Poziv na drugu obalu 2013.
Zbirka duhovno-poetskih zapisa »Razgovor s prahom i pepelom« možda će izgubljenima na bespuću ovoga svijeta pomoći da donesu ispravnu odluku, uputiti ih u pravom smjeru, obratiti k Bogu i čovjeku, probuditi u njima uspavanu čovječnost, prijeko potrebnu za postizanje duševnog i društvenog mira… kao popudbina svima nama… prof. Marija Lamot Lepršavost u pristupu temama na koju smo navikli u prethodnim zbirkama u ovoj zbirci je zamijenila stabilnost, životno iskustvo, veći laicitet, dakle jednostavno strukturirane ljudske životne situacije iz kojih se crpi i laička i duhovna pouka. Tako i nužno potrebita virtualnost poezije i proze u ovim djelima ima novo značenje, čvrstinu, pamtljivost i poučnost. dr. Ivica Balagović
ISBN 978-953-241-475-2
Razgovor s prahom i pepelom 2015.
www.glas-koncila.hr
Razgovor s prahom i pepelom
Susret s Prijateljem Pjesme, zapisi i mozaici od školjaka 2011.
Culjakovi izabrani tekstovi iz duboko kršćanskog vjerničkog kuta gledanja osvjetljavaju gotovo sve najvažnije trenutke ljudskoga života od rođenja do prijelaza u onostranost. Po sadržaju osim što su zanimljive i intrigantne pričice nude i vrlo jasnu i snažnu pozitivnu i poticajnu humanističku i evanđeosku poruku. mons. Ivan Miklenić
MA RI JA N CU L JA K
Dosad objavljeno u Glasu Koncila od istog autora
MARIJAN CULJAK
Razgovor s prahom i pepelom
Razgovor s prahom i pepelom »S vama smo, živi živcati, nikad tako puni života kao sada. Oslobođeni svih tereta koji su nas vezali za zemlju i uvjeravali nas da je tu kraj, osjećamo neizmjernu radost i slobodu. U društvu smo onih koji su kroz patnju naučili poslušnosti, onih čije se trpljenje pretvorilo u radost, čije su muke nagrađene proslavom. Želimo da nam se i vi pridružite jednog dana. Razgrnite prah i pepeo koji se nataložio u očima i ušima vašeg srca i moći ćete nas jasno vidjeti i čuti. I žalost će se vaša pretvoriti u radost«! Iz teksta »Večer s prahom i pepelom«
MARIJAN CULJAK
Razgovor s prahom i pepelom
1
Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 01/4874 303 E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Forma viva. Knjiga 13 Izvršna urednica: Irena Puljić Recenzenti: mons. Ivan Miklenić prof. Marija Lamot dr. Ivica Balagović Likovni uradci: Marijan Culjak Fotografije likovnih uradaka: Darko Fiket Fotografije: Darko Fiket Jezično uređivanje: Prof. Stjepan Varjačić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Tiskara Zelina d.d. Zagreb, 2015.
ISBN 978-953-241-475-2 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000914563.
MARIJAN CULJAK
Razgovor s prahom i pepelom
3
4
PREDGOVOR Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. (Mk 1, 22) Zadaća je riječi da dospije do slušatelja i u njemu pokrene određene osjećaje, ukorijeni se i donese plod. Obično navečer nađem malo mira i odmora od dnevnih rastrganosti te tada dohvatim knjigu i nešto pročitam za dušu. Čitajući Isusove govore i pouke, osobito u pripravi za nedjeljne propovijedi, malo pomalo otkrivao sam kako su njegove riječi jednostavne, govori kratki, poruka jasna, jer se najčešće služio primjerima iz svakodnevnog života. Ti primjeri, ili prispodobe bili su gotovo uvijek poznati njegovim slušateljima i upravo su zato plijenili njihovu pozornost te pripravljali plodno tlo u koje bi Isus na kraju zasijao sjeme Riječi Božje. Isus se nije trudio, poput mnogih današnjih propovjednika, da djeluje učeno, a time često i nerazumljivo. Nakana mu je bila da dopre do srca slušatelja a to se uvijek događa u jednostavnosti govora i nastupa. U svoje je govore unosio sebe i svoj sinovski odnos prema Ocu nebeskom koji ga je poslao. I propovjednik je pozvan naviještati Isusa a ne svoju mudrost ili svoja promišljanja. Jedino na taj način njegova riječ je u službi Riječi Božje i postaje plodno sjeme slušateljima. Prolaznost ovoga svijeta i brzina protoka vremena dovodi me do zaključka kako je sve prah i pepeo ali i taj pepeo ima i te kako duboki govor tišine o prolaznosti i vječnosti, o važnome i nevažnome, o imati ili biti. 5
Naslovio sam ova svoja promišljanja, kroz stih i prozu, a koja su duboko ukorijenjena u životnu svakodnevicu čovjeka (posebno svećenika) upravo tako: »RAZGOVOR S PRAHOM I PEPELOM.« Prisjećam se raznih situacija i zgoda iz svog svećeničkog života i donosim ih pred vas, dragi čitatelji, s namjerom da i vi iz njih izvučete neku pouku, upozorenje, savjet za odgovornije življenje darovanog nam vremena. Nije mi namjera da nekoga osuđujem ili namećem svoje stavove. Određene zgode u svijetlu Isusovog Evanđelja predajem vama onako kako sam ja doživio. Svaka napisana crtica poslužila mi je u naviještanju radosti susreta s nadnaravnim, božanskim i pomogla da lakše uskladim svoje ljudsko na tom putu prema konačnome. Pjesme u ovoj knjizi, također su inspirirane realnošću života te likovima Biblije, knjige nad knjigama. Ako, čitajući ovu knjižicu, osjetite potrebu da je nekome preporučite, moj cilj bit će u potpunosti ispunjen, moja namjera ostvarena. Pronađite svoj mirni kutak i ponekad pročitajte, po koju stranicu za svoju dušu, da tako obogaćeni budete bogatstvo za druge. Marijan Culjak, autor
6
7
Bolje je da mijenjaš svoje dioptrije
8
Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi. (Mk 8, 25)
Neispravan vid Ako danas nisi ugledao sunce kad te jutro zvalo da započneš dan, nemoj odmah reći da je ružno vrijeme i da nema smisla izlaziti van. Ako nekad noću ne zamijetiš zvijezde pa i mjesec nije tamo gdje si htio, neka te ne stisne tuga oko srca, možda ti se samo vid poremetio. I uopće, ako nije sve po tvome ne znači da imaš razloga za strah. Možda samo nisi ti na pravom mjestu Ili ti je oči ispunio prah. I dok još nisi okrivio druge, zaviri u srce dublje nego prije. I prestani jednom mijenjati svemir. Bolje je da mijenjaš svoje dioptrije.
9
Ode, proda sve i kupi tu njivu
10
Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago sakriveno na njivi... (Mt 13, 44)
Blago na njivi Svi smo mi potekli sa zemlje i »grunta« i sudbinski smo vezani za našu tešku zagorsku grudu. No neki se toga srame a neki nastoje, odlaskom iz rodnog sela što prije zaboraviti istinske korijene pa se prikazuju nečim ili nekim drugim nego što to stvarno jesu. Prisjećam se, ne tako davne prošlosti, kada je doista svaki djelić zemlje predstavljao blago i bogatstvo. Obrađivala se zemlja jednostavnim oruđima, s puno muke i žuljeva ali je rađala uvijek dovoljno da se prehrani obitelj. Na zemlji smo se doslovno rađali i umirali. Naše su majke rađale kod kuće, u sobici, gdje često nije bilo poda nego gola zemlja. Prve korake pravili smo upravo po toj zemlji, travi, dvorištu, mahovini... Zemlja nas je hranila, oblačila, radovala i žalostila, i pomalo preuzimala dok na kraju u njoj nismo našli svoj zemaljski mir. I zadnje što smo primili od svojih najbližih bila je gruda zemlje bačene na lijes, s tupim odjekom prolaznosti ali i vjere u vječnost, jer zemlja se ore, kopa, prevrće, gazi, iscrpljuje ali neprestano se obnavlja rađajući novi život. Tko ljubi zemlju, ljubi i sunce koje ju obasjava, kišu koja ju natapa i mekša, nebo što nad njom prostire svoj plašt, Boga koji u svojoj ljubavi sve to stvori za čovjeka. Danas je neko drugo vrijeme, zemlja je zaostalost, kočenje napretka, 11
teret, znak nesnalažljivosti, blato, kaljuža.... Čak ni na lijes više ne bacamo zemlju nego ružu, da ne zaprljamo ruke mirisom zemlje kao da ruža nije iz zemlje ponikla i u njoj odrasla. Blago o kojem Isus govori u Evanđelju upravo je zemlja, uvijek spremna prihvatiti, zagrliti, pretrpjeti, preobražavati se ali ne uobražavati, oblikovati se ali zadržati svoju bit postojanosti. Ljubiti i poštivati zemlju, znači imati veliko srce, kao što je srce zemlje i srce neba. Kada to čovjek otkrije i prepozna na njivi svog života, otkrio je istinsko blago.
12
13
14
Zrno do zrna – arabeska. Uskoro pravo zlato!
Kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjen biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. (Mt 13, 45)
Školjka Zrnce pijeska na suncu bljeska, tko bi se brinuo za to. Zrno do zrna – arabeska, uskoro pravo zlato. Srce zakuca nekog mekušca oblik dodirnut valom. Koje li tajne, uz valove sjajne školjka zaživi sa žalom. Udari mora, suton i zora valjaju njeno tijelo. Dala je ljusku, dobila pljusku al život odnjihala smjelo. Njeno je prošlo, novo je došlo, prazna u smeću dubina. Netko je taknu i ponovo maknu. Uskrs iz njenih ruina. Novim je žarom satkala snove, izmakla mreži sudbine. Ponovo živi punim životom u vječnosti, gdje se ne gine. 15
Sila tehnike, vatrogasci kao iz Âťratova zvijezdaÂŤ
16
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze... (Mk 1, 3)
Vatrogasna vježba Koliko puta znamo reći: nemam vremena za odmor, nemam vremena za crkvu, za molitvu, posjet prijatelju, bolesniku.... Sve to odgađamo za neko drugo vrijeme, zavaravajući sami sebe kako ćemo imati više vremena kad djeca odrastu, kad pronađemo bolji posao, dođemo u mirovinu. Sve ćemo tada nadoknaditi. Stvarno ćemo se posvetiti sebi i onome što nas ispunjava. No kako to prečesto bude u životu, odgođeno uglavnom završava – neizvršeno. Bila je vatrogasna vježba, spašavanje unesrećenih iz zapaljene zgrade. Plan unaprijed razrađen do u sitne detalje i ništa ne može poći po zlu. Pozvane su postrojbe iz susjedne zemlje da sudjeluju u spektaklu. Sila tehnike, vatrogasci kao iz »ratova zvijezda«, stručni promatrači, ocjenjivači... sve je spremno i vježba može početi. Ostaje zapanjenost brzinom, spretnošću i požrtvovnošću svih sudionika. Svi su znali da je to samo vježba ali postupali su tako odgovorno i savjesno kao da upravo o tome trenutku i toj akciji zavise životi mnogih ljudi. No usprkos svim planovima i nadzorima dogodio se veliki propust. Svi su se usmjerili na spašavanje osobe koja je bila bliže promatračima i reflektorima a potpuno su zaboravili na drugu stranu gdje je u mraku, prepušten na milost i nemilost, čekao drugi »ugroženi«. I dok su pod svjetlima reflektora 17
spasioci slavili uspješno završenu vatrogasnu vježbu, jadnik je drhturio u mraku s neprestanim pitanjem na usnama: »A što je sa mnom?« Srećom, umiješali se se »gasilici« iz Slovenije i u zadnji čas spasili nevoljnika i vježbu. Svi bi napori ostali uzaludni i sva planiranja besmislena ako se zaboravilo čovjeka. Ivan Krstitelj poziva na promjenu života. Taj poziv ne možemo odgađati za kasnije, kad se ugase reflektori, utihnu sirene, odu promatrači. Sada, u ovom času, ono Božje u nama, čovjek u sjeni, vapije za spasenjem. Svako odgađanje donosi smrt u mraku samoće.
18
No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.« (Lk 2, 10-11)
Mali anđelak Jedan se anđelak mali iskrao iz svetog zbora i pred Isusa je stao željan »muških« razgovora. »Zašto si se, moj Isuse, rodio u štali, i Ti koji svime vladaš postao si posve mali?« »Vidiš, moj anđelčiću, tome se svi čude i ne mogu razumjeti da ja volim ljude!« »Nisi ih baš privukao i danas su puni zloće. Sve ih manje tebe sluša, mnogi rade što god hoće!«
19
Jedan se anđelak mali iskrao iz svetog zbora... 20
Košarica dobroga sjemenja Nakon zbirki pjesma: »Pjesmom za dušu«, »Susret s prijateljem« te »Poziv na drugu obalu« zabočki župnik Marijan Culjak priredio je novu jedinstvenu knjigu u koju je uvrstio prozne tekstove nastale razmatranjem i, aktualizacijom snažnih rečenica iz Svetoga pisma, osobito iz evanđelja, te nekoliko poetskih ostvarenja, dijelom pisanih na kajkavskom dijelom na štokavskom narječju. Prozni tekstovi u novoj knjizi naslovljenoj »Razgovor s prahom i pepelom«, plod su Culjakova svećeničkog propovjedničkog služenja u kojem se, i kad govori, ističe izvrsnom dikcijom, jasnoćom, komunikativnošću i jednostavnošću izraza, ali i bogatom duhovnom, upravo evanđeoskom porukom. Culjakovi izabrani tekstovi iz duboko kršćanskog vjerničkog kuta gledanja osvjetljavaju gotovo sve najvažnije trenutke ljudskoga života od rođenja do prijelaza u onostranost. Po sadržaju osim što su zanimljive i intrigantne pričice nude i vrlo jasnu i snažnu pozitivnu i poticajnu humanističku i evanđeosku poruku. Ti prozni tekstovi, oslobođeni retoričkog i propovjedničkog zanosa, vrlo su čitki i zanimljivi. Bliski su tzv. malim ili prosječnim suvremenim ljudima i mogu se smatrati svojevrsnim doprinosom novoj evangelizaciji. Premda se Culjak, koji je u svojoj sredini poznat i po svom umjetničkom radu na području likovnosti, osobito mozaici sa školjkama, te skulpture od školjaka, već u stanovitom smislu afirmirao svojim dosadašnjim pjesničkim opusom, pjesme u knjizi »Razgovor s prahom i pepelom« upravo se nameću svojom sadržajnošću i izvrsnim pjesnič131
kim izrazom. Duh, jasnoća i duhovitost sadržaja tih pjesama upravo plijene pozornost i zaista djeluju inspirativno. Suvremenom ubrzanom i površnom čovjeku, pa i vjerniku, Culjakovi novi tekstovi i nove pjesme, izvrsno mogu poslužiti kao kratki, neopterećujući a ipak obogaćujući predah. Ova jedinstvena knjiga privlačna je košarica dobroga sjemenja, a svako sjeme koje pada na plodno tlo donosi i barem dobar rod. Ivan Miklenić, kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog i urednik »Glasa Koncila«
132
Propovjednik Nova zbirka priča i pjesama »Razgovor s prahom i pepelom« vlč. Marijana Culjaka promišljanja su, kako sam autor navodi u predgovoru, o » prolaznosti ovoga svijeta i brzini protoka vremena«. Poput biblijskog Propovjednika on je svjestan ispraznosti svijeta, ljudskih nastojanja i djela. Suvremeni čovjek, prema njegovu mišljenju, usmjeren samo na sebe i svoje kratkoročne ciljeve, ravnodušan je i nesiguran u donošenju odluka o bitnim stvarima što se tiču njegova života i njegova vječnog habitusa; inertan u pogledu zauzimanja za vlastitu ili tuđu dobrobit i njoj pripadajuće kvalitete – istinu, vjeru i ljubav. Duhovna dezorijentiranost rezultira gubitkom smisla i svim nesrećama što iz nje proizlaze, od bolesti do bešćutnosti i napuštenosti. Poput Isusa, svećenik zacjeljuje rane svijeta. Kao propovjednik on okuplja i sabire izgubljene i umorne duše, jednostavnim i razumljivim govorom prispodoba, pročišćuje ih i liječi od grijeha i boli. Velečasni Culjak izuzetan je propovjednik, i svatko tko je slušao njegove propovjedi, njegove pogrebne ispraćaje, nije mogao ostati ravnodušan. Nadahnuće evanđeoskom Riječi određuje njegova, duboko proživljena, životna iskustva, a osluškivanje »govora tišine«, duhovne meditacije zapisane u ovoj zbirci. U svakodnevici velečasni Culjak neprestano potvrđuje Evanđelje, s novim protagonistima, ali s istim porukama. U postupku pisanja ove zbirke, koristi misli iz Evanđelja kao motto ispričanih životnih zgoda. Gluhoća i sljepoća srca i danas razapinju Krista i čovjeka, odricanjem od ljubavi. A ljubav i mudrost dvije su paradigme ovih zapisa. 133
Mudrost propovjednika »skupocjenija je od bisera,/ i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; / Njezini su putovi, putovi miline /i sve su njene staze pune spokoja.« (Mudre izreke 3,13-35). Velečasni Culjak itekako poznaje mudrost što dolazi od Boga, iznad koje uvijek stoji ljubav, u razlici spram ljudske mudrosti koja je ludost – prah i pepeo. »Razgovor s prahom i pepelom«, unutrašnji je solilokvij, a ujedno i razgovor s Bogom u kojem vjernik pronalazi istinske i prave odgovore. Da bi se to moglo, treba biti okrenut sebi, izoštriti unutarnji vid, ispravljati propuste i pogreške, oblikovati život u smislu autentične egzistencije, kako bi dugoročno i često neočekivano »sjeme žira« iznjedrilo »stablo hrasta koje krijepi hladom i spokojem«. Priče i pjesme velečasnog Culjaka, najčešće, govore o ljudima koji su zaboravili kamo vodi put, ali oni koji su ispunjeni Božanskom ljubavlju, ne smiju na njih zaboraviti. Poruke Evanđelja, na taj način, vrijede za sve životne situacije: za žrtve roditeljstva i braka, ustrajnosti u svećeničkom pozivu, ljubavi prema zavičaju i domovini, za društvenu determiniranost koja isključuje čovječnost i čovjeka čini bezobličnim (»poput ronioca koji se slučajno našao na planini«). Promišljanja vlč. Culjaka snažna su oporuka (popudbina) prihvaćanja Puta, Istine i Života. »Isus u svojoj oporuci ne ostavlja apostolima ni lađe, ni mreže, ni pribor za ribolov, ne ostavlja nikakva materijalna dobra ni vidljiva nasljeđa, jednostavno zato što ni sam ništa od toga nema. No ostavlja im najveći dar – predaje ih u Očeve ruke – da ih on dalje sačuva u istini koju su od Isusa primili. Zapisuje nji134
hova imena u dlan Očev, jer jedino je to vrijednost za koju se isplati ostaviti sve pa i ovaj kratkotrajni život. Svjestan je da će biti napadani, optuživani, klevetani, progonjeni jer ne podilaze lažima Zloga i zato su čudaci ovoga svijeta. No upravo ti čudaci, premda malobrojni, naoružani jedino i samo Istinom pobjeđuju svijet.« Zbirka duhovno-poetskih zapisa »Razgovor s prahom i pepelom« možda će izgubljenima na bespuću ovoga svijeta pomoći da donesu ispravnu odluku, uputiti ih u pravom smjeru, obratiti k Bogu i čovjeku, probuditi u njima uspavanu čovječnost, prijeko potrebnu za postizanje duševnog i društvenog mira… kao popudbina svima nama… Marija Lamot, prof.
135
Marijanovo mudroslovlje Marijan Culjak je plodan pisac koji nestrpljivo izlaže svoje uratke u javnosti. Ova najnovija zbirka pripovijetki i pjesama intrigantnog naslova na prvi pogled neodoljivo podsjeća na udžbenik. Dojam osobito pojačavaju fotografije i njihov razmještaj i praćenje tekstova. Ali to u potpunosti nije sasvim točno, jer dublja dimenzija ovog jedinstvenog djela, djela jedinstvenog po kompoziciji i sljedovima pjesme, proze i fotografije, jest otkrivanje životnog creda jednog zrelog umjetnika; otkrivanje obih značenja Marijanovog creda, simbola kršćanske vjere i vjerovanja i životnog ili profesionalnog stava, njegove praktične filozofije od čijih načela on ne odstupa. Oboje se, također isprepliće i u svakodnevnom Culjakovom životu. Autor pjesme piše s kratkim vremenskim odmakom od napisanog do otisnutog. Jasno je da su svi tekstovi tiskani u ovoj knjizi recentni radovi koji silovito nadiru iz piščevog bića. Isto tako, Culjak radi i svoje slike od školjaka koje imaju semantički raspon od banalnosti do predivnih umjetničkih kreacija, a nastaju »brzinom munje«. Zanimljivo je da po prvi puta autor ne inzistira na prikazu i tiskanju svojih likovnih kreacija kojima bi oplemenio pisani dio, već koristi tehnički veoma dobre fotografije različitih autora. Takva novina je izuzetno simpatična i doprinijet će prihvaćanju djela kod publike. Svaka zbirka poezije i/ili proze Marijana Culjaka ima naslov iza kojeg se krije autorova namjera da čitaoce upozna sa svrhom nastanka upravo takvih uradaka. Ponekad kada ga, na književnoj večeri, javno, ili privatno, pitamo 136
za značenje naslova djela, piščeva objašnjenja su toliko originalna da naprosto plijene zanimljivošću (podsjećam na objašnjenje naslova zbirke pjesama »Poziv na drugu obalu« što nas je na prvom predstavljanju knjige u Zaboku ostavilo bez riječi). Stoga i naslov ove zbirke proze i poezije u početku plaši svojom izražajnošću, višeznačnošću i mogućom interpretativnom raznolikošću, ali u narednim promišljanjima prihvaćamo, kao čitaoci, autorovo usmjeravanje. (U ovom predgovoru Culjak kaže: »svaka napisana crtica poslužila mi je u naviještanju radosti susreta s nadnaravnim...«) Mudri autor, gospodin u ozbiljnim godinama ima mnogo toga za reći, a to govori pjesničkim stilom i kompozicijom bogato potpomognutim biblijskim motivima, što odmah na početku otkriva prvotno Culjakovo poslanje i ulogu u ovozemaljskom životu, a to je svećenički poziv. Lepršavost u pristupu temama na koju smo navikli u prethodnim zbirkama u ovoj zbirci je zamijenila stabilnost, životno iskustvo, veći laicitet, dakle jednostavno strukturirane ljudske životne situacije iz kojih se crpi i laička i duhovna pouka. Tako i nužno potrebita virtualnost poezije i proze u ovim djelima ima novo značenje, čvrstinu, pamtljivost i poučnost. To je u kvalitativnom smislu znatna promjena u namjeri autorovog poetskog govora, ali naravno i veoma velika vrijednost. Pri tome je i dalje prisutna veza Marijana Culjaka sa suvremenim društvenim trenutkom u praktičnom smislu, ali i teoretski, sociološki, antropološki, psihoanalitički i sličnim životnim naslojinama. I kada autor govori o prahu i pepelu pa kaže: »...ali i taj pepeo ima i te kako duboki govor tišine 137
o prolaznosti i vječnosti, o važnome i nevažnome, o imati ili biti.«, jako podsjeća na Carla Gustava Junga ili Ericha Fromma koji su jasno u svom radu podržavali vjeru i žive vjerske osjećaje kod ljudi. Zbog toga ovu zbirku, na kraju, možemo doživjeti i kao praktični priručnik za možebitno razrješavanje svojih problema. Emocionalno otvaranje, svaki puta, traži od autora veliku hrabrost i decidirani stav, jer prikazivati toliko mnogo svoje intime i dijeliti to iskustvo s drugima iziskuje zaista odlučnost i snažni pristup pisanju. To je sve prisutno i u ovoj najnovijoj autorovoj zbirci tekstova. Stoga, zahvalni Bogu što je Marijan Culjak među nama s radošću prihvaćamo njegovo novo pisano djelo, za svakovrsno korištenje. Ivica Balagović, dr. med.
138
SADRŽAJ Predgovor............................................................................ 5 Neispravan vid..................................................................... 9 Blago na njivi..................................................................... 11 Školjka................................................................................ 15 Vatrogasna vježba.............................................................. 17 Mali anđelak....................................................................... 19 Kocka je bačena................................................................. 23 Poznati ili spoznati............................................................ 25 Svećenik.............................................................................. 29 Svećenikova majka............................................................ 31 Hrast u žiru........................................................................ 33 Vjera ili panika................................................................... 37 Vražičak mali u katedrali.................................................. 39 Pred presvetim................................................................... 43 Ah, nije to ništa, meni je puno gore................................. 45 E, da je to moj sin.............................................................. 49 Dva sina.............................................................................. 51 Dva školska druga............................................................. 55 Maj, mjesec majki.............................................................. 57 Marija nas čeka i majčinski zove...................................... 61 Molitva Kraljici svibnja.................................................... 65 Neobični razgovor pod križem....................................... 67 Križ nad grobom............................................................... 69 Madona............................................................................... 71 Vladekovi tramovi............................................................. 73 Moja mati........................................................................... 75 Večer s prahom i pepelom................................................ 79 Vidjeh................................................................................. 81 139
Samo je trebalo opipati..................................................... 83 Jutarnja molitva................................................................. 87 Josipov san......................................................................... 91 Bolest; prokletstvo ili blagoslov....................................... 93 Povratak u Emaus............................................................. 97 Oporuka............................................................................. 99 Bilo bi dobro.................................................................... 103 Razgovor u supermarketu.............................................. 105 Ništa nisam poduzeo...................................................... 109 Gubavac pred vratima..................................................... 113 Mato je bio dobar čovjek................................................ 115 U mislima na oca............................................................. 119 Prijatelju, kako si ovamo došao..................................... 121 Nastanak vala................................................................... 123 Klaustrofobija.................................................................. 125 Sretan Uskrs, Hrvatska................................................... 129 Košarica dobroga sjemenja............................................. 131 Propovjednik................................................................... 133 Marijanovo mudroslovlje............................................... 136
140
Poziv na drugu obalu 2013.
Zbirka duhovno-poetskih zapisa »Razgovor s prahom i pepelom« možda će izgubljenima na bespuću ovoga svijeta pomoći da donesu ispravnu odluku, uputiti ih u pravom smjeru, obratiti k Bogu i čovjeku, probuditi u njima uspavanu čovječnost, prijeko potrebnu za postizanje duševnog i društvenog mira… kao popudbina svima nama… prof. Marija Lamot Lepršavost u pristupu temama na koju smo navikli u prethodnim zbirkama u ovoj zbirci je zamijenila stabilnost, životno iskustvo, veći laicitet, dakle jednostavno strukturirane ljudske životne situacije iz kojih se crpi i laička i duhovna pouka. Tako i nužno potrebita virtualnost poezije i proze u ovim djelima ima novo značenje, čvrstinu, pamtljivost i poučnost. dr. Ivica Balagović
ISBN 978-953-241-475-2
Razgovor s prahom i pepelom 2015.
www.glas-koncila.hr
Razgovor s prahom i pepelom
Susret s Prijateljem Pjesme, zapisi i mozaici od školjaka 2011.
Culjakovi izabrani tekstovi iz duboko kršćanskog vjerničkog kuta gledanja osvjetljavaju gotovo sve najvažnije trenutke ljudskoga života od rođenja do prijelaza u onostranost. Po sadržaju osim što su zanimljive i intrigantne pričice nude i vrlo jasnu i snažnu pozitivnu i poticajnu humanističku i evanđeosku poruku. mons. Ivan Miklenić
MA RI JA N CU L JA K
Dosad objavljeno u Glasu Koncila od istog autora
MARIJAN CULJAK
Razgovor s prahom i pepelom
Razgovor s prahom i pepelom »S vama smo, živi živcati, nikad tako puni života kao sada. Oslobođeni svih tereta koji su nas vezali za zemlju i uvjeravali nas da je tu kraj, osjećamo neizmjernu radost i slobodu. U društvu smo onih koji su kroz patnju naučili poslušnosti, onih čije se trpljenje pretvorilo u radost, čije su muke nagrađene proslavom. Želimo da nam se i vi pridružite jednog dana. Razgrnite prah i pepeo koji se nataložio u očima i ušima vašeg srca i moći ćete nas jasno vidjeti i čuti. I žalost će se vaša pretvoriti u radost«! Iz teksta »Večer s prahom i pepelom«