Ivan Miklenić
OKOVANA HRVATSKA KOMENTARI GLASA KONCILA (2006. – 2009.)
3
Ivan Miklenić
OKOVANA HRVATSKA
Komentari Glasa Koncila (2006. – 2009.) Svezak III.
Ivan Miklenić Okovana Hrvatska, Komentari Glasa Koncila (2006. – 2009.), Svezak III., Glas Koncila, Zagreb, 2015. Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Za izdavača: Ivan Miklenić Biblioteka: Komentari Glasa Koncila Knjiga 3 – Svezak III. Urednik: Tomislav Vuković Usklađivanje teksta i korektura: Vlatka Plazzeriano i Irena Puljić Grafička priprema: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Računalna obrada: Danijel Lončar i Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice: Tomislav Kučko Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u prosincu 2015. ISBN 978-953-241-489-9 (cjelina) ISBN 978-953-241-487-5 (Sv. 3) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000920442.
Ivan Miklenić
OKOVANA HRVATSKA Komentari Glasa Koncila (2006. – 2009.) Svezak III.
¤ Zagreb, 2015
2006. Glas Koncila
Glas Koncila (1) 1. siječnja 2006.
Što je donijela 2005. godina?
K
raj kalendarske godine izazov je i za pokušaj ocjenjivanja ukupnih i najvažnijih zbivanja u Hrvatskoj u 2005. godini s aspekta općega dobra čitave hrvatske nacije, tj. svih hrvatskih građana. Pristup ocjenjivanju minule godine s aspekta općega dobra ponajprije znači pokušaj objektivnijeg utvrđivanja stvarnosti nego što su je ocrtavali mediji koji danas kao da više nemaju prostora ni zanimanja za tzv. bijelu kroniku, tj. za ono dobro što je ostvareno. Zato je potrebno odmah na početku istaknuti savjesno i požrtvovno uložen trud i rad na svim sektorima društvenoga života i pohvaliti doista brojne pojedince i skupine što su, često i podcijenjeni po svojim plaćama, časno u svom području djelovanja služili članovima hrvatskoga društva. Kad toga savjesnog i požrtvovnog rada i služenja – koje se gotovo svi mediji redovito ignorirali – slučajno ne bi bilo, bili bi nezamislivi čitavi sustavi, kao što su npr. školstvo, zdravstvo, a mnoge ljudske sudbine bile bi doslovno ugrožene. Zahvaljujući baš raspoloživosti za služenje ljudima, u mnogim segmentima društvenoga života nisu došli previše do izražaja niti su presudno utjecali oni pojedinci i skupine kojima je bio na pameti samo njihov vlastiti interes, koji nisu željeli raditi nego zaraditi, kojima nije bilo stalo do služenja nego do društvenog položaja. No pozornost javnosti, zahvaljujući medijima, ipak je bila posebno usredotočena na pojedine segmente društvenoga života, kao što su politika, sport, estrada, ali i sami mediji. Ako se s aspekta općega dobra pokuša ocijeniti djelovanje ili funkcioniranje medija u 2005. u Hrvatskoj, onda analitičar dolazi do jedinstvenoga paradoksa: i u medijima 90 do 95% svih djelatnika želi i radi časno svoj posao, a statistički mala manjina medijskih djelatnika daje hrvatskim medijima takav ton da se hrvatska medijska djelatnost i ponuda može smatrati jednim od najlošijih, najporaznijih i najnegativnijih segmenata hrvatskoga društva u 2005. godini. Taj paradoks, da u medijima manjina daje ton neizmjerno većoj cjelini, prenosi se i na ukupni društveni život te se kroz medije određena političkoideološka manjina svojim stavovima i svojim tendencioznim pristupima nameće golemoj umjerenoj većini koja je željna objektivnosti, profesionalizma kao i medijskog služenja općemu dobru hrvatske nacije. U hrvatskoj politici, osobito onoj stranačkoj i prisutnoj na javnoj sceni, godina 2005. bit će zapamćena po neobičnom procesu samoodricanja od svoga stranačkog identiteta, stanovitog razvodnjavanja stranačko-političkih programa, a osobito djelovanja u skladu s proklamiranim programom, te će prestati biti uopće važno, ako se taj proces nastavi, koja je stranka ili koja koalicija na vlasti odnosno 6
OKOVANA HRVATSKA – III.
u oporbi jer svi tjeraju gotovo istu politiku. No još je gore što hrvatski političari, bez obzira kojoj političkoj stranci ili opciji formalno pripadali, sve više, svjesno ili nesvjesno, zanemaruju onu konkretnu hrvatsku stvarnost koju treba rješavati sada jer će kasnije sve biti uzalud ili nemoguće spašavati. To se prije svega odnosi na katastrofalnu demografsku situaciju, gospodarsku strategiju koja bi vodila računa o komparativnim prednostima hrvatske zbilje, te na profiliranje modernoga hrvatskog nacionalnog identiteta koji izrasta iz 14-stoljetne baštine, a koji određene snage sasvim svjesno ugrožavaju. Tragično je što su među tim snagama katkad i oni kojima je upravo zadaća čuvati, njegovati i razvijati hrvatski nacionalni identitet, kao npr. javna televizija u svakoj demokratskoj i normalnoj državi. Godina 2005. bit će ocijenjena i kao godina u kojoj se očitovao i produbio jaz između hrvatskih političara i političkog naroda, a može se reći i hrvatskog naroda, što se očitovalo apstinencijom na lokalnim izborima i postizbornim trgovanjima, ali također i u postupku prema jedinstvenome suvremenom hrvatskom dragocjenom simbolu – »Zidu boli« koji je nasilno uklonjen od očiju ljudi. Očitovalo se to i u odnosu prema poratnim žrtvama komunizma, o čemu većina u narodu ima jedinstven stav principijelne osude zločina kao svakoga zločina, a političari, većina povjesničara, urednici i pripadnici različitih javnih i tajnih komunističkih organizacija ili o tome šute, ili relativiziraju ili osporavaju, očito u uvjerenju da nikada neće doći vrijeme za objektivnu istinu. No, ako godina 2005. nije bila vrijeme za to, sasvim će sigurno doći vrijeme kad će se i o tome suditi objektivno i jednodušno. Treba li, kad je riječ o jazu između političara i naroda, podsjećati što su o privođenju generala Gotovine iskazivali anketirani a što političari? Treba li podsjećati što hrvatska većina misli o pravednosti i principijelnosti onih u međunarodnoj zajednici koji, štiteći svoje interese, režiraju da na međunarodnom sudu za sedam tisuća civilnih žrtava na hrvatskoj strani odgovaraju tri oficira za Ovčaru, Babić, Martić i Strugar, i možda dijelom Milošević, a za sedamstotinjak civilnih žrtava na srpskoj strani, koja je izazvala rat, pet hrvatskih generala, kad su već nedohvatljivi jer su umrli predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko? Kad se bude pisala povijest 2005. godine u Hrvatskoj, onda će svakako ostati zabilježeno da je u toj godini, zahvaljujući suvremenim tehnološkim mogućnostima, učinjen važan iskorak u digitalizaciji i informatizaciji birokratskih usluga, da je puštena u promet autocesta Zagreb-Split (koja zbog visine cestarine ostaje i dalje mnogima nedostupna) te da su službeno otvoreni pregovori o pristupu Republike Hrvatske u puno članstvo Europske unije. Ta ostvarenja zaslužuju načelnu pohvalu i potvrđuju da je hrvatska nacija ipak dorasla suvremenim izazovima te ostaje nada da će odgovorni u društvu umjeti razvijati hrvatske potencijale, jer naše probleme niti mogu, niti žele, niti smiju rješavati drugi umjesto nas. KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
7
Glas Koncila (2) 8. siječnja 2006.
Sudbinski važna 2006. godina
G
odina 2006, kako je to vidljivo već na njezinu samom početku, bit će za hrvatske građane, hrvatsku državu i osobito za sve odgovorne u hrvatskom društvu prepuna velikih i teških izazova. Bit će to jedna od odlučujućih godina za zauzimanje pozicija i postavljanje polazišta za dugoročno usmjeravanje sudbine hrvatske nacije te eventualne propuste ili pogreške učinjene u 2006. godini gotovo neće biti moguće popraviti. Stoga sve ono što će se morati poduzeti u ovoj godini nipošto nema samo političko nego i etičko obilježje i vrijednost. Premda danas više nije moguće govoriti o unutarnjim pitanjima koja ne bi imala i odraz u međunarodnim odnosima, godina 2006. ipak je još jedna od onih u kojima odgovorni u hrvatskom društvu još uvelike mogu tražiti i donositi rješenja za specifična pitanja hrvatskoga društva. Socijalne reforme – bilo provedene (poput mirovinske), bilo najavljene (poput zdravstvene) – nipošto ne bi smjele biti u službi još većeg osiromašivanja lošije stojećih građana i na taj način u službi ugrožavanja i samoga ljudskog dostojanstva velikoga dijela hrvatskih građana. Nije li zdravorazumski i politički apsurdno, a etički potpuno nedopustivo, da se za više godina radnoga staža dobiva sve manja mirovina, da se radnike s više uloženoga rada i uplaćenih doprinosa tjera u veće siromaštvo? Nositelji vlasti na svim društvenim razinama odgovorni su za problem nezaposlenosti i za njegovo rješavanje. Nije istina, kako se hrvatskoj javnosti često želi servirati, da se država ne smije miješati u gospodarska pitanja i odnose u privredi, nego je istina da je državna vlast na svim razinama dužna nalaziti rješenja za funkcioniranje i efikasnost gospodarstva, ali ne tako da gasi požare sredstvima iz državnoga proračuna, nego tako da zakonima i poštenim nadzorom spriječi sve oblike zloporaba, povlastica i umjetnih zapreka koje onemogućuju razvitak domaće proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta. Vlasti su u konkretnim prilikama posebno dužne organizacijski pomoći da se razviju proizvodnje za koje Hrvatska ima komparativne prednosti i s kojima će moći izići i na globalno tržište, a ne trljati ruke od zadovoljstva radi dobitaka od uvoza koji može sve upropastiti. Pritom su nositelji vlasti posebno dužni voditi brigu o seoskom pučanstvu i područjima deklarativno pod posebnom državnom skrbi. Nije li pokazatelj nedopustive neodgovornosti nositelja vlasti koji toleriraju da se kriomice u Hrvatskoj ipak sije GMO-kukuruz, a ništa, baš ništa ne čine da bi se sustavno organizirala proizvodnja ekološke hrane koja će biti sve traženija i na svjetskom tržištu? 8
OKOVANA HRVATSKA – III.
Rješavanje svih tih gorućih hrvatskih pitanja u tijesnoj je povezanosti i s pregovorima s Europskom unijom, koji će na poseban način označiti 2006. godinu i koji mogu Hrvatsku dovesti za europski stol kao ravnopravnog i poštivanja dostojnog partnera, ali i kao partnera koji ne zna koje ima komparativne prednosti i koji ne zna ili se ne usuđuje štititi svoje legitimne interese. Da hrvatski političari ne znaju štititi legitimne hrvatske interese, već su pokazali sramotnom i može se reći, grubo ali na nažalost točno, izdajničkom rasprodajom banaka, zato je velika odgovornost na svim društvenim faktorima i na svakom hrvatskom građaninu da bdiju nad svim potezima političara, a osobito nad pregovorima s EU koji moraju biti transparentni. Godina 2006. krajnji je rok da Hrvatska legitimno zaštiti svoje interese, osobito vlasništvo nad najvažnijim svojim područjima, i to na takav način da više od polovice svoga iznimnom prirodnom ljepotom obdarenoga područja službeno proglasi zaštićenim prirodnim zonama u kojima stranci mogu biti eventualno jedino i isključivo koncesionari, a vlasnici samo izvan tih zaštićenih područja. To sudbinski važno pitanje Hrvatska, koja time ne bi činila ništa protiv nikoga već bi isključivo štitila svoje legitimne interese, moći će riješiti 2006. godine ili najvjerojatnije nikada više. A ne zaštiti li Hrvatska te svoje prirodne ljepote, uključujući i dragocjene izvore prirodne vode, bit će izložena krajnje ponižavajućem položaju, moći će samo sanjati romantične snove o hrvatskom identitetu i hrvatskoj prošlosti, jer krupni kapital i nositelji njegovih interesa ne poznaju milosrđe, ni solidarnost, ni humanost. Hrvatsku u 2006. godini očekuje i vrlo težak ispit obrane istine o agresiji koju je doživjela i obrambenom ratu koji je vodila, i to ne samo pred Haškim sudom nego i pred međunarodnom javnošću. Suđenje u Hagu svratit će još snažnije pozornost svjetske javnosti na zbivanja u Hrvatskoj od 1991. do 1995, te je to ključni i zadnji čas kad Hrvatska mora smoći snage, umijeća i efikasnosti u populariziranju objektivne istine o svim događanjima u Hrvatskoj u tome ratnom razdoblju. Činjenica je, naime, da je Hrvatska, na poseban način hrvatska diplomacija, na tom polju strahovito zakazala te se u svijetu pod utjecajem srpske propagande i srpskih prijatelja u međunarodnoj zajednici u sve širim krugovima stvara sve snažnije antihrvatsko raspoloženje. Začuđujuće je kako su hrvatski diplomatski predstavnici šutjeli kad su svjetski mediji govorili o uhićenju tobožnjega »ratnog zločinca« hrvatskoga generala Ante Gotovine, a svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Zašto Hrvatska ima skupu diplomaciju ako ona ne štiti objektivne i legitimne hrvatske interese? Krajnji je čas da na sve načine, a osobito na web-stranicama, Hrvatska omogući svjetskoj javnosti uvid u objektivnu istinu o sebi, agresiji i obrani. To zauzimanje nije ništa manje važno od sveobuhvatnih napora za obranu istine pravnim sredstvima na Haškome sudu, jer to je bitka koju Hrvatska ne smije izgubiti. KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
9
Glas Koncila (3) 15. siječnja 2006.
Izumiranje i odgoj
V
eoma je indikativno što su na samome početku nove 2006. godine u središte pozornosti naše javnosti došla dva dalekosežna problema: demografska vrlo crna predviđanja i pitanje djelovanja Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje, a nije izostalo ni uobičajeno medijsko manipuliranje tobožnjim vijestima koje to zapravo nisu. HINA je objavila izjave Jakova Gele, jednoga od autora knjige »Temeljne značajke demografskoga razvoja Hrvatske – bilanca 20. stoljeća« koju je objavilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a koja otkriva da bi Hrvatska po projekcijama »u slučaju visoke fertilnosti 2100. imala 3,603.009, a u slučaju niske fertilnosti 1,328.891 stanovnika«. Demograf Gelo je iznio podatak da je »Hrvatska iza Irske najiseljeničkija država, u njoj je najsporiji porast stanovništva u Europi te je prva europska država u kojoj je 1968. stopa fertilnosti pala ispod 2,1 i nikada više nije porasla«. Demograf Gelo također tvrdi da je tijekom 20. stoljeća iz Hrvatske iselilo 2,578.814 osoba, da je sadašnja smrtnost dojenčadi od 7 promila dva puta veća nego u zapadnoeuropskim zemljama te da Hrvatska spada među 5 zemalja na svijetu s najstarijom prosječnom starošću stanovništva. Na izjavu dr. Gele da »Hrvatska nema populacijsku politiku, o njoj se još raspravlja« posebnim priopćenjem za javnost od 6. siječnja reagirala je Vlada Republike Hrvatske u kojem ističe da je »uvrstila populacijsku politiku u svoj program«, zatim taksativno navodi koje su konkretne mjere već poduzete – a koje su tek nešto pred golemom veličinom problema – te tvrdi »da je za ovu Vladu populacijska politika prvorazredno političko pitanje«. U završnom dijelu priopćenja za javnost navodi se da je »u Vladinoj proceduri pri samom dovršetku« izrada dokumenta »Nacionalne populacijske politike« te se time neizravno zapravo priznaje da – makar je to za sadašnju Vladu, kako tvrdi, prvorazredno političko pitanje – ni pola mandata nije bilo dovoljno za definiranje nacionalne populacijske politike, makar će po sadašnjoj niskoj fertilnosti Hrvatska 2100. imati samo 1,329.891 stanovnika. Na upozorenje da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa imenovanjem članova novoga Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje potiče sukob interesa koje su javnosti na tiskovnoj konferenciji 28. prosinca 2005. prenijeli predstavnici Udruge za cjeloviti spolni odgoj »Teen star« – o čemu je GK izvijestio u prošlom broju na str. 10 – u petak 6. siječnja oglasilo se spomenuto ministarstvo priopćenjem za javnost koje neizravno potvrđuje da je bilo baš potrebno to ministarstvo javno upozoriti na mogući sukob interesa. U tom priopćenju, a što prije tiskovne 10
OKOVANA HRVATSKA – III.
konferencije nije bilo poznato javnosti, navodi se »da nitko od članova navedenog Povjerenstva ne može predlagati svoj program« i da je »svaki od njih jučer« – dakle 5. siječnja 2006 – to »i potvrdio pismenom izjavom«. Naime, u to novo povjerenstvo Ministarstvo je imenovalo i suautore programa »Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja«, a koji je katolicima i kršćanima potpuno neprihvatljiv, pa je bila na mjestu bojazan da bi se taj ili takav program mogao pokušati nametnuti svima. Priopćenje je pokazalo da ta bojazan nije potrebna, no to prije tog priopćenja nitko nije mogao znati. U tom priopćenju također se navodi da će ministarstvo raspisati »Natječaj za eksperimentalne programe zdravstvenog odgoja i obrazovanja koji će se provoditi u dijelu satnice sata razrednika u višim razredima osnovne škole i u srednjim školama« – što je dio normalne i svima prihvatljive procedure u rješavanju pitanja koje ima iznimnu težinu jer nije svejedno hoće li škola u okviru zdravstvenog odgoja i obrazovanja njegovati ili razarati zdrave humane i etičke vrijednosti. Početak 2006. godine na medijskom području, uz ostalo, označio je novi niz proizvoljnih i neutemeljenih vijesti i tvrdnji. U subotu 7. siječnja, kad su se na graničnim prijelazima na izlazu iz Hrvatske prema Sloveniji pojavile kolone, Hrvatski radio javljao je u svojim informativnim emisijama da to 100.000 hrvatskih državljana odlazi na skijanje u inozemstvo gdje će potrošiti oko 300 milijuna kuna, a u glavnom dnevniku HTV-a iste je večeri objavljeno da to odlazi 200.000 hrvatskih građana na skijanje i da će potrošiti oko 120 milijuna eura. I jedni i drugi izvjestitelji pozivali su se na procjene i na turističke agencije, a činjenica je da nitko nije uložio stvarni napor da bi došao do koliko-toliko vjerodostojnih podataka, ako je to uopće moguće. Ni jedno uredništvo u Hrvatskoj ne raspolaže s točnim podacima koliko uopće turističkih agencija djeluje danas u Hrvatskoj, a još manje koliko od njih ima skijaške aranžmane u inozemstvu. Ako nije poznat ni taj podatak, kako onda može biti poznato koliko je građana kupilo skijaške aranžmane u inozemstvu odnosno koliko će se novca potrošiti. Očito netko želi takvim potpuno neprovjerenim, neutemeljenim i proizvoljnim procjenama s jedne strane prikazivati kako je velik broj hrvatskih građana bogat, a s druge strane time frustrira većinu koja si skijaške aranžmane ni u snu ne može priuštiti. Kome je to u interesu i za koje dobro produbljivati jaz između bolje stojećih i onih koji jedva spajaju kraj s krajem? Sličnim se apsolutno proizvoljnim, neutemeljenim »informacijama« o visini darova za blagoslova obitelji u »Jutarnjem listu« oglasio specijalist za vjerske zajednice (i za židovsku – kako se nedavno pokazalo po demantiju), premda nema baš nikakvog načina da bi se došlo do vjerodostojne cifre. Naime, sav novac skupljen na blagoslovu obitelji ili naknadno nakon pohoda svećenika ulazi isključivo u župne blagajne i župnici o njemu izvješćuju samo župne ekonomske vijećnike, te nema biskupije koja bi raspolagala podacima koliko je prikupljeno, a još manje se to može znati na razini svih (nad)biskupija. Ali što ne zna Crkva, »zna« specijalist!? KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
11
Glas Koncila (4) 22. siječnja 2006.
Je li moguć ekumenski napredak?
T
radicionalna Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana od 18. do 25. siječnja, koja je ove godine po dogovoru Svjetskoga vijeća Crkava sa sjedištem u Ženevi i Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana sa sjedištem u Rimu posebno označena temom »Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima«, u Hrvatskoj, osobito u Katoličkoj Crkvi, iz godine u godinu dobiva novi zamah i novi intenzitet. Osim tradicionalnoga ekumenskog hoda po zagrebačkim crkvama – liturgijskim okupljalištima različitih kršćanskih Crkava, ekumenski molitveni susreti uz sudjelovanje predstavnika različitih kršćanskih Crkava (koliko je dosad poznato) najavljeni su i u Splitu, Rijeci, Požegi i Osijeku. Katolici će na Kristovu nakanu da »svi budu jedno« moliti u većini svojih zajednica, a u Zagrebačkoj nadbiskupiji proširuje se broj crkvenih središta u kojima će biti priređena posebna slavlja u povodu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja su otvorena pripadnicima drugih kršćanskih Crkava, ali na kojima su ipak ili golema većina ili jedino katolici. Sudeći već po navedenim podacima, moglo bi se zaključiti kako u Hrvatskoj ekumensko gibanje dobro napreduje te bi se zbog toga trebalo radovati, no je li to baš doista tako i postoje li zapravo preduvjeti da bi stvarni ekumenski napredak bio moguć? Premda u Hrvatskoj uz Katoličku Crkvu i Srpsku pravoslavnu Crkvu djeluje i više drugih brojem manjih kršćanskih Crkava, za ukupnu ocjenu ekumenskoga napretka najvažniji je ipak odnos između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Dok je relativno lako dobrim ocijeniti odnose i ekumensku otvorenost manjih kršćanskih Crkava prema Katoličkoj Crkvi i obratno, u Hrvatskoj je puno kompleksniji odnos između Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve, premda su one po dogmatskom i moralnom nauku najbliže, te nije lako donijeti jednoznačnu ocjenu. Objektivno govoreći odnos tih dviju Crkava uvelike je označen i može se otvoreno reći opterećen utjecajem vanjskih odnosno necrkvenih i nevjerskih okolnosti. Premda ni približno nisu kako katoličkim tako i pravoslavnim vjernicima zacijelile rane izazvane velikosrpskom agresijom na Hrvatsku, normalne, zdrave sestrinske odnose dviju Crkava narušavaju također i baštinjeni povijesni prijepori, sukobi i zločini, a u velikoj mjeri medvjeđu ulogu ekumenskim i normalnim odnosima dviju Crkava duga i teška desetljeća pružao je komunizam koji je iz čisto političkih razloga favorizirao i poticao zapravo politički ekumenizam u interesu jugoslavenske ideje. Zapravo, otvoreno govoreći, politika, političke preokupacije i politički planovi, sve tamo od buđenja nacionalne svijesti, 12
OKOVANA HRVATSKA – III.
onemogućavali su normalne odnose između hrvatskoga i srpskoga naroda, a posljedično i normalne odnose između Katoličke Crkve utjelovljene u hrvatskom narodu i nacionalne Srpske pravoslavne Crkve. Čak i današnja službena i proklamirana državna hrvatska i srpska politika, koja je bitno označena lakim prelaženjem preko nedavne prošlosti kao i više ili manje formalnom zauzetošću za razvijanje dobrih odnosa između dviju samostalnih država, ukoliko bi željela u svoja kola upregnuti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj i Srpsku pravoslavnu Crkvu, nimalo ne bi pogodovala istinskim ekumenskim odnosima. Naime, stvarni ekumenski odnosi mogu se razvijati na vjerskom planu samo na temelju produbljivanja osobnog odnosa i odnosa kršćanskih zajednica prema Isusu Kristu, a na povijesnom planu isključivo na temeljima objektivne istine i potpune slobode. Tu objektivnu istinu i potpunu slobodu ne smije definirati nikoja ili ničija politika nego isključivo etika usklađena s naravnim Božjim zakonom. Insistiranje na vjerskom pristupu ekumenizmu te na objektivnoj istini i potpunoj slobodi nipošto ne isključuje stvarno služenje tih Crkava općemu dobru oba naroda, hrvatskoga i srpskoga, i uzajamnim boljim odnosima, već ono to služenje stvarno omogućuje, promiče i ostvaruje. Kršćanstvo je po svojoj naravi, dakle i ono katoličko i ono pravoslavno, osobito kad je življeno u dosljednom evanđeoskom duhu, iznimno snažan promicatelj dostojanstva svake ljudske osobe kojega nema bez stvarnog poštivanja ne samo proklamiranih ljudskih prava nego i različitog – i zato obogaćujućeg – kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta svake ljudske osobe i svakoga naroda. Kako članovi Katoličke Crkve u Hrvatskoj, tako ni članovi Srpske pravoslavne Crkve ne mogu bolje, snažnije ni uspješnije služiti svome hrvatskom odnosno srpskom narodu osim dosljednim, principijelnim i stvarno angažiranim življenjem u duhu Kristova evanđelja. Stvarno dobre uzajamne odnose narodi ne mogu izgrađivati političkim proklamacijama, pritiscima, trgovanjima, dodvoravanjima ili nadmudrivanjima, nego isključivo njegovanjem čovječnosti, dobrote i plemenitosti u svojim redovima, promicanjem ljudskoga dostojanstva, poštivanjem objektivne istine, priznavanjem potpune slobode i dostojanstva drugima, spremnošću na priznavanje pogrešaka i na opraštanje, solidarnošću i otvorenošću. Stoga je štetno i za hrvatski i za srpski narod, za Katoličku Crkvu i za Srpsku pravoslavnu Crkvu, a osobito za razvijanje zdravih ekumenskih odnosa, što se i dalje razvijaju drevni krajnje sebični agresivni, mitomanski i politički projekti, što se kao incidenti događaju politizacije poput ovogodišnje božićne poruke srpskih pravoslavnih poglavara ili čak liturgije kad se i 2006. godine u javnoj crkvenoj službi moli za izbjegle i prognane iz tzv. Republike Srpske Krajine. Najoštriju osudu zaslužuju i svi incidenti učinjeni radi etničke pripadnosti, kao i moguće njihovo preuveličavanje. KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
13
Glas Koncila (5) 29. siječnja 2006.
(Bez)zakonitost
S
obzirom na činjenicu da je Hrvatska pred bezbroj velikih, sudbinskih i sudbonosnih izazova, začuđujuće je što se tek povremeno pojedine parlamentarne stranke oglase svojim viđenjem rješavanja pojedinih krucijalnih problema, npr. Demokratski centar u petak 20. siječnja o pitanju prodaje nekretnine strancima. Među hrvatskim političarima, snažan je dojam, nema ozbiljnog napora da upoznaju i razumiju dalekosežnost pojedinih sudbinskih pitanja, poteškoća i problema za hrvatsku budućnost, a još manje da ponude svoja promišljena, realna i provediva rješenja. Kao da se svi unaprijed predaju, kao da sve prepuštaju Vladinim stručnim timovima, a oni će se već sa svojom osporavanjima i eventualnim konstruktivnim primjedbama – koje ionako imaju minimalne izglede da će biti prihvaćeni – oglasiti u saborskim raspravama koje završavaju glasovanjem u skladu sa stranačkom ili koalicijskom disciplinom; a što mnoga pitanja ostaju polovično riješena, kao da nikome nije važno. Profesionalno bavljenje politikom – a svi su zastupnici u Hrvatskom saboru i državni funkcionari puni profesionalci, ako se to mjeri po tome za koji posao primaju redovitu mjesečnu plaću – zahtijevalo bi ipak puno više i osobnoga i stranačkoga angažmana za rješavanje bitnih pitanja suvremenoga i osobito budućega hrvatskog društva. Političari, bez obzira na opcije i društveni položaj, tj. jesu li u opoziciji ili na vlasti, kao da ne žele vidjeti da gotovo nijedno područje društvenoga života nije dokraja regulirano. Svjedoci smo da nakon 14 godina državne samostalnosti sadašnja Vlada ponovno predlaže djelomičnu promjenu izbornoga zakona da bi na taj način, slikovito rečeno, ugasila tek jedan požar, tj. da bi razriješila dilemu kome pripada mandat: izabranom vijećniku odnosno zastupniku ili stranci ili listi na kojoj je netko bio izabran, a svima je jasno da hrvatsko izborno zakonodavstvo nije domišljeno, dorađeno i usvojeno da bi moglo važiti barem nekoliko desetljeća. Političarima, očito je, više odgovara da se gotovo za svake izbore izborno zakonodavstvo dorađuje, i to po mjeri onih koji imaju vlast odnosno većinu u Hrvatskom saboru, s jedinom željom da im dorađeno zakonsko rješenje olakša ostajanje na vlasti odnosno dobivanje novoga mandata. Takvo postupanje zapravo otkriva da naši političari ili nemaju vizije ili im nije stalo do razvijanja stabilnoga poretka s precizno definiranom npr. izbornom regulativom. Snažan je dojam da se u sadašnjoj Hrvatskoj, sav njezin samostalni vijek, donose zakonska rješenja koja ne gledaju dugoročnu perspektivu države nego sadašnji interes pojedinih lobija ili interesnih skupina, a to je etički potpuno nedopustivo a državnički potpuno nezrelo. 14
OKOVANA HRVATSKA – III.
Mnoga područja društvenoga života čak su načelno određenim zakonima regulirana – a nije na čast hrvatskim političarima i svim dosadašnjim vladama što su još uvijek aktualne i važeće zakonske regulative koje je donijela bivša savezna država – no često nisu doneseni nužni podzakonski provedbeni akti i predviđeni pravilnici pa ta područja ipak ostaju zapravo zakonski neregulirana. Teško je vjerovati da i bojkot donošenja podzakonskih akata i pravilnika nije u izravnoj, razumije se, skrivenoj povezanosti sa sasvim određenim lobijima i interesnim skupinama kojima se na taj način otvara prostor za djelovanje odnosno, otvoreno govoreći, za zaradu koja je načelno zakonski nedopustiva, ali se nikoga ne može za to pozvati na odgovornost jer nedostaju odgovarajući drugi podzakonski akti. Takvo stanje donosi neprocjenjivo velike štete hrvatskome gospodarstvu, šteti priljevu državnom proračunu i izravno pogađa najčešće najšire i najsiromašnije slojeve hrvatskoga društva. Našim političarima obično su puna usta tzv. »pravne države« a stvarno na pojedinim područjima premalo ili ništa ne čine da bi bile provođene i poštivane zakonske odredbe razrađene u potrebnim podzakonskim aktima. Nije teško razumjeti da postoje lobiji i interesne skupine kojima je upravo potrebna priča o »pravnoj državi« da bi što bolje iskoristili namjerno ili zbog nekompetentnosti priređivača zakona i zakonskih podakata ostavljene »rupe« u pravnoj regulativi. Svaka hrvatska vlada mogla bi, kad bi to stvarno htjela, na većini područja društvenoga života osigurati gotovo stopostotno poštivanje zakona. Npr. poznato je da u današnjoj Hrvatskoj ima veoma mnogo kršenja radnoga zakonodavstva na štetu radnika, protivno zakonom zajamčenih i predviđenih prava, ali nema političke volje da se ti radnici zaštite. Izgovori da nema dovoljno inspektora, doista su smiješni jer je pravi problem u tome što nema političke volje da se na tom planu uspostavi red. On bi odgovarao samim radnicima, čak i samoj državi s obzirom na veći priljev sredstava u državni proračun, ali ne odgovara pojedinim lobijima i interesnim skupinama koje imaju duboke skrivene povezanosti s vladajućim strukturama i njihovim obnašateljima, bez obzira koja koalicija ili stranka bila na vlasti. U javnosti je npr. također poznato kako pojedini veliki poslodavci nisu uplaćivali doprinose u mirovinski i zdravstveni fond, premda su svote za te doprinose uskratili radnicima, a onda im je država umjesto kazne ponudila da se s tim fondovima, koji su pretanki za velike potrebe, nagode koliko će i u kojem roku ipak uplatiti... U današnjoj Hrvatskoj teško je naći područje društvenoga života i djelovanja na kojem doista postoje razrađeni zakonski i podzakonski akti te da se doista poštuju, pa je doista začuđujuće što o svemu tome uglavnom šute i političke stranke, čak i one koje ne participiraju u vlasti ili saborskoj opoziciji, sindikati, mediji, udruge građana, intelektualci, svjesni pojedinci. Crkva na svoj način, načelno, o tome problemu progovara, ali kao da nema ušiju koje to žele čuti, premda se radi o temeljnom i sudbinski važnom ponašanju. KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
15
sno odluka novinara i urednika. Premda među predsjedničkim kandidatima, hvala Bogu, nema ni jednoga kojega bi se ozbiljno moglo smatrati ekstremistom bilo desnog bilo lijevog predznaka, dojam o važnosti stvara se samo za one kandidate koji manje-više zastupaju one stavove u kojima se slažu vodeće političke stranke i koji jamče brojne kontinuitete u hrvatskom društvenom životu, a što umnogome ne samo da ne jamči bolju ni demokratsku ni gospodarsku perspektivu, nego uvjetuje podjele. Otvoreno govoreći, u hrvatskom društvu postoji stanoviti društveno-politički monopol koji je u trajnom sukobu sa stvarnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima, pa zato ni opcija ni predsjednički kandidati koji zastupaju jasne hrvatske ciljeve i interese ne dobivaju medijskog prostora. Da bi se sakrio taj nedopustivi, antidemokratski i upravo sektaški monopol, javnosti se trajno nameće optika po kojoj bi se hrvatsko društvo tobože dijelilo na pripadnike i simpatizere partizana odnosno komunista, s jedne strane, i na pripadnike i simpatizere ustaša odnosno nacionalista, s druge strane. Da bi se taj privid podržavao, sustavno se prozivaju pojedini pjevači, sustavno se podmeću svjesni ili nesvjesni provokatori koji se u javnosti, posebno na sasvim određenim događanjima, pojavljuju u ustaškim kapama ili ispisuju po fasadama ustaške znakove. A neosporna je istina da većina pripadnika hrvatskoga naroda, pa i pripadnika hrvatskoga političkog naroda odnosno nacije nikad nije bila ni partizanska ni ustaška, već su partizani odnosno komunisti kao i, s druge strane, ustaše i ekstremni nacionalisti bili uvijek manjina, uvijek manje od 10 posto stanovništva, pa i onda kad su bili na vlasti. Budući da su ustaše davno poraženi i iskorijenjeni u komunističkoj revoluciji, te budući da su komunisti vladali punih 45 godina i izgubili vlast i moć samo na određenim razinama društvenoga života, nastao je jaz između, recimo tako, komunističke i postkomunističke interesne grupe i većine koja se nikada nije povezivala s ikojim ekstremom. Da bi se taj jaz sakrio i da bi se sakrilo kako povlaštena manjina dominira nad velikom većinom, uporno se npr. osporava i omalovažava rezultat izjašnjavanja hrvatskih građana na popisu stanovništva kad je oko 92 posto na fakultativno pitanje slobodno izjavilo da su kršćani. Ta stvarna podjela i taj nedopustivi monopol u hrvatskom društvu moći će se početi rješavati samo onda ako na predstojećim izborima ne pobijede oni koje sada mediji favoriziraju, odnosno da pobijedi kandidat koji je stvarni pripadnik i predstavnik hrvatske ušutkane i marginalizirane većine.
420
OKOVANA HRVATSKA – III.
Glas Koncila (51-52) 20. – 27. prosinca 2009.
U
Božić i ugroženi čovjek
sadašnjem povijesnom trenutku u kojem se mnogi ljudi u Hrvatskoj osjećaju ranjeni, nesigurni, zabrinuti, prestrašeni, sputani, poniženi, marginalizirani i nevoljeni, aktualizacija godišnjeg spomena utjelovljenja, učovječenja Druge božanske osobe može djelovati osobito blagotvorno upravo okrepljujuće i ohrabrujuće te istodobno priziva obnovu čovječnosti. Svima dragi Božić – kao slavlje Božjeg silaska u ljudski rod, odnosno što je pravi Bog postao i pravi čovjek, jedan između nas ljudi – nezaobilazni je i iznimno dragocjeni podsjetnik na veličanstveno ljudsko dostojanstvo svakoga od nas, a također podsjetnik na nužnost poštivanja neprocjenjivoga ljudskog dostojanstva svakoga čovjeka i to bez obzira na sve postojeće razlike među ljudima. Ljudska povijest, kako na razini osoba tako i na razini naroda i čitavoga čovječanstva, u biti je kronika ugrožavanja i obrane ljudskoga dostojanstva. Nema čovjeka koji nije na neki način doživio ugrozu svoga ljudskoga dostojanstva, često i od onih od kojih bi to najmanje mogao očekivati, a nije zanemariva ni činjenica da mnogi ljudi, bez obzira na svoj položaj, svojim nečovječnim postupcima upravo ugrožavaju i svoje ljudsko dostojanstvo. Suvremeno doba, koje bi mnogi željeli proglasiti osobito naprednim, bitno je označeno dosad neviđenim, a često vrlo suptilnim i sofisticiranim, ugrožavanjem dostojanstva konkretnih ljudi. Ako je ikada bilo sumnje, u ovo naše znanstveno doba svima je jasno da ljudski život započinje začećem, a ipak nema volje, ni političke ni čovječne, da se poštuje dostojanstvo novozačetoga ljudskog života te se zakonski uporno nameće tobožnje pravo na uništenje toga ljudskog života. U nekim državama nameće se također tzv. pravo na pomognutu smrt. Svaki rat, čak i obrambeni, nužno je udar na ljudsko dostojanstvo mnogih ljudi. Postojanje i primjenjivanje smrtne kazne također je gaženje dostojanstva sasvim konkretnih ljudskih osoba. Ljudsko dostojanstvo u suvremeno doba gotovo ništa manje nije ugroženo i u svim drugim fazama ljudskoga život, pa i u radnome vijeku, i to postupcima s pozicije moći te suvremenim ideološkim ponudama. Općenito je prihvaćeno da je svaki oblik nasilja – obiteljskog, mladenačkog, navijačkog, državnog represivnog (kad se prelazi ovlaštenja) te pogotovo svi oblici kriminala od ucjene do tvarnoga napada – izravan udar na ljudsko dostojanstvo konkretnih osoba. Istodobno mnogima nije poznato niti problematično kao ugrožavanje ljudskoga dostojanstva sve dok na svojoj koži ne osjete npr. elementarno nepoštivanje, namjerno dovođenje u nemoguću situaciju, zlonamjerno uskraćivanje KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
421
informacije na koju osoba ima pravo, nepoštivanje unutarnje zakonitosti određene struke ili posla, manipuliranje za osobnu korist ili prestiž, zloporabu ovlasti odnosno nepoštivanje načela supsidijarnosti, uskraćivanje pravedne plaće i slično. Takvi i slični oblici zloporabe moći događaju se danas na svim razinama od međuosobne, obiteljske, općenito međuljudske preko radnih sredina, različitih društva i zajednica do nacionalne, međunarodne i općeljudske zajednice te izazivaju neizmjerno mnogo boli i razočaranja. Osobito je tragično ako u takvim nečasnim „rabotama“ sudjeluju osobe koje se smatraju vjernicima. U suvremenom pluralnom društvu više nego ikad u povijesti ljudi su, bili toga svjesni ili ne, izloženi vrlo brojnim i vrlo snažnim ideološkim pritiscima i ponudama koji se nameću sredstvima javnoga priopćivanja, prevladavajućim javnim mnijenjem, trendovima, modama i tobožnjim novim stilovima života, religioznosti i ponašanja. Određeni centri moći, ostvarujući svoje skrivene ciljeve – kao što su profit, iskorjenjivanje ljudi iz obiteljskog, nacionalnokulturnog i vjerskog identiteta i drugi – iznimno lukavo navode ljude na određena ponašanja koja imaju posljedice duboke, često nezalječive rane, urušavanje ličnosti – jednom riječju gubitak svoga ljudskog dostojanstva. Nikada kao u ovo naše doba nisu bila promicana i forsirana, posebno na suptilne medijske, osobito televizijske, načine životna usmjerenja kao što su: konzumizam, hedonizam, ateizam, scijentizam, gender-ideologija, individualizam, relativizam, astrologizam i slično, a svima je zajedničko da žele čovjeka na svoj način zarobiti, zloporabiti i kroz prividnu i kratkotrajnu sreću zapravo razoriti. Osobito je tragično što često nositelji i propagatori takvih životnih usmjerenja uopće nisu svjesni dometa tih suvremenih idola, a jednako je tragično što mnogi ljudi, zaboravljajući svoje iskonsko ljudsko dostojanstvo, posve nekritički prihvaćaju ta usmjerenja te se po njima ravnaju u svom životu i djelovanju. Isusovo rođenje u krajnjem siromaštvu, nesigurnosti i ljudski gledano nedoličnosti betlehemske staje očit je znak Božjeg ulaska u ljudsku zajednicu na način da Bog bude najbliži onima u ljudskom rodu kojima je najteže, koji su najsiromašniji, najodbačeniji, najponiženiji, najzavedeniji, najpogođeniji, najmarginaliziraniji... Bog utjelovljenjem i učovječenjem svoga Sina baš ugroženima potvrđuje vrijednost njihova ljudskoga dostojanstva, a svima koji svjesno ili nesvjesno ugrožavaju ljudsko dostojanstvo drugih ljudi otvara oči da nemaju pravo i da ne smiju ponižavati drugoga čovjeka. Svojim rođenjem u liku betlehemskoga djeteta Isus je postao pravi brat baš svakome čovjeku, uzeo je ljudsku narav da bi baš svakome čovjeku omogućio sasvim novu perspektivu ostvarenja ljudskosti i punine života te je jamac, svojom prolivenom krvlju na križu, da ljudsko dostojanstvo neće trijumfirati tek u povijesti, nego u čitavoj vječnosti. 422
OKOVANA HRVATSKA – III.
Sadržaj 2006. Što je donijela 2005. godina?.....................................................................................................................................6 Sudbinski važna 2006. godina..................................................................................................................................8 Izumiranje i odgoj..............................................................................................................................................................10 Je li moguć ekumenski napredak?.................................................................................................................... 12 (Bez)zakonitost......................................................................................................................................................................14 Dva nova pitanja.................................................................................................................................................................16 Je li moguća reforma pravosuđa?......................................................................................................................18 Zloporaba slobode............................................................................................................................................................20 Forsiranje bijega od stvarnosti.............................................................................................................................22 Tko vlada Hrvatskom?................................................................................................................................................... 24 Je li moguća demokratizacija?..............................................................................................................................26 Zašto država kasni?...........................................................................................................................................................28 Izazov suvremenih kontradiktornosti..........................................................................................................30 Novi val anticrkvene kampanje..........................................................................................................................33 Proizvoljne tvrdnje............................................................................................................................................................ 35 Kršćanska kultura............................................................................................................................................................... 37 Mediji i uskrsne poruke...............................................................................................................................................39 Crkva je svjesna svoje uloge.....................................................................................................................................41 Ohrabrenja iz Pule.............................................................................................................................................................43 Ozbiljna sadašnjost zahtijeva povjerenje.................................................................................................. 45 Opasna neprincipijelnost........................................................................................................................................... 47 Ostvarenja i okovi..............................................................................................................................................................49 Lica i naličja demokracije............................................................................................................................................51 Predizborna kampanja?...............................................................................................................................................53 Ideologije i obitelj............................................................................................................................................................... 55 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
423
Crna slika..................................................................................................................................................................................... 57 (Ne)vješte konstrukcije.................................................................................................................................................59 Samo formalna osuda.....................................................................................................................................................61 Poziv na društveni angažman...............................................................................................................................63 Hrvatska spirala šutnje∗...........................................................................................................................................................................................................................................................66 Taoci besramnih nedosljednosti∗.................................................................................................................................................................................................................69 Zašto bijeg od cjelovite istine?..............................................................................................................................72 Umjetne potrebe................................................................................................................................................................ 74 Nasilje i strah...........................................................................................................................................................................76 Nemoć izopačene politike........................................................................................................................................78 Potrebna je jasnoća..........................................................................................................................................................80 Vrijeme je za nove ljude...............................................................................................................................................82 Zašto oklijevaju najodgovorniji?.........................................................................................................................84 Političari – prijetnja čovječanstvu?.................................................................................................................86 Hrvatska i iseljeništvo....................................................................................................................................................88 Juridički zločin........................................................................................................................................................................90 Medijske igre s (ne)radnom nedjeljom.......................................................................................................92 Apel iz Đakova.......................................................................................................................................................................94 Razaranje identiteta........................................................................................................................................................96 »Slučaj Glavaš« – velik ispit....................................................................................................................................98 Izluđivanje nacije..............................................................................................................................................................100 Što s ljudima s »bremenom prošlosti«?.............................................................................................102 Čovječnost i bešćutnost...........................................................................................................................................104 Kriza političara...................................................................................................................................................................106 Nema razloga za beznađe......................................................................................................................................108 Izazov čovječnosti u Hrvatskoj.........................................................................................................................110
424
OKOVANA HRVATSKA – III.
2007. Netočne interpretacije...............................................................................................................................................114 Osloboditi pravosuđe................................................................................................................................................. 116 Međunarodni položaj................................................................................................................................................. 118 Očitovanje bitnoga........................................................................................................................................................120 Civilno društvo i kaos................................................................................................................................................. 122 Vrijednosti i pritisci.........................................................................................................................................................124 Komunizam i kultura...................................................................................................................................................127 Želimo li bolju budućnost?...................................................................................................................................129 Nasilje nad ženama.........................................................................................................................................................131 Nasilje nad Hrvatskom?............................................................................................................................................ 133 Apel za vrijednosti...........................................................................................................................................................135 Mediji i pričest.....................................................................................................................................................................137 Stop preodgoju većine...............................................................................................................................................139 Uskrs oslobađa....................................................................................................................................................................141 Uskrsna čarolija.................................................................................................................................................................. 143 Slika Benedikta XVI.......................................................................................................................................................146 Sporedno i bitno..............................................................................................................................................................148 Netolerantnost preko granica...........................................................................................................................150 Izazov turizma......................................................................................................................................................................152 Hoće li se što pokrenuti?.........................................................................................................................................154 Rane ipak ostaju................................................................................................................................................................156 Zloporaba neznanja.......................................................................................................................................................158 Manipulacija povlačenjem iz javnosti.......................................................................................................160 Stranački karijerizam...................................................................................................................................................163 Osveta u medijima......................................................................................................................................................... 165 Kamo ide Hrvatska?...................................................................................................................................................... 167 Odradili zadaću.................................................................................................................................................................169 Neprincipijelno prema »podzemlju«........................................................................................................171 Teorija zavjere......................................................................................................................................................................173 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
425
Crkva – institucija od povjerenja................................................................................................................... 175 Katastrofa u sjeni odmora∗........................................................................................................................................................................................................................................177 Srbi nakon »Oluje«.......................................................................................................................................................179 Irelevantna Crkva?...........................................................................................................................................................181 Antifašist Bulešić..............................................................................................................................................................183 Zašto su vjernici problem?.....................................................................................................................................186 Istina u Europi i Hrvatskoj......................................................................................................................................188 Kako do odluke?................................................................................................................................................................190 Demonstracija netolerancije............................................................................................................................... 192 Pogažene hrvatske žrtve..........................................................................................................................................194 Propusti Hrvatskoga sabora................................................................................................................................196 Sindrom obmanjivanja..............................................................................................................................................198 Nepoznavanje Crkve?..................................................................................................................................................200 Nevažni vjernici.................................................................................................................................................................202 Vjernici i izbori....................................................................................................................................................................204 Neuspjelo insceniranje...............................................................................................................................................206 Predizborna ušutkavanja.........................................................................................................................................208 Glasovanje »protiv«.....................................................................................................................................................210 Novi povodi za zabrinutost...................................................................................................................................212 Birači i mediji........................................................................................................................................................................ 214 Božić i sustav........................................................................................................................................................................216
426
OKOVANA HRVATSKA – III.
2008. Godina konsenzusa?.....................................................................................................................................................220 Potreba za ekscesom...................................................................................................................................................222 Nužna je istraga.................................................................................................................................................................224 Talijanski poučak...............................................................................................................................................................226 Kako časno opstati?......................................................................................................................................................228 Tko ne želi Hrvatsku u EU-u?..............................................................................................................................230 Oslobađanje istine..........................................................................................................................................................232 Zločin i kazna?.....................................................................................................................................................................234 Nekažnjeno bezakonje..............................................................................................................................................236 Zašto Hrvatska ne može naprijed?...............................................................................................................238 Što se krije iza slučaja ZERP?................................................................................................................................240 Mora li život biti ugrožen?......................................................................................................................................242 Poziv na sazrijevanje.....................................................................................................................................................244 Podvale i kritika.................................................................................................................................................................246 Klevetanje Crkve..............................................................................................................................................................248 Čas dogovaranja................................................................................................................................................................250 Zloporaba komemoracije.......................................................................................................................................252 Zloporaba demokracije.............................................................................................................................................254 Preispitivanje medija....................................................................................................................................................256 Nove nedoumice..............................................................................................................................................................258 Mediji protiv općega dobra.................................................................................................................................260 Skrivanje stvarnosti.......................................................................................................................................................262 Opasan zakon......................................................................................................................................................................264 Opasni moćnici.................................................................................................................................................................266 Zakonom u totalitarizam?......................................................................................................................................268 Zadaće hrvatske države............................................................................................................................................270 »Podanički mentalitet«............................................................................................................................................272 Antidiskriminacijski zakon..................................................................................................................................... 274 Zakon i ideologija.............................................................................................................................................................276 KOMENTARI GLASA KONCILA – IVAN MIKLENIĆ
427
Ne dajmo se prevariti!................................................................................................................................................278 Estradizacija (anti)mita.............................................................................................................................................280 Prvi Dan branitelja.........................................................................................................................................................283 Životno poslanje...............................................................................................................................................................285 Deformirano ogledalo................................................................................................................................................287 Podobnost ili sposobnost?.....................................................................................................................................289 Problem istine..................................................................................................................................................................... 291 Stepinac kao test..............................................................................................................................................................293 Slavlja za budućnost.....................................................................................................................................................295 Crkva i politika................................................................................................................................................................... 297 Zašto stagnacija?...............................................................................................................................................................299 Interesi pod povećalom............................................................................................................................................301 Ispit časnosti.........................................................................................................................................................................303 Izazov nasilja.........................................................................................................................................................................305 Dosezi civiliziranosti.....................................................................................................................................................307 Katolici i europska integracija............................................................................................................................309 Krivotvorenje stvarnosti...........................................................................................................................................311 Igra skrivača........................................................................................................................................................................... 313 Ponos i poštenje.................................................................................................................................................................315 Zahtjevi iz Lepoglave.....................................................................................................................................................317 Nebitno i bitno.................................................................................................................................................................. 319
428
OKOVANA HRVATSKA – III.
2009. Nove rane................................................................................................................................................................................. 324 Ispiranje mozga..................................................................................................................................................................326 Samodostatnost odgovornih..............................................................................................................................328 Hrvatsko iseljeništvo....................................................................................................................................................330 Više od incidenta............................................................................................................................................................. 332 Rukometni poučak........................................................................................................................................................334 Europsko svjetlo................................................................................................................................................................336 Kaos ili boljitak?.................................................................................................................................................................338 Zloporabe.................................................................................................................................................................................340 Antihrvatski pamflet....................................................................................................................................................342 Želimo živjeti normalno...........................................................................................................................................344 Drugačiji govor...................................................................................................................................................................346 Hrvatski ciljevi.....................................................................................................................................................................348 Ozdravljenje stranaka.................................................................................................................................................350 Čas unutarnjega sređivanja.................................................................................................................................. 352 Iznimno važni izbori.....................................................................................................................................................354 Incident za triježnjenje..............................................................................................................................................356 Temelj demokratskoga sustava.........................................................................................................................358 Uz koga su vlasti?.............................................................................................................................................................360 Odgovornost vjernika za Hrvatsku..............................................................................................................362 Dijalog i sektaštvo..........................................................................................................................................................364 Obmane iz ministarstva...........................................................................................................................................366 Pozitivni mladi....................................................................................................................................................................368 Poigravanje s Hrvatskom........................................................................................................................................370 Suočavanje s negativnostima.............................................................................................................................372 Pitanje ostaje otvoreno............................................................................................................................................. 374 Poziv na zajedništvo..................................................................................................................................................... 376 Ima li volje za zaokret?...............................................................................................................................................378 Zašto je nuždan zaokret?.........................................................................................................................................380
Nije Crkva bez osjećaja..............................................................................................................................................382 Snaga zajedništva............................................................................................................................................................384 Vrijeme za nove ljude..................................................................................................................................................387 Kakvoga predsjednika trebamo?....................................................................................................................389 Crkva je mudro šutjela............................................................................................................................................... 391 Izazov prosvjeda...............................................................................................................................................................393 Trebaju li Hrvatskoj izvanredni izbori?......................................................................................................395 Dominantna društvena svijest.......................................................................................................................... 397 Suvremeno sektaštvo.................................................................................................................................................399 Platforma za boljitak....................................................................................................................................................401 Irski poučak............................................................................................................................................................................403 Nametanje kontinuiteta..........................................................................................................................................405 Komunizam je mrtav, ali ne i posljedice.................................................................................................407 Izluđivanje javnosti........................................................................................................................................................409 Tko će preuzeti odgovornost?.............................................................................................................................411 Hoće li izbori biti slobodni?...................................................................................................................................413 Hrvatski negacionizam...............................................................................................................................................415 Krik za promjene...............................................................................................................................................................417 Dragocjeni kriteriji.......................................................................................................................................................... 419 Kakve su hrvatske podjele?....................................................................................................................................421 Božić i ugroženi čovjek..............................................................................................................................................423
Biblioteka Komentari Glasa Koncila
Okovana Crkva u Hrvatskoj Svezak 1. 1968. – 1974. Svezak 2. 1975. – 1981. Svezak 3. 1982. – 1986. Svezak 4. 1987. – 1990.
Crkva i Hrvatska u izazovima slobode Svezak 1. 1990. – 1993. Svezak 2. 1994. – 1996. Svezak 3. 1997. – 1999.
Biblioteka Komentari Glasa Koncila
Okovana Hrvatska Svezak 1. 2000. – 2002. Svezak 2. 2003. – 2005. Svezak 3. 2006. – 2009. Svezak 4. 2010. – 2013.
KOMENTARI GLASA KONCILA (2006. – 2009.)
Ivan Miklenić
OKOVANA HRVATSKA
M
ale države, pa i Hrvatska, ukoliko znaju što hoće, tj. ukoliko imaju jasno definirane svoje realne nacionalne interese, mogu se zaštititi od interesa velikih samo pozivanjem na civilizacijske i međunarodnopravne norme. No, može li se tako ponašati i Hrvatska, okovana iznutra, nesposobna postići konsenzus o temeljnim nacionalnim interesima, legalnim i legitimnim, i još općeprihvaćenim u hrvatskoj medijskoj i općoj javnosti? Pogažene hrvatske žrtve Glas Koncila (40) 7. listopada 2007.
ISBN 978-953-241-487-5
www.glas-koncila.hr
100 kuna