Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev. Gornji grad – Zagreb
2011. 1
Kardinal Josip Bozanić, zagrebaÄ?ki nadbiskup i metropolit
2
3
Kardinal Josip Bozanić, zagrebaÄ?ki nadbiskup i metropolit
2
3
Pozdravna riječ Msgr. Franje Prsteca, župnika župne crkve sv. Marka ev. na Gornjem gradu «Hvalite Boga u Svetištu njegovu. Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom!» (Ps.150, 4)
I
mi radosno prigodom blagoslova novih orgulja s piscem redaka ovog psalma kličemo: svirale, registri, klavijature, spojevi manuala i pedala – slavite Boga Stvoritelja svijeta. Bilo je to tako od davne 1359. godine, a da se u crkvi sv. Marka trajno njegovala glazba i pjevanje svjedoči i podatak iz godine 1669. kada se u analima obračuna Gradeca (Gornjega grada) spominje kako je orguljaš primao godišnju nagradu 50 funti, četvorica koralista i jedan solist 30 forinti. Crkva sv. Marka spomenik je kulture i riznica sakralne umjetnosti, jer čuva djela svjetski poznatih umjetnika, a isto tako čuvarica je imena glasovitih skladatelja, orguljaša i dirigenata koji su obogatili našu hrvatsku glazbenu baštinu. Ona je vjerodostojni svjedok naše prošlosti, dragi nam i nezaobilazni simbol Gornjega grada, simbol postojanosti kulturnog i političkog života hrvatskoga naroda i zato je A. G. Matoš zapisao o Gradecu i stoljećima nazivanoj banskoj crkvi sv. Marka: «…idite noću na Grič i kao iz misterijskog fonografa čut ćete poruku toga grada, te zemlje, toga naroda, vidjet ćete gričke duhove, kraljeve i banove, izdajice i mučenike, prokletnike i budioce...». Kronika župe spominje imena brojnih zaslužnih umjetnika, glazbenika i orguljaša. O značenju orgulja govori i Drugi vatikanski sabor u konstituciji o liturgiji: «...u Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima...» (SC 120 ). Dok se veselimo novim orguljama kojima ćemo u našim liturgijskim slavljima slaviti Boga uzdižući naša srca k Bogu, ujedno zahvaljujemo svima koji su žrtvovali svoje vrijeme i sposobnosti, kao i materijalna dobra, da u ovom stoljeću grad Za4
greb bude obogaćen novim instrumentom na kojem će nadolazeći umjetnici posadašnjavati kulturnu i glazbenu baštinu domaćih i stranih umjetnika. Zahvaljujemo i svim pastoralnim suradnicima naše župne zajednice, kao i red. prof. maestru Vladimiru Kranjčeviću i gosp. prof. Nevenu Valentu, voditeljima Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci, te svim njegovim podupirateljima. Zahvaljujemo doc. Anti Knešaureku, sveučilišnom profesoru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i glavnom orguljašu Bazilike Srca Isusova u Zagrebu na sastavljanju dispozicije novih orgulja, kao i akademiku Anđelku Klobučaru, mr. art. Pavlu Mašiću, glavnom orguljašu župne crkve sv. Marka, te maestru Alenu Kopunoviću – Legetinu, orguljašu požeške katedrale na mnogim korisnim savjetima i osobnom angažmanu. Na koncu zahvaljujemo svim darovateljima koji su omogućili gradnju novih orgulja, te molimo Gospodina da bdije nad njima i svima koji su povjereni njihovoj brizi i ljubavi.
Msgr. Franjo Prstec,
župnik župe sv. Marka u Zagrebu
Vlč. Jozo Mario Tolj,
župni vikar i duhovnik Oratorijskog zbora 5
Pozdravna riječ Msgr. Franje Prsteca, župnika župne crkve sv. Marka ev. na Gornjem gradu «Hvalite Boga u Svetištu njegovu. Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom!» (Ps.150, 4)
I
mi radosno prigodom blagoslova novih orgulja s piscem redaka ovog psalma kličemo: svirale, registri, klavijature, spojevi manuala i pedala – slavite Boga Stvoritelja svijeta. Bilo je to tako od davne 1359. godine, a da se u crkvi sv. Marka trajno njegovala glazba i pjevanje svjedoči i podatak iz godine 1669. kada se u analima obračuna Gradeca (Gornjega grada) spominje kako je orguljaš primao godišnju nagradu 50 funti, četvorica koralista i jedan solist 30 forinti. Crkva sv. Marka spomenik je kulture i riznica sakralne umjetnosti, jer čuva djela svjetski poznatih umjetnika, a isto tako čuvarica je imena glasovitih skladatelja, orguljaša i dirigenata koji su obogatili našu hrvatsku glazbenu baštinu. Ona je vjerodostojni svjedok naše prošlosti, dragi nam i nezaobilazni simbol Gornjega grada, simbol postojanosti kulturnog i političkog života hrvatskoga naroda i zato je A. G. Matoš zapisao o Gradecu i stoljećima nazivanoj banskoj crkvi sv. Marka: «…idite noću na Grič i kao iz misterijskog fonografa čut ćete poruku toga grada, te zemlje, toga naroda, vidjet ćete gričke duhove, kraljeve i banove, izdajice i mučenike, prokletnike i budioce...». Kronika župe spominje imena brojnih zaslužnih umjetnika, glazbenika i orguljaša. O značenju orgulja govori i Drugi vatikanski sabor u konstituciji o liturgiji: «...u Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima...» (SC 120 ). Dok se veselimo novim orguljama kojima ćemo u našim liturgijskim slavljima slaviti Boga uzdižući naša srca k Bogu, ujedno zahvaljujemo svima koji su žrtvovali svoje vrijeme i sposobnosti, kao i materijalna dobra, da u ovom stoljeću grad Za4
greb bude obogaćen novim instrumentom na kojem će nadolazeći umjetnici posadašnjavati kulturnu i glazbenu baštinu domaćih i stranih umjetnika. Zahvaljujemo i svim pastoralnim suradnicima naše župne zajednice, kao i red. prof. maestru Vladimiru Kranjčeviću i gosp. prof. Nevenu Valentu, voditeljima Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci, te svim njegovim podupirateljima. Zahvaljujemo doc. Anti Knešaureku, sveučilišnom profesoru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i glavnom orguljašu Bazilike Srca Isusova u Zagrebu na sastavljanju dispozicije novih orgulja, kao i akademiku Anđelku Klobučaru, mr. art. Pavlu Mašiću, glavnom orguljašu župne crkve sv. Marka, te maestru Alenu Kopunoviću – Legetinu, orguljašu požeške katedrale na mnogim korisnim savjetima i osobnom angažmanu. Na koncu zahvaljujemo svim darovateljima koji su omogućili gradnju novih orgulja, te molimo Gospodina da bdije nad njima i svima koji su povjereni njihovoj brizi i ljubavi.
Msgr. Franjo Prstec,
župnik župe sv. Marka u Zagrebu
Vlč. Jozo Mario Tolj,
župni vikar i duhovnik Oratorijskog zbora 5
Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev. u Zagrebu
P
roizvodnja tona putem svirala počiva na načinu gradnje najstarijih instrumenata čovječanstva, kao što to dokazuju nalazi iz pretpovijesnog razdoblja 1). Takva konstrukcija, pri kojoj se stupac zraka oblikuje prolaskom kroz zračni kanal i dovodi do ruba labiuma, primjenjuje se kod 75% orguljskih svirala, te stoga govorimo o labijalnim sviralama. Osim njih postoje i jezične svirale koje su se razvile iz instrumenata od trstike, za što postoje svjedočanstva već iz 3. tisućljeća prije Krista 2). U 3. stoljeću prije Krista matematičar i fizičar imenom Ktesibije došao je na ideju da komprimirani zrak pomoću određene mehanike provede kroz poznate flaute i instrumente od trstike; tako su izumljene orgulje 3). U tom izvornom obliku orgulje su se vrlo dugo održale na carskom dvoru u Bizantu, no nikada im nije omogućen pristup u Istočnu Crkvu. Zapadna je, pak, Crkva prihvatila orgulje kao crkveni instrument negdje od 8. stoljeća i prvotno ih gradila u biskupskim crkvama. Godine 873. papa Ivan VIII zatražio je da mu biskup Anno von Freising pošalje orgulje zajedno s majstorom vještim u gradnji i sviranju 4).
Naravno, orgulje su se dalje tehnički razvijale i glazbeno se prilagođavale praksi muziciranja, te su konačno, zahvaljujući duhu kršćanstva, postale ono što su danas 5). Stoga gradnja kvalitetnih orgulja uvijek predstavlja vrlo zahtjevan cilj, budući da se zbog opsežnog broja skladbi visoke umjetničke izražajnosti, nastalih kroz najmanje četiri stoljeća, mora stvoriti instrument koji će slušatelju omogućiti da taj duhovni svijet i na osjetilan način pojmi. Kako bi se postigla za to potrebna estetika zvuka, graditelj orgulja mora težište svoga rada staviti na menzure i gradnju svirala kako bi došao do željenoga rezultata. Zvuk orgulja u prvom redu ovisi o akustičkim uvjetima prostora, sa ili bez posjetitelja, te o stilu i veličini orgulja. Navedene menzure svirala moraju služiti boji zvuka pojedinog registra, čujnosti u prostoru, a prije svega međusobnom spajanju u što većem broju varijanti, dakle cjelokupnom sustavu, i to uvijek imajući u vidu kulminirajuće momente orguljaške literature. Orgulje se u svakom prostoru trebaju takoreći ukomponirati i to ne samo u glazbenom, već i u arhitektonskom pogledu.
Ovdje u crkvi sv. Marka povijesno kućište, a time i fasada orgulja, predstavljaju unaprijed zadani okvir. Naš se, pak, zadatak sastojao u tome da glazbeni koncept planiranih orgulja tako ugradimo iza pročelja kako bi sve svirale imale dobar izgovor i pristupačnost, a osim toga kako bi i tehnički temelji bili postavljeni na optimalan način. Iz toga se razvio orguljski sklop: iza prospekta na širokom pročelju stoje svirale glavnog manuala, iza njih nešto uže svirale pozitiva, te iznad njih u punoj visini do svoda svirale trećeg manuala. Svirale pedala postavljene su niže od svirala manuala, pri čemu su pedalne zračnice okrenute za 90°. Svirale prospekta sastoje se od registara Flûte grande 8’ i Montre 8’. Sviraonik slobodno stoji uz korsku ogradu s pogledom orguljaša prema orguljama. Na taj način orguljaš jako dobro čuje orgulje, te istovremeno može voditi zbor. Kao sržni tehnički element, zračnice s pomicaljkama primjenjuju se u kombinaciji s mehaničkom trakturom. Takav je sustav prokušan kroz stoljeća jer jamči dug životni vijek, a prije svega – pri odgovarajućoj konstrukciji – profinjeni i artikulacijski jasan način sviranja čime je omogućen živ glazbeni izražaj koji daje naslutiti izvorni zvuk puhačkog instrumenta. Naš cilj bio je u najboljoj umjetničko-obrtnič1) 2)
6
Nalaz 2008. g. iz pećine Hohle Fels Schelklingen 4. dinastija, Nekropola Giech
3) 4)
koj tradiciji izgraditi orgulje koje će predstavljati ono bitno iz golemog fundusa orguljarske tradicije i time pružiti glazbenu osnovu vrhunskom skladateljskom stvaralaštvu. Naravno, zahvaljujemo svim svojim suradnicima na njihovu zalaganju i zauzetosti pri gradnji ovih orgulja. Za ostvarenje ovog projekta veliku zahvalnost dugujem velečasnom gospodinu msgr. Franji Prstecu, gosp. doc. Anti Knešaureku i gosp. Pavlu Mašiću.
Wolfgang Eisenbarth
majstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator
Vitruvije, de Architektura G. Brenninger: Orgeln in Altbayern
5)
Kardinal Lehmann, Mainz 7
Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev. u Zagrebu
P
roizvodnja tona putem svirala počiva na načinu gradnje najstarijih instrumenata čovječanstva, kao što to dokazuju nalazi iz pretpovijesnog razdoblja 1). Takva konstrukcija, pri kojoj se stupac zraka oblikuje prolaskom kroz zračni kanal i dovodi do ruba labiuma, primjenjuje se kod 75% orguljskih svirala, te stoga govorimo o labijalnim sviralama. Osim njih postoje i jezične svirale koje su se razvile iz instrumenata od trstike, za što postoje svjedočanstva već iz 3. tisućljeća prije Krista 2). U 3. stoljeću prije Krista matematičar i fizičar imenom Ktesibije došao je na ideju da komprimirani zrak pomoću određene mehanike provede kroz poznate flaute i instrumente od trstike; tako su izumljene orgulje 3). U tom izvornom obliku orgulje su se vrlo dugo održale na carskom dvoru u Bizantu, no nikada im nije omogućen pristup u Istočnu Crkvu. Zapadna je, pak, Crkva prihvatila orgulje kao crkveni instrument negdje od 8. stoljeća i prvotno ih gradila u biskupskim crkvama. Godine 873. papa Ivan VIII zatražio je da mu biskup Anno von Freising pošalje orgulje zajedno s majstorom vještim u gradnji i sviranju 4).
Naravno, orgulje su se dalje tehnički razvijale i glazbeno se prilagođavale praksi muziciranja, te su konačno, zahvaljujući duhu kršćanstva, postale ono što su danas 5). Stoga gradnja kvalitetnih orgulja uvijek predstavlja vrlo zahtjevan cilj, budući da se zbog opsežnog broja skladbi visoke umjetničke izražajnosti, nastalih kroz najmanje četiri stoljeća, mora stvoriti instrument koji će slušatelju omogućiti da taj duhovni svijet i na osjetilan način pojmi. Kako bi se postigla za to potrebna estetika zvuka, graditelj orgulja mora težište svoga rada staviti na menzure i gradnju svirala kako bi došao do željenoga rezultata. Zvuk orgulja u prvom redu ovisi o akustičkim uvjetima prostora, sa ili bez posjetitelja, te o stilu i veličini orgulja. Navedene menzure svirala moraju služiti boji zvuka pojedinog registra, čujnosti u prostoru, a prije svega međusobnom spajanju u što većem broju varijanti, dakle cjelokupnom sustavu, i to uvijek imajući u vidu kulminirajuće momente orguljaške literature. Orgulje se u svakom prostoru trebaju takoreći ukomponirati i to ne samo u glazbenom, već i u arhitektonskom pogledu.
Ovdje u crkvi sv. Marka povijesno kućište, a time i fasada orgulja, predstavljaju unaprijed zadani okvir. Naš se, pak, zadatak sastojao u tome da glazbeni koncept planiranih orgulja tako ugradimo iza pročelja kako bi sve svirale imale dobar izgovor i pristupačnost, a osim toga kako bi i tehnički temelji bili postavljeni na optimalan način. Iz toga se razvio orguljski sklop: iza prospekta na širokom pročelju stoje svirale glavnog manuala, iza njih nešto uže svirale pozitiva, te iznad njih u punoj visini do svoda svirale trećeg manuala. Svirale pedala postavljene su niže od svirala manuala, pri čemu su pedalne zračnice okrenute za 90°. Svirale prospekta sastoje se od registara Flûte grande 8’ i Montre 8’. Sviraonik slobodno stoji uz korsku ogradu s pogledom orguljaša prema orguljama. Na taj način orguljaš jako dobro čuje orgulje, te istovremeno može voditi zbor. Kao sržni tehnički element, zračnice s pomicaljkama primjenjuju se u kombinaciji s mehaničkom trakturom. Takav je sustav prokušan kroz stoljeća jer jamči dug životni vijek, a prije svega – pri odgovarajućoj konstrukciji – profinjeni i artikulacijski jasan način sviranja čime je omogućen živ glazbeni izražaj koji daje naslutiti izvorni zvuk puhačkog instrumenta. Naš cilj bio je u najboljoj umjetničko-obrtnič1) 2)
6
Nalaz 2008. g. iz pećine Hohle Fels Schelklingen 4. dinastija, Nekropola Giech
3) 4)
koj tradiciji izgraditi orgulje koje će predstavljati ono bitno iz golemog fundusa orguljarske tradicije i time pružiti glazbenu osnovu vrhunskom skladateljskom stvaralaštvu. Naravno, zahvaljujemo svim svojim suradnicima na njihovu zalaganju i zauzetosti pri gradnji ovih orgulja. Za ostvarenje ovog projekta veliku zahvalnost dugujem velečasnom gospodinu msgr. Franji Prstecu, gosp. doc. Anti Knešaureku i gosp. Pavlu Mašiću.
Wolfgang Eisenbarth
majstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator
Vitruvije, de Architektura G. Brenninger: Orgeln in Altbayern
5)
Kardinal Lehmann, Mainz 7
Glazbena tradicija u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu
N
eraskidivo vezana za povijest grada Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove najstarije i najljepše građevine. I dok se na Kaptolu od osnutka zagrebačke biskupije 1094. g. razvija biskupski grad Zagreb, povlašten položaj „kraljevskoga i slobodnoga grada na brdu Gradecu zagrebačkome“ novoutvrđenom naselju dodijelio je ugarski kralj Bela IV. dokumentom poznatim pod imenom Zlatna bula iz 1242. g. netom nakon povlačenja Tatara. Već 1256. g. indirektno saznajemo za postojanje crkve sv. Marka – budući da je tada gradska općina Gradec dobila pravo održavanja godišnjeg sajma o blagdanu Markova – dok 1261. g. kraljica Marija, supruga Bele IV. uz pristanak zagrebačkog biskupa Filipa uspostavlja slobodnu gradsku župu sv. Marka pod patronatom Gradeca i ugarsko-hrvatskih kraljeva „izuzetu od svake jurisdikcije biskupskog dostojanstva“. Smatra se kako je župna crkva najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sudskim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa suprugom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime orguljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Bertuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se radilo o instrumentu drugom po veličini u čitavoj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale. Mijehove orgulja obično su gazila dva zvonara ili učenici ondašnje gornjograd-
8
blju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Hermanna Bolléa po nekim shvaćanjima krajnje radikalna obnova, te je crkva poprimila mnoga neogotička obilježja. Tada je dotadašnji renesansni zapadni portal zamijenjen novim neogotičkim, brojni cehovski oltari (njih dvanaestak) zamijenjeni su novim neogotičkim trima oltarima, a iz tog vremena datira i nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevalište na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer.
ske pučke škole, a od orguljaša se u tom razdoblju spominju Felicijan Belić (1742 – 1754), te neki Banek, na Gornjem gradu dobro poznat među pučanstvom. Kroz stoljeća mijenjao se i izgled crkve neprekidnim intervencijama, nerijetko uzrokovanim brojnim požarima i potresima. Smatra se da impozantni južni portal – iz urbanističkih razloga okrenut prema Goszpodszkoj vuliczi – datira s prijelaza 14. na 15. stoljeće, dok iz 1499. g. potječe nova kapela sv. Fabijana i Sebastijana na kojoj se nalazio najstariji sačuvani kameni grb grada iz 1409. g. Već od 1588. g. toranj sv. Marka posjeduje sat, a iz 1707. datiraju i dva najstarija zvona: zvono sv. Marije teško 1800 kg i zvono sv. Marka teško 1200 kg, kojima se pridružuju ona nešto mlađa posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Iliji. Iako se u nekoliko navrata pomišljalo na to da se crkva sruši (!), svaka od tih inicijativa na sreću je bila zaustavljena (1771., 1805. i 1848.), te je prevladalo mišljenje da se crkva temeljito obnovi. U razdo-
Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uistinu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u razdoblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada unutrašnjost crkve zadobiva današnji izgled prvenstveno zahvaljujući kamenim i brončanim djelima I. Meštrovića kao i freskama J. Kljakovića. Pozlaćen je svod, postavljen je novi kameni pod i kamena oplata zidova, te niša s Malim raspelom kao spomen na nekadašnji oltar sv. Križa pred kojim su svečanu prisegu davali gradski suci i hrvatski banovi (tradicija veli kako su se u niši čuvali važni dokumenti, uključujući i Zlatnu bulu). Zbog nezgrapnosti, staro je pjevalište zamijenjeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno kućište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svojstvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagradio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka. Upravo je Ora-
torijski zbor utemeljen 1920. g. posvjedočio na najbolji način obnovu sakralne glazbe u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Kao jedini pravno konstituirani crkveni zbor u Hrvatskoj, od osnutka je njegovao svjetsku, a posebice hrvatsku duhovnu i svjetovnu glazbenu baštinu. Zahvaljujući uglednim dirigentima zbor je praizveo mnoge vrijedne skladbe, održavši preko 1500 crkvenih i koncertnih nastupa, kao i redovitih prijenosa nedjeljnih sv. Misa iz župne crkve sv. Marka na tadašnjem Radiju Zagreb, sve do prestanka djelovanja 1945. g. Otada glazbena aktivnost iz razumljivih razloga stagnira, sve do ponovne obnove Oratorijskog zbora 1987. g. na inicijativu prof. Nevena Valenta i prof. Vladimira Kranjčevića, uz podršku tadašnjeg župnika vlč. Mihaela Dudaša (koji je također inicirao još jednu obnovu crkve u periodu 1970-1974) i mnogih drugih mladih entuzijasta. Kako je u posljednje vrijeme instrument A. Faullenda – Heferera pokazivao stanje iznimne zapuštenosti, prije svega po pitanju pneumatske trakture i opskrbe zrakom, kao i neadekvatno profilirane dispozicije, odlučilo se pristupiti obnovi i proširenju dispozicije za što je bila angažirana radionica Wolfganga J. Brauna 2001. g. Ni spomenuti zahvat, kao niti oni prethodni, nažalost nije rezultirao kvalitetnim i zadovoljavajućim rješenjem već je samo produbio probleme, te se 2009. g. počelo razmišljati o nabavci novog instrumenta mehaničke trakture. U dogovoru s predstavnicima konzervatorske struke došlo se do zaključka kako je najbolje rješenje ugradnja novog instrumenta u povijesno kućište koje datira s konca 19. stoljeća, budući da recentne primjere takve slične, provjereno dobre prakse nalazimo u mnogim važnim crkvama europskih zemalja. Između više ponuda renomiranih, mahom inozemnih orguljarskih radionica izabrana je ona Majstorske radionice Wolfganga Eisenbartha (Passau) čija je kvaliteta i stručnost 9
Glazbena tradicija u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu
N
eraskidivo vezana za povijest grada Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove najstarije i najljepše građevine. I dok se na Kaptolu od osnutka zagrebačke biskupije 1094. g. razvija biskupski grad Zagreb, povlašten položaj „kraljevskoga i slobodnoga grada na brdu Gradecu zagrebačkome“ novoutvrđenom naselju dodijelio je ugarski kralj Bela IV. dokumentom poznatim pod imenom Zlatna bula iz 1242. g. netom nakon povlačenja Tatara. Već 1256. g. indirektno saznajemo za postojanje crkve sv. Marka – budući da je tada gradska općina Gradec dobila pravo održavanja godišnjeg sajma o blagdanu Markova – dok 1261. g. kraljica Marija, supruga Bele IV. uz pristanak zagrebačkog biskupa Filipa uspostavlja slobodnu gradsku župu sv. Marka pod patronatom Gradeca i ugarsko-hrvatskih kraljeva „izuzetu od svake jurisdikcije biskupskog dostojanstva“. Smatra se kako je župna crkva najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sudskim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa suprugom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime orguljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Bertuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se radilo o instrumentu drugom po veličini u čitavoj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale. Mijehove orgulja obično su gazila dva zvonara ili učenici ondašnje gornjograd-
8
blju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Hermanna Bolléa po nekim shvaćanjima krajnje radikalna obnova, te je crkva poprimila mnoga neogotička obilježja. Tada je dotadašnji renesansni zapadni portal zamijenjen novim neogotičkim, brojni cehovski oltari (njih dvanaestak) zamijenjeni su novim neogotičkim trima oltarima, a iz tog vremena datira i nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevalište na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer.
ske pučke škole, a od orguljaša se u tom razdoblju spominju Felicijan Belić (1742 – 1754), te neki Banek, na Gornjem gradu dobro poznat među pučanstvom. Kroz stoljeća mijenjao se i izgled crkve neprekidnim intervencijama, nerijetko uzrokovanim brojnim požarima i potresima. Smatra se da impozantni južni portal – iz urbanističkih razloga okrenut prema Goszpodszkoj vuliczi – datira s prijelaza 14. na 15. stoljeće, dok iz 1499. g. potječe nova kapela sv. Fabijana i Sebastijana na kojoj se nalazio najstariji sačuvani kameni grb grada iz 1409. g. Već od 1588. g. toranj sv. Marka posjeduje sat, a iz 1707. datiraju i dva najstarija zvona: zvono sv. Marije teško 1800 kg i zvono sv. Marka teško 1200 kg, kojima se pridružuju ona nešto mlađa posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Iliji. Iako se u nekoliko navrata pomišljalo na to da se crkva sruši (!), svaka od tih inicijativa na sreću je bila zaustavljena (1771., 1805. i 1848.), te je prevladalo mišljenje da se crkva temeljito obnovi. U razdo-
Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uistinu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u razdoblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada unutrašnjost crkve zadobiva današnji izgled prvenstveno zahvaljujući kamenim i brončanim djelima I. Meštrovića kao i freskama J. Kljakovića. Pozlaćen je svod, postavljen je novi kameni pod i kamena oplata zidova, te niša s Malim raspelom kao spomen na nekadašnji oltar sv. Križa pred kojim su svečanu prisegu davali gradski suci i hrvatski banovi (tradicija veli kako su se u niši čuvali važni dokumenti, uključujući i Zlatnu bulu). Zbog nezgrapnosti, staro je pjevalište zamijenjeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno kućište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svojstvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagradio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka. Upravo je Ora-
torijski zbor utemeljen 1920. g. posvjedočio na najbolji način obnovu sakralne glazbe u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Kao jedini pravno konstituirani crkveni zbor u Hrvatskoj, od osnutka je njegovao svjetsku, a posebice hrvatsku duhovnu i svjetovnu glazbenu baštinu. Zahvaljujući uglednim dirigentima zbor je praizveo mnoge vrijedne skladbe, održavši preko 1500 crkvenih i koncertnih nastupa, kao i redovitih prijenosa nedjeljnih sv. Misa iz župne crkve sv. Marka na tadašnjem Radiju Zagreb, sve do prestanka djelovanja 1945. g. Otada glazbena aktivnost iz razumljivih razloga stagnira, sve do ponovne obnove Oratorijskog zbora 1987. g. na inicijativu prof. Nevena Valenta i prof. Vladimira Kranjčevića, uz podršku tadašnjeg župnika vlč. Mihaela Dudaša (koji je također inicirao još jednu obnovu crkve u periodu 1970-1974) i mnogih drugih mladih entuzijasta. Kako je u posljednje vrijeme instrument A. Faullenda – Heferera pokazivao stanje iznimne zapuštenosti, prije svega po pitanju pneumatske trakture i opskrbe zrakom, kao i neadekvatno profilirane dispozicije, odlučilo se pristupiti obnovi i proširenju dispozicije za što je bila angažirana radionica Wolfganga J. Brauna 2001. g. Ni spomenuti zahvat, kao niti oni prethodni, nažalost nije rezultirao kvalitetnim i zadovoljavajućim rješenjem već je samo produbio probleme, te se 2009. g. počelo razmišljati o nabavci novog instrumenta mehaničke trakture. U dogovoru s predstavnicima konzervatorske struke došlo se do zaključka kako je najbolje rješenje ugradnja novog instrumenta u povijesno kućište koje datira s konca 19. stoljeća, budući da recentne primjere takve slične, provjereno dobre prakse nalazimo u mnogim važnim crkvama europskih zemalja. Između više ponuda renomiranih, mahom inozemnih orguljarskih radionica izabrana je ona Majstorske radionice Wolfganga Eisenbartha (Passau) čija je kvaliteta i stručnost 9
D
anašnja glazbena aktivnost u Crkvi sv. Marka obuhvaća djelovanje Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci koji je do danas održao preko dvije tisuće i petsto različitih javnih i koncertnih nastupa, potom organizaciju Festivala sv. Marka zahvaljujući kojem već 13 godina prostor Crkve sv. Marka ugošćuje velik broj vrhunskih inozemnih i domaćih umjetnika, kao i djelovanje Solista sv. Marka čiji raznoliki repertoar sadrži djela renesansne i barokne glazbe, glagoljaške napjeve, djela suvremenih hrvatskih skladatelja i svjetsku baštinu dvadesetog stoljeća.
dokazana ne samo velikim brojem instrumenata građenim u crkvama i koncertnim dvoranama Europe i Azije, već u posljednje vrijeme i novim instrumentima u stolnim crkvama u Požegi i Zadru, te župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu. Jedan od reprezentativnih primjera ove radionice svakako su orgulje Katedrale u Passau, ujedno i najveće orgulje među svim europskim katedralama s preko 18000 svirala. U tom smislu, odlučili smo se povjeriti projekt izrade novih orgulja upravo g. Wolfgangu Eisenbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio doc. Ante Knešaurek, glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nove orgulje posebnost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljske graditeljske škole. U tehničkom pogledu opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima (iznimno preciznom i fleksibilnom mehaničkom trakturom, te nadasve efikasnim žaluzijama), orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako liturgijskog, tako i koncertnog repertoara. Time je na najljepši i najsvečaniji način zaokružena recentna temeljita obnova župne crkve sv. Marka koju je u posljednjem desetljeću 10
proveo msgr. Franjo Prstec, 66. po redu župnik sv. Marka. U dugotrajnom procesu obnove koji je započeo njegovim dolaskom na mjesto župnika 1998. g., neumornim angažmanom msgr. Prsteca i njegovih pastoralnih suradnika postavljen je novi glavni oltar, restaurirane freske i prozori, očišćena unutrašnjost crkve i restauriran pozlaćeni svod kao i oba portala, obnovljena je fasada crkve i krov s potpuno novim glaziranim crijepom, postavljen novi sustav grijanja, rasvjete, razglasa i kompletnih električnih instalacija (kako u crkvi, tako i u kapeli sv. Fabijana i Sebastijana), a iznimno uspjelim kopijama Meštrovićeva originalnog centralnog svijećnjaka i vjerničkih klupâ osigurana bolja funkcionalnost crkvenog prostora. Nove orgulje, nadamo se, još će kvalitetnije i bolje pridonijeti liturgijskim i glazbenim aktivnostima ove najstarije župne crkve grada Zagreba, pod čijim svodovima već dulje od 650 godina odzvanja neprekinuto suglasje orguljskih svirala i vjerničkoga puka.
Do današnjih dana glazbeni ravnatelji u Crkvi sv. Marka uvijek su bili profesori Muzičke akademije u Zagrebu: Franjo Vilhar Kalski, Franjo Dugan, Mladen Pozaić, Mladen Stahuljak, Juraj Stahuljak, Vladimir Kranjčević, a posljednjih godina umjetničko vodstvo preuzimaju hrvatski dirigenti mlađe generacije: Marijan Sivoš, Igor Cecić, Ivan Repušić, Tomislav Fačini, Matija Fortuna i Jurica Petar Petrač. Orguljaši Crkve sv. Marka uvijek su bili istaknuti hrvatski orguljaši poput Čedomila Dugana, s. Vilke Šimecki, Alena Kopunovića – Legetina i
Pavla Mašića. Ulogu psalmista Crkve sv. Marka posljednjih godina nose istaknuti operni pjevački umjetnici poput Tomislava Neralića, Vitomira Marofa, Ozrena Bilušića, Adama Vidovića, Matije Meića, Antonija Bogojevića i Nevena Valenta. Koncerti ciklusa ˝GLAZBA U CRKVI SV. MARKA˝ događaju se jednom do dva puta mjesečno (ovisno o mjesecu) s početkom u 12:15h. Brojni gosti i turisti Zagreba, kao i sami Zagrepčani koji vole glazbu, dolaze u pohode Crkvi sv. Marka u to vrijeme samo s jednom idejom: da uživaju u glazbi na Gornjem gradu pod drevnim svodovima Crkve sv. Marka slušajući njezine pjevače i instrumentaliste. Ovakvi koncerti održavaju se u mnogim europskim gradovima i daju posebnu draž nedjeljnom zagrebačkom popodnevu. Ovim ciklusom obnavlja se tako nakon punih 70 godina tradicija koncerata koji su se u Crkvi sv. Marka odvijali u prvoj polovici 20. stoljeća.
prof. Neven Valent
prefekt Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci i ravnatelj Festivala sv. Marka
mr. art. Pavao Mašić
Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu Glavni orguljaš župne crkve sv. Marka ev. Zagreb – Gornji grad 11
D
anašnja glazbena aktivnost u Crkvi sv. Marka obuhvaća djelovanje Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci koji je do danas održao preko dvije tisuće i petsto različitih javnih i koncertnih nastupa, potom organizaciju Festivala sv. Marka zahvaljujući kojem već 13 godina prostor Crkve sv. Marka ugošćuje velik broj vrhunskih inozemnih i domaćih umjetnika, kao i djelovanje Solista sv. Marka čiji raznoliki repertoar sadrži djela renesansne i barokne glazbe, glagoljaške napjeve, djela suvremenih hrvatskih skladatelja i svjetsku baštinu dvadesetog stoljeća.
dokazana ne samo velikim brojem instrumenata građenim u crkvama i koncertnim dvoranama Europe i Azije, već u posljednje vrijeme i novim instrumentima u stolnim crkvama u Požegi i Zadru, te župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu. Jedan od reprezentativnih primjera ove radionice svakako su orgulje Katedrale u Passau, ujedno i najveće orgulje među svim europskim katedralama s preko 18000 svirala. U tom smislu, odlučili smo se povjeriti projekt izrade novih orgulja upravo g. Wolfgangu Eisenbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio doc. Ante Knešaurek, glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nove orgulje posebnost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljske graditeljske škole. U tehničkom pogledu opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima (iznimno preciznom i fleksibilnom mehaničkom trakturom, te nadasve efikasnim žaluzijama), orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako liturgijskog, tako i koncertnog repertoara. Time je na najljepši i najsvečaniji način zaokružena recentna temeljita obnova župne crkve sv. Marka koju je u posljednjem desetljeću 10
proveo msgr. Franjo Prstec, 66. po redu župnik sv. Marka. U dugotrajnom procesu obnove koji je započeo njegovim dolaskom na mjesto župnika 1998. g., neumornim angažmanom msgr. Prsteca i njegovih pastoralnih suradnika postavljen je novi glavni oltar, restaurirane freske i prozori, očišćena unutrašnjost crkve i restauriran pozlaćeni svod kao i oba portala, obnovljena je fasada crkve i krov s potpuno novim glaziranim crijepom, postavljen novi sustav grijanja, rasvjete, razglasa i kompletnih električnih instalacija (kako u crkvi, tako i u kapeli sv. Fabijana i Sebastijana), a iznimno uspjelim kopijama Meštrovićeva originalnog centralnog svijećnjaka i vjerničkih klupâ osigurana bolja funkcionalnost crkvenog prostora. Nove orgulje, nadamo se, još će kvalitetnije i bolje pridonijeti liturgijskim i glazbenim aktivnostima ove najstarije župne crkve grada Zagreba, pod čijim svodovima već dulje od 650 godina odzvanja neprekinuto suglasje orguljskih svirala i vjerničkoga puka.
Do današnjih dana glazbeni ravnatelji u Crkvi sv. Marka uvijek su bili profesori Muzičke akademije u Zagrebu: Franjo Vilhar Kalski, Franjo Dugan, Mladen Pozaić, Mladen Stahuljak, Juraj Stahuljak, Vladimir Kranjčević, a posljednjih godina umjetničko vodstvo preuzimaju hrvatski dirigenti mlađe generacije: Marijan Sivoš, Igor Cecić, Ivan Repušić, Tomislav Fačini, Matija Fortuna i Jurica Petar Petrač. Orguljaši Crkve sv. Marka uvijek su bili istaknuti hrvatski orguljaši poput Čedomila Dugana, s. Vilke Šimecki, Alena Kopunovića – Legetina i
Pavla Mašića. Ulogu psalmista Crkve sv. Marka posljednjih godina nose istaknuti operni pjevački umjetnici poput Tomislava Neralića, Vitomira Marofa, Ozrena Bilušića, Adama Vidovića, Matije Meića, Antonija Bogojevića i Nevena Valenta. Koncerti ciklusa ˝GLAZBA U CRKVI SV. MARKA˝ događaju se jednom do dva puta mjesečno (ovisno o mjesecu) s početkom u 12:15h. Brojni gosti i turisti Zagreba, kao i sami Zagrepčani koji vole glazbu, dolaze u pohode Crkvi sv. Marka u to vrijeme samo s jednom idejom: da uživaju u glazbi na Gornjem gradu pod drevnim svodovima Crkve sv. Marka slušajući njezine pjevače i instrumentaliste. Ovakvi koncerti održavaju se u mnogim europskim gradovima i daju posebnu draž nedjeljnom zagrebačkom popodnevu. Ovim ciklusom obnavlja se tako nakon punih 70 godina tradicija koncerata koji su se u Crkvi sv. Marka odvijali u prvoj polovici 20. stoljeća.
prof. Neven Valent
prefekt Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci i ravnatelj Festivala sv. Marka
mr. art. Pavao Mašić
Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu Glavni orguljaš župne crkve sv. Marka ev. Zagreb – Gornji grad 11
1. gudača: violina, viola, violončelo, kontrabas
Dispozicija orgulja u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu
2. limenih puhača: trublja, trombon 3. drvenih puhača: flaute, oboa i engleski rog.
G
radeći cjelokupnu hrvatsku povijest na temeljima kršćanstva, župna crkva sv. Marka na svojevrsni način predstavlja zaštitni znak naše povijesti, poglavito one kontinentalnog dijela Hrvatske. U toj crkvi tako su se čuvali brojni spisi i važne isprave staroga Zagreba, cehovi su imali svoje oltare, krstila su se zagrebačka djeca, tamo su sklapali brakove i pokapali se naši predci. Imajući u vidu te važne povijesno - kulturološke fakte, nije mi bila nimalo lagana zadaća sastaviti dispoziciju (vrstu i raspored zvučećih orguljskih registara) za najstariju župnu crkvu grada Zagreba. Takva prilika svakom se orguljašu pruža tek jednom, a možda niti jednom u životu, te mi je bila osobita čast, ali i velika odgovornost prihvatiti se sastavljanja samoga tkiva instrumenta. Posavjetovavši se s orguljašem sv. Marka i kolegom Pavlom Mašićem, akademikom Anđelkom Klobučarom te, dakako, župnikom msgr. Franjom Prstecom – bez čijeg velikog angažmana uopće ne bi bilo novih orgulja – došli smo do zaključka kako crkva tolike i takove povijesne i kulturne važnosti za Hrvatsku zaista mora posjedovati reprezentativni instrument europskoga kalibra. Odlučili smo se za gradnju instrumenta francuske dispozicije, prvenstveno iz razloga što su do danas, nažalost, orgulje francuskog tipa u našoj sredini nepoznanica, te je ovo bila idealna prilika da se i crkvena i sekularna glazba obogati novom vrstom zvuka, ali i da se prije svega obrazuje kako publika, tako i struka. Naš izbor pao je na njemačku radionicu Eisenbarth iz Passaua koja već desetljećima proučava francuske orgulje, restaurira i gradi nove instrumente u tom smjeru imajući za uzor velikog francuskog graditelja orgulja Aristidea Cavaille – Colla. Već je krajem XIX. stoljeća francuski skladatelj i orguljaš Charles – Marie Widor ustvrdio kako otac francuske orguljaške glazbe nije niti jedan od francuskih skladatelja, nego upravo Aristide Cavaille-Coll, majstor jake umjetničke vizije koji je u orguljarstvo unio brojne ino-
12
Ove tri velike skupine registara raspodijeljene su na tri manuala (redovi tipaka koji se sviraju prstima) i pedal (klavijatura koja se svira nogama), čiji je opseg primjeren za izvođenje i najzahtjevnijih suvremenih kompozicija.
vacije, olakšao sviranje orgulja, proširio opsege manuala i pedala, oplemenio kvalitetu zvuka te jednom riječju postavio standard na kojeg su se kasnije nadovezali gotovo svi svjetski graditelji orgulja. Naime, ukoliko se prošećemo jezgrom Zagreba, svakako ćemo primjetiti nekoliko većih i važnih crkava u samom središtu grada. Tu je prije svega Katedrala Uznesenja BDM s velikim kasnoromantičnim njemačkim instrumentom tvrtke Walcker iz Ludwigsburga (1855.), potom Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj na čijem se koru nalaze velike orgulje austrijske tvrtke Rieger iz 1905. g. i naposljetku Crkva sv. Franje na Kaptolu čije su orgulje rad iste tvrtke kao i u Bazilici. Već pri samom letimičnom opažanju nameće se zaključak kako u svim spomenutim crkvama stoje instrumenti germanskog profila zvuka (neki od njih nažalost narušenog foničkog korpusa uslijed loših intervencija stranih tvrtki). Upravo je to bio još jedan od razloga da crkva sv.
Marka dobije nešto zaista unikatno - orgulje francuskog, u kontinentalnoj Hrvatskoj još nepoznatog profila zvuka. Naime, francuska tradicija gradnje orgulja nije nipošto manje značajna od njemačke, no zbog geografske blizine germanskih zemalja kroz prošlost su se u većini slučajeva kod nas gradile manje orgulje, južnoaustrijskog tipa, nerijetko neupotrebljive za koncertnu praksu. Francuski tip orgulja u mnogočemu se razlikuje od germanskog profila instrumenta, ponajprije nazivljem registara, koji je dakako, romanski, zatim zaobljenošću zvuka labijalnih svirala (flaute, principali), te bogatstvom jezičnih registara (trompeta, oboa, engleski rog, klarinet), koji su za razliku od germanskog tipa istih registara mnogo zaobljenijeg i toplijeg zvuka. Posebnost ovih orgulja je i u činjenici da imitiraju zvuk velikog simfonijskog orkestra, te iz tog razloga posjeduju tri cjelokupno izgrađena „kora“ registara (najdublje registre, srednje i visoke registre) i to porodice :
Prvi manual naziva se Grand Orgue što bi u doslovnom prijevodu značilo „velike orgulje“ i zapravo predstavlja raspored najsnažnijih registara u čijem se sastavu nalaze registri iz ranije spomenute tri orkestralne skupine. Tako se na Grand Orgue kao predstavnici labijalnih registara nalaze Montre 8’ i Flute grande 8’ (od kojih dio svirala stoji u samom prospektu orgulja), od gudačih Gambe 8’, te od jezične skupine svirala Trompette 8’. Ovdje valja spomenuti i ostale registre koji su „tipični“ za većinu orgulja poput registara Bourdon 16’ i Bourdon 8’, zatim registre koji zvuče oktavu više od svojih istoimenih predstavnika poput Flute 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, te karakteristične registre koji daju blještavilo i alikvotnu krunu zvuka, tzv. miksture, koje su na prvom manualu predstavljene registrom Fourniture 1 1/3’ (na trećem manualu nalazi se korespondentni registar Plein Jeu 2 2/3’, dok je na pozitivu u toj funkciji prisutan Larigot 1 1/3’). Drugi manual klasicistički je pozitiv, cjelina koja se svojim registrima predstavlja kao solistička dionica po karakterističnom registru korneta ovdje razloženim na registre koji su njegovi sastavni dijelovi (Bourdon 8’, Flute douce 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, Tierce 1 3/5’). Na taj način nešto tanjim zvukom korespondira mnogo snažnijem registru Grand Cornet 8’ prvog manuala, a dodatni izbor pružaju solistički profilirani labijalni registar Quintade 8’, te jezični registri Cromorne 8’ i Voix humaine 8’. Treći manual u svojoj pak bazi posjeduje elegantni, ali izrazito noseći registar Violoncelle 16’ koji zajedno sa Gambom 8’ i registrom Viole 4’ te Voix céléste 8’ izvanredno imitira gudački orkestar i pruža anđeoski miran glaz13
1. gudača: violina, viola, violončelo, kontrabas
Dispozicija orgulja u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu
2. limenih puhača: trublja, trombon 3. drvenih puhača: flaute, oboa i engleski rog.
G
radeći cjelokupnu hrvatsku povijest na temeljima kršćanstva, župna crkva sv. Marka na svojevrsni način predstavlja zaštitni znak naše povijesti, poglavito one kontinentalnog dijela Hrvatske. U toj crkvi tako su se čuvali brojni spisi i važne isprave staroga Zagreba, cehovi su imali svoje oltare, krstila su se zagrebačka djeca, tamo su sklapali brakove i pokapali se naši predci. Imajući u vidu te važne povijesno - kulturološke fakte, nije mi bila nimalo lagana zadaća sastaviti dispoziciju (vrstu i raspored zvučećih orguljskih registara) za najstariju župnu crkvu grada Zagreba. Takva prilika svakom se orguljašu pruža tek jednom, a možda niti jednom u životu, te mi je bila osobita čast, ali i velika odgovornost prihvatiti se sastavljanja samoga tkiva instrumenta. Posavjetovavši se s orguljašem sv. Marka i kolegom Pavlom Mašićem, akademikom Anđelkom Klobučarom te, dakako, župnikom msgr. Franjom Prstecom – bez čijeg velikog angažmana uopće ne bi bilo novih orgulja – došli smo do zaključka kako crkva tolike i takove povijesne i kulturne važnosti za Hrvatsku zaista mora posjedovati reprezentativni instrument europskoga kalibra. Odlučili smo se za gradnju instrumenta francuske dispozicije, prvenstveno iz razloga što su do danas, nažalost, orgulje francuskog tipa u našoj sredini nepoznanica, te je ovo bila idealna prilika da se i crkvena i sekularna glazba obogati novom vrstom zvuka, ali i da se prije svega obrazuje kako publika, tako i struka. Naš izbor pao je na njemačku radionicu Eisenbarth iz Passaua koja već desetljećima proučava francuske orgulje, restaurira i gradi nove instrumente u tom smjeru imajući za uzor velikog francuskog graditelja orgulja Aristidea Cavaille – Colla. Već je krajem XIX. stoljeća francuski skladatelj i orguljaš Charles – Marie Widor ustvrdio kako otac francuske orguljaške glazbe nije niti jedan od francuskih skladatelja, nego upravo Aristide Cavaille-Coll, majstor jake umjetničke vizije koji je u orguljarstvo unio brojne ino-
12
Ove tri velike skupine registara raspodijeljene su na tri manuala (redovi tipaka koji se sviraju prstima) i pedal (klavijatura koja se svira nogama), čiji je opseg primjeren za izvođenje i najzahtjevnijih suvremenih kompozicija.
vacije, olakšao sviranje orgulja, proširio opsege manuala i pedala, oplemenio kvalitetu zvuka te jednom riječju postavio standard na kojeg su se kasnije nadovezali gotovo svi svjetski graditelji orgulja. Naime, ukoliko se prošećemo jezgrom Zagreba, svakako ćemo primjetiti nekoliko većih i važnih crkava u samom središtu grada. Tu je prije svega Katedrala Uznesenja BDM s velikim kasnoromantičnim njemačkim instrumentom tvrtke Walcker iz Ludwigsburga (1855.), potom Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj na čijem se koru nalaze velike orgulje austrijske tvrtke Rieger iz 1905. g. i naposljetku Crkva sv. Franje na Kaptolu čije su orgulje rad iste tvrtke kao i u Bazilici. Već pri samom letimičnom opažanju nameće se zaključak kako u svim spomenutim crkvama stoje instrumenti germanskog profila zvuka (neki od njih nažalost narušenog foničkog korpusa uslijed loših intervencija stranih tvrtki). Upravo je to bio još jedan od razloga da crkva sv.
Marka dobije nešto zaista unikatno - orgulje francuskog, u kontinentalnoj Hrvatskoj još nepoznatog profila zvuka. Naime, francuska tradicija gradnje orgulja nije nipošto manje značajna od njemačke, no zbog geografske blizine germanskih zemalja kroz prošlost su se u većini slučajeva kod nas gradile manje orgulje, južnoaustrijskog tipa, nerijetko neupotrebljive za koncertnu praksu. Francuski tip orgulja u mnogočemu se razlikuje od germanskog profila instrumenta, ponajprije nazivljem registara, koji je dakako, romanski, zatim zaobljenošću zvuka labijalnih svirala (flaute, principali), te bogatstvom jezičnih registara (trompeta, oboa, engleski rog, klarinet), koji su za razliku od germanskog tipa istih registara mnogo zaobljenijeg i toplijeg zvuka. Posebnost ovih orgulja je i u činjenici da imitiraju zvuk velikog simfonijskog orkestra, te iz tog razloga posjeduju tri cjelokupno izgrađena „kora“ registara (najdublje registre, srednje i visoke registre) i to porodice :
Prvi manual naziva se Grand Orgue što bi u doslovnom prijevodu značilo „velike orgulje“ i zapravo predstavlja raspored najsnažnijih registara u čijem se sastavu nalaze registri iz ranije spomenute tri orkestralne skupine. Tako se na Grand Orgue kao predstavnici labijalnih registara nalaze Montre 8’ i Flute grande 8’ (od kojih dio svirala stoji u samom prospektu orgulja), od gudačih Gambe 8’, te od jezične skupine svirala Trompette 8’. Ovdje valja spomenuti i ostale registre koji su „tipični“ za većinu orgulja poput registara Bourdon 16’ i Bourdon 8’, zatim registre koji zvuče oktavu više od svojih istoimenih predstavnika poput Flute 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, te karakteristične registre koji daju blještavilo i alikvotnu krunu zvuka, tzv. miksture, koje su na prvom manualu predstavljene registrom Fourniture 1 1/3’ (na trećem manualu nalazi se korespondentni registar Plein Jeu 2 2/3’, dok je na pozitivu u toj funkciji prisutan Larigot 1 1/3’). Drugi manual klasicistički je pozitiv, cjelina koja se svojim registrima predstavlja kao solistička dionica po karakterističnom registru korneta ovdje razloženim na registre koji su njegovi sastavni dijelovi (Bourdon 8’, Flute douce 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, Tierce 1 3/5’). Na taj način nešto tanjim zvukom korespondira mnogo snažnijem registru Grand Cornet 8’ prvog manuala, a dodatni izbor pružaju solistički profilirani labijalni registar Quintade 8’, te jezični registri Cromorne 8’ i Voix humaine 8’. Treći manual u svojoj pak bazi posjeduje elegantni, ali izrazito noseći registar Violoncelle 16’ koji zajedno sa Gambom 8’ i registrom Viole 4’ te Voix céléste 8’ izvanredno imitira gudački orkestar i pruža anđeoski miran glaz13
beni ugođaj. Pored toga, na trećem se manualu nalazi kor jezičnih registra koji predstavlja puhače instrumente iz orkestra poput Hautbois 8’ (oboa), Trompette harmonique 8’ (trublja), Cor anglais 16’ (engleski rog) te Clairon 4’ (piccolo trublja). Njima se pridružuju labijalni registri Cor de nuit 8’, Flute harmonique 8’ i Flute octaviante 4’, te Octavin harmonique 2’. Posebna dinamička rafiniranost zvuka omogućena je stavljanjem svirala drugog i trećeg manuala u zasebne drvene ormare čija vratašca (žaluzije) orguljaš po želji može zatvarati i otvarati upravljajući njima sa sviraonika. Na koncu su pedalni registri, kako je i za pretpostaviti, oni koji nose čitav temelj orgulja. Svirale pedalnih registara odlikuju se snagom i zaokruženošću tona, a svojom veličinom nerijetko prelaze visinu od 4 metra. Među njima se izdvajaju nezaobilazni Soubasse 16’ – tihi, ali pouzdani temelj orgulja, potom čvrsti Principal 16’, te svakako snažan Bombarde 16’ koji svojim zvukom imitira trombon i tubu u velikom orkestru, dočim je solidna zvukovna podloga osigurana je s još tri registra: Trompette 8’, Basse ouverte 8’ i Principal 8’. U tehničkom smislu nove su orgulje izvedene upotrebom mehaničkog tipa trakture (spoja sviraonika i svirala) čije su kvalitete dugovječnost i jednostavnije održavanje, kao i izrazito
precizan i neposredan utjecaj na izgovor svirala čime je posljedično zajamčena potpuna kontrola tijekom sviranja instrumenta. Mogućnost pohranjivanja više od 4000 zvukovnih kombinacija, kao i iznimno kvalitetno izveden sustav žaluzija jednako su važni, budući da orguljašu pružaju brojne mogućnosti oblikovanja zvuka i na taj način omogućuju krajnje suvereno vladanje instrumentom.
Dispozicija novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka (Wolfgang Eisenbarth, op. 380, Passau)
Jedinstveni primjer ovakve vrste instrumenta u Hrvatskoj, orgulje u župnoj crkvi sv. Marka nastale u radionici njemačkog graditelja Wolfganga Eisenbartha svrstavaju se tako u unikatni majstorski rad najviše kvalitete. Sa željom da orgulje župne crkve sv. Marka sviraju dugi niz godina Bogu na slavu, a bližnjemu na korist, izražavam svoju zahvalnost msgr. Franji Prstecu što je svojim trudom i zalaganjem, te velikim ulogom u duhovnu kulturu Zagreba omogućio izgradnju ovako kvalitetnog i velikog instrumenta.
1. Bourdon 16’ 23. Violon-Celle 16’ 2. Montre 8’ 24. Diapason 8’ 3. Flûte grande 8’ 25. Flûte harmonique 8’ 4. Bourdon 8’ 26. Cor de nuit 8’ 5. Gambe 8’ 27. Gambe 8’ 6. Prestant 4’ 28. Voix celeste 8’ 7. Flûte 4’ 29. Flûte octaviante 4’ 8. Quinte 2 2/3’ 30. Viole 4’ 9. Doublette 2’ 31. Octavin 2’ 10. Cornet V 8’ 32. Plein jeu II – V 2 2/3’ 11. Fourniture V 1 1/3’ 33. Cor anglais 16’ 12. Trompette 8’ 34. Trompette harmonique 8’ 35. Hautbois 8’ 36. Clairon 4’ Tremblant
doc. mr. art. Ante Knešaurek
Muzička akademija Sveučilišta u Zagreb Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u Sveučilišta u Zagrebu Glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu
I. manual: Grand Orgue III. manual: Récit expressif 4 C-c C-c4
II. manual: Positif expressif Pedal C-c4 C-g1
13. Bourdon 14. Quintade 15. Prestant 16. Flûte douce 17. Nazard 18. Doublette 19. Tierce 20. Larigot 21. Cromorne 22. Voix humaine Tremblant
8’ 37. Principal 16’ 8’ - Principal 8’ 4’ 38. Soubbasse 16’ 4’ 39. Basse ouverte 8’ 2 2/3’ 40. Bombarde 16’ 2’ 41. Trompette 8’ 1 3/5’ 1 1/3’ 8’ 8’
Spojevi: II-I, III-I, III-II, III-P, II-P, I-P, Super III-I, Super III-II, Super III, Sub III-I, Sub III-II, Sub III 14
15
beni ugođaj. Pored toga, na trećem se manualu nalazi kor jezičnih registra koji predstavlja puhače instrumente iz orkestra poput Hautbois 8’ (oboa), Trompette harmonique 8’ (trublja), Cor anglais 16’ (engleski rog) te Clairon 4’ (piccolo trublja). Njima se pridružuju labijalni registri Cor de nuit 8’, Flute harmonique 8’ i Flute octaviante 4’, te Octavin harmonique 2’. Posebna dinamička rafiniranost zvuka omogućena je stavljanjem svirala drugog i trećeg manuala u zasebne drvene ormare čija vratašca (žaluzije) orguljaš po želji može zatvarati i otvarati upravljajući njima sa sviraonika. Na koncu su pedalni registri, kako je i za pretpostaviti, oni koji nose čitav temelj orgulja. Svirale pedalnih registara odlikuju se snagom i zaokruženošću tona, a svojom veličinom nerijetko prelaze visinu od 4 metra. Među njima se izdvajaju nezaobilazni Soubasse 16’ – tihi, ali pouzdani temelj orgulja, potom čvrsti Principal 16’, te svakako snažan Bombarde 16’ koji svojim zvukom imitira trombon i tubu u velikom orkestru, dočim je solidna zvukovna podloga osigurana je s još tri registra: Trompette 8’, Basse ouverte 8’ i Principal 8’. U tehničkom smislu nove su orgulje izvedene upotrebom mehaničkog tipa trakture (spoja sviraonika i svirala) čije su kvalitete dugovječnost i jednostavnije održavanje, kao i izrazito
precizan i neposredan utjecaj na izgovor svirala čime je posljedično zajamčena potpuna kontrola tijekom sviranja instrumenta. Mogućnost pohranjivanja više od 4000 zvukovnih kombinacija, kao i iznimno kvalitetno izveden sustav žaluzija jednako su važni, budući da orguljašu pružaju brojne mogućnosti oblikovanja zvuka i na taj način omogućuju krajnje suvereno vladanje instrumentom.
Dispozicija novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka (Wolfgang Eisenbarth, op. 380, Passau)
Jedinstveni primjer ovakve vrste instrumenta u Hrvatskoj, orgulje u župnoj crkvi sv. Marka nastale u radionici njemačkog graditelja Wolfganga Eisenbartha svrstavaju se tako u unikatni majstorski rad najviše kvalitete. Sa željom da orgulje župne crkve sv. Marka sviraju dugi niz godina Bogu na slavu, a bližnjemu na korist, izražavam svoju zahvalnost msgr. Franji Prstecu što je svojim trudom i zalaganjem, te velikim ulogom u duhovnu kulturu Zagreba omogućio izgradnju ovako kvalitetnog i velikog instrumenta.
1. Bourdon 16’ 23. Violon-Celle 16’ 2. Montre 8’ 24. Diapason 8’ 3. Flûte grande 8’ 25. Flûte harmonique 8’ 4. Bourdon 8’ 26. Cor de nuit 8’ 5. Gambe 8’ 27. Gambe 8’ 6. Prestant 4’ 28. Voix celeste 8’ 7. Flûte 4’ 29. Flûte octaviante 4’ 8. Quinte 2 2/3’ 30. Viole 4’ 9. Doublette 2’ 31. Octavin 2’ 10. Cornet V 8’ 32. Plein jeu II – V 2 2/3’ 11. Fourniture V 1 1/3’ 33. Cor anglais 16’ 12. Trompette 8’ 34. Trompette harmonique 8’ 35. Hautbois 8’ 36. Clairon 4’ Tremblant
doc. mr. art. Ante Knešaurek
Muzička akademija Sveučilišta u Zagreb Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u Sveučilišta u Zagrebu Glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu
I. manual: Grand Orgue III. manual: Récit expressif 4 C-c C-c4
II. manual: Positif expressif Pedal C-c4 C-g1
13. Bourdon 14. Quintade 15. Prestant 16. Flûte douce 17. Nazard 18. Doublette 19. Tierce 20. Larigot 21. Cromorne 22. Voix humaine Tremblant
8’ 37. Principal 16’ 8’ - Principal 8’ 4’ 38. Soubbasse 16’ 4’ 39. Basse ouverte 8’ 2 2/3’ 40. Bombarde 16’ 2’ 41. Trompette 8’ 1 3/5’ 1 1/3’ 8’ 8’
Spojevi: II-I, III-I, III-II, III-P, II-P, I-P, Super III-I, Super III-II, Super III, Sub III-I, Sub III-II, Sub III 14
15
Tehničke karakteristike: I. Manual: Grand Orgue C - c4
III. Manual: Récit expressif C - c4
1. Bourdon 16’, C-H bor, c0-h0 hrast, c’- c4 kositar 40 % 2. Montre 8’, C-fs° kositar 87,5 % u prospek- tu, g° - c4 kositar 80 % 3. Flûte grande 8’, C – G bor, Gs –ds° kositar 80 % u prospektu, e° - c4 kositar 70 %, od a° s dvostrukim labijem 4. Bourdon 8’, C - H hrast, c° - c4 kositar 40% sa stožastim cjevčicama 5. Gambe 8’, kositar 80% 6. Prestant 4’, kositar 80 % 7. Flûte 4’, kositar 70 %, od c1 s prepuhiva- njem 8. Quinte 2 2/3’, kositar 70 %, 9. Doublette 2’, kositar 70 % 10. Cornett V, kositar 40%, od C 2 2/3’ + 2’, od c° 4’ + 2 2/3’ + 2’, od g° 8’ + 4’ + 2 2/3’ + 2’ + 1 3/5’ 11. Fourniture V, kositar 80 % 12. Trompette 8’, C-g3 jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma 35 %, od gs³ labi- jalne 2 fach, kositar 80 %
23. Violon-Celle 16’, C – Gs bor 8’ + 5 1/3’, A – c4 kositar 70% 24. Diapason 8’, kositar 80 % 25. Flûte harmonique 8’, C – H bor, c° - c4 ko- sitar 70 %, od f1 s prepuhivanjem 26. Cor de nuit 8’, kositar 40%, pokriven, s uskim dugim cjevčicama 27. Gambe 8’, kositar 80% 28. Voix celeste 8’, od c0 kositar 80% 29. Flûte octaviante 4’, kositar 70 %, od f° s prepuhivanjem 30. Viole 4’, kositar 80% 31. Octavin 2’, kositar 70 %, od c0 s prepuhi- vanjem 32. Plein jeu harmonique II-V, 2 2/3’, kositar 80 % 33. Cor anglais 16’, rezonator kositar 80 %, čizma kositar 35% 34. Trompette harmonique 8’, C-g³ jezične svirale, rezonator kositar 80 %, od c1 dvo- struke duljine, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 2 fach 35. Hautbois 8’, C-g³ jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 36. Clairon 4’, C- g² jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 % , od gs² labijalne 2 fach
II. Manual: Positif expressif C - c4 13. Bourdon 8’, C-H hrast, c°- c4 kositar 40%, s cjevčicama 14. Quintade 8’, kositar 70 % 15. Prestant 4’, kositar 80 % 16. Flûte douce 4’, kositar 40 %, kao Rohrflöte 17. Nazard 2 2/3’, kositar 40 % 18. Doublette 2’, kositar 40 % 19. Tierce 1 3/5’, kositar 40 % 20. Larigot 1 1/3’, kositar 80 % 21. Cromorne 8’, C-g³ jezične svirale, rezo- nator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne kositar 80 % 22. Voix humaine 8’, C-g³ jezične svirale, re- zonator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 16
Pedal C-g1 37. Principal 16’ + 8’, C- H jela, c° - g² kositar 80% 38. Soubbasse 16’, C-h bor, od c1 hrast 39. Basse ouverte 8’, C – H bor, c° - g1 hrast 40. Bombarde 16’, jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, pune duljine, rezonator C-G pojačan s bakrom, čizma bor 41. Trompette 8’, jezične svirale, rezonator kositar 80%, čizma kositar 35 %
Instrument izgradila: Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o., Passau, SR Njemačka Dispoziciju izradili: doc. Ante Knešaurek, mr. art. Pavao Mašić, akad. Anđelko Klobučar Ukupan broj registara: 41, od čega 9 jezičnih registara Ukupan broj svirala: 3117, od čega 449 jezičnih svirala i 162 drvene svirale Najdulja svirala: 4, 90 m, frekvencije 64 Hz Najkraća svirala: 8 mm, frekvencije 12545 Hz Tri manuala s opsegom od 61 tona: C-c4 Pedal s opsegom 30 tonova: C-g1 Registarska traktura: električna Svirna traktura: mehanička Najveća duljina abstrakta: 7,5 m Sekvencer za memoriranje: 4000 kombinacija (+ USB) Spojevi: 6 mehaničkih normalnih spojeva, 4 električno izvedena oktavna spoja, sve sklopke elektronske (fotoelektrični kontakti na tipkama), BUS-sustav Pistoni: za spojeve, za kombinacije sekvence-
ra, za dvije kombinacije valjka za crescendo Pomagala: valjak za crescendo (s dvije slobodne kombinacije), stupaljke za žaluzije II. i III. manuala Tremolo za 2. i 3. manual (promjenom zračnog tlaka) podesiv sa sviraonika Vrsta korištenog drveta: hrast, bor, crveni cedar, orah, planinski jasen, bijela smreka (White Wood), crna smreka, joha Kućište i žaluzije 2. i 3. manuala: hrastovina debljine 60 mm Tlak zraka: Grand orgue 70, Positif expressiv 70, Récit expressiv 80, Pédale 100 Ugodba: jednaka, a1 = 440 Hz pri 21° C Ukupna težina: 14 000 kg Vrijeme utrošeno za izradu instrumenta u radionici: 8 mjeseci
Wolfgang Eisenbarth
majstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator
17
Tehničke karakteristike: I. Manual: Grand Orgue C - c4
III. Manual: Récit expressif C - c4
1. Bourdon 16’, C-H bor, c0-h0 hrast, c’- c4 kositar 40 % 2. Montre 8’, C-fs° kositar 87,5 % u prospek- tu, g° - c4 kositar 80 % 3. Flûte grande 8’, C – G bor, Gs –ds° kositar 80 % u prospektu, e° - c4 kositar 70 %, od a° s dvostrukim labijem 4. Bourdon 8’, C - H hrast, c° - c4 kositar 40% sa stožastim cjevčicama 5. Gambe 8’, kositar 80% 6. Prestant 4’, kositar 80 % 7. Flûte 4’, kositar 70 %, od c1 s prepuhiva- njem 8. Quinte 2 2/3’, kositar 70 %, 9. Doublette 2’, kositar 70 % 10. Cornett V, kositar 40%, od C 2 2/3’ + 2’, od c° 4’ + 2 2/3’ + 2’, od g° 8’ + 4’ + 2 2/3’ + 2’ + 1 3/5’ 11. Fourniture V, kositar 80 % 12. Trompette 8’, C-g3 jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma 35 %, od gs³ labi- jalne 2 fach, kositar 80 %
23. Violon-Celle 16’, C – Gs bor 8’ + 5 1/3’, A – c4 kositar 70% 24. Diapason 8’, kositar 80 % 25. Flûte harmonique 8’, C – H bor, c° - c4 ko- sitar 70 %, od f1 s prepuhivanjem 26. Cor de nuit 8’, kositar 40%, pokriven, s uskim dugim cjevčicama 27. Gambe 8’, kositar 80% 28. Voix celeste 8’, od c0 kositar 80% 29. Flûte octaviante 4’, kositar 70 %, od f° s prepuhivanjem 30. Viole 4’, kositar 80% 31. Octavin 2’, kositar 70 %, od c0 s prepuhi- vanjem 32. Plein jeu harmonique II-V, 2 2/3’, kositar 80 % 33. Cor anglais 16’, rezonator kositar 80 %, čizma kositar 35% 34. Trompette harmonique 8’, C-g³ jezične svirale, rezonator kositar 80 %, od c1 dvo- struke duljine, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 2 fach 35. Hautbois 8’, C-g³ jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 36. Clairon 4’, C- g² jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 % , od gs² labijalne 2 fach
II. Manual: Positif expressif C - c4 13. Bourdon 8’, C-H hrast, c°- c4 kositar 40%, s cjevčicama 14. Quintade 8’, kositar 70 % 15. Prestant 4’, kositar 80 % 16. Flûte douce 4’, kositar 40 %, kao Rohrflöte 17. Nazard 2 2/3’, kositar 40 % 18. Doublette 2’, kositar 40 % 19. Tierce 1 3/5’, kositar 40 % 20. Larigot 1 1/3’, kositar 80 % 21. Cromorne 8’, C-g³ jezične svirale, rezo- nator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne kositar 80 % 22. Voix humaine 8’, C-g³ jezične svirale, re- zonator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 16
Pedal C-g1 37. Principal 16’ + 8’, C- H jela, c° - g² kositar 80% 38. Soubbasse 16’, C-h bor, od c1 hrast 39. Basse ouverte 8’, C – H bor, c° - g1 hrast 40. Bombarde 16’, jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, pune duljine, rezonator C-G pojačan s bakrom, čizma bor 41. Trompette 8’, jezične svirale, rezonator kositar 80%, čizma kositar 35 %
Instrument izgradila: Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o., Passau, SR Njemačka Dispoziciju izradili: doc. Ante Knešaurek, mr. art. Pavao Mašić, akad. Anđelko Klobučar Ukupan broj registara: 41, od čega 9 jezičnih registara Ukupan broj svirala: 3117, od čega 449 jezičnih svirala i 162 drvene svirale Najdulja svirala: 4, 90 m, frekvencije 64 Hz Najkraća svirala: 8 mm, frekvencije 12545 Hz Tri manuala s opsegom od 61 tona: C-c4 Pedal s opsegom 30 tonova: C-g1 Registarska traktura: električna Svirna traktura: mehanička Najveća duljina abstrakta: 7,5 m Sekvencer za memoriranje: 4000 kombinacija (+ USB) Spojevi: 6 mehaničkih normalnih spojeva, 4 električno izvedena oktavna spoja, sve sklopke elektronske (fotoelektrični kontakti na tipkama), BUS-sustav Pistoni: za spojeve, za kombinacije sekvence-
ra, za dvije kombinacije valjka za crescendo Pomagala: valjak za crescendo (s dvije slobodne kombinacije), stupaljke za žaluzije II. i III. manuala Tremolo za 2. i 3. manual (promjenom zračnog tlaka) podesiv sa sviraonika Vrsta korištenog drveta: hrast, bor, crveni cedar, orah, planinski jasen, bijela smreka (White Wood), crna smreka, joha Kućište i žaluzije 2. i 3. manuala: hrastovina debljine 60 mm Tlak zraka: Grand orgue 70, Positif expressiv 70, Récit expressiv 80, Pédale 100 Ugodba: jednaka, a1 = 440 Hz pri 21° C Ukupna težina: 14 000 kg Vrijeme utrošeno za izradu instrumenta u radionici: 8 mjeseci
Wolfgang Eisenbarth
majstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator
17
Orgelbau Eisenbarth GmbH (Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o.) obiteljsko je poduzeće koje je 2009. g. zakoračilo u treću generaciju svog postojanja. Tvrtka koju je 1945. g. osnovao Ludwig Eisenbarth (1909-1992) sjedište ima u Passau, biskupskom gradu bogate tradicije i povijesti, u kojem su već od 17. pa sve do danas svoje radionice imali mnogi značajni graditelji orgulja. Ukupno 278 orgulja izgrađeno je do godine 1987., kada Ludwigov sin Wolfgang Eisenbarth preuzima ne samo umjetničko – tehničko, već i komercijalno vodstvo poduzeća. On se jasno opredijelio za mehaničke orgulje sa zračnicama s pomicaljkama bez obzira na dimenzije instrumenta, kao i za jasno izražen osobni stil kojim se svakom novom instrumentu – što je posebno značajno – osigurava njegov individualni karakter. Duhovno – glazbena pozadina njegovih instrumenata romanski je kulturni prostor, osobito Francuska i sjeverna Italija, gdje je po prvi puta ostvarena transformacija iz klasičnih u romantične orgulje. Bitni stilski elementi više različitih epoha ondje su rezultirali specifičnim novim stilom koji se dalje razvijao, te je i u našem vremenu imao značajnu ulogu. Vrhunac njihove graditeljske aktivnosti bila je gradnja novih orgulja s 233 registra za Katedralu u Passau u razdoblju od 1977. – 1980. Najveće katedralne orgulje na svijetu danas su stare 30 godina i funkcioniraju besprijekorno i pouzdano bez ikakvih smetnji. Dolaskom kće18
ri Agathe Eisenbarth i njezinog supruga Rudija Bauera 2000. g. tvrtka je proširena pogonom za izradu metalnih svirala koji uključuje i ljevaonicu. Čak se i sviraonici najvećih dimenzija izrađuju potpuno samostalno, tako da se sada u radionici svi bitni dijelovi orgulja proizvode majstorski umjetničkom ručnom izradom, prije svega zahvaljujući iznimno kvalificiranoj radnoj snazi s čak 20 zaposlenika. Od utemeljenja do danas tvrtka je sagradila 380 novih orgulja te restaurirala oko 50 povijesnih orgulja, poštujući pritom uvijek kriterije i gledišta službi nadležnih za zaštitu spomeničke baštine. Njihovo načelo da svake orgulje treba kvalitetno ukomponirati u odgovarajući prostor i na taj način unikatno oblikovati, našlo je još jednom potvrdu i u slučaju novog instrumenta u župnoj crkvi sv. Marka. Narudžbe značajnih projekata poput gradnje novih orgulja u katedrali u Požegi, u župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu, u katedrali sv. Stošije u Zadru, te na koncu i novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu za našu tvrtku predstavljaju priznanje našim izvedbenim dometima što nas ispunjava iznimnim ponosom. S takvim poticajima nastavljamo razvijati osnovnu misiju tvrtke - gradimo instrumente najviše kvalitete koji odgovaraju najsloženijim muzičkim zahjevima čime je osigurana njihova međunarodna prepoznatljivost.
RASPORED SVEČANIH DOGAĐANJA
***
Nedjelja 8. svibnja 2011.
Ch. Tournemire: Improvizacija na koralni napjev Victimae paschali (Alen Kopunović – Legetin)
Svečana Sv. Misa i blagoslov novih orgulja koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, s početkom u 11h Svečana kolaudacija novih orgulja s početkom u 19:30 h
PROGRAM Pozdravna riječ gosp. Župnika, mons. Franje Prsteca Pozdravna riječ gosp. Wolfganga Eisenbartha
J. S. Bach: Toccata i fuga u d-molu, BWV 565 (Ante Knešaurek)
M. Dupre: Nigra sum sed formosa, op. 18, br. 3 (Alen Kopunović – Legetin) H. Mulet: Tu es petra (Carillon-Toccata) (Alen Kopunović – Legetin) Ch. – M. Widor: Cantabile iz Šeste simfonije u g-molu, op. 42, br. 2 (Pavao Mašić) Ch. – M. Widor: Allegro vivace iz Pete simfonije u f-molu, op. 42, br. 1 (Pavao Mašić) Improvizacija na hrvatske uskrsne pučke napjeve (Ante Knešaurek)
Predstavljanje dispozicije novih orgulja: Ante Knešaurek 19
Orgelbau Eisenbarth GmbH (Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o.) obiteljsko je poduzeće koje je 2009. g. zakoračilo u treću generaciju svog postojanja. Tvrtka koju je 1945. g. osnovao Ludwig Eisenbarth (1909-1992) sjedište ima u Passau, biskupskom gradu bogate tradicije i povijesti, u kojem su već od 17. pa sve do danas svoje radionice imali mnogi značajni graditelji orgulja. Ukupno 278 orgulja izgrađeno je do godine 1987., kada Ludwigov sin Wolfgang Eisenbarth preuzima ne samo umjetničko – tehničko, već i komercijalno vodstvo poduzeća. On se jasno opredijelio za mehaničke orgulje sa zračnicama s pomicaljkama bez obzira na dimenzije instrumenta, kao i za jasno izražen osobni stil kojim se svakom novom instrumentu – što je posebno značajno – osigurava njegov individualni karakter. Duhovno – glazbena pozadina njegovih instrumenata romanski je kulturni prostor, osobito Francuska i sjeverna Italija, gdje je po prvi puta ostvarena transformacija iz klasičnih u romantične orgulje. Bitni stilski elementi više različitih epoha ondje su rezultirali specifičnim novim stilom koji se dalje razvijao, te je i u našem vremenu imao značajnu ulogu. Vrhunac njihove graditeljske aktivnosti bila je gradnja novih orgulja s 233 registra za Katedralu u Passau u razdoblju od 1977. – 1980. Najveće katedralne orgulje na svijetu danas su stare 30 godina i funkcioniraju besprijekorno i pouzdano bez ikakvih smetnji. Dolaskom kće18
ri Agathe Eisenbarth i njezinog supruga Rudija Bauera 2000. g. tvrtka je proširena pogonom za izradu metalnih svirala koji uključuje i ljevaonicu. Čak se i sviraonici najvećih dimenzija izrađuju potpuno samostalno, tako da se sada u radionici svi bitni dijelovi orgulja proizvode majstorski umjetničkom ručnom izradom, prije svega zahvaljujući iznimno kvalificiranoj radnoj snazi s čak 20 zaposlenika. Od utemeljenja do danas tvrtka je sagradila 380 novih orgulja te restaurirala oko 50 povijesnih orgulja, poštujući pritom uvijek kriterije i gledišta službi nadležnih za zaštitu spomeničke baštine. Njihovo načelo da svake orgulje treba kvalitetno ukomponirati u odgovarajući prostor i na taj način unikatno oblikovati, našlo je još jednom potvrdu i u slučaju novog instrumenta u župnoj crkvi sv. Marka. Narudžbe značajnih projekata poput gradnje novih orgulja u katedrali u Požegi, u župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu, u katedrali sv. Stošije u Zadru, te na koncu i novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu za našu tvrtku predstavljaju priznanje našim izvedbenim dometima što nas ispunjava iznimnim ponosom. S takvim poticajima nastavljamo razvijati osnovnu misiju tvrtke - gradimo instrumente najviše kvalitete koji odgovaraju najsloženijim muzičkim zahjevima čime je osigurana njihova međunarodna prepoznatljivost.
RASPORED SVEČANIH DOGAĐANJA
***
Nedjelja 8. svibnja 2011.
Ch. Tournemire: Improvizacija na koralni napjev Victimae paschali (Alen Kopunović – Legetin)
Svečana Sv. Misa i blagoslov novih orgulja koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, s početkom u 11h Svečana kolaudacija novih orgulja s početkom u 19:30 h
PROGRAM Pozdravna riječ gosp. Župnika, mons. Franje Prsteca Pozdravna riječ gosp. Wolfganga Eisenbartha
J. S. Bach: Toccata i fuga u d-molu, BWV 565 (Ante Knešaurek)
M. Dupre: Nigra sum sed formosa, op. 18, br. 3 (Alen Kopunović – Legetin) H. Mulet: Tu es petra (Carillon-Toccata) (Alen Kopunović – Legetin) Ch. – M. Widor: Cantabile iz Šeste simfonije u g-molu, op. 42, br. 2 (Pavao Mašić) Ch. – M. Widor: Allegro vivace iz Pete simfonije u f-molu, op. 42, br. 1 (Pavao Mašić) Improvizacija na hrvatske uskrsne pučke napjeve (Ante Knešaurek)
Predstavljanje dispozicije novih orgulja: Ante Knešaurek 19
Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) diplomirao je orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2003. godine. Studij orgulja potom je nastavio na Händel-Akademie u Karlsruheu u razredu profesora Ludgera Lohmanna i Daniela Rotha u Parizu, te u okviru dvaju majstorskih specijalističkih postdiplomskih studija orgulja i improvizacije: u klasi prof. Norberta Düchtela na Hochschule für Musik u Detmoldu i u klasi prof. Guntera Rosta na Kunstuniversität u Grazu. Orguljsku improvizaciju također je studirao i u Hrvatskoj s akademikom Anđelkom Klobučarom, te je jedan od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom u okviru vlastitih solističkih orguljskih recitala koje redovito održava na festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je diplomirao studij kompozicije u klasi akademika Marka Ruždjaka 2005.g., te se na tom području usavršavao kod Amadeusa Webersinkea i Thierryija Escaichea. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni redovito je prisutan kao skladatelj, te su njegova djela izvođena u okviru zagrebačkog Bienalla, kao i srodnih glazbenih manifestacija u Zagrebu, Samoboru, Opatiji, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Moskvi, Berlinu, Freyungu, Detmoldu, Trstu te Udinama. Dobitnik je domaćih nagrada među kojima se ističu Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagrebu za najbolji studentski rad izrađen na Muzičkoj akademiji u ak. god. 1998./99. i Nagrada Darko Lukić koju mu je kao najboljem hrvatskom mladom glazbeniku u 2005.g dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Od inozemnih uspjeha izdvaja se prestižna nagrada Günther Ramin za polifonu improvizaciju koju je osvojio na međunarodnom natjecanju orguljske improvizacije Günther Ramin pri Hochschule für Musik Felix Mendelssohn – Bar20
tholdy u Leipzigu 1999.g. Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je snimio više kompaktnih ploča. Uz bogatu solističku koncertnu djelatnost redovito surađuje s raznim solistima i ansamblima te snima za HRT. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli i orkestri poput Cantus ansambla, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra HV, Pekinške filharmonije. Radi u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Pavlom Mašićem izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj. Alen Kopunović Legetin osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u Subotici, a diplomirao 1997. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Ljerke Očić. Tijekom studija bio je stalni orguljaš crkve Dječačkoga sjemeništa na Šalati te orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 1998/99. usavršavao se na znamenitom sveučilištu Mozarteum u Salzburgu u prof. Elisabeth Ullmann, a 2004/05. na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Liturgijsku glazbu studirao je u maestra Valentina Miserachsa, a orgulje u maestra p. Thea Fluryja. Za promicanje kulture bačkih Hrvata, dodijeljena mu je Antušova nagrada 1998. u Subotici. Od 1999. u Požegi obnaša dužnost orguljaša i
zborovođe u crkvi sv. Lovre, kao i pontifikalnog zborovođe i orguljaša u Katedrali. Redovito gostuje kao solist i uz orkestre (F. Poulenc, Koncert za orgulje i gudače uz Zadarski komorni orkestar; S. Barber, Toccata Festiva uz Orkestar Hrvatske vojske; A. Guilmant, Symphonie no.1 uz orkestar Hrvatske vojske u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu) na festivalima kao što su Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv.Marka, Ciklus koncerata Orgulje Hefferer. Nastupa u gotovo svim hrvatskim katedralama. Od inozemnih gostovanja valja istaći one u Beču (Schubert Kirche), Budimpešti (Bazilika sv. Matije i Stjepana), Rimu (Bazilika sv. Petra), Beogradu (Katedrala), Kotoru, Subotici (Katedrala), Ljubljani (Dvorana filharmonije) i Cardiffu (St David’s Hall). Kao dirigent, ravnao je izvedbama duhovnih kantata i misa: Bach (Magnificat), Pergolesi (Stabat Mater), Charpentier (Te Deum), Gounod (Misa sv. Cecilije). Osim bogate koncertne djelatnosti, redovito snima za HRT. Član je žirija županijskih i državnih natjecanja iz orgulja te predavač orgulja na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi. Dirigent je gradskog zbora HKUD Vijenac, Požega. Dobitnik je Godišnje nagrade Grada Požege 2010. za doprinos glazbenoj kulturi. Hrvatski čembalist i orguljaš Pavao Mašić (Šibenik, 1980) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu više studija: čembalo u razredu Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteoretskih disciplina. S najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj
školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera (basso continuo) pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknutijim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantaї i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Tagliavini, Christoph Bossert te Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetnika pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih majstorskih tečajeva posvećenih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje. Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004/2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.g. prema izboru Hrvatske glazbene mladeži. Godine 2009. bio je laureat na međunarodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održanom u Zaragozi (Španjolska), dok su osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale sve tri nagrade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Iako tek debitant na tom renomiranom hrvatskom festivalu, u okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri primio je Pavao Mašić Nagradu Ivan Lukačić za koncert na čembalu s ansamblom Symblema, Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital kao najbolju interpretaciju na 40. VBV, te Vjesnikovu nagradu Kantor za najbolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha. Od 1999.g. glavni je orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci, a od 2008. g. kao asistent prof. Višnje Mažuran na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predaje kolegije namijenjene izobrazbi studenata čembala. Kao solist i komorni glazbenik redovito koncertira na renomiranim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Solistički je nastupao uz 21
Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) diplomirao je orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2003. godine. Studij orgulja potom je nastavio na Händel-Akademie u Karlsruheu u razredu profesora Ludgera Lohmanna i Daniela Rotha u Parizu, te u okviru dvaju majstorskih specijalističkih postdiplomskih studija orgulja i improvizacije: u klasi prof. Norberta Düchtela na Hochschule für Musik u Detmoldu i u klasi prof. Guntera Rosta na Kunstuniversität u Grazu. Orguljsku improvizaciju također je studirao i u Hrvatskoj s akademikom Anđelkom Klobučarom, te je jedan od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom u okviru vlastitih solističkih orguljskih recitala koje redovito održava na festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je diplomirao studij kompozicije u klasi akademika Marka Ruždjaka 2005.g., te se na tom području usavršavao kod Amadeusa Webersinkea i Thierryija Escaichea. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni redovito je prisutan kao skladatelj, te su njegova djela izvođena u okviru zagrebačkog Bienalla, kao i srodnih glazbenih manifestacija u Zagrebu, Samoboru, Opatiji, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Moskvi, Berlinu, Freyungu, Detmoldu, Trstu te Udinama. Dobitnik je domaćih nagrada među kojima se ističu Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagrebu za najbolji studentski rad izrađen na Muzičkoj akademiji u ak. god. 1998./99. i Nagrada Darko Lukić koju mu je kao najboljem hrvatskom mladom glazbeniku u 2005.g dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Od inozemnih uspjeha izdvaja se prestižna nagrada Günther Ramin za polifonu improvizaciju koju je osvojio na međunarodnom natjecanju orguljske improvizacije Günther Ramin pri Hochschule für Musik Felix Mendelssohn – Bar20
tholdy u Leipzigu 1999.g. Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je snimio više kompaktnih ploča. Uz bogatu solističku koncertnu djelatnost redovito surađuje s raznim solistima i ansamblima te snima za HRT. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli i orkestri poput Cantus ansambla, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra HV, Pekinške filharmonije. Radi u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Pavlom Mašićem izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj. Alen Kopunović Legetin osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u Subotici, a diplomirao 1997. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Ljerke Očić. Tijekom studija bio je stalni orguljaš crkve Dječačkoga sjemeništa na Šalati te orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 1998/99. usavršavao se na znamenitom sveučilištu Mozarteum u Salzburgu u prof. Elisabeth Ullmann, a 2004/05. na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Liturgijsku glazbu studirao je u maestra Valentina Miserachsa, a orgulje u maestra p. Thea Fluryja. Za promicanje kulture bačkih Hrvata, dodijeljena mu je Antušova nagrada 1998. u Subotici. Od 1999. u Požegi obnaša dužnost orguljaša i
zborovođe u crkvi sv. Lovre, kao i pontifikalnog zborovođe i orguljaša u Katedrali. Redovito gostuje kao solist i uz orkestre (F. Poulenc, Koncert za orgulje i gudače uz Zadarski komorni orkestar; S. Barber, Toccata Festiva uz Orkestar Hrvatske vojske; A. Guilmant, Symphonie no.1 uz orkestar Hrvatske vojske u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu) na festivalima kao što su Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv.Marka, Ciklus koncerata Orgulje Hefferer. Nastupa u gotovo svim hrvatskim katedralama. Od inozemnih gostovanja valja istaći one u Beču (Schubert Kirche), Budimpešti (Bazilika sv. Matije i Stjepana), Rimu (Bazilika sv. Petra), Beogradu (Katedrala), Kotoru, Subotici (Katedrala), Ljubljani (Dvorana filharmonije) i Cardiffu (St David’s Hall). Kao dirigent, ravnao je izvedbama duhovnih kantata i misa: Bach (Magnificat), Pergolesi (Stabat Mater), Charpentier (Te Deum), Gounod (Misa sv. Cecilije). Osim bogate koncertne djelatnosti, redovito snima za HRT. Član je žirija županijskih i državnih natjecanja iz orgulja te predavač orgulja na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi. Dirigent je gradskog zbora HKUD Vijenac, Požega. Dobitnik je Godišnje nagrade Grada Požege 2010. za doprinos glazbenoj kulturi. Hrvatski čembalist i orguljaš Pavao Mašić (Šibenik, 1980) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu više studija: čembalo u razredu Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteoretskih disciplina. S najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj
školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera (basso continuo) pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknutijim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantaї i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Tagliavini, Christoph Bossert te Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetnika pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih majstorskih tečajeva posvećenih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje. Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004/2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.g. prema izboru Hrvatske glazbene mladeži. Godine 2009. bio je laureat na međunarodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održanom u Zaragozi (Španjolska), dok su osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale sve tri nagrade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Iako tek debitant na tom renomiranom hrvatskom festivalu, u okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri primio je Pavao Mašić Nagradu Ivan Lukačić za koncert na čembalu s ansamblom Symblema, Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital kao najbolju interpretaciju na 40. VBV, te Vjesnikovu nagradu Kantor za najbolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha. Od 1999.g. glavni je orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci, a od 2008. g. kao asistent prof. Višnje Mažuran na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predaje kolegije namijenjene izobrazbi studenata čembala. Kao solist i komorni glazbenik redovito koncertira na renomiranim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Solistički je nastupao uz 21
Hrvatski barokni ansambl, Barokni ansambl La Risonanza, Orkestar Visoke škole za glazbu u Lausanni, Varaždinski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Zagrebačku filharmoniju (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka), a redovito surađuje i s raznim solistima i ansamblima. Tako u koncertnoj sezoni 2010/11 na poziv Zagrebačkih solista sudjeluje u opsežnom projektu izvedbi svih Brandenburških koncerata, te praizvedbi šest novonastalih Zagrebačkih koncerata eminentnih hrvatskih skladatelja. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Antom Knešaurekom izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj.
Popis župnika župe svetoga Marka na teritoriju nekadašnje slobodne kraljevske varoši Gradeca 1359. – BLAŽ 1363. – RADČEC 1377. – 1378. NIKOLA 1374. – 1379. KOLOMAN 1387. – 1397. PETAR prije 1397. JAKOV 1397. – STJEPAN 1402. – MIHAILO 1400.(2) – 1413. BLAŽ 1400. (?) – 1413. NIKOLA 1418. – 1423. PETAR 1423. – BLAŽ 1422. – treći župnik nepoznata imena Prije 1427. NIKOLA
1547. – 1548. MIHAILO
1724. – 1735. NIKOLA ČEH BABOČAJ
1548. – kanonik JURAJ HERESINSKI
1735. – 1738. TOMO KOVAČIĆ
–1441. sin Boljijev
1548. (31. 9.) – 1560. PETAR
1738. – 1761. JURAJ JURAJIĆ
1425. – 1435. ANTUN
1564. – 1566. (?) JURAJ
1761. – 1780. MATIJA STEPANIĆ
1425. – 1435. PAVAO
1568. – MIHAILO
1780. – 1793. JOSIP SERMAGE
1425. – 1435. IVAN
1569. – GRGUR
1793. – 1798. LADISLAV BABOČAJ
1433. – DIMITRIJE
1572. – 1575. kanonik ANTUN VRAMEC
1798. – 1813. JOSIP KARVANČIĆ
1440. – DIMITRIJE, zvan BALŠA i sužupnici nepoznata imena
1577. – 1580. PETAR SALKOVIĆ
1817. – 1835. PETAR HORVATIĆ
1574. – 1592. NIKOLA ZMOLKOVIĆ
1835. – 1890. STJEPAN POGLEDIĆ
1605. – STJEPAN
1890. – STJEPAN BOROŠA
1622. – MATIJA ŠANTIĆ
1905. – 1916. PETAR MRZLJAK
1623. – 1646. GAŠPAR BRATKOVIĆ
1916. – 1943. SVETOZAR RITTIG
1646. – 1649. MATIJA RATAIĆ
1943. – 1967. IVAN ERJAVAC
1650. – 1661. PETAR DRAGOVAN
1969. – 1969. VJEKOSLAV KOVAČIĆ
1661. – 1668. GAŠPAR VUK
1969. – 1997. MIHAEL DUDAŠ
1669. – 1679. NIKOLA STUPARIĆ
1997. – FRANJO PRSTEC
1441. – PAVAO 1442. – 1465. NIKOLA, sin Tomin 1469. – 1482. MATIJA, zvan Postolar 1476. – 1494. kanonik STJEPAN 1497. – 1508. MARTIN 1516. – 1519. BLAŽ 1519. – NIKOLA 1529. (?) – 1535. JURAJ prije 1536. JAKOV HEREMITA prije 1547. IVAN 22
1679. – 1698. FRANJO NITRAJ 1698. – 1724. JURAJ PAVLESTIĆ 23
Hrvatski barokni ansambl, Barokni ansambl La Risonanza, Orkestar Visoke škole za glazbu u Lausanni, Varaždinski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Zagrebačku filharmoniju (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka), a redovito surađuje i s raznim solistima i ansamblima. Tako u koncertnoj sezoni 2010/11 na poziv Zagrebačkih solista sudjeluje u opsežnom projektu izvedbi svih Brandenburških koncerata, te praizvedbi šest novonastalih Zagrebačkih koncerata eminentnih hrvatskih skladatelja. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Antom Knešaurekom izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj.
Popis župnika župe svetoga Marka na teritoriju nekadašnje slobodne kraljevske varoši Gradeca 1359. – BLAŽ 1363. – RADČEC 1377. – 1378. NIKOLA 1374. – 1379. KOLOMAN 1387. – 1397. PETAR prije 1397. JAKOV 1397. – STJEPAN 1402. – MIHAILO 1400.(2) – 1413. BLAŽ 1400. (?) – 1413. NIKOLA 1418. – 1423. PETAR 1423. – BLAŽ 1422. – treći župnik nepoznata imena Prije 1427. NIKOLA
1547. – 1548. MIHAILO
1724. – 1735. NIKOLA ČEH BABOČAJ
1548. – kanonik JURAJ HERESINSKI
1735. – 1738. TOMO KOVAČIĆ
–1441. sin Boljijev
1548. (31. 9.) – 1560. PETAR
1738. – 1761. JURAJ JURAJIĆ
1425. – 1435. ANTUN
1564. – 1566. (?) JURAJ
1761. – 1780. MATIJA STEPANIĆ
1425. – 1435. PAVAO
1568. – MIHAILO
1780. – 1793. JOSIP SERMAGE
1425. – 1435. IVAN
1569. – GRGUR
1793. – 1798. LADISLAV BABOČAJ
1433. – DIMITRIJE
1572. – 1575. kanonik ANTUN VRAMEC
1798. – 1813. JOSIP KARVANČIĆ
1440. – DIMITRIJE, zvan BALŠA i sužupnici nepoznata imena
1577. – 1580. PETAR SALKOVIĆ
1817. – 1835. PETAR HORVATIĆ
1574. – 1592. NIKOLA ZMOLKOVIĆ
1835. – 1890. STJEPAN POGLEDIĆ
1605. – STJEPAN
1890. – STJEPAN BOROŠA
1622. – MATIJA ŠANTIĆ
1905. – 1916. PETAR MRZLJAK
1623. – 1646. GAŠPAR BRATKOVIĆ
1916. – 1943. SVETOZAR RITTIG
1646. – 1649. MATIJA RATAIĆ
1943. – 1967. IVAN ERJAVAC
1650. – 1661. PETAR DRAGOVAN
1969. – 1969. VJEKOSLAV KOVAČIĆ
1661. – 1668. GAŠPAR VUK
1969. – 1997. MIHAEL DUDAŠ
1669. – 1679. NIKOLA STUPARIĆ
1997. – FRANJO PRSTEC
1441. – PAVAO 1442. – 1465. NIKOLA, sin Tomin 1469. – 1482. MATIJA, zvan Postolar 1476. – 1494. kanonik STJEPAN 1497. – 1508. MARTIN 1516. – 1519. BLAŽ 1519. – NIKOLA 1529. (?) – 1535. JURAJ prije 1536. JAKOV HEREMITA prije 1547. IVAN 22
1679. – 1698. FRANJO NITRAJ 1698. – 1724. JURAJ PAVLESTIĆ 23
Impresum Nakladnik: Župni ured sv. Marka ev. Trg sv.Marka 5, Gornji grad – Zagreb Za nakladnika: Franjo Prstec, župnik Urednik: Pavao Mašić Prijevod s njemačkog jezika: s. Ivana Kučak Fotografije: Mirko Cvjetko (naslovnica, str.6, 8, 10, 11, 12, 14, 17, 22) Luka Gusić (str.7) Oblikovanje i grafička priprema: Erwin Rotta Tisak: Osamnaest Plus Tiskano u svibnju 2011. Naklada: 500 primjeraka
24