Na pragu vječnosti

Smrt je tajna u sebi, tajna za svakoga. Ni Isus nam nije otkrio tajnu smrti. Nije nam rekao kako je on doživio vlastitu smrt. On nije ukinuo smrt, nego je prošao kroz nju i ostavio u njoj svoju ljubav. Od tada smrt jest tajna, ali nema zadnju riječ, nego tu zadnju riječ ima uskrsnuće. Upravo je to zadaća pastorala umirućih: suočiti se s tajnom smrti u nadi uskrsnuća, izrečeno »mističnim jezikom«: pronaći u smrti onu ljubav koju je Isus ostavio u njoj. To je osnovna tema i osnovna filozofija knjige Nikole Vranješa o pastoralu umirućih.

Prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni Oni koji su izravno ili neizravno uključeni i povezani s pastoralom umirućih mogu na temelju knjige propitati sebe i vrednovati svoja nastojanja i djelovanja u obrađenom dijelu cjelokupnog pastorala. Iako nije neka »receptologija«, knjiga donosi korisne poticaje i razmišljanja koja su vrijedna za daljnja produbljivanja i provedbu u konkretnoj praksi. Autor teoretske izričaje povezuje sa stvarnim životom što knjizi daje dodatnu vrijednost. Upravo iz spomenute vrijednosti knjiga otvara mogućnost da svaka vjernica i svaki vjernik koji imaju u svojoj obitelji, bližoj ili daljnjoj okolini nekoga tko umire, a jako im je drag, pronađu korisne savjete da dane koji nisu baš lagani, znaju proživjeti što kvalitetnije kršćanski, vjernički i ljudski s čistim pogledom usmjerenim prema vječnosti kojoj svi idemo.

Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović

ISBN 978-953-241-458-5

www.glas-koncila.hr

85 kn

Na pragu vječnosti

Nikola Vranješ, svećenik Riječke nadbiskupije, trenutno djeluje kao docent na Teologiji u Rijeci – područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstvena grana njegove specijalizacije je pastoralna teologija.

Uz više znanstvenih radova iz te discipline do sada je objavio i knjigu: Pastoral danas.

Izabrane teme iz pastoralne teologije (Zagreb, 2013.).

Nikola Vranješ

Dok navodi osnovne teološko-pastoralne sastavnice pastorala umirućih, autor ukazuje na potrebu učenja, dubljeg i studioznog, nadasve cjelovitog pristupa vrlo osjetljivom i višeznačnom fenomenu umiranja i smrti. Premda, kako sam kaže, ne nudi nikakve »recepte«, niti daje iscrpne odgovore na zahtjevna i teška pitanja koja se postavljaju u pastoralu umirućih, Vranješ u knjizi ipak daje vrijedne poticaje, korisne i značajne smjernice bez kojih je nemoguće govoriti o organiziranom i sustavnom, ozbiljnom i odgovornom kršćanskom i crkvenom djelovanju prema umirućim osobama. On to čini uvjerljivo i zauzeto. Njegova su promišljanja o pastoralu umirućih biblijski i teološki potkrjepljena, i što je najvažnije, zagovaraju i promiču teologiju nade.

Prof. dr. sc. Anton Tamarut

Nikola Vranješ

Na pragu vječnosti Promišljanja o pastoralu umirućih

Nikola Vranješ NA PRAGU VJEČNOSTI Promišljanja o pastoralu umirućih

Nikola Vranješ NA PRAGU VJEČNOSTI Promišljanja o pastoralu umirućih Glas Koncila, Zagreb, 2015.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 21 Recenzenti: Mihály Szentmártoni S. J. Josip Šimunović Anton Tamarut Jezično uređenje: dr. sc. Jasna Gržinić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u ožujku 2015.

ISBN 978-953-241-458-5 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000901035.

NIKOLA VRANJEŠ

Na pragu vječnosti Promišljanja o pastoralu umirućih

Glas Koncila Zagreb 2015.

UVOD Tema umiranja i smrti jedna je od najzahtjevnijih i najizazovnijih tema ljudskoga promišljanja uopće.

Isto se može reći i u odnosu na njezino teološko, a osobito na teološko-pastoralno promišljanje. Upravo ovo posljednje područje tiče se izravna odnosa crkvene zajednice, a osobito njezinih pastoralnih djelatnika, ne samo prema smrti općenito nego u prvome redu prema konkretnim osobama koje se nalaze na pragu smrti, tj. prema umirućima.

Crkva svoju pastoralnu pozornost prema umirućima ostvaruje kroz posebno područje djelovanja koje nazivamo pastoralom umirućih. Iako je ova sintagma u domaćoj teološko-pastoralnoj literaturi svojevrsna novina, važno je izdvojiti i zasebno razrađivati njezin sadržaj. Jasno je da pastoral u sebi uvijek treba biti jedinstvena stvarnost, no njegova se svjedočanska i projektna sposobnost najbolje pokazuje ukoliko je u sebi prikladno usustavljen i razlikovno određen.

Iz te perspektive postaje jasnom činjenica da je područje koje ovdje posebice razrađujemo povezano i sa svim ostalim segmentima crkvenoga djelovanja, a na osobiti način s pastoralom bolesnika, kao i s pastoralom zdravstvenih djelatnika.

Područje pastorala umirućih po sebi je najbliže povezano s područjem pastorala bolesnika. Stoga se mnogi teološko-pastoralni elementi izneseni u ovoj knjizi odnose i na područje pastorala bolesnika, iako to područje, zbog njegovih specifičnosti, nećemo za-

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

5

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

sebno razrađivati. Jasno je da su bolest i smrt usko povezane teme, no ne smijemo ih i ne trebamo ih poistovjećivati. U ovoj knjizi osvrćemo se također na područje djelovanja koje se tek treba bolje profilirati u pastoralnoj praksi, a riječ je o pastoralu tugujućih ili ožalošćenih, tj. djelovanju u odnosu na osobe koje su izgubile nekoga bliskog uslijed njegove smrti.

Ovom knjigom željeli bismo pridonijeti pastoralnoj teologiji i njezinim promišljanjima o pastoralnom djelovanju Crkve, tj. svih njezinih pastoralnih subjekata, a na poseban način svećenika, u odnosu na pastoralu umirućih. Željeli bismo pridonijeti i konkretnoj pastoralnoj praksi u smislu što boljega konkretnog ostvarivanja toga vida pastorala. Iako je tema smrti stalna ljudska tema, teološko-pastoralno tretiranje pitanja smrti i pastoralni pristup smrti u našoj domovini danas su osobito obilježeni razvitkom hospicijskog pokreta i palijativne medicine.1 U tome pogledu na poseban način želimo ukazati na specifičnosti djelovanja Crkve u odnosu na palijativnu, a posebno na hospicijsku skrb, tj. ukazati na ono što je Crkvi vlastito u odnosu na djelovanje prema umirućima. Ovo je tim važnije budući da za mnoge pastoralne djelatnike hospicijska skrb predstavlja određenu novinu te prema njoj trebaju znati i moći zauzeti ispravan stav i pronaći vlastito mjesto.

1 O temama smrti i umiranja, te u tom kontekstu osobito o ulozi palijativne medicine i hospicija, kao i brojnim drugim s njima povezanim temama, s obzirom na socio-psihološki aspekt, više vidi u: Mirko ŠTIFANIĆ, Kultura umiranja, smrti i žalovanja, Adamić, Rijeka, 2009.

6

UVOD

Svećenik u pastoralu umirućih ima posebnu zadaću i zauzima sasvim posebno mjesto. Pritom ovdje u prvom redu mislimo na župnike i bolničke kapelane. U odnosu na djelovanje svećenika može se reći da je ovo djelo osobito posvećeno jednom aspektu svećenikovog služenja – udioništvu u pastoralu umirućih – ali u povezanosti s ostalim bitnim dimenzijama svećeničke službe, iako te druge dimenzije u ovoj knjizi, zbog njezine specifične teme, nisu detaljnije obrađivane. No, vjerujemo da je materijal, ovdje ponuđen, vrijedan s obzirom na povezivanje pastorala umirućih i drugih aspekata svećeničkoga služenja. K tomu, uvjereni smo da će taj materijal predstavljati barem mali doprinos za daljnja promišljanja o konkretnim načinima ostvarivanja svećeničke službe u današnjim hrvatskim pastoralnim i društvenim prilikama u odnosu na umiruće.

Pored toga, u ovoj knjizi nastojimo istaknuti i ulogu drugih pastoralnih djelatnika, redovnika i redovnica, te osobito vjernika laika koji u određenim službama i ulogama sudjeluju u ostvarivanju pastoralnog djelovanja s umirućima. Namjera nam je osobito osvijetliti mogućnosti i područja suradnje svećenika i vjernika laika u pastoralu umirućih, kao i specifičnosti doprinosa vjernika laika. To se u prvom redu odnosi na neka teža i posebna pitanja i stanja umirućih koja u pastoralnoj praksi mogu predstavljati velike izazove.

Ova knjiga nije napisana kako bi dala detaljne i iscrpne odgovore s obzirom na sve dimenzije pa-

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

7

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

storala umirućih. Više je zamišljena kao svojevrsni uvod u ovo zahtjevno i bremenito područje pastorala. U njoj se, stoga, ne nalaze nikakvi »recepti«, a još manje iscrpni odgovori s obzirom na sva zahtjevna i teška pitanja i situacije na koje se nailazi u pastoralu umirućih. Namjera je autora ponuditi je kao skromni poticaj i oblik pomoći konkretnomu pastoralu s umirućim osobama. U tom smislu važno je, s jedne strane, istaknuti bitne teološko-pastoralne elemente pastorala umirućih, a s druge strane, obraditi tematiku tako da ta obrada bude što aktualnija.

Pokušavajući usustaviti tematiku opredijelili smo se za podjelu knjige u četiri veće cjeline kojima odgovaraju i četiri poglavlja knjige. U prvome kraćem uvodnome poglavlju pod nazivom Pastoral umirućih kao integralni dio crkvenoga djelovanja pokušali smo ukazati na osnovne teološko-pastoralne dimenzije pastorala umirućih, kao i na njihovu važnost i aktualnost u odnosu na ukupno poslanje Crkve. Važno je, naime, pastoral umirućih prihvaćati i sagledavati kao trajni sastavni dio ukupnog djelovanja Crkve, tim više što ovaj vid pastorala u određenome smislu predstavlja svojevrsnu zaključnu točku ukupnoga pastorala.

U drugom poglavlju pod nazivom Elementi pastorala umirućih detaljnije se proučavaju glavni elementi ovoga vida pastorala. Drugim riječima, u ovom poglavlju pokušavamo ukazati na nezaobilazne točke crkvene skrbi za umiruće oko kojih se uobličuje konkretno djelovanje. To djelovanje još je konkretni-

8

UVOD

je razrađeno u trećemu poglavlju naslovljenom U susretu s umirućima, koje je posvećeno razradi konkretnih načina odnosa svećenika i drugih pastoralnih djelatnika prema umirućima. Ovo je zapravo najkonkretniji vid pastorala umirućih. Polazi se od činjenice da je pastoral kao takav u prvom redu susret s Bogom i braćom i sestrama u vjeri. Iz te perspektive postaje jasnom činjenica da je i pastoral umirućih u prvom redu susret s konkretnim umirućim osobama. Vrlo je važno ostvarivati prikladan način susreta s njima. Taj način uključuje ispravne pastoralne, ali i ljudske i duhovne, te ispravne psihološke predispozicije. Upravo te predispozicije detaljnije proučavamo u ovome poglavlju. Četvrto zaključno poglavlje naslovljeno Pastoral tugujućih predstavlja pokušaj logična zaokruženja razmišljanja ove knjige koja se, ukoliko težimo cjelovitosti, nužno moraju referirati i na temu djelovanja s osobama koje su izravno pogođene gubitkom voljenih koji su umrli. To je područje djelovanja prilično pastoralno nerazvijeno i zapravo teološko-pastoralno netematizirano u pravoj mjeri. Njemu se pozornost posvećuje uglavnom u okvirima stručne psihološke podrške ili na bazi čisto ljudskih i kršćanskih kontakata, te u stručnoj, uglavnom psihološkoj i dijelom teološko-duhovnoj literaturi. No, važno je zapitati se koliko je područje pastorala tugujućih doista sustavno tematizirano u okviru ukupnog teološko-pastoralnog promišljanja i redovita pastoralnoga djelovanja? Upravo na to, kao i na druga s

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

9

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

njim povezana pitanja nastojimo ponuditi određene odgovore u završnome poglavlju knjige.

Naslov knjige Na pragu vječnosti u sebi sažima činjenicu da je knjiga posvećena u prvom redu osobama koje se nalaze na prijelazu, ili su blizu prijelazu iz ovoga prema vječnome životu. Kršćanska vjera u ljudima budi nadu da preko tog praga u konačnici očekuju vječni život na koji ih Bog poziva i za koji su stvoreni. Pastoral umirućih treba im pomoći kako bi taj prag prešli u vjeri u uskrsloga Gospodina koji je jedini pravi odgovor na pitanje života i smrti.

10

I. PASTORAL UMIRUĆIH KAO INTEGRALNI DIO CRKVENOGA DJELOVANJA Uvod Temeljno pitanje s kojim se u odnosu na područje pastorala umirućih danas trebamo suočiti pitanje je shvaćanja tema smrti i umiranja u široj crkvenoj i društvenoj javnosti, a neodvojivo od toga i pastoralne skrbi Crkve u odnosu na pitanje umiranja. Drugim riječima, temeljno pitanje koje nam se ovdje postavlja mogli bismo ovako uobličiti: ima li pastoral umirućih svoju prepoznatljivost u odnosu na ukupno crkveno djelovanje i kroz što se ona prezentira? Nadalje, na koji način se konkretno treba ostvarivati pastoral umirućih? I konačno, kako unaprjeđivati ovo važno područje crkvenoga poslanja kako bi što bolje odgovaralo na zahtjevnosti aktualnoga trenutka u odnosu na djelovanje s umirućima?

Odgovore na ova pitanja pokušali smo otkriti u poglavljima koja slijede, a kao što je istaknuto u uvodu, zahtjevnost ovih pitanja najprije podrazumijeva da se pastoral umirućih shvati kao zasebno i specifično područje crkvenoga poslanja. Uvažavanje njegove specifičnosti danas je potrebno tim više jer se i u našoj domovini sve više razvijaju palijativna medicina i osobito hospicijski pokret. Stoga u odnosu na ta područja brige za bolesne i umiruće osobe i pastoralni djelatnici trebaju znati zauzeti svoje specifično mjesto te ostvarivati svoje crkveno poslanje.

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

11

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

1.1. S luženje umirućima kao integralni dio pastorala Iz gore istaknuta uvodnoga dijela proizlazi da je danas najprije potrebno na najširoj crkvenoj razini u odnosu na temu smrti i umiranja, a onda i stanja umirućih i skrbi za njih, prevrjednovati i drugačije postaviti pastoralne prioritete i modele djelovanja.

Drugim riječima, pastoralu umirućih trebamo prići na obnovljeni način; ne prigodničarski ili izdvojeno u odnosu na ostale segmente crkvenoga poslanja, već ga postaviti u samo središte pastoralne pozornosti zajednice. Na taj način Crkva će, između ostalog, moći najprikladnije djelovati i s drugim subjektima, a osobito onima koji su posvećeni palijativnoj skrbi.

Ovakvu postavljanju stvari u odnosu na pastoral umirućih utemeljenje nalazimo u više teoloških odrednica. Prvotna je svakako Isusova praksa iz koje je jasno vidljivo da je patnja bolesnih i umirućih uvijek i pitanje drugih. Patnja nije tek pitanje patnika; ona je nužno i pitanje zajednice. Drugim riječima, patnja je poziv vjerničkoj suodgovornosti zajednice.

Patnja po svojoj naravi predstavlja svojevrsni apel za pomoć.2 Ova činjenica očito se odnosi na sva stanja ljudske patnje. U ovome su pogledu vrlo upečatljive i važne Isusove riječi u slučaju polumrtva čovjeka za kojega se brine milosrdni Samarijanac (usp. Lk 10,29-37), ili pak cijeli kontekst zajednice u kojemu Isus djeluje u slučaju smrti i uskrišenja Lazara 2

Usp. Maria T. RUSSO, Il significato profondo del prendersi cura, u: Orientamenti pastorali, LXI (2013.), 10, 37.

12

i. PASTORAL UMIRUĆIH KAO INTEGRALNI DIO CRKVENOGA DJELOVANJA

(usp. Iv 11,1-54). U odnosu na situaciju umirućih ove tvrdnje poprimaju sasvim specifične konture.

Iz njih je vidljivo da je kršćanska zajednica pozvana posvetiti se na osobit način umirućima i njihovim obiteljima. K tomu, zajednica je u cijelom svom djelovanju pozvana razvijati takav pristup smrti da je u njemu uvijek moguće uočiti povezanost života s Kristovom uskrsnom pobjedom kao jedinim ispravnim i potpunim odgovorom na pitanje umiranja.

1.2. S luženje umirućima kao konačno surječje pastorala Važnost pastoralnoga djelovanja u odnosu na umiruće osobe mogla bi se promatrati i kroz prizmu određena surječja odnosno stjecišta svih pastoralnih aktivnosti Crkve u odnosu na pojedine osobe.

Pastoral kao takav usmjeren je prema spasenju osoba, što znači da sve pastoralne aktivnosti koje Crkva poduzima u konačnici treba gledati u toj perspektivi.

Pastoral umirućih u tome pogledu predstavlja logički zaključak i stjecište svih ostalih prethodnih aktivnosti Crkve u odnosu na pojedine osobe. Ovo je tim važnije budući da ćemo se jednom svi, sigurno svi, na ovaj ili onaj način naći bliže pragu vječnosti i morati prijeći taj prag. Iz te pozicije jasno je da je cjelini crkvene zajednice pastoral umirućih bitno i trajno područje angažmana. Moglo bi se u određenom smislu reći da se upravo u odnosu na ovo područje djelovanja pokazuje ozbiljnost i odgovornost zajednice u odnosu na pastoral kao takav.

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

13

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

1.3. Dimenzije pastorala umirućih Prije nego što se u sljedećem poglavlju posvetimo detaljnijem proučavanju pojedinih elemenata pastorala umirućih važno je odgovoriti na pitanje što bi sve ovaj vid pastoralnog djelovanja u sebi trebao uključivati? I nadalje, koji su to sve subjekti u njega uključeni? U pogledu odgovora na ova pitanja poslužit ćemo se govorom o dimenzijama pastorala budući da nam ta složenica nudi dovoljnu širinu za opis svega onoga što bi u ovome vidu crkvenog djelovanja trebalo ostvarivati, a od čega je važno krenuti u govoru o konkretnim elementima pastorala.

Najprije je važno uočiti činjenicu da se smrt tiče svih ljudi te da zemaljski život mora u jednome trenutku biti završen i da se to može dogoditi u različitim razdobljima zemaljske egzistencije. Čovjek može umrijeti (i mnogi nažalost umiru) kao nerođeni, ili kao djeca, kao mladi ili u odrasloj dobi, dok većina umire u starijoj ili vrlo staroj dobi. Također, kako je dobro poznato, čovjek može umrijeti uslijed djelovanja različitih uzroka, bilo prirodnom smrću, bilo uslijed posljedica bolesti, nesreća, prirodnih katastrofa i sl. U odnosu na trenutak smrti čovjek ponekad može i sam snositi odgovornost, ali pretežito se ta odgovornost odnosi na druge čimbenike. Nadalje, ljudi umiru na različitim mjestima, te u različitim situacijama i pod različitim okolnostima. Čovjek može umrijeti u vlastitu domu, na radnome mjestu, u bolnici ili hospiciju, ali i na poprištu određene nesreće ili u ratnome sukobu, te na mnogo drugih mje-

14

i. PASTORAL UMIRUĆIH KAO INTEGRALNI DIO CRKVENOGA DJELOVANJA

sta. Smrt može nastupiti i na vrlo različite načine i u različitim okolnostima od kojih neke mogu biti izuzetno bolne i tragične te iza sebe ostaviti neslućene posljedice. Stanje prije smrti gotovo uvijek sa sobom nosi i patnju, strepnju i duhovni nemir.

Kao što smo istaknuli pitanje smrti je uvijek i pitanje zajednice, u prvome redu obitelji i rodbine, ali i pitanje Crkve, kako s obzirom na istinu o općinstvu svetih, tako i vrlo konkretno s obzirom na ulogu npr. župne zajednice u konkretnim situacijama smrti. No, neodvojivo od toga valja istaknuti da je pitanje smrti i vrlo osobno pitanje. Ta činjenica je tim važnija budući da joj pridolaze mnogi drugi elementi koji trenutak smrti čine posebno bremenitim, a riječ je o tome da se u mnogim slučajevima može predvidjeti, primjerice okvirno vrijeme smrti, ali ipak u najvećemu broju slučajeva nitko ne zna točno kada, gdje i u kakvim okolnostima će umrijeti.3 U pastoralu umirućih važno je voditi računa i o ovim elementima budući da oni snažno utječu na situaciju pojedinih osoba, pogotovo u pitanju obitelji umirućih. Ovi elementi mogu biti posebno izazovni u slučajevima nenadane smrti uslijed nesreća i sličnoga, u kojima najčešće izazivaju vrlo bolne reakcije.

Sve ove dimenzije smrti i umiranja za pastoral umirućih od neizmjerne su važnosti. One ga u dobroj mjeri određuju i uvjetuju. Crkva u svome djelovanju treba nužno uzimati u obzir sve ove čimbe3

Usp. Umberto CAVAZZINI, Accompagnare il morire, u: Orientamenti pastorali, LV (2007.), 6, 44.

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

15

Nikola Vranjeﾅ｡

NA PRAGU VJEﾄ君OSTI

T Tamarut, A. 46, 52, 54, 60, 83, 86, 126 V Von Balthasar, H. U. 46, 72, 126 Vranjeﾅ｡, N. 23, 33, 65, 66, 76, 97, 126, 134-136, 138, 139 W Wicks, R. J. 36, 123

130

IZ RECENZIJA Prof. dr. sc. Anton Tamarut K njiga Nikole Vranješa Na pragu vječnosti.

Promišljanja o pastoralu umirućih prvi je značajniji pokušaj temeljitijeg i sustavnijeg kršćanskog i eklezijalnog pristupa ovom važnom i složenom, a nedovoljno isticanom i vrednovanom području pastorala, u hrvatskoj pokoncilskoj teološkoj literaturi. Vranješ je knjigu zamislio kao svojevrsni uvod u to bremenito područje crkvenog djelovanja. On njome prije svega upozorava na važnost i aktualnost skrbi za umiruće; smješta ju u cjeloviti i širi kontekst crkvenog djelovanja, povezuje s bližim i srodnim pastoralom bolesnih i starijih osoba, te proširuje i zaokružuje s pastoralom tugujućih, onih naime osoba koje su izravno pogođene smrću svojih najmilijih.

Autor nabraja i opisuje životni prostore i situacije u kojima se pastoral umirućih može odvijati, kao i različite subjekte koji su u nj uključeni ili bi trebali biti uključeni. Ukazuje na potrebu zajedničkog djelovanja, uzajamnog pomaganja, stručnog i profesionalnog uvažavanja u brizi oko umirućih osoba. Posebno ističe župu kao kolektivni, eklezijalni subjekt brige za umiruću braću i sestre. Dok navodi osnovne teološko-pastoralne sastavnice pastorala umirućih, autor ukazuje na potrebu učenja, dubljeg i studioznog, nadasve cjelovitog pristupa vrlo osjetljivom i višeznačnom fenomenu umiranja i smrti.

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

131

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

Premda, kako sam kaže, ne nudi nikakve »recepte«, niti daje iscrpne odgovore na zahtjevna i teška pitanja koja se postavljaju u pastoralu umirućih, Vranješ u knjizi ipak daje vrijedne poticaje, korisne i značajne smjernice bez kojih je nemoguće govoriti o organiziranom i sustavnom, ozbiljnom i odgovornom kršćanskom i crkvenom djelovanju prema umirućim osobama. On to čini uvjerljivo i zauzeto. Njegova su promišljanja o pastoralu umirućih biblijski i teološki potkrjepljena, i što je najvažnije, zagovaraju i promiču teologiju nade.

132

IZ RECENZIJA

Prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni Smrt je tajna u sebi, tajna za svakoga. Ni Isus nam nije otkrio tajnu smrti. Nije nam rekao kako je on doživio vlastitu smrt. On nije ukinuo smrt, nego je prošao kroz nju i ostavio u njoj svoju ljubav.

Od tada smrt jest tajna, ali nema zadnju riječ, nego tu zadnju riječ ima uskrsnuće. Upravo je to zadaća pastorala umirućih: suočiti se s tajnom smrti u nadi uskrsnuća, izrečeno »mističnim jezikom«: pronaći u smrti onu ljubav koju je Isus ostavio u njoj. To je osnovna tema i osnovna filozofija knjige Nikole Vranješa o pastoralu umirućih.

Premda se radi o staroj temi, knjiga sadrži niz novih naglasaka. Pastoral umirućih nije zadaća samo svećenika, nego u ovu službu treba snažnije uključiti i izvanredne služitelje, osobito djelitelje svete pričesti koji bi redovito i često nosili svetu pričest bolesnima i starima. Novost je i širi kontekst pastorala umirućih: treba uključiti i karitativne zajednice i hospicijski pokret (koji je, kako autor napominje s određenom tugom, kod nas još na počecima); zatim se pastoral umirućih proširuje na čitavu župnu zajednicu. U stvari, sakrament bolesničkog pomazanja ima poruku upravo u tome, da bolesnik nije sam u svojim bolima, strahovima i tjeskobi, nego se za njega moli čitava crkvena zajednica. Kad je već riječ o »novim naglascima«, djeluje snagom novosti i preporuka autora da se svećenici trebaju brinuti više o svojoj starijoj, bolesnoj subraći svećenicima.

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

133

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

Druga karakteristika ove knjige je činjenica da je realistična. Autor niti dramatizira proces umiranja i smrti, niti dijeli pobožne savjete, nego promatra stvarnu situaciju bolesnika, umirućih, njihovih obitelji, svećenika i ostale pastoralne djelatnike. Samim svetim ređenjem ni jedan svećenik ne dobiva uliveno znanje kako otpratiti neku osobu prema smrti, nego to mora naučiti. No svećenik se mora suočiti s još jednom »teškom zadaćom«: naučiti govoriti o smrti u katehezama. Ta kateheza mora biti cjelovita i otvorena; prokazati kriva shvaćanja o smrti u smislu da se ona katkad spektakulizira, a katkad niječe; treba znati svjesno prihvatiti vlastitu smrtnost. To se može učiniti samo ako se život uzima ozbiljno.

Smrt je samo posljednja postaja jednog procesa koju prethodi patnja, a slijedi žalovanje onih koji su izgubili dragu osobu. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne pomaže nikakva psihoterapija, nego samo kršćanska vjera, poimence – nada. Autor se posebno bavi žalovanjem analizirajući njegove razne oblike: zajedničko žalovanje, normalno žalovanje – ovo posljednje je preduvjet nastavka normalnog života nakon gubitka drage osobe.

U zaključku autor još jedanput sažima bitne elemente pastorala umirućih. On treba biti povezan s drugim područjima: pastoralom bolesnih, zdravstvenih djelatnika, tugujućih. Važno je uzdignuti pastoral umirućih na višu razinu: on je uvijek pastoral čitave župne zajednice. U tom smislu ova knjiga je važno štivo ne samo svećenicima, nego svim vjernicima.

134

IZ RECENZIJA

Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović Knjiga Na pragu vječnosti. Promišljanja o pastoralu umirućih reflektira dio pastoralne djelatnosti koji treba razvijati, jer se, svjesni smo, u Crkvi u Republici Hrvatskoj on nalazi negdje na početku. Zato je dobro postaviti pitanje: koje mjesto ima svećenik, redovnik, redovnica, vjernik laik, obitelj, vjeroučitelj u školi, kateheta u župnoj zajednici, sama župna zajednica u pastoralu umirućih? Odgovori na postavljeno pitanje jesu smjerovi prema kojima se treba razvijati osmišljen pastoral umirućih. Oni koji su izravno ili neizravno uključeni i povezani s pastoralom umirućih, mogu na temelju knjige propitati sebe i vrednovati svoja nastojanja i djelovanja u obrađenom dijelu cjelokupnog pastorala. Iako nije neka »receptologija,« knjiga donosi korisne poticaje i razmišljanja koja su vrijedna za daljnja produbljivanja i provedbu u konkretnoj praksi. Autor teoretske izričaje povezuje sa stvarnim životom što knjizi daje dodatnu vrijednost.

Upravo iz spomenute vrijednosti, knjiga otvara mogućnost da svaka vjernica i svaki vjernik koji imaju u svojoj obitelji, bližoj ili daljnjoj okolini nekoga tko umire, a jako im je drag, pronađu korisne savjete da dane koji nisu baš lagani, znaju proživjeti što kvalitetnije kršćanski, vjernički i ljudski s čistim pogledom usmjerenim prema vječnosti kojoj svi idemo.

Spominjemo i još jednu vrijednost knjige koja se nameće iz samoga sadržaja. Autor na stranicama knjige nerijetko spominje i naglašava važnost te potrebu palijativne skrbi i hospicija koji uvijek pred

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

135

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

sobom imaju osobu koja umire, obitelj umirućega kao i same djelatnike. Doc. dr. sc. Nikola Vranješ djeluje na Teologiji u Rijeci koja je područni studij Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U Rijeci je otvoren hospicij »Marija Krucifiksa Kozulić« kao važan, simbolični čin zajedničkoga djelovanja i skrbi Crkve i društvene zajednice za umiruće. Osobe koje djeluju u palijativnoj skrbi i hospicijskom pokretu naći će u knjizi vrijedne poticaje za vlastiti rad. Nama je samo zajedno s autorom poželjeti da se palijativna skrb i hospicijski pokret što više prošire u Republici Hrvatskoj u skladnom djelovanju Crkve i društvene zajednice.

Tema koju obrađuje knjiga je veoma važna tako da se adresati knjige lako mogu pronaći među svećenicima, župnicima, župnim vikarima, bolničkim kapelanima, pastoralnim djelatnicima, redovnicama, redovnicima, liječničkim i medicinskim osobljem, studentima teoloških i medicinskih učilišta, vjeroučiteljima u školama, katehetama u župnim zajednicama kao i u cjelokupnoj župnoj zajednici.

136

Sadržaj UVOD..........................................................................5 I. PASTORAL UMIRUĆIH KAO INTEGRALNI DIO CRKVENOGA DJELOVANJA......................................................... 11 Uvod............................................................................ 11 1.1. Služenje umirućima kao integralni dio pastorala...............................................................12 1.2. S luženje umirućima kao konačno surječje pastorala................................................13 1.3. Dimenzije pastorala umirućih......................... 14 1.4. Subjekti pastorala umirućih i neke žurnije zadaće njegova razvitka.................................... 16 1.5. Župa i pastoral umirućih.................................. 18 1.6. B olnički, hospicijski i ostali oblici pastorala umirućih..............................................................22 1.7. Pastoral umirućih u specifičnim situacijama...........................................................23 1.8. Stari i nemoćni kao poziv na služenje............24 1.8.1. Skrb svećenika za stariju subraću.................26 II. ELEMENTI PASTORALA UMIRUĆIH....32 Uvod............................................................................32 2.1. Naučiti pratiti druge prema pragu vječnosti..............................................................32 2.2. K ateheza o kršćanskome shvaćanju smrti.....35 2.2.1. Veći izazovi s obzirom na poimanje smrti danas.....................................................................36

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

137

Nikola Vranješ

NA PRAGU VJEČNOSTI

2.2.2. Cjelovita i otvorena kateheza........................40 2.2.3. Zajedništvo s Isusom Kristom kao presudno iskustvo.........................................49 2.2.4. Poučavajući o smislu, usmjeravati prema cilju................................................... 51 2.2.5. Izbjegavati futurološka i fatalistička određenja smrti.............................................53 2.2.6. Obnoviti eklezijalno viđenje smrti................55 2.2.7. Obnovljeno i intenzivnije katehizirati o nebeskim stvarnostima...............................58 2.3. Sakramentalno središte pastorala umirućih u svjetlu suvremenih izazova.........60 2.3.1. Slavlje sakramenta pomirenja........................ 61 2.3.1.1. Pomirenje s Bogom i s bližnjima.......63 2.3.2. Neke naznake u odnosu na slavlje sakramenta bolesničkoga pomazanja............64 2.3.3. Popudbina....................................................66 2.4. S enzibiliziranje zajednice za patnje drugih..................................................................68 2.5. Važnost poštovanja medicinskih nadležnosti..........................................................69 2.6. O dnos prema zdravlju, bolesti i kvaliteti života...................................................................70 2.7. Odnos prema patnji...........................................76 2.8. N eka zapažanja u odnosu na slavlje sprovoda danas..................................................81 2.8.2. Sprovodna misa............................................83 2.9. V ažnost ostalih liturgijskih slavlja i molitve za pokojne.............................................85

138

sadržaj

III. U SUSRETU S UMIRUĆIMA.......................88 Uvod............................................................................88 3.1. Neki aktualni problemi.....................................88 3.2. Umijeće vođenja prema prijelazu....................90 3.3. Učiti se realnosti i nužnosti odlaska...............92 3.4. S uočenje s istinom života i pitanje spasenja................................................................93 3.5. Buditi i jačati nadu u život................................98 IV. PASTORAL TUGUJUĆIH...........................102 Uvod..........................................................................102 4.1. Žalost nakon smrti...........................................103 4.2. Naučiti pratiti tugujuće...................................105 4.3. S vete mise za pokojne, molitve i dobra djela....................................................................107 4.4. N astaviti živjeti u nadi u ponovni susret.....109 Zaključak......................................................... 113 KRATICE............................................................... 117 LITERATURA....................................................... 119 Dokumenti crkvenog učiteljstva........................... 119 Teološka i ostala literatura.....................................120 KAZALO IMENA...............................................127 IZ RECENZIJA.....................................................134 Prof. dr. sc. Anton Tamarut........................................134 Prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni.................................136 Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović...................................138

PROMIŠLJANJA O PASTORALU UMIRUĆIH

139

Smrt je tajna u sebi, tajna za svakoga. Ni Isus nam nije otkrio tajnu smrti. Nije nam rekao kako je on doživio vlastitu smrt. On nije ukinuo smrt, nego je prošao kroz nju i ostavio u njoj svoju ljubav. Od tada smrt jest tajna, ali nema zadnju riječ, nego tu zadnju riječ ima uskrsnuće. Upravo je to zadaća pastorala umirućih: suočiti se s tajnom smrti u nadi uskrsnuća, izrečeno »mističnim jezikom«: pronaći u smrti onu ljubav koju je Isus ostavio u njoj. To je osnovna tema i osnovna filozofija knjige Nikole Vranješa o pastoralu umirućih.

Prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni Oni koji su izravno ili neizravno uključeni i povezani s pastoralom umirućih mogu na temelju knjige propitati sebe i vrednovati svoja nastojanja i djelovanja u obrađenom dijelu cjelokupnog pastorala. Iako nije neka »receptologija«, knjiga donosi korisne poticaje i razmišljanja koja su vrijedna za daljnja produbljivanja i provedbu u konkretnoj praksi. Autor teoretske izričaje povezuje sa stvarnim životom što knjizi daje dodatnu vrijednost. Upravo iz spomenute vrijednosti knjiga otvara mogućnost da svaka vjernica i svaki vjernik koji imaju u svojoj obitelji, bližoj ili daljnjoj okolini nekoga tko umire, a jako im je drag, pronađu korisne savjete da dane koji nisu baš lagani, znaju proživjeti što kvalitetnije kršćanski, vjernički i ljudski s čistim pogledom usmjerenim prema vječnosti kojoj svi idemo.

Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović

ISBN 978-953-241-458-5

www.glas-koncila.hr

85 kn

Na pragu vječnosti

Nikola Vranješ, svećenik Riječke nadbiskupije, trenutno djeluje kao docent na Teologiji u Rijeci – područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstvena grana njegove specijalizacije je pastoralna teologija.

Uz više znanstvenih radova iz te discipline do sada je objavio i knjigu: Pastoral danas.

Izabrane teme iz pastoralne teologije (Zagreb, 2013.).

Nikola Vranješ

Dok navodi osnovne teološko-pastoralne sastavnice pastorala umirućih, autor ukazuje na potrebu učenja, dubljeg i studioznog, nadasve cjelovitog pristupa vrlo osjetljivom i višeznačnom fenomenu umiranja i smrti. Premda, kako sam kaže, ne nudi nikakve »recepte«, niti daje iscrpne odgovore na zahtjevna i teška pitanja koja se postavljaju u pastoralu umirućih, Vranješ u knjizi ipak daje vrijedne poticaje, korisne i značajne smjernice bez kojih je nemoguće govoriti o organiziranom i sustavnom, ozbiljnom i odgovornom kršćanskom i crkvenom djelovanju prema umirućim osobama. On to čini uvjerljivo i zauzeto. Njegova su promišljanja o pastoralu umirućih biblijski i teološki potkrjepljena, i što je najvažnije, zagovaraju i promiču teologiju nade.

Prof. dr. sc. Anton Tamarut

Nikola Vranješ

Na pragu vječnosti Promišljanja o pastoralu umirućih