G O D I Ĺ T E X L I V.
n
POSEBNO IZDANJE
n
3. TRAVNJA 2 0 0 5 .
n
CIJENA 10 KN
Vje~ni Bog pozvao je slugu svoga papu Ivana Pavla II. u svoj dom u subotu 2. travnja u 21,37 sati. U ~asu smrti Ivana Pavla II, koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici {irom svijeta, osobito stotinu tisu}a na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio ~itav svijet.
Glas Koncila
Gk-01.p65
1
POSEBAN PRRILOG
1
03. 04. 05, 10:25
UMRO JE POGLAVAR KATOLI^KE CRKVE PAPA IVAN PAVAO II.
Oti{ao je ~ovjek s Pridonio je padu komunizma. Borio se protiv bezobzirnoga kapitalizma i divlje globalizacije. Obnovio je Crkvu, iznutra i izvana. A onda, kada su mnogi neizravno pozivali »na ostavku«, na »odlazak u mirovinu«, Ivan Pavao II. ponavljao je: »Svoju misiju moram ispuniti do kraja. Onako kako Krist to `eli.« Svojom patnjom koja je bila tako ~esto vidljiva na njegovu licu i tijelu, svjedo~io je da ~ovjek ne gubi dostojanstvo i vrijednost ni kada je bolestan, ni kada je star.
stvarnost ~ovjeka, stvarnost dru{tva, stvarnost duha na{eg planeta. Nijedan se nije tako jasno usudio re}i da je potrebno »prije}i prag nade«. Nade koju su mnogi izgubili, ili zagubili, ~ak u onome trenutku kada je bio izabran, kada je na Petrovoj stolici naslijedio dva velikana, pape Roncallija
i Montinija, i kada nije bilo malo onih koji su mislili da }e papa Poljak predstavljati »opasnu novost«, jer dolazi »iz daleka«, iz »hladno}e« i iz zemlje koja - o da, ima katoli~ku tradiciju i povijest, ali je u to doba bila »zemljom zla«. Danas? Bilo je onih koji su ga »na brzu brzinu« progla{avali trijumfa-
Osvajao je srca cijeloga svijeta. Star ~ovjek, ~ovjek s kri`em, ~ovjek ~vrsto oslonjen, starac gotovo obje{en o kri`. Jednako tako, kao {to je to bio cijeli `ivot. Ivan Pavao II, kroz svih 26 godina pontifikata - ~ovjek s kri`em. Na njega se oslanjao, drvu kri`a se obra}ao molitvom, s njime je proputovao cijeli svijet. Obje{enome na kri`, puno puta, na licu mu se vidjela bol i napor. Te{ka, svjesna i konkretna bol: bol kri`a. Osvajao je srca cijeloga svijeta. Star ~ovjek, ~ovjek s kri`em, ~ovjek ~vrsto oslonjen, starac gotovo obje{en o kri`. Jednako tako, kao {to je to bio cijeli `ivot. Ivan Pavao II, kroz svih 26 godina, 5 mjeseci i 11 dana pontifikata - ~ovjek s kri`em. Na njega se oslanjao, drvu kri`a se obra}ao molitvom, s njime je proputovao cijeli svijet. Obje{enome na kri`, puno puta, na licu mu se vidjela bol i napor. Te{ka, svjesna i konkretna bol: bol kri`a. Kao i one nedjelje kada je slavio misu u bazilici sv. Petra, i znao da }e po zalasku sunca u bolnicu »Gemelli«, na jo{ jednu operaciju, u ~iji ishod nitko nije mogao biti siguran. Svi su vjernici tada vidjeli kako ruka jedva dr`i pastirski {tap s kri`em. Bio je to drugi ~ovjek od onoga koji je predvodio sve~ani Te Deum u vatikanskoj bazilici kada je, tek izabran, velikim koracima grabio naprijed, visoko dignuo pastirski {tap i njime zrakom napravio znak kri`a, znak blagoslova. Pastirski {tap s kri`em, `ivot s kri`em, `ivot pod kri`em. S tim kri`em si{ao je me|u strahote svijeta, oti{ao na »Brdo kri`eva« u Litvi, s tim je kri`em ~inio geste kojima ih je osu|ivao i odbacivao. S tim je kri`em - pod kri`em sv. Marcela - 12. o`ujka Svete godine 2000. osudio i sve grijehe Crkve. Molio za opro{tenje. Nijedan svjetski mo}nik nije posjetio i nije upoznao stvarnost ljudskoga `ivota u toj mjeri -
2
gk-02-05.P65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
2
03. 04. 05, 10:09
k s kri`em... listom i dogmati~arom, no ona novost koju je unio u `ivot Crkve i svijeta bila je novost evan|elja. I to u doba velikih bjegova od eti~kih, gra|anskih i politi~kih odgovornosti tako da su se na njegovo svjedo~anstvo i djelovanje oslonili i sumnji~avci, a u njega se kunu i u velikim svjetskim pitanjima citiraju ga i nevjernici.
»Pomozite Papi!«, »[irom otvorite vrata Kristu!« »Svi vi koji ve} imate neprocjenjivu sre}u da vjerujete, svi vi koji jo{ uvijek tra`ite Boga, a i vi koji ste izmu~eni sumnjom - primite jo{ jednom, danas i na ovome svetome mjestu, rije~i koje je izgovorio sv. Petar. U tim je rije~ima vjera Crkve. U tim istim rije~ima je nova istina, {tovi{e, zadnja i kona~na istina o ~ovjeku: sin Boga `ivoga. 'Ti si Krist, Sin Boga `ivota!'« To je u svojoj prvoj homiliji kao papa, na po~etku svojega pontifikata 22. listopada 1978. izgovorio Ivan Pavao II. »Danas novi biskup Rima sve~ano zapo~inje svoju slu`bu i poslanje Petra. U ovome gradu, naime, Petar je dovr{io i ispunio zada}u koju mu je povjerio Gospodin«, rekao je novi poglavar Katoli~ke Crkve priznaju}i: »Da, bra}o i djeco, Rim je Petrovo sjedi{te. Kroz stolje}a na ovoj stolici naslje|ivali su ga uvijek novi biskupi. Danas novi biskup uzlazi na Petrovu rimsku katedru, biskup pun strep-
Glas Koncila
gk-02-05.P65
3
HVALA, IVANE PAVLE
3
01. 04. 05, 12:14
UMRO JE POGLAVAR KATOLI^KE CRKVE PAPA IVAN PAVAO II. te nevinih, koji u~i ubijati i isto tako potpuno mijenja `ivot ubojica, koji iza sebe ostavlja repove bijesa i mr`nje, ote`avaju}i pravedno rje{enje samih problema koje je prouzro~io.« Mir je »plod ljubavi«, otvoreno gradili{te na kojemu svi moraju raditi. Kao {to je on neumorno radio, po~ev{i s velikim Me|ureligijskim molitvenim susretom u Asizu 1986. na koji su do{li poglavari svih velikih religija svijeta.
nje, svjestan svoje nedostojnosti. I kako ne strepiti pred veli~inom toga poziva i pred sveop}im poslanjem ove rimske stolice? Na Petrovu stolicu danas dolazi biskup koji nije Rimljanin. Biskup koji je sin Poljske. No, od danas i on postaje tako|er Rimljanin. Da, Rimljanin!« Potom je Papa izgovorio rije~i koje su odjekivale sve godine njegova pontifikata: »Bra}o i sestre! Ne bojte se primiti Krista i prihvatiti njegovu vlast! Pomozite Papi i svima koji `ele slu`iti Kristu te, Kristovom vla{}u, slu`iti ~ovjeku i cijelome ~ovje~anstvu! Ne bojte se! Otvorite, {tovi{e, {irom otvorite vrata Kristu! Njegovoj spasenjskoj vlasti otvorite granice dr`ava, ekonomskih kao i politi~kih sustava, {irokih podru~ja kulture, civilizacije, razvoja. Ne bojte se! Krist zna '{to je u ~ovjeku'. Samo on to zna!«
Obitelj - raskri`je ~ovje~nosti ^ovjek je put Crkve, a kr{}anska se zajednica mora uvijek zauzimati za po{tivanje ljudskih prava. To su okosnice Papina u~enja od enciklike »Redemptor homi-
Papina »autobiografija srca« Bila je to poruka nade, poruka spasenja, poruka potpunoga oslobo|enja. Nije posustao, u svih 26 godina, otvoreno nastaviti ba{ s tom i takvom porukom, susre}u}i ljude i obra}aju}i im se, gotovo redovito, njihovim jezicima. ^esto je, neo~ekivano, prekidao slu`bene govore, prepu{tao se »improvizaciji«, vra}ao se svojim sje}a-
»Bra}o i sestre! Ne bojte se primiti Krista i prihvatiti njegovu vlast! Pomozite Papi i svima koji `ele slu`iti Kristu te, Kristovom vla{}u, slu`iti ~ovjeku i cijelome ~ovje~anstvu! Ne bojte se! Otvorite, {tovi{e, {irom otvorite vrata Kristu! Njegovoj spasenjskoj vlasti otvorite granice dr`ava, ekonomskih kao i politi~kih sustava, {irokih podru~ja kulture, civilizacije, razvoja. Ne bojte se! Krist zna '{to je u ~ovjeku'. Samo on to zna!«
u svjetlu vjere i svjedo~anstva, u potpunome jedinstvu `ivota, djelovanja i nau~avanja.
Mir je plod ljubavi Ivan Pavao II. bio je simbol dugoga puta koji Crkva ~ini za pomirenje svijeta. Njegovo zauzimanje za mir me|u religijama, za jedinstvo kr{}ana, za mir me|u narodima, njegovo ne ratu i ratovima velika je gesta koja je Crkvi pomagala u pribli`avanju mira svijetu. Kada je pala `eljezna zavjesa komunizma, ~inilo se da }e ratova biti sve manje. Na`alost, nije se dogodilo tako, pa je Sveti Otac stalno ponavljao da je mir »dar Bo`ji«, ali istodobno i »zada}a povjerena svima«. »Nikada vi{e rata, koji odnosi `ivo-
»U svakodnevnom `ivotu ne nedostaje zasjeda, napetosti, patnje i umora. Ali, niste sami na svojemu putu. S vama je uvijek prisutan i djeluje Isus, kao {to je bio u Kani Galilejskoj, u trenutku pote{ko}e za one mlade zaru~nike.« nis« do apostolske pobudnice »Ecclesia in Europa«: iz njega proistje~e poziv na po{tivanje vrijednosti `ivota, na bra~nu vjernost, na obitelj kao mjesto svjedo~anstva kr{}anskoga `ivota. Ono {to ugro`ava obitelj, jasno je Papi, ugro`ava i ~ovjeka. Obitelj je »prvi `ivotni prostor koji ~ovjek susre}e dolaze}i na svijet« i prvo iskustvo iz obitelji odlu~uju}e je za cijeli `ivot. Zato ona mora biti »prva {kola svih ljudskih i kr{}anskih vrlina«, »zajednica `ivota i ljubavi«. Papa je osobno bio na tri od ~etiri Svjetska susreta obitelji (dva puta Rim, te
njima, osobnim primjedbama i dojmovima. I to su djeli}i mozaika `ivota jednoga Pape, koji je bio - pravi ~ovjek. ^ovjek koji je u 26 godina, 5 mjeseci i 11 dana pontifikata izgovorio ili napisao oko 15.000 raznih govora i dokumenata, vi{e od 18 milijuna rije~i - koje zajedno ~ine 22 puta cijelu Bibliju. Namjerno je ostavljao slu`bene tekstove po strani, kako bi progovorio iz svoje nutrine, iz srca. Onako kako je objasnio jednom lije~nicima u »Gemelliju«: »Tu sam, pred vama, bez papira. Moram na}i taj papir u sebi, jer sve ono {to vam `elim i moram re}i napisano je u mojemu srcu.« Tu »autobiografiju srca« prepoznao je cijeli svijet. Prepoznao je u njemu ~ovjeka i sve}enika koji, kada je postao papa, nije ~inio ni{ta drugo nego iz dana u dan `ivio svoje vlastito ljudsko i sve}eni~ko poslanje
4
gk-02-05.P65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
4
03. 04. 05, 10:10
promisli »svekolika ekonomija«. To su samo neke klju~ne rije~i koje je Ivan Pavao II. izricao {ire}i nauk o ispravnom vrednovanju ~ovjeka i kulturi rada u doba globalizacije, obilje`ene izvanrednim razvojem tehnologija i komunikacija, ali i novim oblicima nepravda i iskori{tavanja. »Jedan sam od vas. Izi{ao sam iz kamenoloma Zakrowek, iz parnih kotlova Solvaya, kasnije Nove Hute. Preko tih ambijenata, preko vlastitih iskustava rada, usu|ujem se re}i, Papa je iznova u~io evan|elje«, pou~avao je Ivan Pavao II - Papa radnik.
Papa pozvan iz daleke zemlje... Izabran za papu, kardinal Wojty³a izabrao je ime Ivan Pavao II. jer je, po primjeru Ivana Pavla I, `elio izraziti - kako je sam kasnije posvjedo~io - »ljubav prema jedinstvenoj ba{tini koju su Crkvi ostavili pape Ivan XXIII. i Pavao VI, te ujedno moju osobnu spremnost da je razvijam s Bo`jom
^ovjek radnik vrijedi vi{e od profita, vi{e od kapitala. Ljudsko dostojanstvo svakoga radnika, duhovna dimenzija rada, svjetska koalicija za dostojanstveni rad, globalizacija solidarnosti i potreba da se ponovno promisli »svekolika ekonomija«. To su samo neke klju~ne rije~i koje je Ivan Pavao II. izricao {ire}i nauk o ispravnom vrednovanju ~ovjeka i kulturi rada u doba globalizacije, obilje`ene izvanrednim razvojem tehnologija i komunikacija, ali i novim oblicima nepravda i iskori{tavanja.
sije~nju 2003) obratio se videoporukom: »U svakodnevnom `ivotu ne nedostaje zasjeda, napetosti, patnje i umora. Ali, niste sami na svojemu putu. S vama je uvijek prisutan i djeluje Isus, kao {to je bio u Kani Galilejskoj, u trenutku pote{ko}e za one mlade zaru~nike.«
Glas Koncila
gk-02-05.P65
^ovjek je iznad kapitala ^ovjek radnik vrijedi vi{e od profita, vi{e od kapitala. Ljudsko dostojanstvo svakoga radnika, duhovna dimenzija rada, svjetska koalicija za dostojanstveni rad, globalizacija solidarnosti i potreba da se ponovno
pomo}i«, podsje}aju}i na »nesavladivu nadu« pape Roncallija, »strpljivost i nepokolebljivost« pape Montinija i »osmijeh« pape Lucianija. U svom je prvome pozdravu rekao: »Jo{ smo svi tu`ni nakon smrti na{ega preljubljenog pape Ivana Pavla I. I evo, uzoriti kardinali pozvali su novoga biskupa Rima. Pozvali su ga iz jedne daleke zemlje... daleke, ali uvijek tako bliske zajedni{tvu u vjeri i kr{}anskoj tradiciji. Bojao sam se primaju}i to imenovanje, no u~inio sam to u duhu poslu{nosti prema na{emu Gospodinu Isusu Kristu i u potpunome povjerenju prema njegovoj Majci, Presvetoj Djevici. Ne znam mogu li se dobro izraziti va{im... na{im talijanskim jezikom. Ako pogrije{im, vi me ispravite. I tako se pokazujem svima vama da bih ispovjedio na{u zajedni~ku vjeru, na{u nadu, na{e pouzdanje u Majku Kristovu i Majku Crkve, ali i da bih zapo~eo iznova na ovome putu povijesti i Crkve, s pomo}u Bo`jom i uz pomo} ljudi.« Rafael Rimi}
5
HVALA, IVANE PAVLE
5
01. 04. 05, 12:15
IVAN PAVAO II. I CRKVA U HRVATA
Ope~atio je povijest C IVAN PAVAO II. I CRKVA U HRVATA
Iznimno su bogati i uzajamnom simpatijom ozna~eni oblici povezanosti pape Ivana Pavla II. i Crkve u Hrvata te se nikako ne mogu svesti na redovite ili uobi~ajene odnose Crkve u jednom narodu sa svojim vrhovnim poglavarom. Ivan Pavao II. ulazi u povijest Crkve u Hrvatskoj po osnivanju samostalne Hrvatske biskupske konferencije i ~etiriju novih biskupija: Vojnoga ordinarijata za pastoralnu skrb ~lanova obitelji i pripadnika hrvatskih oru`anih i redarstvenih snaga, zatim po osnivanju Po`e{ke i Vara`dinske biskupije na teritoriju Zagreba~ke nadbiskupije te po osnivanju Gospi}ko-senjske biskupije na teritoriju neko} Rije~ko-senjske nadbiskupije. Imenovao je sve i danas aktivne biskupe Crkve u Hrvata. Zagreba~kog nadbiskupa Franju Kuhari}a, vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Pulji}a i sada{njega zagreba~kog nadbiskupa Josipa Bozani}a promaknuo je u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve. Odlu~io je kardinalom kreirati i hrvatskog nadbiskupa Josipa Uha~a, ali ga je nadbiskupova smrt sprije~ila. Nadbiskupima u slu`bi Svete Stolice imenovao je mons. Nikolu Eterovi}a i mons. Martina Vidovi}a.
Papa je 1983. godine kardinalom kreirao nadbiskupa Franju Kuhari}a
Papa predaje kardinalski biret vrhbosanskom nadbiskupu Vinku Pulji}u
Po~eci s II. vatikanskim koncilom U Zbor kardinala Svete Rimske Crkve Ivan Pavao II. promaknuo je i nadbiskupa zagreba~kog Josipa Bozani}a
6
gk-06-09.p65
Poznati po~eci povezanosti Ivana Pavla II. i predstavnika Crkve u Hrvata se`u u
Ivan Pavao II. ulazi u povijest Crkve u Hrvatskoj po osnivanju samostalne Hrvatske biskupske konferencije i ~etiriju novih biskupija: Vojnoga ordinarijata za pastoralnu skrb ~lanova obitelji i pripadnika hrvatskih oru`anih i redarstvenih snaga, zatim po osnivanju Po`e{ke i Vara`dinske biskupije na teritoriju Zagreba~ke nadbiskupije te po osnivanju Gospi}ko-senjske biskupije na teritoriju neko} Rije~ko-senjske nadbiskupije. Godine 1974. kardinal [eper, kao pro~elnik Kongregacije za nauk vjere, bio je u Krakovu gost kardinala Wojtyle te je u jednom intervjuu g. 1978. izjavio za novoga papu: »^ini mi se da je prili~no upu}en u prilike na{e domovinske Crkve. Nedavno mi re~e jedan na{ katoli~ki novinar koji je bio kod njega prije nekoliko mjeseci da ga je posebno pitao za Glas Koncila. Zna~i da on prati prilike kod nas.« Kao krakovski nadbiskup kardinal Wojtyla doista je primao »Glas Koncila« sa razumijevanjem ga ~ak i ~itao, a na svojem prvom susretu s novinarima po izboru za papu 21. listopada 1978, ~uv{i za dva novinara Vatikanskoga radija da su iz Hrvatske, doslovno je pitao: »Jeste li vi od Glasa Koncila?« Ivan Pavao II. potvrdio je kardinala [epera u slu`bi pro~elnika Kongregacije za nauk vjere na koju ga je 8. sije~nja 1968. imenovao njegov prethodnik te ga je u toj slu`bi dr`ao sve do umirovljenja (do studenoga 1981), imenovao ga je osobnim izaslanikom na slavljima u sklopu Trinaest stolje}a kr{}anstva u Hrvata u Ninu, a u sklopu istoga jubileja Ivan Pavao II. primio je 30. travnja 1979. prvo veliko hrvatsko hodo~a{}e u sklopu Branimirove godine te je Papa na grobu sv. Petra na hrvatskom jeziku slu`io misu i odr`ao govor.
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
6
doba zasjedanja II. vatikanskog koncila (1962-1965) na kojem je on sudjelovao najprije kao kapitularni vikar a potom kao krakovski nadbiskup. Ve} se tada ne samo upoznao nego i zbli`io s tada{njim zagreba~kim nadbiskupom Franjom [eperom. »Za vrijeme Koncila radili smo zajedno u jednoj koncilskoj komisiji gdje je on ~esto nastupa s originalnim mislima i prijedlozima« - posvjedo~io je kardinal [eper koji je budu}em papi, dok je bio kapitularni vikar a kasnije i krakovski nadbiskup, u vi{e navrata bio doma}in u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.
01. 04. 05, 14:30
st Crkve u Hrvata bi se dva katoli~ka naroda, poljski i hrvatski, {to bolje upoznali sa svojim vjerni~kim iskustvima i svjedo~enjima.« Nadbiskup Kuhari} odr`ao je veoma zna~ajan govor Ivanu Pavlu II. na nacionalnom hodo~a{}u u povodu Branimirove godine 30. travnja 1979. Poznaju}i prilike `ivota Crkve u Hrvata, a osobito iskustvo i sudbinu poni`enog kardinala Alojzija Stepinca, Ivan Pavao II. promaknuo je nadbiskupa Kuhari}a 2. velja~e 1983. u Kardinalski zbor. U doba olovnoga komunizma nije bilo Uvijek blizak Hrvatima: s kardinalom [eperom i nadbiskupom Kuhari}em u Rimu mogu}e u Zagrebu zau povodu Branimirove godine po~eti slu`beni proces za progla{enje bla`enim kardinala StepinPoznavao je polo`aj Crkve ca, pa je uz potporu Ivana Pavla II. po foru Hrvatskoj malnom odobrenju Kongregacije za kauze Sudjeluju}i kao zagreba~ki pomo}ni bis- svetaca taj postupak zapo~eo 4. prosinca kup na II. vatikanskom koncilu, mons. 1980. u Rimu. Na{i biskupi, osobito kardiFranjo Kuhari}e tako|er se upoznao s kra- nal Kuhari}, u svakoj su prilici preporukovskim nadbiskupom Wojtylom, a osobi- ~ivali Ivanu Pavlu II. taj postupak, a on - jer to kasnije na biskupskoj sinodi g. 1971. U je dugo `ivio u komunizmu te je dobro pozsvibnju 1978. nadbiskup Kuhari} pohodio navao polo`aj Crkve u Hrvatskoj i va`nost je svoga krakovskog kolegu te je o tome, kardinala Stepinca za nju - skrovito je po~uv{i da je on izabran za papu, g. 1978. u dupirao ta nastojanja. Nakon provedenog prvoj izjavi uz ostalo rekao: »Krajem mjese- dvostrukog procesa - jednog za ispitivanje ca svibnja ove godine bio sam njegov gost Stepin~eva juna{tva u krepostima, a drugou Krakovu. Razgovarali smo i o tome kako ga za ispitivanje Stepin~eva mu~eni{tva -
Ivan Pavao II. obdario je Crkvu u Hrvata toliko `eljkovanim bla`enikom 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici. Kad se Crkva u Hrvata okupila na Mariji Bistrici na Nacionalnom euharistijskom kongresu 9. rujna 1984. godine, papa Ivan Pavao II. poslao je ne samo svoga poseb-
»Kao katolici pozvani ste da u potpunoj svjesti svoga vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta `ivite `ivotom uzjamnoga po{tovanja i razumijevanja, iskrenog prijateljstva, suradnje u op}em dobru, pona{aju}i se u svemu u pravom evan|eoskom duhu i prema uputama Drugoga vatikanskog op}eg sabora i va{ih pastira. Tako }ete biti uistinu sinovi mira, djelatnici pomirenja, dostojni an|eoskog bla`enstva.« - Ivan Pavao II. u Poruci u povodu Nacionalnoga euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici 9. rujna 1984. nog izaslanika nego i veli~anstvenu poruku »narodu sv. Petra« koja je i sve~ano pro~itana nakon pri~esti.
Pohod Hrvatskom zavodu sv. Jeronima Usprkos trajnim i neizmjernim `elja i usprkos formalnom dr`avnom pozivu, kao i
Jeste li razumjeli?! Na pobude pape Ivana Pavla II. u Rimu se 31. o`ujka 1985. slavila prva Cvjetnica kao Dan mladih. Nekoliko dana ranije (27. o`ujka) Papa je u audijenciju u crkvi sv. Petra primio skupinu ju`nohrvatskih franjevaca i mladih vjernika iz hrvatskih misija u Giessenu i Kölnu. Tom je prigodom fra Kruno Vuku{i} predao na dar Papi naprsni biskupski kri`, repliku Vi{eslavova kri`a izra|enu u zlatu i opto~enu srebrom. Pisac ove crtice tada je u sve~anoj procesiji nosio odljev toga kri`a u njegovoj prirodnoj veli~ini. Za mnom su dvije djevojke i dva mladi}a u {estinskim narodnim no{njama nosili odljev pralika Gospe od Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Nakon {to je Sveti Otac u nekoliko re~enica bio upoznat s povije{}u i zna~enjem tih dvaju simbola, zaustavio se pred kri`em i
Glas Koncila
gk-06-09.p65
preda mnom te uskliknuo: »Che bella croce!« (Kakav lijep kri`!) Vode}i ra~una o tome da bi vatikanski novinari mogli prenijeti, a jugoslavenska Udba (bilo ih je kao pljeve!) zlonamjerno protuma~iti svaku moju na talijanskome izgovorenu rije~, Svetom sam Ocu odgovorio polako i razgovijetno na hrvatskome: »Da, Sveti O~e, lijep je taj kri`, kao na{a zemlja i te`ak kao na{a povijest!« Papa je tad s obje ruke uhvatio moju desnicu. Bio je to stisak tvrdih radni~kih ruku. Pogledao me pogledom kakvog pamtim samo od svoga oca, i potom se obratio pratnji zapitav{i ih na talijanskome: »Jeste li razumjeli {to je rekao?!« Uz sa~uvanu sliku tog trenutka, `elim posvjedo~iti da smo razumjeli koliko smo i za{to kao Hrvati ovom Papi bili na srcu, te jo{ jednom ponoviti: »Hvala, Ivane Pavle!« Fra Marko Prpa
7
HVALA, IVANE PAVLE
7
01. 04. 05, 12:36
IVAN PAVAO II. I CRKVA U HRVATA
Ivan Pavao II. pohodio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu 21. listopada 1989.
Hrvatski hodo~asnici sa svih strana srda~no su pozdravili Papu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu
crkvenih slu`benih i neslu`benih poziva nadu da }e mo}i pohoditi hrvatski narod Proglasitelj dvojice hrvatskih Ivanu Pavlu II, onda{nje jugoslavenske koji je tako blizu »kad Providnost dopusti«. komunisti~ke vlasti nisu dopu{tale pohod Papa je potom, susrev{i se s nazo~nim hr- svetaca na{oj Crkvi pa je Papin pohod Papinskom vatskim nadbiskupima i biskupima, ostao i Za vrijeme zasjedanja 6. sinode biskupa, hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu bio na ve~eri u zavodu gdje ga je uime sve}enika upravo na 5. obljetnicu svoga papinstva, do`ivljen kao prvi Papin zakora~aj na hrvat- studenata pozdravio don Stipe Ivan~i} re- 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. u sko tlo. Odu{evljeni pljesak hrvatskih rim- kav{i uz ostalo: »Jam~imo Vam da ste nam Rimu je na Trgu sv. Petra proglasio svetim skih i hodo~asni~kih vjernika prolomio se u Vi, Sveti O~e, kao i Va{i prethodnici, poseb- hrvatskoga kapucina Leopolda Bogdana subotu 21. listopada 1989. kad je Ivan Pavao no Siksto V, papa hrvatskoga podrijetla, tako Mandi}a. Na tom hrvatskom hodo~a{}u II. zakora~io u crkvu sv. Jeronima u Rimu i bliski da imate posebno mjesto u na{im sr- bili su - {to je za ono doba i razumljivo osobito brojni Hrvati koji su `ivjeli poput predsjedao sve~anom euharistijskom slav- cima, na{oj povijesti i na{emu `ivotu.« lju. Pozdravljaju}i Papu, kardinal Kuhari} je tada uz ostalo istaknuo: »Va{ nezaboravni posjet, Sveti O~e, ponovno nam daje radosnu i sve~anu priliku da Vam kao Namjesniku Kristovu na zemlji i nasljedniku Petra Apostola izrazimo svoju vi{e no tisu}ljetnu odanost i svoju vjernost Va{em rasvijetljenu nau~avanju kao Vrhovnog Pastira Crkve.« U propovijedi na toj misi Papa je uz ostalo rekao: »Hrvatski je narod nazo~an gotovo posvuda. Moja je `elja da znadete ostati vjerni svojoj kulturi, obi~ajima primljenim u obiteljskom odgoju, vjerskoj ba{tini svojih pre|a. Uznastojte da te vrijednosti prenesete svojoj djeci kako bi i ona bila svjedoci evan|eoske rije~i gdje god se nalazila.« Potom je Papa pohodio hrvatski sve}eni~ki zavod gdje ga je pozdravio tada{nji rektor mons. Ratko Peri}, a Papa je uzvratio na pozdrav izra`avaju}i Jedan od najdirljivijih trenutaka prvoga pohoda Hrvatskoj: Ivan Pavao II. pomolio se na grobu velikana Crkve u Hrvata kardinala Stepinca
8
gk-06-09.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
8
01. 04. 05, 14:30
»Va{a ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti koje su joj potrebne kako bi se na prikladan na~in suo~ila s izazovima sada{njega trenutka. @elja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgra|ivala dru{tvo solidarno i spremno pru`ati u~inkovitu potporu najslavnijim slojevima; dru{tvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima koje su minulih stolje}a nadahnjivale onda{nje nara{taje; dru{tvo koje po{tuje svetost `ivota i veliki Bo`ji naum o obitelji; dru{tvo koje na okupu dr`i zdrave snage, promi~u}i duh zajedni{tva i suodgovornosti« - rekao je Ivan Pavao II. sudionicima hrvatskoga zahvalnog nacionalnog hodo~a{}a u Rim 9. studenoga 2003.
Papa je u studenome 2003. srda~no pozdravio 10.000 hrvatskih hodo~asnika koji su mu, predvo|eni svojim pastirima, do{li zahvaliti za pastirske pohode Hrvatskoj
lja bdjeti nad vama pozivaju}i svakoga od vas na odva`no evan|eosko svjedo~enje i na velikodu{no crkveno slu`enje.«
Hrvatsko nacionalno hodo~a{}e
ma; dru{tvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima koje su minulih stolje}a nadahnjivale onda{nje nara{taje; dru{tvo koje po{tuje svetost `ivota i veliki Bo`ji naum o obitelji; dru{tvo koje na okupu dr`i zdrave snage, promi~u}i duh zajedni{tva i suodgovornosti.« Posebna, pozama{na knjiga, bila bi kad bi se na jedno mjesto skupilo sve rije~i Papina pozdrava hrvatskim hodo~asnicima u Rimu i Castel Gandolfu. Ivan Pavao II. primio je, osim nacionalnih hodo~a{}a kakva su bila za Branimirovu godinu i za progla{enje svetim Leopolda Mandi}a, tako|er brojna hrvatska (nad)biskupijska, regionalna i najrazli~itija skupinska hodo~a{}a. Hrvatska hodo~a{}a na razli~itim razinama posebno su se razmahala u~estalo{}u nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Uvijek je, neumorno, progovarao na hrvatskom jeziku. Na generalnim audijencijama mogli su mu se pribli`iti i s njim se posebno pozdraviti mnogi na razli~ite na~ine istaknuti ljudi iz gotovo svih podru~ja javnoga i dru{tvenoga `ivota u Hrvatskoj, i za svakoga je imao lijepu rije~ i prigodni dar. Ivan Mikleni}
Da bi papi Ivanu Pavlu II. iskazala zahvalnost za tri pastoralna pohoda Hrvatskoj, da bi mu ~estitala rijetki jubilej - 25. obljetHrvatski pleter - spontani dar za »na{ega Papu« na zahvalnom hodo~a{}u 2003. nicu papinstva, na{a novoga sveca izvan svoje domovine, a Ivan Crkva organizirala je od 6. do 9. studenoga Pavao II. im se i posebno obratio na kraju 2003. prvo hrvatsko nacionalno hodo~a{}e mise na hrvatskom jeziku rekav{i: »Obra- u Rim nakon osamostaljenja Republike }am se na poseban na~in vama, dragi Hr- Hrvatske. Papa je primio oko 10.000 hrvavati, koji `ivite raspr{eni po cijelome svi- tskih hodo~asnika u dvorani Pavla VI. gdje jetu. Neka vam sveti Leopold, isto tako ga je uime Crkve u Hrvatskoj pozdravio emigrant kao i vi, bude uvijek svijetao pri- predsjednik HBK kardinal Josip Bozani}. U mjer kako treba `ivjeti i umirati izvan do- svom pozdravnom govoru Papa je uz ostamovine, uvijek vjeran Bogu, Majci Bo`joj i lo istaknuo: »Va{a ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposvetoj Crkvi.« U nazo~nosti vi{e od 2500 hrvatskih ho- sobnosti koje su joj podo~asnika papa Ivan Pavao II. za svoga pa- trebne kako bi se na storalnog pohoda Slova~koj 2. srpnja prikladan na~in suo~i1995. u Ko{icama je me|u Ko{i~kim mu- la s izazovima sada{~enicima proglasio i tre}ega hrvatskog sve- njega trenutka. @elja ca - Marka Kri`ev~anina, za kojega je tom mi je da uvijek znade prilikom rekao: »Slijede}i primjer Dobroga iskoristiti tu snagu i te Pastira, Marko Kri`ev~anin u trenutku opa- sposobnosti kako bi izsnosti ne napu{ta svoje stado, kao kakav gra|ivala dru{tvo solinajamnik, nego ostaje slu`iti narodu Bo`- darno i spremno prujem nude}i svijetli primjer vjernosti Kristu `ati u~inkovitu potpou vlastitom poslanju. Danas s neba nastav- ru najslavnijim slojevi- »Hajdukovi« nogometa{i na audijenciji 2003.
Glas Koncila
gk-06-09.p65
9
HVALA, IVANE PAVLE
9
01. 04. 05, 12:38
IVAN PAVAO II. U TRI PASTORALNA POHODA HRVATSKOJ: »HVALA TEBI, LJUBLJENI PU^E HRVATSKI!
ZEMLJO
Tri koraka golorukog ho
Osvjedo~eni prijatelj Hrvatske 1994. odao je po{tovanje hrvatskom stijegu
Hrvatskoj je »Papa mira« u ratu donio poruku mira
Papu su u zagreba~koj prvostolnici do~ekali brojni biskupi, sve}enici, redovnici, redovnice i drugi
Kardinal Kuhari} darovao je Papi mo}nik hrvatskoga sina sv. Leopolda Mandi}a
10
gk-10-18.p65
Nema rije~i kojima bi se mogla opisati tri pastoralna pohoda, tri koraka »s ove strane Jadrana« Ivana Pavla II. u »ljubljenu i plemenitu« zemlju Hrvatsku. Slaven Slavenima? Katolik katolicima? Ili ne{to tre}e? Odakle ta ljubav? Zato {to su Hrvati doselili iz njegove domovine - »bijele Hrvatske«? O toj ljubavi vjerojatno nema smisla tako razmi{ljati: ona je nesebi~na, bespridr`ajna, ljubav vrhovnog pastira Katoli~ke Crkve prema juna~kome stadu koje je izdr`alo »`egu dana i hladno}u no}i«. Izdr`alo ono {to je izdr`ao i njegov narod - represalije komunizma koji je stalno prijetio narodu, vjeri, Crkvi.
»Hodo~a{}e mira i zajedni{tva« Hrvatskoj u ratu Toj i takvoj Crkvi u toj i takvoj dr`avi do{ao je prvi put, jo{ u ratu, kada su je drugi zaobilazili u {irokome luku 10. i 11. rujna 1994. Zagrlila ga je cijela Hrvatska - gotovo milijun vjernika - koja se 11. rujna slila na zagreba~ki hipodrom, a Papa je pozvao na zajedni{tvo, na opra{tanje i promicanje kulture mira. U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je jo{ vidala rane, hrabro je rekao svima - ljudima na vlasti, sve}enicima, svim vjernicima, mladima: morate biti prvi u opra{tanju. Kultura mira »ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga dr`i daleko od nacionalisti~kih pretjerivanja i isklju~ivosti«. Povod za to prvo hodo~a{}e bila je proslava 900. obljetnice osnutka Zagreba~ke biskupije, ali nije trebao stati samo na tome: Papa je `elio i u Sarajevo i u Beograd. Nije uspio, pa je iz Hrvatske o miru na na{im prostorima govorio kao o »perspektivi povijesnog realizma«. Najzahtjevniji je opet bio prema »svojima« - prema katolicima i od njih je tra`io da u~ine prvi korak, premda je Hrvatska jo{ uvijek prolazila te{ka vremena suo~ena s okupiranom tre-
}inom podru~ja, problemom povratka prognanika i obnovom razorenih gradova i naselja, ~ak cijelih podru~ja. Na svom »hodo~a{}u mira i zajedni{tva« Papa je uputio usrdni poziv na pomirenje i mir. »Danas sam ovdje, u Hrvatskoj zemlji kao goloruki hodo~asnik Kristova evan|elja koje je navje{taj ljubavi, sloge i mira«, rekao je ve} u zra~noj luci Pleso. Ta je kultura sposobna odgojiti velike i plemenite duhove koji su svjesni da se rane proizvedene mr`njom ne lije~e zlopam}enjem, nego upravo terapijom strpljivosti i balzamom opra{tanja: opro{tenja koje treba tra`iti i pru`ati poniznom i plemenitom velikodu{no{}u. »Bez te kulture mira«, nastavio je Papa, »rat uvijek vreba iz zasjede, i tinja tako|er pod pepelom lomljivih pri-
»Oprostiti zna~i osloboditi srce osje}aja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim doprinosom svaki ~ovjek dobre volje. Mir pretpostavlja da u temelju svake inicijative budu uvijek iskrena volja za dijalogom, po{tivanje prava svakog pojedinca, kao i nacionalnih manjina, nastojanje oko me|usobno sno{ljivosti. Budite ~vrsto uvjereni da dobro mira ima svoj zadnji temelj u srcu samoga Boga. Sami ste neposredno iskusili u kakve zablude mo`e pasti jedno dru{tvo, koje u svoje temelje stavlja odbijanje Boga i prezir bo`anskog zakona. Kada se to dogodi, ~ovjek vi{e nije prvotno dobro dr`ave, nego postaje objekt i sredstvo za postizanje protuljudskih ciljeva. Pro{lost i suvremena povijest u~e nas da prava vjere u Krista daje najsigurniji oslonac za o~uvanje i promicanje ljudskog dostojanstva.« Ivan Pavao II. u zra~noj luci Pleso, 11. rujna 1994. na odlasku iz Hrvatske Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
10
Ratom ranjenoj Hrvatskoj trebale su Papine rije~i mira i opra{tanja
01. 04. 05, 14:39
RVATSKI!
ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO!«
og hodo~asnika evan|elja mirja. Kr{}anskom nadom `elim upravo upotrijebiti ovu sve~anu priliku da uzdignem svoj o`alo{}eni apel: neka napokon zamukne govor oru`ja i neka se srca otvore odu{evljenom zadatku izgradnje mira! Stoga izra`avam `elju da odgovorni u javnom `ivotu ove plemenite nacije uvijek slijede put mira, okrijepljen potporom me|unarodne zajednice, za rje{avanje te{kih i osjetljivih problema koji jo{ uvijek optere}uju, kao {to su oni koji se odnose na suverenitet na cijelome dr`avnom podru~ju, povratak izbjeglica i obnovu svega {to je ratom poru{eno.«
Glas Koncila
gk-10-18.p65
Nije zaboravio pozdraviti prognanike i izbjeglice sa `eljom da se {to prije vrate doma, na ~vrste veze stoljetne povezanosti Hrvatske i Svete Stolice, te na »nara{taje vjernika« koji su se `rtvovali u {irenju Kristova evan|elja. Me|u hrvatskim velikanima posebno se sjetio i »uzoritoga i ~asnog lika« kardinala Alojzija Stepinca, »bedema Crkve u Hrvatskoj«. »Koliko god mu~no, zauzimanje za mir je sveta du`nost svakoga vjernika. Mir, ako ga se istinski `eli, uvijek je mogu}! Da bi ga se moglo graditi na temeljima pravednosti i istine treba ga prije svega od Boga izmoliti«, rekao je Papa. Slikom rijeka Save i Duna-
va - {to ju je upotrijebio u propovijedi na hipodromu - koje protje~u i povezuju ove prostore me|u sobom i ostalim europskim zemljama, Papa je rekao {to o~ekuje od Hrvatske: »Te dvije rijeke se susre}u, isto kao {to su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kr{}anske Crkve, Isto~na i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek `ive zajedno. U toj metafori rijeka, mo`emo gotovo zapaziti tragove puta kojim Bog od vas tra`i da kro~ite u ovome te{kom povijesnom trenutku... Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!«
11
HVALA, IVANE PAVLE
11
01. 04. 05, 12:42
IVAN PAVAO II. U TRI PASTORALNA POHODA HRVATSKOJ: »HVALA TEBI, LJUBLJENI PU^E HRVATSKI!
Stepinac i »Rajska Djevo, Drugo hodo~a{}e Kristova svjedoka Ivana Pavla II - pod geslom »Bit }ete mi svjedoci« - Crkvi u Hrvata darovalo je i novoga bla`enika - kardinala Alojzija Stepinca. Na tom je hodo~a{}u od 2. do 4. listopada 1998. Sveti Otac idealno povezao hrvatski sjever i jug, Zagreb i Mariju Bistricu sa Splitom i Solinom. Split, jama~no, nije mogao po`eljeti ~asnijega gosta za proslavu 1700. obljetnice grada. Samo su ~etiri godine pro{le od prvoga pohoda, ali je Papu ipak do~ekala »neka druga Hrvatska«, Hrvatska koja je izi{la iz rata, koje je vratila sve svoje krajeve, obnovila mnoga razorena mjesta i razru{ene crkve, na ognji{ta vratila brojne prognanike. Hrvatska koja je s ponosom do~ekivala »Papin dar« - progla{enje bla`enim zagreba~koga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, oko ~ije se topline srca svakoga 10. velja~e tako vjerno okupljala u zagreba~koj katedrali dok su je u okovima dr`ali ledeni okovi komunizma. I sam je Papa jo{ u zagreba~koj zra~noj luci istaknuo da je to putovanje »nastavak« onoga iz 1994: »Dolazim k vama kao hodo~asnik evan|elja, slijede}i stope prvih svjedoka vjere. Dolazim ubrati plodove hrabroga svjedo~anstva {to su ga pru`ali pastiri i vjernici sve od prvih stolje}a kr{}anstva. Ti su se plodovi o~itovali u svemu svojemu bogatstvu posebno u te{kim vremenima: u doba rimskih progona, na po~etku, zatim u doba turskoga prodora i okupacije, te, u najnovije vrijeme, u doba stra{noga komunisti~kog progona.« Pred zagreba~kom se katedralom susreo s mladima, te ih pozvao na odgovornost: »Va{a zemlja od vas o~ekuje zna~ajni doprinos na raznim podru~jima dru{tvenoga `ivota, gospodarstva, politike, kulture. Njezina }e budu}nost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za pobolj{anje samoga sebe.« Ne bje`ite u »hedonizam, u konzumizam, u drogu ili u alkohol«, poru~io je mladima Papa. Marija Bistrica u sveti{tu na otvorenom, kojim je dominirala Stepin~eva slika, 3. listopada zagrlila je vi{e od pola milijuna vjernika. Svi su htjeli biti svjedocima i sudionicima povijesnoga doga|aja ne samo za Crkvu, ve} i za hrvatski narod: progla{enja bla`enim mu~enika Alojzija Stepinca. Mu~enika koji, kako je rekao Papa »nije prolio krv u doslovnom smislu rije~i. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: posljednjih je petnaest godina njegova `ivota bilo obilje`eno neprekinutim nizom zlostavljanja posred kojih je odva`no izlo`io vlastiti `ivot radi svjedo~enja za evan|elje i za jedinstvo Crkve.« Potom je izrazio upravo ono {to su u svojim srcima osje}ali svi vjernici: »U osobi se novoga bla`enika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogo-
12
gk-10-18.p65
I na po~etku drugoga pohoda 1998. Papi su dobrodo{licu po`eljeli najmla|i i mladi, u narodnim no{njama
Bratski zagrljaj s doma}inom zagreba~kim nadbiskupom mons. Josipom Bozani}em u zagreba~koj zra~noj luci
Dan prije nego {to }e ga proglasiti bla`enim, Ivan Pavao II. jo{ se jednom pomolio na Stepin~evu grobu
Bratski zagrljaj pastira splitske mjesne Crkve mons. Ante Juri}a s Papom u splitskoj zra~noj luci
dila hrvatsko pu~anstvo i Europu tijekom ovoga stolje}a obilje`ena trima velikim zlima: fa{izmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okru`en svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kale}i svoju vjeru u ku{njama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled i{tu}i njegov zagovor.« Istinom se ne mo`e trgovati, govorio je novi bla`enik, jer ona nije roba. Istinom o njemu nije htio »trgovati« ni Papa, proglasiv{i ga bla`enim unato~ pristranim i neutemeljenim prigovorima odre|enih svjetskih krugova. »Kultura koja odbacuje Boga ne mo`e se nazivati posve ljudskom, jer iz vlastitoga obzora isklju~uje Onoga koji je stvorio ~ovjeka na svoju sliku i priliku te ga otkupio Kristovim djelom i posvetio pomazav{i ga Duhom Svetim. To je razlog zbog kojega ~ovjek u svoj svojoj sveukupnoj stvarnosti mora biti sredi{te svakoga oblika kulture i to~ka oslonca svake znanstvene te`nje«, opomenuo je Ivan Pavao II. u svojoj poruci predstavnicima kulturnih i znanstvenih ustanova u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu istoga poslijepodneva. Tre}i dan pohoda bio je »rezerviran« za hrvatski jug. Na splitskome @njanu brod je pretvoren u oltar obgrljen s pola milijuna vjernika, ne samo ih Hrvatske nego i susjedne Bosne i Hercegovine. ^ak 350 brodica bilo je usidreno uz `njansku pla`u. Papa je, u ime hrvatskoga vjerni~kog puka zahvalio »Bo`joj Providnosti za dvostruki dar: prvo za dar poziva na vjeru i drugo za plodove vjere koji su dozreli u va{oj kulturi i u
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
12
»Sve su snage pu~anstva sada usmjerene na postupno lije~enje dubokih rana, sukoba, na istinsko pomirenje me|u svim etni~kim, vjerskim i politi~kim skupinama, i prema uvijek sve ve}oj demokratizaciji dru{tva. Radujem se tome i poti~em na ustrajnost u zalaganju s velikodu{nom odlu~no{}u. Ratne posljedice i na~in razmi{ljanja stvoren u doba komunisti~ke vladavine, stvaraju brojne zapreke. Prijeko je potrebno ne klonuti duhom. Solidarnom se suradnjom svih mogu i u razmjerno kratkom roku na}i prikladna rje{enja ~ak i za najslo`enija pitanja.« Ivan Pavao II. u zra~noj luci Pleso, 2. listopada 1998. na dolasku u Hrvatsku
01. 04. 05, 14:39
ZEMLJO
Kr
VATSKI!
ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO!«
o,
Kraljice Hrvata«
»U osobi se novoga bla`enika spaja cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pu~anstvo i Europu tijekom ovoga stolje}a« - rekao je bijeli bistri~ki hodo~asnik na toliko i{~ekivanoj Stepin~evoj beatifikaciji
»Nema uistinu pravoga napretka bez po{tivanja eti~koga opsega kulture, znanstvenog istra`ivanja i cjelokupne ljudske djelatnosti. Dana{nji eti~ki relativizam, koji uzrokuje potamnjenje moralnih vrijednosti, pogoduje {irenju postupaka koji vrije|aju dostojanstvo ljudske osobe, a to predstavlja ozbiljnu prepreku humanisti~kom razvoju na raznim podru~jima `ivota.« Ivan Pavao II. u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu, 3. listopada 1998. na susretu s predstavnicima kulture va{im obi~ajima«. Split je kolijevka, Split je ba{tina koju Hrvatska ne smije zanemariti u novim demokratskim okolnostima, a
Glas Koncila
gk-10-18.p65
kr{}ani su pozvani »dati novo lice svojoj domovini, posebno se zala`u}i da se u dru{tvu ponovno u~vrste eti~ke i moralne vrijednosti {to su ih potkopali prija{nji totalitarizmi i nedavno ratno nasilje. Ta zada}a zahtijeva veliku snagu i odlu~nu volju. A zada}a je `urna, jer bez tih vrijednosti nema ni prave slobode ni istinske demokracije. Me|utim, temeljna je vrijednost po{tivanje ljudskog `ivota, po{tivanje prava i dostojanstva osobe, te po{tivanje prava i dostojanstva svakoga naroda. Kr{}anin zna da, zajedno s drugim gra|anima, ima to~no odre|enu odgovornost za sudbinu svoje domovine i za promaknu}e op}eg dobra. Vjera uvijek poti~e na slu`enje drugima, na slu`enje sugra|anima na koje se gleda kao na bra}u.« U sveti{tu Gospe od Otoka u Solinu 4. listopada nave~er, pred 35.000 mladih, ista pri~a, ovaj put upu}ena mladima i ~lanovima novih crkvenih pokreta. Morate se zauzimati za promicanje »zdravog pluralizma raznih oblika udru`ivanja, odbacuju}i isklju~ivosti, kako bi se stvorio prostor za karizme, koje Duh Sveti ne prestaje dijeliti u Crkvi radi izgradnje Kraljev-
»Ovdje povijest ne {uti« - nezaboravne su rije~i s Papina pohoda katedrali sv. Duje
13
HVALA, IVANE PAVLE
13
01. 04. 05, 12:49
IVAN PAVAO II. U TRI PASTORALNA POHODA HRVATSKOJ: »HVALA TEBI, LJUBLJENI PU^E HRVATSKI! stva Bo`jega i dobra ~ovje~anstva«. Sveti Otac opomenuo je crkvene pokrete i udruge da im je posebna zada}a »promaknu}e i potpora crkvenom zajedni{tvu pod vodstvom biskupa«, istaknuv{i kako »ne postoji crkveno zajedni{tvo bez zajedni{tva s biskupom«. Mladima ja Papa poru~io da postanu »nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, ispletene ljubavlju prema Bogu i bli`njemu«. »Ne za-
»Poti~em mu`eve i `ene dobre volje diljem svijeta da ne zaborave tragedije koje je do`ivjelo ovda{nje stanovni{tvo tijekom svoje povijesti, i to posebno u ovome na{emu stolje}u. Neka ne izostane stvarna i velikodu{na pomo} potrebna pojedincima i obiteljima da bi mogli `ivjeti u slobodi i ravnopravnosti, s dostojanstvom djelatnih ~lanova ljudske obitelji. Europa je krenula u novi odsjek svojega jedinstva i rasta. Da bi radost bila potpuna, nitko ne smije biti zaboravljen na putu koji vodi u europski zajedni~ki dom.« Ivan Pavao II. u zra~noj luci Resnik - Split, 3. listopada 1998. na odlasku iz Hrvatske
Rimski biskup u Splitu je podijelio zajedni{tvo stola s hrvatskom bra}om u biskupstvu
boravite nikada da je svako ure|enje vlastitoga `ivota, koje nije u skladu s Bo`jim naumom o ~ovjeku, odre|eno na neuspjeh, i to prije ili kasnije. ^ovjek se naime jedino s Bogom i u Bogu mo`e potpuno ostvariti i postignuti puninu prema kojoj te`i iz dubina svojega srca. Odlu~nu ulogu ima izbor pravih, a ne prividnih vrijednosti; izbor prave istine, a ne poluistina ili mo`da la`nih istina. Ne vjerujte onima
koji vam obe}avaju lagana rje{enja. Bez `rtve se ne mo`e sagraditi ni{ta veliko.« Kada je pak, na kraju slavlja, zajedno s mladima zapjevao »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata«, Sveti Otac se spontano obratio mladima na talijanskom jeziku, rije~ima: »Va{ je nadbiskup jako zadovoljan, a i Papa! Laku no}!« U Rim je Papa odletio sa splitskoga Resnika da bi - tre}i put - sletio na Krk.
Kr{}ani su pozvani »dati novo lice svojoj domovini« - a to je lice u punom sjaju zasjalo pred Svetim Ocem na splitskome @njanu. Okupilo se polumilijunsko mno{tvo na obali i 350 brodica na moru
14
gk-10-18.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
14
01. 04. 05, 14:39
ZEMLJO
RVATSKI!
ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO!«
Pomirenje, ekumenizam i odgovornost laika - od plavoga mora do mora `ita »Tre}i put - Bog poma`e«, uzre~ica je koja se ~esto ~uje u svakodnevnici, a Papa je u Hrvatsku do{ao i tre}i put, od 5. do 9. lipnja 2003. I tre}i je put poticao da vjernici u Hrvatskoj moraju ~uvati i razvijati narodno bi}e, ali da pri tome svakako moraju biti »dar dru{tvu«, da moraju u dru{tvo ugra|ivati i ucjepljivati kr{}anske vrijednosti. Na Krku je nakon slijetanja zrakoplova
podsjetio da s posebnom rado{}u stupa »na drago hrvatsko tlo«, i to u okviru njegova stotog apostolskog putovanja. S hrvatskoga je mora uputio pozdrav Slavoniji, isti~u}i da }e pohoditi \akovo i Osijek, Dubrovnik, Rijeku i Zadar. U sredi{tu njegovih govora bili su ponovno pomirenje, ekumeniS rado{}u do|oh u ovaj stari i zam te zauzimanje i odgovorlaika u Crkvi i dru{tvu. Jo{ slavni grad Dubrovnik, {to stoji nost na Krku sjetio se »starih kr{ponosan na svoju povijest i na }anskih korijena ove zemlje, svoju ba{tinu slobode, pravde i natopljene krvlju brojnih mupromaknu}a op}ega dobra, o ~enika. Mislim na mu~enike iz tri stolje}a - posebno na ~emu svjedo~e u kamen upisa- prva Srijemske mu~enike i one s ne rije~i nad vratima tvr|ave sv. podru~ja cijele rimske DalmaLovrijenca: »Sloboda se ne pro- cije - te na mu~enike iz kasnijih daje ni za sve blago svijeta«, i vremena, sve od onih iz stolje}a s juna~kim one na vratima Vije}nice u Kne- pro{loga likom kardinala Alojzija Ste`evu dvoru: »Zaboravite vlasti- pinca«. Europu je jo{ jednom te probitke i skrbite se za za- podsjetio na to {to se oduvijek jedni~ko dobro«. @elja mi je da zna: da je Hrvatska oduvijek »Hrvatska je nedavno ba{tina ljudskih i kr{}anskih Europa: predala zahtjev da postane savrijednosti, {to se je nagomila- stavni dio, tako|er u politi~la tijekom minulih stolje}a, i kome i gospodarskome pogledalje, uz Bo`ju pomo} i pomo} du, velike obitelji europskih naroda. Ne mogu ne o~itovati va{ega parca, svetoga Vlaha, `elju da se uspje{no ostvari ta bude najdragocjenije blago pu- te`nja. Bogata }e ba{tina Hr- U »starom i slavnom« Dubrovniku 2003. podario nam je novu bla`enicu, Mariju od Propetoga Isusa Petkovi} vatske sigurno pridonijeti ka ove zemlje. Ivan Pavao II. u Dubrovniku u~vr{}enju Unije, bilo kao upravne i terito- petoga Isusa Petkovi}, utemeljiteljicu rijalne cjeline, bilo pak kao kulturne i dru`be K}eri milosr|a. Iz Dubrovnika je 6. lipnja 2003, duhovne stvarnosti.« preko nove bla`enice poslao prekrasnu pona misi beatifikacije Dan poslije, 6. lipnja, u »hrvatskoj Ateni« ruku svim `enama, hrvatskim redovnicama bl. Marije Propetog Petkovi} - Dubrovniku cijela je Crkva postala boga- i majkama: »Lik me bla`ene Marije Propetija za novu bla`enicu - sestru Mariju Pro- toga Isusa vodi k razmi{ljanju o svim hrvatskim `enama; o suprugama i sretnim majkama te o onima koje su zauvijek obilje`ene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u stra{nome ratu iz devedesetih godina pro{loga stolje}a, ili pak zbog kakva drugog gorkog doga|aja koji ih je pogodio. Mislim na tebe, `eno, jer svojom osjetljivo{}u, velikodu{no{}u i jako{}u 'oboga}uje{ poimanje svijeta i pridonosi{ punini istine o me|uljudskim odnosima' (Pismo @enama, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban na~in stvorenja te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji. (...) Hrvatske `ene, svjesne svojega vrlo uzvi{enoga poziva 'supruge' i 'majke', nastavite gledati na svaku osobu o~ima srca te joj i}i u susret i biti uza nju osjetljivo{}u, {to je vlastita maj~inskom osje}aju. Va{a je nazo~nost prijeko potrebna u obitelji, u Osvjedo~eni prijatelj mladih primio je dar iz ruku mladih Dubrova~ke biskupije pred o~ima njihova biskupa dru{tvu, u crkvenoj zajednici.« mons. Pulji}a
Glas Koncila
gk-10-18.p65
15
HVALA, IVANE PAVLE
15
01. 04. 05, 12:45
IVAN PAVAO II. U TRI PASTORALNA POHODA HRVATSKOJ: »HVALA TEBI, LJUBLJENI PU^E HRVATSKI!
Pozvani ste velikodu{no preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti
Obitelj - put Crkve i naroda. Susret s obitelji u Osijeku 2003.
... Dragi vjernici svjetovnjaci, mu`evi i `ene, pozvani ste velikodu{no preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za `ivot crkvenih zajednica kojima pripadate. Lice `upa mjesta prihva}anje i poslanja, ovisi tako|er o vama. Vi ste - kao dionici Kristove sve}eni~ke, proro~ke i kraljevske slu`be te oboga}eni darovima Duha - osposobljeni pru`ati svoj doprinos na podru~ju bogo{tovlja i vjerske pouke te u promaknu}u raznovrsnih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan kr{tenik ne mo`e ljen~ariti! Ivan Pavao II. u Osijeku 7. lipnja 2003.
»Misli su me odvele k zemljoradnicima«, rekao je Papa, a ljudi sa zemlje pred njim su prinijeli darove
Pohod Osijeku i \akovu 7. lipnja Ivan Pavao II. iskoristio je za pozdrav slavonskoj ravnici i njezinim poljoprivrednicima, za zaklju~enje \akova~ke biskupijske sinode, za poziv vjernicima laicima na ja~i anga`man, kao i za sna`nu ekumensku poruku. »Idu}i zrakoplovom prema Osijeku, mogao sam se diviti ljepoti slavonske ravnice, zvane '`itnica Hrvatske', te su me misli same od sebe odvele k zemljoradnicima, kojih u ovome kraju ima velik broj. Njima se obra}am s posebnom ljubavlju«, rekao je Sveti Otac i pozvao poljodjelce da i dalje budu marljivi suradnici Bo`ji, unato~ tomu {to urod ~esto »ne odgovara svemu onom mu~nom poslu {to ga valja uraditi«. Svima je pak poru~io: »Predraga bra}o i sestre, treba vas Crkva koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon te{kih vremena rata, {to je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i jo{ uvijek neizlije~ene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i dru{tvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca pro`etih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Bo`ju. Dragi vjerni-
Trenutak za pam}enje: Papa Poljak pred |akova~kom katedralom stavlja na glavu slavonski {e{ir s trobojnicom
16
gk-10-18.p65
ci svjetovnjaci, mu`evi i `ene, pozvani ste velikodu{no preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za `ivot crkvenih zajednica kojima pripadate«, rekao je Papa koji se poslije podne, pred |akova~kom katedralom sv. Petra i Pavla, radosno poigrao s tradicionalnim slavonskim {e{irom s hrvatskom trobojnicom, stavljaju}i ga na glavu.
S hrvatskim biskupima u Strossmayerovoj katedrali
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
16
Krunidba ranjene Gospe Aljma{ke
01. 04. 05, 14:40
ZEMLJO
RVATSKI!
ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO!«
Obitelj tra`i povla{tenu pozornost
Na rije~koj Delti Papa je slavio misu za obitelj
Prva vo`nja brodom u Papinu pontifikatu - od Krka do Rijeke
Rije~ka Delta 8. lipnja jo{ je jednom u sredi{te pozornosti stavila geslo tre}ega Papina pohoda Hrvatskoj »Obitelj - put Crkve i naroda«. Slave}i misu za obitelj, hodo~asnik koji je poslijepodne molio u tr-
»Otok Krk ~uva bogatu glagolja{ku ba{tinu, nastalu kako na podru~ju bogoslu`ja tako i na podru~ju svakodnevnoga `ivota hrvatskoga naroda. Kr{}anstvo je u pro{losti dalo velik doprinos razvoju Hrvatske. Ono }e mo}i nastaviti u~inkovito pridonositi tako|er njezinoj sada{njosti i njezinoj budu}nosti. Postoje, naime, vrijednosti - kao {to su dostojanstvo osobe, }udoredna i umna ~estitost, vjerska sloboda, obrana obitelji, prihva}anje i po{tivanje `ivota, solidarnost, mjerodavnost i sudjelovanje, po{tivanje manjina - {to su upisane u narav svakoga ljudskog bi}a, a zasluga je kr{}anstva da ih je prepoznalo i jasno ih navje{}uje. Na tim se vrijednostima temelji postojanost i prava veli~ina jedne dr`ave.« Ivan Pavao II. u zra~noj luci Krk, 5. lipnja 2003. na dolasku u Hrvatsku
U kr~koj zra~noj luci Papu je do~ekao i predsjednik Stjepan Mesi}
Glas Koncila
gk-10-18.p65
satskome sveti{tu Majke Bo`je, obratio se obiteljima rije~ima: »Vi ste posebno velika vrijednost za gra|ansko dru{tvo i za Crkvu, jer su '`enidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara ~ovje~anstva' (Familiaris consortio, 1). (...) Obitelj danas, tako|er u Hrvatskoj, tra`i povla{tenu pozornost i jasne mjere koje }e promicati i {tititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, izme|u ostaloga, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomo}i pru`ene obitelji pridonosi tako|er rje{avanju drugih velikih te{ko}a, kao {to su - naprimjer skrb za bolesnike i starije osobe, na~in kako sprije~iti {irenje kriminala i kako na}i ustuk upotrebi droge.« Dana{nje je dru{tvo dramati~no rascjepkano i podijeljeno, pa je zato tako o~ajno i nezadovoljno, rekao je Papa i potaknuo: »Ali kr{}anin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli!«
Veliki Marijin {tovatelj nije mogao zaobi}i sveti{te Gospe Trsatske
17
HVALA, IVANE PAVLE
17
01. 04. 05, 12:46
IVAN PAVAO II. U TRI PASTORALNA POHODA HRVATSKOJ: »HVALA TEBI, LJUBLJENI PU^E...
»Nau~ite biti vjerodostojni svjedoci« Prava bi {teta bila da se u napornome programu Papina tre}ega pohoda Hrvatskoj nije na{ao i - Zadar. Onaj Zadar koji je eufori~no pozdravljao i vikao, mahao zastavicama i 9. lipnja u podne, na molitvi [estoga ~asa, svjedo~io: »Mi smo Papini, Papa je na{.« Atmosfera stadionska, ali i duboko vjerni~ka. Taj je slogan, kako je izvijestio i vatikanski dnevnik »L'Osservatore romano«, kr{}anski puk u Hrvatskoj, spontano{}u koja dolazi iz srca, izabrao da
pozdravi Papu i ponovno potvrdi svoju ~vrstu vjernost Kristu i Crkvi, na zavr{etku apostolskog hodo~a{}a ~iji je vrhunac bio na Forumu u Zadru. Vatikanski dnevnik isti~e kako taj slogan podsje}a na »tragediju titovskoga jugoslavenskog komunizma« kada su onda{nji »mo}nici«, idu}i protiv same povijesti Crkve, prisiljavali ljude pjevati la`nu »pripadnost« Titu. »Taj je slogan izgovaran samo iz straha, pod prijetnjom.« »Hvala tebi, ljubljeni pu~e hr- Danas, kada narod vi{e ne mora obvatski, koji si me do~ekivao dr`avati te apsurdne naredbe i ne i}i protiv svojih dubokih uvjera{irene ruke i srca otvorena mora renje, slo`no i silno ori se pjesma: po ulicama Dalmacije, Slavo- »Mi smo Papini, Papa je na{.« »Svi nije, Kvarnera. Sje}am se mogu razumjeti do kraja istinske tvojih patnja uzrokovanih osje}aje i povijest Crkve. Eto istine«, ratom, {to su jo{ uvijek vidljive pi{e Osservatore romano. Taj krik »pripadnosti« u Zadru, primje}uje na tvojem licu i {to se list, »ponovna je pobjeda povijesti«, odra`avaju na tvome `ivotu i »znak da se za Hrvatsku povijest uistiblizu sam svima koji podnose nu promijenila«. »Kakva je ludost bila tragi~ne posljedice rata. Poz- pomisliti da se izbri{e Boga iz svakodnevice naroda koji je ro|en, kao takav, nata mi je me|utim tvoja sna- iz kr{tenja! Kakva ludost planirati ga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje raskinuti jedinstvo po kojem je ~etri siguran sam da }e ti ustrajno naest stolje}a srce Hrvatske kucalo zalaganje omogu}iti da i ti jed- kao jedno s Petrovim srcem!« Zadru je Papa pred simbolom kr{}anstva u Hrvata Papa je na Forumu posebno U Vi{eslavovom krstionicom s vjernicima izmolio {esti ~as nom ugleda{ bolje dane. Hva- pozdravio ~lanove novih crkvenih la i tebi, mlade`i hrvatska! pokreta: »Raduje me spoznaja da je ova nad- odakle je 11. lipnja na op}oj audijenciji goMlade`i hrvatska, neka te Bog biskupija pro{lih godina do`ivjela procvat vorio o svojemu pohodu u »plemenitu hrblagoslovi, zemljo hrvatska, i vi{estruki rast raznovrsnih oblika zala- vatsku zemlje«: »Bilo je to moje stoto apoganja i apostolske djelatnosti vjernika stolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je Bog te blagoslovio!« svjetovnjaka. Od Marije, draga bra}o i se- stotinu put otvorio putove svijeta i nacija Ivan Pavao II. u zra~noj luci stre, nau~ite biti vjerodostojni svjedoci i da bih mogao za njega posvjedo~iti, uzdiZemunik, 9. lipnja 2003. velikodu{ni apostoli, pru`aju}i svoj dopri- `em iz dubine srca najve}u hvalu. Vratio na odlasku iz Hrvatske nos velikome djelu nove evangelizacije.« Iz sam se u plemenitu hrvatsku zemlju da zra~ne luke Zemunik Papa se vratio u Rim, utvrdim bra}u u vjeri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomirenja i bila mi je udijeljena radost uzdi}i na ~ast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petkovi}.« Svoga Papu prihvatila je nova Hrvatska, utemeljena na svojim izvornim i neizbrisivim kr{}anskim korijenima. Nova sve vi{e, iz dana u dan. Kona~no pomirena i kona~no u miru, gleda u Europu sa sigurno{}u da mo`e pridonijeti davanju sna`nog zamaha prema budu}nosti nade«, istaknuo je »L'Osservatore romano«. »Ivan Pavao II. je otac toga 'novog po~etka' Hrvatske. Bilo je to pet dana hodo~a{}a protkanih katehezom i svjedo~anstvom. Papa je pokazao put kojim treba i}i s planom evangelizacije predstavljenim do u tan~ine. Ta Crkva na~injena od sinova mu~enika - onih iz prvih stolje}a i onih dana{njih - ta Crkva vo|ena ~vrstom rukom velikih pastira - od sv. Dujma u Solinu, do Teodozija u Ninu, sv. Metoda pa sve do bl. Stepinca - slu{ala je i u sebi pohranjivala rije~i Svetoga Oca. A u Zadru, na zavr{etku putovanja, odgovorila je sloganom koji ka`e 'sve': 'Mi smo Papini, »Mi smo Papini, Papa je na{!« - klicalo se na zadarskom Forumu u atmosferi koja je bila stadionska, ali i Papa je na{'!« Rafael Rimi} duboko vjerni~ka
18
gk-10-18.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
18
01. 04. 05, 14:40
IVAN PAVAO II. I HRVATSKI NAROD
Promicatelj pravednih te`nji hrvatskoga naroda Zahvaljuju}i svom osobnom iskustvu `ivota u komunizmu te povezanosti s predstavnicima Crkve u Hrvata, papa Ivan Pavao II. dobro je razumio sudbinu hrvatskoga naroda, no cijela istina o uzajamnim privr`enostima i simpatijama izme|u Ivana Pavla II. i Hrvata do{la je na vidjelo s po~ecima raspada biv{e jugoslavenske dr`ave te je potvr|ivana sve do kraja toga pontifikata.
Papa i osamostaljivanje Republike Hrvatske Nakon prvih vi{estrana~kih izbora (odr`anih 22-23. travnja te 6-7. svibnja 1990) i nakon konstituiranja prvoga vi{estrana~kog Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1990. po~ela je smi{ljena pobuna Srba u Hrvatskoj («balvan-revolucija«). Nakon {to nije bio prihva}en hrvatsko-slovenski prijedlog od 3. listopada 1990. o konfederativnom ure|enju biv{e dr`ave, Hrvatski sabor proglasio je 22. prosinca 1990. novi Ustav Republike Hrvatske, a u Kninu je istoga dana progla{ena tzv. SAO Krajina. Na nasilja u Hrvatskoj papa Ivan Pavao II. prvi je put upozorio za an|eoskoga pozdrava 21. travnja 1991. pozvav{i na molitvu za mir upravo na dan kad je u Zagrebu odr`ano pokorni~ko hodo~a{}e u Remete za mir u Hrvatskoj. Devetnaestoga svibnja 1991. odr`an je referendum na kojem se 93 posto glasa~a izjasnilo za samostalnost i suverenost Hrvatske, a 6 dana kasnije Ivan Pavao II. primio je u Vatikanu prvi put hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tu|mana. Dvadeset petoga lipnja 1991. Sabor je usvojio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, no pod pritiskom SAD-a i Europske zajednice odluka o samostalnosti na tri je mjeseca morala biti zale|ena. Budu}i da je JNA zapo~ela rat u Sloveniji koja je samostalnost proglasila istoga dana kao i Hrvatska, Ivan Pavao II.
uputio je poruku predsjedniku Jugoslavenske vlade Markovi}u u kojoj je doslovno napisao: »Zahtijevam da se obustavi upotreba sile«, a istoga je dana poruku s izrazima solidarnosti uputio predsjedniku Tu|manu i predsjedniku Ku~anu. Papa je javno upozoravao i 29. lipnja i 3. srpnja 1991, a u poruci kardinalu Kuhari}u od 4. srpnja 1991. kardinal Sodano doslovno je napisao: »Njegova Svetost `eli uvjeriti bra}u u episkopatu i Papa je predsjednika dr. Franju Tu|mana prvi put primio 25. svibnja 1991. cijeli hrvatski narod da suosje}a u boli svih Dvadeset petoga lipnja 1991. Sa- koji trpe zbog nasilja.« Na mir i mirno rjebor je usvojio Deklaraciju o uspo- {avanje problema pozvao je Papa ponovno stavi suverene i samostalne Repu- 21. i 24. srpnja 1991. a po~etkom rujna posblike Hrvatske, no pod pritiskom lao je u Zagreb nadbiskupa Jeana Louisa SAD-a i Europske zajednice od- Taurana, tajnika Odjela za odnose s dr`aluka o samostalnosti na tri je mje- vama. Za pohoda Ma|arskoj u Pe~uhu u nazo~nosti oko 20.000 hrvatskih hodo~asseca morala biti zale|ena. Budu}i nika 17. kolovoza 1991. Ivana Pavao II. je da je JNA zapo~ela rat u Sloveniji rekao na hrvatskom: »Jo{ jednom vas uvjekoja je samostalnost proglasila ravam da sam bliz va{im zakonitim te`njaistoga dana kao i Hrvatska, Ivan ma, ponavljaju}i svoj poziv me|unarodnoj Pavao II. uputio je poruku pred- zajednici da vas pomogne u ovom te{kom sjedniku Jugoslavenske vlade ~asu va{e povijesti.« Dvadeset {estoga kolovoza Papa je posMarkovi}u u kojoj je doslovno na- lao poruku tada{njem predsjedniku Predpisao: »Zahtijevam da se obusta- sjedni{tva SFRJ Stjepanu Mesi}u, a kardinal vi upotreba sile«, a istoga je dana Sodano predsjedniku Vije}a ministara vanjporuku s izrazima solidarnosti skih poslova Europske zajednice van Den uputio predsjedniku Tu|manu i Broeku u kojoj je napisao: »Vrhovni se Sve}enik `ivo nada kako me|unarodna zajedpredsjedniku Ku~anu. nica, suo~ena s postoje}im sukobom, ne}e
Nuncij Giulio Einaudi, osobni predstavnik Ivana Pavla II, predaje vjerodajnice predsjedniku Tu|manu 11. svibnja 1992.
Glas Koncila
gk-19-21.p65
Prvi veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Ive Livljani} predao je vjerodajnice Papi 3. srpnja 1992.
19
HVALA, IVANE PAVLE
19
01. 04. 05, 12:57
IVAN PAVAO II. I HRVATSKI NAROD propustiti ni jednu priliku da zaustavi oru`ano nasilje. On k tomu gaji pouzdanje da se pojedine republike mogu nagovoriti na ubrzanje procesa preustrojstva zemlje, po{tuju}i Osmo na~elo Zaklju~ne helsin{ke listine o jednakosti prava i o samoodre|enju narodâ.«
Svjetski dan molitve za mir u Hrvatskoj Dok se rat u Hrvatskoj sve vi{e razbuktavao, a me|unarodna zajednica oklijevala, Ivan Pavao II. pozvao je 5. rujna 1991. cijelu Katoli~ku Crkvu da mu se pridru`i u molitvi za mir u Hrvatskoj na blagdan Male Gospe, 8. rujna. On sam bio je toga dana u Vicenzi gdje je javno rekao: »U posljednja dva mjeseca umno`ili su se na hrvatskom tlu oru`ani sukobi, sa stalnim porastom nasilja. Upotreba te{koga oru`ja izaziva bezrazlo`na ru{enja gra|anskih stanova, crkava i samostana, uz mno{tvo mrtvih i ranjenih. Stanovni{tvo tra`i spas bje`e}i iz svojih krajeva i svaki se dan pove}ava broj izbjeglica, prisiljenih da se suo~avaju s golemim neda}ama.« Poziv na mirno rje{enje sukoba i zaustavljanje nasilja Papa je ponovno uputio 15, 18. i 22. rujna 1991. Ivan Pavao II. primio je u audijenciju predsjednika Tu|mana 3. listopada 1991, koji se zatim se susreo i s kardinalom Sodanom i nadbiskupom Tauranom te je nakon tih susreta izjavio: »Mogao sam sa zadovoljstvom spoznati da Sveta Stolica poznaje svu narav zbivanja u Hrvatskoj. Zna tko su agresori, zna kako i za{to hrvatski narod vodi borbu.« Toga listopada Sveti je Otac jo{ upozoravao na rat u Hrvatskoj 6, 9. i 20. dok je boravio u Brazilu, 23. i 26. listopada kad je primio skupinu hrvatskih majki, a 10. listopada poslao je pisma kardinalu Kuhari}u i patrijarhu Pavlu. Na nepodno{ljivo stanje u Hrvatskoj ponovno je svjetsku javnost upozorio 13, 17. i 23. listopada kad je o tome odvojeno govorio sudionicima Me|unarodnog foruma o socijalnim enciklikama i glavnom tajniku OUN-a Perezu de Cuellaru.
Hrvatsko izaslanstvo, crkveno i dr`avno, prigodom razmjene ratifikacijskih instrumenata prvih triju ugovora 10. travnja 1997. u Vatikanu je primio papa Ivan Pavao II.
Dok se rat u Hrvatskoj sve vi{e razbuktavao, a me|unarodna zajednica oklijevala, Ivan Pavao II. pozvao je 5. rujna 1991. cijelu Katoli~ku Crkvu da mu se pridru`i u molitvi za mir u Hrvatskoj na blagdan Male Gospe, 8. rujna. On sam bio je toga dana u Vicenzi gdje je javno rekao: »U posljednja dva mjeseca umno`ili su se na hrvatskom tlu oru`ani sukobi, sa stalnim porastom nasilja. Upotreba te{koga oru`ja izaziva bezrazlo`na ru{enja gra|anskih stanova, crkava i samostana, uz mno{tvo mrtvih i ranjenih. Stanovni{tvo tra`i spas bje`e}i iz svojih krajeva i svaki se dan pove}ava broj izbjeglica, prisiljenih da se suo~avaju s golemim neda}ama.«
I priznanje Hrvatske kao poticaj drugima
Papa je primio ministra vanjskih poslova dr. Matu Grani}a 1994. godine
20
gk-19-21.p65
U prosincu 1991. Papa je najprije na blagdan Bezgre{nog za~e}a izrazio »`alost zbog stra{nih bombardiranja koja su posljednjih dana sijala smrt i razaranje po Hrvatskoj, a posebno u gradu Dubrovniku«, a potom je i 15. obnovio svoj poziv za mir, a na sam je Bo`i} uz ostalo rekao: »Dosta je rata u dragoj zemlji Hrvatskoj i u susjed-
Papa je ratificirao ~etiri ugovora izme|u RH i Svete Stolice Kao vrhovni poglavar Katoli~ke Crkve i kao vrhovni slu`beni predstavnik Svete Stolice, me|unarodno pravno priznatog subjekta, Ivan Pavao II. svojim je potpisom ratificirao me|unarodne ugovore {to su ih sklopile Republika Hrvatska i Sveta Stolica, i to:
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
20
nim krajevima, gdje su strasti i nasilje izazov razboru i zdravu razumu. Dosta je ravnodu{nosti i {utnje prema onome koji tra`i razumijevanje i solidarnost, prema onome koji u jadikovanju i dalje umire od gladi posred rasipnosti i izobilja dobara.« Dok je Ivan Pavao II. javno pozivao na mir, na mirno rje{avanje pitanja, diplomacija Svete Stolice tiho je radila da bi 13. sije~nja 1992. slu`beno objavila odluku o priznanju neovisne i suverene Republike Hrvatske. To priznanje tako je smi{ljeno objavljeno da je pozitivno utjecalo na ~lanice Europske zajednice koje su taj korak u~inile 15. sije~nja 1992. a zatim su slijedile i brojne druge dr`ave. Predsjednik Tu|man osobno je pismeno zahvalio Papi za priznanje i potporu, a 22. sije~nja objavljena je odluka o uspostavi punih diplomatskih odnosa izme|u Hrvatske i Svete Stolice na razini veleposlanstva odnosno apostolske nuncijature. Ve} 11. svibnja prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Giulio Einaudi, predao je vjerodajnice predsjedniku Tu|manu, a prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Ive Livljani} svoje je vjerodajnice Papi predao 3. srpnja 1992. Budu}i da su se patnje dijela hrvatskog i drugih naroda osobito sna`no umno`ile u oru`anom sukobu u Bosni i Hercegovini, Ivan Pavao II. pozvao je ponovno cijelu Crkvu na Dan molitve za mir na Balkanu 23. sije~nja 1994, kojemu je prethodio i dan posta u petak 21. sije~nja. Na taj dan sam je Papa predvodio sve~anu misu za mir u BiH i Hrvatskoj u bazilici sv. Petra te je tom prilikom odr`ao i prigodni govor.
01. 04. 05, 14:41
Ugovor o pravnim pitanjima, Ugovor o suradnji na podru~ju odgoja i kulture te Ugovor o du{obri`ni{tvu katoli~kih vjernika, pripadnika oru`anih snaga i redarstvenih slu`bi. Sva ta tri ugovora Papa je svojim potpisom ratificirao na blagdan Josipova, 19. o`ujka 1997. Prigodom razmjene ratifikacijskih instrumenata 10. travnja 1997. na prigodnoj sve~anosti govor je odr`ao i papa Ivan Pavao II. te je tom priliko otvoreno rekao: »Ne radi se nipo{to o povlasticama danima Katoli~koj Crkvi, nego o redovnom na~inu ure|ivanja odnosa Crkve i dr`ave na korist svih gra|ana. Jasno je da ure|enje pravnoga polo`aja omogu}uje Crkvi da se s vi{e sigurnosti posveti svojemu vlastitom djelovanju; navije{tanju evan|elja i promaknu}u ~ovjeka i dru{tva. Crkva samo tra`i da mo`e nastaviti svoje poslanje slu`enja, s novim poletom, `arom i stvarala{tvom, u zoru tre}ega kr{}anskog tisu}lje}a.« Kad je bio dogovoren i kad je pro{ao svu nu`nu proceduru i ~etvrti,
Prigodom razmjene ratifikacijskih instrumenata 10. travnja 1997. na prigodnoj sve~anosti govor je odr`ao i papa Ivan Pavao II. te je tom priliko otvoreno rekao: »Ne radi se nipo{to o povlasticama danima Katoli~koj Crkvi, nego o redovnom na~inu ure|ivanja odnosa Crkve i dr`ave na korist svih gra|ana. Jasno je da ure|enje pravnoga polo`aja omogu}uje Crkvi da se s vi{e sigurnosti posveti svojemu vlastitom djelovanju; navije{tanju evan|elja i promaknu}u ~ovjeka i dru{tva. Crkva samo tra`i da mo`e nastaviti svoje poslanje slu`enja, s novim poletom, `arom i stvarala{tvom, u zoru tre}ega kr{}anskog tisu}lje}a.«
Predsjednika Stjepana Mesi}a primio je Papa 4. srpnja 2000.
gk-19-21.p65
Papini susreti s hrvatskim dr`avnicima Papa Ivan Pavao II. bio je otvoren za susrete s brojnim dr`avnicima, pa tako i za hrvatske dr`avnike. Prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tu|mana primio je u Vatikanu 25. svibnja i 3. listopada 1991. godine. Ivan Pavao II. primio je hrvatskog dopredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Matu Grani}a 4. velja~e 1994. u Vatikanu. Predsjednik Tu|man bio je doma}in Papi 10. i 11. rujna 1994. za vrijeme prvoga Papina pastoralnog pohoda Hrvatskoj te 2. do 6. listopada 1998. za vrijeme drugoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj. Na svome posljednjem inozemnom dr`avni~kom pohodu prvi hrvatski predsjednik dr. Tu|man, ve} veoma te{ko bolestan, boravio
Za zahvalnoga hodo~a{}a 2003. godine Papa je drugi put primio premijera Ivicu Ra~ana
posljednji Ugovor izme|u Republike HrvatNa svome posljednjem inozemske i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima, nom dr`avni~kom pohodu prvi papa Ivan Pavao II. ratificirao ga je svojim potpisom na blagdan Bezgre{noga za~e}a, 8. hrvatski predsjednik dr. Tu|man, prosinca 1998. I prilikom razmjene ratifikave} veoma te{ko bolestan, boracijskih instrumenata za taj ugovor hrvatsko vio je Vatikanu gdje je sudjelovao izaslanstvo primio je papa Ivan Pavao II. te je na otvaranju velebne izlo`be »Hru prigodnom govoru uz ostalo istaknuo: vati - kr{}anstvo, kultura, umjet»Ugovor o gospodarskim pitanjima predstavnost« te ga je toga istoga dana, lja svojevrsni izazov i za Crkvu i za dr`avu. Katoli~ka }e Crkva u Republici Hrvatskoj, 28. listopada 1999, primio u auprema uputama Drugoga vatikanskog sabodijenciju i papa Ivan Pavao II. ra, me|u ostalim, morati domisliti prikladan na~in uzdr`avanja klera, nastoje}i osigurati primjereno i ~asno uzdr`avanje svojih slu`benika. Uz to, Katoli~ka }e Crkva morati preustrojiti i poja~ati svoju djelatnost dru{tvene i karitativne naravi. Dr`ava }e sa svoje strane trebati ispraviti nepravde pro{losti priznaju}i op}edru{tveno vrijedan rad Katoli~ke Crkve, omogu}iti njezino djelovanje kojim na- Prvi susret Pape i premijera dr. Ive Sanadera u sije~nju 2004.
Glas Koncila
stoji ubla`iti potrebe bra}e u nevolji, onih koji moraju biti posebna i zajedni~ka skrb i dr`ave i Crkve.«
je Vatikanu gdje je sudjelovao na otvaranju velebne izlo`be »Hrvati - kr{}anstvo, kultura, umjetnost« te ga je toga istoga dana, 28. listopada 1999, primio u audijenciju i papa Ivan Pavao II. Nakon velike promjene vlasti, kako su odlu~ili bira~i na po~etku 2000. godine, predsjednik koalicijske Hrvatske vlade Ivica Ra~an pohodio je u Vatikanu papu Ivana Pavla II. osmoga svibnja 2000, prvi put, te osmoga studenoga 2003, tako|er u Vatikanu, drugi put. Drugoga hrvatskog predsjednika Stjepana Mesi}a primio je papa Ivan Pavao II. prvi put 4. srpnja 2000. godine a drugi put prilikom postavljanja hrvatskoga bo`i}nog drvca na Trgu sv. Petra u Vatikanu 16. prosinca 2002. Predsjednik Mesi} bio je doma}in papi Ivanu Pavlu II. za vrijeme njegova tre}eg pastoralnog pohoda Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja 2003. godine. Sada{nji predsjednik Hrvatske vlade dr. Ivo Sanader, po{ao je u Vatikan, na ~elu hrvatskoga dr`avnog izaslanstva, na prvi svoj inozemni dr`avni~ki pohod te ga je 8. sije~nja 2004. primio papa Ivan Pavao II. Hrvatskog predsjednika Vlade Papa je primio i izme|u dva svoja boravka na lije~enju u bolnici »Gemelli« 22. velja~e 2005. Ivan Mikleni}
21
HVALA, IVANE PAVLE
21
01. 04. 05, 12:59
PAPINI POHODI BOSNI I HERCEGOVINI
Zalagao se za BiH s trajnim mirom i m Kao neumorni svjetski nositelj nade, Sveti Otac posebno se zauzimao za Bosnu i Hercegovinu od njezina odcjepljenja i osamostaljenja. Znakovito je promaknu}e vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Pulji}a u Kardinalski zbor g. 1994. Time je `elio oja~ati mjesnu Crkvu u povezanosti sa Svetom Stolicom u novonastaloj dr`avi i potvrditi njezinu samostalnost. U vrijeme srpske agresije za tu zemlju uputio je brojne apele i pozive kako me|unarodnoj zajednici tako i sukobljenim stranama za prestanak krvoproli}a.
Kad nije mogao u Sarajevu, govorio je u Castel Gandolfu Papa Ivan Pavao II. u svojoj namjeri posjeta Bosni i Hercegovini ~ekao je da se steknu minimalni uvjeti. Planirao je pohod na blagdan Ro|enja Marijina u rujnu 1994. Iako je sve bilo pripremljeno, zbog `estine borbâ to mu nije bilo mogu}e. Svoju propovijed koju je namjeravao odr`ati u Sarajevu odr`ao je Castel Gandolfu gdje je slu`io misu. Odlu~no je tada pozvao na prestanak rata. »Neka prestanu bezbrojna razaranja!« kazao je Sveti Otac. »Molimo slijede}i ritam molitve Gospodnje - da zapo~ne vrijeme obnove, vrijeme mira. Mole s nama i mrtvi Sarajeva, ~iji zemni ostaci po~ivaju u obli`njem gradu. Mole sve `rtve ovoga okrutnog rata koje u Bo`jem svjetlu, za pre`ivjele zazivaju mir i pomirenje.« Moli Boga za opra{tanje onima koji ~ine zlo~in, te je pozvao na me|usobno opra{tanje. U za{titu slabijih kazao je: »Bog je na strani potla~enih. On je na strani roditelja koji oplakuju ubijene sinove i k}eri. On slu{a nemo}ni krik slabih koji su poga`eni. Solidaran je sa `enama poni`enim nasiljem. Bliz je prognanicima koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju i svoje ku}e. Ne zaboravlja patnje obitelji, staraca, udovica,
Sveti Otac na ko{evskom stadionu za vrijeme ~itanja Evan|elja
mlade`i i djece. Njegov je narod koji umire. To barbarstvo treba prestati! Dosta je rata. Dosta je razornoga bijesa.« Poziv na uspostavu mira u BiH Papa je uputio i tada{njem predsjedniku predsjedni{tva Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegovi}u. Pozvao je sve}enike i redovnike na molitvu za mir. Obratio se muslimanskoj zajednici i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Bosni i Hercegovini te ih pozvao da uklju~e svoje molitve i napore u uspostavu trajnog mira.
Ivana Pavla II. u zra~noj luci do~ekali su tada{nji ~lanovi Predsjedni{tva BiH Kre{imir Zubak i Alija Izetbegovi}
22
gk-22-25.p65
Svoje putovanje u glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo, kao hodo~asnik mira i znak nade papa Ivan Pavao II. ostvario 12. i 13. travnja 1997. Dolaskom na bosanskohercegova~ko tlo, Papa je `elio potvrditi da se stolje}e u`asnih poreme}aja i neizrecivih zlo~ina, koje je zapo~elo upravo u Sarajevu poznatim atentatom, nije moglo za-
Rije~i zahvale Svetome Ocu za pohod Bosni i Hercegovini uputio je Kre{imir Zubak
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
22
»Grad-znak« koji je simbolizirao ranjeno Sarajevo
01. 04. 05, 14:33
om i me|usobnim uva`avanjem »U ovim su se krajevima stolje}ima susretali, a nerijetko i sukobili, Istok i Zapad. Ovdje se ve} dugo vremena, isto kao i danas, provjeravala mogu}nost su`ivota razli~itih kultura koje su, svaka na svoj na~in, obogatile vrijednostima ovaj kraj. U Bosni i Hercegovini zajedno `ive ju`noslavenski narodi koje ujedinjuje podrijetlo, iako ih povijest dijeli. U ovome se glavnome gradu, naprimjer, k nebu di`u katoli~ka katedrala, pravoslavna katedrala, muslimanska d`amija i `idovska sinagoga. Ta ~etiri zdanja nisu samo mjesta u kojima oni koji vjeruju u jednoga Boga ispovijedaju svoju vjeru nego su tako|er i vidljivo upozorenje na vrstu gra|anskoga dru{tva koje ljudi ovoga podru~ja `ele izgra|ivati, a to je dru{tvo mira, ~iji ~lanovi priznaju Boga kao Gospodara i Oca sviju«, rekao je papa Ivan Pavla II. za vrijeme pohoda BiH 1997.
vr{iti druga~ije nego uspostavom mira. Do{ao je u Sarajevo da bi osobno donio utjehu »bolesnome i iznemoglome ~ovje~anstvu«. Podjednako se obra}ao svima, tra`io je i molio mir. U sredi{tu njegova govora bio je ~ovjek mirotvorac. U njegovu govoru naj~e{}e se ~uo izraz »grad-znak« koji je simbolizirao ranjeno Sarajevo. Papa Ivan Pavao II. od prvih znakova izbijanja rata koji je uzdrmao ta podru~ja poticao je ljude dobre volje na razmi{ljanje o civilizaciji ljubavi suprotstavljenoj civilizaciji smrti.
Nikada vi{e rata!
Papa Ivan Pavao II. u molitvi na grobu sluge Bo`jega Josipa Stadlera u sarajevskoj katedrali
U sarajevskoj katedrali papa Ivan Pavao II. slavio je 12. travnja ve~ernju zajedno s nazo~nim biskupima, sve}enicima, Bogu posve}enim osobama, bogoslovima i sjemeni{tarcima. U nagovoru je izme|u ostaloga kazao: »Glasno i jasno valja re}i: Nikada vi{e rata! Potrebno je svakodnevno obnavljati napor susretanja s drugima, ispituju}i vlastitu savjest, ne samo {to se ti~e
vlastite krivnje nego i snage koju je svatko spreman ulo`iti u izgradnju mira. Potrebno je priznati prednost eti~kih, moralnih i duhovnih vrijednosti te pritom braniti pravo svakoga ~ovjeka da `ivi u miru i slozi i osu|ivati svaki oblik nesno{ljivosti i proganjanja {to svoje korijene imaju u ideologijama koje gaze osobu i njezino nepovredivo dostojanstvo.«
Ivan Pavao II. susreo se s metropolitom Nikolajem
Sveti Otac i reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Ceri}
Glas Koncila
gk-22-25.p65
Okupljeno mno{tvo na ko{evskom stadionu u Sarajevu sudjelovalo je u misi koju je predvodio papa Ivan Pavao II.
23
HVALA, IVANE PAVLE
23
01. 04. 05, 14:22
PAPINI POHODI BOSNI I HERCEGOVINI kojega dijela Bosne i Hercegovine osigura pravo povratka u njihov dom koji su bili prisiljeni napustiti u ratnome vihoru. Valja osigurati ravnopravnost etni~kovjerskim zajednicama. Bosna i Hercegovina je mozaik kultura, vjera, etni~kih skupina koje, ukoliko budu priznate i za{ti}ene u svojoj razli~itosti, mogu vlastitim darovima pridonijeti oboga}enju zajedni~ke ba{tine ~itavoga gra|anskog dru{tva.«
Europa je bila svjedok stradanja u BiH Na ko{evskom stadionu, na misnom slavlju gdje je nazo~ilo oko 50.000 osoba, u propovijedi Papa je kazao: »Draga bra}o i sestre Bosne i Hercegovine, koja ste tako dugo i bolno bili isku{avani, Krist govori va{im jezikom. Stanovnici ove napa}ene zemlje, hrabro! Imate zagovornika kod BoZa pohoda Banjoj Luci Sveti Otac s banjolu~kim biskupom Franjom Komaricom
Papa se zalagao za dru{tvo mira U susretu s najvi{im politi~kim predstavnicima Bosne i Hercegovine i sva tri entiteta Sveti Otac je 13. travnja u Sarajevu kazao: »U ovim su se krajevima stolje}ima susretali, a nerijetko i sukobili, Istok i Zapad. Ovdje se ve} dugo vremena, isto kao i danas, provjeravala mogu}nost su`ivota razli~itih kultura koje su, svaka na svoj na~in, obogatile vrijednostima ovaj kraj. U Bosni i Hercegovini zajedno `ive ju`noslavenski narodi koje ujedinjuje podrijetlo, iako ih povijest dijeli. U ovome se glavnome gradu, naprimjer, k nebu di`u katoli~ka katedrala, pravoslavna katedrala, muslimanska d`amija i `idovska sinagoga. Ta ~etiri zdanja nisu samo mjesta u kojima oni
Papa je predvodio misno slavlje na Petri}evcu
koji vjeruju u jednoga Boga ispovijedaju svoju vjeru nego su i vidljivo upozorenje na vrstu gra|anskoga dru{tva koje ljudi ovoga podru~ja `ele izgra|ivati, a to je dru{tvo mira, ~iji ~lanovi priznaju Boga kao Gospodara i Oca sviju. Napetosti koje mogu nastati me|u pojedincima i etni~kim skupinama kao ba{tina pro{losti i kao posljedica blizine i razli~itosti moraju u vjerskim vrijednostima na}i ne samo razloge za trijez-
24
gk-22-25.p65
nost i razboritost nego i razloge sporazumijevanja koje ima u vidu suradnju {to izgra|uje.«
Dijalog i uva`avanje u slu{anju drugih Sveti Otac je pozvao na dijalog pro`et slu{anjem drugoga i uzajamnim po{tivanjem. »Metoda dijaloga, koja, unato~ otporima, sve vi{e dolazi do izra`aja, od svih sudionika zahtijeva ~estitost, odva`nost, strpljivost, ustrajnost. Trud }e suo~avanja biti obilato pla}en. Postupno }e se mo}i izlije~iti rane uzrokovane pro{lim u`asnim ratom i stvorit }e se prostor za stvarnu nadu u budu}nost dostojniju svih naroda koji zajedno `ive na ovim prostorima.
U koncelebraciji sa Svetim Ocem sudjelovali su brojni sve}enici iz BiH
Dijalog se mora razvijati u po{tivanju ravnopravnosti zajam~ene svakome pojedinom gra|aninu preko odgovaraju}ih zakonskih sredstava, bez povla{}ivanja ili obespravljivanja bilo koga. Potrebno je `urno se zalo`iti da se, u po{tivanju dostojanstva ljudske osobe, svima zajam~i rad koji je izvor ponovnoga zapo~injanja redovitoga `ivota i razvoja. Potrebno je zalo`iti se da se prognanicima i izbjeglicama iz bilo
ga. Ime mu je: Isus Krist, Pravednik! Sarajevo je grad koji je, u odre|enome smislu, znak XX. stolje}a. Uz ime Sarajeva povezano je izbijanje Prvoga svjetskog rata 1914. Na zavr{etku pak ovoga stolje}a uz ime je ovoga grada vezano i bolno iskustvo rata koji je tijekom pet dugih godina iza sebe u ovim krajevima ostavio zapanjuju}i trag smrti i pusto{enja.« Kazao je da se ne mo`e zaboraviti da je Sarajevo postalo znak pat-
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
24
»Znam za va{u dugu ku{nju, {to ste je pro`ivjeli; znam za te`inu patnje koja svakodnevno prati va{ `ivot; znam i za napast {to na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom. Uz vas sam te molim me|unarodnu zajednicu, koja je ve} puno toga u~inila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogu}ilo da {to prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slozi«, kazao je Sveti Otac za pohoda Banjoj Luci 2003.
01. 04. 05, 14:33
izra`avanje solidarnosti u te{ko}ama i patnjama koje su vjernici podnijeli u Banjolu~koj biskupiji, Papa je kazao: »Znam za va{u dugu ku{nju {to ste je pro`ivjeli, znam za te`inu patnje koja svakodnevno prati va{ `ivot, znam i za napast {to na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom. Uz vas sam te molim me|unarodnu zajednicu, koja je ve} puno toga u~inila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogu}ilo da {to prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slozi.«
Zalagao se za povratak, opro{tenje, pomirbu i gradnju zajedni~ke budu}nosti Na sredi{njem misnom slavlju na Petri}evcu u propovijedi Sveti Otac je pozvao na molitvu i obra}enje. Osudio je zlo koje je po~injeno protiv ~ovjeka, pa i ono koje je do{lo od pojedinaca katolika. Izme|u ostaloga Sveti Otac je kazao: »Iz ovog grada koji je tijekom povijesti obilje`en tolikom patnjom i tolikom krvlju molim Svevi{njega Gospodina da bude milosrdan za krivnje po~injene protiv ~ovjeka, njegova dostojanstva i njegove slobode, pa i od strane nekih sinova Katoli~ke Crkve. Neka On u svima pobudi `elju za uzajamnim oprostom. Jedino u ozra~ju istinske pomirbe spomen na tolike nevine `rtve i njihove patnje ne}e biti uzaludan i poticat }e nas graditi nove odnose bratstva i razumijevanja.« Duboko uronjen u dru{tveno politi~ko stanje u Bosni i Hercegovini, Papa se zalagao za povratak prognanih na njihova ognji{ta. Tra`io je da prestane iseljavanje i da
Za pohoda Banjoj Luci Papa je proglasio bla`enim Ivana Merza
njâ ~itave Europe u ovome stolje}u. Sarajevo je to bilo na po~etku XX. stolje}a kada je ondje po~eo Prvi svjetski rat, a ponovno je postalo na jedan drugi na~in kada su se ratni sukobi dogodili samo u tim krajevima. »Europa je u tome sudjelovala kao svjedok. Ali moramo se upitati: Je li bila uvijek potpuno odgovorni svjedok? Ne mo`e se izbje}i to pitanje. Potrebno je da dr`avnici, politi~ari, vojnici, znanstvenici i kulturni djelatnici nastoje na nj pru`iti odgovor. @elja je svih ljudi dobre volje da ono {to Sarajevo predstavlja ostane unutar XX. stolje}a i da se vi{e ne ponove njegove tragedije u tisu}lje}u koje je ve} na vratima.« Za svog pohoda u Sarajevu Sveti Otac susreo se s mitropolitom dabro-bosanskom Nikolajem i reis-ul-ulemom Mustafom efendijom Ceri}em. Pozvao ih je da u svojim vjerskim zajednicama ula`u napore za uspostavu trajnog mira.
U Banjoj Luci Papa proglasio Ivana Merza bla`enim Drugi pastirski pohod pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini prire|en je {est godina poslije dolaska u Sarajevo i kontinuiranog zalaganja za trajnu uspostavu mira. Tako je 22. lipnja 2003. Sveti Otac pohodio
Glas Koncila
gk-22-25.p65
Banju Luku gdje je pred sedamdesetak tisu}a vjernika i uz {esto sve}enika u misnom slavlju proglasio bla`enim dr. Ivana Merza, katolika laika, koji je ro|en u Banjoj Luci. Svojim dolaskom i govorima Papa je neprestano nagla{avao nadu i pru`ao podr{ku u zacjeljenju ratnih rana i povratku izbjeglog stanovni{tva. Ve} u zra~noj luci, obra}aju}i se ~lanovima predsjedni{tva BiH i predstavnicima vjerskih zajednica, pozvao je na U Banjoj Luci Sveti Otac susreo se s brojnim doma}im politi~arima unutarnju obnovu pojedinca. Kazao je da ~ovjeka treba obnovi- svi koji ondje `ive zajedni~ki grade budu}ti iznutra lije~e}i rane i rade}i na istinsko- nost svoje zemlje. Tako je u propovijedi me ~i{}enju pam}enja preko me|usobnog istaknuo: »Budu}nost ovih krajeva ovisi o oprosta. U srcu se mora dogoditi pomire- vama. Ne tra`ite drugdje udobniji `ivot, ne nje i tamo se mora dogoditi promjena {to bje`ite od svoje odgovornosti ~ekaju}i da }e omogu}iti obnovu dru{tvenog tkiva i vam netko drugi rije{i te{ko}e, nego zlo uspostavu me|uljudskih odnosa otvorenih odlu~no prije~ite snagom dobra.« suradnja svih `ivotnih snaga zemlje. Uz Vlado ^utura
25
HVALA, IVANE PAVLE
25
01. 04. 05, 13:04
SREBRNI JUBILEJ PAPINSTVA - PRVI SA@ETAK DJELOTVORNOGA SLU@ENJA
Ivan Pavao II. mijenjao je fotografija vatikanskoga dnevnika jasno je bilo da je Ivan Pavao II. - »div povijesti«. »Div« koji je u ime Isusa Krista navije{tao i zahtijevao dostojanstvo ~ovjeka i slobodu naroda.
Biskup Rima - sluga s biskupima svijeta I u toj je prigodi papa Wojty³a `elio izbje}i velike slavljeni~ke rije~i i tonove u povodu svojega izbora za papu. U sredi{tu je trebala biti samo misa zahvalnica u 18
Na blagome suncu »babljega ljeta« 16. listopada 2003. na Trgu sv. Petra Ivan Pavao II. proslavio je srebrni jubilej - 25 godina papinstva
Premda je uvijek `elio biti i ostati skroman, oko Ivana Pavla II. slika je uvijek bila - sasvim druk~ija: sve~ane zastave, ~ete posjetitelja i hodo~asnika na Trgu sv. Petra, nepregledna mno{tva na njegovim pastoralnim pohodima u inozemstvo. Bilo je
izabran, vi{e od 26 godina - 26 godina, ... mjeseci, i ... dana. Po svemu je bio velik. Onoga dana, kada je slavio 25. obljetnicu pontifikata, televizijske ekipe iz cijeloga svijeta zaposjele su krovne terase oko Trga sv. Petra i izvje{tavale o vatikanskoj sve~anosti. Ovo je »povijesni doga|aj« istaknuo je u svome pozdravu slavljeniku Ivanu Pavlu II. belgijski kurijski kardinal Jan Pieter Schotte. I vatikanski dnevnik »L'Osservatore romano« prekrasnim posebnim prilogom na 52 stranice nije samo dao izvrstan pogled na 25 godina papinstva Pape koji je do{ao »iz daleka«. Iz svih ~lanaka i
Kada je slavio 25. obljetnicu pontifikata, televizijske ekipe iz cijeloga svijeta zaposjele su krovne terase oko Trga sv. Petra i izvje{tavale o vatikanskoj sve~anosti. Ovo je »povijesni doga|aj« istaknuo je u svome pozdravu slavljeniku Ivanu Pavlu II. belgijski kurijski kardinal Jan Pieter Schotte. I vatikanski dnevnik »L'Osservatore romano« prekrasnim posebnim prilogom na 52 stranice nije samo dao izvrstan pogled na 25 godina papinstva Pape koji je do{ao »iz daleka«. Iz svih ~lanaka i fotografija vatikanskoga dnevnika jasno je bilo da je Ivan Pavao II. - »div povijesti«. »Div« koji je u ime Isusa Krista navije{tao i zahtijevao dostojanstvo ~ovjeka i slobodu naroda.
Talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi ~estita Papi srebrni jubilej
tako i 16. listopada 2003, kada je na blagome suncu »babljega ljeta« katoli~ki Rim zagrlio svojega biskupa a katolici iz cijeloga svijeta svojega Papu ~estitaju}i mu 25. obljetnicu pontifikata. Tre}i papa po dugovje~nosti nakon sv. Petra i bl. Pija IX. slu`io je Crkvi od 16. listopada 1978, dana kada je
26
gk-26-28.p65
Apostolsku pobudnicu »Pastiri stada« nakon sinode o biskupima Papa je potpisao u nazo~nosti vjernika u velikoj dvorani za audijencije
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
26
01. 04. 05, 14:44
ao je povijest sati na Trgu sv. Petra, ne{to poslije samoga sata njegova izbora. Ina~e, i taj je dan zapo~eo kao i sve druge - radno. No, posebni znak i pe~at tome danu dalo je potpisivanje posinodske pobudnice Biskupske sinode o slu`bi, zada}i i profilu biskupa »Pastores gregis« - »Pastiri stada«. Kako bi pokazao koliko mu je va`an taj dokument - preko kojega je vidljiva i njegova »ekleziologija« i njegova zamisao o vo|enju Crkve Sveti Otac u zadnji ~as odlu~io je da ga ne}e potpisati u jednoj od dvorana za audijencije Apostolske pala~e ve} u velikoj dvorani audijencija. A tamo je mno{tvo od vi{e tisu}a ljudi 83-trogodi{njem Papi priredilo dojmljivu dobrodo{licu. U prvim redovima sjedilo je 152 kardinala iz cijeloga svijeta, kao i predsjednici biskupskih konferencija, me|u kojima i predsjednik HBK Josip Bozani}. Na svojemu pokretnom sjedi{tu Ivan Pavao II. u{ao je u dvoranu, te je vidno potresen pratio pozdrav i zahvalu tajnika Biskupske sinode kardinala Jana Schottea koji je govorio o »povijesnom doga|aju« i koji je Papi zahvalio za osnivanje Biskupske sinode op}enito, kao i za taj novi dokument. Biskup mora biti »vjesnik« i u~itelj kr{}anske poruke, istaknuo je Ivan Pavao II, nakon ~ega je stavio svoj potpis na 220strani~ni dokument. Osim toga, biskupi se moraju pokazati kao »proroci pravednosti i mira«, moraju se zalagati za prava malih i odba~enih, moraju poticati i ja~ati ekumenizam i me|ureligijski dijalog. Na po~etku svojeg nagovora Papa je imao vidljivih pote{ko}a s govorom. Zato i nije sam pro~itao cijeli govor ve} je to prepustio vatikanskome »ministru unutarnjih poslova« nadbiskupu Leonardu Sandriju. Biskup mora biti i u~itelj vjere, mora biti vo|a kr{}anskoga naroda poti~u}i sve da budu sudionici izgradnje Crkve. Na kraju je pet
primjeraka predao petorici biskupa s pet kontinenata. Za Europu simboli~no je jedan primjerak primio biskup Kopenhagena Czeslaw Kozon rodom iz Poljske, a za Oceaniju biskup Rabaula (Papua Nova Gvineja) Karl Hesse, podrijetlom iz Njema~ke. Potom su svi kardinali, jedan po jedan, do{li do Ivana Pavla II. i s aktualnim glavnim tajnikom Organizacije ujedinjenih naroda Kofijem ~estitali mu na obljet- Susret Annanom nici. Ozra~je je postalo opu{tenije, a Sveti je Otac napustio mno{- predstavnici iz Lihten{tajna, Gvatemale i tvo u dvorani audijencija pra}en burnim Sijera Leone, Slova~ke i Ma|arske, Urugpljeskom. vaja i Irske, Andore i Slovenije, Njema~ke i Brazila, Amerike i Kazahstana, Perua, PaPapa: Tko se ne bi bojao? ragvaja i Kanade. Bio je tu i stari »prijatelj« Poslije podne, u 18 sati, sredi{nja sve- pape Wojty³e Lech Walesa, te brojni drugi. ~anost na Trgu sv. Petra. Do{lo je na nju uz Na po~etku mise Papu je pozdravio dekan 100.000 vjernika ~ak 19 slu`benih izaslan- Kardinalskoga zbora kardinal Joseph Ratstava dr`ava iz cijeloga svijeta i brojni zinger. U ovih 25 godina, rekao je kardinal uglednici. Me|u njima bili su sada{nji ta- Ratzinger Papi, »niste samo vi{e puta obi{li lijanski predsjednik Ciampi i biv{i Scalfaro, svijet«, nego se obra}ao »mladima i staripoljski Kwa niewski, kao i predsjednici i ma, bogatima i siroma{nima, mo}nim i bespomo}nim ljudima, te je uvijek pokazao - slijede}i primjer Isusa Krista - posebBiskup mora biti »vjesnik« i u~itelj nu ljubav za siromahe i naza{ti}ene, nose}i kr{}anske poruke, istaknuo je svima iskru istine i ljubavi Bo`je«. Ivan Pavao II, nakon ~ega je sta»Prije 25 godina na poseban sam na~in vio svoj potpis na 220-strani~ni do`ivio bo`ansko milosr|e. U konklavama, dokument. Osim toga, biskupi se preko Kardinalskoga zbora, Krist je i meni moraju pokazati kao »proroci rekao, kao u neko drugo vrijeme Petru na pravednosti i mira«, moraju se Genezaretskom jezeru: 'Pasi ovce moje.'« »U svojoj sam du{i osjetio jeku pitanja tada zalagati za prava malih i odbaupu}enoga Petru: 'Ljubi{ li me? Ljubi{ li me ~enih, moraju poticati i ja~ati ekuvi{e od ovih...? Kako sam mogao, ljudski menizam i me|ureligijski dijalog govore}i, ne strepiti? Kako mi je mogla ne - istaknuo je Ivan Pavao II. te{kom biti tako velika odgovornost?«
Lech Walesa, jedan od simbola pada komunizma u Poljskoj, u vi{e je navrata posjetio Papu
Glas Koncila
gk-26-28.p65
S poljskim predsjednikom Aleksanderom Kwa niewskim i suprugom Sveti Otac se susreo 2002. u Krakovu
27
HVALA, IVANE PAVLE
27
01. 04. 05, 13:06
SREBRNI JUBILEJ PAPINSTVA - PRVI SA@ETAK DJELOTVORNOGA SLU@ENJA zapo~eo je Papa svoju homiliju povjeravaju}i svima da se, nakon ~etvrt stolje}a papinstva, u njemu ponovno »odigrava« taj dijalog izme|u Isusa i Petra, a on, poput Petra odgovara: Gospodine, ti sve zna{. Ti zna{ da te ljubim. Govore}i o svome pontifikatu, Ivan Pavao II. rekao je da mu je na srcu uvijek bila `elja da svi narodi svijeta vide da je Krist i dalje `iv u svojoj Crkvi, te je zahvalio svima koji su ga pratili kroz sve godine papinstva, a dijelove je propovijedi ~itao nadbiskup Leonardo Sandri. Iz svake papine rije~i proizlazilo je njegovo shva}anje »vo|enja Crkve«, zapravo slu`enja u kojemu je posebni prostor otvoren njegovim najbli`im suradnicima, osobito Kardinalskom zboru, a dakako i Biskupskoj sinodi. »Samo Bog zna kolike su `rtve, molitve i patnje podnesene da bi me se podupiralo u mojemu slu`enju Crkvi«, istaknuo je Sveti Otac i jo{ jednom pozvao sve vjernike da ne prestanu, da »ne prekinu to veliko djelo ljubavi prema Petrovu nasljedniku. Jo{ jednom vas molim: pomozite Papi, i onima koji `ele slu`iti Kristu, da slu`e ~ovjeku i cijelome ~ovje~anstvu!« Potom je Papa zahvalio sna`nom molitvom upu}enom Isusu, a na kraju je mise pozdravio sve hodo~asnike na vi{e jezika. Tada je Trg sv. Petra ve}, nakon dva sata bogoslu`ja kojega je sa svojim biskupom slavilo i 300 rimskih sve}enika, bio sve~ano osvijetljen kao u predve~erje onoga 16. listopada 1978. kada je s prozora Apostolske pala~e kardinal proto|akon Pericle Felici iznena|enome mno{tvu s »Habemus papam« najavio nepoznatoga poljskoga kardinala - Karola Wojty³u.
I Petrovu slu`bu ponudio na raspravu I Kardinalski zbor `elio je izraziti po~ast i zahvalnost Ivanu Pavlu II. pa je prire|ena sve~ana ~etverodnevna akademija ili kongres. Na njemu su u vatikanskoj sinodskoj dvorani sudjelovala 152 od 164 kardinala. Uz njih su bili i 118 predsjednika biskupskih konferencija, 7 patrijarha Isto~nih Crkava kao i pro~elnici dikasterija Rimske kurije. Govornici su na tome sve~anome ~inu bili kardinali iz razli~itih dijelova svijeta. Iz Afrike je o Petrovoj slu`bi i zajedni{tvu u biskupstvu govorio kardinal
Papa je vi{e puta primio Jasera Arafata
28
gk-26-28.p65
Posljednji susret s ameri~kim predsjednikom Bushem u lipnju 2004.
dionicima ru~ao u vatikanskome gostinjcu sv. Marte, a Kardinalski zbor poslao mu je svoju poruku. Prvoga dana kongresa sve je sudionike pozdravio kardinal Ratzinger, istaknuv{i da je Papa doista bio pastir u doba zbunjenosti i opasnosti. Prethodnik kardinala Ratzingera na mjestu dekana Kardinalskoga zbora kardinal Bernardin Gantin u svom je izlaganju rekao da »Pape ne idu u mirovinu«, a njegovo je izlaganje bilo posve}eno papinskoj slu`bi. Papinu va`nost za jedinstvo kr{}ana, kao i za me|ureligijski dijalog, u svom je izlaganju istaknuo maronitski patrijarh kardinal Nasrallah Sfeir. Papa je otvoren za raspravu i o Petrovu primatu me|u kr{}anskom bra}om, dok je svojim pohodima muslimanskim dr`avama svjedo~io otvorenost kr{}anske poruke, a pomirenje s `idovstvom njegovim posjetom rimskoj sinagogi 1986. i molitvom na Zidu pla~a u JeruBernardin Gantin, iz Europe Jean-Marie zalemu 2000. godine. Mir u srednjoj i isto~noj Europi postigLustiger o sve}eniku, Bogu posve}enom `ivotu i zvanjima, iz Amerike kardinal Al- nut je zahvaljuju}i velikim zaslugama pape fonso Lopez Trujillo o obitelji, sa Bliskoga Ivana Pavla II. istaknuo je dr`avni tajnik istoka kardinal Nasrallah Pierre Sfeir o eku- kardinal Angelo Sodano. Papa je pridonio i menizmu, iz Azije kardinal Ivan Dias o mi- padu komunizma, a time i ve}emu stupnju sijskome djelovanju, te dr`avni tajnik Sve- slobode u mnogim europskim dr`avama i te Stolice kardinal Angelo Sodano o 25-o u cijelome svijetu. Kardinal Sodano podgodi{njem slu`enju papinstva u slu`bi sjetio je na papino posebno zalaganje za mir u Svetoj Zemlji, u nekada{njoj Jugoslamiru. Papa je osobno sudjelovao samo na viji, u srednjoj Africi i u Iraku. Papa je brakraju kongresa, na zaklju~nome zasjedanju nio i brani obitelj protiv »konspiracije«, u subotu 18. listopada, te je zajedno sa su- protiv urote brojnih zakonodavaca i kulturnih utjecaja, rekao je kardinal Alfonso Lopez Trujillo. Indijski kardinal Ivan Diaz govorio je o »misijskoj bilanci« 25godi{njega pontifikata koja je izuzetno uspje{na i pokazala da je broj kr{tenih u Africi u tih 25 godina s 54 milijuna porastao na ~ak 135 milijuna, a u Aziji sa 63 na 108 miAudijencija za britanskog premijera Blaira u Vatikanu lijuna. R. Rimi}
Mir u srednjoj i isto~noj Europi postignut je zahvaljuju}i velikim zaslugama pape Ivana Pavla II. istaknuo je dr`avni tajnik kardinal Angelo Sodano. Papa je pridonio i padu komunizma, a time i ve}emu stupnju slobode u mnogim europskim dr`avama i u cijelome svijetu. Kardinal Sodano podsjetio je na papino posebno zalaganje za mir u Svetoj Zemlji, u nekada{njoj Jugoslaviji, u srednjoj Africi i u Iraku. Papa je branio i brani obitelj protiv »konspiracije«, protiv urote brojnih zakonodavaca i kulturnih utjecaja, rekao je kardinal Alfonso Lopez Trujillo.
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
28
Vladimir Putin i Papa 2002. u Vatikanu
01. 04. 05, 14:45
POIMANJE ^OVJEKA U U^ENJU IVANA PAVLA II.
^ovjek je osoba i slika Bo`ja
Papa Ivan Pavao II. bio je papa dijaloga s razli~itim kulturama svoga vremena
»Nepromjenjivi temelj« kr{}anskog shva}anja ~ovjeka, njegova dostojanstva i svekolikog teolo{ko-antropolo{kog promi{ljanja za papu Ivana Pavla II. bila je definicija ~ovjeka koju nalazimo na prvoj stranici Biblije: »I re~e Bog: 'Na~inimo ~ovjeka na svoju sliku, sebi sli~na...' Na svoju sliku stvori Bog ~ovjeka, na sliku Bo`ju on ga stvori, mu{ko i `ensko stvori ih« (usp. Post 1, 26-27). ^ovjek je slika Bo`ja. To je pojam koji se poput crvene niti provla~io kroz dokumente i nastupe pape Ivana Pavla II. U svjetlu istine o ~ovjeku kao slici Bo`joj mogu}e je, prema njemu, shvatiti i interpretirati cjelokupnu istinu o ~ovjeku, bilo da je u pitanju ontolo{ka konstitucija ~ovjeka (ono {to je ~ovjek u sebi), bilo da je u pitanju njegova izra`ajna dinamika (~ovjekove relacije prema drugima te njegov poziv).
Personalisti~ka filozofija Karola Wojty³e kao pozadina teolo{ke antropologije pape Ivana Pavla II. Teolo{ka antropologija pape Ivana Pavla II. usko je povezana s filozofskom antropologijom profesora Karola Wojty³e i njegovim filozofskim pojmom osobe. Filozofska antropologija Karola Wojty³e predstavljala je sintezu tomisti~ke antropologije i metafizike te fenomenologije. Polaze}i od ta dva filozofska sustava, Wojty³a je stvorio vlastitu filozofsku misao personalisti~kog usmjerenja, kojom je bila bitno obilje`ena i antropologija pape Ivana Pavla II. ^ovjeka je shva}ao kao dinami~ko bi}e koje se ostvaruje i objavljuje sebi samome u vlastitim ~inima i kroz njih. Do istine o sebi ~ovjek dolazi analizom iskustva sebe samoga. Tako je ljudsko iskustvo u antropologiji Ivana
Glas Koncila
gk-29-31.p65
Bijeli Otac osobito je bio nje`an s djecom, odnose}i se prema njima s velikim po{tovanjem
Pavla II. postalo hermeneutskim kriterijem biblijske objave te klju~em i za teolo{ku interpretaciju ~ovjeka. Ljudsko iskustvo shva}ao je kao legitimno sredstvo teolo{ke interpretacije i u odre|enom smislu nu`nim za interpretaciju biblijske objave o ~ovjeku.
Papina metoda teolo{ke analize ~ovjeka Kao put do ontolo{ke istine o ~ovjeku Ivan Pavao II. izabirao je induktivnu heuristi~ku metodu iskustva koje ~ovjek ima o sebi u vlastitim ~inima. Izabrao ju je zato {to ta metoda omogu}uje silazak u realnost ~ovjekova bi}a i izvo|enje teolo{ko-antropolo{ke refleksije polaze}i od sasvim
Teolo{ka antropologija pape Ivana Pavla II. usko je povezana s filozofskom antropologijom profesora Karola Wojty³e i njegovim filozofskim pojmom osobe. Filozofska antropologija Karola Wojty³e predstavljala je sintezu tomisti~ke antropologije i metafizike te fenomenologije. Polaze}i od ta dva filozofska sustava, Wojty³a je stvorio vlastitu filozofsku misao personalisti~kog usmjerenja, kojom je bila bitno obilje`ena i antropologija pape Ivana Pavla II. ^ovjeka je shva}ao kao dinami~ko bi}e koje se ostvaruje i objavljuje sebi samome u vlastitim ~inima i kroz njih.
konkretne ljudske egzistencijalne realnosti. Ona ne zahtijeva predznanje u teolo{koj materiji. Upotrebom te metode, teolo{ke istine i crkveni nauk bivaju predstavljeni evidentnim argumentima, koji su dostupni i jasni svakom ljudskom razumu, i na taj na~in mogu biti razumljivi i prihvatljivi i onima koji ne vjeruju. Za papu Ivana Pavla II. to je bilo veoma va`no. Naime, on sam potjecao je iz ambijenta marksisti~ko-ateisti~ke ideologije te je osje}ao potrebu dijaloga s nevjeruju}ima i obrane biblijskih i tradicionalnih crkvenih antropolo{kih istina. Induktivnu heuristi~ku metodu fenomenolo{ke analize ljudskog iskustva smatrao je veoma prikladnom jer je op}eprihvatljiva i nekr{}anima te nedvosmisleno pokazuje antropolo{ku utemeljenost crkveno-teolo{kog u~enja. Tako papa Ivan Pavao II. u svojoj teolo{koj antropologiji `eli pokazati da objava potvr|uje, osvjetljava i produbljuje ontolo{ko-antropolo{ke istine, do kojih ~ovjek (~ak i neovisno o objavi) mo`e do}i analizom vlastitog iskustva, a Kristova objava u potpunosti objavljuje ~ovjeka njemu samome (usp. Gaudium et spes, 22).
Polemika s parcijalnim antropologijama Svoje u~enje o ~ovjeku Ivan Pavao II. razvijao je `ele}i pru`iti cjelovitu antropologiju svome vremenu, obilje`enom razli~itim parcijalnim antropologijama, a poglavito s dvije: U razvijenim zemljama Zapada prisutan je u visokom stupnju individualizam te hedonizam koji vode permisivnim pristupima te koliko god govore o ~ovjeku, ~ovjek o kojemu govore gotovo uvijek je »ja«, a veoma rijetko »ti«. Istodobno je u zemljama totalitarnih re`ima pro-
29
HVALA, IVANE PAVLE
29
01. 04. 05, 13:09
POIMANJE ^OVJEKA U U^ENJU IVANA PAVLA II. ma drugim dvjema osobama. ^ovjek je stvoren »na sliku Bo`ju« (usp. Post 1, 26-27), a to zna~i na sliku Trojstvenoga zajedni{tva osoba.
Zajedni{tvo i darivanje mu`a i `ene na sliku Trojstva Biti ~ovjek, stvoren na sliku Bo`ju, zna~i postojati kao osoba »za« osobu i biti pozvan postati darom. Istina o stvaranju ~ovjeka na sliku Bo`ju, u Papinu je u~enju shva}ena kao darivanje ontolo{ke strukture osobe koje je stvorena kao dar i po svojoj je naravi predodre|ena da postane dar za drugu osobu. Darivanje u ljubavi je stoga temeljni i uro|eni poziv svakoga ljudskog bi}a, upisan u njegovu ontolo{ku strukturu. U Redemptor hominis, 10, Ivan Pavao II. stoga ka`e: »^ovjek ne mo`e `ivjeti bez ljubavi. On ostaje po sebi neshvatljivo bi}e, njegov je `ivot li{en smisla, ako mu ne biva objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne u~ini svojom, ako na njoj `ivo ne sudjeluje.« Ljubiti i biti Za Ivana Pavla II. ~ovjek je uvijek bio Bo`ja slika - bez obzira na dob, rasu ili kulturu iz koje potje~e
mican kolektivizam, u kojemu se u nagla{avanju zajednice ~esto izgubi dostojanstvo pojedine osobe. K tome, u svim dijelovima svijeta pozitivisti~ki pristup koji ja~a s razvojem prirodnih znanosti sklon je zanemarivanju ostalih dimenzije ljudskog bi}a. Tome treba pridodati ateizam pragmati~kog, psihoanaliti~kog, egzistencijalisti~kog usmjerenja, duh postmoderne te New age tendencije. Ivan Pavao II. nastojao je u tom ambijentu promicati kr{}ansku antropologiju te pridonijeti ostvarenju poslanja Crkve, koja je »znak i ~uvar transcendentnosti ljudske osobe« (usp. Gaudium et spes, 76). Poimanje ~ovjeka kao slike Bo`je, promi{ljeno i produbljeno i u vlastitom u~enju, on predla`e kao hermeneutski klju~ za razumijevanje kompleksnosti ljudske osobe i kao temelj nove kulture koju `eli inaugurirati. Takva antropologija, obilje`ena cjelovitim shva}anjem i istinskom slobodom ljudske osobe, za njega je polazi{te koje on nudi u dijalogu s drugim kulturama i antropologijama, koji mu je ~itavoga njegova `ivota le`ao na srcu. Valja tako|er nadodati osobiti interes Ivana Pavla II. za pitanja bra~nog morala, te sakramentalnost i nerazrje{ivost `enidbe. Antropolo{ke istine, koje je otkrivao i analizirao, shva}ao je antropolo{kim i teolo{kim temeljem sakramentalnosti kr{}anske `enidbe. Istodobno je u antropolo{kim istinama prepoznavao naravni zakon koji predstavlja temelj za izvo|enje eti~kih i moralnih norma ljudskog djelovanja.
i 2. relaciju s drugom osobom (dru{tvenu dimenziju ljudske osobe). Ta dva elementa ~ine ontolo{ku strukturu ~ovjeka stvorenog na sliku Bo`ju. Stvaraju}i sintezu izme|u rezultata filozofsko-teolo{ke antropologije, koja ljudsko iskustvo sebe samoga interpretira u svjetlu biblijske objave o stvaranju ~ovjeka na sliku Bo`ju, i Kristove novozavjetne objave Presvetoga Trojstva, Ivan Pavao II. zaklju~uje: ^ovjek je stvoren na sliku Presvetoga Trojstva. Bog koji se objavljuje u Isusu Kristu je jedinstvo u Trojstvu, jedinstvo u zajedni{tvu. Otac, Sin i Duh Sveti tri su razli~ite osobe koje postoje svaka u jedinstvenosti svoje bo`anske osobnosti. No, njihovo je postojanje su-postojanje, tj. identitet svake od Osoba se sastoji upravo u njezinu odnosu prema drugim dvjema osobama te ne opstoji, niti mo`e postojati, bez relacije pre-
Ivan Pavao II. je prvi papa koji je ne samo usput i prigodno nego sustavno iznosio pozitivno kr{}ansko shva}anje ljudske tjelesnosti i spolnosti. Prvi je papa koji u rje~nik slu`benoga crkvenog u~iteljstva uveo pojam »teologija ljudskog tijela« te je prvi ~ovjek crkvenog u~iteljstva koji je biseksualnost ljudskog tijela povezao s istinom o stvaranju ~ovjeka na sliku Bo`ju. Njegovo u~enje o slici Bo`joj, koja se odra`ava u ljudskoj biseksualnoj tjelesnosti, vrijedan je doprinos teologiji slike Bo`je te teologiji ljudskog tijela i spolnosti.
Po otajstvu stvaranja na sliku Bo`ju, ~ovjek je osoba na sliku Trojstva Stvorenost ljudske osobe na sliku Bo`ju obuhva}a dva elementa: 1. ~ovjekovu subjektivnost (transcendenciju ljudske osobe koja uklju~uje slobodnu i razumsku narav)
30
gk-29-31.p65
»^ovjek ne mo`e `ivjeti bez ljubavi, a njegov `ivot nema smisla ako se ne susretne s ljubavlju«, zapisao je Ivan Pavao II - »papa susreta«
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
30
01. 04. 05, 14:45
ljubljen je ontolo{ka potreba ljudske osobe. Njezino dostojanstvo slike Bo`je le`i u njezinoj sposobnosti darivati se u ljubavi i biti obdaren ljubavlju druge osobe. Slika odra`ava onoga tko joj je model, reproducira vlastiti prototip. ^ovjek postaje slika Bo`ja ne toliko u trenutku samo}e, koliko u trenutku zajedni{tva. Naime, on je »od iskona« ne samo slika u kojoj se odra`ava samo}a Osobe koja upravlja svijetom, nego je tako|er, i to bitno, slika nei-
istra`ivanju (koje u teologiji, poslije patristi~kog razdoblja, susre}emo tek od M. J. Scheebena pa nadalje) te je potaknuo razvoj teolo{ke refleksije u tom smjeru. Iako u patristi~koj teologiji susre}emo oce koji, razvijaju}i teologiju slike Bo`je, tu kvalitetu pridaju i ljudskom tijelu, ipak je skolasti~ka teologija i kasnija teologija sve do na{ih dana povezivala kvalitetu slike Bo`je samo s »besmrtnom du{om« (odnosno s ljudskom naravi obdarenom razumom
Bogata{ ili siromah, zdrav ili bolestan - ~ovjek je uvijek bio blizak Papi, a Papa ~ovjeku
stra`ivoga bo`anskog zajedni{tva osoba. Slika Bo`ja nisu samo mu{karac i `ena pojedina~no, nego se i u njihovu me|usobnom jedinstvu i zajedni{tvu odsijeva zajedni{tvo ljubavi unutar Presvetoga Trojstva. U zajedni{tvu mu`a i `ene (communio personarum) ogleda se kao u ogledalu Trojstveno ~udesno otajstvo neprekidne razmjene ljubavi bo`anskih osoba (communio personarum). Jedinstvo mu{karca i `ene pokazuje da je, u otajstvu stvaranja, u ljudsko bi}e upisana sli~nost s Presvetim Trojstvom, te da je Trojstvo izvor, nadahnu}e, model, cilj i uvir ljudskog zajedni{tva osoba. Ta refleksija o ~ovjeku kao slici Trojstva, tvrdi Ivan Pavao II, najvi{e je i najuzvi{enije {to se mo`e re}i o ~ovjeku i predstavlja najdublji aspekt teolo{kog govora o ~ovjeku.
Doprinos pape Ivana Pavla II. teolo{koj antropologiji Interpretacija subjektivne i dru{tvene dimenzije ~ovjeka kao onih u kojima se odra`ava stvaranje na sliku trojedinog Boga jest teolo{ki doprinos koji uistinu mo`da predstavlja najdublji aspekt teolo{kog govora o ~ovjeku. Ivan Pavao II. svakako ostaje jedan od glavnih protagonista interpretacije socijalne dimenzije ~ovjeka na sliku Trojstva. On je prvi papa koji je na sustavan na~in razvijao teolo{ko-antropolo{ku refleksiju u tom pravcu te je na taj na~in dao legitimnost i prethodnom teolo{kom
Glas Koncila
gk-29-31.p65
i slobodnom voljom), dok je tijelo ostajalo izvan te teolo{ke diskusije i li{eno kvalitete slike Bo`je. Ivan Pavao II, me|utim, polaze}i od personalisti~ke filozofije prema kojoj je tijelo sakrament ljudske osobe, tvrdi da istina o ~ovjeku kao slici Bo`joj uklju~uje i ljudsku tjelesnost, {tovi{e i njegovu spolnost. Razvijaju}i teologiju ljudskog tijela unutar teologije slike Bo`je, ne samo da je o`ivio i obnovio staru teolo{ko-antropolo{ku patristi~ku temu, koja je kasnije
Da zaista voli ~ovjeka, Ivan Pavao II. svjedo~io je iz dana u dan. Tko bi mogao pobrojati sve ljude s kojima se s rado{}u susretao
Stvaraju}i sintezu izme|u rezultata filozofsko-teolo{ke antropologije, koja ljudsko iskustvo sebe samoga interpretira u svjetlu biblijske objave o stvaranju ~ovjeka na sliku Bo`ju, i Kristove novozavjetne objave Presvetoga Trojstva, Ivan Pavao II. zaklju~uje: ^ovjek je stvoren na sliku Presvetoga Trojstva. Bog koji se objavljuje u Isusu Kristu je jedinstvo u Trojstvu, jedinstvo u zajedni{tvu. Otac, Sin i Duh Sveti tri su razli~ite osobe koje postoje svaka u jedinstvenosti svoje bo`anske osobnosti. No, njihovo je postojanje su-postojanje, tj. identitet svake od Osoba se sastoji upravo u njezinu odnosu prema drugim dvjema osobama te ne opstoji, niti mo`e postojati, bez relacije prema drugim dvjema osobama. ^ovjek je stvoren »na sliku Bo`ju« (usp. Post 1, 26-27), a to zna~i na sliku Trojstvenoga zajedni{tva osoba.
na`alost bila zapostavljena, nego je donio i novinu u nauk crkvenog u~iteljstva te je potaknuo nov razvoj teologije slike Bo`je i teologije ljudskog tijela. Ivan Pavao II. je prvi papa koji je ne samo usput i prigodno nego sustavno iznosio pozitivno kr{}ansko shva}anje ljudske tjelesnosti i spolnosti. Prvi je papa koji u rje~nik slu`benoga crkvenog u~iteljstva uveo pojam »teologija ljudskog tijela« te je prvi ~ovjek crkvenog u~iteljstva koji je biseksualnost ljudskog tijela povezao s istinom o stvaranju ~ovjeka na sliku Bo`ju. Njegovo u~enje o slici Bo`joj, koja se odra`ava u ljudskoj biseksualnoj tjelesnosti, vrijedan je doprinos teologiji slike Bo`je te teologiji ljudskog tijela i spolnosti. Stru~njaci u materiji uo~it }e, istina, i granice teolo{ko-antropolo{kog u~enja pape Ivana Pavla II, poglavito zbog nedovoljno produbljenog odnosa izme|u kristologije i antropologije u njegovim tekstovima te zbog posljedica koje iz toga proizlaze u okviru teolo{kog sustava. No, za razumijevanje, ispravno vrednovanje i za razborito prosu|ivanje obvezatnosti Papinih teolo{kih stavova va`no je na umu imati prije svega kulturni i teolo{ki kontekst te motivaciju njegova antropolo{kog magisterija, te ~injenu da Ivan Pavao II. sebi za cilj nije postavio izradu cjelovitog i sustavnog teolo{kog traktata, nego da je bio papa dijaloga s razli~itim kulturama i antropologijama svoga vremena. \uro Hrani}
31
HVALA, IVANE PAVLE
31
01. 04. 05, 13:10
IVAN PAVAO II. I EKUMENSKI I ME\URELIGIJSKI DIJALOG
»Nikada se ne}u umoriti u Ni sam Papa nije krio kako mu je ekumenizam osobito na srcu. Na jednome od posljednjih velikih ekumenskih susreta, onome izme|u pape Ivana Pavla II. i simboli~koga prvaka svjetskog pravoslavlja carigradskog patrijarha Bartolomeja I, kad je Sveti Otac u Vatikanu predao svom »ljubljenom bratu« patrijarhu Bartolomeju I. relikvije sv. Grgura Nazijanskoga i sv. Ivana Zlatoustoga, papa je rekao: »Nikada se ne}u umoriti u ~vrstom i odlu~nom tra`enju zajedni{tva me|u Kristovim u~enicima, jer je moja `elja, kao odgovor na volju Gospodnju, da budem sluga zajedni{tva«.
Na kraju pontifikata neka su zajedni~ka podru~ja neupitna Nekoliko mjeseci ranije, 1. srpnja 2004, Papa i Patrijarh tako|er su se susreli u Rimu i potpisali zajedni~ku izjavu. Izjava definira ciljeve zajedni~kog djelovanja, ali govori mnogo vi{e od toga. Ona zapravo svjedo~i dokle je stiglo kr{}ansko jedinstvo na kraju pontifikata Ivana Pavla II. i oko kojih stvari postoji konsenzus, ne samo izme|u katolika i pravoslavnih nego me|u velikom ve}inom kr{}anskih Crkava. Zajedni~ka izjava pokazuje na kojim to poljima svi kr{}ani danas mogu - te stoga i moraju - zajedni~ki nastupiti: »ljubavlju iscijeliti zlo terorizma, ulijevati nadu u mir, pridonijeti smirivanju tolikih bolnih sukoba; vra-
»Ekumenizam je jedan od primarnih Papinih ciljeva i mnogi od nas (kardinala) uvjereni smo kako put u novo tisu}lje}e prolazi kroz jedinstvo kr{}ana. @elimo da se na{a Crkva obrati k tome pozivu na jedinstvo koji je Isus uputio«, rekao je o papi Ivanu Pavlu II. u jednome intervjuu 2001. godine hondura{ki kardinal Oscar Andrés Rodríguez Maradiaga titi europskome kontinentu svijest o njegovim kr{}anskim korijenima; graditi istinski dijalog s islamom, jer ravnodu{nost i uzajamno nepoznavanje mogu uroditi jedino nepovjerenjem pa ~ak i mr`njom; hraniti svijest o svetosti ljudskoga `ivota; djelovati kako znanost ne bi nijekala bo`ansku iskru koju svaki ~ovjek dobiva s darom `ivota; sura|ivati da se ova na{a zemlja ne izobli~i te da stvorenje uzmogne o~uvati ljepotu koju mu je Stvoritelj podario; no, povrh svega, s obnovljenim `arom navije{tati evan|eosku poruku pokazuju}i suvremenom ~ovjeku kako mu evan|elje poma`e prona}i sama sebe i izgra|ivati bolji svijet«. Zanimljivo je da se u izjavi spominje me|ureligijski dijalog. Isti~u se muslimani, {to je u danim okolnostima razumljivo, s obzirom na terorizam, rat u Afganistanu i Iraku i crne slutnje nekih modernih proroka ~ija je teza o »sukobu civilizacija« ba{ u to vrijeme bila na vrhuncu.
32
gk-32-33.p65
Na poziv Ivana Pavla II. predstavnici svjetskih religija okupili su se u sije~nju 2002. drugi put u Asizu na molitvu za mir
Da novo tisu}lje}e bude tisu}lje}e jedinstva Papa Ivan Pavao II. nije krio svoju `elju i nadu da }e uvesti Crkvu u novo tisu}lje}e. ^ini se da je, {to su mu fizi~ke snage vi{e slabile, sve intenzivnije radio na tome da Crkva {to spremnija i vjerodostojnija do~eka tre}e tisu}lje}e svojega hodo~a{}enja na zemlji. Jedan od bitnih aspekata tih nastojanja jest ekumenizam, `elja da tre}e tisu}lje}e kr{}anstva ponovo bude tisu}lje}e kr{}anskog jedinstva. Veliki skupovi i javne manifestacije nastojanja oko jedinstva usredoto~ili su se, na Papinu inicijativu, u sklopu proslave Velikog jubileja. Otvaranje ~etvrtih Svetih vrata, onih na rimskoj bazilici »apostola naroda« sv. Pavla izvan zidina, bio je prvi veliki »ekumenski doga|aj« Velikoga jubileja. Sudjelovala su 23 predstavnika kr{}anskih Crkava i crkvenih zajednica.
Povijesni susret u Asizu Teroristi~ki napad na Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave i rat u Afganistanu kao izravni odgovor na taj napad, govor o »osovinama zla« i prijetnje novih ratova - bile su povod papi Ivanu Pavlu II. da pokrene inicijativu kakvu povijest religija jo{ nije vidjela i koja je posve sigurno
Ekumenizam kr{}ana Drugi takav veliki ekumenski susret bila je »Ekumenska komemoracija svjedoka vjere 20. stolje}a«, koji je odr`an u rimskome Koloseumu 7. svibnja 2000. godine. Predstavnici svih ve}ih kr{}anskih Crkava molili su i spominjali se mu~enika nepravednih re`ima 20. stolje}a. Papa je u svom nagovoru spomenuo dvojicu: pravoslavnoga petrogradskog metropolita Benjamina koji je mu~en 1922. godine, te njema~koga evangeli~kog pastora Paula Schneidera koji je pao kao `rtva nacisti~kog re`ima. Papa je tako|er naglasio kako su mu~enici zajedni~ka ba{tina svih kr{}ana, kako ta »ba{tina govori ja~e od svih razloga za podjelu« te kako je »ekumenizam mu~enika i svjedoka vjere najuvjerljiviji od svega te kr{}anima 20. stolje}a pokazuje put jedinstva«. Povijesni ekumenski doga|aj, ali i katalizator
Susret sa slavonskim episkopom Savom u Osijeku 2003. godine
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
32
me|uvjerskog dijaloga, jest i poznata Papina molitva Bogu za opro{tenje povijesnih grijeha Katoli~ke Crkve na prvu korizmenu nedjelju 12. o`ujka 2000. godine. Naime, Papa je molio za Bo`je opro{tenje za grijehe onih katolika koji su nanijeli nepravde i po~inili zlo~ine prema drugim kr{}anima, ali i @idovima i pripadnicima drugih religija i kultura.
01. 04. 05, 14:46
iti u tra`enju zajedni{tva« otvorila nove perspektive me|ureligijskome dijalogu. Papa je naime pozvao predstavnika velikih svjetskih religija da se zajedni~ki, svatko na svoj na~in i u skladu sa svojim razumijevanjem Boga, mole za mir u svijetu. Susret je odr`an 24. sije~nja 2002. godine u Asizu. Bio je to, zapravo, svojevrsni nastavak na povijesni susret predstavnika velikih religija svijeta koji su se odazvali na tada{nji poziv - bez presedana! - Ivana Pavla II. i okupili se u Asizu 27. listopada 1986. godine. Odazvao se velik broj sudionika, me|u njima i dvanaest predstavnika svjetskih religija. I prvi i drugi susret imali su i sna`no ekumensko zna~enje, zbog okupljanja vi{e od 30 predstavnika kr{}anskih Crkava i crkvenih zajednica. Osim predstavnika triju velikih monoteisti~kih religija, molitvenom skupu nazo~ili su predstavnici hinduizma, budizma te tradicionalnih afri~kih religija.
log pokazao osobito te{kim; dogovor oko Zajedni~ke deklaracije Katoli~ke Crkve i Svjetskoga luteranskog saveza o nauku o opravdanju, koja je 31. listopada 1999. godine potpisana u Augsburgu; potpisivanje dokumenta »Dar autoriteta« Mje{ovite me|unarodne katoli~ko-anglikanske komisije; ekumensko slavlje u anglikanskoj kenterberijskoj katedrali.
Nezaboravne geste
Te{ko }e se zaboraviti slike koje su obi{le svijet kad je, primjerice, 2000. godine u Jeruzalemu molio pred zidom pla~a, ili kad se na po~etku pontifikata, tijekom prvoga posjeta Poljskoj 1979. godine, u Auschwitzu molio za `rtve holokausta, prije svega @idove, ali i za Rome kojima je tako|er bilo namijenjeno uni{tenje te za Ruse koji su, bez obzira na re`im u ime kojega su ratovali, imali u ratu najvi{e `rtava. Ili kad je u studenome 2003. u VaNema ekumenizma i dijaloga bez tikanu susreo velikoga borca za tibetansko dostojanstvo Dalaj-Lamu. Ili kad je kao prvi vlastita identiteta papa u povijesti, u papu~ama, zakora~io u Valja naglasiti kako su Papine geste i ini- d`amiju Omayyadi u Damasku. »Bolje uzacijative samo »vrh ledene sante« ispod kojega jamno razumijevanje«, rekao je u predvorju d`amije, »zacijelo }e na prakti~noj razini dovesti do novog na~ina prikazivanja na{ih dviju religija, ne u suprotstavljanju, kao {to se previ{e doga|alo u pro{losti, nego u suradnji oko dobra ljudske obitelji«. Koliko su ta gesta i te rije~i bile proro~ke, pokazalo se ubrzo. ^etiri mjeseca kasnije dogodio se dan koji }e u}i u povijest kao »11. rujna«. A ubrzo nakon njega pojavile su se teorije, previ{e ~esto Jedan od susreta Svetoga Oca i patrijarha Bartolomeja I. u Asizu 2002. godine se kriju napori drugih ustanova i pojedinaca, bilo Svete Stolice bilo predstavnika mjesnih crkava na ~itavome svijetu. Stoga doga|aji poput navedenih predstavljaju poticaj i otvaraju nove perspektive cijeloj Crkvi. Ipak, i ekumenizam i me|ureligijski dijalog kriju u sebi opasnost gubitka vlastitog identiteta. Nema pravog ekumenizma i dijaloga bez ~vrstoga vlastitog identiteta i usidrenosti u vlastitoj katoli~koj vjeri. U tome svjetlu valja promatrati deklaraciju Kongregacije za nauk vjere »Dominus Jesus« iz 2000. godine koju su neki, napose u redovima reformiranih Crkava, protuma~ili kao Papin korak unazad u ekumenizmu i me|ureligijskome dijalogu. Nemogu}e je pobrojiti prigode u kojima je Papa susretao predstavnike drugih kr{}anskih Crkava ili drugih religija. Neke inicijative i susrete, osim navedenih, ipak nije mogu}e zaobi}i. Kad je o ekumenskim nastojanjima rije~, tu valja spomenuti povratak ikone Majke Bo`je Kazanske moskovskom patrijarhu Alekseju II. u kolovozu 2003, kao znak otvorenosti prema Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi s kojom se dija-
Glas Koncila
gk-32-33.p65
»Bolje uzajamno razumijevanje«, rekao je u predvorju d`amije, »zacijelo }e na prakti~noj razini dovesti do novog na~ina prikazivanja na{ih dviju religija, ne u suprotstavljanju, kao {to se previ{e doga|alo u pro{losti, nego u suradnji oko dobra ljudske obitelji.« Koliko su ta gesta i te rije~i bile proro~ke pokazalo se ubrzo. ^etiri mjeseca kasnije dogodio se dan koji }e u}i u povijest kao »11. rujna«. potvr|ene i praksom, o sukobu civilizacija s religioznom podjelom. Izbjegne li se takav scenarij, zacijelo }e kao jedan od najzaslu`nijih za to u povijest u}i veliki papa Ivan Pavao II. Darko Grden
S predstavnicima `idovstva
Papu je na Hipodromu 1994. pozdravio i muftija [evko Omerba{i}
S vjerskim poglavarima u Azerbajd`anu 2002. godine
Ivan Pavao II. i Dalaj-Lama
33
HVALA, IVANE PAVLE
33
01. 04. 05, 13:12
IVAN PAVAO II. I PROBLEMI SUVREMENOGA ^OVJE^ANSTVA
Prorok novoga tisu}lje}a Svaki je papa svojevrsni dr`avnik. Dr`avnik zato {to je na ~elu me|unarodno priznate dr`ave Svete Stolice, Vatikana. A »svojevrsni« zato {to je ta dr`ava jedinstvena me|u svim dr`avama svijeta. Njezina je mo} u mnogim pogledima simboli~na. Simboli~na zato {to se ne da mjeriti vojskom, bud`etom, brojem stanovnika, brutodru{tvenim proizvodom... No simboli~nost krije u sebi i mo} svojstvenu upravo - simbolu. U tom je smislu ona grad na gori. Nadovezav{i se na djelo svojih prethodnika koji su - ne bez velikih `rtava - sa~uvali to osobito mjesto Svete Stolice u svjetskome politi~kome poretku, mo`e se bez la`ne patetike re}i da je upravo papa-dr`avnik Ivan Pavao II. upravo tu dimenziju podigao do svjetske prepoznatljivosti. Doista, mnogima je - ne samo katolicima, niti samo kr{}anima - u tom nemirnom komadi}u vremena bio »grad na gori«, svjetlo u tami, glas koji je govorio istinu u zgodno i nezgodno vrijeme, glas u kojemu su i maleni
»I kakvu je sudbinu Gospodin namijenio Crkvi u narednim godinama? I kakav }e put ~ovje~anstvo prije}i u tom komadi}u vremena, koje se ve} primi~e dvijetisu}itoj?« Ta si je pitanja postavio tada novoimenovani papa Ivan Pavao II. u prvoj radioporuci »Urbi et orbi« (Gradu - Rimu - i svijetu) 17. listopada 1978. godine. Vjerojatno u tom trenutku nije slutio da ga je providnost odredila da vi{e od ~etvrt stolje}a bude svjetionik ne samo Crkvi nego i cijelome ljudskome rodu kojemu je Gospodin namijenio »sudbinu« promjena koje doista zaslu`uju atribut epohalne prepoznali svoj glas, koji je ljude iz politike podsje}ao da politika nije sama sebi svrhom, da je iznad nje pravednost. U mnogo je slu~ajeva zato bio i znak osporavan. Re}i }e u svojoj knjizi »Svijet Ivana Pavla II« talijanski novinar Jas Gawronsky: »Danas vi{e nema velikih vo|a, kraljeva, careva. Nitko se poput ovoga Pape, koji je svjestan da je jedini predstavnik dvije tisu}e godina povijesti, ne izdi`e kao simbol, kao uzor, kao sudac svjetskog dru{tva u krizi.« A jedan od istaknutih analiti~ara utjecaja religije na moderno dru{tvo, ameri~ki teolog George Weigel, za Ivana Pavla II. je rekao: »Ne samo da je ~ovjek stolje}a nego i prorok novoga tisu}lje}a.«
Iza politike se krije ~ovjek Analiti~ari }e »politi~ko« djelovanje - u gore navedenome zna~enju - pape Ivana
34
gk-34-37.p65
Pavla II. podijeliti u dva velika dijela, na razdoblje prije i poslije pada »`eljezne zavjese«. Neki }e nagla{avati kako se u prvome razdoblju vi{e borio protiv komunizma, a u drugome protiv mra~ne strane kapitalizma i globalizacije. Ipak, koliko god takve podjele bile opravdane, one bi mogle zasjeniti ono temeljno Papino polazi{te i nakanu: slu`iti Bogu zna~i slu`iti ~ovjeku. A ostalo diktiraju prilike. Jer za Ivana Pavla II. politika nije bila mra~na deterministi~ka sila, ~iji su ljudi slijepi provoditelji. Iza nepravdâ i ratova kriju se ljudske osobe i njihove savjesti. Njihove su `rtve opet ljudi s imenom i licem. A ime i lice imaju i oni koji govore istinu, pritje~u u pomo}, mu~no probijaju putove prema pravednome i prihvatljivome rje{enju. Nije ~udo {to je u enciklici »Redemptor hominis«, u br. 16, glavni uzrok ratovima i sukobima prona{ao u nepravednim odnosima me|u ljudima. Stoga bi se stupovi »vanjske politike« Ivana Pavla II. mogli svesti na solidarnost me|u
»Stra{na nejednakost me|u ljudima« - prvi uzrok ratova U prvome je govoru Papa naglasio kako govori u ime ~ovjeka, kako je ~ovjek polazi{te
Prvi uzrok ratova je »stra{na nejednakost me|u ljudima« - rekao je Papa u svome prvom obra}anju Generalnoj skup{tini UN-a 1979. godine
narodima, promicanje mira na temelju pravednosti i po{tivanje temeljnih ljudskih prava. A u pozadini svega je na~elo koje je socijalni nauk Crkve definirao kao »preferencijalnu opciju za siroma{ne«. Jer `rtve nesolidarnosti, ratova i ga`enja ljudskih prava u pravilu su oni najmanji. Zar onda treba ~uditi {to je pitanje prava nero|enih, pa i samog ljudskog embrija, papa Ivan Pavao II. promicao kao prvorazredno politi~ko pitanje svjetskih razmjera?
Pred Generalnom skup{tinom UN-a »Bilo kako bilo, ovdje se s po{tovanjem i s dubokom nadom za budu}nost mora spomenuti veli~anstveni napor koji je poduzet da bi se dao `ivot Organizaciji ujedinjenih
i cilj svakog politi~kog djelovanja. Govore}i o Op}oj deklaraciji o pravima ~ovjeka, Sveti je Otac rekao: »Vlade su i dr`ave svijeta shvatile da se, ukoliko se ne `ele napadati i me|usobno razarati, moraju sjediniti. Stvaran put, temeljan put {to dovodi do toga, prolazi kroz ~ovjeka, kroz definiciju priznanja i po{tivanja neotu|ivih prava osoba i zajednice naroda.« Ponoviv{i planetarno poznatu izreku svog prethodnika Pavla VI: »Nikad vi{e rata!«, Ivan Pavao II. je pozvao dr`ave na izgradnju mira, ali i na tra`enje korijena sukoba. Kao prvi uzrok ratova Papa je naveo »stra{nu nejednakost me|u ljudima i grupama pretjerano bogatim s jedne strane, i s druge strane broj~anom ve}inom siroma{nih ili ~ak bijednih«. Drugi uzrok nemira jest taj {to »~ovjek mo`e biti povrije|en u svom unutarnjem odnosu
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
34
naroda, napor koji ide za tim da se odrede i utvrde stvarna i nepovrediva ljudska prava, te da se dr`ave ~lanice uzajamno obvezuju na strogo po{tivanje tih prava«, napisao je Papa u enciklici »Redemptor hominis« 1979. godine. Premda svjestan svih ograni~enja me|unarodne zajednice, Papa je Ujedinjene narode promatrao kao institucionalno tijelo me|unarodne solidarnosti. Sveta je Stolica stalni promatra~ pri me|unarodnoj organizaciji i na razli~ite na~ine sudjeluje u radu ve}ine njezinih tijela. Povijesna su me|utim dva Papina posjeta UN-u i dva govora pred Generalnom skup{tinom. Prvi se dogodio na po~etku pontifikata 2. listopada 1979, a drugi 5. listopada 1995. godine.
01. 04. 05, 14:47
Na liniji tih osnovnih nakana jest i Poruka UN-u o razvoju, koju je Ivan Pavao II. uputio 1980. godine, kad je pozvao razvijene ~lanice da izdvoje 1% od bruto dru{tvenog proizvoda u zajedni~ki fond za nerazvijene zemlje. Kao i njegova podr{ka ostvarenju milenijskih ciljeva, koje si je UN zacrtao 2000. godine, a od kojih je prvi uklanjanje krajnjeg siroma{tva do 2015. godine. Do danas predstavnici Svete Stolice ne prestaju kod mjerodavnih instancija poticati na tra`enje konkretnih na~ina da se taj cilj ostvari.
Papa Poljak i pad komunizma Nemogu}e je spomenuti sve susrete sa {efovima dr`ava i vlada i sve »vanjskopoliti~ke« inicijative pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice za vrijeme njegova pontifikata. Prema
Po~etkom svake godine papa Ivan Pavao II. obra}ao se diplomatskom koru akreditiranom pri Svetoj Stolici
prema istini, u svojoj savjesti, u svojim najosobnijim uvjerenjima, u svom shva}anju svijeta, u svom vjerskom uvjerenju te u sferi takozvanih civilnih sloboda«. Godina 1979. bila je Godina djeteta, pa ni tu temu Papa pred me|unarodnom zajednicom nije zaobi{ao: »Briga za dijete, jo{ prije njegova
Re}i }e u svojoj knjizi »Svijet Ivana Pavla II« talijanski novinar Jas Gawronsky: »Danas vi{e nema velikih vo|a, kraljeva, careva. Nitko se poput ovoga Pape, koji je svjestan da je jedini predstavnik dvije tisu}e godina povijesti, ne izdi`e kao simbol, kao uzor, kao sudac svjetskog dru{tva u krizi.« A jedan od istaknutih analiti~ara utjecaja religije na moderno dru{tvo, ameri~ki teolog George Weigel, za Ivana Pavla II. je rekao: »Ne samo da je ~ovjek stolje}a nego i prorok novoga tisu}lje}a.«
mjera zajedni~kog dobra svake od njih (zajednica ljudi)... @elim da dr`avne vlasti, po{tuju}i opravdana prava svakog gra|anina, u`ivaju, za op}e dobro, povjerenje svih. @elim da se sve nacije, pa i najmanje, tako|er one koje jo{ ne u`ivaju potpuni suverenitet i one kojima je silom oduzet, na|u u punoj jednakosti s drugima u Organizaciji ujedinjenih naroda. @elim da Organizacija ujedinjenih naroda ostane najvi{i forum mira i pravde: autenti~no sjedi{te slobode naroda i ljudi u njihovoj te`nji za boljom budu}no{}u.« Sli~ne je poruke uputio i za drugoga posjeta 1995. godine. Mo`da je samo sna`nije naglasio potrebu solidarnosti, u okolnostima kad se »blokovsko zajedni{tvo« raspalo, a svijet u zahuktavanju globalizacijskih procesa sve vi{e postajao popri{tem na kojemu opstaju najja~i: »Nu`no je na razini me|unarodne ekonomije uspostaviti etiku solidarnosti, ako `elimo da sudjelovanje, ekonomski napredak i pravedna raspodjela dobara ozna~e budu}nost ~ovje~anstva.«
Godina 1979. bila je Godina djeteta, pa ni tu temu Papa pred me|unarodnom zajednicom nije zaobi{ao: »Briga za dijete, jo{ prije njegova ro|enja, od ~asa za~e}a a potom kroz godine djetinjstva i mladena{tva, jest prva i temeljna provjera odnosa ~ovjeka prema ~ovjek.« slu`benim statistikama Svete Stolice, imao je 38 slu`benih susreta s predsjednicima dr`ava, 738 takvih neslu`benih susreta te 246 susreta s predsjednicima vlada. Neki su susreti i neke inicijative, me|utim, dale toliki pe~at svome vremenu da ih je nemogu}e pre{utjeti. Nije lako to~no procijeniti u kolikoj je mjeri papa Poljak pridonio raspadu komunizma. On je sam u svojoj knjizi »Prije}i prag nade« ustvrdio da je »pao sam od sebe, zbog vlastite imanentne slabosti«, no nitko ne sumnja da je Papina uloga u bu|enju svijesti {irokih masa o vlastitoj slobodi bila golema. Znakovito je da je odmah nakon izbora novo-
ro|enja, od ~asa za~e}a a potom kroz godine djetinjstva i mladena{tva, jest prva i temeljna provjera odnosa ~ovjeka prema ~ovjeku.« Upravo se na djecu pozvao kad se zalo`io za prestanak u ono doba zacijelo najve}e prijetnje miru, utrke u naoru`anju.
U svjetskom gospodarstvu je nu`na etika solidarnosti Gotovo kao program svakoga istinskog politi~kog djelovanja, na nacionalnoj i me|unarodnoj razini, odjeknule su rije~i zaklju~ka prvoga Papina obra}anja me|unarodnoj zajednici: »Svatko ima svoju povijest i kulturu: nadam se da }e `ivjeti i razvijati se u slobodi i istini vlastite povijesti. Jer, takva je
Glas Koncila
gk-34-37.p65
Europsko jedinstvo uvijek je bilo na srcu »poljskome papi« - Ivan Pavao II. za govornicom Europskoga parlamenta
35
HVALA, IVANE PAVLE
35
01. 04. 05, 13:16
IVAN PAVAO II. I PROBLEMI SUVREMENOG ^OVJE^ANSTVA ga pape onda{nji prvi ~ovjek KGB-a Jurij Andropov dao izraditi studiju-prognozu o mogu}em utjecaju pape Poljaka na zemlje socijalisti~koga bloka. Premda to nikad nije dokazano, mnogi su uvjerenja da iza atentata na Papu 13. svibnja 1981. stoje sovjetske tajne slu`be. A i sam je Papa u svojoj posljednjoj knjizi »Sje}anje i identitet« izjavio: »Ali Agca je, ka`u svi, profesionalni ubojica. To zna~i da atentat nije potekao od njega, da ga je netko drugi zamislio, da ga je netko drugi njemu dodijelio.« A potom tako|er: »Vratimo se na atentat: mislim da je on bio jedan od posljednjih trzaja ideologija nasilja koje su se pojavila u 20. stolje}u.«
Prvi pohod Poljskoj - po~etak kraja
~aja, a slu`beno je isticano kako je rije~ o posjetu Zagrebu i Zagreba~koj nadbiskupiji, ipak su ga hrvatski vjernici do`ivjeli kao potporu u te{kim trenucima. Te{ko je vjerovati da »neslu`beno«, u svome srcu, Papa nije do{ao kako bi podr`ao narod koji je krvlju stekao samostalnost, a tek mu je predstojalo gra|enje budu}nosti.
Kubanci su shvatili da im Papa ne donosi imperijalizam Me|u povijesna Papina putovanja spada i pastoralni posjet Kubi, tijekom kojega se susreo s jednim od posljednjih komunisti~kih ~elnika Fidelom Castrom. Papa je odu{evio Kubance. Govorio im je, izme|u ostaloga, o njihovoj kr{}anskoj tradiciji, o duhovnim o~evima kubanske nacije o. Félixu Vareli i Joséu Martíju, o slobodi, prosperitetu, ali i o odgovornosti i solidarnosti, poticao ih je da na vjeri u Krista grade svoju budu}nost, u otvorenosti prema drugima svoj identitet. Osjetili su Kubanci da taj ~ovjek nije nositelj zapadnog imperijalizma koji je njihovu zemlju u svoje vrijeme bio pretvorio u »ameri~ki
SAD-u 11. rujna 2001. godine postalo je jasno kako vi{e nitko na svijetu nije siguran i kako je zapo~elo doba novoga ratovanja: terorizma odnosno antiterorizma. Sukobi u Afganistanu i Drugi ira~ki rat postavili su pred svijet pitanje moralne (ne)opravdanosti takozvanog »preventivnog rata«. Molitva za mir i poziv da se sukob rije{i pregovorima bile su Papine reakcije na Prvi zaljevski rat. Dan prije isteka ultimatuma
Znakovito je da je odmah nakon izbora novoga pape onda{nji prvi ~ovjek KGB-a Jurij Andropov dao izraditi studijuprognozu o mogu}em utjecaju pape Poljaka na zemlje socijalisti~koga bloka. Premda to nikad nije dokazano, mnogi su uvjerenja da iza atentata na Papu 13. svibnja 1981. stoje sovjetske tajne slu`be.
Zanimljivo je da jedan od najpoznatijih analiti~ara novije povijesti Timothy Garton Ash Papin prvi posjet Poljskoj u lipnju 1979. godine smatra po~etkom kraja komunizma u Europi. ^injenica je da gibanja koja su pokrenuta osnivanjem sindikata »Solidarnost« 1980. godine, dakle samo godinu dana nakon tog doga|aja, vi{e nikada nisu ugu{ena. Papa je ina~e vi{e puta primao najvi{e predstavnike dviju tada{njih velesila. Ameri~kog predsjednika Jimmyja Cartera primio je 1980, ministra vanjskih poslova SSSR-a Andreja Gromika 1979. i 1985, ameri~kog predsjednika Ronalda Reagana 1987. godine, a Georgea Busha starijeg i predsjednika Vrhovnoga Sovjeta Mihaila Gorba~ova Susret s jordanskim kraljem Husseinom 2000. godine Posjet Bugarskoj u svibnju 2002. Papa je iskoristio za susret s 1989. godine. Upravo je predsjednikom Parvanovim susret s Gorba~ovom u ono doba bio apsolutna senzacija i definitiv- bordel«. Nakon Papina pohoda kr{}ani na Ujedinjenih naroda Iraku Papa je poslao pono je pokazao kako na Kremlju pu{u »vjetro- Kubi su odahnuli. Premda su jo{ daleko od ruke dvojici najodgovornijih ~elnika amepune slobode navije{tanja i `ivljenja vjere, ri~kom predsjedniku Georgeu Bushu i vi promjene«. ipak je njihov polo`aj postao podno{ljiv. ira~kom ~elniku Saddamu Husseinu. Kako zaboraviti doprinos »U ovim dramati~nim ~asovima molim Izbjegnite rat Boga da vas prosvijetli i dade vam snage da hrvatskoj samostalnosti? Prvi rat u Perzijskome zaljevu dao je svi- u~inite velikodu{nu gestu kojom bi se Papa je sa simpatijom pratio nastanak no- jetu na znanje da nakon zavr{etka blokovvih dr`ava i osamostaljivanje dotad nesamo- skog razdoblja postoji samo jedna svjetska izbjeglo rat. To }e biti velik korak pred stalnih naroda te razvitak slobode u zemlja- velesila. S teroristi~kim napadima na ciljeve u povije{}u, jer }e obilje`iti pobjedu me|unarodne pravde i slavlje onoga mira kojemu ma koje su dotada zapravo bile pod sote`e sve osobe dobre volje«, napisao je Sveti vjetskom ~izmom. Na`alost, Hrvatska i Bo»@elim da se sve nacije, pa i Otac ira~kome predsjedniku. A za vrijeme sna i Hercegovina na vlastitoj su ko`i osjetile najmanje, tako|er one koje jo{ Angelusa 20. sije~nja pohvalio je zemlje koje kako se komunizam ipak nije svagdje raspao bez krvi. Ve}ina Hrvata jo{ se `ivo sje}a njene u`ivaju potpuni suverenitet su se suzdr`ale od sukoba. »Osim toga, tragi~na stvarnost ovih dana upu}uje na to govih molitava za mir na podru~jima biv{e i one kojima je silom oduzet, da se oru`jem ne rje{avaju problemi nego se Jugoslavije, na pozive me|unarodnoj zajedna|u u punoj jednakosti s dru- stvaraju nove i ja~e napetosti me|u narodinici da uspostavi pravedan mir, na poticaje svima da na potrebe odgovore pomo}i... gima u Organizaciji ujedinje- ma.« Sna`nija osuda Prvoga ira~kog rata nije Kako zaboraviti ~injenicu da je upravo Sveta nih naroda. @elim da Organi- bila mogu}a. Irak je ipak bio izvr{io agresiju Stolica bitno pridonijela me|unarodnome Kuvajt, a SAD su u vo|enju koalicije prozacija ujedinjenih naroda osta- na priznanju Republike Hrvatske te da je bila tiv njega imale formalnu potporu UN-a. ne najvi{i forum mira i pravde: jedna od prvih zemalja koja ju je priznala 13. Ono na {to je Papa u sljede}im godinama sije~nja 1992. godine! Ili prvi Papin posjet Hrautenti~no sjedi{te slobode na- ~esto upozoravao bila je apsurdnost ekovatskoj, u vrijeme dok ona jo{ nije imala suroda i ljudi u njihovoj te`nji za nomskih sankcija Iraku, jer je te sankcije na verenitet nad jednom tre}inom svojih teritosvojoj ko`i osjetilo uglavnom nevino civilno boljom budu}no{}u.« rija. Premda je posjet bio pastoralnog znapu~anstvo.
36
gk-34-37.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
36
01. 04. 05, 14:47
Najve}i i najutjecajniji protivnik Drugoga ira~kog rata
prihvatljivo je, ponovio je Papa u mnogim prigodama, da zemlja koju svetom smatraju sve tri jednobo`a~ke religije, bude povod neprestanih sukoba. Ne treba zaboraviti Papinu brigu za Tre}i svijet, napose Afriku, u kojoj je rje{enje sukoba nemogu}e bez ve}e solidarnosti bogatih. U posljednjih godinama pontifikata neizostavna tema vezana uz Afriku u nastupima Svetoga Oca bilo je pitanje AIDS-a. Povijest }e tako|er zabilje`iti kako su dvije latinskoameri~ke zemlje, Argentina i ^ile, na samome po~etku pontifikata Ivana Pavla II. zatra`ile od Svete Stolice posredovanje u teritorijalnome sporu oko nekih otoka na samom jugu ameri~kog kontinenta.
No Papa se svim silama opirao drugome ratu u Iraku koji je zapo~eo u o`ujku 2003. godine. Da bi sprije~io rat bez mandata UN-a i {to jasnije dao na znanje stav Svete Stolice, Papa je tih dana, napose prije po~etka rata krajem velja~e i po~etkom o`ujka 2003. godine, u svakoj javnoj prigodi molio za mir. Pozvao je vjernike da na Pepelnicu 5. o`ujka poste i mole za mir. Da bi pridonio izbjegavanju rata, Papa je razgovarao s njema~kim premijerom Joschkom Fisherom, s glavnim tajnikom UN-a Kofijem Annanom, s britanskim »Geopolitika Duha« u Vatikan je dovela i Mihaila Gorba~ova 1. prosinca 1989. premijerom Tonyjem Blairom, s njegovim Poljski je Papa sanjao ujedi- San o Europi koja di{e {panjolskim kolegom Joseom Marijom Aznanjenu Europu davno prije nego s »dva plu}na krila« rom. Jednoga posebnog poslanika, kardinala Rogera Etchegaraya, Sveti je Otac poslao u {to su politi~ke prilike davale Nijedna ozbiljna analiza dr`avni~ke strane Bagdad, a drugoga, kardinala Pija Laghija, u ikakvu {ansu takvoj opciji. pontifikata pape Wojty³e ne mo`e presko~iti posjet ameri~kome predsjedniku Georgeu »Prona|i samu sebe. Budi ono europski kontinent. Poljski je Papa sanjao Bushu. Po povratku iz Washingtona izjavio je {to jesi. Otkrij svoje izvore. O`i- ujedinjenu Europu davno prije nego {to su {to Sveta Stolica dr`i o ratu: bez mandata UN-a, rat bi bio »nemoralan, protuzakonit i vi svoje korijene.« Te Papine politi~ke prilike davale ikakvu {ansu takvoj »Prona|i samu sebe. Budi ono {to jesi. nepravedan«. Prije sukoba Papa je tako|er rije~i upu}ene Europi zvu~e opciji. Otkrij svoje izvore. O`ivi svoje korijene.« Te primio zamjenika ira~koga premijera Tariqa svje`e, no nisu izgovorene ra- Papine rije~i upu}ene Europi zvu~e svje`e, Aziza, ina~e kr{}anina, a svoje apsolutno pronih devedesetih kad su se zem- no nisu izgovorene ranih devedesetih kad su tivljenje ratu Sveta je Stolica simboli~ki pokazala i time {to nije povukla apostolskog nunlje europskoga istoka oslobodi- se zemlje europskoga istoka oslobodile okokomunizma, niti 2004. kad je deset novih cija iz Bagdada. Bez pretjerivanja se mo`e le okova komunizma, niti 2004. va ~lanica pristupilo Europskoj uniji. Izgovorio re}i da je Papa bio najve}i i najutjecajniji prokad je deset novih ~lanica pri- ih je davne 1982. u europskome hodo~astivnik rata u Iraku. stupilo Europskoj uniji. Izgovo- ni~kom odredi{tu Santiago de Compostela. Sveta Zemlja ne smije biti povod rio ih je davne 1982. u europ- Gotovo da je postala dijelom jezi~noga blaga, sukobima skome hodo~asni~kom odre- barem katoli~kih europskih naroda, slika Europe koja »di{e s dva plu}na krila«, isto~nim Me|u konstante »vanjske politike« pape di{tu Santiago de Compostela. i zapadnim. Ivana Pavla II. svakako spada i tra`enje mirNije stoga slu~ajno da je ve} na po~etku pontifikata slavenske apostole ]irila i Metoda proglasio suza{titnicima Europe, posvetiv{i im 1985. encikliku »Slavorum apostoli«. Kad su uvjeti za ujedinjenje Europe sazreli, Papa je neprestano upozoravao kako europsko zajedni{tvo ne smije biti samo gospodarstvena i tr`i{na kategorija. »@eli li se dati trajna stabilnost novome europskom jedinstvu, nu`no je nastojati oko toga da se ono zasniva na onim eti~kim zasadama koje su mu neko} bile u temelju, osloba|aju}i istodobno prostor bogatstvu i razli~itostima kultura i tradicija koje su specifi~ne za pojedine narode. @elio bih... jo{ jednom uputiti poziv koji sam ovih godina upu}ivao razli~itim narodima na kontinentu: 'Europo, na po~etku novoga tisu}lje}a otvori svoja vrata Kristu!'« rekao je Sveti Otac prilikom posjeta talijanskome parlamentu u studenome 2002. Nekada je Papinska dr`ava bila »trn u oku« modernoj Italiji. Ta su vremena pro{lost. Ivan Pavao II. bio je prvi U tom svjetlu treba promatrati `iva Papipapa koji je 14. studenoga 2002. posjetio talijanski Parlament na nastojanja da u novome ustavu zajednice noga rje{enja na Bliskome istoku, koje bi etni~kih i vjerskih skupina. Problemu Liba- europskih naroda bude spomenuta kr{dr`avi Izraelu jam~ilo opstojnost i sigurnost, nona posvetio je 1984. godine ~ak i jedno }anska ba{tina i Bo`je ime. Slu~aj koji poPalestincima samostalnost i prosperitet, a Li- apostolsko pismo, napisano na francusko- kazuje da ljudi ~esto ne slu{aju svoje proroke. banonu samostalnost i su`ivot razli~itih me, pod naslovom »Velika otajstva«. NeDarko Grden
Glas Koncila
gk-34-37.p65
37
HVALA, IVANE PAVLE
37
01. 04. 05, 13:17
IVAN PAVAO II. I MLADI
Ne dopustite da nada umre! Za mlade dana{njega svijeta Ivan Pavao II. bio je jedini papa jer »otkako znaju za sebe« `ivjeli su s njim. Zato je njegova smrt najvi{e pogodila upravo njih. Za vrijeme svoga pontifikata, biskupske i sve}eni~ke slu`be Ivan Pavao II. njegovao je poseban odnos prema mladima stalno gledaju}i u njima protagoniste evangelizacije. Bio im je i otac i prijatelj. Slu{ao ih je, govorio im, s njima pjevao pokraj vatre, planinario, do kasna u no} razgovarao... Papa Ivan Pavao II. mladih se nije bojao. Dapa~e, i{ao im je ususret, a mladi su njemu hrlili. Povijest }e ga pamtiti i po tome {to je ustanovio Svjetske dane mladih na kojima su svake dvije godine u zajedni{tvu s njim sudjelovale stotine tisu}a djevojaka i mladi}a. Veliko je povjerenje Ivan Pavao II. imao u mlade: zvao ih je »jutarnjom stra`om«. I mladi su silno voljeli svoga Papu, a Papa je volio njih. Bila je to prava ljubav.
kojega je podupirao na razne na~ine. Branio ga je od komunisti~kih vlasti, pomagao nov~ano i sudjelovao na njegovim susretima. U svojoj je knjizi »Ustanite, hajdemo« napisao: »U vrijeme ljetnih odmora odlazio sam u 'oaze', tj. na ljetna dru`enja pripadnika 'Oaznoga pokreta'. Pripovijedao sam, razgovarao s mlade`i sudjelovao u njihovim pje{a~enjima po planinama, pridru`ivao se njihovoj pjesmi uz oganj. Vi{e puta sam i svetu misu za njih slu`io, ~esto pod vedrim nebom. Za vrijeme hodo~a{}a u moj Krakov godine 2002. oazovci su zapjevali pjesmu 'Krist jednom stade na `alu...'. Rekoh im kako me ta oazovska pjesma na neki na~in odvela izvan domovine, u Rim. Njezin mi je dubok sadr`aj bio oslonac kada sam prihvatio odluku {to su je donijele konklave. Od sadr`aja te pjesme nisam se odvajao sve vrijeme svoje papinske slu`be. Slu{aju}i tu pjesmu, u pamet su mi dolazili svi moji biskupijski susreti s mlade`i. Vrlo pozitivno ocjenjujem to veliko iskustvo. Ponio sam ga sa sobom u Rim. I tu sam ga nastojao iskoristiti stvaraju}i prigode za susrete s mlade`i. Svjetski dani mlade`i na neki na~in izrasli su iz toga iskustva.«
Papa studenata Kako je sve zapo~elo? Papa Ivan Pavao II. kao mladi sve}enik otkrio je veliku va`nost mladosti koja za njega nije bila samo vrijeme `ivota koje odgovara odre|enom broju godina, nego i »vrijeme koje je Providnost dala svakom ~ovjeku kao zada}u«. Uvijek je govorio da je kao sve}enik vrlo brzo shvatio da je zvanje za ljubav element bli`e veze s mladima te da mladi uvijek tra`e ljepotu u ljubavi. Karol Wojty³a mlade je odgajao za tu ljubav, odgajao ih je tako da budu ljepota svijeta.
»Krist na `alu« - oslonac za vrijeme konklava Dok je bio krakovski nadbiskup, osim susreta s mladima za vrijeme pastirskih pohoda, papa Poljak je uvijek veliku pozornost posve}ivao mlade`i na {kolovanju, osobito sveu~ili{tarcima s kojima je do kraja `ivota ostao povezan. Da bi se bolje shvatila ljubav koju je za
»Jo{ mi je ostala jedna rije~, zadnja, ali mo`da najva`nija. Upravljena je tebi, draga mlade`i. Radi se o kratkoj, ali bitnoj rije~i. Evo je: Isus Krist je 'put, istina i `ivot' (usp. Iv 14, 6). On ne}e nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mlade`i. Dopustite da vas zahvati (usp. Fil 3, 12) kako biste mogli postati nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, ispletene ljubavlju prema Bogu i bli`njemu (usp. Mt 22, 37-40). Budu}nost je u va{im rukama: va{a budu}nost, ali i budu}nost Crkve i va{e domovine. Sutra }ete se morati suo~avati s velikim odgovornostima. Bit }ete na razini svojih budu}ih zadataka ako se sada
38
gk-38-40.p65
»Pjevali smo vojne i domoljubne pjesme« Ivan Pavao II. volio je mlade, a mladi su voljeli njega. Bila je to prava ljubav. Mladi} je znao da svoga Papu mo`e zagrliti
pontifikata pokazivao prema mladima, va`ne su dvije okolnosti. Prva je povezana s glasovitom pjesmom »Krist na `alu« koju cijeli svijet rado pjeva, koja je dala trajni pe~at Papinu `ivotu. Naime, Papa Poljak sje}a da je, u vrijeme kada su komunisti u Poljskoj ukinuli sve predratne katoli~ke udruge mlade`i, postojao »Oazni pokret« s kojim je bio vrlo povezan i
»Mladi, vi ste moja nada«
na odgovaraju}i na~in pripravite uz pomo} svoje obitelji, Crkve i odgojnih ustanova« - rekao je papa Ivan Pavao II. hrvatskoj mlade`i 4. listopada 1998. u Solinu prije nego {to je zajedno s mladima zapjevao »Zdravo Djevo«
Duboku povezanost s mladima Papa je potvrdio i trajno najavio 22. listopada 1978. na dan uvo|enja u papinsku slu`bu. Tada je mladima u okupljenom mno{tvu na Trgu sv. Petra me|u rekao: »Vi ste nada Crkve i svijeta. Vi ste moja nada!« I mladi tu poruku nisu zaboravili. Odnos Pape prema mladima bio je vrlo »prakti~an«, o ~emu govori i sljede}e Papino svjedo~anstvo: »Svaki rimski `upnik zna da na kraju mog posjeta `upi mora uslijediti susret Rimskog Biskupa i mladih. I ne samo u Rimu nego kamo god Papa ide, tra`i mlade i oni tra`e njega. Zapravo, ne tra`e njega. Tra`e Krista.« Iz te povezanosti s mladima nastali su Svjetski susreti mladih.
Svjetski dani mladih - mo}no sredstvo evangelizacije Najprije prigodom jubilarne Godine otkupljenja, zatim na Me|unarodnu godinu
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
38
Drugi pokret mladih u njegovoj Poljskoj koji je trajno ostavio tragove u njegovoj komunikaciji s mladima bio je takozvani »Sacrosong«. Bila je to vrsta festivala vjerske glazbe i pjesma pra}ena molitvom i razmatranjem. S time u vezi Papa je napisao: »Uvijek sam volio pjevati. Istinu govore}i, pjevao sam uvijek kada god su to prilike zahtijevale. Ipak, navi{e sam i najradije pjevao s mladima. Tekstovi su pjesama bili razli~iti, ovisno o prilici: uz oganj smo pjevali narodne pjesme, izvi|a~ke, a uz narodne blagdane, obljetnicu izbijanja rata ili po~etka Var{avskoga ustanka pjevali smo vojne i domoljubne pjesme.« Na tim se festivalima Papa za vrijeme svoje biskupske slu`be u Poljskoj povezivao s mladima, pribli`avao im se osje}aju}i njihovo mladena~ko bilo. Ti su mu dani bili od velike koristi nastupaju}em u pontifikatu.
01. 04. 05, 14:49
ru{enja, dalo se tada i{~itati iz svake njegove poruke, iz svake njegove misli.
»Nije istina da Papa vodi mlade... Oni vode njega« Nakon povijesnoga susreta u Rimu uslijedio je 2002. susret u Torontu na kojem je Papa na neki na~in ostavio mladima svoju duhovnu oporuku. Tada je zavapio: »Vi ste mladi, a Papa je star i pomalo umoran. No on se jo{ uvijek potpuno poistovje}uje s va{im te`njama i nadama. Premda sam `ivio me|u mnogim tminama, pod okrutnim totalitarnim re`imima, dosta sam jasno vidio da mogu biti nepokolebljivo uvjeren da ni jedna pote{ko}a, ni jedan strah nije toliko velik da mo`e potpuno ugu{iti nadu koja vje~no izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre! Ulo`ite svoj `ivot u »Ni jedan strah nije toliko velik da mo`e potpuno ugu{iti nadu koja izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre! Ulo`ite svoj `ivot u nju!« nju!« ^ini se da {to je Papa bio stariji i nemladih 1985. u Rimu, 1987. u Buenos Airesu, mo}niji da je njegova povezanost s mladima »Vi ste mladi, a Papa je star i 1989. u Santiago de Composteli, 1991. u ^en- rasla i ja~ala. Posvjedo~io je to rekav{i: »Nije pomalo umoran. No on se jo{ stohovi, 1993. u Denveru, 1995. na Filipinima, istina da Papa vodi mlade s jednog kraja kuuvijek potpuno poistovje}uje s 1997. u Parizu, a mladi su na susretu u Rimu gle zemaljske na drugi. Oni vode njega. Iako pe~at 2000. godini - Godini Velikoga jubi- on postaje sve stariji, oni ga poti~u da bude va{im te`njama i nadama. dali leja. Susret u Rimu bio je najve}i dotada jer se mlad, ne dopu{taju mu da zaboravi svoje Premda sam `ivio me|u mno- u zajedni{tvu s Papom sastalo vi{e od 2 mi- iskustvo, svoje otkrivanje mladosti i veliku gim tminama, pod okrutnim lijuna mladih iz 160 zemalja svijeta! Papa se va`nost {to je ona ima za svakog ~ovjeka.« totalitarnim re`imima, dosta tada nije mogao odvojiti od mladih. Iako vidnaru{ena zdravlja, do kasno u no} je s nji- »Va`no je {to }ete vi re}i meni« sam jasno vidio da mogu biti no ma bdio nadahnjuju}i se njihovim poletom, Ivan Pavao II. - »Papa mladih« - kad god je nepokolebljivo uvjeren da ni rado{}u... mlado{}u. Papino povjerenje u susretao mlade bilo gdje u svijetu, najprije je jedna pote{ko}a, ni jedan mlade, koji su u Rim do{li potvrditi da u no- ~ekao {to mu oni `ele re}i o sebi, o svom strah nije toliko velik da mo`e vom stolje}u ne}e biti instrumenti nasilja i dru{tvu, o svojoj Crkvi. I uvijek im je posvje{-
potpuno ugu{iti nadu koja vje~no izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre! Ulo`ite svoj `ivot u nju!« mlade`i {to su je odredili Ujedinjeni narodi 1985. mladi su bili pozvani u Rim. Papa Poljak govorio je da nitko nije izmislio Svjetske dane mladih. »Oni su se samo stvorili.« Ti dani, ti susreti odonda su postali potreba mladih svugdje u svijetu. Naj~e{}e su, isticao je Papa, bili veliko iznena|enje za pastire, ~ak i za biskupe. Nadma{ili su sva njihova o~ekivanja. Ti Svjetski dani mlade`i postali su veliko i zadivljuju}e svjedo~anstvo {to ga mladi daju o sebi, postali su mo}no sredstvo evangelizacije. Potvr|eno je to na velebnim susretima
Glas Koncila
gk-38-40.p65
»Neka se brat vi{e ne sukobljava s bratom, neka vi{e ne bude otetih i nestalih, neka ne bude mjesta za mr`nju i nasilje, neka dostojanstvo osobe uvijek bude po{tivano!« Na Svjetskom danu mladih odr`anome 1987. u Buenos Ariesu odjeknuo je Papin vapaj.
39
HVALA, IVANE PAVLE
39
01. 04. 05, 13:20
IVAN PAVAO II. I MLADI }ivao: »Nimalo nije va`no ono {to }u vam re}i, va`no je {to }ete vi re}i meni. Ne morate to uvijek izraziti rije~ima. Re}i }ete mi to svojom nazo~no{}u, svojim pjevanjem, mo`da i svojim plesom, predstavama i na kraju svojim odu{evljenjem.« Tako je to i bilo. Jer, kad bi Papa svojim papamobilom u{ao na poljanu me|u mno{tvo mladih podizali bi se barjaci, mladi bi izvikivali njegovo ime i ~inilo bi se da se lice svijeta mijenja i puni ljubavlju. Papa Ivan Pavao II. znao je komunicirati s mladima. Ulogu mladih mo`da je najljep{e izrekao rekav{i: »Potrebno nam je odu{evljenje mlade`i. Potrebna nam je radost `ivljenja {to je imaju mladi. Ona odra`ava ne{to od prvobitne radosti {to je imade Bog stvaraju}i ~ovjeka. Upravo tu radost mladi osje}aju u sebi. Svagdje je ista, a uvijek je nova, originalna. Mladi je znaju izraziti na svoj na~in.«
»Potrebno nam je odu{evljenje mlade`i. Potrebna nam je radost `ivljenja {to je imaju mladi. Ona odra`ava ne{to od prvobitne radosti {to je imade Bog stvaraju}i ~ovjeka. Upravo tu radost mladi osje}aju u sebi. Svagdje je ista, a uvijek je nova, originalna. Mladi je znaju izraziti na svoj na~in.«
»Crkva mora imati duboko razumijevanje za mladost« U svome je pontifikatu pribli`io vi{e nego ikada mlade Crkvi i Crkvu mladima te im na svakom susretu donosio `ivoga Krista. I danas odzvanjaju njegove rije~i: »@elim naglasiti da mladi tra`e Boga, tra`e smisao `ivota, tra`e kona~ne odgovore. U tom tra`enju ne mogu
»Mo`da se od vas ne}e tra`iti krv, ali vjernost Kristu sigurno ho}e! Vjernost koju treba `ivjeti svakodnevno: Mislim na zaru~nike i na te{ko}e u `ivotu, predbra~nu ~isto}u. Mislim na mlade parove i ku{nju koju prolaze u nastojanjima obostrane vjernosti. Mislim na odnose me|u prijateljima i na napasti neiskrenosti koja se mo`e pojaviti me|u njima. Mislim i na one koji su uzeli put posebnog posve}enja i na te{ko}e s kojima }e se suo~iti kako bi ustrajali u posve}enju Bogu i bra}i. Mislim i na one koji `ele `ivjeti u solidarnosti i ljubavi u svijetu u kojem izgleda da jedino vrijedi logika zarade te osobnog ili skupnog interesa. Mislim na isti na~in na one koji rade za mir a gledaju kako se na razli~itim stranama svijeta ra|aju i razvijaju nova `ari{ta rata; mislim
40
gk-38-40.p65
ne sresti Crkvu. I Crkva ne mo`e ne sresti mlade. Crkva samo mora imati duboko razumijevanje za mladost, za ono {to ona zna~i svakom ~ovjeku. I mladi moraju upoznati Crkvu, u njoj otkriti Krista {to stolje}ima kora~a svakim nara{tajem, sa svakim ~ovjekom. Sa svakim kao prijatelj. U `ivotu mladoga ~ovjeka va`an je dan kad se uvjeri da je On jedini Prijatelj koji ne}e razo~arati, jedini na kojeg se uvijek mo`e ra~unati.«
Mladima u Hrvatskoj - od graditelja mira do jutarnje stra`e Hrvatska mlade` voli papu Ivana Pavla II. Na posljednjem nacionalnom susretu hrvatske katoli~ke mlade`i u [ibeniku 2004. kad je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Francisco-Javier Lozano izrekao ime pape Ivana Pavla II. vi{e od 20.000 mladih spontano po~elo izvikivati Papino ime, pljeskati i pjevati. Kako je tek bilo kad je Papa 1994, 1998. i 2003. bio s mladima na hrvatskom tlu! Papa je Angelus u prvom pastirskom pohodu Hrvatskoj 1994. godine posvetio upravo hrvatskoj mlade`i. Tada je mladim djevojkama i mladi}ima, kojima je rat ukrao mladost, rekao da je pozvana u prve redove u izgradnji mira. Osobito su bile znakovite rije~i: »Kad ~ovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, skoro se neizbje`no po~inje klanjati ispraznim idolima. Po~inje ~ak i obo`avati idola jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mr`nju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog temelj `ivota i nepovredivoga dostojanstva svakoga ~ovjeka.« Kada je Papa 1998. drugi put posjetio Hrvatsku, prvo se ispred zagreba~ke katedrale susreo s hrvatskom mlade`i. Taj susret, pun ljubavi i emocija, bio je protkan likom bl. Alojzija Stepinca kojega je Papa postavio mladima za uzor. Od mladih je ~etiri godine nakon prvoga susreta zatra`io da se nadahnjuju na evan|elju. »U svjetlu }ete njegova nauka mo}i
Papa se prvi putem interneta prijavio na svjetski dan mladih u Kölnu
razvijati zdrav kriti~ki duh za suo~avanje s modnim konformizmima te u svoju sredinu unositi novinu evan|eoskih bla`enstava koja osloba|a.« I tko jo{ mo`e zaboraviti »Zdravo Djevo« koju je Papa u Solinu pjevao s tisu}ama mladih... Na posljednjem pastirskom pohodu Hrvatskoj Papa je uz molitvu Kraljice Neba mlade pozvao da budu jutarnja stra`a i narod bla`enstava. Hrvatska mu je mlade` znala zahvaliti, osobito u Zadru kad je ljubav mladih i Pape mo`da najvi{e do{la na vidjelo kroz pjesmu.
na one koji rade za slobodu ~ovjeka a jo{ ga uvijek vide robom samog sebe i robom drugih; mislim na one koji se bore da ljudski `ivot bude ljubljen i po{tovan a neprestano su prisiljeni slu`iti ~estim napadima protiv njega, protiv po{tovanja koje zaslu`uje.« rekao je Papa mladima na najve}em dosad susretu mladih odr`anome u Rimu 2000 - u godini Velikog Jubileja.
Ostat }e trajno upori{te mladosti Papa hrvatske i svjetske mlade`i je umro. U naslje|e su milijuni mladi}a i djevojaka dobile zada}u da budu i graditelji mira, i ~uvari vrijednosti, i promicatelji nade... da budu ovome svijetu »jutarnja stra`a«. Papa Ivan Pavao II. i u dubokoj starosti i te{koj bolesti ostat }e sna`no upori{te mladosti i jakosti. Biti »jutarnji stra`ar« ostalo je trajno poslanje od »starog mladog prijatelja« iz jedne mladosti. Branimir Stani}
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
40
[tap je ina~e oslonac, no za Papu je ~esto bio dirigentska palica
01. 04. 05, 14:49
IVAN PAVAO II. PROGLASITELJ BLA@ENIKA I SVETACA
Svetost `ivi u Crkvi Za svoga pontifikata papa Ivan Pavao II. od 1978. godine bla`enima je na 147 slavlja proglasio 1338 osoba sveta `ivota, a svetima na 51 proslavi proglasio je 482 nova sveca. Istodobno za njegova upravljanja s Petrove Stolice pokrenuto je jo{ 1310 procesa za progla{enjem bla`enim i vi{e od 300 za progla{enje svetima. Sveti Otac u svom pontifikatu probio je dotada{nju uobi~ajenu praksu svojih prethodnika: progla{avao je bla`enima i svetima svjedoke vjere iz svih dru{tvenih stale`a, te su mnogi narodi dobili prve svoje bla`enike i svete. Prvi je papa koji je progla{avao bla`ene i svete pojedince koji su bili `rtve nacizma, komunizma i drugih re`ima.
Svi su pozvani na svetost, a mnogi se odazivaju Ivan Pavao II. proglasio je bla`enim prvoga Roma: to je Ceferino Giménez Mal-
Ivan Pavao II. proglasio je 1983. svetim hrvatskoga franjevca kapucina o. Leopolda Bogdana Mandi}a
la, mu~enik iz [panjolske 1936. Sveti Otac bla`enim ga je proglasio 4. svibnja 1997. Progla{avaju}i bla`enim {panjolskog Roma koji je ubijen u Gra|anskom ratu 1936. godine, Papa je kazao: »Njegov `ivot pokazao nam je da se Bog prikazuje kroz razli~ite rase, i da smo svi jednako pozvani k Svetom.« Ceferino Giménez
Leopold Mandi} - ispovjednik Sveti Otac za svoga pontifikata proglasio je svetim dvojicu hrvatskih bla`enika: Leopolda Mandi}a i Marka Kri`ev~anina. Leopold Bogdan Mandi} (1866-1942) svetac je po ~ijem su zagovoru u~injena brojna ~udesna djela. Crkva mu slavi spomendan 12. svibnja. Taj je svetac ve}inu `ivota proveo kao sve}enik u kapucinskom redu u Padovi kao ispovjednik. Rano ujutro odslu`io bi misu, a onda bi oti{ao u svoju sobicu u kojoj je ispovijedao. Tamo je ispovijedaju}i ostao gotovo cijeli dan. I tako ~etrdesetak godina. Bio je ~ovjek molitve. Ljude je poticao na molitvu govore}i: »Bo`ja su obe}anja vezana uz na{e molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve mo`emo dobiti od njega, ali uvijek posredovanjem molitve.« Mnogi su ljudi iz raznih stale`a dolazili ocu Leopoldu po savjet, jer je posjedovao dar mudrosti i savjeta. Mnogima je pomogao i nakon svoje smrti usli{avaju}i njihove molbe kojima su mu se preporu~ili, naj~e{}e da bi ozdravili. Jedno ozdravljenje, koje se zaista smije nazvati ~udom, dogodilo se 1977. godine jednoj sr~anoj bolesnici kojoj je radi za~epljenja krvnih `ila u lijevoj nozi do{lo do smrtonosne gangrene. Lije~nici su odlu~ili hitno amputirati nogu znatno iznad koljena,, da bi joj spasili `ivot. Ona je zatra`ila da se zahvat odgodi do sljede}eg jutra i u molitvi se povjerila ocu Leopoldu. Na bolesnoj je nozi dr`ala sli~icu oca Leopolda s njegovim mo}ima i usrdno molila. Kad je bolni~arka na nekoliko trenutaka iza{la iz sobe, `ena je u vi|enju ugledala oca Leopolda kako prilazi njezinu krevetu i govori da }e joj noga biti spa{ena. Bolovi su naglo nestali i ve} dok se bolni~arka vratila, za samo nekoliko trenutaka, noga je bila prirodne boje i topla. Dogodilo se ~udesno ozdravljenje. Sv. Leopolda, koji je ro|en u Herceg-Novom a umro u Padovi, papa Ivan Pavao II. proglasio je svetim 16. listopada 1983.
Glas Koncila
gk-41-43.p65
Malla, poznat i kao El Pelle (Sna`ni), me|u `rtvama jedini nije bio zare|en, ali je ugro`enim sve}enicima i redovnicima stao u obranu, goloruk i sasvim dobrih namjera. Prvi bla`enik, mu~enik i `rtva komunizma koji je uzdignut na ~ast oltara bio je bugarski biskup Evgenij Bossilkov koji je `ivio od 1900. do 1952. Umoren je kao `rtva komunizma. Bla`enim ga je Papa proglasio 15. o`ujka 1998. Progla{avanje bla`enim i svetima iz obi~nog puka u svojoj praksi Sveti Otac je promicao i da bi pozivao suvremene vjernike na `ivot u svetosti. Posebno je zapa`eno da je 1. listopada 2000. u Vatikanu bla`enima proglasio ~ak 123 osobe, me|u njima bilo je ~ak 120 Kineza.
Uzdizao na ~ast oltara i izvan Vatikana U progla{enjima svetima i bla`enima Ivan Pavao II. je i za svojih pastirskih
Marko Kri`ev~anin - mu~enik za istinu Crkva slavi 7. rujna spomendan hrvatskog mu~enika sv. Marka Kri`ev~anina. Ro|en je u Kri`evcima 1580. godine. Svoje studije nastavio u Rimu kao pitomac poznatoga kolegija Germanicum -Hungaricum i kao student na Papinskom sveu~ili{tu »Gregoriana« od 1611. do 1615. godine. U »Germanicumu« svojom je rukom upisao svoje ime: Marcus Crisinus - Croata! Time je istaknuo svoj rodni grad i svoju nacionalnu pripadnost. Kao student isticao se natprosje~nom inteligencijom i svojim dubokim duhovnim `ivotom. Nakon sve}eni~kog re|enja i zavr{enih studija Marko se vratio u Hrvatsku, u svoju Zagreba~ku biskupiju, raspolo`en da u njoj pastoralno revno djeluje. Ostrogonski nadbiskup pozvao ga je u Trnavu za rektora sjemeni{ta i imenovao ga kanonikom. Povjerio mu je i upravu benediktinske opatije Szeplak. Godine 1619. boravio je u gradu Ko{icama, gdje je bilo jako sredi{te kalvinske sljedbe. Marko se na{ao u Ko{icama kao misionar da ja~a u vjeri i tje{i katolike toga grada koji su bili izlo`eni raznim pritiscima. S njim su djelovala i dvojica isusovaca: Poljak Melhior Grodziecki i Ma|ar Stjepan Pongracz. Njihovo je djelovanje izazvalo fanati~nu mr`nju kalvina. Kalvini su optu`ili katolike da su 13. srpnja 1619. podmetnuli po`ar u gradu. Sva su trojica bili podvrgnuti te{kim mu~enjima i kona~no ubijeni. Tako se kanonik Marko iz Kri`evaca mu~eni~kom smr}u rodio za nebo 7. rujna 1619. godine u Ko{icama. Papa Pio X. po~etkom ovog stolje}a proglasio ih je bla`enima, a Ivan Pavao II. proglasio ih je svetima 2. srpnja 1995. u Ko{icama, u gradu njihova mu~eni{tva.
41
HVALA, IVANE PAVLE
41
01. 04. 05, 13:27
IVAN PAVAO II. PROGLASITELJ BLA@ENIKA I SVETACA pohoda izvan Vatikana uzdizao zaslu`ne na ~ast oltara. Me|u njima je i hrvatske svece i bla`enike proglasio izvan Vatikana. Marka Kri`ev~anina 1995. proglasio je svetim u Ko{icama. Bla`enicima je proglasio Alojzija Stepinca na Mariji Bistrici, Mariju Petkovi} od Propetog u Dubrovniku, Ivana Merza u Banjoj Luci. Prvo progla{enje bla`enima jednoga bra~nog para u novijoj crkvenoj povijesti Papa je ostvario 21. listopada 2001. Bili su to rimski supru`nici Luigi Beltrame Quattrochi (1880-1951) i Maria Corsini (18841965). Papa Ivan Pavao II. uvrstio ih je u zbor bla`enih. Kao supru`nici isticali su se u ljubavi u me|usobnom `ivotu i na~inu odgoja djece. Na upit kako su odgajali svoju djecu i u tome uspijevali, Maria je govorila: »Nastojali smo sa~uvati njihove svje`e du{e od utjecaja Zloga. Poticali smo neka se raduju `ivotu, hrane euharistijom, u`ivaju u ljepoti Bo`je prirode, sastaju se u zdravom dru{tvu, vole svoju domovinu i poznaju vjeru. Eto, to je ono {to smo im ku{ali dati i prenijeti.« Nesvakida{nji prizor bio je uz oltar, jer na sve~anosti beatifikacije sudjelovala su dva sina tih bla`enika, devedeset trogodi{nji Paolino, trapisti~ki monah, i devedeset petogodi{nji don Tarcisio, dijecezanski sve}enik. I tim primjerom Sveti Otac je pokazao da su svi pozvani na svetost.
Za dijete dala `ivot Tijekom sve~ane mise ispred bazilike sv. Petra u Rimu papa Ivan Pavao II. je 16. svibnja 2003. godine proglasio svetim lije~nicu i majku Giannu Berettu Mollu, koja je ljubav prema `ivotu posvjedo~ila izabrav{i vlastitu smrt kako bi pre`ivjelo njezino nero|eno dijete. Na sve~anosti progla{enja nazo~an je bio i njezin suprug. Taj dan Papa je proglasio svetim libanonskog sve}enika i monaha Nimatullaha Al Hardinija (1808-1858), kojemu je krsno ime Youssef, koji je bio ~lan Maronitske Crkve sjedinjene s Rimom. Kao
Bugarski mu~enik bl. Evgenije Bossilkov
Osniva~ prelature »Opus Dei« sv. Josemaria Escriva
42
gk-41-43.p65
monah Maronitskog libanonskog reda gajio je osobitu pobo`nost prema euharistiji i Bla`enoj Djevici Mariji, blagost prema redovni~koj subra}i te osobitu ljubav prema teolo{kim znanostima i prema kulturi.
»Popularnog« bla`enika proglasio svetim
Papa je Majku Tereziju proglasio bla`enom pet godina nakon smrti
Stepinac - simbol hrvatskog naroda Za svoga drugog pohoda Republici Hrvatskoj Sveti je Otac proglasio u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine bla`enim suvremenog mu~enika za istinu i jedinstvo Crkve zagreba~kog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca. Ro|en je 8. svibnja 1898. u selu Brezari}u u `upi Kra{i}. Zare|en je u Rimu 1930. Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmla|i biskup na svijetu s 36 godina `ivota i nepune ~etiri godine sve}eni{tva. Nakon smrti zagreba~kog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu Zagreba~ke nadbiskupije, a uskoro i predsjedni{tvo tada{nje Biskupske konferencije Jugoslavije. Za vrijeme II. svjetskog rata Stepinac se nije vezao ni uz koju politi~ku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustra{ivo{}u javno osu|uje rasna, ideolo{ka i politi~ka progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva po{tivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran evan|elju, neumorno osu|uje zlo~ine protiv ~ovje{tva i sve druge nepravde. Odmah po dono{enju rasisti~kih zakona, ve} u travnju 1941. upu}uje najo{triji prosvjed vlastima. Spa{avao je progonjene @idove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake i Hrvate komuniste. Prihvatio je tristotinjak sve}enika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugro`enim Hrvatima nego i svima drugima: Srbima, @idovima, Slovencima, Poljacima itd. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fa{isti~kih i nacisti~kih progona, postao je vlastima nepo}udna osoba. Hitlerov je Gestapo pripremio plan da ga ubije, a vlasti su vi{e puta tra`ile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.
Nakon zavr{etka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je Komunisti~ka partija, zadojena bolj{evi~kom ideologijom, osobito militantnim ateizmom, vr{ila pritisak na Crkvu. Nadbiskup Stepinac bio je ve} 17. svibnja 1945. uhi}en, u zatvoru do 3. lipnja. Tito je od njega tra`io »narodnu Crkvu«, neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca zna~ilo dirnuti u srce katoli~koga jedinstva. Nakon sve `e{}ih pogrda i napada na njegovu osobu u medijima, ponovno je uhi}en 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden na montirani politi~ki sudski proces. Na temelju iznu|enih izjava i la`nih svjedo~anstava i krivotvorenih dokumenata, nevin je osu|en 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina li{enja svih gra|anskih prava. Devetnaestoga listopada 1946. odveden je na izdr`avanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je dodu{e dopu{teno slavljenje mise i ~itanje teolo{kih knjiga, ali je dr`an u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim poni`avanjima, stresovima i trovanju, {to je naru{avalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju, bio je na popisu zato~enika osu|enih na likvidaciju. Umro je na glasu svetosti 10. velja~e 1960. jo{ za vrijeme izdr`avanja nepravedne kazne. Njegov krepostan `ivot i mu~eni~ku smrt Bo`ji je narod prepoznao i ~astio ve} za `ivota, a osobito nakon smrti, unato~ komunisti~kim zabranama i progonima.
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
42
Papa Ivan Pavao II. proglasio je svetim kapucinskog bla`enika o. Pija iz Pietrelcine (1887-1968) 16. lipnja 2002. Tim ~inom odgovorio je na njegovu »popularnost« me|u redovnicima i vjerni~kim pukom. O. Pio bio je neumorni ispovjednik, poznati stigmatik karizmati~ar i veliki dobrotvor ljudi. Iako je bio obdaren mnogim milostima, bio je obi~an i jednostavan ~ovjek. Bio je besprijekoran redovnik.
01. 04. 05, 14:50
Sv. Gianna Beretta Molla za dijete je dala svoj `ivot
Meksi~ki Indijanac Juan Diego progla{en je svetim
Osniva~a osobne prelature »Opus Dei«, {panjolskoga bla`enika Josemariju Escrivu de Balaguera (1902-1975) proglasio je svetim 6. listopada 2002. Sve}enikom je postao 1925, a ve} 1928. godine utemeljio je »Opus Dei«. Sve}eni~ko dru{tvo sv. Kri`a, koje je nedjeljivo povezano s prelaturom »Opusom Dei«, osnovao je 1943. Sve}eni~ko dru{tvo sv. Kri`a omogu}avalo je da pripadnici te prelature budu zare|eni za sve}enike i inkardinirani u slu`bu prelature. Escriva je bio i konzultor Papinske komisije za ispravno tuma~enje Zakonika kanonskoga prava i konzultor Kongregacije za sjemeni{ta i sveu~ili{ta. Umro je 26. lipnja 1975. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Escrivu 17.
Papa je proglasio svetim libanonskog sve}enika Nimatullaha Al Hardinija
svibnja 1992. bla`enim, a deset godina poslije svetim. Meksi~kog Indijanca Juana Diega (1474-1548) Papa je proglasio svetim 30. srpnja 2002. za svoga pastoralnog pohoda Meksiku. A skromni meksi~ki Indijanac okrunio je ponos i radost ne samo meksi~kih katolika nego i ostalih latinskoameri~kih vjernika, osobito domorodaca, koji brojem i zna~enjem zauzimaju sve zapa`enije mjesto u op}oj Crkvi.
Probio vremenske okvire u progla{enju bla`enih U progla{enju bla`enim papa Ivan Pavao II. izi{ao je iz vremenskih okvira uz ~vrste dokaze o svetosti `ivota. Tako je Majku Tereziju proglasio bla`enom samo pet godina
Marija Petkovi} ljubiteljica siroma{nih
Mariju Petkovi} od Propetog Isusa Papa je proglasio bla`enom za tre}ega pohoda Hrvatskoj na sve~anoj misi u dubrova~kom Gru`u 6. lipnja 2003. Marija od Propetog Isusa Petkovi} rodila se je 10. prosinca 1892. u `upi Svih svetih u Blatu, na otoku Kor~uli. Bila je {esto od osmero djece u obitelji Antuna i Marije Petkovi}, koje su roditelji odgajali u kr{}anskom ozra~ju. Ve} od malena Marija Petkovi} iskazivala je sklonost prema pobo`nosti i milosr|u, te je i kao redovnica nastavila pomagati siromasima i potrebnima, a na biskupov poticaj zapo~ela je pripremati skromne konstitucije zami{ljene redovni~ke zajednice »za odgoj i izobrazbu doma}e `enske mlade`i«. Osnovala je redovni~ku zajednicu biskupijskog prava, kasnije i papinskog prava po priznanju dru`be i konstitucija. Posebno je pomagala siromasima, rubnima i prezrenima. U tome se nije umarala sve do smrti 9. srpnja 1966. Poticala je svoje sestre neka pona{anjem i `rtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Bo`ja ljubav, dobrota i milosr|e. Nakon provedenog postupka Kongregacije za progla{enje svetih, papa Ivan Pavao II. je 5. srpnja 2002. godine objavio dekret o herojskim krepostima slu`benice Bo`je Marije Propetog Isusa Petkovi}, a 20. prosinca iste godine i dekret o ~udu koje se dogodilo na njezin zagovor.
Glas Koncila
gk-41-43.p65
nakon smrti. Ro|ena je 27. kolovoza 1910. u albanskoj obitelji Bojaxhiu u Skoplju. U 18 godini `ivota ostavlja Skoplje i 26. rujna 1928. putuje preko Zagreba u Irsku u misionarsku redovni~ku zajednicu sestara iz Loreta. Ve} sljede}e godine, 6. sije~nja 1929, stupila je na indijsko, bengalsko tlo u Calcutti. Od 1929. do 1948. radi na sestarskoj {koli u Calcutti kao nastavnica, a prije je radila kao bolni~arka. U vlaku na putu iz Calcutte u Darjeeling, kako je sama posvjedo~ila, 10. rujna 1946. »~ula sam poziv da slijedim Njega u potleu{icama, da mu ondje slu`im u najsiroma{nijima me|u siromasima. Znala sam da je to Njegova volja i da ga moram slijediti«, stoji zapisano u njezinu `ivotu. U 38. godini ostavila je slu`bu »lorentinki«, obukla indijski sari i po~ela `ivjeti za najsiroma{nije. Otada su je zvali »Majka«. Dru`ba misionarki ljubavi, koju je ona utemeljila, broji oko 4000 redovnica u 600 misijskih ku}a na svih pet kontinenata. U Zagrebu su sestre Majke Terezije od 1979. U o`ujku 1963. Majka Terezija je utemeljila i mu{ku granu dru`be - »Bra}u misionare ljubavi«. U Oslu je 10. prosinca 1979. primila Nobelovu nagradu za mir. Umrla je 5. rujna 1997. u Calcutti. Samo {est godina nakon njezine smrti, 19. listopada 2003, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je bla`enom na prepunom Trgu sv. Petra u Rimu. Vlado ^utura
Ivan Merz - uzor mladima Za Papina pohoda Bosni u Banjoj Luci proglasio je hrvatskoga laika Ivana Merza bla`enim. Rodio se je 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci. Dr. Ivan Merz postao je poznat po svojemu apostolskom radu me|u mlade`i, prvo u Hrvatskome katoli~kom omladinskom savezu, a potom u Hrvatskome orlovskom savezu, kojemu je postao du{om i koji je u Hrvatskoj bio prva ustanova Katoli~ke akcije kakvu je `elio papa Pio XI. Prema Merzovoj zamisli ta je udruga trebala u prvome redu pridonijeti odgoju probrane skupine apostola svetosti. U svojemu je radu nailazio na nerazumijevanja i te{ko}e, u kojima je znao o~uvati zadivljuju}i mir, koji je bio plod njegova stalnog zajedni{tva s Bogom u molitvi. Po sudu onih koji su ga izbliza poznavali, on je »mi{lju i srcem bio uronjen u nadnaravno«. Uvjeren da je za spas du{a najmo}nije sredstvo patnja prikazana Gospodinu, svoje je tjelesne i du{evne patnje prikazivao i{tu}i blagoslov za svoja apostolska djela te je, uo~i same smrti, Gospodinu prinio i svoj mladi `ivot za svoje orlove. Preminuo je u Zagrebu 10. svibnja 1928, u 32. godini `ivota.
43
HVALA, IVANE PAVLE
43
01. 04. 05, 13:28
IVAN PAVAO II. VELIKI [TOVATELJ BOGORODICE
»Totus tuus« - »sav Marijin« Na Trgu sv. Petra u Rimu 13. svibnja [to se ti~e pobo`nosti prema Mariji, 2001. bijela reverenda Karola Wojty³e, nastavlja Papa, svatko od nas, svaki vjerpape Ivana Pavla II, umrljana je krvlju nik mora znati da nije rije~ samo o »popod hicima Mehmeta Alija Agce. Bio je to trebi srca«, da nije rije~ o sentimentalnoj dan Majke Bo`je Fatimske i zato Papa, naklonosti, ve} da odgovara i na objekti~vrsto uvjeren da ga je spasila upravo vnu istinu o Majci Bo`joj. Ona je za Ivana Majka Sina Bo`jega, Gospa Fatimska, u Pavla II. bila nova Eva koju Bog stavlja njezinu sveti{tu u krunu stavlja metak pred novoga Adama - Krista, po~inju}i od koji mu je pro{ao kroz tijelo. Navje{tenja, preko no}i ro|enja u BetGodinu dana ranije, u tijeku pohoda lehemu, svadbe u Kani Galilejskoj, kri`a Portugalu, Papa je odlu~io otkriti »tre}u na Golgoti, sve do Duhova: majka Krista fatimsku tajnu«. Rije~ je o tre}em dijelu Otkupitelja je majka Crkve. objave koju je Majka Bo`ja dala 17. svibSve to shva}anje Marije Papa je nosio nja 1917. malim pastirima Luciji, Jacinti i u sebi jo{ od prvih hodo~a{}a u sveti{te Franciscu. Odluka Ivana Pavla II. bila je veliko iznena|enje i svi su tre}i dio - koji je slu`beno pro~itao dr`avni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano - protuma~ili da je rije~ o borbi ateisti~kih dr`ava protiv vjere i o neuspjelom atentatu na Papu. »Biskup odjeven u bijelo pada na zemlju kao mrtav, pod hicima vatrenoga oru`ja« mo`e biti samo Papa, isti~e kardinal Sodano. Ve} bi i ovo bilo dovoljno za opis odnosa Ivana Pavla II. prema Majci Bo`joj. Od najranijeg djetinjstva, hodo~asnik Crnoj Gospi u ^enstohovu, za svoje je papinsko geslo izabrao »Totus tuus« - U svome je pontifikatu »Marijin Papa« veliku va`nost dao molitvi krunice, toliko da je dodao novo otajstvo - otajstvo svjetla »Sav tvoj« i u grb stavio »M« - Marija. »Totus tuus - sav Ma- Kalwaria Zebrzydowska, koje je oduvijek rijin. Ta formula nema samo pijetisti~ko, smatrao »osobitim«. Osobitim stoga {to »nabo`nja~ko« obilje`je, nije samo jed- nije »samo« marijansko, ve} je i duboko nostavan izraz pobo`nosti. Ona je ne{to kristocentri~no. Hodo~asnici koji dolaze vi{e. »Usmjerenje prema takvoj po- u sveti{te Kalwaria prvo prolaze »stazabo`nosti potvrdilo se u meni u razdoblju ma« koje su kri`ni put, na kojemu ~ovjek u kojemu sam, u tijeku Drugoga svjetskog svoje mjesto uz Krista nalazi po Mariji. rata, radio kao radnik u tvornici. U prvo Sve~ana marijanska procesija koja se tami se vrijeme ~inilo da se trebam malo mo odr`ava prije blagdana Uznesenja udaljiti od marijanske pobo`nosti iz izri~aj je vjere kr{}anskoga naroda u osodjetinjstva, a u prilog kristocentrizmu. bito sudioni{tvo Majke Bo`je u uskrsnuZahvaljuju}i svetome Luigiju de Mont- }u i slavi njezina Sina. fortu shvatio sam da je prava pobo`nost Na svoj poseban odnos prema Majci Majci Bo`joj upravo kristocentri~na, Bo`joj Ivan Pavao II. nije zaboravio ni u {tovi{e da je duboko ukorijenjena u Troj- jednome trenutku svoga pontifikata; pa stveno otajstvo Boga i u otajstva Utjelov- nije mogao zaboraviti niti u tijeku proslaljenja i Otkupljenja«, napisao je Papa u ve Svete godine 2000. Tada je, u nedjelju svojoj knjizi »Prije}i prag nade« objav- 8. listopada, ponovno cijeli svijet i Crkvu ljene 1994. godine. posvetio Mariji, pred kipom Majke Bo`je
44
gk-44-45.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
44
01. 04. 05, 14:50
to 13. svibnja 1999. darovao joj je i prsten kojega mu je dao kardinal Wyszynski prigodom njegova izbora za Papu 1978. godine. Tri godine kasnije, Ivan Pavao II. Majci Bo`joj je posvetio encikliku »Redemptoris mater« (25. o`ujka 1987). Tema enciklike je promatranje Majke Isusove u perspektivi Jubileja 2000. Podsje}aju}i na II. vatikanski koncil, Ivan Pavao II. uvijek je isticao svu va`nost koju je Majka Bo`ja imala kao »bo`anska posrednica«, posrednica izme|u Boga i ~ovjeka. Dok Koncil govori o Majci Bo`joj kao o onoj koja se pojavila prije Krista u povijesti spasenja, Ivan Pavao II. navodio je njezinu vjeru u objavu. »Bla`ena ona koja je povjerovala«, re}i }e, stavljaju}i je uz bok Abrahamu, Ivan Pavao II. ~asti kip Majke Bo`je Fatimske s kojom je bio posebno duhovno vezan praocu na{e vjere. Istodobno, isti~e i njeziFatimske, one koja je »maj~inskom ru- nu patnju pod kri`em; golemu patnju koju kom« skrenula hitac pi{tolja koji se sada je prihvatila u shva}anju Bo`jega nauma. nalazi u njezinoj kruni zajedno s 313 bi- Marija je temeljni lik na putu Crkve i u njezino ime mora se djelovati i na jedinsera i 2676 dragih kamena. No, nije to jedini dar koji je Sveti Otac stvu svih kr{}ana. Zbog svih tih motiva Ivan Pavao II. nadao Majci Bo`joj Fatimskoj. Na dan progla{enja bla`enima Jacinte i Francisca Mar- javio je Marijansku godinu koja je zapo-
Papa na hodo~a{}u »crnoj Gospi« u ^enstohovu
Glas Koncila
gk-44-45.p65
Papa pred kipom Gospe Lurdske
~ela 7. lipnja 2002, na Duhove. Jednako tako, proglasio je i Godinu krunice, potpisao Pismo o krunici 16. listopada 2002. na po~etku 25. obljetnice pontifikata. Ru`ariju je dodao i - svjetlosna otajstva. U kontekstu u kojemu je suvremeno dru{tvo izgubljeno i luta, obitelj rascjepkana, a svijet bio jo{ pred jednim (tada samo navije{tenim) ratom, Papa je »lansirao« molitvu krunice kao »oru`je« za mir i pomo} obitelji i cijelome dru{tvu, pozivaju}i sve da po|u u »Marijinu {kolu«, {kolu poslu{ne slu`benice Bo`je, pod ~ije ga je okrilje samo on vi{e puta stav-
Podsje}aju}i na II. vatikanski koncil, Ivan Pavao II. uvijek je isticao svu va`nost koju je Majka Bo`ja imala kao »bo`anska posrednica«, posrednica izme|u Boga i ~ovjeka. Dok Koncil govori o Majci Bo`joj kao o onoj koja se pojavila prije Krista u povijesti spasenja, Ivan Pavao II. navodio je njezinu vjeru u objavu. »Bla`ena ona koja je povjerovala«, re}i }e, stavljaju}i je uz bok Abrahamu, praocu na{e vjere. ljao »^inom posve}enja Bla`enoj Djevici Mariji«. U svim tegobama i bolestima koje su ga poga|ale - posebno kada se sve te`e nosio s bole{}u - dok se ~vrsto oslanjao na svoj pastirski kri`, Ivan Pavao II. ponavljao je, nekada i {apatom: »Totus tuus. Sav tvoj.« (rr)
Papa moli pred slikom Majke Bo`je u Castel Gandolfu
45
HVALA, IVANE PAVLE
45
01. 04. 05, 13:37
»DRUGO LICE« IVANA PAVLA II.
»Bio je velik jer je b Papa - teolog i filozof? Ni{ta posebno i neobi~no! Te dvije odrednice o bilo kojem poglavaru Katoli~ke Crkve u povijesti postale su uvrije`ene u javnosti, jer one, ve} zbog svojeg teolo{kog i dogmatskog utemeljenja, pripadaju samoj biti papinstva. To je ina~e, pu~ki re~eno, papino »pravo
lice«. Me|utim, papa - pjesnik, kajaka{, glumac, dramski pisac, skija{, planinar i tome slli~no? E, to ve} nije tako lagano pojmiti! Upravo je papa Ivan Pavao II. svojom osebujno{}u, talentima i energijom pokazivao kroz vlastita razli~ita `ivotna razdoblja to svoje »drugo lice«. Njime je tako|er postao blizak milijunima ljudi, posebice onima koji nikada nisu imali prigodu biti u njegovoj blizini. Njegovu blagost, zadivljenost, razumijevanje, ljubav, odanost, poniznost, zahvalnost i jo{ puno toga, mnogi su otkrivali ne samo u njegovim gestama i izgovorenim rije~ima nego i u pisanoj rije~i. Tako je doista bio bliz svakome ~ovjeku koji Karol Wojty³a dokle god su mu to obveze dopu{tale u`ivao je voziti bicikl u ovim trenucima ovozemaljskog rastanka ima potpuno pravo i s puno razloga uskliknuti: »Ivan Pavao II. bio je velik jer je bio jedan od nas!« Me|utim, sva se ta, samo na prvi pogled razli~ita podru~ja u njegovu `ivotu kojima je nastojao izre}i sebe moraju promatrati kao cjelina. Ona imaju zajedni~ku okosnicu, »koja se sastoji od poimanja ~ovjeka, ne samo i ne toliko u njegovoj zemaljskoj i Mladi Karol slobodno je vrijeme koristio za boravak u prirodi, ~esto na izletima s vremenitoj dimenziji prijateljima ve} i u - i to nadasve njegovu metafizi~kom podrijetlu te u njegovu eshatolo{kom cilju, sa slo`enom i zamr{enom dinamikom koja sve to u sebi sadr`i« - rekao je Giovanni Reale u predgovoru talijanskome izdanju glasovitoga »Rimskog triptiha«. Vrijedno je spomenuti barem nekoliko primjera o spomenutom Papinu »drugom licu« koje se i Sve}enik Wojty³a, strastveni kajaka{, upravljao je kajakom kad ga je primas sada, nakon njegove Wyszynski pozvao da mu obznani biskupsko imenovanje
46
gk-46-49.p65
Novi obzori u otajstvu rije~i Papa Ivan Pavao II. svoju sklonost prema filologiji i knji`evnosti opisao je u djelu »Dar i otajstvo« koje je napisao povodom 50. obljetnice sve}eni~kog zvanja. Prije nego se odlu~io za sve}eni{tvo upisao se na Filozofski fakultet Jagelonskog sveu~ili{ta u Poljskoj: »Gledom na studije, `elim istaknuti da je moj izbor poljske filologije bio motiviran jasnom naklono{}u prema knji`evnosti. Ipak, ve} za vrijeme prve godine, moju je pozornost privukao studij samog jezika. Prou~avali smo opisnu gramatiku modernoga poljskog jezika i ujedno povijesni razvoj jezika, s posebnim zanimanjem za njegovo staroslavensko podrijetlo. To me je uvelo u potpuno nove obzore, da ne ka`em u samo otajstvo rije~i.«
»Duboko mi se utisnulo u du{u« U djelu »Ustanite, hajdemo« otkrio je jo{ jednu `ivotnu sklonost: »Dok sam bio student polonistike, ~itao sam razne pisce. Prvo sam posegnuo za lijepom knji`ev-
Sva se, samo na prvi pogled razli~ita, podru~ja u `ivotu Ivana Pavla II. kojima je nastojao izre}i sebe moraju promatrati kao cjelina. Ona imaju zajedni~ku okosnicu koja se sastoji od poimanja ~ovjeka, ne samo i ne toliko u njegovoj zemaljskoj i vremenitoj dimenziji ve} i u - i to nadasve - njegovu metafizi~kom podrijetlu te u njegovu eshatolo{kom cilju, sa slo`enom i zamr{enom dinamikom koja sve to u sebi sadr`i. no{}u, posebno dramskom. ^itao sam Shakespearea, Moliérea i poljske pjesnike Norwida i Wyspiañskoga. I razumije se, Aleksandera Fredru. Moja je pak `arka `elja bila postati glumac, stupiti na pozornicu. ^esto sam razmi{ljao o likovima koje sam `elio glumiti...« Zato se sa skupinom studenata entuzijasta u Krakovu pridru`io Mieczys³avu Kotlarcyku, koji je osnovao »Kazali{te `ive rije~i«: »Bilo je to jednostavno kazali{te. Scenski i dekorativni dio bio je sveden na najmanju mogu}u mjeru. Djelatnost se u bitnom usredoto~ila na izgovaranje poetskog teksta. Recitiranja su
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
46
smrti, jo{ uvijek smije{i. Onako iskreno i blago.
01. 04. 05, 14:51
e bio jedan od nas!« Istina poput ulja na vodi Mnogima nije poznato da je svojedobno papa Ivan Pavao II. bio i prili~no uspje{an ne samo glumac nego i dramski pisac. U drami »Brat na{ega Boga«, posve}enoj poljskome svecu Adamu Chmielowskomu, zapravo redovniku Alberu, pojasnio je razloge bavljenja takvim pisanjem. Kao i u svim ostalim intelektualnim naporima, bio je strastveni tra`itelj i otkrivatelj Istine: »Mislim da sam doista tra`io. Tra`io sred tolikih istina. Ta te stvari mogu sazrijevati upravo i jedino na taj na~in. Filozofija... umjetnost... Istinom je to {to na kraju ispluta na povr{inu poput
S velikom lako}om sastavljao je »pjesni~ka« djela na temelju »teolo{kih« i »filozofskih« pojmova. To mnogim umjetnicima predstavlja veliki problem jer smatraju da su te dvije »djelatnosti« nespojive. Po njima filozofija stvara pojmove a pjesni{tvo izra`ava stanje duha. Dakako da je takvo poimanje pogre{no, {to najbolje pokazuje i pjesni{tvo Ivana Pavla II. jer, ako je filozof stvaratelj pojmova a pjesnik stvaratelj slika, onda ovaj drugi ba{ kao vizionar mo`e »vidjeti« i izraziti »slikama« ono {to filozof i teolog izra`avaju »pojmovima«. ulja na vodi. Na taj nam se na~in `ivot otkriva - polako, djelomi~no, ali neprestano. Osim toga ona je u nama, u svakome ~ovjeku. I ba{ tu po~inje komunicirati sa `ivotom. Nosimo je u sebi, ja~a je od na{e slabosti.«
^u|enje pred ljudskim bi}em
S izborom Karola Wojty³e za papu nije prestala njegova ljubav prema prirodi. Svoju sjedinjenost s prirodom posvjedo~io je redovitim {etnjama u Alpama
se odvijala pred uskom skupinom znanaca i uzvanika koji su pokazivali posebno zanimanje za knji`evnost te su, na neki na~in, bili 'po~etnici'. Bilo je nu`no ~uvati tajnu o tim kazali{nim susretima, u protivnom, izlagalo se opasnosti od te{kih kazna okupacijskih vlasti, ne isklju~uju}i odvo|enje u koncentracijske logore. Moram
Glas Koncila
gk-46-49.p65
priznati da mi se to kazali{no iskustvo duboko utisnulo u du{u, iako mi je u odre|enom trenutku postalo jasno da to zapravo nije bilo moje zvanje.« O tim je danima ostavio i kratak autobiografski zapis u »Daru i otajstvu«: »Sve je to pro{lo. Kasnije mi netko re~e: 'Nadaren si... Bio bi postao velik glumac da si ostao u kazali{tu.'«
Dakako, da je stalno znanstveno usavr{avanje bilo ne samo nu`nost nego i duboko nutarnja potreba i `elja mladog sve}enika Karola Wojty³e, pokazuje njegov boravak u Rimu odmah nakon sve}eni~kog re|enja, gdje je bio poslan usavr{iti studij. Njegovi su ga poglavari ve} vidjeli na mjestu profesora etike na krakovskom Teolo{kom fakultetu i na Katoli~kom sveu~ili{tu u Lublinu. Plod tog studija bio je doktorat o sv. Ivanu od Kri`a, a zatim i teza za slobodnu docenturu o Maxu Scheleru, to~nije, o doprinosu koji njegov eti~ki sustav fenomenolo{kog tipa mo`e dati oblikovanju moralne teologije. To je `ivot-
47
HVALA, IVANE PAVLE
47
01. 04. 05, 13:40
»DRUGO LICE« IVANA PAVLA II. no razdoblje kratko i jasno sa`eo: »Tom istra`ivala~kom radu doista mnogo dugujem.« Kasnije je napisao i veliko filozofsko djelo »Osoba i ~in«, koje je objavila »Libreria Editrice Vaticana«. Rasprava je to o ~ovjeku i njegovoj naravi u kojoj je dotaknuo staro poimanje filozofije kao ~u|enja, koje vu~e korijen jo{ od Platona i Aristotela. Papa to filozofsko ra|anje obja{njava: »Iz ~u|enja pred ljudskim bi}em koje ra|a - kao {to je poznato - prvi spoznajni poticaj. ^ini se da je takvo ~u|enje - koje nije divljenje, premda ima ne{to i od njega - na po~etku ove rasprave. ^u|enje kao funkcija intelekta o~ituje se u nizu pitanja, a zatim u nizu odgovora ili rje{enja. Na taj se na~in ne samo odvija proces razmi{ljanja o ~ovjeku nego se zadovoljava i stanovita zahtjevnost ljudskog `ivljenja. ^ovjek ne mo`e izgubiti njemu vlastito mjesto na svijetu koji je sam oblikovao.«
Postoji domovina Pjesni{tvo je privla~ilo Papu gotovo cijeloga `ivota. O tome je akademik Josip Bratuli}, u vezi s »Rimskim triptihom«, rekao: »Ne znam da li je neki papa u po-
U drami »Brat na{ega Boga«, posve}enoj poljskome svecu Adamu Chmielowskomu, zapravo redovniku Alberu, pojasnio je razloge bavljenja takvim pisanjem. Kao i u svim ostalim intelektualnim naporima, bio je strastveni tra`itelj i otkrivatelj Istine: »Mislim da sam doista tra`io. Tra`io sred tolikih istina. Ta te stvari mogu sazrijevati upravo i jedino na taj na~in. Filozofija... umjetnost... Istinom je to {to na kraju ispluta na povr{inu poput ulja na vodi. Na taj nam se na~in `ivot otkriva - polako, djelomi~no, ali neprestano.« vijesti pisao stihove, ali pjesme je pisao prije nego je postao papom, a pi{e ih i sada, papa Ivan Pavao II. Stoje}i zadivljen ljepotom prirode, sabran pred tajnom umjetni~kog djela, ili ponizan pred otajstvom ~ovjeka - papa iz dubine svoje du{e, iz srca prepunog osje}aja govori Bogu o ~ovjeku, i ~ovjeku o Bogu. O Bogu kao Ocu, o ~ovjeku kao osobi, najve}oj vrijednosti kojoj Bog poklanja ljubav, daju}u mu slobodu.« Zato je, vjerojatno, s tolikom lako}om sastavljao »pjesni~ka« djela na temelju
48
gk-46-49.p65
Papa Ivan Pavao II. valjda je bio prvi papa skija{ u povijesti
»Vratite se navrijeme za biskupsko re|enje!« Osim spomenutih »ozbiljnih« crta Papina »drugog lica«, postoje i one druge, koje pokazuju da se on volio odmarati, opu{tati, dru`iti u prirodi s prijateljima i znancima, pje{a~iti, planinariti, skijati, ukratko - diviti ljepotama Bo`jeg stvaranja... U prigodi 45. obljetnice biskupskog re|enja i 25. obljetnice papinstva u knjizi »Ustanite, hajdemo« napisao je uz mno{tvo pobudnih misli o biskupskoj slu`bi i puno toga zanimljivog, {to otkriva to njegovo »drugo lice«. U godini 1958. sa skupinom odu{evljenih kajaka{a nalazio se na odmoru u planinama Beskidima i na mazurskim jezerima. Kad je ve} do{ao u godine da ne mo`e voziti kajak ili skijati, Papa Zdzis³awu Heydelu, prijatelju i je redovito {etao u prirodi - {etao je meditiraju}i i meditiraju}i {etao vo|i puta, jednoga je dana rekao:
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
48
»teolo{kih« i »filozofskih« pojmova. To mnogim umjetnicima predstavlja veliki problem jer smatraju da su te dvije »djelatnosti« nespojive. Po njima filozofija stvara pojmove a pjesni{tvo izra`ava stanje duha. Dakako da je takvo poimanje pogre{no, {to najbolje pokazuje i pjesni{tvo Ivana Pavla II. jer, ako je filozof stvaratelj pojmova a pjesnik stvaratelj slika, onda ovaj drugi ba{ kao vizionar mo`e »vidjeti« i izraziti »slikama« ono {to filozof i teolog izra`avaju »pojmovima«. Potresan je i tako bremenit spjev u kojemu se o~ituje njegovo duboko pro`ivljeno pjesni{tvo daleko od bilo kakvog larpurlartizma, i koji je posvetio sv. Stanislavu, biskupu i mu~eniku: »Bio je ~ovjek u kojemu je moja zemlja uvidjela da je svezana s nebom. Bio je takav ~ovjek, bili su takvi ljudi... i stalno ih ima. Po njima zemlja vidi sebe u otajstvu novoga postojanja. Postoji domovina: u njoj je naime dom Oca, iz nje se ra|a. @elim opisati svoju Crkvu u ~ovjeku, kojemu je dano ime Stanislav.« Jedno od svjetskih, samim time i hrvatskih pjesni~kih razmatranja Ivana Pavla II. objavljeno je u ve} spomenutom poznatom »Rimskom triptihu«. Ona su, kako je to u predgovoru napisao zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, »nadahnuta iskustvom molitelja i molitvenoga hodo~a{}a na izvori{te koje objavljuju}i po~etak - upu}uje na cilj«.
01. 04. 05, 14:51
Osim enciklika i apostolskih pisama Ivan Pavao II. objavio je nekoliko knjiga u kojima intimno progovara o svojem `ivotu i vremenu u kojem je `ivio. ^itaju}i njegove knjige, tako|er bi se moglo re}i: »Bio je velik jer je bio jedan od nas.«
Ruah Duh Bo`ji lebdio je nad vodama
1. ^u|enje Obronak {umski silazi u ritmu bujica gorskih a taj mi ritam objavljuje Tebe, Predvje~na Rije~i. Kako je predivna {utnja Tvoja u svemu, ~ime se odasvud javlja. stvoreni svijet... {to zajedno s obronkom {umskim silazi u dolinu svakom njegovom padinom... sve {to sa sobom nosi srebrna kaskada bujice, koji se u ritmu s gore obru{ava no{en svojom vlastitom maticom... - no{en kamo? [to mi pripovijeda{, poto~e gorski? na kojem mjestu sa mnom sresti se ima{? sa mnom koji tako|er prolazim sli~no kao i ti... Zar sli~no kao i ti? (Dopusti mi ovdje zastati dopusti mi na pragu se zadr`ati, ovo je jedno od naj~istijih ~u|enja.) Bujica se ne ~udi dok se nadolje ru{i i {ume {ute}i silaze u ritmu bujice - ali ~ovjek se ~udi! Prag koji svijet u njemu prekora~uje, prag je ~u|enja. (Neko} je upravo tomu ~u|enju ime »Adam« dano.) Bio je osamljen s tim svojim ~u|enjem posred bi}a, koja se nisu ~udila - bilo im je dosta da postoje i da protje~u. ^ovjek je prolazio zajedno s njima na valu ~u|enja. ^ude}i se, stalno je izranjao iz toga vala koji ga je uzdizao, kao da govori svemu naokolo: »zaustavi se! - prisutan u meni ima{«»u meni je mjesto susreta s Predvje~nom Rije~ju« - »zaustavi se, ovo prola`enje ima smisao«»ima smisao... ima smisao... ima smisao!« Ivan Pavao II, Rimski triptih, I. Potok
Glas Koncila
gk-46-49.p65
»Kada sam u{ao u ured primasa kardinala Stefana Wyszyñskoga, priop}io mi je da me je Sveti Otac imenovao pomo}nim biskupom krakovskoga nadbiskupa... Kada napokon rekoh nadbiskupu da se `elim vratiti na Mazure k prijateljima koje sam bio ostavio i koji su kajacima plovili po rijeci £yni, odgovorio mi je: 'Mo`da vam to ipak sada vi{e ne dolikuje!' Prili~no `alostan zbog toga odgovora po|oh u crkvu franjevaca konventualaca gdje sam izmolio Kri`ni put... Vratih se potom nadbiskupu Baziaku te mu ponovih svoju molbu rekav{i. 'Preuzvi{eni, razumijem va{u zabrinutost. Ali vas ipak molim da mi dopustite po}i na Mazure!' Ovoga je puta odgovorio: 'Da, da, samo idite. Ali molim vas', dobacio je s osmijehom, 'vratite se navrijeme za biskupsko re|enje...' »Zdzis³awe, uskoro }u morati napustiti kajaka{tvo jer sam dobio poziv od Primasa (od smrti kardinala Augusta Hlonda godine 1948. primas je bio kardinal Stefan Wyszyñski) i moram mu se javiti.« Zanimljivo je tom prigodom njegovo i svjedo~anstvo koje govori o njegovu poimanju sve}eni{tva, tradicije, hijerarhije i dr.: »Znaju}i da se kod kardinala Primasa moram na}i za vrijeme plovidbe po £yni, namjerno sam u Var{avi kod poznanika ostavio sve~anu reverendu. Ne bi mi bilo lako po}i Primasu u reverendi koju sam sa sobom nosio na kajaka{ke plovidbe (uvijek sam, naime, sa sobom za izlete nosio reverendu i sveto ruho za slavlje svete
mise).« Slijedili su o~ekivani doga|aji: »Kada sam u{ao u ured primasa kardinala Stefana Wyszyñskoga, priop}io mi je da me je Sveti Otac imenovao pomo}nim biskupom krakovskoga nadbiskupa... Kada napokon rekoh nadbiskupu da se `elim vratiti na Mazure k prijateljima koje sam bio ostavio i koji su kajacima plovili po rijeci £yni, odgovorio mi je: 'Mo`da vam to ipak sada vi{e ne dolikuje!' Prili~no `alostan zbog toga odgovora po|oh u crkvu franjevaca konventualaca gdje sam izmolio Kri`ni put... Vratih se potom nadbiskupu Baziaku te mu ponovih svoju molbu rekav{i. 'Preuzvi{eni, razumijem va{u zabrinutost. Ali vas ipak molim da mi dopustite po}i na Mazure!' Ovoga je puta odgovorio: 'Da, da, samo idite. Ali molim vas', dobacio je s osmijehom, 'vratite se navrijeme za biskupsko re|enje...' Ipak sam, moram to priznati, imao puno prigoda uzeti veslo u ruke i prikupljati snagu po vodama mazurskih rijeka i jezera. Zapravo, sve tamo do 1978.« I dok je bio na odmoru, Papa se nije prestajao susretati s ljudima Stipan Bunjevac
49
HVALA, IVANE PAVLE
49
01. 04. 05, 13:41
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA
Ivan Pavao Veliki Umro je Ivan Pavao II. Papa Veliki. Jer, ako itko u novijoj povijesti zaslu`uje naslov »Veliki« - i ako je doista ve}i od nekih kojima je to povijest ili njihovi istomi{ljenici pripisali - onda je to jama~no poglavar Katoli~ke Crkve - Ivan Pavao II, za kojega se nitko u svijetu nikada nije ustezao re}i da je vrhovni moralni autoritet cijeloga svijeta, vjernika i nevjernika. Bilo je to tako kroz 26 godina, 5 mjeseci i 11 dana pontifikata, bit }e to bogatstvom svoje ba{tine za budu}e nara{taje.
Od Wadowica do Svetoga Petra Karol Jozef Wojty³a rodio se u Wadowicama, u Poljskoj, 18. svibnja 1920. Roditelji Karol i Emilia (r. Kaczorowska) prije njega, 1906, dobili su prvoga sina Edmunda, koji je bio lije~nik i umro mlad 1930. godine. U dobi od svega devet godina Karol je ostao bez majke i nastavio `ivjeti s ocem, s kojim je u ljeto 1938. preselio u Krakov. Iste godine na jesen po~inje studij poljske filologije na Filozofskom fakultetu Jagelonskog sveu~ili{ta. U vrijeme studija upisuje se u »Studio 38«, kazali{ni krug kojega je utemeljio Tadeusz Kudlinski. Godinu dana od po~etka rata upoznaje kroja~a Jana Tyranowskog, ~ovjeka duboke pobo`nosti, i po njegovu naputku ~ita djela sv. Ivana od Kri`a i sv. Terezije Avilske. Da izbjegne deportaciju i prisilni rad u njema~kome Tre}em Rajhu, 1940. po~inje raditi u kamenolomu. Godinu dana kasnije umire mu otac, Karol u ku}u prima obitelj Mieczy-
slawa Kotlarczyka, osniva~a kazali{ta `ive rije~i (Rapsodyczny). U prolje}e 1942. po~inje raditi u tvornici Solvay, a na jesen tajno studirati teologiju na Teolo{kom fakultetu Jagelonskog sveu~ili{ta. U o`ujku 1943. posljednji puta se pojavljuje na kazali{noj sceni, i interpretira glavni lik »Samuela Zborowskog« u re`iji Juliusza Slowackog. Kao bogoslov Krakovske nadbiskupije 18. sije~nja 1945. do~ekao je ulazak Crvene armije Ivan Pavao II. svoje krsno ime - Karol (Wojty³a) - dobio je po svom ocu u Krakov, 20. listopada kroja~u, od 1900. do~asniku u austrijskoj vojsci, a kasnije ~asniku u Poljskoj. 1946. zare|en je za Drugo mu je ime bilo Józef. Krstio ga je vojni kapelan o. Franciszek Zak 20. |akona a 1. studenoga lipnja. Zvali su ga i »Lolek« (ba{ kao u crti}u!), a rodio se u Wadowicama 18. svibnja 1920. Majka mu se zvala Emilia. Umrla je 1929. kad mu je bilo samo za sve}enika. Odlazi na devet godina. Ostao je s ocem i starijim bratom Edmundom, lije~nikom, koji studij u Rim, magistrira je isto umro rano - ve} 1932. godine, u dobi od 26 godina. i ve} 1948. doktorira iz Prvu pri~est Karol Józef je primio s devet godina, a krizmu s 18. U osnovnoj teologije. Vra}a se u je {koli i gimnaziji bio uvijek odlika{. Jako je volio recitacije i glumu u Poljsku, pastoralo radi {kolskome kazali{tu u Wadowicama. U Krakov se s ocem preselio u ljeto u vi{e `upa, me|u stu- 1938. kada je polo`io maturalni ispit, te se upisuje na Filozofski fakultet dentima i medicinskim Jagelonskog sveu~ili{ta. osobljem, te se priprema za sveu~ili{nu habilitaciju. Od 1953. fakultetu pri krakovskoj Bogosloviji, te na predaje katoli~ku socijalnu etiku na Teo- Katoli~kom sveu~ili{tu u Lublinu. Polo{kom fakultetu Jagelonskog sveu~ili{ta, mo}nim biskupom krakovskim imenovan kojega godinu dana kasnije dokidaju ko- je 4. srpnja 1958, a 30. prosinca 1963. pomunisti. Nastavlja predavati na Teolo{kom staje krakovski nadbiskup metropolit. Sudjeluje na zasjedanjima Drugoga vatikanskoga sabora, a papa Pavao VI. imenuje ga kardinalom 28. lipnja 1967. Kardinal Karol Wojty³a izabran je za papu 16. listopada 1978, uzima ime Ivan Pavao II, i 263. je nasljednik prvoga pape svetoga Petra i 264. poglavar Katoli~ke Crkve. Bio je prvi papa koji nije Talijan od 1522. i, sa 58 godina, najmla|i papa 20. stolje}a.
Ve} na prvoj godini studija poljske filologije upisuje se u »Studio 38«, kazali{ni krug koji je utemeljio Tadeusz Kudliñski. U prvoj godini njegova studija, 1. rujna 1939, po~inje II. svjetski rat. Kroja~a Jana Tyranowskog, ~ovjeka duboke duhovnosti, vezanoga uz karmeli}ane, upoznao je 1940. i on ga je uputio na ~itanje tekstova sv. Ivana od Kri`a i sv. Terezije Avilske. Iste te godine Karol po~inje raditi u kamenolomu Zakrzówek blizu Krakova. Tako je izbjegao deportaciju i prisilni rad u njema~kome Tre}em Rajhu. Otac Karol umro mu je 18. velja~e 1941, a mladi Karol u prolje}e 1942. preseljen je u kamenolom Solvay (gore lijevo). Ujedno na jesen po~inje tajno poha|ati Teolo{ki fakultet na Jagelonskom sveu~ili{tu (gore desno). Postaje bogoslov Krakovske nadbiskupije. Za |akona je zare|en 20. listopada, a za sve}enika 1. studenoga 1946. Zare|en je u nadbiskupovoj privatnoj kapeli. Dan kasnije slavi mladu misu u kripti sv. Leonarda u Wavelu. Samo dva tjedna kasnije odlazi na studij u Rim. Doktorom teologije postaje 1948. i vra}a se u Poljsku. Pastoralno je djelovao kao kapelan i bio profesor na Teolo{kom fakultetu, a 4. srpnja 1958. imenovan je pomo}nim biskupom Krakova. Sudjeluje u radu II. vatikanskoga koncila od 1962. godine, a 1963. imenovan je krakovskim nadbiskupom.
50
gk-50-63.p65
Tre}i Papin pohod Hrvatskoj na osobit na~in ubilje`en je u povijest njegova pontifikata: bilo je to stoto -
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
50
Svjetski putnik i putuju}i apostol: Od Dominikanske Republike do Hrvatske
03. 04. 05, 10:20
ki - ~ovjek s kri`em
Karol Wojty³a rodio se je 18. svibnja 1920. u Wadowicama. Na slici se vidi stranica Matice kr{tenih sa svim bilje{kama o njegovu kasnijem `ivotu u krilu Crkve - od prve pri~esti, preko potvrde, sve}eni~kog i biskupskog re|enja, kardinalata - pa do onih 17 sati 16. listopada 1978, kada je nakon dva dana konklava, izabran za 264. nasljednika sv. Petra. Kardinalom ga je kreirao papa Pavao VI. na Konzistoriju 28. lipnja 1967.
Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. U tih devet dana odr`ao je ~ak 76 govora i propovijedi. Najkra}e putovanje »izvan Italije« bio je pohod San Marinu, kamo je Papa do{ao 29. kolovoza 1982. i ostao samo pet sati. Na tim se putovanjima Sveti Otac vozio »svime i sva~ime«: letio je zrakoplovima i helikopterima, vozio se u papamobilu i u d`ipovima. No, nikada brodom! Sve do Hrvatske gdje je 5. lipnja 2003. od Omi{lja do Rijeke putovao katamaranom. Samo u Italiji posjetio je 259 mjesta na 143 putovanja, a u Rimu od 334 `upe pohodio je - 301. Od prosinca 2002. `upljani rimskih `upa dolazili su k njemu, u Vatikan, gdje ga je posjetilo 16 `upa, pa se ukupno susreo s vjernicima iz
spio, premda je `elio. Ponajprije u tom prekrasnom mozaiku nedostaju dvije »divovske dr`ave«: Rusija i Kina. Ali uspio je do}i u Svetu Zemlju i na Kubu. U Europi je pohodio 38, u Americi 29, u Africi 42, u Aziji 17 i Oceaniji 6 zemalja. Naj~e{}e je bio u rodnoj Poljskoj 8 puta. Nakon toga slijede Sjedinjene Ame- Oprostio je svome atentatoru, Tur~inu ri~ke Dr`ave sa 7, Ali Agci, kojega je i pohodio u zatvoru. Francuska sa 6 i [pa- Agca ga je poku{ao ubiti hicima iz na Trgu sv. Petra 13. svibnja njolska i Meksiko s 5 pi{tolja 1981. Papa je uvjeren da ga je od puta. Papa je na putu sigurne smrti spasila Majka Bo`ja proveo 543 dana i 55 Fatimska, kojoj se osobito molio. Te{ko minuta, te je 5,71 po- ranjen, samo 4 dana kasnije, Papa iz sto pontifikata proveo poliklinike »Gemelli«, povezan s Trgom u posjed uzima baziliku sv. izvan Italije; pre{ao je sv. Petra, molio je An|eosko pozd- Papa ravljenje na kojemu je rekao: »Molim za Ivana Lateranskog 1.162.615 kilometara. brata koji me pogodio, kojemu sam (rimsku katedralu) To je, otprilike, tri puta iskreno oprostio.« 12. studenoga 1978. razdaljina izme|u Zemlje i Mjeseca! Drugim »brojkama re- 317 `upa svoje biskupije. Na drugi pasto~eno«: Papa je 29,06 puta »okru`io« Zemlju. ralni pohod oti{ao je u svoju domovinu, U »rekorde« inozemnih pastoralnih poho- Poljsku, od 2. do 10. lipnja 1979. Na Trgu da ubrajaju se 13- pobjede u Var{avi 2. lipnja odr`ao je povijednevno u Aziji i Ocea- snu propovijed i rekao: »Bez Krista ne mo`e niji. Tako je 1986. godi- se razumjeti povijest poljske nacije«. ne Ivan Pavao II, od 18. Na tre}em pastoralnom putovanju od studenoga do 1. pro- 29. rujna do 8. listopada pohodio je Irsku, sinca pohodio Bangla- Ujedinjene narode i Sjedinjene Ameri~ke de{, Singapur, Otoke Dr`ave. Prvi je papa koji je govorio pred Fid`i, Novi Zeland, Au- Generalnom skup{tinom UN-a 2. listopada straliju i Sej{elske oto- 1979. Iste godine sti`e u pastoralni pohod ke. Isto toliko dana - katolicima i u ve}inskoj muslimanskoj samo ne{to manje sati zemlji - Turskoj - od 28. do 30. studenoga. - trajao je apostolski U sjedi{tu Ujedinjenih naroda u New pohod Urugvaju, ^ileu Yorku Ivan Pavao II, na Generalnom zai Argentini 1987. godi- sjedanju Skup{tine, odr`ao je govor i 5. line. I tre}e je putovanje stopada, u povodu 50. obljetnice osnutka bilo »rekordno«: u de- te organizacije. vet dana 1979. godine Peto pastoralno putovanje vodi ga na Ivan Pavao II. posjetio Crni kontinent, u Afriku: Zair, Republiku je Irsku i po prvi puta Kongo, Keniju, Ganu, Gornju Voltu (BurkiPapa u rimskoj `upi sv. Karla 8. velja~e 1981. susre}e vjernike »okruglo« - inozemno putovanje. Zbog 104 inozemna putovanja neki su ga prozvali »lete}i Papa«, a on je poput sv. Pavla bio stalno na putu. Hrvatskoj jo{ u ratu, za prvoga pohoda, pru`io je ohrabrenje da nam se srca otvore izgradnji mira (1994), na Mariji Bistrici bla`enim je proglasio kardinala Alojzija Stepinca (1998), a na tre}emu je bla`enom proglasio Mariju od Propetoga Isusa Petkovi} (2003). »Slika« je gotovo uvijek bila ista, a ipak tako razli~ita: Papa silazi stubama iz zrakoplova, kleca i ljubi tlo. To smo prvi put vidjeli 25. sije~nja 1979. u Dominikanskoj Republici. Tamo je zapo~ela Papina »Pavlova pustolovina« evangelizacije po svijetu. Iz Dominikanske Republike otputovao je u Meksiko i na Bahame. I nastavio, u svom stilu, iz zemlje u zemlju: i tamo gdje je katolika puno i gdje se Crkva tek budi; posjetio je i ugledne me|unarodne institucije poput Ujedinjenih naroda i Europskog parlamenta, ali i zemlje koje su uobi~ajeno »na rubovima« medijskoga interesa na{ega svijeta. Sveti je Otac barem jednom pohodio 129 zemalja, a izvan Italije je bio u ~ak 205 zemalja. To zapravo zna~i - cijeli svijet! Odr`ao je ~ak 2382 govora. U neke zemlje nikada nije do-
Glas Koncila
gk-50-63.p65
51
HVALA, IVANE PAVLE
51
03. 04. 05, 10:20
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA na Faso) i Bjelokosnu Obalu od 2. do 12. svibnja 1980. U tijeku {estoga pastoralnog pohoda Francuskoj od 30. svibnja do 2. lipnja, u pari{kom sjedi{tu Uneska 2. lipnja dr`i govor. Od 30. lipnja do 12. srpnja na sedmom je pastoralnom pohodu Brazilu. Vidljivo je da Papa `eli dospjeti »svuda«: upravo u one dijelove svijeta koji nisu u sredi{tu medijskoga interesa, kako bi upozorio na sve mogu}e probleme na{ega svijeta. U Sarajevu je Papa na apostolskom putovanju boravio 12. i 13. travnja 1997. i ohrabrio katolike da budu svjedoci vjere u svakodnevnom `ivotu. Rumunjska je prva zemlja s ve}inskim pravoslavnim stanovni{tvom koju je pohodio Sveti Otac od 7. do 9. svibnja 1999. U Bukure{tu se 8. svibnja susreo s patrijarhom Rumunjske Pravoslavne Crkve Teoctistom, a na kraju susreta potpisana je Zajedni~ka izjava za mir na Kosovu.
Papa, sve}enik i crkveni u~itelj Napisao je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo, 19 motuproprija i vi{e knjiga. Bla`enima je na 147 slavlja proglasio 1338 osoba sveta `ivota, svetima na 51 proslavi 482 nova sveca. Ivan Pavao II. proglasio je bla`enim i jednoga Roma: prvoga Roma uzdignutog na ~ast oltara. To je Ceferino Gimenez Malla, mu~enik iz [panjolske 1936. Sveti Otac bla`enim ga je proglasio 4. svibnja 1997. Prvi bla`enik, mu~enik i `rtva komunizma koji je uzdignut na ~ast oltara bio je bugarski biskup Eugenij Bossilkov. Bla`enim ga je Papa proglasio 15. o`ujka 1998. Dvadesetoga listopada 2001. Prvo progla{enje bla`enima jednoga bra~nog para u
ISUS KRIST »Isus je Mesija svake epohe, pa i ove obe}avaju}e u zoru dvijetisu}ite godine; on je ^ovjek nade, ^ovjek sto`er ~ovje~anstva« (5. svibnja 1979).
Velika Britanija: slavlje u Londonu (svibanj 1982)
Na svakome je pastoralnom pohodu u inozemstvu Ivan Pavao II. pokleknuo i poljubio tlo zemlje koju je posje}ivao
novijoj povijesti. Bili su to rimski supru`nici Luigi Beltrame Quattrochi i Maria Corsini. Prvu encikliku nazvao je »Redemptor hominis« (Otkupitelj ~ovjeka) i objavio
Glavnim rumunjskim gradom odjekivalo je: »Unitade, unitade!« Tim su poklikom pravoslavni vjernici izra`avali `elju za ujedinjenjem svih kr{}ana. Kako se tada morao dobro osje}ati Ivan Pavao II. - papa ekumenizma, koji je sve pozvao da promisle ulogu i novi na~in obna{anja Petrove slu`be
Ivan Pavao II. potpisuje posinodsku pobudnicu »Crkva u Europi«
Svake godine na Veliki petak Ivan Pavao II. predmolio je Kri`ni put na Koloseju, nose}i osobno raspelo
52
gk-50-63.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
52
15. o`ujka 1979. Oduvijek osjetljiv na radni~ka pitanja, Papa je vi{e enciklika posvetio ~ovjekovu radu, a prvu te vrste objavljenu 14. rujna 1981. naslovio je »Radom ~ovjek«. U @enevi je, u tijeku svojega 14. apostolskog putovanja, 15. lipnja 1982, odr`ao govor na 68. zasjedanju Me|unarodne konferencije o radu. Kako je uvijek o{tro kritizirao komunizam, jednako tako kritizirao je ekscese liberalizma i kapitalizma, ponavljaju}i uvijek da je ~ovjek iznad gospodarstva i zarade.
03. 04. 05, 10:20
Na Veliki petak, 4. travnja 1980, kao prvi papa u podne odlazi u baziliku sv. Petra i ispovijeda vi{e vjernika. Tu praksu nikada, pa ni u te{koj bolesti, nije `elio zanemarivati. U ispovjedaonici se redovito zadr`avao oko sat vremena. Kao »pastoralac« redovito je i kr{tavao: tako je, kao papa, krstio ukupno 1501 novokr{tenika 814 odraslih i 687 djece. Djecu je uobi~ajeno krstio u Sikstinskoj kapeli u sije~nju svake godine, Sveti Otac u ispovjedaonici u bazilici Papa komunikator znao je s medijima i u Vatikan za glasnogovornika doveo Joaquina a odrasle na sve~anoj sv. Petra na Veliki petak Navarra Vallsa misi Velike subote, na Papa i umjetnost, nikada prekinuti od»Ljubav Kristova« - naslov je pisma koje uskrsnom bdjenju. Zanimljivo je da je jedno dijete krstio u ljetnikovcu Castel Gan- nos. Potvrdio ga je Pismom umjetnicima je uputio Crkvi u Kini 6. sije~nja 1982, a za dolfo 11. kolovoza 1979, a najvi{e odraslih objavljenim 23. travnja 1999. kineske vjernike slu`io je misu u bazilici sv. u Kamerunu (oko 100), u Japanu 77, te u Petra 21. o`ujka iste godine. U tijeku pohoPapa, europski Istok i komunizam da Filipinima, 14. sije~nja s Radija Veritas u Koreji 72. Vi{e od 17 milijuna hodo~asnika - to~no u svijetu Manili, Ivan Pavao II. ~ita Poruku kineskim 17.675.800 vjernika - do{lo je u Rim, na katolicima. Kada je 1. listopada 2000. u VaIvan Pavao II. prvi put spominje ono {to njegovih 1165 op}ih audijencija. Samo u tikanu bla`enima proglasio 123 osobe, tijeku Velikoga jubileja 2000. godine u Rim se doga|a u Poljskoj - »Solidarnost« i rad- me|u njima bilo je ~ak 120 Kineza. ni~ki prosvjed - 20. kolovoza 1980. Izaslanje do{lo 8 milijuna hodo~asnika. Lomili su se i polako se jo{ lome okovi Na devet je konzistorija kreirao 231 kar- stvo Nezavisnoga autonomnog poljskog komunisti~kih vlasti po svijetu. Tako je 24. sindikata na ~elu s Lechom Walesom pridinala; jednoga je zadr`ao »in pectore«. Na studenoga 1990. red do{ao i na Vijetnam: mio je 15. sije~nja 1981. u Vatikanu. 44 sve~ane mise zaredio je 321 biskupa.
MIR »U ~ovjekovu srcu odlu~uje se sudbina mira i, s njime, sama budu}nost ljudskoga roda na ovome na{em planetu. Stoga je potrebno i istodobno je nu`no da se svatko zauzme u obnovi vlastitoga srca onom dubokom i obnoviteljskom promjenom koju kr{}anska vjera ozna~ava pojmom 'obra}enje'« (1. sije~nja 1984).
Japan: u molitvi u »Vrtu mira« u Hiroshimi (velja~a 1981)
Papa sa {panjolskim kraljem Juanom Carlosom i kraljicom Helenom
Glas Koncila
gk-50-63.p65
53
HVALA, IVANE PAVLE
53
03. 04. 05, 10:21
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA
Ivan Pavao II. primio je 1996. godine u Vatikanu i makovce koje je don Luka Depolo poveo na nagradno putovanje u Rim
OPRO[TENJE »Moramo ispovjediti i zatra`iti opro{tenje za brojne grijehe kojima smo se okaljali mi kr{}ani u mislima, rije~ima i djelima, i preko mlake ravnodu{nosti pred nepravdom« (10. rujna 1983)
Senegal: u »Ku}i robova« na otoku Gorée (velja~a 1992)
prvi put toga su dana svi vijetnamski biskupi smjeli do}i u pohod apostolskim pragovima - ad limina apostolorum - u Vatikan, gdje ih je otvorena srca i s velikom rado{}u ugostio Ivan Pavao II.
gk-50-63.p65
Papa s rimskim rabinom Toaffom u sinagogi 13. travnja 1986.
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
54
Dugo godina glavni suradnik pape Ivana Pavla II. i stru~njak za »Ostpolitik« bio je kardinal dr`avni tajnik Agostino Casaroli. Njegovo povla~enje iz slu`be Sveti Otac je prihvatio 1. prosinca 1990, imenuju}i dr-
Rimski Kolosej 7. svibnja 2000. bio je mjesto ekumenske molitve za mu~enike - svjedoke vjere u XX. stolje}u
Papa Ivan Pavao II. s iranskim predsjednikom Hatamijem u o`ujku 1999.
54
Fidel Castro i Ivan Pavao II. na Kubi 27. sije~nja 1998.
01. 04. 05, 14:53
`avnim protajnikom mons. Angela Sodana, dana{njega dr`avnog tajnika Svete Stolice.
Papa, svjetski dr`avnici i »okrunjene glave« Ivana Pavla II. slu`beno je posjetilo 38 predsjednika dr`ava, a u audijenciju je primio jo{ njih 738 predsjednika dr`ava i 246 predsjednika vlada. Prvi predsjednik kojega je Ivan Pavao II. primio u Vatikanu bio je portugalski predsjednik Antonio Ramalho Eanes 16. svibnja 1980, a ubrzo zatim primio je i ameri~koga predsjednika Jimmyja Cartera 21. lipnja iste godine. Me|u predsjednicima koji su do{li te godine u Vatikan bio je i predsjednik Predsjedni{tva tada{nje Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije Cvijetin Mijatovi}. Talijanskoga predsjednika i uvjerenog antifa{ista Sandra Mehmet Ali Agca ranio je Papu 13. svibnja 1981.
prosinca 1981, cijeli je svijet pozvao da moli za Poljsku gdje je uvedeno izvanredno stanje. Ronald Reagan i Mihael Gorba~ov dobili su osobne poruke pape Ivana Pavla II. za susret na vrhu u @enevi 17. studenoga 1985. Bio je jo{ jedan znak nenametljive Papine `elje da dva velika svjetska dr`avnika oti|u korak dalje u pregovorima oko razoru`anja u svijetu, osobito glede nuklearnoga naoru`anja. Diplomatski odnosi izme|u Svete Stolice i Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava uspostavljeni su 10. sije~nja 1984, a sam se Papa zalagao za uspostavu tih odnosa. Danas, zahvaljuju}i ponajvi{e njemu i vatikanskoj vje{toj diplomaciji, Sveta Stolica ima uspo-
stavljene diplomatske odnose s velikim brojem zemalja na svijetu na razini veleposlanika pri Svetoj Stolici i apostolskih nuncija. Mihael Gorba~ov, predsjednik Vrhovnoga Sovjeta SSSR-a, u slu`beni je posjet papi Ivanu Pavlu II. do{ao 1. prosinca 1989. Treba li re}i da je ve} ra~unao na potpunu Papinu potporu njegovim planovima za »perestrojku«? Samo nekoliko mjeseci kasnije, 15. o`ujka 1990, Sovjetski Savez i Sveta Stolica razmijenit }e slu`bene predstavnike na razini osobnoga apostolskoga nuncija i izvanrednog veleposlanika sovjetske vlade. Pismo poglavarima dr`ava cijeloga svijeta i generalnom tajniku Ujedinjenih naroda u povodu Me|unarodne konferencije o stanovni{tvu i razvoju, odr`anoj u Kairu od 5. do 13. rujna 1994, Ivan Pavao II. uputio je 19. o`ujka 1994. Ivan Pavao II. govorio je 13. studenoga 1996. na otvaranju Svjetskoga susreta o prehrani kojega je u Rimu organizirao FAO. Kubanskoga predsjednika Fidela Castra Ruza papa Ivan Pavao II. u Vatikanu je primio 18. studenoga 1996. Zapo~elo je odle|ivanje odnosa s komunisti~kom Kubom, kamo }e Papa u apostolski pohod oti}i od
SOLIDARNOST »Solidarnost nam poma`e da 'drugoga' vidimo... kao sebi 'sli~noga', kao 'pomo}', kao onoga kojega trebamo u~initi sudionikom, na istoj razini s nama, gozbe `ivota, na koju sve ljude jednako poziva Bog« (20. prosinca 1987). Mole}i za mir Papa je ~esto pu{tao bijele golubice mira
Pertinija Papa je susreo u Castelporzianu 19. listopada 1982. Slu`bene posjete izmijenili su 1984. godine: Pertini je u Vatikan do{ao 21. svibnja, a Papa je na Kvirinal oti{ao 2. lipnja 1984. Prvi kraljevi koji su mu do{li u dr`avni~ki posjet bili su britanska kraljica Elizabeta II. i princ Filip 17. listopada 1981. I nekada{nji talijanski kraljevi iz obitelji Savoja, ~im im je talijanski Parlament dopustio povratak u Italiju, odmah su 2003. oti{li na audijenciju k Ivanu Pavlu II. Slobodno se mo`e re}i da nema nijednoga va`noga svjetskoga dr`avnika kojega Ivan Pavao II. nije primio u Vatikanu. Predsjednicima SAD-a, SSSR-a, Velike Britanije i Francuske, te predsjedniku Generalne skup{tine Organizacije ujedinjenih naroda Papa {alje izaslanstva Papinske akademije za znanost sa zada}om da im pojasne znanstveni dokument koji su pripremili o posljedicama eventualne upotrebe nuklearnoga naoru`anja u Europi i u svijetu 12. prosinca 1981. Dan kasnije, 13.
Glas Koncila
gk-50-63.p65
Vatikan: poljubac stopala u liturgiji Velikoga ~etvrtka u bazilici sv. Petra (o`ujka 1983)
55
HVALA, IVANE PAVLE
55
01. 04. 05, 13:54
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA Ono {to je dugo `elio i pripremao Ivan Pavao II. je i ostvario: oti{ao je u pohod sinagogi u Rimu, 13. travnja 1986, i tako postao prvi papa u povijesti koji je u{ao u `idovsku bogomolju. Tamo ga je do~ekao nadrabin Elio Toaff koji ga je zagrlio, a Papa je `idove nazvao »starijom bra}om« kr{}ana. U znak prisje}anja na Shoah, na holokaust, u Vatikanu je 7. travnja 1994, u nazo~nosti Svetoga Oca i rimskoga nadrabina Elia Toaffa odr`an koncert. Papa }e 12. o`ujka 1998. objaviti dokument »Sje}amo se: razmi{ljanje o [oahu«, te uputiti pismo predsjedniku Povjerenstva za odnose sa `idovstvom. Iste te godine Ivan Pavao II. u Asizu, na Svjetskome molitvenom danu za mir, 27. listopada 1986. okuplja sve poglavare ve-
EKUMENIZAM
Papa Ivan Pavao II. u posjetu talijanskom parlamentu na Montecitoriju
21. do 26. sije~nja 1998. Castro ga je primio u svojoj Pala~i revolucije 22. sije~nja. Jasera Arafata, predsjednika Palestinske oslobodila~ke organizacije i palestinske uprave, Papa je prvi put primio 19. prosinca 1996, a izraelskoga premijera Benjamina Netanyahua 3. velja~e 1997. Iranskoga predsjednika Seyyeda Mohammada Hatamija papa Ivan Pavao II. primio je 11. o`ujka 1999. Za{titnikom politi~ara Papa je proglasio sv. Tomu Morusa 31. listopada 2000, a zajedno s politi~arima iz cijeloga svijeta proslavio je i Jubilej politi~ara i parlamentaraca 4. i 5. studenoga 2000. u tijeku Svete Godine.
Papa, ekumenizam i me|uvjerski dijalog Podjela kr{}ana velik je skandal pred cijelim svijetom, isticao je uvijek Papa. Otvorenost prema drugim kr{}anskim Crkvama i religijama, u duhu Drugoga vatikanskoga koncila, svjedo~io je posvuda. Potvrdio ju je i pismom u povodu 500. obljetnice smrti Martina Luthera 5. studeno-
Obitelj je imala posebno mjesto u srcu Ivana Pavla II.
56
gk-50-63.p65
ga 1983, a 11. prosinca susreo se i s evangeli~ko-luteranskom zajednicom grada Rima. Zajedno s primasom Anglikanske Crkve Robertom Runciejem potpisuje zajedni~ku izjavu 2. listopada 1989, u tijeku posjeta nadbiskupa canterburyjskoga Vatikanu od 29. rujna. S carigradskim ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. potpisao je zajedni~ku deklaraciju 27. lipnja 1995, u tijeku pohoda Bartolomeja I. Svetome Ocu i Rimskoj Crkvi. Encikliku »Da budu jedno« o ekumenskom nastojanju Papa je objavio 30. svibnja 1995. Na putu ekumenizma i pribli`avanja kr{}anskih Crkava od 3. do 7. prosinca 1987. pohodio ga je u Vatikanu ekumenski carigradski patrijarh Dimitrios s kojim je potpisao zajedni~ku izjavu. Ekumensko slavlje i sje}anje na sve svjedoke vjere 20. stolje}a na sve vjernike ubijene »uime« nacizma, fa{izma, komunizma i drugih ideologija proslavljeno je na rimskom Koloseumu, mjestu-simbolu kr{}anskih mu~enika iz prvog stolje}a kr{}anstva 7. svibnja 2000. U »Vrtu mira« u Hiroshimi, u Japanu, Ivan Pavao II. molio je u velja~i 1981.
Njema~ka: ekumenski susret u katedrali u Augsburgu (svibanj 1987)
Papa na jednom od »odlazaka« iz »tre}eg Vatikana« - rimske bolnice Gemelli
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
56
»U prigodi Velikoga jubileja moramo nastojati pred Kristom se pojaviti, ako ne potpuno ujedinjeni, barem bli`i, manje podijeljeni i `eljniji cjelovitoga jedinstva koje je htio Krist« (25. sije~nja 1996).
01. 04. 05, 14:53
MAJKA BO@JA
Papa, vjernik i velik ~ovjek
»U Mariji se potpuno ostvaruje evan|elje... Ona je prva kr{}anka, navje{taj po Kristu svome Sinu, punina bla`enstava, savr{ena slika Isusova u~enika« (8. o`ujka 1983).
@rtvom atentata Ivan Pavao II. bio je u 17,19 sati 13. svibnja 1981. na Trgu sv. Petra u Rimu. Na njega je iz neposredne blizine pucao mladi Tur~in Ali Agca. Te{ko ranjeni papa operiran je {est sati u klinici »Gemelli«, ispred koje je za njegov `ivot molilo na tisu}e vjernika. Svoje ozdravljenje Ivan Pavao II. pripisuje za{titi Majke Bo`je Fatimske, koja se na taj dan slavi u Katoli~koj Crkvi, a za posljednjega pohoda Fatimi okrunio ju je krunom u kojoj se nalazi i jedan od metaka kojima je bio pogo|en. Samo pet dana nakon atentata, 17. svibnja 1981, Papa iz »Gemellija« preko radijske veze moli s vjernicima na Trgu sv. Petra. »Molim za brata koji me je pogodio, kojemu sam iskreno oprostio« - rekao je tada Papa. Sveti Otac odlazi u pohod rimskome zatvoru Rebbibia 27. prosinca 1983. i osobno se susre}e sa svojim atentatorom Ali Agcom. Papa je osobno 13. lipnja 2000. izrazio svoje zadovoljstvo zbog pomilovanja Alija Agce, kojega je pomilovao talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi, te je ekstradiran na slu`enje zatvorske kazne u Tursku.
Papa, prorok i hodo~asnik mira Ivan Pavao II. prihvatio je zamolbu vlada Argentine i ^ilea da Sveta Stolica posre-
^ile: slavlje u Santiagu (travanj 1987)
likih vjerskih religija. Pokazao je na taj na~in svu va`nost doprinosa raznih vjerskih zajednica svjetskome miru. Po drugi je put u Asizu okupio svjetske religijske poglavare 24. sije~nja 2002. Ako je Papa u posjetu }eliji o. M. Kolbea u Auschwitzu 7. kolovoza 1979. bio prvi papa u sinagogi, jednako je tako prvi papa u kada je u{ao u najve}u d`amiji. Dogodilo se to u tijeku njegova d`amiju na svijetu. En- Papa Ivan Pavao II. na hodo~a{}u u Svetoj Zemlji u bazilici Ro|enja Isusova pohoda Damasku, u Siriji, 2000. godine, tuzijazam cijeloga, ve}inom muslimanskoga sirijskog duje u rje{avanju sukoba izme|u tih dviju naroda pratio je cijelo hodo~a{}e zemalja 24. sije~nja 1979. Istoga dana u aupape Ivana Pavla II. koji je stigao u dijenciju je primio sovjetskoga ministra Damask, grad obra}enja sv. Pavla, vanjskih poslova Andreja Gromika. Misu »za mir i pravdu« (pro pace et iusti5. svibnja 2001. No, ono {to je osotia servanda), za mir izme|u Argentine i bito odjeknulo u javnosti bio je PaVelike Britanije zbog rata na Falklandskim pin pohod d`amiji Omayyadi 6. liotocima (Maledivi) Ivan Pavao II. slu`io je pnja. Ivan Pavao II. tako je postao 22. svibnja 1982. u bazilici sv. Petra, {est prvi papa u povijesti koji je u{ao u dana prije nego {to je krenuo na svoje 12. d`amiju, gdje je u {utnji molio na apostolsko putovanje - upravo u Veliku Brigrobu sv. Ivana Krstitelja, a potom taniju - od 28. svibnja do 2. lipnja 1982. U je u svom govoru izvan d`amije anglikanskoj katedrali u Canterburyju, na istaknuo da i muslimani i kr{}ani kraju ekumenskog slavlja, s nadbiskupom imaju svoja mjesta za molitvu, koja canterburyjskim Robertom Runcijem potsu im poput oaza u kojima susre}u pisao je zajedni~ku izjavu. Ubrzo po povraBoga milosrdnoga na putu prema tku iz Velike Britanije, ve} 10. lipnja, odlaPapa s metropolitom Athanasiosom i nadbiskupom kenterberijvje~nom `ivotu. zi na svoje 13. apostolsko putovanje u Rio skim Careyem otvara Sveta vrata sv. Pavla 18. sije~nja 2000.
Glas Koncila
gk-50-63.p65
57
HVALA, IVANE PAVLE
57
01. 04. 05, 13:55
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA de Janeiro i u Argentinu, gdje }e ostati tri dana, kako bi osobno pridonio smirivanju prilika oko Falklandskih otoka. Novi sna`ni apel za mir u Libanonu Papa je uputio 15. rujna 1982, nakon ubojstva izabranog predsjednika Bechira Gemayela. Istoga dana u audijenciju je u Vatikanu primio palestinskoga vo|u Yassera Arafata. Na molitvi Angelusa 15. kolovoza 1989. Papa isti~e da osobno `eli po}i u Libanon ~im bude mogu}e, 7. rujna upu}uje apel svim muslimanima za Libanon, a istoga dana upu}uje i apostolsko pismo svim biskupima Katoli~ke Crkve o prilikama u Libanonu i saziva Svjetski molitveni dan za mir u Libanonu. U apostolski pohod Libanonu, u Bejrut, Ivan Pavao II. otputovao je 10. i 11. svibnja 1997, na zavr{nu proslavu Posebnoga zasjedanja za Libanon Biskup-
MOLITVA »Molitva nas osloba|a egoizma, isklju~ivanja i osamljenosti. Ona nas otvara otajstvu zajedni{tva s Bogom i s drugima« (2. lipnja 1989).
Francuska: u samostanu karmeli}anki u Arsu (listopad 1986)
Papa internetom {alje apostolsku poruku Oceaniji
1990, u svojoj bo`i}noj poruci. Dvadeset dana kasnije, 15. sije~nja 1991, uputio je pisma predsjedniku SAD-a Georgeu Bushu i ira~kom predsjedniku Saddamu Husseinu, kako bi sprije~io Zaljevski rat. Na sastanak u Vatikan 4. i 5. o`ujka 1991. pozvao je predstavnike Biskupskih konferencija najizravnije uklju~enih u Zaljevski rat. Da bi sprije~io ameri~ki napad na Irak 2004. Ivan Pavao II. slao je predsjedniku Georgu Bushu kardinala Pija Laghija, a Saddamu Husseinu kardinala Rogera Etchegaraya. Ameri~ka vojna ma{inerija nije poslu{ala Papin glas i okupirala je Irak, no Ivan Pavao II. svaku je prigodu koristio da ponovno
upozori da je svaki rat »pustolovina bez povratka«. Dramati~an apel »za mir na Balkanu« Ivan Pavao II. uputio je na molitvi Angelusa 22. kolovoza 1992, a 9. i 10. sije~nja 1993. u Asizu je odr`an posebni molitveni susret za mir u Europi i osobito na Balkanu. U bazilici sv. Petra u Vatikanu 23. sije~nja 1994. slavio je misu za mir na Balkanu. Prije prvoga apostolskog pohoda Hrvatskoj od 10. do 11. rujna 1994, kada je posjetio Zagreb, Ivan Pavao II. u Castel Gandolfu slavio je misu za Bosnu i Hercegovinu 8. rujna, nakon {to je odgo|en njegov put u Sarajevo.
ske sinode. Na kraju susreta s mladima u bazilici »Na{e Gospe Libanonske« u Harissi 10. svibnja potpisao je apostolsku pobudnicu »Nova nada za Libanon«. I sam svjedok velikoga zla Drugoga svjetskog rata, 27. kolovoza 1989. papa Ivan Pavao II. uputio je apostolsko pismo u povodu 50. obljetnice njezinoga krvavog po~etka. [est godina kasnije, 8. svibnja 1995, napisao je poruku u povodu 50. obljetnice njegovog zavr{etka, a 11. lipnja u bazilici sv. Petra slu`ena je sve~ana misa za sve `rtve rata i »da rata vi{e ne bude«. Ponovno »rat i mir«! Na mir je Ivan Pavao II. pozvao 26. kolovoza 1990, ~im je do~uo vijest da je Irak zauzeo Kuvajt, u Perzijskome zaljevu. »Rat je pustolovina bez povratka!« uzviknuo je Kri` sv. Marcela - simbol molitve Ivan Pavao II. njegovao je osobitu pobo`nost prema Majci Bo`joj Sveti Otac 25. prosinca za opro{tenje grijeha Crkve
58
gk-50-63.p65
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
58
01. 04. 05, 14:54
Rat na Kosovu. 1. travnja 1999. Papa u Beograd {alje posebno izaslanstvo, predvo|eno nadbiskupom Jeanom Louisom Tauranom. Tajnik za odnose s dr`avama nosi osobnu poruku Svetoga Oca predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Milo{evi}u, a 18. travnja {alje poruku i moskovskom patrijarhu Alekseju II. koji je krenuo prema Beogradu. Na dan atentata u New Yorku, 11. rujna 2001, Papa je na Trgu sv. Petra pozvao sve vjernike da ne plje{}u! Nakon atentata i u tijeku rata u Afganistanu 18. studenoga na Angelusu je pozvao katolike po cijelome svijetu na dan molitve i posta za mir 14. prosinca 2001, a predstavnike svih velikih svjetskih religija na Svjetski molitveni dan za mir u svijetu u Asizu 24. sije~nja 2002. »Cives Romanus«, gra|anin Rima, Ivan Pavao II. postao je 31. listopada 2002. Opet kao prvi papa u povijesti. Talijanskom se parlamentu obratio govorom 14. studenoga 2002. na Montecitoriju.
Karol Wojty³a izabran je za Papu 16. listopada 1978. - prvo obra}anje vjernicima
Papa na misi posve}uje biskupe 6. sije~nja 1979.
Na Brdu kri`eva u Litvi, mjestu simbolu mu~eni{tva koje su podnijeli katolici u nekada{njem SSSR-u (rujan 1993)
KRUNICA »Krunica je moja najdra`a molitva. Divna molitva u svojoj jednostavnosti i svojoj dubini... Na{e srce mo`e u desetkama krunice sa`eti sve ~injenice koje ~ine `ivot« (29. listopada 1978).
Belgija: molitva krunice u katedrali u Brusselu (lipanj 1995)
Glas Koncila
gk-50-63.p65
Dan molitve i posta za mir, nadasve na Bliskom istoku, po `elji Ivana Pavla II. odr`an je 5. o`ujka 2003, na Pepelnicu. Tih se tjedana Sveti Otac susreo s brojnim svjetskim dr`avnicima kako bi sprije~io rat u Iraku. Njegovi su posebni izaslanici kardinal Roger Etchegaray i kardinal Pio Laghi oti{li u Irak i u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. SAD su ipak pokrenule rat protiv Iraka, »preventivni rat« koji je Sveta Stolica osudila i nikada nije prihvatila kao mogu}e rje{enje suprotstavljanja me|u dr`avama. Pet je puta cijeli svijet pozivao na post za mir. Prvi put u Asizu 27. listopada 1986, na Svjetskome molitvenom danu za mir; drugi put - opet u Asizu - u prigodi Posebnoga molitvenog susreta za mir u Europi, osobito na Balkanu 9. sije~nja 1993; za mir u Bosni 21. sije~nja 1994; za stabilni mir, utemeljen na pravdi, 14. prosinca 2001, te na kraju na Pepelnicu 5. o`ujka 2003. za mir, posebno na Bliskome istoku.
59
HVALA, IVANE PAVLE
59
01. 04. 05, 13:56
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA
Papa nikada nije sakrivao svoje osje}aje (lipanj 2003)
Bijele golubice mira na hodo~a{}u u Jordan (o`ujak 2003)
Papa, ujedinjenje i jedinstvo Europe Europskim je narodima Papa, koji se uvijek zalagao za europsko ujedinjenje, poruku poslao 9. studenoga 1982. iz katedrale u Santiago de Composteli, u [panjolskoj, sa svoga 16. apostolskog putovanja od 31. listopada do 9. studenoga u povodu proslave 400. obljetnice smrti sv. Terezije Avilske. Enciklika Slavorum apostoli - Slavenski apostoli - posve}ena je slavenskim apostolima i za{titnicima Europe sv. ]irilu i Metodu, a objavljena je 2. lipnja 1985. Europske je institucije u Strasbourgu Ivan Pavao II. pohodio na svome 40. pastoralnom putovanju od 8. do 11. listopada 1988. Godina 1992. zapo~ela je s dvije zna~ajne odluke Svete Stolice: 1. sije~nja Sveta
Stolica priznala je Rusku Federaciju, a 13. sije~nja, gotovo »vuku}i za sobom« druge dr`ave, i Hrvatsku i Sloveniju. Nepuni mjesec kasnije, 8. velja~e, Sveta Stolica uspostavlja diplomatske odnose sa Hrvatskom, Slovenijom i Ukrajinom.
Papa i obitelj
Sveti Otac s nekada{njim »top-modelom« Antonellom Mocciom, koja je postala redovnica
PATNJA »Poziv je to da se ljubi vi{e: to je otajstveni poziv na sudjelovanje u beskona~noj ljubavi Bo`joj prema ~ovje~anstvu, one ljubavi koja je Boga dovela do utjelovljenja i do umiranja pribijenoga ~avlima na kri`u« (23. svibnja 1987).
Italija: u bolnici u Vicenzi, s bolesnom djevoj~icom (rujan 1991)
60
gk-50-63.p65
Papa, patnja, bolesni i stariji Bol i patnju, kao i stara~ku nemo}, Ivan Pavao II. uvijek je prihva}ao otvoreno i s povjerenjem u volju Bo`ju. Puno je puta, nakon atentata, podvrgnut operacijama, a o kr{}anskome shva}anju i o smislu ljudske patnje objavio je apostolsko pismo »Salvifici doloris« 11. velja~e 1984. Pismo starijim osobama papa je napisao i objavio 26. listopada 1999. Bolesni i nemo}ni uvijek su mu bili na srcu. Na pastoralnim pohodima u Italiji i izvan Italije redovito je posje}ivao bolesnike. Na apostolskim putovanjima u Indiji je oti{ao u bolnicu za gubavce vi{e puta, a u povijest svakako ulazi i njegov susret s oboljelima od AIDS-a u San Franciscu, u bolnici »Mission Dolores Basilica« 17. rujna 1987, te zagrljaj malome oboljelom Brendanu. Ivan Pavao II. nikada nije tajio svoje bolesti i svoju fizi~ku nemo}. Tako je 12. srpnja 1992, na molitvi Angelusa, vjernicima najavio da }e poslije podne oti}i u polikliniku »Gemelli«. Pozvao ih je na molitvu za sebe, a tri je dana kasnije - 15. srpnja - podvrgnut operativom zahvatu, kojim mu je
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
60
»Obitelj - put Crkve i naroda« - bilo je geslo tre}ega Papina pohoda Hrvatskoj. Sam Papa u sredi{te svojega nauka uvijek je stavljao obitelj, kojoj je posvetio i »Povelju prava obitelji« objavljenu 24. studenoga 1983. Svjetska godina obitelji otvorena je 26. prosinca 1993, a 2. velja~e 1994. uputio je Pismo obiteljima u kojima jo{ jednom tuma~i svu va`nost obitelji temeljene na braku osoba razli~itog spola, va`nost obiteljskoga zajedni{tva i ljubavi za dru{tvo i Crkvu.
01. 04. 05, 14:54
HODO^A[]E »Cijeli kr{}anski `ivot je kao veliko hodo~a{}e prema ku}i O~evoj, ~iju bezuvjetnu ljubav otkrivamo svakoga dana za svako ljudsko stvorenje... To hodo~a{}e uklju~uje nutrinu osobe {ire}i se potom na vjerni~ku zajednicu da bi doprlo do cijeloga ~ovje~anstva« (10. studenoga 1994).
Na Areopagu u Ateni Papa s pravoslavnim nadbiskupom Christodoulosom (2001)
odstranjen dobro}udni tumor crijeva. Iz »Gemellija« je Papa pu{ten 26. srpnja 1992. Kada je slu~ajno pao poslije audijencije 11. studenoga 1993. u »Gemelliju« mu je imobilizirano desno rame. Povez je strpljivo nosio mjesec dana. Drugi puta pao je nave~er 28. travnja 1994, a dan kasnije u »Gemelliju« mu je operiran kuk i stavljena artroproteza. U bolnici je ostao do 27. svibnja 1994. Operaciji slijepoga crijeva podvrgnut je 8. listopada 1996, a iz bolnice iza{ao 15. listopada. Pred kraj `ivota, Papa je ponovno - dva puta zaredom - zavr{io u »Gemelliju«, tom »tre}em Vatikanu«, kako ga je sam nazvao u {ali: gripa, ote`ano disanje, te na drugoj hospitalizaciji traheotomija - nisu sprije~ili Papu da vjernike pozdravlja s prozora bolni~ke sobe na 10. katu.
Papa i mladi Nikada nitko u povijesti nije okupio oko sebe toliko mladih kao Ivan Pavao II. Na Svjetskome danu mladih 2000. godine, od 15. do 20. kolovoza, na velikome prostoru na Tor Vergati u Rimu, okupilo se vi{e od dva milijuna mladih iz cijeloga svijeta i sa svih kontinenta. Bio je to najve}i skup u povijesti Katoli~ke Crkve i svijeta. Nije bilo te rock, pop ili gluma~ke zvijezde, nije bilo toga politi~ara niti te svjetske snage koja je mogla okupiti toliko ljudi - osobito mladih - oko sebe kao Ivan Pavao II. Mnogi se ~ude kako to da se toliko mladih - bez incidenata! - mo`e uop}e okupiti na jednome mjestu! Mo`da je tajna kri` kojega im je povjerio Papa, a od 2000. i lik Majke Bo`je Spasa rimskoga naroda, koji »hodo~asti« cijelim svijetom i pod kojim se mladi okupljaju. A Ivan Pavao II. po~eo ih je oko sebe u znaku kri`a okupljati 1985, kada je u Rimu 30. i 31. o`ujka proslavljen prvi Svjetski dan mladih. Uslijedili su potom, me|u ostalim, Buenos Aires 1987, Santiago de Compostela 19. kolovoza 1989, ^en-
Glas Koncila
gk-50-63.p65
stohova 13. kolovoza 1991, Denver 16. kolovoza 1993, Manila 11. sije~nja 1995, Pariz 21. kolovoza 1997. Posljednji susret bio je u Torontu 23. lipnja 2002, gdje je Papa najavio i novo veliko okupljanje: Köln 2005. Papa Ivan Pavao II. i Majka Terezija, s kojom se vi{e puta susreo, bili su novi »mitovi«, »legende« mladih izme|u 12. i 24. godine u Italiji. Mladi su kod njih najvi{e cijenili nesebi~nost, hrabrost i iskustvo. Ranije je »zvijezda« mladih Talijana bio kubanski revolucionar Che Guevara i indijski pacifist Mahatma Gandhi. Pjeva~ice i pjeva~i, nogometa{i i drugi sporta{i... ovaj put nisu (tako) dobro pro{li.
jao, prvi put odlazi u Dolomite (Lorenzago di Cadore), na odmor 8. srpnja i ostaje do 14. srpnja. Postat }e uobi~ajena praksa da dio godi{njega odmora provodi na padinama Val D'Aoste, na talijanskome sjeveru, dok radni odmor provodi u ljetnikovcu Castel Gandolfo.
Papa i Poljska
Papa i dostojanstvo `ene
Nije jednostavno bilo biti papom Poljakom u odnosu na svoju domovinu, no nije bilo jednostavno ni poljskim komunisti~kim vlastodr{cima koji ga nisu mogli zaobilaziti, od izbora za Papu pogotovo. Tako je u audijenciju Ivanu Pavlu II. u Vatikan 13. sije~nja 1987. do{ao i predsjednik Dr`avnoga vije}a Narodne Republike Poljske Wojciech Jaruzelski. Sveta Stolica i Poljska diplomatske }e odnose ponovno uspostaviti 17. srpnja 1989. Novi poljski predsjednik Lech Walesa Papu je slu`beno posjetio 5. velja~e 1991.
Nijedan papa nije toliko insistirao i govorio o dostojanstvu `ene, o njezinom ispravnom vrednovanju i mjestu u obitelji i
[panjolska: Svjetski dan mladih u Santiagu de Composteli (kolovoz 1989)
Papa sporta{ Papa sporta{ i ljubitelj planina, osobito poljskih Tatra na Papa je ~esto svjetske politi~are pozivao na o~uvanje mira u svijetu: susret s kojima je ~esto ski- Billom Clintonom u Denveru 1993.
61
HVALA, IVANE PAVLE
61
01. 04. 05, 13:57
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA sporazuma o nekim temeljnim na~elima koja ure|uju odnose izme|u Svete Stolice i Izraela 30. prosinca 1993. Diplomatske odnose dvije }e dr`ave uspostaviti 15. lipnja 1994. Po~etak »radnih kontakata« izme|u Svete Stolice i Organizacije za palestinsko oslobo|enje (OLP) bio je 25. listopada 1994. Papa se s biskupima iz Svete Zemlje susreo i 13. prosinca 2001, a na tom se susretu raspravljalo i o miru i o budu}nosti kr{}ana na Bliskom istoku. Molitveni dan za mir u Svetoj Zemlji, u tijeku opsade bazilike Isusova Ro|enja, proslavljen je 7. travnja 2002. Sveti Otac telefonom je razgovarao s franjevcima zato~enima u bazilici 15. travnja, zahvaljuju}i na njihovom svjedo~enju, a 1. svibnja u posebnu je misiju u Jeruzalem po{ao kardinal Roger Etchegaray.
OKOLI[ »U odnosu na vidljivu prirodu podvrgnuti samo ne samo biolo{kim zakonima ve} i moralnima, koji se ne mogu neka`njeno prekr{iti«. (30. prosinca 1987).
Papa i ljudski `ivot
Re|enje jednoga sve}enika iz Tanzanije (1990)
dru{tvu, stavljaju}i za uzor svima Majku Bo`ju, osobito u apostolskom pismu »Mulieris dignitatem« objavljenom 30. rujna 1988. U povodu Svjetske godine `ene 1995, Ivan Pavao II. objavio je 10. srpnja Pismo `enama. Sveta Stolica sudjeluje sa svojim izaslanstvom - kojemu je prvi put u povijesti na ~elu jedna `ena, Mary Ann Glandon, na IV. svjetskoj konferenciji UN-a o `eni u Pekingu od 4. od 15. rujna 1995.
Papa, vjera i znanost Vjera i znanost, vjera i razum idu skupa i nema razloga za suprotstavljanje. »Vjera tra`i razum«, teolo{ki je postulat kojega se ~vrsto dr`ao Ivan Pavao II. Kako bi razrije{io neka povijesna pitanja i prijepore »sukobljavanja« vjere i znanosti Ivan Pavao II. na audijenciji za ~lanove Papinske akademije za znanost 31. listopada 1992. primio je zaklju~ke o »slu~aju Galileja Galileija«. Sam je Papa uspostavio zajedni~ko »Povjerenstvo za prou~avanje ptolomejsko-kopernikanske kontroverzije« 3. srpnja 1981. kako bi »odgovorilo na o~ekivanja svijeta znanosti i kulture u odnosu na slu~aj Galileja Galileija«. Encikliku o odnosu vjere i razuma »Fides et ratio« Ivan Pavao II. objavio je 15. listopada 1998.
Ljudski je `ivot svet i nedodirljiv. Svaki ~ovjek ima pravo na ro|enje, na `ivot od za~e}a do naravne smrti, isticao je u svakoj prigodi Ivan Pavao II. Poba~aj je zlo i grijeh, temeljno je ljudsko pravo na `ivot. »Evan|elje `ivota« enciklika je koja odra`ava taj njegov nepokolebljivi stav i nauk Katoli~ke Crkve, a objavljena je 30. o`ujka 1995. U njoj Papa osu|uje zakone koji dopu{taju poba~aj i poziva vjernike na gra|anski neposluh. Ne poba~aju, ne smrtnoj kazni, ne eutanaziji, ne zloupotrebi ljudskih embrija - jasna su moralna i socijalna na~ela koja zastupa Papa u suvremenim raspravama. ^ovjek ne smije »stati« na mjesto Boga.
Papa i Veliki jubilej Nakon trogodi{nje intenzivne priprave, Ivan Pavao II. otvara Sveta vrata na bazilici sv. Petra 24. prosinca 1999, ~ime po~inje niz proslava Velikoga jubileja 2000. godine kr{}anstva. Uslijedila su otvaranja Svetih vrata na ostalim rimskim bazilikama - sv. Ivana Lateranskoga (25. prosinca 1999), sv. Marije Velike 1. sije~nja 2000, te sv. Pavla izvan zidina 18. sije~nja, s velikim ekumenskim bogoslu`jem s predstavnicima ostalih Crkava i vjerskih zajednica.Krenuti u Svetu
Italija: odmor u Valle d'Aosta (srpanj 1991)
Zemlju i stopama svetoga Pavla - bila je Papina `elja za Veliki jubilej 2000. Premda nije mogao u Ur Kaldejski, u dana{njem Iraku, u pradomovinu Abrahama, praoca na{e vjere, Ivan Pavao II. ve} je 24. velja~e promatrao s planine Sinaja, gdje je boravio od 24. do 26. velja~e 2000. Nakon toga, odlazi na hodo~a{}e u Svetu Zemlju od 20. do 26. o`ujka. U sje}anju su svima slike Papine molitve u bazilici Isusova ro|enja u Betlehemu, te polaganje molitve u otvor na Zidu pla~a u Jeruzalemu. Na jubilejskom hodo~a{}u u Gr~koj, Siriji i na Malti Papa je boravio od 4. do 9. svibnja 2001. U tijeku proslave Velikoga jubileja 15. lipnja 2000. u Vatikanu je ru~ao zajedno sa
Papa i Sveta Zemlja Sveta Zemlja. Zemlja triju monoteisti~kih religija - `idovstva, kr{}anstva i islama. Mir u Svetoj Zemlji, gdje je ro|en Isus Krist, bio je bolna rana u du{i Ivana Pavla II. Apeli, diplomatske intervencije i pothvati, pozivi na mirno rje{enje izraelsko-palestinskoga sukoba, insistiranje na pravu Palestinaca na vlastitu dr`avu samo su neke od tema kojima se Papa vra}ao u tijeku cijeloga pontifikata. Dobre odnose izme|u Izraela i Svete Stolice potvrdilo je i potpisivanje
62
gk-50-63.p65
U otvor u Zidu pla~a u Jeruzalemu Papa je polo`io svoju molitvu (26. o`ujka 2000)
Glas Koncila
HVALA, IVANE PAVLE
62
01. 04. 05, 14:55
siromasima i besku}nicima grada Rima, koji su bili pozvani na jubilej. Solidarnost sa siroma{nima ovoga svijeta, potreba pravednije raspodjele dobara zemlje, po{tena i svima prihvatljiva globalizacija, pomo} zemljama u razvoju - bili su stalna tema njegovih propovijedi i nagovora. »Moramo priznati i zatra`iti oprost zbog mnogo grijeha kojima su se okaljali kr{}ani u mislima, rije~ima i djelima, i preko nepokretne ravnodu{nosti pred nepravdom«, rekao je 10. rujna 1983. Jo{ je ja~e to ponovio na prvu korizmenu nedjelju 12. o`ujka 2000. godine, kada je zatra`io opro{tenje za sve grijehe koje su sinovi i k}eri Katoli~ke Crkve u~inili u tijeku povijesti. U tijeku Velikoga jubileja Vje~ni grad pohodilo je 25 milijuna hodo~asnika, a 8.515.088 sudjelovalo je na susretima s Papom. Odr`ano je 3400 slavlja, na otvaranju Svetih vrata bilo je 1.400.000 vjernika, 300.000 na Jubileju radnika, 200.000 na Jubileju obitelji i 100.000 na Jubileju poljoprivrednika. Prema procjenama, milijardu i 700 tisu}a ljudi u svijetu medijski je pratilo slav-
Papa se {ali sa {e{irom na glavi
stoga {to je Ivan Pavao II. u apostolski pohod Fatimi oti{ao i 12. i 13. svibnja 2000, u Svetoj godini. Tamo je bla`enima proglasio male pastire, vidioce Francisca i Jacintu Marto, a kardinal Angelo Sodano najavio objavljivanje tre}ega dijela fatimske tajne. Vi{e je puta Papa povjeravao svijet Majci Bo`joj, a posljednji je put zajedno s biskupima iz cijeloga svijeta ponovio »^in posvete Presvetoj Mariji« na Jubileju biskupa proslavljenom 8. listopada 2000. u Rimu.
Papa i suvremena sredstva komuniciranja
Italija: u `eljezari Ilva u Tarantu (listopad 1989)
Veliki komunikator od prvoga dana svojega pontifikata. Svoju posinodsku pobudnicu »Crkva u Oceaniji« Ivan Pavao II koji izvrsno koristi suvremena komunikacijska sredstva u evangelizacijske svrhe poslao je elektroni~kom po{tom svim biskupijama u Oceaniji 22. studenoga 2001. A za kraj pontifikata svim je odgovornima u medijima iz Vatikana uputio apostolsko pismo »Brzi razvoj«. Rafael Rimi}
^e{ka Republika: susret s mladima u Olomoucu (svibanj 1995)
lja iz Vatikana, a 62 nacionalne televizije prenosile su Papinu polno}ku i otvaranje Svetih vrata 25. prosinca. Borba protiv gladi u svijetu bila je jo{ jedna velika tema cijele Svete godine 2000. Ivan Pavao II, osjetljiv na pitanje siroma{nih zemalja, otvoreno se zalagao za poni{tenje inozemnoga duga zemljama Tre}ega svijeta, u ~emu su ga neke dr`ave i poslu{ale.
Papa i Majka Bo`ja Papa i Marija, Majka Bo`ja. Papa i Fatima. Neraskidive veze vjernosti. Ne ~udi Hvala, Ivane Pavle Posebno izdanje Glasa Koncila. Cijena 10 kn. Izdava~: Nadbiskupski duhovni stol - Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8, direktor: Nedjeljko Pintari}, glavni urednik: Ivan Mikleni}, grafi~ka priprava: Glas Koncila, Ante Javor, @eljko Filetin, Dragica [anti}, Danijel Lon~ar. Fotografije: Arhiv Glasa Koncila, Arturo Mari (L’Osservatore romano), Siciliani/SIR, Grzegorz Galazka, A. Bujak, Nedjeljko Pintari}, Thomas Krstulovi}, Goran Vrani}, Zvonimir Atleti}, Nikola Predovi}, Mihael Sokol, Arhiv Korazym. Tisak: Tiskara Zagreb d.o.o., Zagreb Radni~ka cesta 210.
Glas Koncila
gk-50-63.p65
Povijesni pohod Ivana Pavla II. rimskoj sinagogi 1986.
63
HVALA, IVANE PAVLE
63
01. 04. 05, 13:58
IVAN PAVAO II. OD WADOWICA DO VATIKANA
Ponosan na svoju domovinu
Poljski predsjednik Aleksandar Kwasniewski pozdravlja sunarodnjaka Papu u Krakovu 2002. godine
Ivan Pavao II. uvijek je, s osobitim ponosom, u vrijeme svoga pontifikata pokazivao da pripada plemenitom i ~asnom poljskom narodu. Upravo je preko Poljske zapo~eo svoju borbu s komunizmom, a njegova mu je domovina bila i primjer kako Europa mo`e i mora disati s oba plu}na krila, isto~nim i zapadnim. Nema pravoga ~ovjekoljublja, bez istinskoga domoljublja, isticao je protiv svih nacionalizama, tuma~e}i pravi smisao privr`enosti domovini. I kao Papa nastavio je pisati na poljskom, a polj-
ski je postao i slu`beni jezik Svete Stolice na koji su se prevodili njegovi govori i svi va`ni dokumenti. Svoje je sunarodnjake osobito ipak razveselio Papa - pjeva~. Naime, na Badnjak 2001, u Poljskoj je uz dnevne novine »Gazeta Wygorcza« objavljen CD s pjesmom koju je davne 1981. otpjevao papa Wojty³a. CD je objavljen u vi{e od 1,6 milijuna primjeraka, i na tom se nosa~u zvuka nalazi tradicionalna bo`i}na pjesma iz planinskog podru~ja Tatra »Moj maleni, maleni«.
Ivan Pavao II. na svim pohodima domovini rado je susretao djecu budu}nost Poljske
Gk-64.p65
64
Papa moli u sveti{tu Bo`anskoga milosr|a 2002. godine
01. 04. 05, 14:00
Prvi slu`beni pohod Poljskoj - Papa u Krakovu 17. kolovoza 1979.
U njoj je rije~ o ro|enju djeteta Isusa, a Sveti Otac ju je otpjevao na poljskom narje~ju toga kraja kada su te iste godine u Vatikan do{li poljski hodo~asnici. »Moj maleni, maleni« najdra`a je bo`i}na pjesma Ivana Pavla II - rekli su tada izdava~i, dodaju}i da joj je Sveti Otac »nadopisao« jo{ tri kitice. Snimka je bila slu~ajno prona|ena u arhivima katoli~kog radija »Plus« iz Lublina. (ml)
Na posljednjem pohodu domovini Poljskoj 2002. Ivan Pavao II. pali svije}e za grob roditelja i brata