Na kraju puta by Glas Koncila

Let bez krila

Ja ne želim kraj. Ja želim beskraj, ja želim raj i u tom raju Očev zagrljaj!

ISBN: 978-953-241-427-1

www.glas-koncila.hr Cijena: 60 kn

Na kraju puta

Ja želim ići i kad korak stane. Ja želim putovat i kad korak stane. Ja želim putovat i kad puta nema. Ja želim letjet, na krilima Duha, do rajskih visina.

Na kraju puta

Alojzije Petranović

Ja želim letjet makar nemam krila. Ja želim letjet kao vila. Ja želim letjet, jer sam stvoren za let bez krila.

Alojzije P e tr a n ov ić

Alojzije Petranović ro đen je 18. lipnja 1934. godine u Gornjoj Jelen skoj. Gimnaziju i bogo slovni fakultet završio je u Zagrebu. Zaređen je na Petrovo, 29. lip nja 1961. godine. Dvije godine bio je kapelan u Gornjoj Stubici, a nakon toga devet godina župnik župe Gora, kod Petrinje. U Sisku je župnik središnje župe Uzvišenja Svetoga križa od 1973. do 2004. godine, a neko je vrijeme upravljao i susjednim župama: Far kašić, Šišinec, Sela, svete Marije u Sisku. Kao sisački župnik, 4. lipnja 1993. godine osnovao je novu župu, sv. Kvirina, i izgradio za nju potrebne objekte. Dekanom Sisačkog dekanata ime novan je 1975. i tu je službu obnašao do odlaska u mirovinu, 2004. godine. U tijeku Domovinskog rata zbrinjavao je prognane svećenike iz Banovine i tisuće prognanika putem župnoga karitasa. Nakon rata obno vio je teško oštećenu župnu crkvu. Zbog mnogobrojnih zasluga nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je u prosincu 1994. počasnim kanonikom zagrebačkim. Zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić 2004. stavlja Alojzija Petranovića u stanje mira. Ostaje i dalje u Sisku, u is pomoći novom župniku. Za svoje zasluge 1998. primio je od Grada Siska Godišnju nagradu, a 2003. i nagradu za životno djelo, čime mu je odano priznanje za njegovo uspješno 30-godišnje djelovanje na dobrobit Siska i njegovih žitelja. Dosada je objavio Sakralno-turistič ki vodič Siska i okolice (1977.) te četiri zbirke pjesama: Uz put (1998.), Na putu (2000.), Ostavi otvorena vrata (2011.) i Na kraju puta (2014.)

Alojzije PetranoviÄ&#x2021; Na kraju puta

Alojzije Petranović, Na kraju puta, Glas Koncila, Zagreb, 2014. Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za izdavača: Ivan Miklenić Biblioteka: Proverbia. Knjiga 4 Urednica: Ivanka Palac, prof. Unos teksta: Dragica Šantić Ilustracije: Slavo Striegl, akad. slikar Lektura: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u lipnju 2014. ISBN 978-953-241-427-1 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 879686.

Alojzije PetranoviÄ&#x2021;

Na kraju puta

Glas Koncila Zagreb, 2014.

Na kraju puta

Predgovor Svoju bogatu erudiciju i ljubav prema pjesništvu i umjetnosti vlč. A. Petranović vjerojatno zahvaljuje i svom srednjoškolskom profesoru Ljubomiru Marakoviću, uglednom članu Hrvatskog katoličkog pokreta te vrsnom hrvatskom književniku i kritičaru (1887. – 1959.). O početku svoga svećeničkoga puta vlč. Petranović pjeva: Na pragu starog doma mog / primio sam blagoslov / od majke drage i oca svog / I pošao sam svijetom, / ne posutim cvijetom, / već tragom križa. Svoje pjesničke prvijence vlč. Petranović objavio je u zbirci Uz put (1998.). Govoreći o životu kao putovanju, zanesen njegovom ljepotom, pjeva: Pošao sam putem / posutim cvijećem / mladosti svoje. / Pun mašte i boja / sanjao sam snove / kao »galilejski ribar«. Druga zbirka, Na putu (2000.), izražava egzistencijalnu zebnju i strah pred životom: Bojim se za cvijet, za ptica let, za sunca sjaj, 5

Alojzije Petranović

za dječji raj, ali i nadu da putujući prema Beskrajnoj Ljubavi nismo sa mi: To je put Krista, / koji blista, / u onima koji su / srca čista. Zbirka Na kraju puta kruna je ove pjesničke trilogije, u koju su uvrštene i odabrane pjesme iz zbirke Ostavi otvorena vrata. Simboliku ovoga naslova najbolje izražavaju stihovi: Ja ne želim kraj. / Ja želim beskraj, / ja želim raj / i u tom raju / Otčev zagrljaj! U jednostavnom poetskom izričaju pjesnik izražava nemire suvremenog čovjeka na njegovu životnom putu. Pjesnik svoju utjehu nalazi u Kristu i njegovu križu: Od Kalvarije do danas / širi ruke pribijene... Ima Netko pun sjaja / što iz svog raja / obasjava svijet. Pridružujući se plejadi hrvatskih pjesnika katoličke orijentacije, vlč. Petranović svoju inspiraciju nalazi u liturgiji, ali i u svom osobnom životu: Zar Ti ljubiš / tako i toliko – / i do samog križa? (...) Hostijo bijela / ti si me zanijela / od mladosti moje.

Na kraju puta

Temeljni su motivi u ovim zbirkama misterij Kristove muke i smrti na križu radi našeg otkupljenja, pjesnikova čežnja za beskrajem te komunikacija s nedohvatljivim Božjim svijetom. Osjećajući bol svijeta kao svoju vlastitu bol, pjesnik čezne za beskrajnom srećom, koju može dati jedino Krist: Lijepo je biti, / a bit je svega / spoznati Njega. Božju sveprisutnost pjesnik Petranović vidi i u pruženoj ruci prijatelja, prosjaku na svojim vratima i u svakom susretu s čovjekom: Samo / pogled oka / i pružena ruka / život znači. Pjeva o hrvatskoj zbilji, domoljublju i hrvatskoj mladosti: u vama je / novo sjeme / što će rodit / bolje vrijeme. Naš veliki pjesnik A. G. Matoš u svojim će esejima reći: Naša je vjera ljepota. Tu ljepotu pjesnik Petranović vidi u osmijehu djeteta, ljepoti cvijeta, pjevu ptice, zvjezdanom nebu: Moje nebo malo / rado bi znalo, / koja je moja zvijezda / i gdje su nam / gnijezda mira / u beskraju svemira.

Alojzije Petranović

Riječi su život moj, otkako znam za sebe s njima prijateljujem, reče D. Tadijanović. Čitajući pjesme vlč. A. Petranovića možemo potvrditi tu Tadijinu misao. Pjesma je uistinu život, ona nas je održala, s njom živimo, plačemo i radujemo se na ovim našim životnim putevima, do konačnoga cilja: Treba ići / nikad stati. / Cilj je vrijedan, / velik, / isplati se putovati. O svojom pjesmama vlč. Petranović kaže: Svojim skromnim stihovima želio sam osvijetliti životne staze svojim suputnicima i reći da »na kraju puta« nema kraja, već početak Beskraja! Ivanka Palac, prof.

Na kraju puta

Alojzije Petranović, počasni kanonik prvostolnoga kaptola zagrebačkoga Svaki čovjek, pa tako i svećenik, zbir je nasljeđa i rada na osobnoj izgradnji, rasta iz obiteljskih korijena i odgoja u vjeri i znanju, u duhovnoj i kulturnoj baštini svoga naroda i svoje Crkve! Da bi se razumjelo Alojzija Petranovića, njegove darovane 80-te godine života i njegovih 53 godina svećeništva; njegovu 31 godinu župničke službe, ugrađenu u moralnu vertikalu Siska, i 29 godina službe dekana u Sisačkom dekanatu; potrebno ga je promatrati i iz obiteljskih korijena mjesta i župe iz koje je ponikao, od čestitih i vjerničkih roditelja, od plemenite obitelji, iz koje su dvije sestre pošle u strogu redovničku zajednicu Karmel u Brezovici, kao i iz duhovnog ozračja odgoja i izobrazbe u uglednim ustanovama slavne Zagrebačke nadbiskupije! Nije dovoljno 9

Alojzije Petranović

da tko bude samo školovan čovjek, pogotovo to nije dovoljno za svećenika i svećeničko zvanje! Potrebno je da čovjek bude odgojen! To znači jednostavan, radostan i uslužan u svom životnom pozivu, samozatajan i požrtvovan, s osjećajem za čovjeka i zajedništvo! To se nosi iz obitelji, odgoja i rasta s braćom i sestrama u obiteljskom zajedništvu! Kao dugogodišnji tajnik u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1972. – 1998.), nastojao sam ne samo poznavati svakog svećenika osobno, mjesta i okolnosti njegova svećeničkoga života, rada i služenja, nego i obitelji i mjesto otkuda je ponikao. To mnogo govori! Petranovića sam pobliže upoznao 1973. godine, dok sam bio poslan u Goru k njemu na razgovor, s odlukom zagrebačkog nadbiskupa da preuzme župu Sv. križ u Sisku. Onda sam upoznao i njegove roditelje. Kasnije sam ih susretao u Sisku. Sestra Marica došla je iz Karmela i služila svećenicima, župljanima i župi, dok je sestra Ankica ostala i dalje u Karmelu. Kada 10

Na kraju puta

sam u lipnju 1974. godine bio u pratnji biskupa mons. Mije Škvorca kod dijeljenja sakramenta sv. potvrde i kanonskog pohoda svim župama Sisačkog dekanata, sve vrijeme stanovali smo u Sisku, u društvu župnika Petranovića, umirovljenog župnika Petra Lončarevića, kapelana, sestre Marice, suradnika, vjernika... Radost druženja pomutio je jedino žalosni događaj rušenja crkve sv. Kvirina bagerima na Petrovo – 29. lipnja, što smo zajedno s biskupom Škvorcom mogli samo promatrati. I kasnije dok je bilo prigode – uvijek radosni susreti, sadržajni razgovori, iskreno i otvoreno prijateljstvo, ono što ostaje i što se pamti s posebnom pozornošću i srcem! Nadbiskup i uprava jedno su vrijeme razmišljali da Petranović pođe za odgojitelja budućih svećenika u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu, bilo je već konkretnih planova, ali se od toga odustalo na njegovu molbu, posebice zbog dobi i bolesti njegovih roditelja. Pamtim Petranovi11

Alojzije Petranović

ća kao izgrađena čovjeka i svećenika! Prožet duhovnošću i duhovitošću, s lijepim darom govora i pjesničkom niti; čovjek Crkve zaljubljen u Stepinčevu mučeničku baštinu – posvjedočio se kao svećenik i iskreni rodoljub, koji voli svoj narod, poštuje sve ljude, živi za Kristovu Crkvu, ali i ponosan na svoju milu domovinu Hrvatsku! Očitovao je harmoniju svećeničkog života i rodoljublja, koje ne služi ideologijama i mitovima, interesima i prividima, već čovjeku, Crkvi i općem dobru naroda! Pokazivala je to njegova skladna osobnost, posebna svećenička duhovnost, odnos prema ljudima, trijeznost i mirnoća u prosudbama, pjesnički zanos i žar u idealima duše! Svjestan da kao svećenik mora biti u prvom redu čovjek vjere, čovjek duboke vjere, baš danas, kad je u mnogim dušama vjera utrnula, a u mnogima je tako slaba, tako krhka! Zato je bio i čovjek nade! Jer uvijek treba uzdizati nadu i pouzdanje. 12

Na kraju puta

Oko sebe treba širiti vedri kršćanski optimizam, po nadi koja je iščekivanje uskrsnuća i života vječnoga. Zato je kao svećenik bio čovjek služenja i kršćanske ljubavi! Ali nije ga mimoišao ni križ bolesti, ni spasonosno trpljenje, koje nas najdublje povezuje s Kristom i njegovom tajnom otkupljenja! Rekao bi naš blagopokojni kardinal Franjo Kuharić da je »svećenik knjiga iz koje ljudi žele čitati Evanđelje. On je osoba u kojoj žele susresti dobrotu i ljubav Kristovu. Svećenik je čovjek vjere na oltaru, na ambonu i u ispovjedaonici; čovjek vjere u sobi, u crkvi i na ulici; čovjek vjere kad šuti i kad govori, kad trpi i kad se moli.« To se je očitovalo i u Petranovićevu životu i svećeničkom služenju, u zanosu mladog srca na kapelaniji u Gornjoj Stubici, a potom u župi Gora, na Banovini, i nadasve u Sisku. Bio je čovjek Providnosti za to područje Crkve zagrebačke zbog svoje jednostavnosti, skromnosti i žrtve, ali i zbog svog pjesničkog zanosa idealima svoje 13

Alojzije Petranović

duše, Krista i Crkve, kulturne baštine i trajno posvjedočena rodoljublja životom i djelima! Bio je sigurno uporište vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta u gradu Sisku i sidro mirne luke, koje ne mijenja svoje stavove i ideale s trgovcima i kramarima na valovima ovoga svijeta! Svećenik je navjestitelj Božje riječi i djelitelj svetih tajna sakramenata! On je duhovni vođa i moralni odgojitelj svoga naroda! On je svjedok vjerni koji čuva i predaje novom naraštaju Božju i narodnu baštinu! Svećenik, ljubimac Božji i nada Gospodinova, mora ostati neosvojiva tvrđa Božja. On mora stajati vjeran i čvrst – kao grad na gori i kao zidina brončana – da bi bio obrana i zaštita napadanima i klonulima! Svećenik do smrti ostaje izložena točka. Zato svećenički život nije lagan, kao što nije lagana ni njegova dužnost, i kao što nije malena njegova odgovornost! Svećenika takva duhovnog profila, takve zaljubljenosti u Krista i Crkvu,

Na kraju puta

takva pouzdanja i svjedočenja, kao i ponizne skrušenosti pred Bogom, kojemu sve živi, za sve slabosti i propuste – susreo sam u kolegi Alojziju Petranoviću, koji je kao čovjek Provi dnosti došao u Sisak i bio siguran oslonac i Crkvi i domovini u pretešku ratnom i poratnom vremenu! Za to sam ga uvijek cijenio! I zato mu hvala za svjedočenje i predano služenje Isusu i Crkvi u njegovim župlja nima, u prognanim ljudima, u žrtvama, koje su najdragocjenija naša duhovna baština! Zagreb, na blagdan sv. Luke evanđelista – 18. listopada 2006. Dr. Stjepan Kožul, kanonik arhiđakon i predsjednik Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić« Predgovor knjizi U svjetlu Križa, Matica hrvatska Sisak, 2008.

Mi smo iĹĄli putem. Put je bio dug. Kasno opazismo da je taj put krug. Tin UjeviÄ&#x2021;

Na kraju puta

Davno Na pragu starog doma mog primio sam blagoslov od majke drage i oca svog. I pošao sam svijetom, ne posutim cvijetom, već tragom križa Učitelja svog. Bilo je lijepo i ponosno, ali i teško, pa i nesnosno. No nosio sam križ poslanja kroz znoj i suze, svjestan svog odabranja, da na kraju, uza sve jade, ima nade, jer nakon križa i Golgote dolazi uskrsnuće.

Alojzije PetranoviÄ&#x2021;

Scan 005

Na kraju puta

Staza Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! (Ps 25,4) Mnogo ih je u životu, na putovima, na raskršćima izabrati treba jer samo je jedna staza kojom treba ići da bi se do cilja moglo stići. Mnogo ih ima: utabanih, izbrazdanih i suzama zalivenih i u krv natopljenih. Da li njima poći, k čežnji srca doći?

UZ PUT 1998.

Na kraju puta

*** Neka ova pjesma krene mjesto mene. O ljubavi ona piše, s Križa diše: Daj mi, duša, više, više...

Alojzije Petranović

u Selima, dok je on bio na bolovanju ili u zatvoru, upravlja i tom župom. Konačno, po osnutku župe sv. Kvirina u Sisku, 4. lipnja 1993., nekoliko mjeseci upravlja i tom novoosnovanom župom, do dolaska prvoga župnika. Godinu nakon preuzimanja župe u Sisku organizira duhovnu obnovu, a 1988. u župi organizira svete misije, koje su vodili redovnici isusovci. Organizirao je slavlje četiri mlade mise: Josipa Sabljića i Mladena Markića (1974.), Borisa Balenovića (1991.) i Darka Teperta (1999.). Dekretom od 3. studenoga 1975. imenovan je dekanom Sisačkog dekanata i tu je službu obnašao do odlaska u mirovinu, 2004. godine. Godine 1977. objavio je Sakralnoturistički vodič Siska i okolice, za koji je napisao i predgovor. Odmah po dolasku u Sisak uočava potrebu osnivanja još jedne župe za sjeverni dio grada, s pripadajućim selima. Uz brojne probleme i odbačene predložene ideje, konačno uspijeva na Zelenom brijegu dobiti gradilišta i gra210

Na kraju puta

diti, prema mogućnostima, objekte budućega župnoga središta. Na kraju, uz nadljudske napore, dobiva i lokaciju za buduću župnu crkvu, a sve to u vrijeme komunističko-ateističkog sustava. Kruna svega bilo je osnivanje nove župe svetoga Kvirina, 4. lipnja 1993. godine. Domovinski rat donio mu je brojne probleme. Prima u svoj dom prognane svećenike, a u svoju župu brojne prognanike, za koje osniva i vodi Caritas Župe uzvišenja Svetoga križa. Nakon što su granate djelomično oštetile crkvu i župni stan, 4. studenoga 1991. jedna je granata izravno pogodila župnu crkvu, pa je već 1992. brinuo o obnovi crkve. Zbog mnogobrojnih zasluga nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je u prosincu 1994. počasnim kanonikom zagrebačkim. Tijekom 1998. primio je dva posebno vrijedna priznanja: Dom kulture u Sisku i Matica hrvatska svečano su predstavili njegovu zbirku pjesama Uz put, 27. travnja, a za svoje zasluge pri211

Alojzije Petranović

mio je Godišnju nagradu Grada Siska, na Kvirinovo, 4. lipnja. Nakon smrti šišinečkog župnika Petra Šimića, od kraja svibnja do kraja kolovoza 1999., upravlja i župama Farkašić i Šišinec. Prigodom 10. obljetnice smrti župnika svete Marije, Antuna Grahovara, 2000. godine, župnik uime župe izdaje knjižicu Lojze Buturca Dobar čovjek Tonči. Na blagdan sv. Cecilije iste godine postigao je još jedan uspjeh. Naime istoga dana kad su blagoslovljene orgulje i novo zvono, na svečan način predstavljena je njegova nova zbirka pjesama, pod naslovom Na putu. Na Kvirinovo, 4. lipnja 2003. primio je od Grada Siska nagradu za životno djelo, čime mu je odano priznanje za njegovo uspješno 30-godišnje djelovanje na dobrobit Siska i njegovih žitelja. Dekretom br. 1743. od 3. srpnja 2004. nadbiskup i kardinal Josip Bozanić stavlja Alojzija Petranovića u

212

Na kraju puta

stanje mira, s danom 22. kolovoza 2004. Tri dana kasnije, 25. kolovoza, izvršena je primopredaja župe novomu župniku Dragutinu Toplaku, mons. Petranović ostaje i dalje u Sisku kao ispomoć novomu župniku Antunu Senteu. Godine 2008. godine objavio je knjigu U svjetlu Križa, u kojoj je sakupio autobiografske zapise i fotografije iz svojega bogatoga pastoralnoga djelovanja te izbor pjesama. Povodom proslave zlatne mise, tj. 50. obljetnice svećeničkoga ređenja, 3. srpnja 2011. objavio je zbirku pjesama Ostavi otvorena vrata.

213

Na kraju puta

Sadržaj Predgovor......................................... 5 Alojzije Petranović, počasni kanonik prvostolnoga kaptola zagrebačkoga.................................... 9 Davno............................................ 19 Staza.............................................. 21 UZ PUT (1998.)............................ 23 ***................................................. 25 Sveti križ........................................ 26 Čovjek............................................ 27 Pitanje............................................ 28 Poruka............................................ 29 Dan................................................ 30 Nisam sam..................................... 31 Ja sam sve...................................... 32 Na kraju dana................................ 33 Kornati........................................... 34 Pružena ruka.................................. 35 Bojim se za svijet........................... 37 Ljepota........................................... 38 Jesen.............................................. 39 Mrav.............................................. 40 Kiša................................................ 41 Rekli su.......................................... 42 Nakon kiše..................................... 43 215

Alojzije Petranović

Prijatelj.......................................... 44 Noć................................................ 45 Žeđ................................................ 46 Pogledaj svoju zvijezdu................... 47 Uskrs............................................. 49 Majka............................................. 50 Čovjek............................................ 51 Strieglu........................................... 52 Ljubav............................................ 53 Život.............................................. 54 ***................................................. 55 NA PUTU (2000.)......................... 57 Želja............................................... 59 Čekanje.......................................... 60 Pitanje............................................ 61 Nemir............................................ 63 Okovi............................................. 64 Utihnuli dan.................................. 65 Doček............................................. 66 Nisam sam..................................... 67 Pitanje............................................ 68 Nada.............................................. 69 Radost............................................ 70 Mladost.......................................... 71 Kardinal......................................... 72 Još jedan dan.................................. 73 Podne............................................. 74 Pred oluju....................................... 75 216

Na kraju puta

Vapaj do Boga................................. 77 Obale............................................. 78 ***................................................. 79 Prvi snijeg...................................... 80 Susret s čovjekom.......................... 81 Čovjek............................................ 82 Prosjak........................................... 83 U spomen Goranu......................... 84 Ljubav............................................ 85 Žena............................................... 86 Moj život........................................ 87 Na putu.......................................... 88 Križ................................................ 89 Put križa........................................ 90 Ljubav............................................ 91 Mala oporuka................................. 92 Poruka Uskrsa................................ 93 Veliki petak.................................... 94 ***................................................. 95 Notturno........................................ 96 Prva pričest 1998........................... 97 In memoriam sestri Marici............ 98 Bezgrješno, klečanje..................... 101 Zov.............................................. 103 Sunce na zalazu........................... 104 Domovina.................................... 105 Kupa se kupa................................ 106 Ptiček slaviček.............................. 107 Oporuka....................................... 108 217

Alojzije Petranović

***............................................... 109 Na kraju....................................... 110 U SVJETLU KRIŽA (2008.)......... 111 ***............................................... 113 Cilj............................................... 114 Za 50-godišnjicu mature.............. 116 Hostijo bijela, ti si me ponijela..... 119 Grozd i jabuka............................. 120 ***............................................... 121 Samoća........................................ 122 Dar............................................... 123 Uvele ruže.................................... 124 Ribar............................................ 125 Tužna žena................................... 126 Kiša.............................................. 127 Čovjek.......................................... 128 Blizina.......................................... 129 Prijatelj........................................ 130 Godine se nižu............................. 131 Pitanje.......................................... 132 ***............................................... 133 Pjesma o cvijetu........................... 134 OSTAVI OTVORENA VRATA (2011.)............................. 135 Božić je došao............................... 137 Breza............................................ 138 Čekam......................................... 140 Čovjek i mrav............................... 141

218

Na kraju puta

Doći će dani pjesme..................... 142 Ja i ti............................................ 143 Kako je tužno............................... 144 Križ.............................................. 145 Moja slika.................................... 147 Moje pjesme................................. 148 Moslavina.................................... 149 Odgovor....................................... 150 Odlazi netko meni drag................ 151 Osmijeh....................................... 152 Ostavi otvorena vrata................... 153 Pedeset minu ljeta........................ 155 Pogled oka.................................... 157 Poruka.......................................... 158 Prijatelj........................................ 159 Prije pedeset godina...................... 160 Procvala je ruža............................ 161 Ruža............................................. 162 Suza ljubavi.................................. 163 Svjetiljka u noći........................... 164 Ti tražiš........................................ 165 Tren............................................. 166 Veronika....................................... 167 Zalaz sunca nad Kupom............... 169 Žeđ.............................................. 170 NA KRAJU PUTA Ciklus novih pjesama, 2014......... 171 Post nubila foebus........................ 173 Umor........................................... 174 219

Alojzije Petranović

Depresija ili recesija..................... 175 Pomoć.......................................... 176 Sreća............................................ 177 Samo ovaj dan.............................. 179 Moja pjesma................................ 180 ***............................................... 181 ***............................................... 182 Srce kuca...................................... 184 Ja se bojim................................... 185 Let bez krila................................. 186 Riječ autora na kraju.................... 187 Izbor iz osvrta na pjesništvo Alojzija Petranovića.......................... 189 Samo ljubav se toči...................... 191 Na putu........................................ 194 Riječi nadbiskupa Kuharića o zbirci Na putu........................... 198 Pismo dr. Ivana Goluba................ 199 DODATAK................................... 203 Blagoslov svetog oca Benedikta XVI. povodom zlatne mise........... 205 Misno slavlje................................ 206 O autoru...................................... 209

220

Let bez krila

Ja ne želim kraj. Ja želim beskraj, ja želim raj i u tom raju Očev zagrljaj!

ISBN: 978-953-241-427-1

www.glas-koncila.hr Cijena: 60 kn

Na kraju puta

Ja želim ići i kad korak stane. Ja želim putovat i kad korak stane. Ja želim putovat i kad puta nema. Ja želim letjet, na krilima Duha, do rajskih visina.

Na kraju puta

Alojzije Petranović

Ja želim letjet makar nemam krila. Ja želim letjet kao vila. Ja želim letjet, jer sam stvoren za let bez krila.

Alojzije P e tr a n ov ić