Otac Teodozije Florentini by Glas Koncila

isleći na svetački lik oca Teodozija, posebna je potreba našega vremena da svećenici, duhovnici i ispovjednici, budu prožeti istim duhom; da tako vode, tako vole i tako služe redovničkim zajednicama, kao što je to činio otac Teodozije. Onda će u njima, nadamo se, naći suradnice, koje će svojim redovničkim životom, primjerom i apostolatom izvesti velika djela. Iz Predgovora prvom hrvatskom izdanju Ćiril Kos, v. r., biskup

Otac Teodozije Florentini

tac Teodozije bio je čovjek gorljiva duha, žarka srca, apostol ljubavi, organizator škola, učitelj ljubavi „koja je u temelju svih stvari“. „Služiti onima u kojima naš Gospodin i danas visi na križu“ (str. 31.) – bio je njegov ideal i ideal njegovih sestara. Iz Predgovora drugom hrvatskom izdanju fra Jure Šarčević, ofmcap., predsjednik HKVRPP-a

s. Gertrud Huber

s. Gertrud Huber ISBN: 978-953-241- 474-5

www.glas-koncila.hr

Cijena:

Otac Teodozije Florentini

s. Gertrud Huber

Otac Teodozije Florentini Njegovo djelo u Ingenbohlu

Dopuštenjem Biskupskoga ordinarijata u Đakovu Br. 375/1983., od 25. siječnja 1983. Naslov originala: P. THEODOSIUS FLORENTINI SEINE STIFTUNG IN INGENBOHL Izdavač: Theodosiusdruckerei, Ingenbohl, 1964.

Drugo dopunjeno izdanje Izdavač: Hrvatska provincija Milosrdnih sestara sv. Križa Odgovara: s. Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Prijevod: S. M. Blaženka Perković Dopune u ovo izdanje unijele s. Blaženka Perković i s. M. Estera Radičević (tekst pisan kurzivom i u zagradama) Lektura: s. Marija Stela Filipović Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u rujnu 2015. ISBN 978-953-241-474-5 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000911956.

s. Gertrud Huber, Ingenbohl

Otac Teodozije Florentini Njegovo djelo u Ingenbohlu

Plemenitom sveÄ&#x2021;eniku, odgojitelju mladeĹži, prijatelju bolesnih, ocu siromaha. (Nadgrobni natpis)

SADRŽAJ Predgovor II. hrvatskom izdanju .................. 9 Predgovor I. hrvatskom izdanju ................. 15 Uvod................................................................ 19 Zastupnička ljubav........................................ 21 Apostol ljubavi .............................................. 23 Organizator školâ .......................................... 29 Sestre učiteljice .............................................. 36 Djela karitasa ................................................. 41 Milosrdne sestre ............................................ 43 Prijatelj bolesnika .......................................... 46 Bolnica „Križ“ ............................................... 50 Prijatelj djece .................................................. 54 Otac siromaha ................................................ 57 Kuća matica .................................................... 61 Blaženo siromaštvo ....................................... 65 Novi dom ....................................................... 68 Otac i vođa ..................................................... 72 Zastupnik radnikâ......................................... 77 Ljubav do kraja .............................................. 81 “U vječnom će spomenu biti pravednik” (Ps 112) ...................................... 87 Teška baština.................................................. 96 Blagoslov baštine......................................... 104 Ljubav nikad ne prestaje ............................ 110 Očev duh ...................................................... 118 7

Predgovor II. hrvatskom izdanju U Godini smo posvećenoga života. Naša je Crkva, osobito redovnice i redovnici i sve Bogu posvećene osobe, zahvalna papi Franju za ovu „Godinu milosti Gospodnje“ u kojoj osjećamo da nam je Bog bliže. Želja je pape Franje da obnovimo sebe i Crkvu, da budemo „Crkva izlaska“, da pokrenemo svijet i donosimo mu radost. Da bi se to moglo dogoditi, nužno je obnoviti svoj osobni susret s Isusom Kristom i „neka nitko ne misli da se taj poziv ne odnosi na njega, jer nitko nije isključen iz radosti koju donosi Gospodin“ (Radost evanđelja, 3). Papa Franjo poziva sve redovnice/ke da ražare plamen vlastite karizme i da ponovo otkriju ljepotu posvećenoga života, jer će samo tako moći biti radosni proroci i navjestitelji neprolazne novosti i okrjepljujuće radosti evanđelja. Drago mi je da upravo u ovoj Godini posvećenoga života, prije svega našim sestrama, a onda i našoj crkvenoj i drugoj javnosti, možemo predati u ruke drugo hrvatsko izdanje knjižice o jednom velikom čovjeku, franjevcu kapucinu, osnivaču Družbe Milosrdnih sestara 9

svetoga Križa, pod naslovom „Otac Teodozije Florentini“. Sto pedeseta obljetnica smrti oca Teodozija (1808. - 1865.) dobra je prigoda, poglavito za sve Milosrdne sestre sv. Križa, pa i za sve nas, da upoznamo čovjeka često neshvaćena, ali hrabra, poduzetna, redovnika koji je volio ljude, osobito malene, slabe i bolesne. Kao nekoć Gospodin naš Isus Krist, tako je i otac Teodozije za života svima, posebice slabima i bolesnima, donosio ljubav Božju. Nakon njega to nastavljaju činiti milosrdne sestre sv. Križa, koje se velikodušno odriču samih sebe da bi vjerno slijedile stope Krista Gospodina, po primjeru oca Teodozija Florentinija, svojega utemeljitelja, i majke M. Terezije Scherer, suutemeljiteljice i prve vrhovne poglavarice. Otac Teodozije bio je čovjek gorljiva duha, žarka srca, apostol ljubavi, organizator škola, učitelj ljubavi „koja je u temelju svih stvari“. „Služiti onima u kojima naš Gospodin i danas visi na križu“ (str. 31.) – bio je njegov ideal i ideal njegovih sestara. Gotovo je nevjerojatno kako je, u relativno kratkom životnom vijeku od 57 godina, uspio učiniti tako puno i pokrenuti toliko inicijativa. Podsjetimo: bio je graditelj bolnica, organizator 10

škola u vrlo nepovoljnim uvjetima; prijatelj bolesnika, osobito djece i malenih, otac siromaha, zastupnik radnika, pravi otac i vođa, itd. Pitamo se kako je to sve mogao učiniti? Meni se čini da je odgovor u činjenici da je imao silnu vjeru u Božju providnost koja se može izreći u samo jednoj rečenici: Bez Boga nije moguće ništa učiniti! On je živio u čvrstoj nadi da ga Bog nikad ne će napustiti. „Do sada nas“, kaže, „dobrota Božja nikad nije razočarala!“ Kao nekoć njegov otac i brat Franjo iz Asiza, koji je iz ljubavi prema raspetom Kristu prigrlio evanđeosko siromaštvo, imao je neizmjerno povjerenje u Boga, koje je tako vidljivo u samo jednoj Franjinoj rečenici: „Kad bi se dogodilo da na cijelom svijetu imaju još samo dva kruha, dopao bi jedan vama, radi vašega dobrovoljnog siromaštva.“ Osim velike vjere u Božju providnost, otac Teodozije bio je vođen i visokim evanđeoskim idealima, koje je prva vrhovna poglavarica, majka M. Terezija, po njegovu nadahnuću i utjecaju, lijepo izrazila u samo dvije kratke rečenice: „Samo idite – i ne očekujte da ćete raditi fine stvari. Za fine stvari ima dosta drugih ljudi, za to nije potrebno biti milosrdna sestra“ (str. 55.). 11

Želim da taj evanđeoski ideal i duh utemeljiteljâ, oca Teodozija i majke M. Terezije, nastavi živjeti i u današnjim milosrdnim sestrama sv. Križa tako da one u potrebama ljudi našega vremena prepoznaju volju Božju i velikodušno je izvrše. Knjižica „Otac Teodozije Florentini“ pisana je vrlo jednostavnim rječnikom, stilom i govorom veoma bliskim današnjem čovjeku, rekao bih stilom pape Franje, koji voli kratke, slikovite i upečatljive poruke. Obogaćena je mnogim biografskim detaljima iz života i navodima iz njegovih spisa i dokumenata, što je čini veoma čitljivom i poticajnom. Nema nikakve sumnje da će ova knjižica pomoći, ne samo posvećenim osobama Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, nego i mnogim drugim vjernicima laicima da bolje razumiju Isusov poziv na savršenstvo, te da bolje i vjernije žive svoje redovničko i kršćansko zvanje i poslanje u današnjem svijetu. Svim milosrdnim sestrama sv. Križa želim da u njima uvijek bude ona spremnost i pouzdanje u Boga kojom je bio obuzet otac Teodozije, kako je sam rekao 1854. godine: „Spreman sam iz ljubavi prema Bogu i mojem Gospodinu

Isusu Kristu i njegovoj svetoj Crkvi sve podnijeti, čak i život položiti, ako me On nađe vrijednim te žrtve!“ fra Jure Šarčević, ofmcap., predsjednik HKVRPP-a

Predgovor I. hrvatskom izdanju Drage sestre, veoma sam dirnut sadržajem i bogatom porukom kratkoga životopisa vašega utemeljitelja, oca Teodozija. Siguran sam da ćete biti i vi, kao i svi oni koji ga budu čitali. Upravo mi se čini da je svaka njegova riječ, i svako njegovo djelo, našlo i jeku i potvrdu u saborskom dekretu o redovničkom životu i njegovoj obnovi. „Vrhovno je pravilo redovničkoga života slijediti Krista kako je to izloženo u evanđelju. To ima važiti kao vrhovno načelo svim redovničkim ustanovama“ (PC 2a). To je pravilo istaknuto na svakoj stranici ovoga životopisa. „Dobro je za Crkvu da ustanove imaju svoju posebnu narav i vlastitu zadaću. Stoga neka sve one dobro upoznaju i vjerno slijede duh osnivača i njegove posebne nakane“ (PC 2b). Upravo to želi ova knjižica. Ona opipljivo osvjetljuje snažno djelovanje Duha Svetoga u duši ovoga skromnog redovnika, i njegov velikodušni odaziv da „izvrši samo jednu zadaću, a ta je: ispuniti volju Božju“. Prvenstvo duhovnoga života provlači se kao crvena nit kroz cijeli životopis. „Koji zavjetu15

ju evanđeoske savjete, neka iznad svega traže i ljube Boga koji nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10) i neka u svim životnim okolnostima njeguju život s Kristom… Odatle izvire i svim se žarom pokreće ljubav prema bližnjemu za spasenje svijeta i za izgradnju Crkve. „Upravo to, i upravo tako naglašava i za mlade i revne članice prve zajednice, i u njihovu radu u školi, bolnici, dječjem vrtiću i domu staraca, kao i u tvornici (PC 6). Ljubav je „domišljata“, pa su zato i djelatnosti raznolike, a ipak vlastite pojedinoj ustanovi (PC 20). Milosrdna ljubav sestara svetoga Križa ima svoju vlastitu djelatnost, koja se ne može odreći nijednoga polja apostolata, koji joj je zacrtao Utemeljitelj, iako potrebe vremena i mjesta, korist cijele Crkve i pojedinih biskupija mogu uvjetovati pojedina polja rada. Misleći na svetački lik oca Teodozija, posebna je potreba našega vremena da svećenici, duhovnici i ispovjednici, budu prožeti istim duhom; da tako vode, tako vole i tako služe redovničkim zajednicama, kao što je to činio otac Teodozije. Onda će u njima, nadamo se, naći suradnice, koje će svojim redovničkim životom, primjerom i apostolatom izvesti velika djela. 16

A vi, drage sestre, ogrijte se na tom ognju! Ljubav Kristova ovladala posve vama (usp. 2 Kor, 5, 14). I gonila vas, kao Pavla, kao oca Teodozija, kao Ivana Pavla II.! Milosrdna sestra svetoga Križa! – Sva Raspetomu, i zato sva bližnjemu! U jubilarnoj godini našega spasenja i ja ponavljam riječi što ih slušate moleći nad grobom Utemeljitelja: „Trebam sestre koje razumiju križ. Najprije križ shvatiti – s Kristom nositi – a onda uskrsnuti! (...) U teškoćama prijeđite rukom preko čela. Ne ostane li krvava, nije vaša patnja ništa i nemojte se tužiti jer se Spasitelj za nas krvlju znojio.“ Ave Crux – spes unica! Svima: pozdrav i blagoslov u Gospodinu! Đakovo, na Blagovijest 1983. Ćiril Kos, v. r., biskup

Otac Teodozije Florentini

s. Gertrud Huber

s. Gertrud Huber ISBN: 978-953-241- 474-5

www.glas-koncila.hr

Cijena:

Otac Teodozije Florentini