida, teologija mučeništva općenito i teologija povijesti, suvremene povijesti mučeništva. Kada kažem suvremena povijest, onda mislim na onu koja se odnosi na naš narod razasut u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Izuzetno je veliko zadovoljstvo što sada imamo priliku razgraničiti, produbiti i osmisliti cijelu ovu priču. Zašto? Zato jer je rijedak prostor na licu zemlje, možda arhipelag Gulaga i koncentracijski logori nacističke Njemačke, tako natopljen krvlju nevinih i žrtava, među kojima i nekih mučenika, kao što je to prostor koji nastanjuju Hrvati i koji oživljava i Bogom ispunja Crkva u našemu narodu. I od početka povijesti čovječanstva, dočim je čovjek izgubio prvobitnu nevinost, uslijedio je prvi grijeh. Prvi grijeh u padu čovjeka, to je bratoubojstvo. I nema zemlje iz koje krv mučenička i krv nevinih toliko viče da ne će pronaći svoj mir i svoj spokoj. Prokletstvo hrvatskoga društva, 24

I. Pozdravni govori

u čijemu je temelju hrvatska država, proizlazi upravo odatle. Dopustite ovu brutalnost, jer su bačve i bačve krvi nevinih žrtava, među kojima zasigurno i mučenika, prolivene na ovom prostoru, a svi mi nečasno i nedostojanstveno gazimo katkada po toj zemlji. Zato je važno znati da budućnost i našega naroda i ovoga društva, nesumnjivo gledom svjetla vjere i osvjetljavajući svjetlom vjere tu stvarnost žrtve i mučeništva, ne će biti sretna i uistinu je ne ćemo biti dostojni i primiti ju zahvalno iz Božje ruke sve dotle dok zadnje ime i prezime ne bude znano i napisano na mjestu gdje je stradalo i da bude dostojanstveno ukopano. Zalog je, dakle, velik. I u ovome dijelu mučeništva nitko ne može dati doprinos osim Crkve i, naravno, njezine teologije koja je tu meritorna svjetlom vjere i zdravoga razuma razborito i mudro osvijetliti stvarnost i mučeništva. Kroz ovu će stvarnost onda bolje zasjati i dostojanstvo i vrijednost žrtve, onoga čime se bavi i svjetovno žrtvoslovno društvo. Hvala ovom prilikom i pozdrav prof. Šeparoviću koji se lijepim riječima obratio i govorio o našemu časnom i dičnom fakultetu. Svim predavačima i svima vama prisutnima želim uspješan rad. Velika je stvar ovo što se ovdje događa i na čast i pohvalu našemu domaćinu biskupu Mili, predsjedniku Komisije obiju biskupskih konferencija za hrvatski martirologij, koji nam je svojim radom i zalaganjem ovo omogućio.

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Prof. dr. sc. ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ, predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva

Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću, preuzvišeni oci biskupi, dame i gospodo, dragi prijatelji, čast mi je, malo je to reći, i duboko zadovoljstvo biti ovdje na ovome velikom i časnom međunarodnom znanstvenom skupu o mučeništvu, biti pozvan i imati priliku pozdraviti vas u ime Hrvatskoga žrtvoslovnog društva kojemu imam zadovoljstvo predsjedati. Mi smo u vremenu žrtve ili, kako reče naš uzoriti kardinal, žrtve i mučeništva, i to mučeništvo ne prestaje. Bilo ga je još jučer, bilo ga je u Domovinskome ratu, Crkva je stradala. Posebno pozdravljam našega organizatora, biskupa gospićko-senjskoga Milu Bogovića, predsjednika Komisije za martirologij, koji je najavio ovaj skup. Citiram: »Pokušat ćemo pronaći mučeničku nit kroz cijelu hrvatsku povijest i tako želimo potaknuti naš narod na promišljanje da bude ponosan na svoju povijest, da je ne odbacuje«. Doista, ako ćemo to postići, ako će ovaj skup to postići, bit će to ono pravo. O Hrvatskoj, mučeničkoj Hrvatskoj, pisano je i istraživano. Neka mi bude slobodno spomenuti i knjigu don Ante Bakovića. Hrvatski martirologij XX. stoljeća prvo je kapitalno istraživanje o 664 žrtve mučenika Crkve u Hrvata. Crkva se u tome istraživanju pokazala kao Crkva mučenika, Crkva mučenika od onda, od početka, od Isusa Krista, kao vrh koji je vrh svega žrtvoslovnoga svrgla, svega mučeničkoga, pa do dana današnjega. To da je Crkva u Hrvata prva po broju mučenika u zemljama komunističkoga režima, to je činjenica koju znamo od nekoga vremena unatrag. Mađari su imali 10 mučenika, Slovaci 14, Česi 20, Poljaci 187, Slovenci – to je već jugoslavenski komunistički ubojiti postupak – 220, Nijemci 330 – imali su rat, a Hrvati 664. U komunizmu je religija bila progonjena, a Crkva je bila izvan zakona. Bakarić i Žanko, dva političara komunističke stranke pedesetih godina prošloga stoljeća, u mržnji na Crkvu, na Crkvu u Hrvata, potezom pera ukinuše Katolički bogoslovni fakultet. To svjetlo, tu duhovnu i znanstvenu vodilju hrvatskoga naroda, Crkve u Hrvata, oni su izbacili iz Sveučilišta koje je prije 330, sada već 340 godina, utemeljilo upravo bogoslovlje – pravo, filozofija i 26

I. Pozdravni govori

bogoslovlje – oni su to uklonili. Imao sam sreću i zadovoljstvo i bio u Sveučilištu u našim vremenima, kada smo se otvarali demokraciji i slobodi za novu hrvatsku modernu državu. Tada se donijela odluka da se Katolički bogoslovni fakultet vrati u krilo Sveučilišta i danas je to tako. Ipak, nije ni to prošlo sasvim jednostavno. Sjećam se da je prava žrtva političkoga odlučivanja bio prof. Ivančić koji je bio izabran rektorom, s pravom. On je profesor, znanstvenik, dolazi s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, člana tradicionalnoga hrvatskog sveučilišta. Oni su ga odbacili iako je već bio formalno izabran, umjesto da imamo još jedanput, a imali smo u prošlosti više puta, profesora i učitelja iz reda Katoličke Crkve i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Naš kardinal Kuharić, kojega osobito poštujem, u znamenitome je govoru na Bleiburškome polju rekao da je potrebna jedna javna institucija koja bi sustavno stvari proučavala i da je država dužna iza toga stajati. Govorio je kako je država puna spomenika žrtvama fašizma i nacizma, ali nedostaju žrtve komunizma, ono što je govorio i papa Ivan Pavao II., jer je dvadeseto stoljeće imalo tri zla: fašizam, nacizam i komunizam. Biskup Pozaić, koji je na neki način naš pokrovitelj i stalno je s nama u Hrvatskome žrtvoslovnom društvu, pred godinu je dana na Kaptolu, na jednoj tribini o zdravstvenome odgoju, završio svoje izlaganje riječima: »Hrvatskoj treba lustracija i nova oluja«. Te su riječi podigle oluju, oluju pobuna s lijeva, iz crvenoga tiska, sa svih strana. Hrvatsko žrtvoslovno društvo u svojemu se izdavaštvu i svojim kongresima bavi žrtvom, bavi se žrtvom i mučeništvom, i na naših šest kongresa do sada imali smo značajno sudjelovanje predstavnika i ljudi koji vode Crkvu u Hrvata. Objavili smo i šest knjiga s tih kongresa. To je više od 4.000 stranica dokaza i dokumenata. Mi na kongresima od 1998. godine istražujemo i žrtve mučenika Katoličke Crkve i ostvarujemo zapaženu suradnju s Crkvom. Biskup Komarica bio je na prvome kongresu, bio je i prof. Tomislav Ivančić. Na drugome kongresu, u Vukovaru, domaćin nam je bio gvardijan fra Zlatko Špehar, a sada on vodi veliku hrvatsku župu u Salzburgu. Kasnije su i mnogi drugi crkveni uglednici sudjelovali na našim kongresima. Prof. dr. Juraj Kolarić govorio je o našoj prošlosti i mučeništvu. Fra Andrija Nikić stalni je predstavnik Crkve i govori o stradanjima, napose u Hercegovini. Fra Petar Bezina govori o Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja u kojoj je za vrijeme komunizma bilo mnogo žrtava. Fra Gabrijel Hrvatin Jurišić sjajno je opisao upravo distinkciju pojmova mučeništva i žrtava. Sve su to naši sudionici. Jedan od onih koji su nam bili na kongresima jest i preuzvišeni biskup Košić, koji je bio i domaćin jer je sisačko područje bilo zanemareno u istraži27

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

vanju. Baćin je drugo mjesto po veličini stradanja u Hrvatskoj, prema masovnome zločinu brojčano odmah poslije Ovčare, i to je bilo zapostavljeno. Kao i Škabrnja, tako je i Baćin u sjeni Vukovara, s razlogom ili bez njega. Jer sve su žrtve vrijedne, a one nisu ni male ni bezbolne. Ovih dana imamo otkriće našega člana Franje Talana čije je područje istraživanja sjeverna Hrvatska. Naime, on je sa suradnicima došao do mjesta gdje je u jamu bačen dubrovački biskup Josip Marija Carević. Biskup Carević prisilno je otišao u mirovinu, jer su ga uznemirivali nakon što je slavio Banovinu Hrvatsku (ne još NDH!) u Dubrovniku. Onda se povukao, pisao je, a potom je došao u Zagreb te se neko vrijeme zadržao i u Hrvatskome zagorju. Iako je pomagao partizanima, mnoge je spasio od smrti, jednoga su dana došli, odveli ga u šumu i ubili u mjestu Luka u Hrvatskome zagorju. Jedan zločinac, mučitelj uzeo je bajunetu i odrezao biskupov prst samo da bi došao do prstena. Prsten je spremio u džep, a prst je bacio u šumu. Franjo Talan i njegovi suradnici iz Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i drugi, rade na tome da se biskupa dubrovačkoga Carevića pokopa na dostojanstven način, onako kako to dolikuje svakome ubijenom, a osobito ovakvome kao što je bio naš dubrovački biskup. Meni je to blisko po kraju odakle dolazim. Nadajmo se da će se to dovršiti kako treba. Blaženi Alojzije Stepinac koji je i sam bio velika žrtva, kojega su progonili, uhapsili, zatvorili i osudili jer je branio svoju Crkvu, jer se nije htio odreći veze s Crkvom sv. Petra, taj svetac i mučenik, 3. listopada 1946. godine na suđenju je (Ja sam pravnik i užasavam se toga procesa!) s optuženičke klupe optužio jugokomuniste riječima koje su vama poznate, a ja ih i ovdje smatram primjerenim ponoviti: »Vi ste učinili pogrešku fatalnu što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikada zaboraviti. U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice koje im imputirate. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo.« Rekao je, osudili su ga, zračili su ga, teško su ga povrijedili i umro je. Hrvatska je ovih dana u žarištu svjetske pozornosti preko Međunarodnoga suda pravde u Haagu, gdje se nalazi naša tužba. Imao sam sreću da kao ministar pravosuđa 1999. godine, u posljednjoj godini pokojnoga predsjednika Tuđmana, sastavim tužbu i uvjerim predsjednika da tužimo Srbiju za genocid. Podnijeli smo tu tužbu i krenuo je postupak, a kasnije su je oni promijenili i stalno su radili protiv nje. I sada se konačno vodi rasprava već drugi tjedan, ali slušamo laži o tome što se sve tobože dogodilo. I naši su neki odavde govorili. Na svoju su sramotu tvrdili da je Oluja više genocidna nego Ovčara. Dokazujemo u Haagu genocid koji su Srbi i Crnogorci izvršili nad Hrvatima 28

I. Pozdravni govori

i Hrvatskom, a jedan od dokaza genocidne namjere jest i činjenica da su u svome zločinačkom naumu uništenja svega hrvatskoga ubijali svećenike i duhovnike, da su srušili sve katoličke crkve koje su postojale na područjima koja su okupirali kao agresori. Htjeli su ostvariti ‘Veliku Srbiju’, a genocid im je bio sredstvo za postizanje toga cilja. O tome je istraživano i pisano. Posebno su zapaženi bili radovi dr. Stjepana Kožula Terra combusta, Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije i druge knjige, viktimološke, snažne, koje su temelj spoznaje iz naše prošlosti. U toj užasnoj genocidnoj praksi koja se sada dokazuje i nastoji dokazati, tri su stupnja velikosrpske agresije: snažan, okrutan četnički pokret, zatim znanstvenici, Srpska akademija nauka i umjetnosti, i na koncu Pravoslavna Crkva. Na žalost, znate poruku patrijarha Irineja koji pozdravlja vjernike i Dalmacije i Like i Slavonije i Hrvatske, a Hrvatsku svodi na Zagrebačku županiju. Ono što se dogodilo, treba se dokazati, a bez primjera je da državnici države koja tuži pred međunarodnim sudom drugu državu izjavljuju kako tužba nije neophodna, kako postoje druga sredstva, kako se može povući tužbu, kako im je žao što nije povučena tužba i tako dalje. To je bez primjera. Već se citira predsjednika ove države kako je rekao da u Hrvatskoj poslije Oluje nitko nije bio progonjen. Laž. Onako kako je to Ćosić govorio. Što je to s laži i sa Srbima? On je tamo u tome svom iskazu govorio kako je, eto, Hrvatska nešto tobože propustila. Četiri tisuće postupaka je vođeno poslije Oluje protiv Hrvata. Ja sam te osuđenike viđao po zatvoru od 1999. godine kada sam ih obilazio kao ministar. Osuđenih 4.000 ljudi, i to je u Bijeloj knjizi koju smo te 1999. godine objavili. To se negira i ne govori se. Ali Srbi citiraju, pozivaju se na šefa ove države, da je nešto propušteno što vrijedi za njih. Što je najgore, oni su se odrekli progona Crne Gore koju smo mi imali u tužbi. Jugoslavija i Crna Gora, odrekli su se. A u Konavlima je zločinac iskopao oči kipu Majke Božje. Kada sam odveo tamo svojega prijatelja, ministra Mocka, on se zamalo onesvijestio kada je to vidio. Nije mogao vjerovati da to može ljudska ruka učiniti. Završit ću riječima budućega svetca, blaženoga pape Ivana Pavla II: »Crkva ovog tisućljeća radila je i rodila se iz krvi mučenika.... Na kraju drugog tisućljeća Crkva je ponovno postala Crkva mučenika. Progonstva vjernika, svećenika, redovnika i laika proizvela su veliku sjetvu mučenika na različitim stranama svijeta. To se svjedočanstvo ne zaboravlja.« Budući nas je svetac pozvao da to istražujemo, da mjesne Crkve istražuju, a to je ono što čini biskup Mile Bogović!

Mons. dr. sc. MILE BOGOVIĆ

UVOD U RAD ZNANSTVENOGA SKUPA

Komisija za hrvatski martirologij prije dvije je godine organizirala znanstveni skup Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine. Radovi s toga skupa objavljeni su prošle godine u zborniku pod istim naslovom. U tom zborniku tražimo odgovor na pitanje što je to u komunističkoj ideologiji da je u relativno kratkome vremenu pobila gotovo 100 milijuna ljudi, i na našemu području počinila toliko zločina. Dok je postojala Jugoslavija o tome se nije smjelo ni govoriti ni pisati. U Zborniku je, prema biskupijama i redovničkim provincijama, pokriven cijeli prostor Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Posebno je prikazan rad postulatura za proglašenjem svetima i blaženima pojedinaca ili skupine mučenika. Na prethodnom smo skupu imali izložbu relevantne literature, a sada tu literaturu imamo popisanu za svaku biskupiju u ovoj knjizi. Sažetci radova objavljeni su u glasilu Komisije »Hrvatska vjernost«. Mi smo u Komisiji radosni što tako vrijedno djelo možemo pružiti našoj Crkvi i našemu narodu. Danas smo se okupili na drugome znanstvenom skupu koji priređuje Komisija i to na temu Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost. Prijašnji je skup imao dva nedostatka: nije bila razjašnjena razlika između žrtve i mučenika i sudionici su bili uglavnom povjesničari – nedostajala je teološka dimenzija. Tomu su neki s pravom prigovorili, a toga smo i sami bili svjesni. Zato smo stupili u vezu s našim visokim teološkim učilištima da zajedno organiziramo drugi znanstveni skup. Zamolili smo da svako učilište predloži svojega člana u pripremni odbor, što je i učinjeno. Ovaj smo skup, dakle, organizirali zajedno s katoličkim visokim teološkim učilištima u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujem im na razumijevanju i suradnji. 33

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Kako sam naslov kaže, želimo najprije razmotriti što je mučeništvo i koliko je taj pojam prisutan i u drugim religijama. Želimo također pokrenuti dijalog o našoj prošlosti između predstavnika različitih vjera, narodnosti i ideologija. Polazište je da su sve ljudske žrtve, na svim stranama, ljudi kojima treba priznati njihova temeljna ljudska prava, ako već ne možemo na njih gledati kao na stvorenja po Božjoj slici. Sve dok im ne priznajemo ljudsko dostojanstvo, dok su te žrtve za nekoga gnjide i štetočine, onemogućen je svaki dijalog različitih. Ako se kreće od pobjednika i poraženih, a ne od žrtava i jednih i drugih, ne ćemo uspostaviti potrebni dijalog. Time se možemo samo još više dijeliti, a ne međusobno približavati. Iako je mučeništvo jedan od ključnih kršćanskih pojmova, jer označuje dosljedno svjedočenje vjere i uvjerenja do kraja, pojam ima univerzalan smisao, o čemu će nam govoriti prof. dr. Ivica Raguž s Teološkoga fakulteta u Đakovu. Pojam je dobro poznat i u drugim religijama, napose u onima kršćanske denominacije. Kako je to kod protestanata i pravoslavaca, reći će nam mons. dr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup. Dakako, nama je prvotno važno što taj pojam znači u životu Katoličke Crkve. Poznato nam je koje su mjesto imali i imaju mučenici u našim liturgijskim slavljima. Kako je tekao taj proces od početaka pa do danas, čut ćemo od mons. dr. Ivana Šaška, pomoćnoga biskupa zagrebačkog. Teološki vid mučeništva prikazat će nam profesorica s Teologije u Rijeci dr. Veronika s. Nela Gašpar, a crkveno-pravni vid prikazat će mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij za Bosnu i Hercegovinu. Koliko je i na koji način ideja mučeništva zastupljena u novijem vremenu, osobito na II. vatikanskom saboru i u učenju Ivana Pavla II., čut ćemo od profesora s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Ivana Bodrožića. Na koncu se vraćamo našoj temeljnoj preokupaciji – dvadesetome stoljeću i totalitarnim sustavima, uz pitanje koliko je to bilo vrijeme mučenika. O tome će nam govoriti dr. Jure Krišto, prvi voditelj studija povijesti na Hrvatskome katoličkom sveučilištu. Nadamo se da će tu temu nastaviti i kao voditelj Centra za istraživanje totalitarnih sustava. Nakon toga će istraživači pokazati u kojoj je mjeri mučeništvo poveznica cijele naše povijesti. Kako je već više puta bilo spomenuto, mi hrvatske korijene ne vidimo samo u skupini koja je »u stoljeću sedmom« stigla u ove krajeve. Dalekosežniji način gledanja potreban je i kada je riječ o korijenima našega kršćanstva. U tom smislu možemo tragove mučeništva Crkve tražiti u početcima kršćanstva na ovim prostorima. Najviše je mučenika bilo u vrijeme cara Dioklecijana, koji i sam potječe s naših prostora. O tim mučeni34

II. Mučeništvo općenito Mons. dr. sc. M. Bogović – Uvod u rad znanstvenog skupa

cima postoji obilna literatura koju je dobro upoznala dr. Darija Damjanović Barišić s Teološkoga fakulteta u Đakovu i koja će nam to pitanje predstaviti. Nakon što je Crkva 313. dobila slobodu, pitamo se u kojemu se smislu može govoriti o mučenicima u kršćanskoj državi. Je li Crkva izgubila mučeničku nit? Zacijelo nije, ali se o tome nije toliko istraživalo ni na planu opće Crkve, a još manje na planu Crkve u Hrvata. Ipak, bilo je i na tom polju pokušaja i radova, a najpoznatiji stručnjak za to je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. On će nam reći kakve je tragove mučeništva pronašao sve od Dioklecijana do pojave turske opasnosti. Turska odnosno islamska najezda donijela je stvarnu opasnost za Crkvu i kršćanstvo, pa je razumljivo da je u to vrijeme bilo mučenika, o čemu će nam govoriti dr. Milenko Krešić, svećenik Mostarskoduvanjske biskupije. Dr. Stjepan Razum, ravnatelj Arhiva Zagrebačke nadbiskupije pozabavit će se izazovnim pitanjem koliko se mučenicima može nazivati ljude koji su stradali u kršćanskoj državi zato što su se zalagali za slobodu i pravdu svoga naroda, a umrli su ispovijedajući svoju vjeru. To je promišljanje također nešto o čemu se govorilo, ali bez napora da se to povijesno-teološki obrazloži. Na kraju će nam dr. Josip Dukić s Teološkoga fakulteta u Splitu i mr. Ivan Kozlica s Vojnoga učilišta u Zagrebu prikazati koliko se može govoriti o mučenicima među stradalima od nacista, fašista i četnika na području Splitsko-makarske biskupije. Dok za teme iz prvoga dijela simpozija imamo obilje literature i kvalitetnih radova, drugi je dio uglavnom pionirski rad jer se pod tim vidom naša povijest još nije istraživala. Izuzetak je vrijeme Dioklecijana i vrijeme turske agresije. U 20. stoljeću mnogi su narodi bili pod komunističkom vlašću. Poznat je stav komunističkih ideologa i komunističke prakse prema vjeri i Crkvi. Mi iz toga vremena već imamo među mučenicima Alojzija Stepinca, Drinske mučenice i Miroslava Bulešića. Ovaj znanstveni skup želi ukazati na mogućnosti i potrebu da se pokrenu novi postupci za proglašenje mučenika, ne samo pojedinaca nego i cijelih skupina, kako su to već učinili neki narodi. Tako nastavljamo razvijati temu koju smo započeli prošlim znanstvenim skupom. Treba ući u trag zapamćenjima o mučeništvu naših stradalnika od početka naše povijesti do danas. Do sada se uglavnom išlo za tim da se dobije što potpuniji popis stradalnika i ukupan broj. Nametnut nam je rat brojkama i kvantitetom pa smo već do sada mnogo toga izgubili na kvaliteti stradanja, što će otežati traženje mučeničkih tragova, ali svakako vjerujemo da su oni brojni i da se još uvijek mnogi od njih mogu otkriti. No zato treba krenuti odmah i iskoristiti sve postojeće mogućnosti. 35

Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost

Ovdje želim spomenuti da je s organizacijom znanstvenih skupova usko povezan i popis svih katolika koji su bili žrtve raznih nasilja Drugoga svjetskog rata i poraća. Cjelokupni popis žrtava stvar je države, ali budući da se ne vidi da se ona ozbiljno bavi tim poslom, Komisija je preuzela taj posao za katolike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve žrtve zaslužuju da im se sačuva spomen, a kada se sve popišu ne će biti više toliko prostora za manipulaciju brojkama prema političkoj potrebi. Ovaj se znanstveni skup održava u zgradi Hrvatske biskupske konferencije i mogli smo ga ostvariti ne samo radom članova Komisije nego i osoblja ove ustanove na čelu s mons. Encom Rodinisom, mons. Fabijanom Svalinom i drugima. Posebno zahvaljujemo gospođi Mariji Žebec, tajnici Ureda za laike, koja nam je ne samo svojim radom nego i organizacijskom spretnošću uvelike pomogla.