Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

Pavao brajša

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

95,00 kn www.glas-koncila.hr

Pavao Brajša (Zagreb, 1933), psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je neurologiju i psihijatriju i doktorirao iz područja obiteljske psihijatrije. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao psihijatar u Varaždinu, gdje i sada živi. Kao znanstveni suradnik predaje na studijima u Zagrebu, Mariboru, Varaždinu, Ljubljani i Grazu.

Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj. Radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta. Vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji. Dosad je napisao četrdesetak knjiga.

ISBN 978-953-241-518-6

U vremenima u kojima je suvremeni čovjek više nego ikada pozvan u svom osobnom razvoju i samoodgoju postići što viši stupanj svoje ljudske zrelosti ili postati žrtva različitih sve sofisticiranijih manipulacija dragocjena su sva sredstva koja mu u tom smišljenom naporu ***pomažu. Vođeno upravo tom idejom i željom za takvim služenjem čitateljima uredništvo Glasa Koncila angažiralo je proslavljenoga hrvatskoga psihijatra, psihoterapeuta i komunikologa dr. Pavla Brajšu da u autorskim kratkim tekstovima sa stranica katoličkoga tjednika nudi štivo koje može postati pravi poticaj, izazov i pomoć čitatelju ne samo da spozna stupanj svoje osobne ljudske zrelosti, nego i da se odluči da raste i napreduje u svojoj zrelosti, u odnosu prema sebi samomu, u odnosu prema drugim ljudima i posebno u odnosu prema svojoj sposobnosti za istinsku ljubav.

Ivan Miklenić

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

Pavao brajša

Pavao brajša

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

¤

Pav ao B r ajš a P O GL ED U SEBE, S VOJE ODNOSE I S VOJU L JUB AV

Pavao Brajša, Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav Glas Koncila, Zagreb, 2016.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Uporišta. Knjiga 8 Urednik: Ivan Miklenić Lektura: Irena Šupuković Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Priprema za tisak: Glas Koncila Tisak: Zrinski d.d., Čakovec Tiskano u studenom 2016.

ISBN 978-953-241-518-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000946806.

Pavao brajša

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

¤

pogled u sebe

Sadržaj 1. POGLED U SEBE......................................................................................... 11 Slika o sebi..................................................................................................... 13 Idealni, iskrivljeni i realni »ja«.......................................................................14 Kako se izbjegava stvarni uvid u sebe..........................................................15 Potiskivana i negirana stvarnost..................................................................16 Bježanje od svojih problema........................................................................ 17 Zamjena težih problema lakšima.................................................................18 Naše sjene......................................................................................................19 Sjene kod drugih.......................................................................................... 20 Sjene u našim odnosima............................................................................... 21 Mišljenje i osjećaji određuju ponašanje.......................................................22 Reflektiranje..................................................................................................23 Umorni, uživaoci i uporni tragači sebe i sreće............................................ 24 Volja i ljubav...................................................................................................25 Uspješan i neuspješan čovjek...................................................................... 26 Obostrano dobitničko razmišljanje..............................................................27 Pozitivno mišljenje i djelovanje................................................................... 28 Pozitivna mišljenja o sebi i drugima............................................................ 29 Pozitivno i negativno misleći ljudi............................................................... 30 Rad na sebi.................................................................................................... 31 Dobar i mudar čovjek................................................................................... 32 Odgovornost je i na nama, a ne samo na drugima..................................... 33 Budi ono što jesi........................................................................................... 34 Druga strana medalje.................................................................................. 35 Radoholičar i perfekcionist.......................................................................... 36 Lažni i stvarni autoritet................................................................................ 37 Mišljenje, emocije i vanjska stvarnost......................................................... 38 »Treba« stanja i »jest« stanja........................................................................ 39 Bezuvjetna sreća..........................................................................................40 Osjećaj vlastite vrijednosti............................................................................41 Put do sreće.................................................................................................. 42 Ključ i preduvjeti sreće................................................................................. 43 Istina i sreća su u čovjeku............................................................................44 Neutješljiva dosada...................................................................................... 45 Život u zajedničkoj slobodi..........................................................................46 Moralna inteligencija.................................................................................... 47 Moralno ponašanje......................................................................................48 Načela moralnoga ponašanja...................................................................... 49

s voje odnose i s voju l jub av

Predgovor....................................................................................................... 9

5

Pav ao B r ajš a Bez poznavanja sebe ne znamo kako djelujemo na druge........................ 50 Svakodnevne laži........................................................................................... 51 Pesimisti, optimisti, depresivni i laž............................................................ 52 U svijetu bjesomučnoga ubrzanja............................................................... 53 Životni standard i kvaliteta života............................................................... 54 Život je nagrada............................................................................................ 55 Ljubav........................................................................................................... 56 Razvoj ljubavi................................................................................................ 57 »Individualizam« 21. stoljeća........................................................................ 58 Usmjerenost na sebe................................................................................... 59 Ljudi današnjice............................................................................................60 Individualistička maska.................................................................................61 Insceniranje svojega »ja«............................................................................. 62 Samozavaravanje......................................................................................... 63 Samospoznaja..............................................................................................64 Mijenjanje sebe............................................................................................ 65 Odgovornost i kontrola...............................................................................66 Iluzionistički model stvarnosti.................................................................... 67 Životna umijeća............................................................................................68 Interpretacija sebe i naše stvarnosti..........................................................69 Tjeskoba i strah............................................................................................ 70 Život osobe u njezinim je rukama................................................................71 Pozornost prema sebi...................................................................................72 Upoznaj samoga sebe.................................................................................. 73 Oblikovanje i svladavanje sebe.................................................................... 74 Povjerenje u sebe i prijateljstvo s drugima................................................. 75 Ljubav prema samomu sebi......................................................................... 76 Upravljanje samim sobom........................................................................... 77 Oblikovanje osjećaja i samoga sebe............................................................ 78 Umijeće šutnje i prijateljstva sa samim sobom.......................................... 79 Život bez iluzija.............................................................................................80 Umijeće rezignacije.......................................................................................81 Sreća kao životno umijeće........................................................................... 82 Prevladavanje neuspjeha............................................................................. 83 Emocionalni poraz.......................................................................................84 Prevladavanje kriza...................................................................................... 85 Brinuti se za sebe.........................................................................................86 Zatvaranje očiju............................................................................................ 87 Prema promjeni............................................................................................88 Zablude.........................................................................................................89 Duhovna inteligencija..................................................................................90 Perfekcionizam.............................................................................................91 Filozofija ljubavi............................................................................................ 92

6

pogled u sebe

s voje odnose i s voju l jub av

2. Pogled u svoje odnose................................................................... 93 Dobri smo ako se dopunjujemo s boljima................................................... 95 Čovjek po naravi treba druge......................................................................96 Ne može se ne biti u odnosu....................................................................... 97 Čovjek bez drugoga ne može biti ono što jest...........................................98 U odnosu se izmjenjuju pozicije subjekta i objekta....................................99 Trajanje odnosa.......................................................................................... 100 Dugotrajne odnose treba njegovati........................................................... 101 Druge u odnosu treba razumjeti, a ne osuđivati....................................... 102 Odnosi s drugima čine čovjeka sretnim.....................................................103 Samo povezani s drugima možemo preživjeti..........................................104 Svatko može poboljšati odnose s drugima................................................105 Odnos prema odnosu................................................................................ 106 Važan je odnos s Bogom, sa samim sobom i s drugima............................107 Nije moguća indiferentnost prema drugima.............................................108 I mi smo problem, a ne samo drugi............................................................109 Partneri u odnosu nisu jedno nego dvoje.................................................. 110 Kolonijalizacija u odnosu............................................................................. 111 Ne postoje recepti ponašanja u odnosima.................................................112 Odnos u kojem se izmjenjuju suprotnosti živi i traje..................................113 Naizmjeničnost pozicije subjekta i objekta u odnosu............................... 114 Međuljudski odnosi......................................................................................115 Tko sam? Kakav sam? S kim sam?............................................................... 116 Odnos je izvor sreće ili nesreće...................................................................117 U odnosima biti naizmjenično i djeca i odrasli........................................... 118 Osjećaj jednake vrijednosti i podsvjesno u odnosu.................................. 119 3. Pogled u svoju ljubav....................................................................121 Ljubavi je potrebna i volja........................................................................... 123 Ljubav staviti u središte odnosa.................................................................124 U braku su oboje odgovorni za sve što se događa.................................... 125 Obostrano stvarno viđenje osnova je ljubavi u braku..............................126 Ljubav do starosti........................................................................................ 127 Ljubav prema drugomu i prema sebi......................................................... 128 Zaljubljenost je kratkoga trajanja............................................................... 129 Kako razvijati i očuvati ljubav.....................................................................130 Međusobno vezivanje i zaljubljenost u braku............................................131 Monogamija i ljubav.................................................................................... 132 Čemu »treći« u braku?................................................................................. 133 Ljubav kao igra maska................................................................................134 Egoizam udvoje bez reciprociteta.............................................................. 135 Bez ljubavi ne možemo postati ljudi..........................................................136 Hegelovski o ljubavi i braku........................................................................ 137

7

Pav ao B r ajš a Ljubav kao beskonačnost u konačnosti.....................................................138 U ljubavi zadržati osobnost........................................................................139 Ljubav bez mozga uvijek ide krivo.............................................................140 Bračna i roditeljska ljubav u braku............................................................. 141 Ljubav je često samo iluzija ljubavi............................................................. 142 U odnosima prednjači ili ljubav ili strah..................................................... 143 Strastvena zaljubljenost.............................................................................144 Spolnost treba vratiti ljubavi......................................................................145 Odgoj za ljubav...........................................................................................146 Ljubav se ne može zapovjediti.................................................................. 147 Što ljubav (ni)je?.........................................................................................148 U čemu je tajna ljubavi?............................................................................. 149 Ljubav nastaje u duši.................................................................................. 150 Ljubav i strast.............................................................................................. 151 Podrijetlo ljubavi........................................................................................ 152 Što prevladava u dugom odnosu?............................................................. 153 Ljubav i neljubav......................................................................................... 154 Zaljubljenost i ljubav.................................................................................. 155 U ljubavi su nužne promjene..................................................................... 156 Partnerska, prijateljska i strastvena ljubav............................................... 157 »Sve s jednim, zauvijek« ljubav.................................................................. 158 Potreba za ljubavlju.................................................................................... 159 Samoostvarena osoba i spolnost..............................................................160 Ljubav je osnova egzistencije u koegzistenciji s drugima.........................161 Ljubav je osnova zajedničkoga života....................................................... 162 Iluzije i istina o ljubavi................................................................................ 163 Zaljubljenost još nije ljubav........................................................................164 Stupnjevi razvoja ljubavi............................................................................ 165 Različitost obogaćuje ljubav u paru..........................................................166 Zaljubljenost je oblik prolazne maloumnosti............................................ 167 Ljubav nije sve, ali bez nje je sve ništa......................................................168 Ljubav je kombinacija sreće i nesreće.......................................................169 Očekivanja u ljubavi................................................................................... 170 Individualiziranje u ljubavi..........................................................................171 Red ljubavi i svjetski poredak.................................................................... 172 Ljubav kao budilica..................................................................................... 173 Ljubav i mržnja........................................................................................... 174 »Ljubite se ili ćete propasti«...................................................................... 175 Treba povezati ne samo glave nego i srca................................................ 176 Ljubav nije ako…........................................................................................ 177 Napomena.................................................................................................. 179 Korištena literatura.....................................................................................181

8

pogled u sebe

Predgovor s voje odnose i s voju l jub av

U vremenima u kojima je suvremeni čovjek više nego ikada pozvan u svom osobnom razvoju i samoodgoju postići što viši stupanj svoje ljudske zrelosti ili postati žrtva različitih sve sofisticiranijih manipulacija dragocjena su sva sredstva koja mu u tom smišljenom naporu pomažu. Vođeno upravo tom idejom i željom za takvim služenjem čitateljima uredništvo Glasa Koncila angažiralo je proslavljenoga hrvatskoga psihijatra, psihoterapeuta i komunikologa dr. Pavla Brajšu da u autorskim kratkim tekstovima sa stranica katoličkoga tjednika nudi štivo koje može postati pravi poticaj, izazov i pomoć čitatelju ne samo da spozna stupanj svoje osobne ljudske zrelosti, nego i da se odluči da raste i napreduje u svojoj zrelosti, u odnosu prema sebi samomu, u odnosu prema drugim ljudima i posebno u odnosu prema svojoj sposobnosti za istinsku ljubav.

Nizom od 80 tekstova, pod nazivom »Pogled u sebe«, od Uskrsa 2012.

(GK 14/2012) do Svih svetih 2013. (GK 44/13) autor Brajša ponudio je u Glasu Koncila čitatelju sadržaje koji – kako je sam naveo – »žele pomoći u zavirivanju u sebe samoga, u svoju osobnu stvarnost i koji žele omogućiti da se u svojoj nutrini potraže najbolja rješenja za sebe i da se tako ostvari što više svojih želja i potreba«. Taj niz čini prvi, najopsežniji dio ove knjige.

U drugom dijelu pod naslovom »Pogled u svoje odnose« knjiga donosi tekstove psihoterapeuta dr. Brajše koji se bave odnosima, kao najvažnijem izrazu postojanja, djelovanja i življenja ljudske osobe. U 25 tekstova, objavljivanih u Glasu Koncila od početka studenoga 2013. (GK 45/13) do početka svibnja 2014. (GK 18/14) čitatelj dobiva priliku za preispitivanje i eventualno korigiranje svih svojih odnosa, prema sebi, drugim ljudima, živoj i mrtvoj stvarnosti.

Treći i posljednji dio knjige pod naslovom »Pogled u svoju ljubav« donosi tekstove dr. Pavla Brajše objavljivane u Glasu Koncila od svibnja 2014.

(GK 19/14) do kraja svibnja 2015. (GK 21/15) posvećene najvažnijemu i najkompleksnijemu odnosu – ljubavi. U 55 tekstova priređivač pruža čitatelju dragocjeno štivo da bi ga izazvao i tako mu pomogao »razvijati više aspekte ljubavi i volje, i strastvenu, nasilnu, posesivnu, ljubomornu i slijepu ljubav zamijeniti altruističnom ljubavi«, kako je autor naveo.

Dr. Pavao Brajša u svojim je tekstovima prenio izabrane i najvažnije dragocjene spoznaje do kojih su došli najeminentniji svjetski psiholozi, antropolozi, psihoterapeuti i pedagozi te je tako čitatelju pružio jedinstven priručnik za nastojanje u osobnom ljudskom dozrijevanju i stvaranju preduvjeta za sretan i uspješan život. Stoga je knjiga »Pogled u sebe, svoje

9

Pav ao B r ajš a

odnose i svoju ljubav« pravi dar čitatelju koji se bude tim tekstovima vraćao, nad njima se zaustavljao i promišljao. Ljudska zrelost, bez koje ne može biti sretna nijedna osoba niti može usrećivati druge u svojoj obitelji i svim drugim formalnim i neformalnim zajednicama, nema kraja doli u svetosti, a ova knjiga poziv je svakomu čitatelju na tu prekrasnu avanturu.

Ivan Miklenić

10

1.

Pogled u sebe

pogled u sebe

Slika o sebi s voje odnose i s voju l jub av

Novim nizom tekstova, pod nazivom »Pogled u sebe«, u ovoj će kolumni biti ponuđeni sadržaji koji žele pomoći zavirivanju u sebe samoga, u svoju osobnu stvarnost i koji žele omogućiti da se u svojoj nutrini potraže najbolja rješenja za sebe i da se tako ostvari što više vlastitih želja i potreba.

Robert G. King piše kako ljudi žive s dvjema osnovnim slikama o sebi.

Prva se zasniva na vlastitom mišljenju o sebi, a druga na stvarnom osobnom ponašanju prema sebi i drugima. Prva je vlastito uvjerenje o sebi, a druga vlastita osobna stvarnost. Prva odgovara vlastitim željama i potrebama, a druga predstavlja ono što drugi vide i doživljavaju u susretu s nama. S prvom se slikom o sebi ljudi slažu, a drugu ne vide niti ju prihvaćaju. Prvu priznaju, a drugu negiraju.

Važno je i što drugi misle o nama, kakvi smo u mislima i doživljavanju drugih, što drugi misle da jesmo, dakle tuđa slika o nama. No ta se slika ne zasniva na stvarnosti ponašanja konkretnih ljudi, nego na uvjerenju, doživljaju i dojmu drugih u svezi s našim ponašanjem.

Treća se slika o nama zasniva na tome što mi mislimo da drugi misle o nama. To je od nas zamišljena tuđa slika o nama. I ona ne mora odgovarati stvarnosti niti se zasnivati na činjenicama našega stvarnoga ponašanja.

To je naš umišljaj kako nas drugi doživljavaju. Četvrta je slika o nama rezultat naše procjene i vrjednovanja sebe i svojega ponašanja, stavova prema sebi, što mislimo o svojem tjelesnom izgledu, o svojim intelektualnim sposobnostima, o svojim emocijama prema drugima, o svojem socijalnom ponašanju, o svojoj komunikaciji s drugima.

Tu još treba dodati sliku o sebi na osnovi onoga što mislimo kakvi bismo trebali biti, što bi bilo idealno za nas i naše ponašanje, jednostavno, prema čemu bismo trebali težiti.

Na kraju je stvarna slika o nama, koja često odudara od svih navedenih slika o nama. Veoma je važno koliki je raskorak između prvih pet slika i šeste slike o nama, koliko je ono što mi mislimo o sebi i što drugi misle o nama u suprotnosti s onim kako se stvarno ponašamo, koliko je ono prema čemu težimo ostvarivo ili neostvarivo. Ako je ta razdaljina velika, naša se stvarna slika o nama ne mijenja i mi ostajemo bez mogućnosti utjecaja na nju.

13

Pav ao B r ajš a

Idealni, iskrivljeni i realni »ja« Idealni »ja« polazna je točka vlastite promjene. To je vizija o sebi, koja motivira. To je »traženi ‘ja’« kakav svatko treba i želi. On je usklađen sa snovima i prioritetima svakoga pojedinca. To je osobna vizija osobnosti, orijentir pri odlučivanju i ponašanju svakoga pojedinca.

Realni »ja« (stvarni) prepoznaje se kada pojedinci uoče da su postali ono što nisu htjeli biti. Ljudi lako gube uvid u svoj stvarni »ja« i ne primjećuju da su se promijenili. Prednjače kompromisi i samozadovoljstvo. Slika stvarnoga »ja« sve više nestaje. Promjene se ne prepoznaju, premda ih svi vide. Informacije koje ugrožavaju sliku o sebi olako se odbacuju.

Tako nastaje iskrivljeni »ja«, podsvjesno samozavaravanje, iskrivljena slika o sebi, ugodne neistine o sebi, bijeg od nepoželjne stvarnosti. To samozavaravanje onemogućuje realno samoocjenjivanje. Istinito postaje samo ono što iskrivljena slika potvrđuje, a drugo se ignorira.

Potrebno je razlikovati kako ljudi sami sebe gledaju i kako ih vide drugi, doznati gdje se idealni i stvarni »ja« poklapaju a gdje razilaze, tj. upoznati vlastite jakosti i slabosti. Potrebno je prepoznati dijelove koje treba cijeniti i čuvati, kao i one koji se moraju promijeniti i prilagoditi novim okolnostima. Jakost pojedinca nalazi se ondje gdje se idealni i stvarni »ja« podudaraju, a slabost ondje gdje stvarnost ne pokriva njegov idealni »ja«.

Tko želi poboljšati sebe, svoje sposobnosti, mora znati tko je i tko bi rado bio, upoznati svoje jakosti i slabosti i poštovati mišljenja drugih da bi došao do prave slike o sebi. Isključiva koncentracija na svoje slabosti nije samo deprimirajuća i demotivirajuća, nego vodi i do iskrivljene slike o sebi.

Samoopažanje vodi do spremnosti mijenjanja sebe uz koncentraciju na vlastiti, a ne nametnuti idealni »ja«. Od drugih preuzeti cilj mijenjanja sebe potkopava motivaciju, izaziva sumnje u vlastitu sposobnost i ne uspijeva. Ciljevi zasnivani na jakostima a ne slabostima, ne izvana nametnuti nego osobno utvrđeni realni i pregledni planovi, prilagođeni pojedincu, osnova su njegove stvarne promjene i poboljšanja.

Na jednom sam predavanju zapitao studente žele li biti bolji i uspješniji. Svi su mi potvrdno odgovorili. Zatim sam ih pitao je li teško doznati kakvi bi to morali biti. Složili su se da to piše u dostupnim priručnicima, o tom slušaju na propovijedima, a i njima je samima jasno da to ovisi o njima. Na moj treći upit – zašto onda na tome ne rade – odgovorili su da ne znaju što bi to na sebi trebali mijenjati. Nemaju uvid u svoje slabosti koje bi trebalo mijenjati, ni u svoje jakosti koje bi trebalo jačati. Nemaju uvid u sebe i svoje ponašanje.

14

pogled u sebe

Kako se izbjegava stvarni uvid u sebe s voje odnose i s voju l jub av

Ljudi pokušavaju neutralizirati svoje potrebe koje ne mogu pomiriti s unutarnjim standardima i vanjskom realnošću, zaštititi se od ugrožavanja iz vanjske i osobne stvarnosti i na taj način doći do kompromisnih rješenja. Nalaze se između dvije vatre: s jedne su strane želje i potrebe, a s druge je strane vanjska stvarnost. Pred njima je veoma teška zadaća: omogućiti što više zadovoljavanja potreba u sebi, uz što manje izravnoga sukobljavanja sa stvarnošću u sebi i oko sebe.

U toj konfliktnoj situaciji pojedinci razrađuju svoje posebne strategije pomoću kojih ili izbjegavaju kontakt s potrebama u sebi (potiskivanje, nijekanje, prebacivanje na druge), ili omogućuju njihovo zadovoljavanje, ali u prihvatljivijem obliku (konverzija, premještanje, racionalizacija, sublimacija), ili sebe stavljaju u takvu poziciju da im je dopušteno ono što im inače ne bi bilo (regresivno ponašanje, identifikacija s jačima od sebe).

Osvješćivanje tih strategija otkriva pravo stanje stvari, ono što skrivamo sebi i drugima, i tako omogućuje da iziđemo na kraj s onim u nama što nam je iz bilo kojega razloga neprihvatljivo, nedopustivo, nezgodno, neugodno, stresogeno. To čuva našu sigurnost, udobnost uz izbjegavanje izravnoga sukobljavanja i borbe. Bez poznavanja i prepoznavanja navedenih strategija kod sebe i kod drugih, teško se realno i kritički odnositi kako prema sebi tako i prema drugima.

Potiskivanjem isključujemo iz svijesti sve što je neprihvatljivo i neugodno, racionalizacijom naglašavamo nerealne – ali prihvatljive – motive ponašanja uz održavanje potisnutim realnih – ali neprihvatljivih – motiva ponašanja, projekcijom pripisujemo drugima osobno neprihvatljive motive, regresijom se vraćamo na prijašnje oblike ponašanja, konverzijom pretvaramo emocionalne napetosti u poremećaj tjelesnoga organa, premještanjem emociju ili stavove s prvotnoga objekta premještamo na prihvatljiviju zamjenu, sublimacijom neprihvatljivu zamjenjujemo s društveno prihvatljivom aktivnošću, nijekanjem negiramo bolne i neugodne ali realne činjenice, izokretanjem potičemo ponašanje izravno protivno onomu kako bismo se zapravo htjeli ponašati, identifikacijom preuzimamo obilježja moćnoga neprijatelja i tako suzbijamo strah od njega.

Na taj način mnogi iskrivljuju i prilagođavaju svoju osobnu i vanjsku stvarnost sebi i svojim potrebama. Gube kontakt sa stvarnim sobom i stvarnom stvarnošću oko sebe. Tu se nalaze uzroci nesposobnosti prepoznavanja svojih slabosti i pogrješaka, a time i njihova ispravljanja.

15

Pav ao B r ajš a

Potiskivana i negirana stvarnost Isključujemo iz svijesti i potiskujemo sve što nam je neprihvatljivo i neugodno u nama i oko nas. Potisnuto ne nestaje, nego se taloži u našem podsvjesnom, »zaboravlja« se na određeno vrijeme, a poslije pod određenim okolnostima i često u prerušenom obliku izlazi ponovno na površinu i uznemiruje nas. Naši ostali obrambeni mehanizmi ili pomažu održati potisnutima od nas odbačene i neprihvaćene konfliktne sadržaje, ili omogućuju njihovo ponovno izlaženje van, ali sada u drugom, za nas prihvatljivijem obliku. Osim u djetinjstvu, potiskivanjem se koristimo tijekom čitavoga života, u vrijeme povremene nemoći i slabosti našega »ja«, kada on ne može izići na kraj s problemima i zadatcima s kojima je suočen. Na taj način »zaboravljeno« nije otpisano, nego samo dublje zakopano u nama. Čim imamo više takvih potisnutih sadržaja, tim smo nesigurniji, uznemireniji i osjetljiviji za nove stresove u životu. No prošlost, a posebice ona neugodna i dalje živi u nama i često neprepoznata utječe na naše sadašnje ponašanje. Potiskivanju pogoduje autoritativna nedemokratska atmosfera, u kojoj se ne smiju izražavati ti doživljaji, niti se smije verbalizirati nejasno i neugodno. U takvoj klimi ima mnogo zabrana, tabu-tema i neobjašnjenih naloga.

Nijekanje stvarnosti u nama i oko nas drugi je važan način izbjegavanja nelagodne i neprihvaćene stvarnosti. Sve neugodno i neprihvatljivo isključujemo iz našega vidnoga polja, stvaramo slijepu pjegu za te sadržaje.

Ne vidimo ono što ne želimo vidjeti. To je nojevo guranje glave u pijesak, kao kada malo dijete zatvori oči i smatra da nema onoga čega se boji. To je naša obrana od neugodnoga, neprihvatljivoga i napornoga. Postajemo potpuno nekritični prema onomu što se stvarno zbiva u nama i oko nas.

Zatvaramo oči pred činjenicama, bježimo iz stvarnosti u subjektivnu jednostranost. Nepriznavanje činjenica ne utječe na njihovo postojanje i ne umanjuje snagu njihove stvarnosti. Prednjači sklonost ne gledati činjenicama u oči i krojiti svijet oko sebe po vlastitim željama i potrebama. Problemi se ne rješavaju, a svijet se, kao i mi, ne mijenja.

Potiskivanjem, nijekanjem i odgađanjem ne rješavaju se životni problemi. Posljedica je zaustavljanje potrebnih promjena i sve slabije poznavanje svoje unutarnje i vanjske stvarnosti. Gubi se uvid u sebe i događanja oko nas. Nama počinje vladati ono nepoznato u nama i neprepoznato oko nas.

16

pogled u sebe

Bježanje od svojih problema s voje odnose i s voju l jub av

Vlastiti se problemi, želje i potrebe ponekad pripisuju drugima. Vlastiti se motivi pronalaze i osuđuju kod drugih. Ogovarajući druge mnogi, a da toga nisu svjesni, govore o sebi. Nekritični prema sebi, naglašavaju svoju kritičnost prema drugima. Traže trunku u oku drugoga, a ne uočavaju brvno u vlastitom. Što ne žele vidjeti na sebi, pronalaze na drugom. Čuvaju sebe na račun drugoga. Bježe od sebe i svojih problema naglašavanjem i bavljenjem tuđim problemima. Moraliziraju i drže propovijedi drugima.

Ponašaju se naglašeno suprotno onomu kako bi se zapravo htjeli ponašati. Na taj način potiskuju svoje stvarno željeno ponašanje. Prevelikom ljubaznošću, odanošću, pristojnošću i ulagivanjem često se brane od mržnje i antipatije koju osjećaju prema drugima. Naglašavaju da im ni na kraj pameti nije ovo ili ono, a postoji velika vjerojatnost da upravo i samo na to misle i to žele. Kada u trenutku odlučivanja grčevito ponavljaju »ne«, tada je to sigurno »da«. Posve suprotnim ponašanjem kriju sebi i drugima činjenicu da bi se htjeli posve drukčije ponašati. To je specifična obrana pred jačim, snažnijim, utjecajnijim, pred onim što u sebi osuđuju, a kakvi bi htjeli biti.

Mnogi bježe od životnih problema i konfliktnih situacija u »bolest«.

Lakše je omotati glavu ručnikom i leći u krevet nego suočiti se sa stvarnim i nerješivim problemom. Lakše je gutati lijekove za smirenje nego se uhvatiti ukoštac sa životom. Lakše je drugomu kazati da nas »peče oko srca« nego mu kazati u lice da ne postupa pošteno s nama. Bolest postaje tipičan lažni problem koji odvlači od stvarnoga problema. Razgovor o čemu u nama pretvaramo u razgovor o čemu na nama. Lakše je otići na bolovanje nego otvoreno razgovarati o nepravdama u odnosima među suradnicima na poslu. Često je to jedini izlaz iz nerješive životne situacije.

Projekcijom svojih problema u druge, pretjeranim isticanjem ponašanja suprotnoga onomu kako se stvarno želimo ponašati i pretvaranjem problema u »bolest« bježimo od svojih problema, skrivamo svoju stvarnost i ono što se u nama događa, a sve zajedno služi izbjegavanju hvatanja ukoštac sa sobom i svojim problemima.

Umjesto da se bavimo samima sobom i mijenjamo sebe, bježimo u iluziju o sebi i pretvaramo se u drugoga pokraj sebe, njega pretvaramo u krivca, ili »legnemo u krevet« i čekamo pomoć sa strane. Tijekom svoje sam dugogodišnje psihoterapijske prakse često nailazio na takve »bjegunce« iz zdravlja u bolest, iz života u krevet, iz analize svojega ponašanja u kritiziranje tuđega ponašanja. Sve je to lakše nego uhvatiti se ukoštac sa sobom i svojim problemima.

17

Pav ao B r ajš a

Zamjena težih problema lakšima Mnogi muškarci misle da je manje opasno udariti ženu nego poslovođu, opaliti šamar djetetu kod kuće nego direktoru na poslu. Svoje nezadovoljstvo pretpostavljenima često u svojoj ljutnji prenosimo na one koji su nama podložni. Premještamo svoje negativne osjećaje s jačega na slabijega. To je razlog mnogim zloporabama drugih pokraj nas. To je obrana od stvarnih, ali neprihvatljivih osjećaja u nama. To je način izbjegavanja napetosti i sukobljavanja u nama.

Sigurno je neprihvatljivo ubiti susjeda kojega mrzimo, ali zato je društveno prihvatljivo i dapače pohvalno ubiti zeca kao lovac u šumi. Žena koja ne želi ili ne može imati djecu, kao odgojiteljica ili medicinska sestra može društveno vrlo prihvatljivo sublimirati svoj impuls za majkom, njegovateljicom i odgojiteljem. Sublimirati se može gotovo sve što nam je u svojem primarnom obliku nedostižno. Tu pripadaju šport i mnoga društveno korisna zvanja. Zamjenu neprihvatljivoga ponašanja prihvatljivim nazivamo sublimacijom, koja omogućuje da neprihvatljive impulse u sebi realiziramo, ali u drugom, prihvatljivijem obliku.

Kao djeca smo mnogo toga dobili plačem, deranjem, lupanjem nogama o pod, maženjem. Ako to činimo kao odrasli, onda je to regresija. Očekujemo istu korist, tj. dobiti ono što odraslim ponašanjem ne možemo postići.

U kriznim situacijama plačemo i zovemo mamu, umiljavamo se ili se deremo. Sve je to regresivno, infantilno, nerealno ponašanje, obrana od »biti odrastao« jer je to često veoma mučno i naporno, bježanje s fronte u pozadinu, kukavština, povlačenje. Time ne rješavamo problem, nego ga odlažemo i prepuštamo drugima.

Poistovjećujemo se s moćnim i snažnijim pokraj sebe i usuđujemo se preko njega i u njegovoj sjeni rješavati ono što se sami nikada ne bismo usudili. Ako se koga bojimo, onda je najlakše postati kao i on, i straha nestaje. Objekt s kojim se identificiramo, osim što je jači od nas, može biti pozitivan ili negativan. Na njemu se temelji odgojni utjecaj, oblikovanje našega budućega ponašanja, ali i mogućnost izbjegavanja vlastitoga rješavanja određenoga problema. Možemo nekažnjeno zadovoljavati svoje negativne impulse, ali se možemo na račun drugoga i boriti protiv vlastite slabosti i nemoći.

Takav pristup životnim problemima otežava njihovo rješavanje i zadržava nas na onom što bismo htjeli promijeniti. I to su razlozi da zapravo bježimo od svojih životnih problema koje nam ne će nitko osim nas samih riješiti.

18

pogled u sebe

Naše sjene s voje odnose i s voju l jub av

Prema Vereni Kast, gdje pada svjetlo nastaje i sjena, a gdje se vidi sjena postoji i izvor svjetla. Svjetlo i tama međusobno se uvjetuju, pripadaju zajedno. To vrijedi i za ljude. Određene strane naše ličnosti pokušavamo ostaviti u polutami ili čak posve u tami.

Naše osobne sjene sadrže pojedina obilježja ličnosti koja su povezana s određenim ponašanjem i koja ne mogu biti od nas prihvaćena, pa ostaju i nama samima skrivena. Treba razvijati prihvaćanje sjena i shvatiti da se u ljudskom životu pojavljuju i svjetlo i tama. Treba razvijati senzibilitet za sjene i naučiti odgovorno postupati s njima.

Prema navedenoj autorici, naše su sjene potisnuta osobna obilježja, koja se ne uklapaju u našu lijepu sliku o sebi, koja ne možemo prihvatiti, uz koja ne možemo pristati. Ona pripadaju našoj ličnosti i pokazuju se na van i protiv naše volje, kao i sve potisnuto. Često ne pokazujemo samo ono što bismo htjeli pokazati, nego i ono što bismo htjeli sakriti, naime, naše sjene.

Slika o nama koju pokazujemo okolini odgovara našoj predodžbi o tome kako bi nas drugi ljudi trebali vidjeti. Ona upravlja našim odnosom prema van, pokazuje što želimo pokazati i koji aspekti naše ličnosti trebaju od drugih biti viđeni i priznati. Ona u širem smislu odgovara osobnomu aspektu našega ego-ideala, uljepšanoj slici koju imamo o sebi i koja upućuje na to što o sebi držimo i za koga bismo htjeli sebe smatrati.

Volimo se učiniti ljepšima nego što jesmo. Malo je onih koji dragovoljno pokazuju svoje manje lijepe strane, ali one ipak brzo postaju vidljive. U suočavanju sa stvarnošću, bez lažnoga pokrivača sredstava uljepšavanja, čovjek se pojavljuje kakav jest i pokazuje ono što je prije skrivao. Integracija sjena pretpostavlja stvarno, potpuno integriranje, što čini nepotrebnim njihovo daljnje nijekanje. Treba ih uočavati, prihvatiti, s njima računati i za njih preuzeti odgovornost. Tek to omogućuje samospoznaju, toleranciju prema samima sebi i prema drugima oko nas, kao i odbijanje pretvaranja. Sve što ne možemo ili još ne možemo prihvatiti, može postati sjena.

U psihoterapijskom radu s bračnim parovima uočio sam da pojedini bračni partner opširno opisuje partnerove mane, pogrješke i sjene, a rijetko vidi vlastite. Jedan drugoga kritički procjenjuje i osuđuje, ali ne i svaki sebe. Time se ne rješavaju, nego samo pogoršavaju njihovi zajednički problemi. Nakon toga ne slijedi promjena nabolje, nego nagore. Uporno tražimo trunke u partnerovim očima, a ne vidimo brvna u vlastitima.

Okrivljujemo druge, a sebe štedimo. Kritiziramo druge, a sebe hvalimo.

Tražimo tuđe pogrješke, a svoje ne ispravljamo. Sve oko sebe pokušavamo mijenjati, ali ne i samoga sebe.

19

Pav ao B r ajš a

Sjene kod drugih Ljudi su skloni projicirati svoje sjene na druge i kod njih ih zapažati.

Druge pokraj nas pretvaramo u žrtvene jarce, a na njima nas ljuti ono što je povezano s našim sjenama i manama. Često nam čini veliko veselje otkrivati sjene drugih ljudi. Ljudi koji se ne usude živjeti na društveno neprihvatljiv način prenose svoje sjene na druge, na njima ih promatraju, tajno u njima uživaju i zatim ih osuđuju. Vlastite su nam sjene teške i mučne.

Sjena drugoga utoliko je interesantnija koliko je vlastita mučnija i teža.

Upravo one sjene koje na sebi nerado priznajemo, posebno rado i dobro otkrivamo kod drugih. Drugi mogu biti utjelovljenje sjena koje pripadaju nama. Svakodnevne se sjene najvećim dijelom potiskuju i pretvaraju u sadržaj našega nesvjesnoga...

Potisnute sjene projiciramo prema van, u druge oko nas. Projekcija sjena pretvara našu okolinu u nama neprijateljsko područje. Prijetnja i ugroženost dolazi od sjena koje smo projicirali. Ne možemo se više učinkovito suočiti sa svojim problemima jer se oni nalaze kod drugih ljudi, na koje možemo malo utjecati. Projiciranjem svojih sjena doživljavamo se kao žrtve njihovih nositelja i ne možemo više autonomno oblikovati svoj život. Većinom tvrdoglavo niječemo sjene jer se bojimo sloma naše uljepšane slike o sebi.

Ako ne možemo vidjeti sjene, ako ih želimo sakriti i negirati, pretvaramo se u objekt manipuliranja i ucjenjivanja. Ako ne možemo prihvatiti ponašanje svojih sjena, tada drugi mogu raspolagati nama, plašiti nas i vladati nama.

Moramo prihvatiti ponašanje svojih sjena, to jest preuzeti odgovornost za to ponašanje. Prihvaćanje svojih sjena čini nas sigurnijima, autentičnima, iskrenima i običnijima. Tada više nismo čudesne iznimke, nego ljudi sa svojim sjenama. Postajemo manje ranjivi i naš osjećaj vlastite vrijednosti ne dolazi u pitanje. Ako poznajemo vlastite sjene, tada smo u stanju računati i sa sjenama drugih.

Sjena mora biti uočena, emocionalno doživljena kao vlastita životna mogućnost. Moramo maknuti, poništiti svoju sliku savršenoga čovjeka, i to nas čini iskrenijima, životnijima.

Ljudi koji svoje sjene pripisuju drugima uvjereni su u ispravnost svojega zapažanja. Tko jednom prihvati svoje sjene, ne treba ih više pripisivati drugima. Konstruktivna kritika usmjerena je sada na stvar koja se može poboljšati, a ne na osobnu vrijednost drugoga. U pripisivanju sjene dosljedno se radi o osobi, cilja se na njezinu osobnu vrijednost koja se povrjeđuje, što izaziva bijes i agresiju. Razvija se recipročno pripisivanje sjena, što ima za posljedicu sve slabiju vidljivost kako samoga sebe tako i drugih oko nas.

20

pogled u sebe

Sjene u našim odnosima s voje odnose i s voju l jub av

U međuljudskim se odnosima mogu događati kompenzacije u postupanju s našim manama, sjenama. Odnos je mjesto gdje se one pokazuju.

Odluka za odnos, kao i za ljubav, omogućuje nam da odgovornije postupamo s njima. Rad na sebi i osvješćivanje svojih mana smanjuje njihovo destruktivno ponašanje u našim odnosima. Ne smijemo druge inficirati našim potisnutim sjenama i pripisati ih njima, nego preuzeti za njih stvarnu vlastitu odgovornost.

Postupak s manama naša je unutarnja, ali i odnosna tema. Naše se sjene povezuju i u odnosima s drugima. Zajedničke sjene pojavljuju se kao pojedinačne sjene. Potisnute sjene jednoga i drugoga partnera pretvaraju se u zajedničku nepriznatu obostranu manu. To se događa posebice u bliskim odnosima. Borimo se protiv vlastitih pogrješaka kod partnera, uživamo potajno u tome i osjećamo se iznad od nas zasjenjenoga, okrivljenoga partnera. Tako postupamo sa svojim sjenama u odnosima među braćom i sestrama, roditeljima i djecom, među bračnim partnerima, kao i na poslu.

Ono što nam najviše smeta kod mladih upućuje na naše mane i sjene koje ne želimo priznati i prihvatiti. Adolescenti žive u obitelji sjene roditelja i obitelji, a u skupinama sjene društva kojemu pripadaju. One se nalaze u svim odnosima u kojima živimo.

Prihvaćanje sjena pojedincu donosi mir sa samim sobom. To bi bilo jednostavnije da smo u našoj socijalizaciji naučili postupati s različitim strahovima, prepoznati u njima nekakav smisao, otvoreno o njima govoriti i tako pronaći nove strategije za njihovo savladavanje. Prihvaćanje sjena donosi sa sobom i više odgovornosti. Sukobi u odnosu postaju očitiji ako prihvatimo sjene, a to znači vlastite pogrješke. Odnosi postaju bogatiji i imamo mogućnost razvijati konstruktivnu kulturu prepiranja.

Kao što na klimatskoj razini moramo prihvatiti i oblačno, a ne samo sunčano vrijeme; i kišu, a ne samo suho; i snježnu mećavu, a ne samo bjelinu svježega pršića; tako moramo i u našim odnosima prihvatiti dobro i loše raspoloženje, uspjehe i neuspjehe, radost i žalost, sreću i nesreću, i sjenu i svjetlo. Iz naših mana treba učiti, a ne ih samo osuđivati; pogrješke ispravljati, a ne samo nad njima jadikovati. Bez njihova prepoznavanja nema našega razvoja. Moramo ih prihvatiti jer bez toga nema njihova ispravljanja. Samo na taj način prištedjet ćemo si mnoga razočaranja i stresove. Bez poznavanja svojih mana ljudi žive u iluziji da je s njima sve u redu, da ne moraju raditi na sebi, da se mogu prepustiti uživanju bez ulaganja u sebe i svoj razvoj. Uvjereni su da su sreća i ljubav ono što nisu, a to znači dar dragoga Boga, slučaja i prirode. Do njih treba doći i vlastitim naporom, u što treba ubrojiti rad na sebi, kritičnost prema sebi, prihvaćanje sebe sa svim svojim manama, pogrješkama i sjenama.

21

Pav ao B r ajš a

Mišljenje i osjećaji određuju ponašanje Prema Wayneu Dyeru, čovjek može upravljati svojim mislima, a budući da osjećaji proizlaze iz misli, može upravljati i svojim osjećajima. Sam određuje što će misliti, sam upravlja svojim misaonim aparatom. Čovjekove misli njemu pripadaju i samo ih on može zadržati, promijeniti, priopćiti ili se u njih udubiti.

Bez mišljenja određene misli čovjek ne može osjetiti ni emociju. Bez mozga propada njegova sposobnost osjećanja. Osjećaj je tjelesna reakcija na misao. Biti zdrav čovjek znači naučiti drukčije misliti. Ako čovjek može promijeniti svoje misli, brzo će se pojaviti i novi osjećaji, i tada je učinio već prvi korak u pravcu osobne slobode.

Prema Hullu, nesređene misli imaju za posljedicu nesređen život, a nesretne misli čine život nesretnim. Bolesne misli čine tijelo bolesnim. Siromašne, tjeskobne i sumnjičave misli imaju za posljedicu neuspjeh i siromaštvo. Svako ljudsko postignuće počinje kao misao. Misli su vatra. Nejasne misli loše se pale kao i mokre rakete. Ciljano je mišljenje kao plamen aparata za zavarivanje.

Peale u mislima prepoznaje dinamičke snage. Čovjek si stvarno može umisliti neku situaciju, ali se iz nje i »izmisliti«, iz nje se izvući. Vanjske su okolnosti više određene njegovim mislima, nego njegove misli okolnostima. Tko želi mijenjati odnose, mora najprije mijenjati misli. Ako se analizira ljudsko zakazivanje, nailazi se uvijek na pogrješno mišljenje.

Tepperwein poručuje: Ako čovjek želi u svojem životu imati uspjeha, najprije mora preispitati svoje načine razmišljanja i ponašanja. Kontrolom svojih misli i emocija može svjesno oblikovati i svoj život. Svaki bi čovjek trebao biti gospodar svojih misli. Mnogi se ljudi premalo bave sami sobom. Čovjekove misli vladaju njegovim osjećajima. Čovjek stvara uzroke svih posljedica i djelovanja koja utječu na njegov život, i svima je njima zajedničko podrijetlo u njegovim mislima. Čovjekove misli upravljaju njegovim djelovanjem. Kada se nauči na pravi način postupati s mislima, može se preuzeti oblikovanje vlastitoga života. Što čovjek misli, to i osjeća; a kako osjeća, tako i radi. Ako drukčije misli, drukčije i osjeća; a ako drukčije osjeća, drukčije i radi. Čovjekovo mišljenje, osjećanje i djelovanje usko su međusobno povezani. Ako želi drukčije osjećati i djelovati, čovjek mora i drukčije misliti. Sve je u njegovoj glavi, srcu i rukama. Ako želi mijenjati ponašanje (djelovanje), mora mijenjati svoje mišljenje i osjećanje. Nema promjene djelovanja (ponašanja) bez promjene mišljenja i osjećanja. To je naporan posao, ali se isplati. To vrijedi ne samo za čovjekovo djelovanje nego i za sreću i ljubav. Bez sinergije mišljenja, osjećanja i djelovanja nema ni uspjeha, ni sreće, ni ljubavi, nema uopće pravoga i kvalitetnoga života.

22

pogled u sebe

Reflektiranje s voje odnose i s voju l jub av

Pierre Teilhard de Chardin opisuje reflektiranje kao pretvaranje sebe u objekt promatranja, kao upoznavanje samoga sebe i prepoznavanje onoga što znamo. To je, prema njemu, okretanje prema sebi, razmišljanje o sebi, osvješćivanje sebe, bavljenje sobom, razvijanje unutarnjega života, razmišljanje o svojem razmišljanju, o svojoj ljubavi, komuniciranje o svojem komuniciranju.

Reflektiranje omogućuje individualizaciju, tj. pridavanje vrijednosti pojedincu, a ne vrsti. Kao korefleksija, ili zajedničko reflektiranje, omogućuje ljudsku socijalizaciju, tj. uz pomoć drugih upoznavanje samoga sebe.

Reflektiranje je osnovni instrument rada na sebi. Nismo u stanju ništa učiniti i ništa shvatiti bez prethodnoga upoznavanja i shvaćanja sebe. Životni polet može se produljiti postajući sebe svjestan. Čovječanstvo nije rođeno iz očajnoga napora za preživljavanjem, nego iz ustrajne volje da živi više. Živimo da budemo više, a ne da ne budemo. U svakom se među nama radom na sebi oblikuje jezgra mišljenja i djelovanja, a to je naš »ja«, naša osobnost.

Prema tom filozofu i antropologu, rad na sebi pomoću reflektiranja kao personalizacija naše ličnosti ima tri stupnja. Prvi je centriranje na sebe. Čovjek je čovjek samo uz uvjet da se usavršava, i to ne samo do dvadesetih godina. Da bi se u punini ostvario, mora cijeloga života raditi na svojoj izgradnji, na tome da unosi sve više reda i jedinstva u svoje misli, osjećaje i u svoje ponašanje.

Drugi je stupanj decentriranje na drugoga. Ne smije se čovjek osamiti i sam raditi na svojem dovršenju. Ne može čovjek ostvariti svoju puninu ako ne iziđe iz sebe samoga sjedinjujući se s drugima. Odatle potreba za ljubavlju.

Treći je stupanj personalizacije nadcentriranje na nekoga većega od sebe. Nije dovoljno razvijati sebe, niti dati se drugomu sebi jednakomu, već svoj život treba podrediti nekomu većemu od nas samih.

Dakle, do sebe dolazimo razmišljajući i razgovarajući o sebi sa sobom, ali i s drugima. Prvo bismo mogli nazvati autorefleksijom i unutarnjim dijalogom, a drugo korefleksijom i dijalogom s drugima o sebi i svojem razmišljanju o sebi i razgovoru sa sobom. Do sebe dolazimo preko drugih. Za stvarnu sliku o sebi – trebamo druge – uz zajedničko razmišljanje i razgovor o sebi. Citirani autor spominje i nadcentriranje, pri čemu se misli na transcendentnu vertikalu, na nešto iznad svih nas, jer sami i jedino uz druge pokraj sebe teško dolazimo do sebe. Treba nam Netko iznad nas, jači i veći od nas, da bismo uz Njegovu pomoć i vlastiti napor došli do boljega i sretnijega sebe.

23

Pav ao B r ajš a

Umorni, uživaoci i uporni tragači sebe i sreće Već citirani Pierre Teilhard de Chardin reflektiranje i rad na sebi opisuje kao tri tipa »planinara« po sebi. Prvi su umorni pesimisti. Oni se brzo umaraju, vide nerazmjer između opasnosti i koristi, odlučuju se na povratak, život im je zabluda i promašaj. Pitaju se: Nije li bolje biti niže nego više ili možda uopće ne biti?

Drugi su uživaoci. Oni se ne žele penjati još više, uživaju tamo gdje se nalaze. Legnu, gledaju i jedu. Bolje je biti nego ne biti. Za njih biti i živjeti ne znači djelovati, već ispuniti se sadašnjim trenutkom. Nisu spremni ni na kakav rizik.

Treći su uporni. To su pravi planinari. Ne odvajaju pogled od vrhova.

Odlaze dalje. Njima je život uspinjanje i otkrivanje. Za njih je važno jedino sve više postojati. To su pustolovni osvajači bivstvovanja, okrenuti prema budućnosti. Bez oklijevanja prihvaćaju opasnost uspona do posljednjega vrhunca.

Teilhard de Chardin s tim povezuje i tri pravila, tri oblika i tri stupnja sreće. Da bi čovjek dosegnuo sreću, mora se odreći težnje za manjim naporom, koja ga navodi ili da ostane na mjestu ili da obnovu svojega života potraži u izvanjskom djelovanju. Dalje, mora se odreći sebičnosti, zbog koje se zatvara u sebe ili pak druge podčinjava sebi u okviru posesivne ljubavi, a treće je pravilo povezati se s nečim većim od sebe: neposredno ili pomoću posrednika.

U skladu s tim postoje i tri oblika sreće. U prvom je sretan onaj tko najmanje misli, osjeća, želi, a u drugom onaj čiji cilj života nije ni djelovanje ni stvaranje, nego korištenje. Sretan je onaj tko zna najpotpunije uživati u trenutku što ga ima u rukama. Treći je oblik sreće rast ili razvoj. Sreća je nagrada dobro vođenoga pothvata, nusproizvod napora. Ni jedna promjena ne dovodi do sreće i zadovoljstva ako se ne izvodi u usponu. Sretan je onaj tko, ne tražeći izravno sreću, neizbježno nalazi radost u rastu, u činu postizanja svoje punine i dubine idući naprijed.

Tri stupnja sreće jesu sreća rasta vlastitoga bića, sreća ljubavi u pridruživanju jednih drugima i sreća obožavanja, poniranja i nestajanja u budućnosti, u nekom većem od sebe.

Zanimljiva je povezanost uvida u sebe i vlastite sreće. Sreću treba tražiti u sebi, a ne izvan sebe. Radi se o gledanju na sebe i na život oko sebe. Čovjek je nesretan jer ne prihvaća sebe i stvarnost oko sebe, ili to radi na pogrješan način. Kao što se na vrh planine dolazi samo uz napor hodanja, a važan je i način hodanja, tako se i do sreće i uspjeha dolazi jedino uz napor rada na sebi i promjenom postupanja sa sobom te objektivnijim prihvaćanjem sebe i stvarnosti oko sebe. Uvidom u sebe dobiva se i uvid stvarnosti oko sebe.

24

pogled u sebe

Volja i ljubav s voje odnose i s voju l jub av

Roberto Assagioli naglašava povezanost ljubavi i volje u ljudskom ponašanju. Postoje oni u kojih prevladava ljubav, a manjka im volja; i oni u kojih prevladava jaka volja, ali im manjka ljubav. To je individualna neravnoteža između ljubavi i volje. Potrebna je integracija, povezivanje ljubavi i volje. Zaljubljenost, čista spolna i emocionalna privlačnost nisu dovoljni za sretan i dug zajednički život: potrebna je međusobna povezanost dobre volje i dobre ljubavi. Potrebno je jačanje slabijega dijela: volje kod emocionalnih tipova ili ljubavi kod tipova s jakom voljom, tj. kultiviranje manjkavih aspekata kod pojedinca. Potrebno je razvijanje viših aspekata ljubavi i volje, primjerice strastvenu, nasilnu, posesivnu, ljubomornu i slijepu ljubav zamijeniti altruističnom ljubavlju (caritas, agape..., niže s višim potrebama). Cilj je postupno stapanje ljubavi i volje te razvijanje njihove sinergije.

Prema Russellu, energija volje može se manifestirati fizički (nagoni i osnovne potrebe), emocionalno (želje) i mentalno (postavljanje cilja i planiranje). Na razini više svijesti volja se izražava u obliku velikih ciljeva, vizija i ideala. Pojavljuje se na osobnoj, skupnoj i kozmičkoj razini. Tri osnovna aspekta volje jesu jakost, dobrota i vještina. Traži se ravnoteža jake, dobre i vješte volje. Jaka je volja hrabra, određena i odlučna. Dobra se volja zasniva na humanističkim i spiritualnim vrijednostima; tu je važna ljubav prema sebi i drugima, sinteza vlastitih i tuđih interesa: strpljiva, povjerljiva i s pravom aktivnošću. Vješta je volja izraz mudrosti i stremljenja prema izvrsnosti: ima smisao za pravo vrijeme, zna ocijeniti korake za postizanje cilja; uz nju su vezani disciplina, organizacija i znanje.

Prema Mooreu, ličnost jake volje dirigira, regulira i modificira ljudsko ponašanje; ličnost puna ljubavi usmjerena je prema drugima; aktivna i praktična ličnost zaokupljena je raznim aktivnostima i zadatcima; kreativno-umjetnička ličnost traži sklad (harmoniju), potiče emocije, stvara nered i zatim se vraća u red; naučna ličnost voli detalje i želi razumjeti kako stvari i ljudi funkcioniraju, rješava probleme, sve analizira; idealistička ličnost uvjerena je da njezine ideale moraju svi prihvatiti i svuda primjenjivati. I na kraju, organizirana ličnost slijedi pravila i norme.

Razmišljamo li ne samo imamo li ju nego i kakva je naša ljubav i naša volja? Imamo li dovoljno ljubavi, a premalo volje; ili jaku volju, a premalo ljubavi? Samo to dvoje zajedno našu ljubav može učiniti i djelotvornom, a samo nas djelotvorna ljubav dovodi do sreće i uspjeha.

25

Pav ao B r ajš a

Uspješan i neuspješan čovjek Prema Coveyu, neuspješan je čovjek ovisan, reaktivan, bez cilja, osobno neorganiziran, jednostrani dobitnik, egocentričan, nesuradnik i neodržavan.

Pasivno reagira na okolinu, bez cilja i smisla života, ne razlikuje važno od nevažnoga. On je izoliran, zainteresiran samo za vlastitu pobjedu i dobitak, ne trudi se razumjeti druge nego samo traži da drugi razumiju njega, ne razvija suradnju s drugima i sve radi sam. Ne održava sebe, svoju neovisnost i suradnju s drugima.

Uspješan je čovjek neovisan i međuzavisan, proaktivan, s ciljem, osobno organiziran, jedan od obostranih dobitnika, alterocentričan, suradnik i održavan. Aktivno reagira na okolinu, ima jasan smisao i cilj života, razlikuje važno od nevažnoga. Zainteresiran je za obostranu pobjedu i dobitak, pokušava razumjeti druge da bi i drugi njega razumjeli, razvija suradnju s drugima. Održava i razvija sebe, svoju neovisnost i suradnju s drugima.

Reaktivan je čovjek neodgovoran za svoje ponašanje, ovisan o vanjskim okolnostima, vođen osjećajima, nagonima i vanjskim uvjetima. Kod njega se događaju promjene izvana prema unutra. Reaktivno se prepušta sreći ili nesreći.

Proaktivan je čovjek odgovoran za svoje ponašanje. Sam odlučuje o svojem reagiranju na vanjske okolnosti. Nagone i osjećaje podređuje svojim ciljevima i internaliziranim vrijednostima. Promjene kod njega idu iznutra prema van. Kontrolira način svojega reagiranja. Proaktivno izabire sreću ili nesreću. Čovjek bez cilja nema životne filozofije, ima nejasne predodžbe ciljeva, s praznim i neodređenim ciljevima. Ne razmišlja o posljedicama. Nesiguran je, dezorijentiran, ne baš mudar, bez snage, neuspješan; nedosljedan, bez smisla i značenja života. Nema viziju i perspektivu života. Ima samo kratkotrajne ciljeve. Čovjek s ciljem ima svoju životnu filozofiju. Ima jasne predodžbe ciljeva.

Razmišlja o posljedicama. Siguran je, orijentiran, mudar, pun snage, uspješan i dosljedan. Ima smisao i značenje života, viziju i perspektivu te kratkotrajne, ali i dugotrajne ciljeve.

Osobno neorganiziran čovjek stalno je pod pritiskom nužnoga i važnoga, gubi vrijeme s nenužnim i nevažnim. Stalno u utrci s vremenom, pod stresom krize, prekidan, žrtva okolnosti. Reagira na momentalne probleme.

Osobno organiziran čovjek bavi se važnim, ali ne i momentalno nužnim.

Razlikuje važno od nevažnoga. Uvijek ima dovoljno vremena. Prevenira krizu. Ne dopušta prekidanje, kontrolira okolnosti, pronalazi i rješava probleme na vrijeme; bavi se važnim problemima. Jesam li ja uspješan ili neuspješan, reaktivan ili proaktivan, s ciljem ili bez cilja, osobno organiziran ili neorganiziran? Odlična tema za razmišljanje o sebi!

26

pogled u sebe

Obostrano dobitničko razmišljanje s voje odnose i s voju l jub av

Prema Stephenu Coveyu, win-win (dobitak-dobitak) metoda u međusobnom dogovaranju nije tehnika, nego cjelovita filozofija ljudskih interakcija, stav traženja koristi, zadovoljstva i podnošljivosti s obje strane, život kao polje kooperacije, paradigma prema kojoj ima dovoljno za sve.

Uspjeh jedne strane ne može ići na račun ili uz isključivanje druge strane.

Dobitak-gubitak paradigma: »Kada ti dobivaš, ja gubim!«, ili »Ja dobivam što želim, a ti ne!« onemogućuje kooperaciju. To je paradigma bezobzirnosti prema drugima.

U međuzavisnoj je stvarnosti jedina mogućnost preživljavanja, jedina prava alternativa, dobitak-dobitak opcija! Na dulje staze ili obje strane dobivaju ili obje strane gube.

Win-win (pobjeda-pobjeda, dobitak-dobitak) karakter ima jasno identificirane vlastite vrijednosti, na njima organiziran život i djelovanje: daje smislena obećanja i održavanje obveza. Njegovo je obilježje ravnoteža između smionosti i obzira; izražavanje vlastitih osjećaja i uvjerenja s isto toliko smionosti koliko i obzira prema osjećajima i stavovima drugih. Samo zreo čovjek može slušati drugoga, razumjeti ga uživljavajući se u njega i s njim se smiono suočiti.

Dobitak-dobitak odnosi zasnivaju se na međusobnom povjerenju.

Imaju pozitivni odnosni konto. Bez međusobnoga nam povjerenja manjkaju vjerodostojnost, otvoreno i recipročno učenje, komuniciranje i stvarna kreativnost. To je idealna odskočna daska za uspješnu sinergiju. Isključuje negativnu, a uključuje pozitivnu, kooperativnu energiju.

U primjeni te metode pregovaranja i razgovora prednjače razumijevanje drugoga i uživljavajuće slušanje.

Stephen Covey formulira to otprilike porukama: Najprije treba htjeti razumjeti druge da bi i nas drugi razumjeli. Svi mi želimo da nas drugi shvate, a sami se ne trudimo da i mi shvatimo njih. Slušati treba s namjerom da se razumije sugovornika. Potpuno je razumijevanje emocionalno i intelektualno.

Taj autor također upozorava da nije dovoljno samo registrirati izgovorene riječi, nego o njima reflektirati i tako ih razumjeti. Slušati treba ušima, očima, srcem te lijevom i desnom hemisferom mozga. Uživljavajuće je slušanje najvrjednija uplata u glavnicu odnosnoga konta. Uz fizičko, najveća je potreba čovjeka psihičko preživljavanje, tj. biti shvaćen, potvrđen, voljen i priznat.

Bez drugih, sami ne možemo preživjeti, a s drugima na dulje staze samo i jedino uz obostranu pobjedu, zadovoljstvo i sreću. Samo je obostrani dobitak stvarni dobitak, a sve je drugo – prije ili poslije – obostrani gubitak!

27

Pav ao B r ajš a

Pozitivno mišljenje i djelovanje Prema Burnellu, snaga pozitivnoga djelovanja zasniva se na temelju pozitivnoga mišljenja i pozitivnoga govora. Mnogi ljudi misle na svoje želje i o njima govore, ali malo njih želi u tom pravcu nešto učiniti. Ako koristite snagu pozitivnoga djelovanja, možete imati što želite. Gdje je volja, ondje je i put! Tko kaže: »Ja to ne mogu«, onemogućuje vlastitu kreativnost. Ako bilo što ili bilo kakva informacija slabi čovjekovu snagu, treba je odstraniti. Stoga se valja upitati: »Zašto se moram baš tako ponašati?!« Čovjek ne postaje bijesan. On jest bijesan. Nitko drugoga ne može učiniti bijesnim ako u njemu nema nešto negativno. Ne može se kontrolirati vanjski događaj, ali svatko može imati pod kontrolom oblik reagiranja. Ne može se kontrolirati druge, ali se može upravljati svojim unutarnjim emocijama, načinom reagiranja na druge. Treba osvijestiti svoju ljutnju.

Prema Chapmanu, stav je prenošenje svojega raspoloženja na druge ljude, koje može biti optimistično, pozitivno ili pesimistično, negativno. To je način na koji ljudi gledaju stvari svojim duhovnim očima. To je unutarnji stav koji čovjek prenosi drugim ljudima. Situacija se može promatrati ili kao prilika ili kao teret. Svatko odlučuje na koje će se aspekte vlastite okoline usredotočiti, a koje će ignorirati.

Ljudi od života rade onu sliku koja im odgovara. Može se naglašavati bilo pozitivno bilo negativno u čovjekovoj okolini. Pozitivan stav bitno olakšava svačije ophođenje s problemima. Ako i nema katkad idealnoga rješenja, pozitivan nam stav omogućuje probleme smirenije analizirati i s njima živjeti, čime se smanjuje i neutralizira njihovo negativno djelovanje.

Redovito čovjek vidi ono što želi vidjeti. Tajna uspješnih ljudi jest sposobnost postaviti sebi visoka očekivanja a, s druge strane, brzo nadvladati neuspjehe. To je sposobnost jedanput se češće dizati nego padati. Pozitivan stav znači koncentrirati se na pozitivne stvari, usmjeriti se prema kreativnim aktivnostima, a ne dosadi; prema veselju, a ne žalosti; prema nadi, a ne besmislu. Može se održati samo aktivnim naporom.

Tko pozitivno misli, šalje prijateljske signale prema drugima. Treba razlikovati odnos od čovjeka koji se iza njega nalazi. Cilj odnosa treba staviti u središte. Odnosi zahtijevaju stalno »servisiranje«. Ako je neki odnos dugo vremena zapušten, teško je uspostaviti prvotno stanje. Tko svjesno ne traži dobro u svojim suradnicima, tada je mala vjerojatnost da će ga naći. Svatko treba drugoga. Pozitivno mišljenje pomaže razvijati stabilne međuljudske odnose, čime se dobivaju ne samo dobri prijatelji nego i odličan uspjeh.

28

pogled u sebe

Pozitivna mišljenja o sebi i drugima s voje odnose i s voju l jub av

Prema Czierwitzkom, pozitivno mišljenje djeluje uvijek iznutra prema van – mi sami izazivamo što nam drugi ljudi čine. Dokle god optužujemo druge za svoje probleme, mi nismo u stanju osloboditi se tih problema.

Prema tom autoru, obilježja sustava pozitivnoga mišljenja su: osobna odgovornost, otvorena komunikacija, brižno formuliranje cilja, imaginacija i fantazija, snaga i izdržljivost, koncentracija na sadašnji trenutak i povjerenje u druge.

Uzroke za svoju osobnu životnu situaciju treba tražiti u sebi. Ljudi sami snose odgovornost za ono što i kako misle. Sve što čovjek u životu susreće djeluje iznutra prema van. Polazište je čovjekovo mišljenje, osjećanje i vjera. Rješenja za sve probleme nalaze se u čovjeku. Svaki čovjek nosi u sebi sve potrebne snage za rješavanje svih poteškoća. Svjesno mora preuzeti odgovornost, prilagoditi vlastite misli i osjećaje, vjerovati u uspjeh i zatim izdržati dok do uspjeha ne dođe. Ne smije se nikad okrivljivati druge za ono što su ljudi sami prouzročili, ili što ih je snašlo. Odlučujući čimbenik za čovjekovo doživljavanje njegov je unutarnji stav, odnos prema događajima i stvarima. Za to je svatko osobno odgovoran. Ljudi mogu mijenjati svoje mišljenje, osjećanje, vjeru i ponašanje.

Izgovoreno treba uskladiti s onim što se misli i osjeća. Na drugoga ne djeluju toliko riječi koje izgovaramo koliko naše misli i osjećaji u svezi s njima.

Važno je precizno formuliranje cilja. Bitno je da se cilj, koji treba biti ostvaren u budućnosti, promatra kao već ostvaren.

Misao sama ne mijenja čovjekov život. Mijenjaju ga predodžbe i slike u čovjekovoj mašti koje predstavljaju njegovu budućnost. Valja, poput djece, željeni cilj prema kojemu se ide pretvoriti u slike i pustiti ih da se razvijaju pred čovjekovim unutarnjim očima kao već ostvareni ciljevi.

Treba zadržati pred očima sliku cilja sve do njegova ostvarenja. Potrebna je snaga za prvi korak, kao i za izdržljivost do zadnjega koraka.

Svaka misao, osjećaj i predodžba trebaju sada biti djelotvorni. Jedino što vrijedi sadašnji je trenutak.

Treba imati vjeru da će se ostvariti ono što svatko u sebi misli, osjeća i u mašti sebi predstavlja. Što čovjek misli u sebi, to će i doživjeti. Zato treba misliti pozitivno pa će nam i život postati pozitivan, a to znači bolji i sretniji nego dosad.

29

Pav ao B r ajš a

Pozitivno i negativno misleći ljudi Prema Schülleru, negativno misleći ljudi traže razloge zbog čega je nešto nemoguće, a ne kako je nešto moguće, prelaze preko novih ideja i prijedloga, sve kritički promatraju, na svaki prijedlog prvo kažu »ne«, nastoje svaki pokušaj čega novoga ugušiti u začetku, imaju kompleks nemogućnosti i oko sebe šire klimu nemoći i pesimizma.

Pozitivno misleći ljudi ponašaju se kao pčele koje traže med, pronalaze pozitivnu snagu i nove mogućnosti u svim situacijama, nemaju kompleks manje vrijednosti, otvoreni su za nove ideje i poticaje, prepoznaju nove mogućnosti, ne izbjegavaju teške probleme, neuspjehe prihvaćaju staloženo, svojim pozitivnim mišljenjem »premještaju brda«.

Da bismo ostvarili pozitivan životni stav, moramo se osloboditi predrasude da smo manje sposobni za nešto jer smo prestari, hendikepirani, bez dovoljno vremena, novca i snage, nižega podrijetla, s lošim djetinjstvom, bez dovoljno poznanstava ili nedovoljno inteligentni. Moramo razviti sposobnost da možemo prepoznati i razvijati pozitivne misli i svaki dan započeti jednom pozitivnom mišlju. Moramo svoj duh stalno hraniti pozitivnom hranom, skupljati iskustva s pozitivnim mišljenjem. Moramo svjesno misliti pozitivno.

Pozitivan stav prema životu traži da gledamo u budućnost, a ne u prošlost. Važno je tražiti mogućnosti ondje gdje ih drugi ne vide te u zaprjekama i problemima pronalaziti nove mogućnosti. Ne postoji ništa što ne bi moglo čemu služiti. Važno je ne ulijetati glavom bez obzira u nove mogućnosti, nego ih najprije dobro ispitati. Pozitivno misliti ne znači baciti se na svaku pozitivnu ideju bez razmišljanja.

Pozitivno misleći čovjek ne poznaje dosadu, opasni poticatelj umora. Dosada je samo manjak oduševljenja. Previše oprezan život s težnjom prema prevelikoj sigurnosti vodi u dosadu. Pozitivno misleći ljudi spremni su preuzeti rizik. Ako je čovjek čime oduševljen, onda je uz to bezuvjetno prisutan.

Smionost i odlučnost obilježja su pozitivno mislećih i oni ne poznaju monotoniju u kojoj žive previše oprezni ljudi, koji se nikad ne usude. Pozitivnim se mišljenjem postižu prividno nedostupni ciljevi i rješavaju prividno nerješivi problemi.

Pozitivno je mišljenje moćna pogonska snaga. Nada i radosno očekivanje razvijaju neslućenu energiju i stvaraju oduševljenje. U njemu je tajna i neiscrpni izvor ljudske energije. Pozitivno stvara, a negativno mišljenje poništava energetski potencijal čovjeka. Stvarnost je određena i našim očekivanjima i stavovima, a ne samo objektivnim činjenicama i događanjima. Često ne možemo mijenjati život i činjenice oko sebe, ali možemo promijeniti svoja očekivanja, stav i mišljenje. Time smo u stanju na neki način mijenjati i činjenice.

Prema tome, mnogo je tu ovisno o nama i mnoga se rješenja nalaze kod nas.

30

pogled u sebe

Rad na sebi s voje odnose i s voju l jub av

Rad na sebi dobivanje je jasnijega uvida u sebe i svoje ponašanje, prihvaćanje sebe onakvoga kakav jesi, bolje iskorištavanje sebe i svojega ponašanja, slobodno i dozirano otkrivanje sebe drugima.

Održavani radimo na sebi, održavamo sebe, rado s drugima razgovaramo o sebi, zanima nas što drugi na nama vide i kako nas doživljavaju. Spremni smo davati informacije o sebi, kritični smo prema svojemu ponašanju i svjesni većega dijela svojega ponašanja.

Rad na sebi prepoznavanje je sebe aktivnim slušanjem u kontaktima s drugima, što nam omogućuje pretvaranje nepoznatoga u sebi u nešto u sebi poznato.

Lao-Ce je rekao: »Tko druge poznaje, taj je pametan; a tko sebe poznaje, taj je mudar. Tko drugima vlada, taj je jak; a tko sobom vlada, taj je stvarno moćan.« John Gardner napisao je: »Ljudi su umjetnici u bježanju od sebe samih. U stanju su pronaći toliko posla, svoj život opskrbiti s toliko sporednih stvari, svoje glave napuniti s toliko znanja, upoznati toliko mnogo ljudi i toliko toga postići da im više uopće ne ostane vremena za otkrivanje nepoznatoga i čudesnoga svijeta u sebi. Kada dođemo do polovice svojega života, svi smo mi već stručnjaci u bježanju od sebe samih.« Anonimni alkoholičari na početku svojega sastanka mole: »Bože, daj mi strpljivost da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, snagu da promijenim ono što mogu promijeniti, te mudrost da razlikujem jedno od drugoga!« Nismo rođeni gotovi. Stalno se moramo usavršavati i proširivati svoje znanje. Baltasar Gracián napisao je da je upoznavanje samoga sebe početak našega poboljšavanja. Treba mijenjati sebe, a ne druge jer je – kako sam negdje pročitao – lakše noge zaštiti papučama, nego cijelu zemlju pokriti tepihom.

Pogrješna procjena vlastitih sposobnosti vrlo je skupa. Skloni smo iluzionističkom samoprecjenjivanju. Peters tvrdi da su ljudi s realnom samoprocjenom spremni priznati svoja neznanja i pogrješke: oni pravilno ocjenjuju svoja djelovanja, kako dobra tako i zla, i brinu se za adekvatna priznanja. Psihološke teorije ne mogu nam kazati tko smo, nego samo pokazati pristup našemu unutarnjemu svijetu kako bismo bili u stanju ostatak dokučiti sami.

Jedini put upoznavanja samoga sebe jesu oči drugih. Druge pokraj sebe trebamo ne samo da bismo bili ono što jesmo nego i da bismo upoznali sami sebe, naglašava Cooley.

Vlastita procjena sebe uvijek je nešto viša nego procjena nas od strane drugih: često je ta razlika prevelika. Samospoznaja nije površno upoznavanje interesantnih stvari o sebi. To je proces razvoja našega »ja«, zaključuje Peters.

31

Pav ao B r ajš a

Dobar i mudar čovjek Nedavno sam čitao vrlo zanimljivu knjigu, pod naslovom »Korisno je biti dobar!«, autora Niklausa Brantschena. Njegova je teza da vrline treba osloboditi prijetećega kažiprsta moralista i pokazati kako je lijepo, a na dulje staze i korisno biti dobar. Evo nekoliko njegovih misli.

Budi što jesi! U svakom od nas skriva se nešto što čeka da se otkrije i realizira. Vrlina je vježbom stečena vještina i stav nešto dobro učiniti, i to lako, rado i s radošću. Ona je sposobnost solidarnoga djelovanja i ponašanja, preuzimanje odgovornosti. Ja sam ono što rado i dobro radim i kako se pri tome doživljavam.

Prema tom autoru, vrlina čovjeka oslobađa. Ona se zasniva na okusu života, na težnji potpunoga življenja toga života. To je slijeđenje zakona zapisanoga u ljudskom srcu. Ona se zasniva na pozitivnom, optimističnom stavu prema živomu. Vrlina nas oslobađa, govori nam: smiješ; ukazuje na srce, gleda na ljude. Osnovne su vrline mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost.

Samo mudar može na pravi način biti pravedan, hrabar i umjeren. Samo on poznaje samoga sebe. On s čuđenjem promatra svijet. Pronalaženje sebe i svijeta oko sebe idu zajedno kao udisaj i izdisaj. Ne može se imati jedno bez drugoga. Samo kada sam kod sebe i u sebi, mogu biti kod drugih ljudi i drugih stvari, i u svijetu, i biti začuđen.

Pravednost je najvažnija vrlina. To je građanska hrabrost. Prema njoj svakom čovjeku pripada njegovo, a ne isto. Različitost, jedinstvo i jedinstvenost osnovni su elementi čovjeka i svijeta. To je kultura nenasilja i uvažavanja života, solidarnosti i pravednoga ekonomskoga poretka, tolerancije i života u iskrenosti, ravnopravnosti i partnerstva. Zahtijeva djelovati ispravno, bez obzira na to zabranjuje li što zakon ili dopušta.

Odgovorno se djelovanje isplati. Neetično se ponašanje na dulje staze ne isplati i ne donosi nikakvu prednost. Samo uz hrabrost moguća je i pravednost. Nije prva ni najvažnija, ali je najnužnija od svih vrlina. Ako ne služi pravu i pravednosti, gubi opravdanje svojega postojanja. Hrabar ne popušta pritisku drugih, nego slijedi svoju savjest; vidi opasnost, ali zbog više vrijednosti ide u rizik. Hrabar strpljivo podnosi suprotnosti gdje je otpor besmislen i odlučno pruža otpor gdje je on primjeren i traži građansku hrabrost. Nešto je vrijedno i krjeposno ne zato jer teško pada nego jer je dobro.

Umjerenost je vrlina unutarnjega reda, prava mjera, biti u sredini, »mudra umjerenost«, »ne pretjerati«. Nema veze s prosječnošću ni s vanjskim sređivanjem. Svoje nagone i potrebe trebamo tako srediti da naše težnje zadovolje i stvarno, a ne samo prividno. Unutarnji mir i duboka smirenost plodovi su unutarnje sređenosti. Umjerenost čuva naše nagone da ne odu u smjeru suprotnom našoj naravi. Rezultat je sebeposjedujuća, slobodna, moralna osoba. Sreću ne možemo odvojiti od umjerenosti.

32

pogled u sebe

Odgovornost je i na nama, a ne samo na drugima s voje odnose i s voju l jub av

U svojoj vrlo zanimljivoj knjizi »Budite sami redatelj svojega života« W. W. Dyer piše kako su tri četvrtine ljudi u svojem osobnom usmjerenju orijentirane prema van, a ne prema unutra. Njihova kontrolna točka nije u njima, nego izvan njih. Odgovornost za svoja emocionalna stanja prebacuju izvan sebe. Čovjek s kontrolnom točkom u sebi sam preuzima odgovornost za ono što osjeća i radi. Fatalisti, deterministi i koji vjeruju u sudbinu pripadaju onima orijentiranima prema van, a ne prema unutra; s kontrolnom točkom izvan sebe, a ne unutar sebe. Ne možemo postići puno ispunjenje dokle god smo upravljani iz vanjskih instanca ili dokle god vjerujemo da nama upravljaju vanjske sile. Biti uspješan znači svoju kontrolnu točku premjestiti iz svoje okoline u sebe. Na taj način činimo sebe odgovornim za vlastito emocionalno doživljavanje. Potrebna nam je unutarnja kontrola našega mišljenja, osjećanja i ponašanja.

Ako sami ne upravljamo svojim životom, ugnjetavani smo od koga drugoga. Tko ne drži sve konce u svojim rukama, toga netko drugi pretvara u predmet svojega djelovanja. Žrtve su oni koji svoj život podvrgavaju tuđim propisima. Rade stvari koje ne bi htjeli raditi ili se puštaju podvrgavanju osobnim ograničenjima. Nitko ne može biti žrtva ako to sam ne dopusti. »Žrtve« nisu dovoljno jake i pametne da uzmu svoj život u vlastite ruke. Žrtva je onaj kojemu njegov život ništa ne donosi, koji radi protiv svojih interesa, koji se osjeća nesigurnim, zabrinutim i povrijeđenim, koji nije dorastao situaciji, koji se boji biti ono što jest, kojega osjećaji blokiraju, koji ne zna sam sebe jačati, koji misli da ga vanjske sile iskorištavaju. Nikomu nije sloboda poklonjena na tanjuru. Svatko je mora sam zaslužiti. Sloboda je sposobnost bez zaprjeka oblikovati svoj život. Sve je drugo neki oblik robovanja.

Bez slobode svi postajemo žrtve ugnjetavanja. Osjećaj vlastite vrijednosti proizlazi iz nas samih. Nitko nije vrijedan jer to drugi kažu, ili jer je nešto učinio i postigao. On je vrijedan jer to on kaže, u to vjeruje, i djeluje tako kao da je posebno vrijedan. Tko ne želi biti žrtva, mora govoriti i vjerovati da je vrijedan, i mora se ponašati tako kao da je vrijedan. To je aktivan čovjek koji nije ničija žrtva. Djelotvorno raditi znači koristiti se svim svojim sredstvima i mogućnostima za postizanje cilja, bez zloporabe drugih oko sebe. Doživljaj vlastite vrijednosti i osobno djelovanje jesu obilježja jake ličnosti.

Pogled na druge trebamo skrenuti na sebe i u sebe. Tu se nalazi ono što tražimo kod drugih i od drugih. Nisu drugi odgovorni za ono što se s nama događa, a često i za ono što se zbiva oko nas, odgovorni smo mi!

33

Pav ao B r ajš a

Budi ono što jesi U svojoj knjizi »Budi ono što jesi!« Ferrucci naglašava da nas naš »ja« razlikuje od drugih ljudi, daje nam određeni identitet i dopušta nam da postanemo individue. Naša je bit, ujedinjavajući centar u nama, onaj dio u nama koji uvijek ostaje isti. Tjelesne se senzacije mijenjaju, osjećaji se pojavljuju i nestaju, misli odlaze, ali ostaje netko tko taj stalni tijek zapaža.

Taj »netko« naš je »ja«, koji može promatrati svaki psihički sadržaj, a da ne bude u njega upleten.

Koliko se dugo identificiramo s našim zapažanjima, osjećajima, željama i mislima, toliko je dugo naše biće zarobljeno. Ti nas sadržaji počinju kontrolirati i potiskivati, ograničavati naša zapažanja okoline ili blokirati dostupnost drugih dijelova našega bića. Ako se identificiramo s našim »ja«, mnogo je lakše promatrati, regulirati, uskladiti i dirigirati, kao i izići na kraj sa svakim sadržajem naše svijesti. Promatranjem i osvješćivanjem sadržaja koji na mene djeluju, ja se od njih dezidentificiram, postajem od njih neovisan. Opasno je bez izbora i bez razmišljanja slijediti osjećaje.

Emocije se ne smiju nijekati. Svaku situaciju treba nanovo vrjednovati, a ne slijepo i mehanički slijediti svoje emocionalne impulse. Naš je »ja« ona točka iz koje možemo upoznati pravu stvarnost našega emocionalnoga stanja te zaključiti kako trebamo djelovati. Usredotočenost na naše emocije daje nam životnu energiju, a odsutnost te pozornosti smanjuje ju.

Misleći na jakost, ljubav i radost, stvaramo u sebi jakost, ljubav i radost. Svojevoljno izabiremo jednu kvalitetu i zatim intenzivno na nju mislimo. Kada nam se dogodi kakav neugodan događaj, možemo odlučiti prihvatiti ga onakvim kakav jest, bez jadanja, jer se univerzum ne obazire na naše planove. Važan je pozitivan stav prihvaćanja činjenica.

Slobodno možemo birati svoje djelovanje, misli i osjećaje, umjesto da tragamo za krivcem u svojoj okolini.

Moramo prijeći s reaktivnoga na kognitivni stav i početi život promatrati kao školu koja nas uči upravo ono što trebamo. Bolne situacije treba promatrati kao zagonetku koju treba odgonetnuti, a ne kao smetnju koju treba proklinjati. Ako neprilike prihvatimo kakve jesu, smanjujemo njihovu moć. Trebali bismo biti manje zainteresirani za događaje, a više za kakvoću života, baviti se više s »kako«, a manje sa »što«, više misliti na dobru igru nego na dobitak. Više bi nam trebalo biti stalo do sklada i ljepote, a manje do koristi i zgoditka. Čim više međusobno dijelimo ljubav, veselje i istinu, tim ih više i imamo. Ta je spoznaja suprotna svim matematičkim zakonima. Malo ima ljudi koji mogu davati bez ikakve namjere osim zbog veselja u davanju. Međutim, zaboravljamo da nas više obogaćuje davanje nego primanje.

34

pogled u sebe

Druga strana medalje s voje odnose i s voju l jub av

Janice Halper u svojoj knjizi »Druga strana uspješnoga muškarca« otkriva dvije strane uspješnoga pojedinca. Često imamo malo kontakta sa svojim pravim »ja«. Niječemo svoje unutarnje biće, izbjegavamo emocije, živimo samo propisanu ulogu. Život pretvaramo u igru odricanja od sebe i neiskrenosti. Mitovi zasnovani na tradiciji ili slobodnoj procjeni, a ne na činjenicama, prenose naše predodžbe o činjenicama.

Ako sebe ne poznajemo, prolazimo vezanih očiju kroz život. Suočeni s neuspjehom, počinjemo shvaćati što se s nama događa! Čim se suočimo s boli, strahom i zbunjenošću, nismo više bespomoćno prepušteni svojim emocijama, jednako cijenimo logičko razmišljanje i intuiciju, sretniji smo i imamo veće samopouzdanje. Uspješni često ignoriramo svoje osjećaje, trpimo pod sukobima, osjećamo unutarnju prazninu i nezadovoljstvo. Svatko mora pronaći svoje rješenje vlastitih problema...

Previše racionalni smatramo samo logično ispravnim, hladne glave držimo sve pod kontrolom. Ekstremni racionalizam sprječava emocionalni proces učenja, smatra sporednim kako se osjećamo u određenoj situaciji.

Kaže nam se kako se trebamo osjećati. Izbjegavamo spontane emocionalne reakcije. Ne slušamo svoju intuiciju jer to smatramo slabim, nesamostalnim ponašanjem. Uvjereni smo da sve moramo logički promatrati.

Učimo kako biti mirni i neustrašivi, ne pričati o problemima, ne uzdati se u druge, ne pokazivati emocije... Učimo kako ne trebamo ništa osjećati!

Racionalno smo jednostrani, priznajemo samo činjenice. Uče nas da objektivnost počiva na činjenicama, a subjektivnost na čistim refleksijama, osobnim osjećajima i mislima. Ne smijemo popuštati emocijama, nikada prepustiti kontrolu emocijama. Uvijek trebamo biti logični, racionalni, razumni i važno je samo ono što je objektivno i kvantitativno... Uvjereni smo da vlastite simpatije, želje, predodžbe i uvjerenja ne igraju nikakvu ulogu pri odlučivanju.

Potiskivanje emocija uzrokuje psihičke i fizičke probleme, mnogi se tuže na bolove u leđima, glavobolju, umjesto na frustraciju, bespomoćnost i nesigurnost. Tijelo snosi posljedice stalnoga potiskivanja emocija.

Bježanje od emocija vodi u emocionalno samoubojstvo, a posljedica su živi mrtvaci... Emocijama se mogu procjenjivati naše racionalne, logične i objektivne odluke... Emocije nam mogu mnogo kazati o nama... Jedini je put preuzeti kontrolu nad emocijama, preuzeti sam na sebe odgovornost, emocionalnu neovisnost od mišljenja i djelovanja drugih. Bojimo se blizine koja donosi rizik povrjeđivanja. Mnogi se boje otvorenoga razgovora, jer je malo dobrih slušatelja... Treba nam i racionalno i emocionalno, i mišljenje i osjećanje, i glava i srce! Takve nas je Bog stvorio, jer je to smatrao najboljom kombinacijom opreme za preživljavanje.

35

Pavao brajša

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

95,00 kn www.glas-koncila.hr

Pavao Brajša (Zagreb, 1933), psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizirao je neurologiju i psihijatriju i doktorirao iz područja obiteljske psihijatrije. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao psihijatar u Varaždinu, gdje i sada živi. Kao znanstveni suradnik predaje na studijima u Zagrebu, Mariboru, Varaždinu, Ljubljani i Grazu.

Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj. Radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta. Vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji. Dosad je napisao četrdesetak knjiga.

ISBN 978-953-241-518-6

U vremenima u kojima je suvremeni čovjek više nego ikada pozvan u svom osobnom razvoju i samoodgoju postići što viši stupanj svoje ljudske zrelosti ili postati žrtva različitih sve sofisticiranijih manipulacija dragocjena su sva sredstva koja mu u tom smišljenom naporu ***pomažu. Vođeno upravo tom idejom i željom za takvim služenjem čitateljima uredništvo Glasa Koncila angažiralo je proslavljenoga hrvatskoga psihijatra, psihoterapeuta i komunikologa dr. Pavla Brajšu da u autorskim kratkim tekstovima sa stranica katoličkoga tjednika nudi štivo koje može postati pravi poticaj, izazov i pomoć čitatelju ne samo da spozna stupanj svoje osobne ljudske zrelosti, nego i da se odluči da raste i napreduje u svojoj zrelosti, u odnosu prema sebi samomu, u odnosu prema drugim ljudima i posebno u odnosu prema svojoj sposobnosti za istinsku ljubav.

Ivan Miklenić

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

Pavao brajša

Pavao brajša

Pogled u sebe, svoje odnose i svoju ljubav

¤