Nije dobro, ali ima nade

Luka Marković

Nije dobro, ali ima nade Europa i njezine dileme

Luka Marković NIJE DOBRO, ALI IMA NADE Europa i njezine dileme Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr; tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328; http: knjizara.glas-koncila.hr; e–pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika Ivan Miklenić Biblioteka: Tertium millennium Knjiga 18 Urednik: dr. Vjeko Eduard Tomić Lektura: Katarina Mijatović, prof.

Recenzent: dr. Nino Raspudić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Tiskara Zelina

ISBN 978-953-241-573-5 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001010922.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Luka Marković

Nije dobro, ali ima nade Europa i njezine dileme

Naslov knjige odražava stanje Europe koja se nalazi u krizi, ali koja još uvijek ima nade. Naime, u jednom od eseja nalazi se i razgovor dvojice novinara, Izraelca i Nijemca.

Na upit Nijemca, kakvo je stanje u Izraelu, odgovara ovaj da je dobro, ali da nema nade. Na njegovo pitanje kakvo je stanje u Njemačkoj, kaže njemački kolega da je stanje loše, ali da ima nade. Europa ima doista nade, ako probleme shvati na vrijeme, ukoliko politička i intelektualna oligarhija, koja se otuđila od vlastite tradicije, bude imala više sluha za probleme i dileme vlastitoga naroda.

Tekstovi objavljeni u Glasu koncila, Katoličkom tjedniku i Svjetlu riječi od 2016. do kolovoza 2018. godine

¤ Zagreb, 2018.

PREDGOVOR Knjiga koju upravo otvarate donosi 45 tekstova koji su prvotno nastali kao novinski članci što ih je njihov autor dr. fra Luka Marković, franjevac Bosne Srebrene, od 2016. do kolovoza 2018. godine objavio u katoličkom tisku u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, u Katoličkom tjedniku, Svjetlu riječi i u Glasu koncila.

U odnosu na te članke, tekstovi u ovoj knjizi su kod priređivanja u većini slučajeva proviđeni s novim naslovima, podnaslovima i međunaslovima te egidama. Međunaslovi su, premda zamijenjeni s novima, najčešće zadržani na istim onim mjestima kao i u izvornim izdanjima. Razlog tomu je želja da se čitatelju zbog zahtjevnosti tekstova dadne prilika za kratki predah i za trenutke refleksije.

U zavisnosti od tema koje prevladavaju u pojedinom tekstu, sadržaj knjige je poradi bolje preglednosti, ugodnijeg i plodonosnijeg čitanja kao i jednostavnijeg korištenja i ponovnog povratka na željene tekstove i teme, podijeljen u nekoliko cjelina. One su: Društvena i politička previranja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, U kojem pravcu plovi europski brod? Igre oko čovjeka postmoderne, Iskrenim dijalogom do istine i Nade ima još uvijek.

Na završetku knjige nalaze se Pogovor dr. Nine Raspudića.

Ovakav raspored cjelina odražava zapravo i predmet autorovih znanstvenih pa i životnih interesa i prioriteta.

On je franjevac provincije Bosne Srebrene i pastoralni radnik s višedesetljetnim iskustvom među Hrvatima u Njemačkoj. Diplomirani je teolog, magistar je filozofije i povijesti te doktor povijesnih znanosti, s prevodilačkim, spisateljskim i pjesničkim darom. Njegovi tekstovi ga pokazuju kao veoma kvalificiranog motritelja društvenih, E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

5

Predgovor

ekonomskih, vjerskih, političkih i kulturnih događanja kako na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske tako i u širem europskom kontekstu.

Autor se nadalje predstavlja kao odličan poznavatelj povijesti filozofije pa se veoma suvereno kreće među novovjekovnim filozofskim gibanjima. S posebnom kompetentnošću i zanimanjem analizira i prosuđuje tijekove misli, ali i fenomene koji pogađaju, zaokupljaju i zabrinjavaju čovjeka europske postmoderne, zapadnog društva i zapadne civilizacije. Osim toga izniman je i među našim intelektualcima rijedak znalac islamske misli i suvremenih idejnih i političkih strujanja u svijetu islama.

Osobitost autorovog pristupa vidljivog u ovim esejima je ta što se on ne zadržava na dijagnosticiranju određenog stanja, upiranju prsta u određene procese i trendove za koje smatra da mogu biti štetni ili pogubni, nego ide korak dalje ukazujući na moguća rješenja te poziva na brze odgovore jer već sutra može biti kasno. Ta upozorenja imaju naročito značenje promatra li ih se u svjetlu globalizacije i njenih posljedica na ekonomiju i politiku europskog društva, pokušaje transhumanizma, ugroze obitelji, migrantske krize te islama koji sve snažnije prodire u europsko tkivo. U tom smislu, Markovićeve tekstove ovdje prikupljene može se razumjeti i kao njegov znanstveni i spisateljski, ali i profetski vapaj, poziv na žurno djelovanje ukoliko se želi pomoći opstanku Hrvata u BiH, budućnosti BiH i Hrvatske, ali i spasu europske tradicije, zapadne kulture, običaja i same europske kršćanske civilizacije.

Dr. Vjeko Eduard Tomić

6

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

DRUŠTVENA I POLITIČKA PREVIRANJA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu

BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu Svaki pokušaj stvaranja građanske države je prilika za dominaciju većinskog naroda u BiH. A to znači jednog dana i svođenje Hrvata i Srba na nacionalne manjine. Kako bi se to moglo spriječiti, potreban je češći govor o nužnosti hrvatskog zajedništva, ali i dijaloga političara, intelektualaca i naroda kako bi se postigao barem onaj minimum koji garantira opstanak Hrvata u BiH.

U

zadnje vrijeme sve su učestalije izjave bosanskohercegovačkih biskupa koje upućuju na zabrinutost zbog stanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Njihov zadnji poziv upućen Hrvatima u BiH i dijaspori da se odazovu na sljedeće izbore govori o vrlo ozbiljnoj političkoj situaciji, o jednom opasnom vremenu u kojem Dodik pokušava, uz jaku podršku četničkih elemenata u Srbiji, svim silama zadržati oteto, dok se Bošnjaci beskrupulozno kao hijene okreću Federaciji pokušavajući je različitim manipulacijama osvojiti samo za sebe.

Govor o trećem entitetu diskontinuiteta je opravdan Svaki ozbiljan Hrvat, bez obzira koje političke orijentacije bio, morao bi poruke biskupa uzeti ozbiljno i poraditi na tome da se u ovom najkritičnijem trenutku u zadnjih dvadeset godina napokon pokaže zajedništvo. Istina, smisao tih poruka mora se ponekad tražiti i između redaka.

A kad se tako čitaju, dobivaju onaj važan smisao, upućuju na potrebu unutar-hrvatskog zajedništva, razvijanja demokracije i dijaloga, na prestanak partijskog jednoumlja i manipulacije. Jer samo u iskrenom dijalogu i zajedništvu Hrvati mogu dobiti ono što im pripada. Ali to zajedništvo E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

9

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

ne smije biti zajedništvo jednoumlja, zajedništvo koje bi bilo zanimljivo samo do onog trenutka dok se ne ostvare snovi određenih krugova ili regija. Hrvatsko zajedništvo uključuje ozbiljno promišljanje o položaju svih Hrvata, na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine. Istina, nitko ne može ispuniti želje svakog Hrvata, ali se može potruditi uvažavati ih i učiniti sve moguće, ne zakidajući Hrvate na većinski hrvatskim područjima, niti druge narode, da budu u konstruktivnom dijalogu ostvarene. Govor o trećem entitetu diskontinuiteta, već sam u nekoliko eseja napisao, smatram opravdanim s obzirom na političko stanje u BiH, kao i vrlo lukave namjere Bošnjaka. Ali pri tome se mora uzeti ozbiljno strahove onih Hrvata koji bi ostali eventualno izvan njega. Upravo s njima je važno voditi razgovore, podastrijeti im uvjerljive argumente koji ukazuju na to da neće biti izigrani i ostavljeni na milost i nemilost bošnjačkim i srpskim ekstremistima, nego da će imati sva ona prava koja će Bošnjaci i Srbi uživati u hrvatskom entitetu diskontinuiteta.

Hrvatsko zajedništvo sad ili nikad Bosnu nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu. Svaki pokušaj stvaranja građanske države je prilika za dominaciju većinskog naroda u BiH. A to znači jednog dana i svođenje Hrvata i Srba na nacionalne manjine. Kako bi se to moglo spriječiti, potreban je češći govor o nužnosti hrvatskog zajedništva, ali i dijaloga političara, intelektualaca i naroda kako bi se postigao barem onaj minimum koji garantira opstanak Hrvata u BiH. Pozivanje samo pred izbore na jedinstvo nije korisno. Štoviše, to vrijeđa hrvatskog čovjeka. Duboko vjerujem da veliki dio birača, pa i onih HDZ-ovih, želi više sloge među hrvatskim političarima, više međusobnog uvažavanja. Baza razmišlja drugačije od manipulatora u vlastitim redovima. Ne smije se dogoditi, bez obzira tko će od hrvatskih stranaka dobiti izbore u županijama s hrvatskom većinom, da dođe ponovno do kupovine zastupnika, podcjenjivanja opozi10

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu

cije. Onaj tko to čini, djeluje protiv hrvatskog zajedništva i protiv hrvatskih interesa. Sloboda govora, političkog razmišljanja, mogućnost unutar hrvatskog dijaloga može samo pomoći opstanku Hrvata u BiH. Ako ne dođe do iskrenog i poštenog hrvatskog zajedništva u BiH, Hrvata će nestati. Od tog problema nije Hercegovina nimalo sigurnija od Hrvata u PosaviGovor o ni ili Srednjoj Bosni. Jer ako Bošnjaci uspiju trećem entitetu nametnuti građansku državu, doći će do diskontinuiteta, masovnog egzodusa Hrvata iz svih krajeveć sam u va BiH.

Velika odgovornost Crkve i intelektualca za sadašnje loše stanje

nekoliko eseja napisao, smatram opravdanim s obzirom na političko stanje u BiH, kao i vrlo lukave namjere Bošnjaka. Ali pri tome se mora uzeti ozbiljno strahove onih Hrvata koji bi ostali eventualno izvan njega.

Šteta je što biskupi u svojim izjavama ne ulaze dublje u tu problematiku. Jedinstvo i zajedništvo hrvatskog naroda je danas potrebno koliko i u ratu. Tu biskupi imaju pravo. Ali da bi došlo do jedinstva i zajedništva, moraju s političke scene otići oni koji su doveli do nejedinstava, koji su sustavno radili na omalovažavanju hrvatskog čovjeka u BiH, koji su dobrim Hrvatima smatrali samo one koji se njima pokoravaju i bespogovorno izvršavaju njihove želje. Žao mi je što biskupi nisu nešto i o tome progovorili. Jer upravo oni dobro znaju, zahvaljujući statističkim podatcima, do kakvog je opasnog stanja dovelo to lažno jedinstvo i sustavno klanjanje jednoj stranci. Masovni egzodus Hrvata iz BiH nisu izazvali samo srpski nacionalisti niti bošnjački fundamentalisti, nego i hrvatski političari koji su zaboravili koliko je važno imati na pravom mjestu pravog čovjeka. A pravi Hrvat misli na narod, a ne samo na sebe. Bojim se da ćemo platiti visoku cijenu jednog dana jer nismo razvijali iskreno jedinstvo i zajedništvo, jer smo često protežirali nesposobne i bahate. Usuđujem se reći da Crkva i intelektualci unutar hrvatskog naroda u

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

11

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

Da bi došlo do jedinstva i zajedništva, moraju s političke scene otići oni koji su doveli do nejedinstava, koji su sustavno radili na omalovažavanju hrvatskog čovjeka u BiH, koji su dobrim Hrvatima smatrali samo one koji se njima pokoravaju i bespogovorno izvršavaju njihove želje. Žao mi je što biskupi nisu nešto i o tome progovorili.

BiH snose veliku odgovornost za loše stanje hrvatskog puka u BiH. Istina, šutnja je zlato, ali ne uvijek. Uvijena obraćanja su znak domišljatosti ili trulog kompromisa među biskupima, ali ne uvijek i korisna.

Daleko bi bila korisnija ona obraćanja koja bi vodeće hrvatske političare upozoravala da naprave nešto za narod ili da se sklone.

Izjava biskupa trebala je biti jasnija i kreativnija

Nitko tko je dugotrajno mirisao vlast ne će se tako lako skloniti. Najbolji primjer za to imamo u Angeli Merkel koja nema snage priznati pogrješku glede izbjeglica.

Svi birači AFD-a u Njemačkoj nisu rasisti, nego razočarani ljudi, jer nitko ne želi čuti njihov glas. Merkel živi u svom svijetu i nema pojma što se događa u četvrtima gradova. Ili ne želi znati jer želi i dalje vladati. Normalno je da političari za svoje promašaje traže krivca negdje drugdje. Zato bi svaki hrvatski političar u BiH koji želi jedinstvo svog naroda i njegovu budućnost morao prestati tražiti uvijek krivca izvan vlastitog političkog kruga. Istina, opozicija snosi određenu odgovornost zbog loše organizacije, ali i HDZ mora priznati da je imao svoje prste u tome. Zato pozdravljam izjavu hrvatskih biskupa u BiH o nužnosti zbijanja hrvatskih redova pred izbore i nužnosti izlaska na njih. Ali usudio bih se njihovim izjavama, neka mi oproste zbog toga, dodati još nekoliko misli. Treba izaći na izbore kako bismo pokazali da nas još uvijek ima, i pored katastrofičnog iseljavanja; da smo sposobni sami odlučiti tko je sposoban zastupati hrvatske interese; da nam je stalo do poštenih i sposobnih političara; da ne želimo glasati za one korumpirane, kao i to da imamo hrabrosti dati priliku novim ljudima, svejedno iz koje stranke dolazili.

12

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu

Danas, nakon nekoliko mjeseci provedenih u mojoj Posavini, počinjem uviđati pravo stanje stvari. Iskreno, moram priznati da me nije toliko zaboljela priča o velikoj korupciji jer je ima svuda, pa i u najrazvijenijim demokracijama kao što je Njemačka. Nije me pogodilo niti to da ljudi dobivaju posao lakše ako se učlane u određenu stranku.

Pogodila me najviše spoznaja da ljudi imaju strah pred tim malim, beznačajnim političkim funkcionerčićima, da se boje reći što misle, da je izgubljena ona kreativna sila koja sve pokreće. A te sile nema tamo gdje nema slobode.

A tamo gdje nema slobode misli i riječi, tamo nema niti budućnosti jednog naroda. I, ne daj Bože, moglo bi se dogoditi u nekom važnom trenutku za opstanak hrvatsko naroda u BiH, a on će u vidu nekog referenduma jednog dana doći, da se šutljivi Hrvati, razočarani i poniženi, odluče za neku drugu političku opciju, koja bi, kao u osmanlijska vremena, prihvatila katoličanstvo, ali ne bi bila previše zainteresirana za hrvatstvo. Tada bi veliku cijenu platili svi Hrvati, od Neuma do Orašja.

Katolički tjednik, (2018.)

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

13

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

Ovakva Bosna i Hercegovina nije i hrvatska Građanska BiH, bez ikakve zaštite nacionalnih interesa, odgovarala bi samo većinskom bošnjačkom narodu koji bi ju u određenom vremenu preuzeo kao svoju. I tko može jamčiti da ta država s vremenom ne bi bila uređena po želji arapskih, islamskih donatora koji žive u srednjovjekovnom vjerskom shvaćanju svijeta?

H

rvati u BiH moraju pokrenuti proces ozbiljnih razgovora. Moraju upozoriti Hrvatsku i svijet da ih ubrzo ne će biti ako se ovaj proces nastavi. Ljudi odlaze, a nitko se ne vraća. Treba sjesti i razgovarati, razgovarati dok se ne nađe rješenje koje će zadovoljiti sve tri nacionalne skupine i svakog građanina pojedinačno.

Zapadna demokracija vodi svoje podrijetlo iz antičkog poimanja demokracije kao vladavine naroda, što je bilo svojedobno realizirano u Ateni. Sa slavnim vladarom Periklom, koji se istinski trudio oko prava svakog građanina, doživljava atenska demokracija vrhunac, a s Kleonom i Alkibijadom, vrsnim demagozima, upravo suprotno, dokaz kako se vladavina naroda može zloporabiti u loše svrhe, za ratove i pljačke.

Demagozi i političke neznalice Novija povijest zapadne civilizacije poznaje takve zloporabe u dvjema zločinačkim ideologijama - komunizmu i nacizmu, koje su manipulirajući narodom, pogazile sve one prvotne zamisli prave demokracije, gdje u središtu zanimanja stoji pojedinac i njegovo dobro. Uspjeh komunističke i nacističke prijevare leži upravo u sposobnosti demagoga da svoje vlastite interese proglase narodnim i uvjere naivnu većinu kako je njihovo djelovanje u interesu sviju. Slične demagoške igre su se odvijale, nažalost, i 14

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Ovakva Bosna i Hercegovina nije i hrvatska

u našoj novijoj povijesti, i to uvijek u onom trenutku kad politička elita, misleći uglavnom na vlastiti profit, uvjeri narod i međunarodnu zajednicu kako djeluje u interesu općeg dobra. Najbolji primjer za to imamo u američkim ratovima u Vijetnamu i Iraku koji su odnijeli bezbrojne nevine žrtve. A najgore što se narodu može dogoditi jesu demagozi i političke neznalice.

U red takvih manipulacija spada i bezuvjetna zapadna podrška (američka) Arapskom proljeću, bez uvažavanja činjenice da islamski, arapski svijet još uvijek nije zreo za zapadni tip demokracije, da rušenje socijalističkih diktatora, koji su osigurali kakvu-takvu ravnotežu u društvu i jamčili prava preostalim kršćanima, može izazvati nesagledive posljedice po svijet. Zar nam o tomu ne govore milijuni izbjeglica i desetci milijuna gladnih i izmučenih Arapa u Libiji, Iraku i Siriji koji danas, nažalost, sanjaju o čvrstoj političkoj ruci. Politički interesi i loša procjena zapadne politike nisu u tom slučaju uvažavali niti vapaj tamošnjih kršćanskih poglavara, ali isto tako i nekih islamskih. A posljedice angažiranja u Afganistanu, gdje se pokušava svijet 19. stoljeća presaditi u 21. stoljeće, i tko zna iz kojih razloga, tek će kasnije donijeti na vidjelo svu tragediju zloporabe povjerene vlasti od naroda.

Oprez Upravo su to sve razlozi da čovjek mora biti oprezan prema političarima, pogotovo onima iz moćnih država, jer im snaga društva i mogućnost manipulacije neprosvijećenim slojevima naroda omogućuje veliki potencijal destrukcije. U tom pravcu ide i vrlo napeto stanje u odnosima NATO-a i Rusije koje bi moglo gurnuti svijet u katastrofu nesagledivih razmjera. Jer nitko ne može jamčiti da će sadašnje stanje napetosti između velikih sila završiti kao ona opasna napetost oko Kube.

Iluzija građanske BiH To bi trebao biti dovoljan razlog za one male političke igrače na prostorima Balkana, a pogotovo one u Bosni E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

15

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

Hercegovini, da dobro razmisle što čine. Narod, i pored nacionalnog zanosa, za razliku od nekih svjetskih moćnika, zasigurno ne želi više rat u Bosni i Hercegovini. Jako mu je stalo do mira i blagostanja. Pitanje je samo jesu li mu političari doista spremni iskreno služiti i tražiti rješenje koje bi moglo pravedno sve zadovoljiti. Ili pokušavaju ostvariti svoje zacrtane prljave ciljeve. Rješenja nema bez kompromisa. Svaka američka priča, na koju nasjedaju neki europski političari, o čistoj građanskoj državi u Bosni i Hercegovini, koja bi se jednog dana mogla pridružiti NATO-u, jest još jedna poruka da tupost i pokvarenost ne stoluju daleko od politike. Zašto? Zato što bi građanska država, bez ikakve zaštite nacionalnih interesa, odgovarala samo većinskom bošnjačkom narodu koji bi ju u određenom vremenu preuzeo kao svoju. I tko može jamčiti da ta država ne bi bila uređena s vremenom po želji arapskih, islamskih donatora koji žive u srednjovjekovnom vjerskom shvaćanju svijeta, u kojem su jedni isti, a drugi drugorazredni. Nažalost, takvih prikrivenih misli ima kod pojedinih bošnjačkih političara.

Protiv koga i s kim?

Američka loša procjena kako su Hrvati i Srbi u sprezi s Titovim pionirima, kojima su svaka religija i nacija nebitne, u građanskoj Bosni i Hercegovini sposobni to zaustaviti, mogla bi se pokazati razornom utopijom. A od njezinih posljedica neće glava boljeti Amerikance, nego Hrvate, Bošnjake i Srbe pa i one koji još uvijek sanjaju da je Titova Bosna i Hercegovina moguća.

Na drugoj strani, pokušaj Srba da po svaku cijenu pretvore Republiku Srpsku u državu srpskog naroda, mogao bi se pokazati opasnom iluzijom, bumerangom koji bi mogao pogoditi u glavu izmučeni i višestruko izmanipulirani srpski svijet, jer im nitko neće priteći u pomoć ukoliko sanjari o islamskoj Bosni i Hercegovini aktiviraju moguće spavače koji su spremni učiniti sve za Allaha, iako Allahu (Bogu) sigurno nije do rata i razaranja u njegovo ime.

16

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Ovakva Bosna i Hercegovina nije i hrvatska

On je puno strpljiviji, kako kaže priča iz Biblije, kad govori o spremnosti da poštedi i grad s nekoliko pravednika. Jer da nije tako, nakon tolikih ljudskih zala ne bi bilo svijeta.

Hrvatski političari koji zastupaju najmanji i najugroženiji narod u Bosni i HerceDayton je bio prijegovini, koji je na putu nestanka zbog mavara američkih posovna iseljavanja, morali bi prednjačiti u litičkih tupana koji pokušajima urazumljivanja onih srpskih i jedva nešto znaju bošnjačkih koji sanjaju velike, teško ostvao Njemačkoj. Pa rive, snove. kako bi onda mogli Protiv islamske države će uvijek biti Hrznati nešto o maloj vati i Srbi, a Bošnjaci i Hrvati protiv samoi «beznačajnoj» stalnosti Republike Srpske. Niti u jednoj Bosni i Hercegovikonstelaciji ne bi bilo pobjednika. Ostala ni? Pa kako bi onda bi samo pustoš i bijeda još i gora od one mogli razumjeti tek iza rata devedesetih. Dayton je bio prijevadušu bosanskoherra američkih političkih tupana koji jedva cegovačkog čovjenešto znaju o Njemačkoj. Pa kako bi onda mogli znati nešto o maloj i «beznačajnoj« ka, njegova straBosni i Hercegovini? Pa kako bi onda modanja, povijesne gli razumjeti tek dušu bosanskohercegofrustracije i neispuvačkog čovjeka, njegova stradanja, povinjene nacionalne i jesne frustracije i neispunjene nacionalne i vjerske želje. vjerske želje. A želje su vraška stvar. One nas često čine nesretnim, rekao bi filozof pesimizma Arthur Schopenhauer, jer jedna rađa drugu.

A sve ih nije moguće ostvariti. Ali tko zna, možda je i moguće ako se eliminira treću stranu.

Nužno je ozbiljno razgovarati E, da do toga ne bi došlo, Hrvati moraju pokrenuti proces ozbiljnih razgovora. Moraju upozoriti Hrvatsku i svijet da ih ubrzo ne će biti ako se ovaj proces nastavi. Ljudi odlaze, a nitko se ne vraća. Treba sjesti i razgovarati, razgovarati dok se ne nađe rješenje koje će zadovoljiti sve tri nacionalne skupine i svakog građanina pojedinačno, dok E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

17

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

se ne osigura jedna stabilna i pravedna država. Treba sjesti i razgovarati o tomu, ako je nužno i danima, mjesecima, pa i godinama. Jer sve je bolje od rata i pustoši. Sjesti i razgovarati iskreno, i to bez Titovih pionira Komšića i Lagumdžije jer oni ionako nikada nisu shvatili da postoje ljudi kojima je stalo do nacionalnih osjećaja, vjere i tradicije. Pa ako treba neka to bude i Bosna i Hercegovina s malo više islama, malo više pravoslavlja i katoličanstva, s malo više ateizma, s malo više slobode za sve koji drugačije misle i žive. Neka to bude država u kojoj nikoga ne će smetati federalna hrvatska, bošnjačka niti srpska jedinica.

Ne vidim razloga za strah od federalnih jedinica diskontinuiteta, u kojima bi bila očuvana nacionalna samobitnost, a istodobno poštivana i građanska prava. Zašto bi jedino samo čista građanska država mogla jamčiti ljudska prava i slobodu? Švicarska je nacionalno i građanski uređena država i u njoj se bolje poštuju građanska prava nego u monolitnoj Saudijskoj Arabiji ili u SAD-u i Rusiji.

BiH bez Hrvata Svim dobronamjernima trebalo bi biti jasno da bez tako uređene države, Hrvata u Bosni i Hercegovini ubrzo ne će biti, pogotovo ako se nastavi ovaj proces masovnog iseljavanja. Možda bi to nekom i odgovaralo. Možda bi se jednog dana moglo dogoditi da se Srbi i Bošnjaci dogovore oko podjele Bosne i Hercegovine, jer Hrvati ne će biti tu da ih u tome ometaju. A oni u Hrvatskoj će biti presretni da će jedan dio od njih, odlazeći iz zavičaja, popuniti prazne prostore u Hrvatskoj.

Hrvatska politika, koja iz dana u dan pokazuje da nema ljudi od formata, niti onih kojima je istinski stalo do Hrvata u Bosni i Hercegovini, mogla bi učiniti puno kad bi znala i htjela. Dovoljno je samo zahtijevati poništenje svih dosadašnjih odluka međunarodne zajednice u Federaciji kojima se išlo u susret Bošnjacima pokušavajući dokinuti županije. Kao «one ometaju ekonomski prosperitet Bosne

18

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Ovakva Bosna i Hercegovina nije i hrvatska

i Hercegovine» – priča za malu djecu. One su bile i ostale jedino jamstvo očuvanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Kad njih nestane, vrata za bošnjačko-srpski dogovor širom su otvorena. Na kraju takvih pokušaja, da se Bošnjaci i Srbi dogovore, već je bilo za vrijeme rata.

Bošnjačko-srpska sprega?

Uostalom, simptomatično je da danas kad su uhićeni hrvatski heroji u Posavini, koji su sa svojim napaćenim narodom četiri godine odolijevali srpskoj agresiji, desetak puta nadmoćnijem neprijatelju, nitko od bošnjačkih političara ne diže glas protiv tog gnusnog čina. Štoviše, bojim se da je došlo do prešutne srpsko-bošnjačke političke sprege. Ono što su Srbi godinama priželjkivali, omogućili su im, očito, većinski Bošnjaci u strukturama vlasti danas. Koristi bi od toga mogli imati i jedni i drugi. Srbi bi napokon uspjeli ostvariti onaj podmukli plan iz Beograda, okriviti sve Hrvate u Posavini za «ustaške zločine».

Oni koji nisu dobro upućeni, trebaju znati da je još u vrijeme rata izišla u Beogradu brošura o zločinima Hrvata u Posavini, pogotovo Orašju. Gotovo da nema uglednog Hrvata u Orašju (a i mnogi fratri su među njima) koji nije proglašen ustašom. Očito je nakon mogućeg osvajanja Orašja trebalo spriječiti povratak Hrvata. A današnjim optužnicama protiv heroja Orašja očito se pruža prilika Bošnjacima da očitaju lekciju hrvatskim političarima u Zagrebu da se ne miješaju u ono što se događa u Mostaru i Stocu. Zapovjedna odgovornost? Pa po toj odgovornosti trebalo bi uhititi tisuće i tisuće Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i posthumno suditi Aliji Izetbegoviću.

Ta, on je bio vrhovni zapovjednik bošnjačke Armije u onom trenutku kad su njegovi «labudovi» upali u fojnički samostan i na čistu miru ubili dvojicu fratara. I to, zanimljivo, onu dvojicu koji su se protivili ideologiji odlaska naroda. Zašto ne bismo mogli pretpostaviti da su ih ubili kako bi na taj način pokrenuli narod na bijeg?

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

19

D r u š t v e n a i p o l i t i č k a p r e v i r a n ja u H rvat s ko j i B i H

Hrvati moraju pokrenuti proces ozbiljnih razgovora.

Moraju upozoriti Hrvatsku i svijet da ih ubrzo ne će biti ako se ovaj proces nastavi. Ljudi odlaze, a nitko se ne vraća. Treba sjesti i razgovarati, razgovarati dok se ne nađe rješenje koje će zadovoljiti sve tri nacionalne skupine i svakog građanina pojedinačno, dok se ne osigura jedna stabilna i pravedna država.

E, pa dosta je bilo

Vrijeme je da se zaustavi to protjerivanje i iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Krajnje je vrijeme da hrvatska politika počne razmišljati nekoliko godina unaprijed ukoliko želi zaštititi hrvatske interese u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pogotovo je važno da hrvatski političari shvate koliku moć imaju zahvaljujući geostrateškom položaju i Jadranu, da shvate kako oni mogu ucjenjivati Amerikance i njihove europske istomišljenike, a ne obratno. Ako to nisu sposobni shvatiti Plenković i predsjednica Kolinda, koji su godine provodili među tim američkim poslušnicima, a tko bi onda mogao? Istina, nije dovoljno samo shvatiti. Treba imati hrabrosti i ponosa reći gazdi: «Sada je dosta.» Treba im reći: Dodik napravi referendum s ciljem odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i vi uglavnom šutite. Izetbegović se solidarizira s ‘Islamskom braćom’, dovodi Arape u Bosnu i šuruje s Erdoganom koji gazi sva ljudska prava i vi šutite. Uhićuju najčasnije i najčistije hrvatske branitelje i vi opet šutite. E, pa dosta je bilo.

Katolički tjednik, 2016. godina

20

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Pogovor

Izreći neugodnu istinu kao preduvjet za iskreni dijalog i nadu „Nije dobro, ali ima nade: Europa i njezine dileme“ knjiga je fra Luke Markovića koja obuhvaća 45 tekstova objavljenih u Glasu Koncila, Katoličkom tjedniku i Svjetlu riječi od 2016. do kolovoza 2018. godine.

Tematski se nastavlja na raniju publicistiku i esejistiku u kojima se autor bavi ključnim pitanjima Bosne i Hercegovine, napose položajem Hrvata u njoj, ali i širim, europskim i globalnim temama koje obilježavaju početak 21. stoljeća. Ono što je zajedničko svim tim razinama je stanje krize, loma stare paradigme, što se u praksi potvrđuje iz dana u dan, a o čemu je fra Luka Marković odavno raspravljao u svojim tekstovima koji danas zvuče proročanski, prije svega po pitanju migrantske krize i „sukoba civilizacija“ koji se premjestio u središta europskih gradova.

Marković opetovano ističe kako je Europa dugo vremena potiskivala problem islamskog fundamentalizma. Danas su mnoge europske države u teškoj situaciji, upravo zato jer su godinama odbijale vidjeti problem i suočiti se s njim pa su dopuštale stvaranje muslimanskih geta i paralelnog društva u njima, koje ne samo da odbacuje, već se i aktivno bori protiv europskih liberalnih vrijednosti.

Ti autorovi uvidi nisu bili rezultat posebnog dara predviđanja budućnosti, već intelektualne čestitosti koja je uočavala negativne fenomene oko sebe i, bez robovanja teroru političke korektnosti, nazivala ih pravim imenom i upozoravala da će, ako se s problemima ne bude suočavalo na vrijeme, oni eskalirati i doći u bliskoj budućnosti na dnevni red na najgrublji mogući način. A tome svjedočimo danas i u zemljama kao što su Njemačka i Švedska.

Unatoč tome što je ekonomsko stanje u većem dijelu Europe još uvijek dobro, prevladava zabrinutost za budućnost. Prvi put u modernoj europskoj povijesti ljudi žive s uvjerenjem da im potomci neće živjeti u boljem sviE u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

295

Pogovor

jetu od njihovog. Europa je u krizi, ne samo kao projekt Unije koji je ozbiljno zapeo, što je kulminiralo Brexitom, već i na dubljoj razini identitetske i duhovne krize civilizacije koja zanemaruje, pa čak i niječe vlastitu baštinu, prije svega kršćanski temelj na kojem je nastala.

Razum, sloboda mišljenja, govora i istraživanja, na kojima su nastali zapadna znanost i demokratsko, slobodno društvo, danas su također u krizi. Europa kao da više nije u stanju gledati stvarnosti u oči, postoje teme o kojima se smije i o kojima se ne smije govoriti i istraživati, a u mnogo čemu danas je politički nekorektno govoriti istinu.

Guranje glave u pijesak, problema pod tepih, skrivanje kostura u ormaru, samo su neke od metafora kojima se može označiti ono što se desetljećima događalo u postmodernoj Europi, a što ju je u konačnici dovelo u današnje stanje opasnog vrenja. Ekstremizmi upadaju i zauzimaju prostor vjetrometine na kojem su otuđene ekonomske i političke elite ostavljali zabrinute građane.

Nazvati stvari pravim imenom, konstatirati stanje, prvi je preduvjet za iskren i plodonosan dijalog. Fra Luka Marković vjeruje u mogućnost dijaloga, ali bez fige u džepu, bilo da je riječ o međunacionalnim odnosima u BiH, bilo o širem europskom pitanju dijaloga i suživota s islamom.

Ne priznaje nametnute tabue kad je riječ o politici, počevši od onoga što mu je osobno najbliže, a to je pozicija Hrvata u BiH. Jedan je od rijetkih crkvenih glasova koji bez kompleksa, s jasnim argumentima u smjeru konstruktivnog pristupa održivoj BiH, govori o trećem, teritorijalno diskontinuiranom entitetu. Ističe kako BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu te da je svaki pokušaj stvaranja građanske države prilika za dominaciju većinskog naroda u BiH. A to vodi konfliktu i raspadu. Pri tome, jasno ističe i suodgovornost Crkve i intelektualca za sadašnje loše stanje.

Hrvati su politički u najnepovoljnijem položaju od tri naroda u BiH, stiješnjeni između srpskog separatizma i bošnjačkog unitarizma. No Marković ne pristaje na banal296

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Pogovor

no viktimiziranje, već upozorava kako recentno iseljavanje Hrvata iz BiH nisu izazvali samo srpski nacionalisti niti bošnjački fundamentalisti, nego i hrvatski političari lošom kadrovskom i drugom politikom unutar okvira na koji su mogli utjecati.

Fra Luka Marković je izvrstan poznavatelj stanja u Njemačkoj, u kojoj je živio i djelovao tri desetljeća i davno pisao o problemima koji sada eskaliraju. Kritizira Angelu Merkel koja, po njemu, ni danas nema snage priznati pogrješku glede izbjeglica. Za razliku od plitkih oligarhijskih medija, Marković ističe kako birači AFD-a u Njemačkoj nisu rasisti, nego razočarani ljudi, jer nitko ne želi čuti njihov glas.

Detektira kao veliku manipulaciju zapadnu podršku Arapskom proljeću, bez uvažavanja činjenice da islamski, arapski svijet još uvijek nije zreo za zapadni tip demokracije, što je na koncu rezultiralo kaosom i procvatom fundamentalizma na prostorima za koje se vjerovalo da će se preko noći obojenim revolucijama pretvoriti u demokratski i liberalni raj na zemlji, zapadnog tipa.

Fra Luka Marković predviđa da će jačati utjecaj islama na bošnjačku politiku. Među prvima je sustavno upozoravao na opasnost od uvoza saudijskog islama, koji obilno financira izgradnju džamija i kulturnih centara u Bosni i Hercegovini. Ističući kako se predugo šutjelo i toleriralo uvezeni islamski fundamentalizam, upozorava kako on nikada ne počinje odmah s terorom, već je teror zadnja faza i on redovito počinje protiv „domaćih izdajnika“.

Zaključuje kako je zapadni svijet „doveden na rub ponora nepromišljenom i neodgovornom politikom lažnoga liberalizma i humanizma“.

Reakcija je u zadnje vrijeme krenula diljem Europe. Autor ističe kako su mediji puni izvještaja o nadiranju populista i njihovu manipuliranju narodom, no pri tome rijetko se tko upušta u ozbiljnu i iskrenu analizu uzroka koji su doveli do porasta popularnosti desničarskih stranaka u Europi, kao i to zbog čega je narod nezadovoljan.

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

297

Pogovor

Politički i društveni fenomeni se ne događaju slučajno, kao da je riječ o nekakvim elementarnim nepogodama, već uvijek imaju svoje uzroke i svoj razvojni tijek. Marković se tako pita: „Zar u Francuskoj rigidna desnica ima oko 30% birača iz čista mira? Zar je Sebastian Kurz dobio izbore u Austriji slučajno? Zar je AFD doista dobio toliki postotak glasova, jer se njemački birač vratio nacizmu?

Zar nije čudno da zadnjih godina Europa mora angažirati desetke tisuća dodatnih policajaca za božićne i novogodišnje blagdane?“ Na tragu uvida filozofkinje Hannah Arendt da gubitak tradicije nije posljedica despotskih sustava, nego obratno, gubitak tradicije dovodi do totalitarizma, fra Luka Marković nudi objašnjenje uspona radikalne desnice diljem Europe – „narod koji doživljava propast vlastite tradicije, koja mu je uvijek u kriznim vremenima bila oslonac, obično bira populiste u strahu od nadiranja onoga stranoga, koje ugrožava i dezorijentira“.

Pored tekstova koji se bave političkom i širom društvenom stvarnošću BiH i Europe u cjelini, u ovoj knjizi nalazimo i uratke na šire, filozofske i teološke teme.

Fra Luka ističe kako nedostatak duhovne nade ili, bolje rečeno, njezino potiskivanje u potpuni zaborav, čine moderna pojedinca još ranjivijim. Jer ekonomija i tehnologija ne mogu, ipak, u potpunosti zadovoljiti njegovu nutarnju čežnju. Još uvijek ostaju otvorena mnoga pitanja poput onoga o besmislenosti smrti.

Autor tematizira i neke ključne suvremene bioetičke rasprave, poput one o transhumanom ljudskom stvorenju (cyborg) koje bi zahvaljujući tehnologiji poboljšalo svoja prirodna svojstva, zdravlje i život. Pritom upućuje na opasnost zadiranja u ljudsko ontološko svojstvo.

Raspravlja i o nekim suvremenim scijentističkim dogmama te o problemu odnosa materijalnog i duhovnog.

Cijeli niz tekstova bavi se Martinom Lutherom, uz obljetnicu njegove reforme. Fra Luka progovara i o stanju protestantizma danas, koji u Lutherovoj domovini „egzi298

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Pogovor

stira samo još na papiru, više kao socijalna ustanova nego religijska zajednica“ te zaključuje kako „na svu tragediju sekularizmom zahvaćenoga protestantizma upućuje i činjenica da se više od 90% protestanata ne vidi više u krilu njegove reformirane zajednice, niti bilo koje druge“.

Uz to što je izvrstan poznavatelj povijesti, filozofije i teologije, fra Luka Marković je prije svega svećenik, što se vidi u tekstovima koji logično i prikladno zaključuju knjigu, poput onog o smislu kršćanskoga posta. Fra Luka ističe kako „bit posta nije idealiziranje gladi i siromaštva, niti trapljenje koje se dopada Bogu, nego odgoj za Boga.

To je prije svega pokušaj da se čovjek racionalnim odnosom prema životu, ne prezirući vanjsko, približi Bogu.“ Čitanje ovakvih knjiga posvećenih traženju i govorenju istine o gorućim temama suvremenog bosanskohercegovačkog, hrvatskog i europskog društva, pa i onda kada je ta istina neugodna, ako već samo neće dovesti do ranije spomenutog „približavanja“, zasigurno će ukloniti neke zaprjeke da do njega dođe.

Dr. sc. Nino Raspudić

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

299

Sadržaj

SADRŽAJ PREDGOVOR....................................................................... 5 DRUŠTVENA I POLITIČKA PREVIRANJA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI........................ 7 BiH nije moguće drugačije urediti nego kao federalnu zajednicu............................................ 9 Ovakva Bosna i Hercegovina nije i hrvatska...................................................................... 14 Dijalogom do sekularne države....................................... 21 Nešto s ummetom nije u redu......................................... 35 Istinom protiv mitomanije k pomirenju......................... 42 Teatar u službi komunizma i anarhije............................ 48 U kojem pravcu plovi europski brod?

Destruktivan obračun s europsko-kršćanskom tradicijom i pokušaj stvaranja »svjetskog građanina«.......................................................................... 57 Narcisoidni i dobro situirani oligokrati sjede na buretu baruta................................................................. 64 Zapadni svijet se nalazi na rubu ponora........................ 72 Europa se dovela na rub propasti.................................... 79 Nužnost odrastanja europske politike............................ 85 Opasna nezainteresiranost intelektualaca i političara............................................................................ 91 Obračun s europskom tradicijom ................................... 97 Propovijedaju vodu, piju vino........................................ 106 Ekonomski i društveni napredak nije moguć

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

301

Sadržaj

bez etike............................................................................. 110 Čovjek je puno više od ekonomije................................. 118 IGRE OKO ČOVJEKA POSTMODERNE Igre oko čovjeka................................................................ 127 Kultura kao nadomjestak religiji nije uspjela............... 133 Kad se napokon jednom susretnu znanost i religija............................................................... 137 Vjera i razum potrebni jedno drugoga u traženju konačnih odgovora ...................................... 145 Mit o svemoći znanosti, tehnologije, ekonomije i liberalne ideologije......................................................... 153 Budućnost pripada čovjeku sklonom dobru i ljubavi, ne bezdušnom nadčovjeku tehnologije.......... 160 Problem odnosa materijalnog i duhovnog................... 168 Čovjek između podložnosti zlu i mogućnosti odluke za dobro................................................................ 174 Nevjerojatna snaga privlačnosti zla.............................. 180 Zlo - sudbina s kojom se čovjek mora hrvati cijelu povijest.................................................................... 186 Ništa čovjeku nije tako potrebno i tako dobro kao obitelj.......................................................................... 192 Tiranija mogućnosti......................................................... 199 Život - dar koji nudi mnoge dobre prilike.................... 205 Umijeće života je pravi odmor....................................... 210 Traganje za odgovorima na temeljna pitanja života... 214 Dokidanje otuđenja je moguće....................................... 220 ISKRENIM DIJALOGOM DO ISTINE Odnos između kršćanstva i islama ključan je za mir u svijetu................................................................. 229 Europske muke s useljenicima iz zemalja trećeg svijeta...................................................................... 233 Kako i zašto je izigrana teologija oslobođenja?........... 238 Umjesto željenih reformi Crkve - neželjeni Lutherov vjerski raskol................................................... 244 302

N i j e d o b r o, a l i i m a n a d e

Sadržaj

Tko je zapravo bio Martin Luther?................................ 251 Martin Luther - čovjek koji je uzdrmao Katoličku Crkvu................................................................................. 258 JOŠ UVIJEK IMA NADE Svjetlo u tami ljudskog otuđenja................................... 267 Isus nije dokinuo nego je osmislio križ......................... 270 Božanska iskra u čovjeku................................................ 275 Muško + žensko = kompletan čovjek pred Bogom..... 278 Oslobođenje od pogubnog pritiska vanjskoga i približavanje Bogu........................................................... 284 Kršćanska pustolovina nade.......................................... 290 POGOVOR........................................................................ 295 SADRŽAJ.......................................................................... 297

E u r o pa i n j e z i n e d i l e m e

303