Papa Ivan Pavao II

AD. 20 03.

SINIŠA HANČIĆ

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

Budite narod nade!

Budite narod koji moli!

“Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte posebno svjedočeći načinom vlastitoga života - predlagati istinski Božji naum s obitelji kao zajednicom života utemeljenom na ženidbi, to jest na postojanome i vjernome zajedništvu muškarca i žene”

UMETAK 1 06-13-03 XX UMETAK 1 06-13-03 XX

1

12.6.2003, 14:29

II SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

STJEPAN MESIĆ PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE KRK 17:00 5. LIPNJA 2003.

Vaša Svetosti, dobro došli u Hrvatsku. Hrvatski narod i svi hrvatski građani dočekuju Vas s osmijehom, radosna srca i raširenih ruku. Svojim trećim posjetom u manje od jednog desetljeća Vi niste samo naš dragi gost - već postajete sastavni dio povijesti i svakodnevnice naše domovine.

Pohodili ste, Vaša Svetosti, Zagreb, Split, Mariju Bistricu i Solin.

A ovo Vaše stoto apostolsko putovanje počinjete na Krku, na otoku, na jednom od tisuću školja razasutih Svjesni problema koji uz najrazvedeniju obalu su nasljeđe povijesti i Mediterana. Slan i modar rata i naših osobnih miris hrvatske makije, bora, ograničenja, danas maslina i smilja pratit će mi u Hrvatskoj želimo Vas uzduž hrvatskog Jadrana od Rijeke, preko Zadra nastaviti proces do Dubrovnika. demokratizacije, Očekuje Vas i veseli Vam izgradnje pravednijeg se slavonska ravnica - Osidruštva, društva jek i Đakovo. Uvjerit ćete se pravne i osobne da u narodu koji prebiva na sigurnosti za sve ovim prostorima traje i živi plemenita i dobrostiva duša naše građane. koja se raduje i veseli Papi, Želimo, hoćemo i koja vjeruje u istinske vrinamjeravamo graditi jednosti ljubavi i mira. takvo društvo i takav Pamtimo, Sveti Oče, sustav koji će našim poruke koje ste nam uputili u prigodi Vaših prethodnih obiteljima jamčiti posjeta. Sjećamo se Vaših sretan i radostan riječi o izgradnji kulture život i odgovoran mira, o značenju oprosta, odgoj djece. o pozivu da oprostimo i da tražimo oproštenje.

Ono što ste tada navijestili, posljednjih se godina, premda ponekad ne bez teškoća, ipak ostvaruje. Kao što ste rekli : “Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja.

Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko” I nastojali smo biti strpljivi, uporni, mudri i njegovati solidarnost. Teškoće nas nisu obeshrabrile.

U sebi smo uvijek nosili optimizam i radost življenja.

Svjesni problema koji su nasljeđe povijesti i rata i naših osobnih ograničenja, danas mi u Hrvatskoj želimo nastaviti proces demokratizacije, izgradnje pravednijeg društva, društva pravne i osobne sigurnosti za sve naše građane. Želimo, hoćemo i namjeravamo graditi takvo društvo i takav sustav koji će našim obiteljima jamčiti sretan i radostan život i odgovoran odgoj djece.

U tim našim nastojanjima izgradnje zajednice mira, pravde i napretka na putu smo pridruživanja Europskoj uniji kao željenom cilju ujedinjene Europe koja će, vjerujemo, okupiti sve njene raznolikosti i bogatstva i biti satkana na zajedničkim izvorima i korijenima u kojima je i kršćanstvo jedan od temelja.

Znamo, Vaša Svetosti, da ćemo u tim svojim plemenitim željama i dobrim djelima imati i Vašu podršku.

Radujemo se, Vaša Svetosti, ponovnom susretu. Želi-

UMETAK 1 06-13-03 XX UMETAK 1 06-13-03 XX

2

mo Vam ugodan i radostan boravak u Hrvatskoj.

Neka Vas na ovom apostolskom putovanju prati pjesma i ljubav svih naših građana. Hvala Vam.

PAPA IVAN PAVAO II. GOVOR NA SVEČANOSTI DOČEKA Gospodine predsjedniče Republike, časna braćo u biskupstvu, štovani predstavnici državnih vlasti, predraga braćo i sestre!

1. S posebnom radošću po treći put stupam na drago hrvatsko tlo. Zahvaljujem svemogućemu Bogu, što mi je udijelio ponovno doći k vama, u okviru ovoga mojeg stotog apostolskog putovanja.

Pozdravljam s poštovanjem Vas, gospodine predsjedniče Republike, i druge građanske i vojne vlasti ovdje nazočne. Najljepše Vam zahvaljujem na ljubaznim riječima, što ste mi ih uputili u ime nazočnih i u ime svih Vaših sunarodnjaka.

S ljubavlju pozdravljam cijelu katoličku zajednicu u Hrvatskoj, a navlastito pak moju časnu braću u biskupstvu. Na poseban način pozdravljam biskupa Valtera Župana i svećenike, te redovnike, redovnice i ostale vjernike Krčke biskupije, na čijemu se području nalazi ova zračna luka.

Pozdravljam vjernike drugih Crkava i crkvenih zajednica te vjernike iz židovstva i islama, radostan što se i u ovoj prigodi može zajedno svjedočiti o našemu zajedničkom zalaganju za izgradnju društva u pravdi i uzajamnome poštivanju.

2. Došao sam k vama ispuniti zadaću Petrova nasljednika te svim stanovnicima donijeti svoj pozdrav i zaželjeti mir. Pohod Dubrovačkoj biskupiji, Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji, Riječkoj nadbiskupiji metropoliji i Zadarskoj nadbiskupiji omogućit će mi prisjetiti se starih kršćanskih korijena ove zemlje, natopljene krvlju brojnih mučenika. Mislim Hrvatska je nedavno na mučenike iz prva tri stoljeća - posebno na Srijempredala zahtjev da ske mučenike i one s podrupostane sastavni dio, čja cijele rimske Dalmacije također u političko- te na mučenike iz kasnime i gospodarskome jih vremena, sve do onih iz pogledu, velike obiteprošloga stoljeća s junačlji europskih naroda. kim likom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca.

Ne mogu ne očitovati Osim toga, imat ću želju da se uspješno radost uzdignuti na čast ostvari ta težnja. oltara sestru Mariju ProBogata će baština petoga Isusa Petković, kojoj Hrvatske sigurno će se za koji tjedan pridružiti mladi Ivan Merz. Spopridonijeti učvršćenju men me na ove neustrašive Unije, bilo kao upravsvjedoke vjere potiče da se ne i teritorijalne sa zahvalnošću i ganućem cjeline, bilo pak kao prisjetim Crkve, koja ih je kulturne i duhovne rodila, i onih teških vrestvarnosti. mena u koja je ljubomorno

12.6.2003, 14:29

KRK 17:10 5. LIPNJA 2003.

5

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA III

čuvala svoju vjernost Evanđelju.

3. Otok Krk čuva bogatu glagoljašku baštinu, nastalu kako na području bogoslužja tako i na području svakodnevnoga života hrvatskoga naroda. Kršćanstvo je u prošlosti dalo velik doprinos razvoju Hrvatske. Ono će moći nastaviti učinkovito pridonositi također njezinoj sadašnjosti i njezinoj budućnosti. Postoje, naime, vrijednosti - kao što su dostojanstvo osobe, ćudoredna i umna čestitost, vjerska sloboda, obrana obitelji, prihvaćanje i poštivanje života, solidarnost, mjerodavnost i sudjelovanje, poštivanje manjina - što su upisane u narav svakoga ljudskog bića, a zasluga je kršćanstva da ih je prepoznalo i jasno ih navješćuje. Na tim se vrijednostima temelji postojanost i prava veličina jedne države.

Hrvatska je nedavno predala zahtjev da postane sastavni dio, također u političkome i gospodarskome pogledu, velike obitelji europskih naroda. Ne mogu ne očitovati želju da se uspješno ostvari ta težnja. Bogata će baština Hrvatske sigurno pridonijeti učvršćenju Unije, bilo kao upravne i teritorijalne cjeline, bilo pak kao kulturne i duhovne stvarnosti.

4. U ovoj su zemlji, jednako kao i u nekim susjednim zemljama, još uvijek nazočni bolni tragovi nedavne prošlosti. Neka se oni koji imaju vlast na građanskome i na vjerskome području ne umaraju liječiti rane uzrokovane okrutnim ratom i uklanjati posljedice totalitarnoga sustava, što je previše vremena nastojao nametnuti ideologiju suprotnu čovjeku i njegovu dostojanstvu.

Hrvatska evo već trinaest godina ide putem slobode i demokracije. Gledajući naprijed s pouzdanjem i nadom, sada - uz odgovoran i velikodušan doprinos svih - valja učvršćivati društvenu stalnost, koja će još više promicati mogućnosti zapošljavanja, društvenu skrb, odgoj dostupan svoj mladeži, uklanjanje svih oblika siromaštva i nejednakosti, u ozračju srdačnih odnosa sa susjednim zemljama.

Imajući sve to pred očima, ištem zagovor svetoga Josipa, zaštitnika ove zemlje, i Blažene Djevice Marije, “odvjetnice Hrvatske i najvjernije Majke” Neka Bog blagoslovi ovu zemlju i sve njezine stanovnike!

JA

VOJKO OBERSNEL RIJEČKI GRADONAČELNIK RIJEKA 18:30 5. LIPNJA 2003.

Sveti Oče, dobro došli u Rijeku.

Za sve nas Riječane najveća je čast što će upravo naš grad biti Vaš dom sljedećih 5 dana i što će Vas, Sveti Oče, upravo Rijeka ugostiti u Vašem trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj. Dobro došli u grad duge i burne povijesti, grad na Rječini i Jadranskome moru, grad čiji se žitelji ponose otvorenošću, tolerancijom i gostoprimstvom, koje ćete vjerujem i sami osjetiti.

U Rijeci se, Sveti Oče, bogatstvom smatra suživot različitih uvjerenja i svjetonazora. U ovome se gradu s posebnom pažnjom njeguje i ekumenizam koji Vi tako neumorno širite svijetom. S radošću i poštovanjem i ovaj ćemo put primiti Vaše poruke.

UMETAK 1 06-13-03 XX UMETAK 1 06-13-03 XX

3

Još jednom Vam, Sveti Oče, zahvaljujem na dolasku i želim na kraju jednostavno reći da ste Rijeci i Riječanima najdraži gost.

Dobro došli!

Mons. ŽELIMIR PULJIĆ DUBROVAČKI BISKUP Sveti Oče, s velikom radošću i izrazima odanosti i poštovanja upućujem Vam u ime puka Božjega i svih ljudi dobre volje srdačnu dobrodošlicu. Dobro došli na ovo tlo koje je stoljećima bilo oazom hrvatske slobode. Dobro došli u grad koji je prepun uspomena povijesnih veza Apostolske Stolice i Dubrovnika.

Kada ste ono u ožujku 1999. u prigodi pohoda “ad limina apostolorum” hrvatskim biskupima na oproštaju rekli: “Doviđenja u Dubrovniku”, bilo nam je kô da snivamo. U siječnju ove godine utvrđen je raspored Vašeg trećeg apostolskoga putovanja u Republiku Hrvatsku, s jednodnevnim pastirskim Dubrovnik, koji je pohodom Dubrovniku. I, evo, Bogu hvala, doživjesmo sastavni dio europradost i sreću dočekati Vas i ske i svjetske kulturpozdraviti u svojoj sredini, ne baštine, danas čuti Vašu očinsku riječ vjere, pripovijeda i pjeva. ufanja i ljubavi, te čestitati Radosna je i raspjeVam 25. obljetnicu papinvana gruška luka što ske službe i Vaš nedavni 83. rođendan. su Vaše noge stupile Uz biskupe iz Republike na tlo ove male i Hrvatske i Bosne i Hercegopoviješću bogate vine, te one iz drugih zemabiskupije. Raduje se lja, ovdje su nazočni brojni okupljeni Božji puk svećenici, redovnici i redovnice zajedno s vjernicima što će Vaše ruke svjetovnjacima, članovima blagosloviti ne samo župnih pastoralnih vijeća, ljude i obitelji ovoga crkvenih udruga, bratovkraja, već i mučeničština i pokreta s područja kom krvlju natopljeno Splitsko-makarske metrotlo ove biskupije i polije: Šibenika, Hvara, Splita, Dubrovnika i Kotodomovine naše. ra, kao i iz drugih biskupija iz RH i susjedne BiH, kao i hodočasnici iz Paragvaja, Argentine, Perua i Čilea. Tu su i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Nazočni su najviši predstavnici hrvatske države, Vlade i Sabora, članovi diplomatskoga zbora u RH, čelnici Dubrovačko-neretvanske županije i grada Dubrovnika, gradonačelnici i načelnici, stranački predstavnici, predstavnici hrvatske vojske i policije. Nazočni su svi društveni staleži i slojevi: od gospodarskih, političkih, kulturnih i zdravstvenih djelatnika do običnih radnika, pomoraca, ribara i djelatnika obavijesnih sredstava iz domovine i inozemstva, koji izvješćuju o ovome događaju. Uz brojne pripadnike ustanova posvećenog i apostolskog života tu su i duhovne kćeri časne službeni-

12.6.2003, 14:29

DUBROVNIK 11:10 6. LIPNJA 2003.

IV SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

ce Božje Marije Propetog Isusa Petković, koju ćete danas uzdignuti na čast oltara i unijeti u popis blaženika Katoličke crkve.

Dubrovnik, koji je sastavni dio europske i svjetske kulturne baštine, danas pripovijeda i pjeva. Radosna je i raspjevana gruška luka što su Vaše noge stupile na tlo ove male i poviješću bogate biskupije. Raduje se okupljeni Božji puk što će Vaše ruke blagosloviti ne samo ljude i obitelji ovoga kraja, već i mučeničkom krvlju natopljeno tlo ove biskupije i domovine naše. Danas će se u nebu radovati i oni brojni svjedoci koji su “u zgodno i nezgodno vrijeme” (usp. Tim 4, 2) ostali vjerni Bogu i Crkvi, te u trajnoj borbi za krst časni i slobodu zlatnu, uspjeli preUsmjerite danas naše nijeti na svoje potomke vjelađe neka smjelo ru i kulturnu baštinu od izvezu na pučinu i koje i danas živimo. Siguran potaknite neka sam kako će nam se posezaplove punim jedribice pridružiti i dubrovački mučenici s Dakse, svećenici i ma. Odredite pravac ugledni vjernici svjetovnjakrme i brzinu kretaci. Oni su, naime, upravo nja. Upozorite nas na iz ove luke ljeta Gospodnjepogodne i nepogodne ga 1944. odvedeni i ubijeni vjetrove kao i na na tom obližnjem otočiću. opasne morske struPridružit će nam se i brojni pali branitelji iz Domovinje. Povedite nas Isusu skog rata, koji se nisu plašili Kristu, jedinom otkuni sile, a ni oružja onih koji pitelja čovjeka, koji je su bili naumili u ropstvo i put, istina i život. I okove staviti ne samo ovaj podsjetite nas kako je Grad - simbol slobode, već i cijelu zemlju Hrvatsku. njegov križ jedini U studenom 1992. godipravi kompas, koja ne, u tijeku žestokih ratnas vodi u vječnu nih razaranja i u godini luku spasenja. međunarodnoga priznanja neovisnosti RH, našli smo se s Vama “ad limina apostolorum”. Tada Vas je splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić u ime izočnog kardinala Kuharića pozdravio i rekao: “Na našem putu prema slobodi, u našim stradanjima, trajno smo osjećali Vašu blizinu, Sveti Oče. Vaše nastojanje neka se mirno riješe sporovi, obustavi rat i pomogne postradalima, neka se poštuju prava i dostojanstvo svakog čovjeka, svake etničke ili konfesionalne zajednice, poznata su čitavom svijetu. Ali, napose su poznate nama koji smo tu skrb neposredno doživjeli i trajno doživljavamo. Kako Vam izraziti svoju zahvalnost, Sveti Oče?”

Vi ste tada zagrljajem duboke solidarnosti u Isusu Kristu, našoj jedinoj nadi (Tim 1,1) rekli kako narod u Hrvatskoj “proživljava povijesno razdoblje” u kojem je Crkva pozvana “živjeti novo proljetno doba”. I niste se umarali kroz čitavo vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako svojim pismima i nagovorima, tako i nezaboravnim pastirskim pohodima zalijevati uljem Evanđelja rane povrijeđenoga hrvatskog puka, na čemu smo Vam posebice zahvalni. Hvala Vam, vrhovni pastiru opće Crkve i neumorni promicatelju istinskoga mira!

Hvala Vam, iskreni prijatelju svakoga čovjeka, svakoga naroda i čitavoga čovječanstva.

Usmjerite danas naše lađe neka smjelo izvezu na pučinu i potaknite neka zaplove punim jedrima. Odre-

UMETAK 1 06-13-03 XX UMETAK 1 06-13-03 XX

4

dite pravac krme i brzinu kretanja. Upozorite nas na pogodne i nepogodne vjetrove kao i na opasne morske struje. Povedite nas Isusu Kristu, jedinom otkupitelja čovjeka, koji je put, istina i život. I podsjetite nas kako je njegov križ jedini pravi kompas, koja nas vodi u vječnu luku spasenja.

Pred vama, koji danas predstavljate stijenu na kojoj je Krist sagradio svoju Crkvu, s izrazima odanosti želimo obnoviti svoju vjeru koja je prenošena s koljena na koljeno od stoljeća sedmog pa do naših dana. Naši su očevi s ponosom isticali kako su oni Marijin narod zbog brojnih svetišta i crkava podignutih Presvetoj Bogorodici u čast.

Ali, mi smo i narod svetoga Petra. I želimo to uvijek ostati. Želimo biti zahvalna Marijina i Petrova djeca. Hvala Vam, Sveti Oče, za Vašu naklonost i posebice za pastirski pohod dubrovačkoj biskupiji.

Koristim prigodu zahvaliti Vam za poruke, pisma i riječi utjehe koje ste osobno upućivali tijekom ratnih nevolja kao i preko svojih bliskih suradnika uzoritoga gospodina kardinala Angela Sodana i preuzvišenoga gospodina nadbiskupa Jeana Louisa Taurana. Posebice pak hvala Vam za Vašega osobnog izaslanika na festi svetoga Vlaha 1993., uzoritoga gospodina kardinala Rogera Etchegaraya, koji je tada pred crkvom našega nebeskog Parca zapalio uskrsnu svijeću, koju ste nam tri tjedna prije toga darovali na liturgiji bdjenja u Asizu, kao zalog uskrsne nade i trajnog mira. Hvala za ovaj dan “koji nam darova Gospodin”, a u koji dođoste učvrstiti braću u vjeri i proglasiti blaženom časnu službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković. Unaprijed hvala i za riječi koje ćete nam danas uputiti. Hvala za sve. Još jedanput u ime ovdje nazočnih, te u ime onih koji su željeli ovamo doći ali im nije bilo moguće, kao i u ime svih koji nas prate preko radija i televizije kličem: Dobro nam došli, Sveti Oče!

MONS. ŽELIMIR PULJIĆ DUBROVAČKI BISKUP Sveti Oče, kao biskup dubrovački, ponizno Vas molim da se udostojite ubrojiti među blažene službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković, utemeljiteljicu družbe Kćeri milosrđa.

Marija Propetog Isusa Petković rodila se 10. prosinca 1892. godine u župi Svih svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna i Marije Petković. Uzorni roditelji djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu “probranu i ljubljenu braću raspetog Gospodina”, kako ih je znala oslovljavati.

Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića na svetkovinu Blagovijesti 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice zamišljene “za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži”. Isti je dubrovački biskup na temelju pravila Trećeg reda sv. Franje, posebnim spisom 1928. kanonski ustanovio redovničku zajednicu

12.6.2003, 14:29

DUBROVNIK 11:20 6. LIPNJA 2003.

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

biskupijskog prava. Tri desetljeća kasnije, 6. prosinca 1956. zajednica je dobila papinsko priznanje i ujedno odobrenje konstitucije.

Marija Propetog Isusa Petković najveću je radost vidjela u služenju siromasima, odbačenima, na rubu društava i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa Patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se, sve do svoje blažene smrti u Rimu, 9. srpnja 1966. nije umarala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.

Ova je kćerka DubrovačVi ste, Sveti Oče, 5. ke biskupije uspjela u svojesrpnja 2002. naredili mu duhovnom životu spoda se proglasi uredjiti apostolsko djelo širenja vjere s djelotvornom skrbi ba o životu i krepoi ljubavi prema malenima. stima službenice Bila je kadra trpjeti i podBožje Marije nositi uvrede, a “siromaštvo Propetog Isusa i poniznost učinila je najvePetković, a 20. ćom životnom vrijednošću”. prosinca iste godine i Duhovnu jakost i razboritost uredbe o čudu, koje crpila je iz molitve i savjese dogodilo na njezin ta crkvenih pastira, pred zagovor. kojima se pokazivala vrlo Družba Kćeri milosrpoučljivom i poslušnom. đa, koju je ona osnoPosebice je poštivala i cijevala, broji danas 429 nila biskupske i papinske odredbe, što se najbolje vidi sestara, koje djeluju iz okružnice kojom je svojim u 12 država Europe i sestrama objasnila što znači Amerike. Sestre se pravila i konstitucije: “One bave odgojem djece i su riječ i zakon našeg Gospomladeži, njegom dina… Sveto pravilo, knjiga staraca i bolesnika, života, put križa, ključ raja i župnim apostolatom, veza vječnog prijateljstva…” promaknućem dostoGlas svetosti, što ga je janstva ljudske osobe ova službenica Božja užite promaknućem vala za života, potvrđen je i misija i ekumenskog poslije smrti. Nakon provedijaloga. denoga kanonskog postupka vođena u Rimskoj biskupiji i na Zboru za proglašenje svetih, Vi ste, Sveti Oče, 5. srpnja 2002. naredili da se proglasi uredba o životu i krepostima službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković, a 20. prosinca iste godine i uredbe o čudu, koje se dogodilo na njezin zagovor.

Družba Kćeri milosrđa, koju je ona osnovala, broji danas 429 sestara, koje djeluju u 12 država Europe i Amerike. Sestre se bave odgojem djece i mladeži, njegom staraca i bolesnika, župnim apostolatom, promaknućem dostojanstva ljudske osobe te promaknućem misija i ekumenskog dijaloga.

UMETAK 2 06-13-03 XX UMETAK 2 06-13-03 XX

1

V

PAPA IVAN PAVAO II. PROPOVIJED NA MISI BEATIFIKACIJE S. MARIJE PROPETOGA ISUSA PETKOVIĆ 1. “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10, 17), upita onaj mladić, koji jednom zgodom dođe pred Isusa te kleknu preda nj.

Draga braćo i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogoslužni skup sabrali kao učenici “dobroga Učitelja”, postavljamo mu danas isti Lik me blažene Marije upit kako bismo doznali Propetoga Isusa vodi koji je to put što vodi u život k razmišljanju o svim vječni.

Odgovor je jednostavan hrvatskim ženama; o i izravan: “Izvršavaj zaposuprugama i sretnim vijedi!” I dođe k Onome koji majkama te o onima, je pravo vrelo istine i živokoje su zauvijek ta. Sabran na ovo radosno obilježene tugom slavlje, puk dubrovački, zbog gubitka koga iz zajedno s hodočasnicima svoje obitelji u strašpristiglima iz drugih dijenome ratu iz devedelova Hrvatske, iz Bosne i setih godina prošloga Hercegovine, iz Crne Gore stoljeća, ili pak zbog i drugih zemalja, sa strakakva drugoga hopoštovanjem prihvaća gorkog događaja, koji poziv “dobroga Učitelja” te smjerno ište njegovu pomoć ih je pogodio. i njegovu milost kako bi na Mislim na tebe, ženo, taj poziv mogao odgovorijer svojom osjetljiti velikodušno i sa zalagavošću, velikodušnošnjem. ću i jakošću “oboga2. Predraga braćo i ćuješ poimanje sestre, srdačno pozdravsvijeta i pridonosiš ljam sve vas zajedno s vašim punini istine o međubiskupima, svećenicima, ljudskim odnosima” redovnicima i redovnicama, (Pismo Ženama, 2). koji vas prate na vašemu Tebi je Bog povjerio putu kršćanskoga svjedočena poseban način nja. Srdačan pozdrav biskupu ove biskupije Želimiru stvorenja, te si Puljiću, kojemu zahvaljupozvana postati jem na ljubaznim riječima nezamjenjiva potpora koje mi je upravio, te navlapostojanju svake stito sestrama Kćerima osobe, posebno pak u milosrđa, koje je utemeljila krugu obitelji. nova blaženica. S poštovanjem pozdravljam Predsjednika Republike, građanske i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako bi se mogao ostvariti ovaj moj pohod.

Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV, koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi nad vratima tvrđave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas ven-

12.6.2003, 14:31

DUBROVNIK 11:45 6. LIPNJA 2003.

VI SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

ditur auro (“Sloboda se Vrtoglavi tijek suvrene prodaje ni za sve blamenoga ljudskog go svijeta”), i one na vratima Vijećnice u Kneževu života može dovesti dvoru: Obliti privatorum, do zamagljenja i čak publica curate (“Zabodo gubitka onoga što ravite vlastite probitke i je ljudsko. Možda je skrbite se za zajedničko našemu dobu kao ni dobro”). jednomu drugom Želja mi je da baština razdoblju povijesti ljudskih i kršćanskih vripotrebna “ona jednosti, što se je nago‘umnost’ žene, koja milala tijekom minulih će jamčiti osjetljivost stoljeća, i dalje, uz Božju za čovjeka u svakoj pomoć i pomoć vašeprigodi” (Mulieris ga Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije bladignitatem, 30). go puka ove zemlje.

3. “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10, 17). To je isto pitanje i sestra Marija Propetoga Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto radila u župi i nastojala služiti bližnjemu u Društvu Dobroga Pastira, u Udruzi katoličkih majki, ili u Pučkoj kuhinji.

U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovijetan odgovor: “Dođi i idi za mnom!” Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnome dobru najpotrebnijih. Osnovala je tako družbu Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, koja ima jasnu zadaću “širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi”. Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je desetljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, otvorivši je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike.

4. Lik me blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmišljanju o svim hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te Hrvatske žene, svjeso onima, koje su zaune svojega vrlo uzvivijek obilježene tugom šenoga poziva zbog gubitka koga iz svoje obitelji u straš“supruge” i nome ratu iz devede“majke”, nastavite setih godina prošloga gledati na svaku stoljeća, ili pak zbog osobu očima srca te kakva drugoga gorkog joj ići ususret i biti događaja, koji ih je uza nju osjetljivošću, pogodio. što je vlastita Mislim na tebe, majčinskome osjećaženo, jer svojom osjetju. Vaša je nazočnost ljivošću, velikodušprijeko potrebna u nošću i jakošću “oboobitelji, u društvu, u gaćuješ poimanje crkvenoj zajednici. svijeta i pridonosiš

UMETAK 2 06-13-03 XX UMETAK 2 06-13-03 XX

2

punini istine o međuljudskim odnosima” (Pismo Ženama, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji.

Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna “ona ‘umnost’ žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi” (Mulieris dignitatem, 30).

Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva “supruge” i “majke”, nastavite gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je vlastita majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.

5. Na poseban način Na poseban način mislim na vas, žene koje mislim na vas, žene živite posvećenim životom koje živite posvećepoput Marije Petković i koje ste prihvatile poziv na nim životom poput nasljedovanje Krista nepoMarije Petković i koje dijeljena srca, u čistoći, ste prihvatile poziv siromaštvu i poslušnosti. na nasljedovanje Nemojte se umoriKrista nepodijeljena ti vjerno odgovarajući na srca, u čistoći, sirojedinu Ljubav vašega živomaštvu i poslušnosti. ta. Naime, posvećeni život Nemojte se umoriti nije samo velikodušno vjerno odgovarajući zalaganje ljudskoga bića, na jedinu Ljubav nego je navlastito odgovor vašega života. na dar, koji dolazi s Neba i Naime, posvećeni koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka život nije samo velivas svakodnevno iskustvo kodušno zalaganje nezaslužene Božje ljubaljudskoga bića, nego vi prema vama potiče na je navlastito odgovor posvemašnje darivanje vlana dar, koji dolazi s stitoga života kroz služeNeba i koji traži da nje Crkvi i braći, predajući ga se prihvati nepoBogu u ruke sav svoj život, dijeljena srca. svoju sadašnjost i svoju budućnost.

6. “Isus ga na to pogleda i zavoli” (Mk 10, 21). Očima punim nježnosti Bog gleda na onoga tko žudi ispuniti njegovu volju i ići njegovim putovima (usp. Ps 1, 1-3).

Svatko je, naime, u skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum. U tu svrhu Duh Sveti čovjeka vjerna Bogu zaodijeva posvema “u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost” (Kol 3, 12). Jedino se, naime, na taj način može graditi ovozemni grad po uzoru na sliku onoga nebeskog.

Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uzajamnome oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas.

“I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu” (Kol 3, 17).

Njemu neka je slava u vijeke vjekova!

12.6.2003, 14:31

7

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA VII

Mons. MARIN SRAKIĆ ĐAKOVAČKI I SRIJEMSKI BISKUP OSIJEK 10:50 7. LIPNJA 2003.

“Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”

Sveti Oče, tim riječima svetoga bogoslužja izričem Vam dobrodošlicu u Đakovačku ili bosansku i srijemsku biskupiju, u grad Osijek, u ravnu Slavoniju, u ovaj kutak zemlje hrvatske. U ovome svečanom i radosnom trenutku, kada sve nas ovdje nazočne i sve koji ovaj povijesni i sveti događaj prate preko radija i televizije prožimlju osjećaji ushićenja i zahvalnosti za ljubav i pozornost kojom nas Vi, Vrhovni pastir Opće Crkve, neprestano obasipate, kličem Vam: Dobro došli!

Srdačno Vas pozdravljam u ime ovdje okupljenoga naroda Božjega: nazočnih kardinala, nadbiskupa i biskupa, a posebno biskupa u miru đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije Ćirila Kosa, pomoćnih biskupa Đure Gašparovića i Đure Hranića, te svećenika, redovnika i redovnica, svećeničkih i redovničkih pripravnika i pripravnica, svih vjernika svjetovnjaka, predstavnika građanskih, državnih i vojnih vlasti, ovdašnjih stanovnika i u svoje ime! Ističem napose prisutnost biskupa Hrvatskoslavonske crkvene pokrajine, koja ove godine obilježava 150. obljetnicu ustanovljenja.

Dobro došli, Sveti Oče, u biskupiju natopljenu krvlju mučeničkom sve tamo od vremena svetih panonskih i srijemskih mučenika Ireneja, Dimitrija i Anastazije, Euzebija i Poliona - čiju ćemo 1700. obljetnicu mučeništva proslaviti sljedeće godine - pa do naših dana, kada su mnogi svećenici i vjernici posvjedočili vjernost Bogu, Crkvi i Apostolskoj Stolici. Dobrodošlicu Vam izriče biskupija koju je kao srijemski nadbiskup predvodio sv. Metod, slavenski apostol.

Današnji dan i susret s Vama bit će zlatnim slovima upisan u našu narodnu i vjersku povijest. Ta nam radost ponovno dolazi i iz Vječnoga Grada i iz Krakova, kao što je došla prije 764 godine po bl. Salomeji, kneginji krakovskoj, koja je sa svojim mužem hercegom Kolomanom Đakovo i okolicu darovala bosanskome biskupu, koji se otada nastanio u gradu Đakovu.

Sveti Oče, dobro došli u biskupiju, koja je prije desetak godina teško stradala u besmislenome agresorskom ratu, u kojemu su ginuli nevini, teško stradavali gradovi i sela, rušene i pljačkane crkve, obiteljski domovi, gospodarstva, škole i bolnice; u biskupiju u kojoj mnogi još uvijek čekaju povratak svojih nestalih. Dovoljno je samo spomenuti grad Vukovar, simbol naših stradanja. No, mi ne želimo biti zarobljenici prošlosti, nego narod s pogledom u budućnost, koju želimo graditi s vjernicima drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica i sa svim ljudima dobre volje. Neka i ova euharistija svima bude poticaj na “čišćenje pamćenja” praćeno oprostom i pomirbom u istini i poštovanju drugih.

Kako bi Crkva đakovačka i srijemska mogla odgovoriti na znakove vremena i na očekivanja i zahtjeve crkvene zajednice i svega naroda, koji ulazi u novo razdoblje svoje povijesti, održali smo Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku. Kroz pet proteklih godina u sinodskom

UMETAK 2 06-13-03 XX UMETAK 2 06-13-03 XX

3

sabiranju i gibanju krenuli smo u svestranu obnovu, napose uključenjem vjernika laika, koji se u probuđenoj svijesti o suodgovornosti u Crkvi rado uključuju u život biskupije.

Dobro došli, Sveti Oče, u Osijek - grad na Dravi, grad biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je u mnogim idejama bio preteča Drugoga vatikanskog koncila, velikoga promicatelja ekumenskoga dijaloga. U ovome se je gradu rodio i kardinal Franjo Šeper, naš metropolit, sudionik Drugoga vatikanskog konciSveti Oče, dobro la, pročelnik Zbora za nauk došli u biskupiju, koja vjere i Vaš bliski suradnik. je prije desetak godiGrad je ovo u koji ste Vi, Svena teško stradala u ti Oče, u vrijeme kada se u besmislenome agrenjemu ginulo - a bilo je to prošloga desetljeća - poslali sorskom ratu, u kardinala Rogera Etchegakojemu su ginuli raya da nas, kao Vaš osobni nevini, teško stradaizaslanik, u Vaše ime ohravali gradovi i sela, bri te nam posvjedoči da rušene i pljačkane ste Vi uz one koji stradaju i crkve, obiteljski pate. Ovo je posebna prilika domovi, gospodarda Vam ponovno zahvalistva, škole i bolnice; mo za Vaše djelo hrabrenja u biskupiju u kojoj u vjeri, Vaše poruke nade, mnogi još uvijek mira, dijaloga, pomirbe i čekaju povratak praštanja. svojih nestalih.

Današnjom euharistijom želimo zahvaliti Dovoljno je samo Gospodinu za dar krštespomenuti grad nja i jedinstva s ApostolVukovar, simbol naših skom Stolicom, koje je Vaš stradanja. No, mi ne prethodnik papa Ivan VIII. želimo biti zarobljeu svom pismu hrvatskom nici prošlosti, nego knezu Branimiru, upravo narod s pogledom u na današnji dan, 7. lipnja budućnost, koju želi879. godine, svečano potvrmo graditi s vjernidio i blagoslovio, zahvaljucima drugih kršćanjući jednako i za sva dobra skih Crkava i vjerskih koja Gospodin preko Vas, zajednica i sa svim Sveti Oče, danas udjeljuje Crkvi i svijetu. Neka ovo ljudima dobre volje. istodobno bude i smjerna molitva za sadašnjost i budućnost Crkve u hrvatskim krajevima, za Božji blagoslov i pomoć u izgradnji građanskoga društva utemeljena na trajnim vrijednostima, na skrbi za opće dobro, na dostojanstvu osobe i obitelji, kako bi u našoj domovini za svakoga njezina građanina uvijek bilo dovoljno ruha i kruha čestitim radom vlastitih ruku priskrbljena.

Neka ovo bude i ponizna prošnja za naše obitelji, za očeve i majke, za djecu i mladež, za djedove i bake, za starce i nemoćnike, za sve koji pate u tijelu i duši, za sve koji čekaju znak nade i utjehe.

Ovu našu zahvalu i prošnju pratila Gospa od utočišta, koja je i do sada uvijek bila s nama na našemu životnom putu.

Još jedanput, dobro nam došli, Sveti Oče, i bio Vam ugodan boravak u našoj sredini!

12.6.2003, 14:31

VIII SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

PAPA IVAN PAVAO II. PROPOVIJED NA MISI U OSIJEKU OSIJEK 11:15 7. LIPNJA 2003.

1. “Zaklinjem vas: živite dostojno poziva kojim ste pozvani” (Ef 4, 1), pisao je sveti Pavao kršćanima u Efezu.

Predraga braćo i sestre, njegov poticaj i danas, na ovome svetom skupu, odzvanja kao vrlo suvremen.

Ali koji je to kršćaninov poziv? Odgovor je zahtjevan i jasan: kršćaninov poziv jest svetost. Poziv je to koji svoje korijene ima u sakramentu krštenja i koji se ponavlja u drugim sakramentima, navlastito u euharistiji.

Dragi vjernici svjePregrada braćo i sestre tovnjaci, muževi i Đakovačke i srijemske žene, pozvani ste biskupije, Rimski je Biskup velikodušno preuzeti došao danas k vama podsjena sebe svoj dio titi vas, u Gospodinovo ime, odgovornosti za život da ste pozvani na svetost već crkvenih zajednica sada ovdje na zemlji, u svakojima pripadate. komu životnom razdoblju: Lice župâ, mjesta u proljeće mladosti, usred prihvaćanja i poslaljeta zrele dobi, jednako kao nja, ovisi također o i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i vama. Vi ste - kao nakon nje, u posljednjemu dionici Kristove čišćenju, što ga je pripravila svećeničke, proročke milosrdna Božja ljubav. i kraljevske službe 2. Drago mi je što se (usp. Lumen gentium, mogu osvrnuti na ovu 34-36), te obogaćeni temeljnu istinu dok danas s darovima Duha vama ovdje slavim svečani osposobljeni pružati završetak Druge sinode vaše svoj doprinos na mjesne Crkve, tijekom koje području bogoštovlja ste skoro pet godina sudjei vjerske pouke te u lovali u molitvi i razmišljapromaknuću raznonju o predmetu “Ti si Krist - za nas i za sve ljude”. Neka vrsnih misijskih i taj događaj urodi obilnim karitativnih djela. Ni rodom obnovljenoga kršjedan krštenik ne ćanskog zalaganja u ovoj može ljenčariti! zemlji koja ima čvrste veze s Petrovom Stolicom. Upravo je danas, sedmoga lipnja, obljetnica pisama, što ih je papa Ivan osmi ljeta Gospodnjega osamsto sedamdeset devetoga poslao knezu Branimiru i biskupu Teodoziju te tim pismima označio posebno značajan datum za vašu povijest.

Srdačno pozdravljam vašega biskupa Marina Srakića, i zahvaljujem mu na riječima dobrodošlice, koje mi je uputio na početku ovoga bogoslužnog slavlja. Uz njega pozdravljam također pomoćne biskupe i biskupa u miru Ćirila Kosa. S ljubavlju pozdravljam biskupe i vjernike biskupija Zagrebačke crkvene pokrajine, koja slavi sto i pedesetu obljetnicu svojega ustanovljenja. Moja misao leti i k hodočasnicima, koji su zajedno sa svojim pastirima došli iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Srbije i Crne Gore.

Ovdje se u Osijeku želim sa zahvalnošću prisjetiti

UMETAK 2 06-13-03 XX UMETAK 2 06-13-03 XX

4

kardinala Franje Šepera, koji je rođen u ovome gradu.

On je kao vjerni sluga Crkve bio moj vrijedan suradnik u svojstvu pročelnika Zbora za nauk vjere tijekom prvih godina moje papinske službe.

Pozdravljam braću koja zajedno s nama dijele vjeru u Isusa, Sina Božjega, jedinoga Spasitelja svijeta. Posebno pozdravljam metropolita Jovana i druge biskupe Srpske Pravoslavne Crkve. Njih molim da Njegovu Blaženstvu patrijarhu Pavlu prenesu moj bratski pozdrav u ljubavi Kristovoj. Moja misao s pozdravom ide i k braći zajednicâ nastalih u reformaciji.

Isto tako s poštovanjem pozdravljam pripadnike Židovske općine i islamske vjernike. Pozdrav pun poštovanja upućujem također građanskim i vojnim vlastima te im od srca zahvaljujem za sav trud uložen u pripravu ovoga mojeg apostolskog putovanja.

3. “Postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane” (Iv 15, 16). Kako ne biti zahvalni Bogu što su, u godinama poslije Drugoga vatikanskog sabora, vjernici svjetovnjaci - muževi i žene - stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkom dostojanstvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti? Nikada Kristov učenik neće dostatno gajiti svijest vlastitoga identiteta. Na njemu, naime, oblikuje svoje poslanje.

Postoje, zapravo, temeljni upiti na koje valja neprestano odgovarati: Što sam učinio sa svojim krštenjem i potvrdom? Je li Krist uistinu središte mojega života? Nalazi li molitva prostora u mojoj svakodIdući zrakoplovom nevici? Živim li svoj život prema Osijeku, kao poziv i poslanje? mogao sam se diviti 4. Bog na počecima ljepoti slavonske trećega tisućljeća sve vjerravnice, zvane nike, a na poseban način “žitnica Hrvatske”, svjetovnjake, poziva na te su me misli same obnovljeni misionarski od sebe odvele k polet. Misije nisu nekakav zemljoradnicima, “dodatak” kršćanskome pozivu. Naprotiv, kršćankojih u ovome kraju ski je poziv po svojoj naraima velik broj. Njima vi, kaže Drugi vatikanski se obraćam s posebsabor, poziv na apostolat nom ljubavlju. (usp. Apostolicam actuositatem, 2).

Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju.

Dragi vjernici svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate.

Lice župâ mjesta prihvaćanja i poslanja, ovisi također o vama. Vi ste - kao dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe (usp. Lumen gentium, 34-36), te obogaćeni darovima Duha - osposobljeni pružati

12.6.2003, 14:31

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA IX

proročke i kraljevske službe (usp. Lumen gentium, 34-36), te obogaćeni darovima Duha - osposobljeni pružati svoj doprinos na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan krštenik ne može ljenčariti!

Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilikâ! U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima.

5. “Velik je Gospodin u djelima svojim”, navješćuje Pripjevni psalam. Idući zrakoploNe obeshrabrujte vom prema Osijeku, mogao sam se pred složese diviti ljepoti slavonske ravnice, nošću prilikâ! U zvane “žitnica Hrvatske”, te su me molitvi tražite misli same od sebe odvele k zemishodište svake ljoradnicima, kojih u ovome kraju apostolske ima velik broj. Njima se obraćam s snage. Iz posebnom ljubavlju.

Draga braćo i sestre, znam da Evanđelja crpite vam je život naporan i da količina svjetlost, koja će uroda zemlje koji put ne odgovara ravnati vašim koracima. svemu onome mučnom poslu što ga valja uraditi. Znam isto tako da rad na zemlji poznaje ne male teškoće. Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji još prije rata opredijelili za život u gradu, pa je tako velik broj sela gotovo ostao bez stanovnikâ.

Potičem vas da ne gubite pouzdanje te imate na umu kako ste svojim težačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi “podloži” zemlju i bude “gospodar” vidljivoga svijeta (usp. Post 1, 28), svakodnevno “suradnici” Boga stvoritelja. Znajte da su vam papa i Crkva blizu te da - visoko cijeneći nezamjenjivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda - žele da se poljoprivredi i ljudima i ženama, koji obrađuju zemlju, prizna prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice (usp. Gaudium et spes, 67; Laborem exercens, 21).

6. “Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima” (Ef 4, 6), podsjetio nas je apostol Pavao. On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i Potičem vas da poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikova- ne gubite pouzdanje te imate na ti svijet i graditi civilizaciju istine umu kako ste i ljubavi. svojim težačkim Njemu, koji slavan kraljuje u vijeke vjekova, neka je hvala, slaposlom, što na va i čast. tako rječit način Povjeravam vas Mariji, zaruč- svraća pozornost nici Josipovoj i majci Isusovoj, koju na biblijsku toliko štujete u svetištima u Aljma- dužnost povjerešu i Voćinu. nu čovjeku da Neka vas Ona pouči o duhu sebi “podloži” razmatranja, koje je živjela u Nazaretu, o junačkoj jakosti očito- zemlju i bude vanoj na Kalvariji, o misionarskoj “gospodar” podložnosti Duhu, kojega je zajed- vidljivoga svijeta (usp. Post 1, 28), no s prvom kršćanskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i svakodnevno neka vam sve to isprosi. Marija sve “suradnici” Boga vas dovela Isusu! stvoritelja.

UMETAK 3 06-13-03 XX UMETAK 3 06-13-03 XX

1

Mons. IVAN DEVČIĆ RIJEČKI NADBISKUP I METROPOLIT Sveti Oče!

Riječka nadbiskupija sa svojim sufraganskim biskupijama najsrdačnije Vas pozdravlja i želi Vam dobrodošlicu u naš grad u divnom Kvarnerskom zaljevu, podno svetišta Majke Božje Trsatske i u blizini svetišta i katedrale sv. Vida mučenika, koji je zaštitnik Rijeke i Riječke nadbiskupije.

Na moja usta pozdravljaju Vas vjernici ove crkvene pokrajine, posebno pak biskupi, svećenici i osobe posvećenog života, svećenički i redovnički kandidati, vjeroučitelji i udruge vjernika laika, mladi i predstavnici različitih crkvenih pokreta.

Prenosim Vam također pozdrave vlasti grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, kao i članova Organizacijskog odbora te pripadnika drugih vjerskih zajednica i svih ljudi dobre volje.

Osobite Vam pozdrave upućujem u ime brojnih obitelji kojima smo željeli na poseban način posvetiti ovaj susret s Vama, potaknuti Vašom trajnom brigom za obitelj kao temeljnu stanicu Crkve i društva. Molimo Vas, Sveti Oče, ohrabrite naše obitelji, koje prolaze kroz mnoga iskušenja gospodarske, moralne i kulturne naravi, kako bi i u trećem tisućljeću, potpomognute sustavnom brigom cijelog društva, bile uspješne prenositeljice života i vjere u Isusa Krista kao jedinog Spasitelja čovjeka.

Sveti Oče, neizmjerno smo Vam Molimo Vas, Sveti zahvalni što već treći put posjećuOče, ohrabrite jete našu Crkvu i domovinu. A ova naše obitelji, koje mjesna Crkva i ovaj kraj osjećaju prolaze kroz posebnom čašću i blagoslovom što mnoga iskušenja ste u našem gradu, u Bogoslovnom gospodarske, sjemeništu, izabrali svoju rezidenmoralne i kulturciju za vrijeme ovog pohoda. Moline naravi, kako mo Krista, Dobrog Pastira, da po bi i u trećem Vama blagoslovi naše sjemenište, tisućljeću, kako bi ono bilo rasadište svetih svećenika koji će biti sposobni vodi- potpomognute sustavnom ti ljude trećeg tisućljeća putovima evanđeoske svetosti. Zahvalno se u brigom cijelog ovoj prigodi sjećamo Vaše pomodruštva, bile ći koju ste nam dali kada smo prije uspješne prenoosamnaest godina, na inicijativu siteljice života i ovdje nazočnog sada umirovljenog vjere u Isusa nadbiskupa mons. Josipa Pavlišića, Krista kao jedipočeli graditi novu zgradu Bogonog Spasitelja slovnog sjemeništa, koje Vas je ovih čovjeka. dana širokogrudno primilo pod svoj krov. Prepoznajemo u tome prst Providnosti.

Nastojeći odlučnije usmjeriti pastoralni hod naše Crkve na putove svetosti i u želji da odgovorimo na Vaš poziv koji ste Crkvi ponovno uputili na početku trećeg tisućljeća, tj. da svetost učinimo mjerilom redovitog kršćanskog života, mi smo hrvatski biskupi u tom duhu izradili pastoralne smjernice za našu Crkvu u sadašnjem i nadolazećem vremenu, u kojima smo pokušali sav nje-

12.6.2003, 14:32

RIJEKA 10:05 8.

2003.

LIPNJA

X SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

zin život i rad još više usredotočiti na promaknuće svetosti u ovim krajevima. U skladu s time, naše smo smjer nice nazvali: “Na svetost pozvani”.

Osobito smo Vam zahvalni što ste nam i u prigodi ovoga svojeg trećeg pastirskog pohoda podarili jednu novu blaženicu, redovnicu Mariju Propetoga Isusa Petković.

Također Vam zahvaljujemo za Vašu nakanu da uskoro uzdignete na čast oltara časnog slugu Božjega Ivana Merza, apostola hrvatske mladeži.

Radostan sam što Vam mogu priopćiti da i u riječkoj crkvenoj pokrajini imamo više kandidata za oltar.

To su sluge Božje: Miroslav Bulešić, svećenik Porečkopulske biskupije i mučenik komunističkog režima; otac Placido Cortese, član Reda male braće franjevaca konventualaca, rodom s otoka Cresa, novinar i mučenik iz II. svjetskog rata, i o. Vendelin Vošnjak, svećenik iz Reda male braće franjevaca, nekadašnji čuvar svetišta Gospe Trsatske. Također se razmišlja o pokretanju kanonskog postupka za proglašenje svetima krčkog biskupa Antuna Mahnića, promicatelja Katoličkog pokreta u Hrvatskoj, kao i brata laika fra Ante Tomičića, iz Reda male braće franjevaca kapucina, dugogodišnjeg tihog svjedoka vjere u našem gradu, te redovnice Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice autohtone riječke Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Želimo Vas također zamoliti da danas, između ostalih, blagoslovite i ugaoni kamen za crkvu hrvatskih mučenika sv Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca koju ćemo sagraditi u mjestu Udbina, na području Gospićko-senjske biskupije. Ona će nas neprestano podsjećati i na sve ostale koji su na ovim prostorima svojim životom i krvlju posvjedočili svoju ljubav prema Isusu Kristu i bratu čovjeku, a bit će nam i trajan znak na Vaš treći pastirski pohod k nama.

Sveti Oče, nalazite se u gradu koji su vjekovima zajedno s Hrvatima izgrađivali i uljepšavali pripadnici drugih naroda, napose Talijana i Mađara. Baštinimo bogatu prošlost u kojoj su razdoblja istinskog sužiOvdje se nalazimo u vota neusporedivo dublja neposrednoj blizini i duža od onih koja su obiupravo proširene lježili nesporazumi i nepriEuropske unije u kojoj jateljstva. Radujemo se, u i hrvatski narod vidi tom smislu, stvaranju nove svoju budućnost. Dok zajednice europskih naroVam zahvaljujemo za da u kojoj će doći do izražaVaša nastojanja da ja njihove posebnosti, ali i nova Europa ne ono što ih spaja i međusobzaboravi svoje dubono povezuje. Ovdje se nalake kršćanske korijezimo u neposrednoj blizini upravo proširene Europske ne, ujedno Vas moliunije u kojoj i hrvatski narod mo da nam i nadalje vidi svoju budućnost. Dok pružate svoju pomoć Vam zahvaljujemo za Vaša na našem putu u nastojanja da nova Euronovo europsko zajedpa ne zaboravi svoje duboke ništvo. kršćanske korijene, ujedno

UMETAK 3 06-13-03 XX UMETAK 3 06-13-03 XX

2

Vas molimo da nam i nadalje pružate svoju pomoć na našem putu u novo europsko zajedništvo.

Sveti Oče, ova mjesna Crkva osjeća kao svoj glavni zadatak novu evangelizaciju te svoju barku želi “izvesti na pučinu” i smjelo krenuti naprijed, u budućnost, s nadom u Krista i u snazi njegova Duha.

Hvala Vam što ste danas, na svetkovinu Duhova, ovdje među nama i s nama, kako biste nas svojom blizinom, molitvom i blagoslovom u tome ohrabrili i poduprli. Stojimo pred Vama zahvalna i otvorena srca.

PAPA IVAN PAVAO II. PROPOVIJED NA DELTI NA MISI ZA OBITELJI 1. Zadnjih dana svojeNa poseban način ga zemaljskog života Isus pozdravljam brojne je svojim učenicima obeobitelji, koje su došle ćao dar Duha Svetoga kao ovamo u ovaj njima svoju najistinskiju baštiposvećen dan. Vi ste nu, nastavak same njegoposebno velika ve nazočnosti (usp. Iv 14, vrijednost za 16-17). građansko društvo i Upravo naviješteni za Crkvu, jer su ulomak Evanđelja omo“ženidba i obitelj gućio nam je da ponovjedno od najdragono doživimo trenutak u koji je to obećanje postacjenijih dobara čovjelo stvarnost: Uskrsli uđe u čanstva” (Familiaris dvoranu Posljednje večeconsortio, 1). re, pozdravi svoje učenike i dahne u njih te im reče: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20, 22). Pedesetnica, opisana u Djelima apostolskim, jest događaj, koji je - pedeset dana kasnije - očitovao i svima priopćio dar, što ga je Isus dao svojima na sam dan Vazma.

Kristova je Crkva uvijek, tako reći, u prigodi Pedesetnice. Neprestano je sabrana u dvorani Posljednje večere, gdje moli, i istodobno se, nošena jakim vjetrom Duha, nalazi na putovima svijeta, gdje navješćuje. Crkva neprestano ostaje mlada i živa, jedna, sveta, katolička, apostolska, jer Duh neprestano silazi na nju kako bi je podsjećao na sve ono što joj je njezin Gospodin govorio (usp. Iv 14, 25) i uvodio je u svu istinu (usp.

Iv 16, 13).

2. Želim danas posebnom ljubavlju pozdraviti dio Crkve, koja hodočasti u zemlji Hrvatskoj, koja je ovdje okupljena oko svojih pastira i koju u njezinu bogatstvu i raznolikosti predstavljaju vjernici pristigli iz raznih krajeva države.

Pozdravljam riječkoga nadbiskupa Ivana Devči-

12.6.2003, 14:32

RIJEKA 11:35 8. LIPNJA 2003.

A

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA XI

ća, koji me je primio u ime Obitelj danas, takosvih vas, i nadbiskupa u đer i u Hrvatskoj, miru Josipa Pavlišića, koji traži povlaštenu je sa mnom bio nazočan pozornost i jasne na Drugome vatikanskom mjere, koje će promisaboru: s njim zajedno cati i štititi njezin zahvaljujem Bogu za šezustroj, razvoj i staldeset i petu obljetnicu njenost. Mislim, između gova svećeničkoga ređenja, ostaloga, na ozbiljno što ju je proslavio u travpitanje stambenoga nju. Poseban pak pozdrav želim uputiti predsjedniprostora i na pitanje ku Biskupske konferencizaposlenosti. Ne je, zagrebačkomu nadbismije se zaboraviti skupu Josipu Bozaniću, i da se preko pomoći svim hrvatskim biskupima pružene obitelji te gospodi kardinalima i pridonosi također biskupima, koji su došli iz rješavanju drugih drugih zemalja. velikih teškoća, kao S poštovanjem što su - naprimjer pozdravljam gospodina skrb za bolesnike i Predsjednika Republike i starije osobe, način ostale građanske i vojne kako spriječiti širenje vlasti, kojima zahvaljujem za nazočnost i za dragocjekriminala i kako naći nu pomoć, što su je dali u ustuk upotrebi pripravi i ostvarenju ovoga droge. mojeg trećeg apostolskog putovanja u Hrvatsku.

Na poseban način pozdravljam brojne obitelji, koje su došle ovamo u ovaj njima posvećen dan. Vi ste posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su “ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva” (Familiaris consortio, 1).

3. Nalazimo se podno brijega na kojemu leži trsatsko svetište, gdje je - prema pobožnoj predaji - neko vrijeme stajao dom Djevice Marije. Drago sjećanje na život Isusa, Marije i Josipa u Nazaretu doziva nam u pamet skromnu i jednostavnu ljepotu te sveti i nepovredivi biljeg kršćanske obitelji.

Motreći Mariju i Josipa, koji prikazuju Dijete u Hramu ili idu na hodočašće u Jeruzalem, kršćanski se roditelji mogu prepoznati dok sa svojom djecom sudjeluju u nedjeljnoj euharistiji ili dok se sabiru na molitvu u svojemu domu. Drago mi je s tim u svezi dozvati u sjećanje program, što su ga vaši biskupi prije više godina uputili iz Nina: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”. Da bi se to moglo ostvarivati, vrlo je važno poštivati svetost blagdanskoga dana, što članovima obitelji omogućuje da se ponovno nađu zajedno i da Bogu zajedno iskažu dužno štovanje.

Obitelj danas, također i u Hrvatskoj, traži povlaštenu pozornost i jasne mjere, koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, između ostaloga, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomoći pružene obitelji pridonosi također rješavanju drugih velikih teškoća, kao što su - naprimjer - skrb za bolesni-

UMETAK 3 06-13-03 XX UMETAK 3 06-13-03 XX

3

ke i starije osobe, način kako spriječiti širenje kriminala i kako naći ustuk upotrebi droge.

4. Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte posebno svjedočeći načinom vlastitoga života - predlagati istinski Božji naum s obitelji kao zajednicom života utemeljena na ženidbi, to jest na postojanome i vjernome zajedništvo muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanom i priznatom svezom.

Na vama je da na sebe preuzmete odgovornost ljudskoga i kršćanskoga odgoja svoje djece, koristeći se također pomoći odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripravljenih vjeroučitelja. Ovdje se, u gradu Rijeci, kao zaštitnik štuje sveti Vid, mladić, koji se nije ustručavao položiti vlastiti život kako bi očuvao svoju vjernost Kristu u kojoj su ga bili poučili njegovi sveti roditelji Modest i Krescencija. I vi, poput njih, pomažite svojoj djeci da idu u susret Isusu, kako bi ga bolje upoznala i slijedila posred kušnji kojima su izložena na putu, što vodi k pravoj radosti.

Ne umarajte se u ispunjenju svoje roditeljske službe, ponavljajući pri tome zaziv, što ga Riječani već sedam stoljeća s pouzdanjem upravljaju čudotvornomu križu štovanu u riječkoj prvostolnici: “Pomogao nam sveti Križ svetoga Vida!”

5. Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli: “Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive” (Ez 37, 9). Budite narod koji vjeruje u Vi se pak, kršćanske Riječ, koju nam je dao obitelji, ne ustručaBog i koja se je ostvarivajte - posebno svjela u Kristu: “I Duh svoj dočeći načinom vlastiudahnut ću u vas da ožitoga života vite, i dovest ću vas u vašu - predlagati istinski zemlju, i znat ćete da Božji naum s obitelji ja, Gospodin, govorim i kao zajednicom života činim” (Ez 37, 14). utemeljena na ženidbi, Kristova je želja da to jest na postojanome u Njemu svi budu jedi vjernome zajedništvo no, kako bi u svima premuškarca i žene, bivala punina njegove radosti (usp. Iv 15, 11; 17, međusobno vezanima 13). Ovu svoju želju On i javno očitovanom i danas očituje za Crkvu, priznatom svezom. koja smo mi sami osobno.

Na vama je da na sebe Zbog toga je On, zajedno s preuzmete odgovorOcem, poslao Duha Svetonost ljudskoga i ga. A Duh neumorno djekršćanskoga odgoja luje kako bi uklonio svasvoje djece, koristeći ku raspršenost i ponovno se također sastavio svaku raskomapomoći odgojnih danost. stručnjaka 6. Sveti nas Pavao te ozbiljnih i dobro podsjeća da je “plod Duha ljubav, radost, mir, velipripravljenih kodušnost, uslužnost, vjeroučitelja.

12.6.2003, 14:32

XII SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5, 22-23).

Ove darove Duha Svetoga danas Papa ište za sve kršćanske supružnike u Hrvatskoj, kako bi svojim uzajamnim darivanjem, u vjernosti ženidbenim obećanjima i u služenju stvari evanđelja, mogle u svijetu biti znak ljubavi Boga prema čovječanstvu.

Ove darove ište Papa za sve vas, koji sudjelujete u ovome slavlju i koji ovdje ponovno potvrđujete da ćete se zalagati u svjedodžbi za Krista i njegovo evanđelje.

“Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i u njima užezi oganj svoje ljubavi” (Pjesma prije evanđelja).

Dođi, Duše Sveti! Amen.

PAPA IVAN PAVAO II. RIJEČI UZ MOLITVU KRALJICE NEBA RIJEKA 12:00 8. LIPNJA 2003.

1. Na završetku Vas, koji ćete preko ovoga svečanog slavsvojega obiteljskog i lja želim na posestrukovnog života ban način pozdraviti na koji se sada hrvatsku mladež. Kao pripravljate - zauzeti što vam je poznato, vrlo odgovorne polodragi prijatelji, Papa žaje na dobro na vas gleda s povjegrađanskoga društva renjem i pouzdanjem te vas danas ponovi Crkve, podsjećam no poziva da budete da se čovjekova jutarnja straža, narod vrijednost sastoji u blaženstava, kako vas onome što on jest, a nazvah za vrijeme ne u onome što on jednoga od nedavnih radi ili pak što on svjetskih dana mlaposjeduje. deži.

Vas, koji ćete preko svojega obiteljskog i strukovnog života - na koji se sada pripravljate - zauzeti vrlo odgovorne položaje na dobro građanskoga društva i Crkve, podsjećam da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom, koja je u vašemu srcu; da zadaću, što ju je Božja providnost povjerila svakomu od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno. Odaberite Gospodina Isusa, kojega ćete slušati i slijediti kao Učitelja života, za sudruga na vašemu životnom putu.

2. (Pozdravi na različitim jezicima) Talijanski: Saluto i fedeli di lingua italiana, in particolare le famiglie qui convenute. Lo Spirito del Signore rinsaldi i vincoli che vi uniscono e vi renda nel mondo testimoni dell’amore fedele e gratuito di Dio! Slovenski: Iz srca pozdravljam romarje iz Slovenije! Ko se spominjam svojih dveh obiskov v vaši deželi, vas vse vabim, da se odprete darovom Svetega Duha, ki jih na

UMETAK 3 06-13-03 XX UMETAK 3 06-13-03 XX

4

Binkošti Gospod Jezus izliva na Cerkev. Naj vas spremlja moj Blagoslov!

Njemački: Einen frohen Gruß richte ich an die Gläubigen deutscher Sprache. Gottes Gnade leite eure Schritte auf dem Weg der Brüderlichkeit und des Friedens. Von Herzen erbitte ich euch den Schutz und Segen des Herrn.

Albanski: Një përshëndetje të posaçme ua drejtoi shtegtarëve shqiptarë. Zoti i madh ju falët bekimin me dhuratën e Shpritit të vet që vjen nga lart.

Poljski: Serdecznie pozdrawiam moich rodaków: Matka Boža niech was prowadzi do swego Syna, abyscie mogli czerpać obficie ze skarbca Jego serca. Niech wam Bóg blogoslawi.

3. Upravljajući svoj pogled na Mariju, koja se zajedno s apostolima nalazi u dvorani Posljednje večere, motrimo u Njoj Majku Crkve, pozornu i punu skrbi prema svoj svojoj djeci. Obratimo Joj se prošnjom, ištući da svojim moćnim zagovorom svemu narodu Božjemu isprosi poslušnost poticajima Duha Svetoga, snagu za dosljednost u vjeri i hrabrost u svjedočenju u svim životnim okolnostima.

Kraljice neba, raduj se...

Mons. JOSIP BOZANIĆ PREDSJEDNIK HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE I ZAGREBAČKI NADBISKUP (prijevod s talijanskog) Sveti Oče!

Danas, na svetkovinu Duhova, Crkva u Hrvatskoj kliče od radosti. Danas, u Duhu Svetom, zahvaljujem na neizmjernom daru Vaše nazočnosti među nama u Hrvatskoj, u Rijeci, i što ste s nama već četiri dana.

Zahvaljujem Vam što treći put posjećujete Hrvatsku i što se ovo putovanje podudara s Vašim stotim hodočašćem.

Velika Vam hvala, Sveti Oče!

Upućujem Vam ove riječi zahvale u ime prisutnih hrvatskih biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije. Hvala, Sveti Oče, što ste nas danas okupili oko sebe, na ovoj bratskoj gozbi, u sjemeništu u Rijeci. U sjećanju ljudi duboko su utisnuti Vaši prethodni posjeti: onaj iz 1994. kada ste došli kao anđeo mira, i onaj iz 1998. kada ste nam podarili novog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca. Ovim pastoralnim posjetom Crkvi u Hrvatskoj Vi ste obuhvatili sve tri crkvene pokrajine i Zadarsku nadbiskupiju. Pastiri i Božji narod ponosni su. Sveti Oče, pastiri i Božji narod su zbog toga ponosni, počašćeni i zahvalni.

Posljednjih su se desetljeća u Hrvatskoj dogodile mnoge promjene, kako na društvenom području tako i na onom crkvenom. U cijelom razdoblju naše povijesti,

12.6.2003, 14:32

RIJEKA 14:00 8. LIPNJA 2003.

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA XIII

u svakom radosnom i bolnom trenutku, uvijek smo osjećali vašu očinsku blizinu, utjehu i pomoć.

Hrvatski narod i osobito Crkva u Hrvatskoj beskrajno su Vam zahvalni.

I Hrvatska biskupska konferencija slavi ove godine mali jubilej: naime, upravo prije deset godina Vi ste, Sveti Oče, ustanovili Hrvatsku biskupsku konferenciju a Kongregacija za biskupe izdala je dekret 15. svibnja 1993.

Upravo na današnji dan, 8. lipnja 1993. održana je konstituirajuća sjednica pod predsjedanjem časne uspomene kardinala Franje Kuharića. U prošlom su se razdoblju konsolidirale crkvene strukture: Vi ste, Sveti Oče, ustanovili tri nove biskupije i vojni ordinarijat, te ratificirali četiri ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske.

Sada nam je na srcu nova evangelizacija s pozivom na svetost, u perspektivu kojeg Vi, Sveti Oče, stavljate cijeli pastoral Crkve na početku trećeg tisućljeća. Poslušni Vašem pozivu, mi hrvatski biskupi dali smo zajedničke pastoralne smjernice na početku novog tisućljeća, pod naslovom “Na svetost pozvani”.

Vaša hodočašća Crkvama svijeta često su vezana uz proglašenja blaženih i svetih, dajući tako svjedočanstvo o svetosti sinova i kćeri Crkve. Zahvaljujemo također za taj providonosni znak Vaše papinske službe. Hvala Vam i za novu blaženicu, redovnicu Mariju Petković od Propetog, te unaprijed za slugu Božjega Ivana Merza, koji je umro Posljednjih su se u Zagrebu 1928. godine na desetljeća u glasu svetosti, kojeg ćete Vi Hrvatskoj dogodile proglasiti blaženim za petmnoge promjene, naest dana u rodnom gradu kako na društvenom Banjoj Luci. području tako i na Počašćeni smo takoonom crkvenom. U đer što se Vaše treće apostolcijelom razdoblju sko putovanje u Hrvatsku naše povijesti, u održava u godini posvećenoj krunici, dvadeset i petoj svakom radosnom i Vašeg plodnog i blagoslovbolnom trenutku, ljenog pontifikata. Dok se uvijek smo osjećali približava 16. listopada, vašu očinsku blizinu, dan Vašeg izbora za Papu, utjehu i pomoć. želimo Vam reći, Sveti Oče, Hrvatski narod i da smo potpuno sjedinjeosobito Crkva u ni s Vama u molitvi i djelu, Hrvatskoj beskrajno povjeravajući Vašu službu su Vam zahvalni.

Presvetoj Djevici.

Neka Vam Gospodin podari zdravlje, snagu i milost tako da Crkva i čitav svijet mogu uživati Vaše svjedočanstvo, Vašu riječ i Vaše vodstvo. Sveti Oče, to nam je potrebno!

Dopustite da Vam u ovoj radosnoj prigodi i mi uručimo mali dar, sjećanje na ove trenutke koje ste htjeli podijeliti s nama. To je kalež sa sljedećom posvetom: In tertia Visitatione Apostolica Croatiae diebus 5 - 9 Iunii anno 2003 Summo Pontifici Ioanni Paulo II annum XXV Pontificatus celebrantis Conferentia Episcoporum Croatiae

UMETAK 4 06-13-03 XX UMETAK 4 06-13-03 XX

1

die sollemni Pentecostes summa cum gratitudine hunc calicem donat.

Sveti Oče, još jednom Vam hvala što ste s nama!

Mons. IVAN PRENĐA ZADARSKI NADBISKUP “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”

Sveti Oče!

U ime mons. Marijana Oblaka, nadbiskupa u miru, svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova, sjemeništaraca i okupljenog vjerničkog naroda kličem Vam - dobro došli, Sveti Oče, u Zadar i Nadbiskupiju zadarsku.

Na povijesnom Forumu, u neposrednoj blizini katedrale sv. Stošije, u sjeni predromaničke rotonde sv.

Donata, samostana koludrica Benediktinki sv. Marije iz doba hrvatskih narodnih vladara, biskupskog doma i plavoga mora, okupili smo se danas oko Vas s ljubavlju, poštovanjem i odanošću, vjernici ove nadbiskupije, hodočasnici iz drugih biskupija te predstavnici svjetovnih vlasti naše države, Zadarske županije i grada Zadra.

Ovaj vjerni narod pozdravlja Vas glasom i srcem, gromoglasnom pjesmom, snažnijom od one kojom su naši pređi, 1177. godine pozdravili u ovome gradu, Vašega prethodnika papu Aleksandra III. Vaš pastirski dolazak u Zadar za nas je znak Vaše ljubavi prema nama. U Vama vidimo Petra koji utvrđuje svoju braću u vjeri.

Vi ste danas u srcu starodrevne nadbiskupije koja slavi 1700 godina mučeništva sv. Stošije, Anastazije, Rimljanke po podrijetlu, Srijemice po mučeništvu.

Duboki su naši kršćanski korijeni. Mi na njima gradimo naše vjerničko danas i naše sutra. Želim Vam također danas reći da još uvijek nosimo rane iz minulog XX. stoljeća koje je sa svoja tri rata ostavilo ozbiljne posljedice na ljudima i na sakralnim objektima. Tranzicijske teškoće, zajedničke s narodima Istočne i Srednje Europe, nisu male. Izazovi potrošačkog društva uvelike su nazočni u našem društvu. I ova mjesna Crkva snažno ih osjeća. Pogađaju posebno našu mladež. S druge strane, Sveti Oče, vidimo i živimo znakove nade koji nas otvaraju budućnosti Božjoj i našoj.

Dolazite naime k nama u Godini kateheze odraslih, unutar trogodišnjeg pastoralnog plana. Vi , Sveti Oče, već dvadeset pet godina, otkada ste na Petrovoj stolici, govorite neumorno o novoj evangelizaciji. Mi, danas, ovdje pred Vama možemo svjedočiti o njezinim plodovima. Imamo iskustvo koje Vam možemo posvjedočiti: vjeru, propovijedanu od apostola, prenošenu gotovo dva tisućljeta u župnim zajednicama, danas produbljujemo i prenosimo putem starih i novih

12.6.2003, 14:35

ZADAR 11:20 9. LIPNJA 2003.

XIV SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

crkvenih pokreta koje Vaša U gradu ste, Sveti Svetost prihvaća i potiče.

Oče, u kojem je na Njihovim rastom u župsvakom koraku, u nim zajednicama, raste vjesjajnim spomenicima ra pojedinaca, umnažaju umjetnosti vidljiva se obitelji koje prihvaćaju život i u kojima se rađaju sinteza vjere i kultuduhovna zvanja. re. Po drevnom sveuTo je najbolje svjedočilištu, prvom hrvatčanstvo njihove vrijednosti skom, otaca u krilu jedne i jedinstvene dominikanaca iz XIV. Crkve Kristove, okupljene stoljeća i obnovljeoko Vas, Kristova namjesnom upravo ove nika na Zemlji i mjesnih sretne godine Vašega biskupa diljem svijeta. pohoda Zadru, vidljiSveti Oče, Vaš pastirski va je sinteza znanosti pohod našoj Crkvi i našoj i vjere. Kršćanstvo je domovini u znaku je upradalo dušu ovome vo obitelji.

Obitelj će biti u središtu gradu. U gradu ste iz pastoralnih napora Zadarkojeg su, po mišljenju ske nadbiskupije u idućoj poljskog povjesnika godini. I u Vašoj učiteljskoj Novackoga, pošli prvi nauci obitelj zauzima sremisionari u Poljsku, dišnje mjesto. Želimo Vas krstili kneza Mieška i slijediti umom, srcem i vjemnoge ljude. Krakov i rom u ostvarivanju Božjega Zadar povezuje i sv. nauma s obitelji.

Hedviga, kraljica U gradu ste, Sveti Oče, u Poljske i Litve. Sv. kojem je na svakom koraHedviga Vas dočekuje ku, u sjajnim spomenicima u Zadru svojim likom, umjetnosti vidljiva sinteza vjere i kulture. ovdje, na škrinji sv.

Po drevnom sveučilištu, Šimuna, prvom hrvatskom, otaca Bogoprimaoca. dominikanaca iz XIV. stoljeća i obnovljenom upravo ove sretne godine Vašega pohoda Zadru, vidljiva je sinteza znanosti i vjere. Kršćanstvo je dalo dušu ovome gradu.

U gradu ste iz kojeg su, po mišljenju poljskog povjesnika Novackoga, pošli prvi misionari u Poljsku, krstili kneza Mieška i mnoge ljude. Krakov i Zadar povezuje i sv.

Hedviga, kraljica Poljske i Litve. Sv. Hedviga Vas dočekuje u Zadru svojim likom, ovdje, na škrinji sv. Šimuna, Bogoprimaoca.

Sveti Oče! Dok Vam u ime svih vjernika ove nadbiskupije zahvaljujem za pastirski pohod, obećavam vjernost Kristu, Vama i Crkvi, jer mi smo narod svetoga Petra.

Ovaj nezaboravni dan Vašega pohoda bit će izvor novih nadahnuća i poleta u životu ove mjesne Crkve.

“Ovo je dan što ga učini Gospodin. Radujemo se u njemu”(Ps. 118, 24).

UMETAK 4 06-13-03 XX UMETAK 4 06-13-03 XX

2

PAPA IVAN PAVAO II. PROPOVIJED NA MOLITVI ŠESTOGA ČASA 1. S radošću se na završetku ovoga mojeg apostolskog putovanja susrećem s vama, predragi vjernici Zadarske nadbiskupije i susjednih područja, koji ste došli na ovaj Forum u sjeni stolnice svete Anastazije, srijemske mučenice. Okupili smo se ovdje na molitvu Šestoga časa.

S ljubavlju vas pozdravljam u imenu Gospodnjemu, sjećajući se nazočnosti u ovome vašem gradu mojega predhodnika pape Aleksandra III. koji se je u ožujku tisuću sto sedamdeset sedme zaustavio ovdje, pohodivši i neka druga ne daleka mjesta. Pozdravljam vašega nadbiskupa Ivana Prenđu, koji me je dočekao u ime svih vas, i nadbiskupa u miru Marijana Oblaka, koji je sa mnom sudjelovao u Drugome vatikanskom općem saboru. Bratski pozdravljam i ostale hrvatske biskupe, koji su se danas okupili oko mene i koji su me pratili za vrijeme ovoga apostolskog putovanja. Pozdravljam isto tako i srpskopravoslavnoga biskupa Dalmacije Fotija.

S poštovanjem pozdravljam također gospodina Predsjednika Republike, kojemu zahvaljujem za nazočnost na ovome susretu, te druge građanske i vojne vlasti, kojima sam zahvalan za sve što su učinili za ostvarenje mojega pohoda.

2. Naš se bogoslužni skup održava u ponedjeljak po svetkovini Duhova, na dan u koji slavite blagdan Marije, Majke Crkve. Ulomak čitanja, što smo ga upravo čuli, govori o Marijinoj nazočnosti u dvorani Posljednje večere, gdje je okružena prvotnom kršćanskom zajednicom.

Mala skupina, sabrana u gornjoj sobi kuće (Dj 1, 13), moli i čeka. Kada pak dođe Duh Sveti, tada će se otvoriti vrata dvorane Posljednje večere kako bi se evanđeoskomu navještaju omogućilo da iziđe na jeruzalemske trgove i odatle krene putovima svijeta.

Djevica je i kroz stoljeća, upravo kao što je bila na dan Pedesetnice, nastavila biti duhovno nazočna s vjernicima i s njima zajedno moliti za neprestani izljev darova Duha na Crkvu, koja se suočava s izazovima što se javljaju u raznim povijesnim razdobljima.

Marija tako u potpunosti ostvaruje svoje majčinsko poslanje. Ona, naime, nije Marijine su riječi i majka samo zato što je na njezin primjer uzvišesvijet dala i što je hranila Sina Božjega. Ona je majka na škola života u kojoj i zato što je “Djevica, koja se školuju apostoli, je postala Crkva”, kako ju kako oni jučer, tako je volio pozdravljati Fraisto i ovi danas. njo Asiški (usp. Franjevačka Marija ih neprestano vrela, 259), koji je - prema pripravlja za poslanje predaji - kroz Zadar prosvojom ustrajnom šao početkom trinaestoga molitvom Ocu, svojom stoljeća, za vrijeme svojeodanošću Sinu, ga puta na Istok i u Svetu svojim spremnim Zemlju. prihvaćanjem 3. Okupivši oko sebe poticaja Duha. apostole i učenike, koji

12.6.2003, 14:35

ZADAR 11:40 9. LIPNJA 2003.

A

SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

su bili izvrgnuti kušnji da pođu svojim putem, Djevica Marija ih je sve predala “ognju” Duha, koji će ih uputiti u pustolovinu poslanja. “Osjećaj vjere” kršćanskoga puka prepoznavat će učinkovitu nazočnost Marije ne samo u prvotnoj kršćanskoj zajednici, nego i u kasnijim događajima u Crkvi, i ne će se zbog toga ustručavati nazvati je kraljicom apostola.

Presveta Djevica, koja - prema pisanju evanđelista Luke - “pohranjivaše u sebi sve one događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2, 19), nastavlja uvijek iznova pred oči vjernikâ stavljati povijesne događaje, koji su sastavni dio njihove vjere. Marija, kao svjedok početaka i jamac vjernosti kršćanskih naraštanja, u svako doba ponavlja riječi, što ih je izgovorila na svadbi u Kani: “Što god vam rekne, učinite!”(Iv 2, 5).

4. Marijine su riječi i njezin primjer uzvišena škola života u kojoj se školuju apostoli, kako oni jučer, tako isto i ovi danas. Marija ih neprestano pripravlja za poslanje svojom ustrajnom molitvom Ocu, svojom odanošću Sinu, svojim spremnim prihvaćanjem poticaja Duha.

Raduje me spoznaja da je ova nadbiskupija prošlih godina doživjela procvat i višestruki rast raznovrsnih oblika zalaganja i apostolske djelatnosti vjernikâ svjetovnjakâ. Od Marije, draga braćo i sestre, naučite biti vjerodostojni svjedoci i velikodušni apostoli, pružajući svoj doprinos velikome djelu nove evangelizacije. I uvijek imajte na umu da pravi apostolat kao preduvjet traži osobni susret s Isusom, Živim, Gospodinom (usp. Otk 1, 17-18).

5. Presveta Djevica ostaRaduje me spoznaja je uzor svima, koji slušaju da je ova nadbiskupiriječ Božju i opslužuju je ja prošlih godina (usp. Lk 8, 21). Kako onda ne doživjela procvat i bi mogao postojati duboki višestruki rast duhovni sklad između vjerraznovrsnih oblika nika i Djevice koja izgovazalaganja i apostolra svoj Veliča ? Siromašni i ske djelatnosti vjerponizni iz svakoga vremenikâ svjetovnjakâ. Od na nisu pogriješili kada su Marije, draga braćo i Mariju, koja šuti, odabrali za svoju glasnogovornicu, i sestre, naučite biti Mariju, koja služi, za svoju vjerodostojni svjedoci kraljicu. i velikodušni apostoli, I mi također pristupapružajući svoj doprimo k Njoj, kako bi od Nje nos velikome djelu naučili poslušnost i otvonove evangelizacije. renost Bogu. I mi se, hodočasnici trećega tisućljeća, također preporučujemo njezinu zagovoru, kako bi Ona svojom molitvom poduprla našu vjeru, hranila našu nadu i učinila djelotvornom našu ljubav: Sveta Marijo, Majko Božja i Majko naša, sjeti se svih svojih sinova i kćeri, i priteci nam u pomoć. Vodi nas na susret s Kristom, koji je Put, Istina i Život. Isprosi nam od Oca darove Duha Svetoga, zaštitu od zamkâ i izbavljenje od zla. Pomozi nam da u svakoj prilici svjedočimo o rodnosti ljubavi i istinskome smislu života. Nauči nas s Tobom zajedno graditi kraljevstvo Tvoga Sina, Kraljevstvo pravde, ljubavi i

UMETAK 4 06-13-03 XX UMETAK 4 06-13-03 XX

3

PAPA IVAN PAVAO II. GOVOR ZAHVALE IZ HRVATSKE

NA

XV

ODLASKU

“Zahvaljujem svim Hvala tebi, ljubljeni biskupima koji su me pripuče hrvatski, koji si mili i pratili u svojim mjesme dočekivao raširenim Crkvama u kojima sam ne ruke i srca otvose mogao diviti njihovoj rena po ulicama životnosti i njihovoj apoDalmacije, Slavonije, stolskoj revnosti. U srcu su Kvarnera.Sjećam se mi ti trenuci zajedništva. tvojih patnjâ uzrokoHvala hrvatskim vlastima, vanih ratom, što su posebno Predsjedniku Republike. Zahvalan sam i za još uvijek vidljive na sav trud uložen u pripremi tvojem licu i što se mog pohoda. Hvala takoodržavaju na tvome đer odgovornima za sigurživotu i blizu sam nost, hvala djelatnicima u svima koji podnose sredstvima javnog prioptragične posljedice ćavanja, hvala svima koji rata. Poznata mi je su uložili vidljive napore i međutim tvoja snaga, surađivali kako bi ovo putotvoja hrabrost i tvoje vanje u potpunosti uspjeufanje. lo. Hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnjâ uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se održavaju na tvome životu Hvala i tebi, mladeži i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. hrvatska! Mladeži Poznata mi je međutim tvoja hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo snaga, tvoja hrabrost i tvoje hrvatska, Bog te ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogući- blagoslovio!” ti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi, mladeži hrvatska! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!”

ZADAR 12:10 9. LIPNJA 2003.

PAPA IVAN PAVAO II. BRZOJAV HRVATSKOM PREDSJEDNIKU STJEPANU MESIĆU Na odlasku iz Hrvatske, koju sam ponovno mogao pohoditi, želim još jedanput očitovati svoju duboku zahvalnost vama, gospodine Predsjedniče, te svim državnim i mjesnim vlastima i svima građanima na posebno srdačnoj gostoljubivosti, koju sam ovih dana posvuda doživio. Iz dna srca želim da ovaj moj pastirski pohod pruži također daljnji doprinos duhovnome i materijalnom napretku ove plemenite nacije, koja je prije trinaest godina - nošena čvrstom voljom opće sloge, suradnje i solidarnosti - krenula putem demokracije, kako bi gradila bolju zajedničku budućnost, obilježenu slobodom.

Zazivam Božji blagoslov na vas i na dragu Hrvatsku.

12.6.2003, 14:35

ZADAR-RIM 13:00 9. LIPNJA 2003.

XVI SVI SLUŽBENI GOVORI I PROPOVIJEDI ZA PAPINA POHODA

PAPA IVAN PAVAO II. BRZOJAV TALIJANSKOM PREDSJEDNIKU CARLU AZEGLIJU CIAMPIJU RIM 14:30 9. LIPNJA 2003.

Na svom povratku s apostolskog putovanja u Hrvatsku, gdje sam se susreo s narodom nadahnutim živom željom za izgradnjom slobodne i solidarne nacije i imao priliku pohoditi razne gradove radi liturgijskih slavlja s brojnim kršćanskim zajednicama, zahvalan sam Bogu za jedinstveno crkveno iskustvo koje mi je on iznova omogućio doživjeti. Dok prelijećem talijanski teritorij, upućujem Vama, gospodine Predsjedniče, i članovima Vaše obitelji te dragoj Italiji svoj srdačan i smjeran pozdrav ujedinjen s posebnim blagoslovom.

PAPA IVAN PAVAO II. GOVOR NA OPĆOJ AUDIJENCIJI RIM 10:30 11. LIPNJA 2003.

1. Želio bih, zajedno s Vama, prisjetiti se putovanja u Hrvatsku, koje sam ostvario proteklih dana, a koje je imalo za temu “Obitelj - put Crkve i naroda”. Bilo je to moje stoto apostolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je stotinu put otvorio putove svijeta i nacija da bih mogao za njega posvjedočiti, uzdižem iz dubine srca najveću hvalu.

Vratio sam se u Vratio sam se u pleplemenitu hrvatsku menitu hrvatsku zemlju zemlju da utvrdim da utvrdim braću u vjebraću u vjeri. ri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomirenja i bila mi je udijeljena radost uzdići na čast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petković. Želim izraziti srdačnu zahvalnost biskupima što su me pozvali i primili s pažnjom i ljubavlju. Svoju zahvalnost upućujem također Predsjedniku Republike i ostalim građanskim i vojnim vlastima, za prijazni doček i brižnu suradnju. Zahvaljujem, na kraju, Riječkoj nadbiskupiji kao i njezinom sjemeništu, koje je ugostilo mene i moje suradnike.

2. Prva etapa bio je drevni i slavni grad Dubrovnik, ponosan na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde. Ondje sam slavio misu, tijekom koje je proglašena blaženom sestra Marija od Propetog Isusa Petković, velika kći Crkve u hrvatskoj zemlji. Žena koju je resila junačka želja da služi Bogu u najsiromašnijoj braći, osnovala je sestre Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje kako bi pronosile, djelima duhovnoga i tjelesnog milosrđa, spoznaju božanske ljubavi. U svjetlu toga divnog lika, uputio sam posebnu poruku hrvatskim ženama, koje sam potaknuo da pruže Crkvi društvu svoj duhovni i moralni doprinos; zatražio sam, na posebni način, od zavjetovanih žena da budu rječiti znak Božje prisutnosti u znaku ljubavi među ljudima.

3. Sutradan, u Osijeku, na krajnjem sjeveroistočnom dijelu zemlje, u đakovačkoj i srijemskoj biskupiji, imao sam zadovoljstvo predsjedati svečanim zaključenjem druge biskupijske sinode i komemorirati 150. obljetnicu

UMETAK 4 06-13-03 XX UMETAK 4 06-13-03 XX

4

utemeljenja Zagrebačke crkvene pokrajine. U toj sam se prigodi zadržao u razmišljanju o svetosti kao pozivu svakog kršćanina: to je jedno od središnjih učenja Drugoga vatikanskog koncila. Pozvao sam osobito vjernike laike da popuno iskoriste milost I tijekom ovog putokrštenja i potvrde. Samo onaj vanja mogao sam koji je oživljen snažnom vjeutvrditi koliko je rom i velikodušnom ljubavkršćanstvo pridonilju može, ondje gdje su ostajelo umjetničkom, le otvorene rane bolne i teške kulturalnom, ali prošlosti, biti apostol pomirenja i moralne izgradnje. ponajprije duhovnom U Đakovu sam se nakratko i moralom razvoju zadržao u lijepoj katedrali, Hrvatske i njezinog gdje sam pozdravio bogoslove naroda. Na tom će i njihove profesore, zajedno s čvrstom temelju velikom skupinom redovnica. dragi hrvatski narod 4. U nedjelju 8. lipnja, moći sada, na početna svetkovinu Duhova, u ku trećeg tisućljeća, Rijeci, u tijeku mise zazvao nastaviti izgrađivati sam novo izlijevanje darova svoju povezanost i Duha Svetoga na kršćanske stabilnost, kako bi se obitelji u Hrvatskoj i svijetu. skladno integrirao u Sve sam ih stavio pod posebnu zaštitu svete nazaretske zajednicu europskih obitelji. Smatrao sam pored naroda. toga, korisnim ponovno potvrditi prvotnu društvenu vrijednost ustanove obitelji, tražeći za nju povlaštenu pozornost i konkretne mjere, koje će podupirati njezino zasnivanje, razvoj i postojanost. Poslije podne sam posjetio Trsatsko svetište, smješteno na brdu u gradu Rijeci, kako bih se pridružio hodočasnicima koji ondje časte Majku Božju. Prema pobožnoj predaji, naime, na tom se mjestu zaustavila sveta nazaretska kuća prije nego će doći u Loreto.

5. Posljednja etapa mog putovanja bio je Zadar u Dalmaciji, grad bogat poviješću. U sjeni katedrale svete Anastazije, srijemske mučenice, slavio sam Šesti čas, na blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve. Taj marijanski blagdan, koji se nastavlja na svetkovinu Duhova, dao nam je ponovno doživjeti ozračje dvorane Posljednje večere. Kao i tada, također danas Marija nastavlja biti prisutna u crkvenoj zajednici: to je ponizna i nenametljiva prisutnost, no prisutnost koja potiče na molitvu i život po Duhu; to je kontemplativna prisutnost, kadra dozvati u svijest pastirâ i vjernikâ prvenstvo nutarnjeg života, slušanja i prianjanja uz Božju riječ, nužni uvjet za uvjerljivi i djelotvorni evanđeoski navještaj.

Draga braćo i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjetničkom, kulturalnom, ali ponajprije duhovnom i moralom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom temelju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg tisućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda.

Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku!

Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.

12.6.2003, 14:35