Priručnik za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice proglašenja ništavosti ženidbe

Lucija BOLJAT – Josip ŠALKOVIĆ Priručnik za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice proglašenja ništavosti ženidbe

Izdavač: Međubiskupijski sud prvoga stupnja u Zagrebu Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu Glas Koncila Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr; telefon: 01/4874 326; faks: 01/4874 328; http://knjizara.glas-koncila.hr; e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Pravo i pastoral. Sv. 1.

Recenzenti: Matija Berljak Ratko Radišić Izdaje se odobrenjem Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu, br. 1952/2016., od 9. rujna 2016. godine.

Jezično uređivanje: s. Ines Tutić Korektura: Elizabeta Mikulić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u rujnu 2016.

ISBN 978-953-241-514-8 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000943119.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Lucija BOLJAT – Josip ŠALKOVIĆ

Priručnik za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice proglašenja ništavosti ženidbe

Zagreb, 2016.

PREDGOVOR

1. Dragi pastiri, savjetnici i vjernici, veoma me raduje objavljivanje Priručnika za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice proglašenja ništavosti ženidbe, kao važnog sredstva za specifično djelovanje na području obiteljskog pastorala s rastavljenim ili razvedenim vjernicima koji dvoje o valjanosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost.

Papa Franjo proglasio je 8. rujna 2015. godine, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, dva motu proprija kojima je reformirao kanonski postupak za parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Motu proprijem Mitis Iudex Dominus Iesus (»Blagi sudac Gospodin Isus«) učinjena je reforma Zakonika kanonskog prava koji vrijedi za vjernike latinskog obreda, a motu proprijem Mitis et misericors Iesus (»Blagi i milosrdni Isus«) učinjena je reforma Zakonika kanona istočnih Crkava koji vrijedi za vjernike istočnih obreda. Odredbe obaju motu proprija stupile su na snagu 8. prosinca 2015. godine, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Reforma kanonskog postupka stavlja naglasak na potrebu provođenja predprocesne ili pastoralne istrage koja unutar župnih ili biskupijskih struktura obuhvaća rastavljene ili razvedene vjernike koji dvoje o valjanosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost. Pastoralna istraga usmjerena je upoznavanju situacije vjernika, otkrivanju kanonskih razloga ništavosti ženidbe, pripremi parnice te prikupljanju korisnih elemenata za moguću provedbu redovitoga ili kraćega sudskog postupka. Riječ je, dakle, o savjetovanju koje prethodi pokretanju parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Pastoralna istraga se povjerava »osobama prikladnim po mišljenju mjesnog ordinarija, koje za to posjeduju odgovarajuće kompetencije a koje ne moraju biti isključivo kanonsko-pravne. U prvome redu to su vlastiti župnik ili onaj koji pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

1

PREDGOVOR

je ženidbene drugove pripremao za slavlje ženidbe. Ta savjetodavna zadaća može se povjeriti i drugim klericima, posvećenim osobama ili laicima koje odobri mjesni ordinarij« (MIDI, Način postupanja u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe, čl. 3).

2. Duh reforme kanonskoga postupka jasno ukazuje da se pastoralna briga Crkve ne ograničava samo na zdrave kršćanske obitelji, nego se, štoviše, po Kristovu srcu brine za obitelji u njihovoj cjelini, a posebno za one koje su u krizi i žive u teškim i nesređenim prilikama. Rastavljenim ili razvedenim vjernicima mora biti osigurana pomoć i pratnja Crkve. Brojni crkveni dokumenti, počevši od apostolske pobudnice Familiaris consortio pape Ivana Pavla II. iz 1981. godine do Sinoda 2014. i 2015. godine i pobudnice Amoris Laetitia pape Franje iz 2016. godine, naglašavaju važnost bliskosti s tim osobama, da ih se ne prepusti samima sebi te da im se osigura primjeren nastavak duhovnog hoda unatoč teškoćama s kojima se suočavaju na ženidbenom području.

Dakako, to zahtijeva da se unutar naših crkvenih zajednica (biskupija, dekanata, župa, vjerničkih društava i sl.) pokrenu odgovarajuće pastoralne aktivnosti, preko raznih skupina, programa, ciljanih inicijativa u odnosu na te ranjene obitelji; i to sve unutar šireg obiteljskog pastorala, koji, uz sve druge oblike brige, nipošto ne smije zanemariti i obitelji koje proživljavaju dramu rastave odnosno one vjernike koji su kasnije stvorili novu, možda stabilniju obiteljsku zajednicu – a to su danas već vrlo česte situacije.

Pastiri su posebno pozvani ići ususret tim vjernicima, pružati im znakove Božje prisutnosti i blizine te ih pratiti na putu ozdravljenja. Početak pomoći i pratnje jest savjetodavni razgovor koji pastir, savjetnik, prije pokretanja sudskog postupka obavlja s vjernikom. Kako bi savjetodavni razgovor bio što plodonosniji, reforma potiče da »jedna ili više biskupija zajedno, prema sadašnjem ustrojstvu, mogu ustanoviti stalno tijelo koje će vršiti tu službu i mogu, ako je potrebno, sastaviti Vademecum (Priručnik) koji će navesti osnovne elemente potrebne za prikladniju provedbu istrage« (MIDI, Način postupanja u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe, čl. 3).

Budući da je ponajprije biskup dužan ići ususret vjernicima kojima je potrebna posebna pastoralna briga, kao moderator Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, uspostavio sam pri Međubi2

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

PREDGOVOR

skupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu Ured za davanje savjeta, koji je početkom 2016. godine započeo s radom. Uspostavom Ureda i imenovanjem stalnih odvjetnika željeli smo se još više približiti vjernicima koji traže utvrđivanje istine o postojanju ili nepostojanju vêza njihove neuspjele ženidbe, ali i pastirima, posebno župnicima koji prate te vjernike.

Kako bi provođenje pastoralne istrage bilo što uspješnije, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 2016. godine, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine uputili su Pismo župnicima o provođenju pastoralne istrage za parnice proglašenja ništavosti ženidbe i tom su prigodom, u svrhu što bolje povezanosti između vjernika, pastira, Ureda i Suda, donijeli službeni obrazac Preporuke vlastitog župnika na temelju kojega će zainteresirani vjernik, do podnošenja tužbe, moći dobiti besplatni pravni savjet u Uredu.

3. U Prigodnoj riječi na godišnjem susretu s djelatnicima Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, 9. prosinca 2015. godine, pozvao sam ih da sastave Vademecum (Priručnik) za pastire koji će sadržavati osnovne elemente potrebne za provedbu predprocesne ili pastoralne istrage.

Radost s kojom predajem ovaj Priručnik prožeta je zahvalnošću vama pastirima i savjetnicima za dosadašnje sudjelovanje u provođenju pastoralne istrage u ženidbenim parnicama koje su u mjerodavnosti Međubiskupijskih sudova u Zagrebu.

Priručnik je namijenjen prvenstveno pastirima i savjetnicima kako bi pridonio provedbi što kvalitetnije pastoralne istrage, napose za upoznavanje situacije vjernika, vođenje savjetodavnog razgovora u svrhu otkrivanja kanonskih razloga ništavosti ženidbe, pripreme parnice, razmatranja mogućnosti dokazivanja, pružanja pravne pomoći u fazi izrade tužbe, prikupljanja priloga tužbi, usmjeravanja stranke prema mjerodavnom sudu i sl. Sadržaj što ga imate u rukama na sažet način govori o širini ženidbenoga i procesnoga kanonskog prava te o potrebi da se ono u ovoj specifičnoj materiji dobro poznaje, zajedno čita i ispravno primjenjuje.

Priručnik ne nudi jednostavna, gotova ili brza rješenja, nego želi pomoći pastiru da u savjetodavnom razgovoru upozna situaciju rastavljenih ili razvedenih vjernika, pruži im specifičnu i adekvatnu pravno-pastoralnu pomoć, pomogne u prikupljanju korisnih elemenata za moguću provedbu redovitoga ili kraćega sudskog postupka te ih usmjeri, ako to slučaj zahtijeva, stručnoj pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

3

PREDGOVOR

osobi, crkvenom odvjetniku. Priručnik isto tako ne nudi jedinstvena rješenja jer su zaručništvo i bračni život rijetko usporedivi i ponovljivi, stoga se od pastira i savjetnika očekuje prepoznavanje različitih životnih situacija te ispravnog stavljanja istih u kanonsko-pravni okvir.

Nije pastoralno u savjetodavnom razgovoru vjerniku ulijevati neosnovanu nadu da će crkveni sud proglasiti ništavost ženidbe, kada za to nema osnove, kao i odvraćati vjernike od beskorisnog ulaganja snage i vremena u sudsko utvrđivanje ništavosti ženidbe. S druge strane, pastoralna je zadaća pomoći vjernicima savjetom i naputcima pri ostvarivanju onoga na što imaju pravo, u slučaju da postoje utemeljeni kanonski razlozi ništavosti ženidbe i realni izgledi dokazivanja ništavosti ženidbe (usp. kan.

1504), ili ako okolnosti stvari i osoba, potkrijepljeni svjedočanstvima ili ispravama, ne zahtijevaju pomnije ispitivanje ili istraživanje te jasno ukazuju na ništavost ženidbe (usp. kan. 1683, 2°) (usp. Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine župnicima o provođenju pastoralne istrage za parnice proglašenja ništavosti ženidbe, od 29. lipnja 2016. godine).

Upravo s tim ciljem treba čitati i primjenjivati ovdje iznesen sadržaj, imajući uvijek na umu zahtjev istine. Istražiti objektivnu istinu u predprocesnoj fazi ili utvrditi objektivnu istinu u procesnoj fazi, zahtjev je istine koji je u kanonskom pravu neizmjerno važan i presudan. Pastoralna istraga i sudski postupak moraju, dakle, prije svega biti u službi istine, jer se samo tako ostvaruje služba pastoralne ljubavi, duhovno djelovanje usmjereno k spasenju duša.

Stoga preporučujem ovaj Priručnik svim pastirima i savjetnicima koji će voditi savjetodavne razgovore s vjernicima čiji je slučaj ili parnica u mjerodavnosti Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu. Neka vam izneseni sadržaj bude poticaj na odgovorno uključivanje u posebno područje obiteljskog pastorala s rastavljenim ili razvedenim vjernicima koji dvoje o valjanosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost. Izneseni sadržaj neka bude i nov poticaj cjeloživotnoj formaciji, kao i osobnom studiju svima koji sudjeluju u pastoralnoj istrazi.

Nadam se da će Priručnik poslužiti i svim ljudima dobre volje da što bolje upoznaju kanonske razloge ništavosti ženidbe, elemente priprave parnice te sam postupak proglašenja ništavosti ženidbe, njegove značajke i posebnosti, kako bi mogli pronositi 4

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

PREDGOVOR

istinu o ženidbenom savezu kojim muška i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života, a koja je po svojoj naravi usmjerena k dobru ženidbenih drugova, rađanju i odgajanju potomstva, a Krist Gospodin ju je među krštenima uzdigao na dostojanstvo sakramenta (usp. kan. 1055, § 1).

Izričem zahvalu autorima, djelatnicima Međubiskupijskih sudova u Zagrebu na uloženom naporu oko izdavanja ovoga praktičnog pomagala.

Neka dobri i milosrdni Bog sve koji će se koristiti sadržajem ovog Priručnika obdari Duhom Istine.

Na sve vas zazivam Božju milost i zagovor Presvete Bogorodice Marije, Isusove i naše Majke. † Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, moderator Međubiskupijskih sudova U Zagrebu, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 2016. godine.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

5

KRATICE

AAS

Acta Apostolicae Sedis, službeno glasilo Apostolske Stolice

br.

broj

čl.

članak

DC

PAPINSKO VIJEĆE ZA ZAKONSKE TEKSTOVE, uputa Dignitas connubii, 25. I. 2005., u: Communicationes, 37 (2005.) 1, 11-92

dr.

drugi, drugo, drugdje

GS

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (7. XII. 1965.), u: Dokumenti, Zagreb, 72008.

HBK

Hrvatska biskupska konferencija

itd.

i tako dalje

kan.

kanon

kann.

kanoni

KKC

Katekizam Katoličke Crkve

m. p.

Litt. Ap. Motu proprio datae (Apostolsko pismo dano na vlastitu pobudu)

MIDI

FRANJO, m. p. Mitis Iudex Dominus Iesus, 15. VIII. 2015., u: https://w2.vatican. va/content/francesco/la/motu_proprio/ documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-iudex-dominus-iesus. html (22. VII. 2016.)

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

7

KRATICE

8

MMI

FRANJO, m. p. Mitis et misericors Iesus, 15. VIII. 2015., u: https://w2.vatican.va/ content/francesco/la/motu_proprio/ documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-et-misericors-iesus.html (22. VII. 2016.)

npr.

na primjer

sl.

slično

st.

stavak

str.

stranica/e

sv.

svezak

tj.

to jest

tzv.

takozvani

usp.

usporedi

ZKIC-1990.

Zakonik kanona istočnih Crkava iz 1990. godine, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II.

ZKP-1983.

Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II.

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

MALI POJMOVNIK VRSTA ŽENIDABA

S obzirom na različite aspekte ženidbe, prema kanonskim odredbama ima više vrsta ženidaba. Budući da su neke vrste ženidaba povezane s valjanošću ili nevaljanošću ženidbe i da se u ovom Priručniku spominju razne vrste ženidaba, smatramo korisnim, bar općenito, donijeti njihovo značenje.

U kanonskom pravu ženidba može biti: 1) Crkvena ili vjerska, civilna ili građanska ženidba i crkvena ženidba s građanskim učincima.

Crkvena ili vjerska je ona ženidba koja se u svemu ravna prema crkvenim propisima i koja se sklopi na način propisan kanonskim pravom pred ovlaštenim predstavnikom Crkve.

Civilnom ili građanskom naziva se ženidba koja je sklopljena uz obdržavanje građanskog zakonodavstva i u skladu s građanskim propisima pred ovlaštenim službenikom građanske vlasti.

Crkvenom ženidbom s građanskim učincima naziva se ženidba koja se sklopi na način propisan kanonskim pravom pred ovlaštenim predstavnikom Crkve i uz obdržavanje građanskog zakonodavstva, pod uvjetom da vjerska zajednica ima uređene pravne odnose s državom.

2) Čisto katolička, mješovita i nekršćanska ženidba.

Ako ženidbu sklapaju dvije osobe katoličke vjere i pripadnici Katoličke Crkve, ona se naziva čisto katoličkom ženidbom.

Mješovitom ženidbom se naziva ženidba sklopljena između dviju krštenih osoba, od kojih je jedna katoličke vjere i pripada Katoličkoj Crkvi, a druga je pripadnik neke odijeljene kršćanske Crkve ili crkvene zajednice. Ženidba nekrštenih osoba, bilo da pripadaju istoj ili različitim religijama, ili da ne ispovijedaju nikakvu vjeru, naziva se nekršćanska ženidba.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

9

MALI POJMOVNIK

3) Dopuštena i nedopuštena, valjana i nevaljana ženidba.

Ako nikakva zakonska zabrana ne stoji na putu sklapanja ženidbe i ako su ispunjeni svi uvjeti koje zakon traži, ženidba je dopuštena; a nedopuštena je ako joj na putu stoji kakva izričita zakonska zabrana ili ako se ne ispune uvjeti koje zakon postavlja za dopušteno sklapanje ženidbe. Ženidba koja je nedopuštena može istodobno biti i nevaljana, a unatoč svojoj nedopuštenosti može biti valjana. Ženidba je valjana ako je ženidbenom privolom dviju osoba, muške i ženske, proizveden učinak i uistinu je među njima uspostavljena ženidbena veza i bračna zajednica svega života; a nevaljana (ništava) je ako, zbog nekog od kanonskih razloga, ženidbena privola nije mogla proizvesti svoj učinak te nije uspostavljena ženidbena veza i bračna zajednica.

4) Javna i tajno sklopljena ženidba. Ženidba koja se sklapa uz uobičajene i propisane formalnosti te na redovit način, određen kanonskim pravom, naziva se javnom.

Ako se ženidba sklapa na propisan redoviti način, ali to javnosti nije poznato, i ako postoji obveza čuvanja tajne o sklopljenoj ženidbi, tada se ona naziva tajno sklopljena ženidba.

5) Tvrda te tvrda i izvršena ženidba. Ženidba koja je valjano sklopljena između dviju krštenih osoba, bile one katoličke ili nekatoličke, budući da je sakrament koji ženidbi daje posebno značenje i učvršćuje ženidbenu vezu, naziva se tvrdom ženidbom.

Kada bračni drugovi, nakon sklopljene ženidbe, na prirodan i ljudski način izvrše bračni spolni čin kojim postaju »jedno tijelo« i koji može voditi začeću i rađanju djeteta, njihova ženidba tim činom postaje izvršena. Ako su ženidbeni drugovi, pošto je ženidba sklopljena, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena dok se ne dokaže protivno (usp. kan. 1061, § 2).

Možebitno spolno općenje dviju osoba prije njihova stupanja u brak, ili prije sklapanja valjanog braka, nema nikakvoga pravnog učinka u pogledu braka koji je kasnije sklopljen.

10

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

MALI POJMOVNIK

6) Predmnijevana i pokušana ženidba.

Neka ženidba može biti objektivno nevaljana, a da obje ili barem jedna od bračnih stranaka smatra svoj brak valjanim. Takva se ženidba naziva predmnijevanom ili prividnom. Zakonik o njoj kaže: »Nevaljana ženidba naziva se predmnijevana, ako ju je barem jedna stranka sklopila u dobroj vjeri, dok obje stranke nisu postale sigurne u njezinu nevaljanost« (kan. 1061, § 3).

Nevaljana ženidba koju su obje stranke sklopile u zloj vjeri, tj. svjesne da je njihova ženidba nevaljana, ali su obavile čin sklapanja ženidbe ne radi uspostavljanja ženidbene veze, nego zbog nekih drugih razloga, naziva se pokušana ženidba.

7) Ženidba u nastajanju i ženidba kao trajno stanje. Ženidba se može promatrati kao čin kojim se uspostavlja ženidbena zajednica između muške i ženske osobe i kao trajno stanje.

Kao čin, ženidba je ugovor kojim muška i ženska osoba zakonitom ženidbenom privolom sklapaju ženidbu. Kao stanje, ženidba je trajna bračna zajednica između muža i žene, koja se uspostavlja sklapanjem ženidbenog ugovora.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

11

UVOD

Objavljivanje ovog Priručnika na tragu je Pravila o načinu postupanja u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe koja su proglašena motu proprijem Mitis Iudex Dominus Iesus. Tim su motu proprijem, 8. prosinca 2015. godine, reformirani kanoni Zakonika kanonskoga prava o parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe (usp. kann. 1671-1691).1 Jedan od naglasaka reforme 1

Usp. FRANCISCUS PP., Litterae apostolicae motu proprio datae Mitis Iudex Dominus Iesus quibus canones Codicis Iuris Canonici de causis ad matrimonii nullitatem declarandam reformantur (15. VIII. 2015.), u: https://w2.vatican. va/content/francesco/la/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-iudex-dominus-iesus.html (10. VI. 2016.) (dalje: MIDI). Motu proprijem Mitis et misericors Iesus (»Blagi i milosrdni Isus«) učinjena je reforma Zakonika kanona istočnih Crkava koji vrijedi za vjernike istočnih obreda, usp. FRANCISCUS PP., Litterae apostolicae motu proprio datae Mitis et misericors Iesus quibus canones Codicis Canonum Ecclesiarum Orientalium de causis ad matrimonii nullitatem declarandam reformantur (15. VIII. 2015.), u: https://w2.vatican.va/content/francesco/la/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-et-misericors-iesus.html (10. VI. 2016.) (dalje: MMI). Komentar reforme kanonskog postupka vidi: TRIBUNALE APOSTOLICO DELLA ROTA ROMANA, Sussidio applicativo del Motu pr. Mitis Iudex Dominus Iesus, Città del Vaticano, 2016. (dalje: Sussidio applicativo); Luigi SABBARESE (ur.), Nuove norme per la dichiarazione di nullità del matrimonio, Bologna, 2016.; Valerio ANDRIANO, La normativa canonica sul matrimonio e la riforma del processo di nullità, Città del Vaticano, 2016.; Massimo DEL POZZO, Il processo matrimoniale più breve davanti al Vescovo, Roma, 2016.; Erasmo NAPOLITANO, Il processus brevior nella Lettera Apostolica motu proprio datae Mitis Iudex Dominus Iesus, u: Monitor ecclesiasticus, CXXX (2016.) 2, 549-566; Carmen PEÑA GARCIA, El nuevo proceso »breviore coram episcopo« para la declaración de la nulidad matrimonial, u: Monitor ecclesiasticus, CXXX (2016.) 2, 567-593; Astrid KAPTIJN, Apostolic Letter motu proprio datae Mitis et misericors Iesus, u: Monitor ecclesiasticus, CXXX (2016.) 2, 595-601; Joaquín LLOBELL, Alcune questioni comuni ai tre processi per la dichiarazione di nullità del matrimonio previsti dal M.P. »Mitis Iudex«, u: Ius ecclesiae, XXIX (2016.) 1, 13-38; Paolo MONETA, La dinamica processuale nel M.P. »Mitis Iudex«, u: Ius ecclesiae, XXIX (2016.) 1, 39-62; Pablo GEFAELL, Nota al motu proprio Mitis et misericors Iesus, u: Ius ecclesiae, XXIX (2016.) 1, 63-78; RAZNI AUTORI, La riforma dei processi matrimoniali di Papa Francesco. Una guida per tutti, Redazione di Quaderni di diritto ecclesiale (ur.), Milano, 2016.; Manuel Jesús ARROBA CONDE, La pastoral judicial y la preparación de la causa en el motu proprio Mitis Iudex Dominus Iesus, u: María Elena OLMOS ORTEGA (ur.), Procesos de nulidad matrimonial tras la reforma del Papa Francesco, Madrid, 2016., 63-82. Na hrvatskom jeziku vidi: Lucija BOLJAT, Kraći ženidbeni postupak pred biskupom, u: http://mszg.hr/

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

13

UVOD

stavljen je na provođenje predprocesne ili pastoralne istrage od strane osoba koje posjeduju odgovarajuće kompetencije, a koje ne moraju biti isključivo kanonsko-pravne naravi, kao npr. crkveni odvjetnici, nego istragu može provoditi vlastiti župnik ili župnik vjenčatelj ili drugi klerik, posvećena osoba ili laik kojeg odobri mjesni ordinarij.

Kako bi pastiri i savjetnici koji ne posjeduju tipično kanonsko-pravnu formaciju što kvalitetnije provodili pastoralnu istragu, Pravila o načinu postupanja u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe u čl. 3 određuju da jedna ili više biskupija zajedno, prema sadašnjem ustrojstvu, mogu ustanoviti stalno tijelo koje će vršiti ovu službu i mogu, ako je potrebno, sastaviti Vademecum (Priručnik) koji će navesti osnovne elemente potrebne za prikladniju provedbu istrage. Poticaj za pripremu i objavljivanje Priručnika za Zagrebačku crkvenu pokrajinu dao je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački, 9. prosinca 2015. godine, prigodom godišnjeg susreta s djelatnicima Međubiskupijskih sudova u Zagrebu.

Autori, kao djelatnici Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, rado su prihvatili poziv da izrade ovaj Priručnik kako bi pomogli rastavljenim ili razvedenim vjernicima koji dvoje o valjanosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost2, a ponajprije pastirima, savjetnicima, koji s tim vjernicima obavljaju savjetodavne razgovore. Sadržaj iznesen u Priručniku teži prema ispunjenju svrhe pastoralne istrage, tj. prema upoznavanju situacije vjernika i prikupljanju korisnih elemenata za eventualno pokretanje parnice. »Nakon što se prikupe svi elementi, istraga se zaključuje tužbom koju, ako to stvar zahtijeva, treba podnijeti mjerodavnom sudu« (MIDI, Način postupanja u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe, čl. 5).

Ovim se Priručnikom ne želi detaljno opisati čitav sudski postupak utvrđivanja ništavosti ženidbe, nego se prije svega na-

2

14

wp-content/uploads/2016/05/Kra%C4%87i-%C5%BEenidbeni-postupakpred-biskupom.pdf (22. VII. 2016.); Ivica IVANKOVIĆ RADAK, Što se mijenja u redovitom sudskom postupku proglašenja ništavosti ženidbe?, u: http:// mszg.hr/wp-content/uploads/2016/05/%C5%A0to-se-mijenja-u-redovitompostupku-progla%C5%A1enja-ni%C5%A1tavosti-%C5%BEenidbe.pdf (22.

VII. 2016.); Josip ŠALKOVIĆ, Intervju prigodom stupanja na snagu reforme kanonskog postupka, u: Glas Koncila, 49 (2163), 6. XII. 2015.

U Priručniku izričaj »ništavost ženidbe« ima isto značenje kao i izričaj »nevaljanost ženidbe«.

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

UVOD

stoji rasvijetliti otkrivanje kanonskih razloga ništavosti ženidbe, mogućnost njihova dokazivanja te dati osnovne informacije o parnici proglašenja ništavosti ženidbe, posebno do trenutka predaje tužbe mjerodavnom sudu. Izneseni sadržaj glede otkrivanja kanonskih razloga ništavosti ženidbe i njihova dokazivanja pretpostavlja poznavanje osnova ženidbenog prava Katoličke Crkve (usp. kann. 1055-1165), a davanje informacija o uvođenju parnice i načinu vođenja sudskog postupka pretpostavlja poznavanje procesnoga kanonskog prava (usp. kann. 1400-1716). Priručnik je stoga namijenjen pastirima, savjetnicima, koji su završili filozofsko-teološki studij ili studij religijske pedagogije i katehetike unutar kojih su stekli osnovna znanja iz kanonskog prava. Osim poznavanja temeljnoga kanonsko-pravnog znanja za provođenje pastoralne istrage, od pastira, savjetnika, očekuje se posjedovanje i drugih potrebnih kvaliteta (ljudskih, teoloških, pastoralnih, terapeutskih...) koje će mu u pojedinom slučaju pomoći razlučivati životne situacije kako bi mogao konkretno pomoći ženidbenim drugovima u razumijevanju njihova stanja, poticati ih na pouzdanje, traženje rješenja, otvorenost i iskrenost.

Priručnik treba čitati isključivo kao pomoć u istraživanju i utvrđivanju istine o svetoj vezi, a ne kao pomoć za možebitno iskrivljivanje istine kako bi se dobila »povoljna presuda« za ostvarenje subjektivne svrhe ili cilja. Crkva pazi na istinu o svetoj vezi što potvrđuje način utvrđivanja ništavosti ženidbe, tj. činjenica da se parnice o ništavosti ženidbe rješavaju sudskim putem, a ne upravnim putem. Sudski put utvrđivanja ništavosti, sa svim svojim fazama i osobama koje u njemu sudjeluju, u najvećoj mogućoj mjeri štiti istinu o svetoj vezi (usp. MIDI, uvod). Stoga i primjena sadržaja Priručnika u fazi pastoralne istrage ne bi trebala odstupati niti zanemarivati vrlo precizne procesne formalnosti kako bi se utvrdila istina o ženidbenom vezu. Pri tome treba voditi računa da se provođenjem pastoralne istrage ne utvrđuje istina, nego se samo istražuju elementi potrebni za pokretanje sudskog postupka.

Iako se u Priručniku donose smjernice za pastire i savjetnike, koje vode i pokazuju put prema proglašenju ništavosti ženidbe, to nipošto ne znači da se time pogoduje sudskim postupcima, parnicama o ništavosti ženidbe, sukobima, iskrivljivanju istine ili da se ide na štetu obiteljskog pastorala prikazujući propala ženidbena sjedinjenja. Naprotiv, ponuđeni sadržaj može pomoći pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

15

UVOD

i potaknuti na provedbu što cjelovitije pastoralne brige i priprave za sklapanje ženidbe (usp. kann. 1063-1072). Priprava za sklapanje ženidbe razdoblje je u kojem se trebaju stvoriti pretpostavke za sretan, plodonosan i uspješan brak, za dopuštenu i valjanu ženidbu. Zakonik kanonskoga prava određuje: »Prije sklapanja ženidbe mora se utvrditi da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju« (kan. 1066). Dok ponuđeni sadržaj Priručnika s jedne strane pomaže u otkrivanju kanonskih razloga ništavosti ženidbe nakon sklopljene ženidbe, s druge strane pomaže da se prije vjenčanja spriječi nedopušteno i nevaljano sklapanje ženidbe. Stoga se pastiri sadržajem ovog Priručnika mogu korisno poslužiti, prilagođavajući ga određenoj potrebi, i kad provode bližu ili neposrednu pripravu za sklapanje ženidbe, napose pod kanonsko-pravnim vidom (npr. utvrđivanje slobodnog stanja zaručnika, ispit zaručnika (utvrđivanje uvjeta za valjanu i dopuštenu ženidbu: ispit zaručnika o ženidbenim smetnjama i ženidbenoj privoli) i dr.) (usp. kann. 1066-1072).

U prikazu sadržaja Priručnika autori su, osim kanonsko-pravnih izvora3 i sudske prakse4, koristili rezultate istraživanja do3

4

16

Usp. Codex Iuris Canonici, auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, u: AAS, 75 (1983.) II, 1-317; hrvatski prijevod: Zakonik kanonskoga prava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, Zagreb, 1996. (dalje: ZKP-1983.); Codex Canonum Ecclesiarum Orientalium, auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, u: AAS, 82 (1990.) II, 1033-1364; hrvatski prijevod: Zakonik kanona istočnih Crkava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, Zagreb, 1996. (dalje: ZKIC-1990.); PONTIFICIUM CONSILIUM DE LEGUM TEXTIBUS, Instructio servanda a tribunalibus dioecesanis et interdioecesanis in pertractandis causis nullitatis matrimonii Dignitas connubii (25. I. 2005.), u: Communicationes, 37 (2005.) 1, 11-92; hrvatski prijevod: PAPINSKO VIJEĆE ZA ZAKONSKE TEKSTOVE, Uputa Dostojanstvo ženidbe koju treba obdržavati na biskupijskim i međubiskupijskim sudovima u vođenju parnica ništavosti ženidbe, Zagreb, 2010. (dalje: DC); FRANCISCUS PP., Litterae apostolicae motu proprio datae Mitis Iudex Dominus Iesus quibus canones Codicis Iuris Canonici de causis ad matrimonii nullitatem declarandam reformantur (15. VIII. 2015.), u: https:// w2.vatican.va/content/francesco/la/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-iudex-dominus-iesus.html (10. VI. 2016.); FRANCISCUS PP., Litterae apostolicae motu proprio datae Mitis et misericors Iesus quibus canones Codicis Canonum Ecclesiarum Orientalium de causis ad matrimonii nullitatem declarandam reformantur (15. VIII. 2015.), u: https:// w2.vatican.va/content/francesco/la/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio_20150815_mitis-et-misericors-iesus.html (10. VI. 2016.).

Za autora Josipa Šalkovića, koji od 2006. godine vrši službu sudskog vikara pri Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu, vidi: Dekret, od 22. srpnja 2006., ur. broj 760/2006-MS, u: Arhiv Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu, 156/2006. Za autoricu Luciju Boljat, koja od 2011. godine vrši služ-

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

UVOD

maćih i stranih autora.5 U sadržaju Priručnika autori ne ulaze u neka specifična ili otvorena kanonsko-pravna pitanja, nego nastoje da izneseni sadržaj ima što širu primjenu u provođenju predprocesne ili pastoralne istrage unutar župnih ili biskupijskih struktura.6 Priručnik je podijeljen na pet poglavlja: Poglavlje I. Vjernici pred dvojbom o valjanosti svoje ženidbe ili s uvjerenjem u njezinu ništavost; Poglavlje II. Naglasci za provedbu savjetodavnog razgovora; Poglavlje III. Smjernice za otkrivanje kanonskih razloga ništavosti ženidbe; Poglavlje IV. Postupanje u slučaju postojanja pravnog temelja za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe; Poglavlje V. Otkrivanje pravnog temelja za razrješenje ženidbenog veza. Sadržaji u Poglavlju I., II., IV. i V. više su informativnog karaktera, dok Poglavlje III., po opsegu i sadržaju, zadire u suštinu

5

6

bu suca pri Međubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu, vidi: Dekret, od 4. siječnja 2011., ur. broj 9/2011-MS, u: Arhiv Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu, 6/2011.

Posebno vidi: Paolo BIANCHI, Quando il matrimonio è nullo?, Milano, 1998.; Geoffrey ROBINSON, Matrimonio, divorzio e nullità. Guida al processo di nullità matrimoniale nella chiesa cattolica, Padova, 1994.; Michael SMITH FOSTER, Il matrimonio che (non) fu. Quando e come la Chiesa dichiara nullo un matrimonio, Milano, 2003.; Mauro AGOSTO – Rosaria CAPOZZI, Formulario del matrimonio canonico, Lugano, 2013.; Velimir BLAŽEVIĆ, Ženidbeno pravo Katoličke crkve.

Pravno-pastoralni priručnik, Zagreb, 2004.; Nikola ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995.

Na hrvatskom jeziku do sada se nije puno pisalo na ovu temu. O nekim elementima predprocesne ili pastoralne istrage vidi: Martina LAKOVIĆ – Josip ŠALKOVIĆ, Predprocesne radnje za postupak proglašenja ništavosti ženidbe, u: RAZNI AUTORI, Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, Zbornik radova II. znanstvenog simpozija crkvenih pravnika s međunarodnim sudjelovanjem, Josip ŠALKOVIĆ (ur.), Zagreb, 2009., 277-292; Mato MIĆAN, Doktrinarni elementi tužbe za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe, u: RAZNI AUTORI, Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, Zbornik radova II. znanstvenog simpozija crkvenih pravnika s međunarodnim sudjelovanjem, Josip ŠALKOVIĆ (ur.), Zagreb, 2009., 67-90; Andrej SAJE, Savjetovanje i pokušaj pomirenja, u: RAZNI AUTORI, Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, Zbornik radova II. znanstvenog simpozija crkvenih pravnika s međunarodnim sudjelovanjem, Josip ŠALKOVIĆ (ur.), Zagreb, 2009., 57-66; Emil SVAŽIĆ, Elementi ništavnosti ženidbe: uloga župnika i pastoralnih suradnika, u: Riječki teološki časopis, 16 (2008.) 1, 221-236; Nikola ŠKALABRIN, Da li je svaka ženidba sklopljena u Crkvi valjana?, u: Uspjeli brak sretna obitelj. Radovi simpozija o pastoralu braka i obitelji u prvih deset godina u Đakovu, 28. – 30. studenog 1988., Đakovo, 1989., 169-195; Slavko ZEC, Parnice za proglašenje ništavnosti ženidbe na crkvenom ženidbenom sudu: načela i postupak, u: Riječki teološki časopis, 16 (2008.) 1, 235-251. Određeni sadržaji mogu se naći i na službenoj mrežnoj stranici Međubiskupijskih sudova u Zagrebu: mszg.hr.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

17

UVOD

pastoralne istrage i pripreme parnice za proglašenje ništavosti ženidbe.

Na kraju se donosi Dodatak s praktičnim prilozima koji mogu pomoći u savjetodavnom razgovoru i prikupljanju korisnih elemenata za moguću provedbu redovitoga ili kraćega sudskog postupka utvrđivanja ništavosti ženidbe ili za moguću provedbu nekog od postupaka kojim se razrješuje ženidbeni vez. Predloženi obrasci i formulari u Dodatku koriste se u praksi Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu, a njihovim se donošenjem ne pretendira da budu prihvaćeni na nacionalnoj razini.

Iako je sadržaj ovog Priručnika pripremljen prema odredbama Zakonika kanonskog prava koji vrijedi za vjernike latinskog obreda, on se u velikoj mjeri može primijeniti za pastoralnu istragu i pripremu parnice kad se ona provodi s vjernikom istočnog obreda kojeg obvezuje Zakonik kanona istočnih Crkava, a možebitna parnica je u mjerodavnosti Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Zagrebu. Neke pak razlike i posebnosti istočnog prava, važne za ovu materiju, autori naznačuju u bilješkama bez donošenja šireg komentara.

Nadamo se da će ovaj Priručnik, strpljivo i požrtvovno rađen, pomoći svima koji sudjeluju u provođenju pastoralne istrage i u pripremi parnice proglašenja ništavosti ženidbe, ali i svim djelatnicima pastorala braka i obitelji, rastavljenim ili razvedenim vjernicima, te svim ljudima dobre volje, ljubiteljima istine Božjega nauka o braku i obitelji.

18

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

Poglavlje I. ______________________________________________________

VJERNICI PRED DVOJBOM O VALJANOSTI SVOJE ŽENIDBE ILI S UVJERENJEM U NJEZINU NIŠTAVOST

1. Ženidbu treba smatrati valjanom dok se ne dokaže protivno 2. Bračni par u krizi 3. Kako živjeti nakon rastave ili razvoda?

4. Razmotriti mogućnost proglašenja ženidbe ništavom 5. Razine provođenja pastoralne istrage i pripreme parnice

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

19

POGLAVLJE

VJERNICI PRED DVOJBOM O VALJANOSTI SVOJE ŽENIDBE ILI S UVJERENJEM U NJEZINU NIŠTAVOST

Sve ono što ranjava brak i obitelj ranjava i ljudski suživot kao takav. Kako bi bilo što manje rana u braku i obitelji, u ljudskom suživotu, kanonsko pravo ide za tim da je bolje spriječiti sklapanje ništave ženidbe nego da se kasnije mora takvom proglašavati, jer sama činjenica da je ženidba ništava i da je njena ništavost utvrđena i proglašena ne briše ono što su osobe proživjele, ne briše štetu koju su pretrpjeli ženidbeni drugovi, njihova djeca, rodbina, prijatelji, zajednica. Nema stoga učinkovitijeg sredstva za sprječavanje ništavosti ženidbe nego što je ozbiljna i temeljita priprava u kojoj treba jasno i otvoreno obraditi krucijalne teme: nerazrješivost, jednost i vjernost, dobro suprugâ, dobro potomstva, sloboda kao nužni preduvjet privole, zdravlje, itd., stavljajući na neke od njih posebne naglaske, ovisno o kulturološkom okruženju i specifičnoj situaciji zaručnika.

U svrhu valjanog, dostojnog i plodonosnog slavlja ženidbe, opći kanonski propisi određuju preduvjete i pretpostavke za sklapanje ženidbe, odnosno različita pravna i pastoralna sredstva koja su pastiri duša dužni provoditi i obaviti kako bi utvrdili da se ništa ne protivi valjanom i dopuštenom sklapanju ženidbe. Općem kanonskom pravu treba pridodati odredbe partikularnog prava koje donose dijecezanski biskup (usp. kan. 1064) i biskupska konferencija (usp. kann. 1063; 1067) za vlastito područje. Važeći Zakonik kanonskog prava, prema odredbama pastoralnog karaktera (usp. kann. 1063-1065) i odredbama pravnog karaktera (usp. kann. 1066-1072), naglašava višestruke oblike priprave za ženidbu (opća; osobna; pastoralna: dalja, bliža, neposredna; liturgijska; pravna: zaručnički ispit, ženidbeni navještaj, druga sredstva prikladna za obavljanje izvida), koje nisu nikakvi čvrsti odjeljci, već tijesno povezan, postupni i trajni proces. Uzajamno se upotpunjujući, odredbe pastoralnog i pravnog karaktera unitaristički teže, na što djelotvorniji način, k odvijanju mnogostrukih oblika priprave za sklapanje kršćanske ženidbe.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

25

I

Vjernici pred dvojbom o valjanosti svoje ženidbe ili s uvjerenjem u njezinu ništavost

Osim što se pastoralna briga i priprava za sklapanje ženidbe odvijaju u različitim fazama i slijede različite etape, one se provode i različitim sredstvima. Vrše ih različiti subjekti, ovisno o opsegu i zahtjevima njihove provedbe, a sve u svrhu da ženidba bude valjana i dopuštena te da ima sretan ishod.1 1. Ženidbu treba smatrati valjanom dok se ne dokaže protivno Jednom sklopljena valjana ženidba u Katoličkoj Crkvi uvijek je valjana. Međutim, ima crkvenih ženidaba koje su, gledano izvana, posve valjano sklopljene, a ipak nisu valjane jer je u trenutku sklapanja ženidbe (u trenutku izricanja ženidbene privole) postojao neki kanonski razlog koji ženidbu čini ništavom, tj. ili je u trenutku sklapanja ženidbe postojala neka ženidbena zapreka, ili ženidbena privola nije bila dana u skladu s kanonskim pravom, ili je postojao neki nedostatak, ili nije obdržavan kanonski oblik. Kanonski razlozi ništavosti ženidbe mnogostruki su i zakonodavac ih određuje u važećem Zakoniku kanonskoga prava, u IV. knjizi (usp. kann. 10551165), a u ovom Priručniku prikazani su u Poglavlju III. S obzirom na čovjekove nedostatke, namjere, motive, stavove, unutarnje i izvanjske utjecaje, životne okolnosti i sl., vjernik se može naći pred dvojbom o valjanosti svoje ženidbe ili biti uvjeren u njezinu ništavost. No, sama dvojba o valjanosti ženidbe ili uvjerenost u njezinu ništavost nije dovoljna, nego je potrebno određeni kanonski razlog ništavosti ženidbe dokazati u sudskom postupku, tj. dokazati ništavost ženidbe. Stoga, prije podnošenja tužbe u kojoj se tvrdi da je ženidba ništava zbog nekog od kanonskih razloga ništavosti ženidbe, potrebno je provesti pastoralnu istragu u svrhu upoznavanja situacije vjernika, tj. potrebno je vidjeti ima li u konkretnom slučaju pravnog temelja za vođenje parnice i ima li dostatnih dokaza.

No, osnovno polazište koje vodi pastira, savjetnika, u provođenju pastoralne istrage, ipak je pravna pretpostavka o valjanosti ženidbe. »Ženidba uživa pravnu pogodnost; stoga u dvojbi ženidbu treba smatrati valjanom dok se ne dokaže protivno« (kan.

1060).2 Pravna pogodnost sastoji se u tome da se na temelju same 1 2

26

O odnosu priprave za ženidbu i prevencije ništavosti ženidbe vidi: Lucija BOLJAT – Josip ŠALKOVIĆ, Kanonsko-pravni aspekti priprave za ženidbu i prevencija ništavosti, u: Bogoslovska smotra, 85 (2015.) 3, 813-840.

Kanonsko načelo o pravnoj pogodnosti primjenjuje se posebno u parnicama

P r i r u č n i k za provedbu pastoralne istrage i

POGLAVLJE

činjenice što je ženidba sklopljena, ona u dvojbi smatra valjanom, dok se ne dokaže protivno. Među krštenima jednom sklopljenu valjanu i izvršenu ženidbu ne može rastaviti ni jedna ljudska vlast, ni zbog kojeg razloga (usp. kan. 1141). Iz valjane ženidbe nastaje među ženidbenim drugovima veza koja je po svojoj naravi trajna i isključiva; osim toga, u kršćanskoj se ženidbi ženidbeni drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i tako posvećuju za dužnosti i dostojanstvo svojega stanja (usp. kan. 1134). Ženidba ima dvostruku dimenziju: pravnu i sakramentalnu. Ženidbeni ugovor daje sklopljenom braku pravnu čvrstoću i jasnoću, a sakramentalna veza je milosno sredstvo koje posvećuje ženidbene drugove. Iz toga proizlazi da ženidbeni drugovi imaju obvezu i pravo čuvati zajednički ženidbeni život, osim ako ih ispričava zakoniti razlog (usp. kan. 1151). Zakoniti razlog za rastavu uz trajanje ženidbene veze je preljub koji ženidbeni drug ne može oprostiti (usp. kan. 1152) ili ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenog druga ili djecu ili na drugi način zajednički život čini preteškim (usp. kan. 1153). Ako civilna rastava predstavlja jedini način kako uspostaviti zakonita prava (npr. briga za djecu ili zaštita vlasništva), onda ju je moguće tolerirati, ali ne da bi označila moralnu krivnju (usp. KKC, 2382-2383). U tim slučajevima dobrobit ženidbenih drugova nadilazi dobro zajedničkoga života, a rastava je krajnji zahvat u bračni život s namjerom da se očuva dostojanstvo i sigurnost osobe. Nedužni ženidbeni drug, koji je svojevoljno prekinuo ženidbeni život, dužan je u roku od šest mjeseci pokrenuti parnicu za rastavu kod mjerodavne crkvene vlasti koja mora, prije nego pokrene postupak, pokušati, ako je moguće, potaknuti nedužnoga ženidbenog druga da oprosti prijestup i da trajno ne produži rastavu (usp. kan. 1152, § 3).

U drugim slučajevima možda je uzrok za neodrživi zajednički život obostran, npr. kriv i nepromišljen izbor ženidbenog druga, što možda ima za posljedicu odsutnost odnosa, nepremostivu razliku karaktera, itd.3

3

proglašenja ništavosti ženidbe u kojima se pokušava dokazati nevaljanost neke ženidbe. Ako se nevaljanost ženidbe ne dokaže s moralnom sigurnošću, tada presuda mora glasiti: nije utvrđeno da je ženidba nevaljano sklopljena, što znači da se ima smatrati valjanom.

O zakonitosti rastave vidi: Velimir BLAŽEVIĆ, Ženidbeno pravo Katoličke crkve, 344-350; Nikola ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, 313-316.

pr ipremu par nice proglašenja ništavosti ženidbe

27

I