Sabrane pjesme by Glas Koncila

FRA AUGUSTIN DRAGAN DUJMUŠIĆ Franjevac kapucin

SABRANE PJESME

Glas Koncila Zagreb, 2016.

Dragan Dujmusic-finale.indd 1

29.8.2016. 15:00:40

Fra Augustin Dragan Dujmušić Sabrane pjesme Izdavač: Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Zagreb Za izdavača: Fra Jure Šarčević Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel,: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Forma viva, knjiga 14 Lektura i korektura: Ivan Sklizović Grafička priprema: Glas Koncila Tisak: Web2tisak d.o.o. ISBN 978-953-241-512-4 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000940947.

Dragan Dujmusic-finale.indd 2

29.8.2016. 15:00:40

PREDGOVOR Prigodom priprave Crkve za ulazak u treće tisućljeće, papa Ivan Pavao II., u svom apostolskom pismu Nadolaskom trećeg tisućljeća, pozvao je cijelu Crkvu da ne pusti zaboravu spomen svojih velikih i znamenitih članova koji su vjerno slijedili Krista u različitim oblicima kršćanskog života.1 Obilježavanje stote godišnjice smrti hrvatskog kapucina, kulturnog djelatnika i pjesnika, o. Augustina Dragana Dujmušića (1884.-1916.) želi biti naš skroman odgovor na taj poziv velikog prijatelja hrvatskog naroda, svetog pape Ivana Pavla II. Kratak zemaljski život i kulturno djelovanje oca Augustina D. Dujmušića, nažalost malo je poznat Crkvenoj i kulturnoj javnosti. Naš pjesnik i začetnik tzv. »Svete vojske«, u borbi protiv alkohola, rođen je u Gradačcu u Bosanskoj Posavini, 6. listopada 1884. Već zarana počeo je pisati i objavljivati svoje prve pjesničke i književne uratke uglavnom u Vrhbosni, Glasniku Presvetog Srca Isusova i Serafinskom perivoju. Kada je bio otpušten iz matične Sarajevske nadbiskupije, kao mladi svećenik, sklonište i daljnji kulturni angažman nalazi kod krčkog biskupa Mahniča koji ga je postavio za glavnog urednika Pučkog prijatelja. Djelujući na riječkom području, počinje ostvarivati i svoje prve kontakte s hrvatskim kapucinima, te nakon zrelog razmišljanja stupa u Kapucinski red. Ulaskom u novicijat u Varaždinu, 15. siječnja 1912., dobiva redovničko ime velikog obraćenika i crkvenog naučitelja, sv. Augustina. Kao redovnik, sada manje piše poeziju, a više se posvećuje čitanju i razmatranju Svetog pisma te piše različite članke za bilten 1

Usp. Ivan Pavao II., Nadolaskom trećeg tisućljeća, KS, Zagreb, 1994., str. 37.

Dragan Dujmusic-finale.indd 3

29.8.2016. 15:00:40

Naša Gospa Lurdska. Iako do kraja nije uspio razviti svoj pjesnički talent, njegove objavljene pjesme vrijedne su spomena. Svojim kulturnim djelovanjem o. Augustin D. Dujmušić stoji uz bok mnogih koji su početkom 20. stoljeća gradili suvremeno katoličko pjesništvo u Hrvata. Osim poezije, otac Augustin objavio je i više tratkih životopisa svetaca, nekoliko eseja i drugih različitih književnih i literarnih tekstova. Shrvan teškom bolešću (tuberkoloza) svoj zemaljski život završio je u Varaždinu, 14. rujna 1916. Iako je fra Augustin kratko živio bio je nadasve požrtvovan svećenik i samozatajna bosansko-pjesnička duša kojemu »slava nije bila ni na kraj pameti«. Takva mu je i poezija, izraz čista srca i siromaštva po evanđeoskoj riječi (Lj. Maraković). Ovdje sabrane pjesme otkrivaju nam sav titraj njegove profinjene duše. Iz njegovih pjesama progovara nam jednostavan narodni jezik, nadasve nježan poput rodnog mu kraja Posavine, iz koje je ponikao, kao i redovničke zajednice kojoj je pripadao. Iskrena hvala mons. Marku Cvitkušiću, zemljaku našega oca Augustina, na inicijativi i uloženom trudu pri skupljanju i objavi pjesničkih dostignuća ovog skromnog kapucina. Objavom ovdje sabranih pjesama oca Augustina D. Dujmušića želimo ga otrgnuti od zaborava prošlosti te kao kulturnog djelatnika, barem donekle, učiniti poznatim našem vremenu i mlađim generacijama. Zagreb, o blagdanu sv. Lovre Brindiškog, 21. srpnja 2016. Fr. Jure Šarčević OFMCap. provincijal hrvatskih kapucina

Dragan Dujmusic-finale.indd 4

29.8.2016. 15:00:40

PJESNIK DRAGAN, O. AUGUSTIN DUJMUŠIĆ Per crucem ad lucem (geslo o. Augustina) U životu o. Augustina, Dragana, ističu se dva perioda. Prvi je period mladenačkog poleta, ushita i poezije, a drugi askeze, razmatranja i ozbiljnog rada. Dujmušića možemo, stoga, promatrati kao Dragana i kao Augustina. Dragan je živahan, pun poleta i pjesničkih čuvstava, dok je Augustin ozbiljan, zamišljen; više ne pjeva, ali to ne znači da mu je samostanski život ubio ona nježna čuvstva i ljubav prema poeziji, nego zbog toga što je bio zaokupljen ozbiljnim radom.2 Dragan Dujmušić potječe iz siromašne seljačke obitelji. Rođen je 6. listopada 1884. godine u Gradačcu, gradiću Huseina kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne – od oca Ivše, poznatog krojača, i majke Delfe, rođene Cvitkušić iz Ledenica kod Gradačca, kao njihovo prvo dijete. U kratkom bračnom životu Ivša i Delfa imali su još dva sina – Antu i Ivana. Nakon završetka osnovne škole (1895), koju je pohađao u svom rodnom mjestu, Dragan ulazi u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Travniku, a njegov kolega, poznati hrvatski književnik i kritičar Ljubomir Maraković, ovako ga opisuje: »Bijaše neobično simpatična i mila lijepa lika; mladenačko lice s nešto zavrnutim orlujskim nosom, ponešto blijedo i s jednom zasebnom nujnom crtom u izrazu, mada je u društvu uvijek bio veseo.« 3 Njegov duhovnik upotpunjuje tu sliku: 2

Alfons L. Nedletzki, O. cap. O. Augustin Dujmušić, Vrhbosna, Sarajevo, 1916., str. 242.

Kamilo Zabeo, O. Augustin Dujmušić, kapucin, Travnička spomenica 1882.-1932., Sarajevo, 1932., str. 306.

Dragan Dujmusic-finale.indd 5

29.8.2016. 15:00:40

»Nevinost mu je, dječaku, a kasnije i mladiću, sjala iz crnih očiju, nju je čuvao kao zjenicu u oku. Nju je kao zbornik stavio pod okrilje Bezgrešne, njoj za volju više je puta cijele ljetne praznike pro boravio u sjemeništu, bojeći se da mu ne bi u zavičaju mraz opržio nježni ljiljan svete čistoće.«4 U ondašnjem šestom razredu gimnazije izgubio je majku. Taj rani gubitak majke snažno će se odraziti u njegovom daljnjem životu, posebno u pjesničkom stvaranju. Njoj će kasnije posvetiti Krizanteme – ciklus svojih najnježnijih pjesama. Dragan je u Travničkom sjemeništu proveo najugodnije trenutke dječačkog doba. Izvrsni odgajatelji, isusovci, priređivali bi lijepe šetnje i ugodne zabave, što je sve ostavilo dubok trag na Draganovom nježnom biću. U školi je Dragan bio dobar učenik. Uz redovito učenje sastavljao je svoje pjesničke prvence, a uz to se pomalo bavio i glazbom.5 Lijepo je pjevao, a u sjemenišnom orkestru je i svirao, stoga je često nastupao na sjemenišnim akademijama, bilo kao recitator svojih pjesama, koje je spjevao za određenu zgodu, ili kao svirač u orkestru. U osmom razredu (26. listopada 1902.) primio je Dragan tonzuru i kleričko odijelo. Tako će iza mature (1903) pisati svom duhovniku: »Ne da se opisati kako je svakom drago što sam se obukao. Ljube mi ruku, čestitaju, zahvaljuju Bogu, mnogi plaču od veselja. Ne daju mi od kuće ni otići. Ako odem g. župniku, 4

Kamilo Zabeo, nav. dj., str. 306.

Među prve napisane pjesme D. Dujmušića potpada pjesma Oj vi mile zvijezde, tiskana kasnije u Travničkoj spomenici 1932. (str. 413). Dujmušić ju je napisao kao šestgimnazijalac (tj. sa 16 godina), a po svoj prilici poslije majčine smrti jer cijela pjesma posebno odiše sjetom i nježnošću.

Dragan Dujmusic-finale.indd 6

29.8.2016. 15:00:40

dođe li tko kući mojoj, tuži se: ‘Mi došli da vidimo Dragu, a Drage nema doma!’ Svi govore: ‘Moraš kod nas reći prvu sv. misu, ako Bog da!’«6 Nakon mature stupi Dragan u sarajevsku Bogosloviju, gdje započinje njegov intenzivni književni rad. Svoje pjesme počeo je slati u razne listove: Vrhbosnu, Glasnik Presvetog Srca Isusova, Serafinski perivoj, katolički godišnjak Kalendar Srca Isusova i Marijina, a prvo godište Luči (glasilo Đačkog katoličkog pokreta) u svom prvom broju donijelo je dvije Dujmušićeve pjesme – Tiho, tiho (str. 3) i Na utoku Bosne (str. 24). Nešto kasnije napisao je i nekoliko članaka za Prilog Hrvatske straže.7 Oduševljava se za Đački katolički pokret; jedan je od njegovih prvih aktivnih suradnika. Tako Đački pokret, uz mlade književnike i pjesnike Rogulju, Eckerta, Marakovića, Galovića, Poljaka, Pavelića i drugih, upire oči i u Dragana Dujmušića, mladog klerika sarajevske bogoslovije, koja se u to vrijeme držala nekako rezervirano prema Đačkome katoličkom pokretu.8 U četvrtoj godini bogoslovije (24. ožujka 1907.) bi zaređen za svećenika. Dva tjedna nakon ređenja (7. travnja 1907.) prikazao je u rodnom Gradačcu mladu misu. »Bila je nedjelja, tiha je kiša sipila, a ja sam prinosio Svevišnjemu svoju prvu žrtvu«, pričao je kasnije prijatelju.9 6

Alfons L. Nedletzki, nav.dj., str. 306.

Hrvatska straža (1905., str. 712) uputila je poziv hrvatskim bogoslovima, usto obećavši prigodne nagrade, da obrade teme: Evolucionizam katoličke dogme, Čovječje dostojanstvo u kršćanstvu i kod prvih filozofa i Jednakost ljudi u kršćansvu i u nauci socijalne demokracije. Sve tri nagrade pripale su bogoslovima bogoslovnog zbora Stadler u Sarajevu, a prvu nagradu od 70K. dobio je Dragan Dujmušić. Vidi: Anto Livajušić, Kroz 30 godina, Grad na Gori, almanah bogoslovnog zbora Stadler, Sarajevo, 1926., str. 24. 8 Nikola Kolarek, Prvi put kod biskupa Mahnića, Spectrum 2, Zagreb, 1971., str. 16. 7

Kamilo Zabeo, nav. dj., str. 306.

Dragan Dujmusic-finale.indd 7

29.8.2016. 15:00:40

Nakon svršetka bogoslovnih nauka, budući da je bio sklon glazbi, posla ga nadbiskup Stadler u Regensburg, poznato cecilijansko glazbeno učilište na više studije crkvene glazbe. Vrativši se poslije dvije godine u domovinu (1909.) bi namješten u Sarajevu za duhovnog pomoćnika. Pri povratku u Sarajevo navrati se u Rijeku kod oo. kapucina, ne sluteći da će i on jednog dana obući ruho sv. Franje; štoviše, on tada kapucine nije ni poznavao, osim po imenu. No, u to vrijeme, kao mladi svećenik, popusti Dujmušić napasti alkohola (...) koja vladaše strahovito među ljudima umjetnički nadarenima. Potresen svojom nesrećom, u koju je neoprezan zapao, odluči početi nov, pokornički život10, o čemu govore njegovi stihovi: Kud si pošla čudnovata sjeno?... Ideš k meni?... Prezirem te!.. .Stani! Znam ti dobro slatko pokvareno, Prezirem ga! Mani me se, mani! Slatko ti je žuči začinjeno, ljuta zmijo, cvijete otrovani. (Napast) Najprije se obrati biskupu Mahniću i ovaj ga namjesti kao urednika Pučkog prijatelja u.Istri, odakle će češće dolaziti u Rijeku kod oo. kapucina. Tadašnji provincijal kapucina o. Bernardin Škrivanić zapisao je: »Godine 1910. dođe Dragan k meni. Prošlo je tek malo dana, a ja iz razgovora upoznah da je bistar i darovit, ali da nema posla. I, ja ga povedem u jednu oveću sobu, natrpanu knjigama i časopisima na hrvatskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku – sve o Nazaretu, Loretu i Trsatu. Sakup10

Isto, str. 307.

Dragan Dujmusic-finale.indd 8

29.8.2016. 15:00:40

ljao sam već više godina s nakanom da sastavim jednu povjesničku knjigu za narod. Ali, od silnog posla ne uspjeh. Rekoh, dakle, svom gostu: ‘Evo ti, Dragane, posla! Primi ga se, izradi povijest nazaretske kuće, ali i pučku i pobožnu. Majka Božja će ti za to udijeliti jednu veliku milost!’ Nećkao se Dragan jedno vrijeme; napokon ipak započe. Iza nekoliko dana prestade. Sustao je. U dobar čas dođe nama u pohode veliki nadbiskup Stadler. Kad ugleda Dujmušića, reče mu ozbiljno: ‘Dragane, poslušaj o. provincijala, inače zlo po te!’ To ga je ohrabrilo i on nastavi radom.«11 S tim u vezi su i njegove riječi koje je zabilježio Alfons L. Nedletzki: »I ja se dadoh na posao. Dadoh se na istraživanje. Često bih skočio u Loreto, često bih se zaletio na Trsat da istražujem i pišem Bezgrešnoj na slavu. I plakao sam mnogo, mnogo. Ne znam da li će kojem čitatelju doći suze na oči čitajući kako su Hrvati dolazili u Loreto i zaklinjali blaženu Djevicu da im vrati kućicu i milu Hrvatsku, ali ja sam plakao. I nikada nisam prolio toliko suza koliko za pisanja ove knjige.«12 I tako, poslije godinu i pol (1912.) izađe u izdanju Kuće dobre štampe u Rijeci i lijepa knjiga, Kritična povijest svete kuće Marije u Loretu i njezini prenosi (354 str.). Prije toga objelodanio je zbirku svojih najljepših pjesama pod naslovom Iskre srca moga (Rijeka, 1910.), posvetivši ih o. Bernardinu Škrivaniću, provincijalu hrvatskih kapucina, u znak dubokog poštovanja i sinovske odanosti.13 11

Pismo provincijala o. Bernardina Škrivanića, od 29. studenoga 1931., upućeno o. Kamilu Zabeu, Dl, uredniku Travničke spomenice. Vidi: Kamilo Zabeo, nav. dj., str. 307.

Alfons L. Nedletzki, nav. dj.

Rođen 7. ožujka 1855.. u Omišu. Svećenik splitske nadbiskupije od 10. kolovoza 1877. U Red stupio 18. svibnja 1889. Umro 25. rujna 1932.

Dragan Dujmusic-finale.indd 9

29.8.2016. 15:00:40

Iste godine objelodani mu Kuća dobre štampe i treće djelo, Povjesničke crtice kapucinskog samostana na Rijeci, uz 300. obljetnicu (1610.-1910.) postojanja riječkoga kapucinskog samostana. Dok je Dragan radio na povijesti loretske kućice, udijeli mu Majka Božja veliku milost koju mu je obećao o. provincijal kao nagradu.14 Kasnije je o tomu Dujmušić pričao prijatelju: »Spočetka nisam zapravo ni znao da postoje kapucini, a o svim sam redovnicima imao vrlo slab pojam. Mislio sam da su to ljudi bez značaja, bez srca, lijenčine, što badava jedu kruh siromaha i sišu krv naroda. Osjećao sam i veliku odvratnost prema redovničkoj haljini. Bit će to valjda posljedica razmaženog srca. No, kako se razočarah kada sam došao u Rijeku, kada proučih te Bogu odane duše! I ja ih uzljubih i postade mi mila redovnička haljina. Osobiti je na mene utisak učinio o. provincijal. Oh, tko da ga potpunoma shvati i opiše? I s njime sam često razgovarao, najviše, dakako, o duhovnim stvarima. Oh, kako mi je mio riječki vrtić, gdjeno sam s njime svaki dan šetao, gdjeno su se zbivale moje duševne promjene! I ja sam počeo u srcu osjećati ljubav za samoćom, želio sam naći mir svom nemirnom srcu; oh, koliko sam puta htio uzeti haljinu sv. Franje! I to je bila jedna od najstrašnijih borbi što se zbivala u mom srcu. Često htjedoh otkriti srce svom dragom o. provincijalu, ali nikada nisam imao dovoljno jakosti, a to mi je zadavalo još veću bol. No, jednoga se dana ipak odvažih te mu priopćih da osjećam u srcu zvanje za redovnički život. Na njegovu licu pročitah 14

Kamilo Zabeo, nav. dj., str. 307.

Dragan Dujmusic-finale.indd 10

29.8.2016. 15:00:40

odmah unutarnju radost, no on mi kao razborit čovjek reče da čekam te da se vruće preporučim Majci Božjoj... I Bezgrešna me obilno nagradi, moje se srce umiri i ja ne željeh drugo nego da obučem što prije ruho sv. Franje. Gospa mi dade tu milost, i evo me sada, sretna i zadovoljna!«15 Tim riječima opisao je Dragan svoj duševni preokret, krenuvši putem velikoga pokornika iz Tagaste. Stupio je, poslije duge kušnje, u varaždinski novicijat (15. siječnja 1912). U to vrijeme Dragan piše svomu školskom kolegi, jednom od prvaka Katoličkog pokreta, Ljubomiru Marakoviću: »…ne bavim ti se, dragi, poezijom! Nemaš komu, Bože mi oprosti. (...) Ako bih još ikada pjevao pjesme, pjevao bih ‘Mistiku’.«16 Obukavši redovničku haljinu, po svojoj želji dobi ime velikoga pokornika sv. Augustina. Povukao se sav u se, da se što više posveti molitvi i razmatranju, čitanju Svetog pisma i pobožnih knjiga. Uz ostalo, pisao je raznovrsne članke za Našu Gospu Lurdsku (inicijali o. A. D.), od kojih su značajniji kratki životopisi svetaca, koji su izlazili kroz nepuna tri godišta (od siječnja 1914. do srpnja 1916.), pod zajedničkim naslovom Cvijeće iz vrtova slavodobitne Crkve. Usto je obrađivao i mali samostanski vrt, zasadivši ga raznobojnim cvijećem. S cvijećem, znao bi često kazati, može se lakše i ljepše razgovarati, nego sa mnogim ljudima. U novicijatu je posve dozrio za ozbiljan apostolski rad. Zavjete je položio s najvećim zadovoljstvom te, ojačan duhom, pohiti u Rijeku da radi u matici provinciji. Ondje postade i upravitelj trećoredaca 15

Alfons L. Nedletzki, nav. dj., str. 245.

List je u cijelosti objavio Ljubomir Maraković u svom napisu o A. Dujmušiću u Vrhbosni 1917., str. 35-36.

Dragan Dujmusic-finale.indd 11

29.8.2016. 15:00:40

i kćeri Marijinih te lektor bogoslovlja. Trećoredci i kćeri Marijine nađoše u o. Augustinu iskusnog vođu i dobrog poznavatelja svih duševnih potreba. Propovijedi mu bijahu sažete, jezgrovite; nije volio kićenost. Jednom zgodom rekao je neki neuki čovjek za njegove propovijedi: »Kako taj otac lijepo propovijeda! Upravo kao da su vagnute sve njegove riječi, ništa nije suvišno a sve se razumije.« Kao lektor bio je vrlo savjestan; uvijek je unaprijed dobro proučio ono što je imao predavati. Pisao je također i za nedjeljni Prilog Riječkih novina17, gdje su izlazila njegova tumačenja nedjeljnih evanđelja, a kasnije su tiskana u knjizi Nedjeljna evanđelja, u izdanju Kuće dobre štampe. Prvo izdanje bilo je vrlo brzo rasprodano pa je ubrzo priređeno i drugo, na čijem je omotu navedeno i ime autora (prvo izdanje izašlo je pod pseudonimom Evangeliman), ali on tada već bijaše mrtav. U Rijeci je osnovao protualkoholno društvo »Sveta vojska« (8. studenoga 1914.), a sam mu je bio prvi vođa. Društvu je bio cilj posvemašnja trijeznost u hrvatskom narodu. Zaštitnik mu je sv. Ivan Krstitelj. Apstinentska akcija je poseban zamah dobila u Đačkom katoličkom pokretu, u bogoslovijama i srednjim školama, gdje se stvaraju sekcije »Svete vojske«. U radu oko apstinentskog pokreta osobito su se istaknuli pokrajinski tajnici, bogoslovi »Svete vojske«: Josip Akst (za užu Hrvatsku), Pavao Matijević (za Sloveniju), Ante Radić (za Dalmaciju)

Prilog je počeo izlaziti u prosincu 1913., na osam stranica, a uređivao ga je o. Bernardin Škrivanić. Izašlo je svega 34 broja Priloga, dok nije bio konačno zabranjen u Novinama (u srpnju 1914.) od državnog odvjetnika.

Dragan Dujmusic-finale.indd 12

29.8.2016. 15:00:40

i Stjepan Kočić (za Bosnu i Hercegovinu).18 U Uvodniku prvog broja stoje riječi kojima se ukazuje na cilj ovog pokreta: »Mi smo vojnici koji stupamo u najžešću bitku i ne strašimo se nikakva truda, nikakve žrtve, da uništimo alkoholizam, da privedemo narod svoj trijeznosti i sretnoj vremenitoj i vječnoj budućnosti.«19 Svi biskupi blagoslivljaju i preporučuju apstinentski pokret. Broj sekcija se naglo povećava tijekom vremena, posvuda se održavaju sastanci, priređuju predavanja. Opterećen poslovima, počeo je o. Augustin tjelesno slabiti. Ispočetka nije mnogo za to mario, ali se kasnije stanje pogoršalo. Otac provincijal posla ga krajem travnja 1915. na Lapad ka Gospi od Milosrđa, ne bi li se kako oporavio20. Boraveći na Lapadu, ispjeva i uglazbi (u svibnju) koračnicu za »Svetu vojsku«. U Rijeku se vratio kasno ujesen, ali zdravlje nije imao. Ponovo se svim snagama dao na posao oko organizacije apstinentskog pokreta. Osnovana je i Katolička protualkoholna knjižnica, a s IX. godištem Naše Gospe Lurdske (siječanj 1916.) počeo je izlaziti prilog zvan Sveti rat, a s ciljem širenja apstinentskog pokreta i točnog informiranja o radu »Svete vojske«, čije je prve brojeve uredio o. Augustin. Pored o. Augustina, u prilogu se javljaju kao suradnici Pavao Matijević, Hubert Grmović, Duka Švajcer, Ante Radić (svećenik), Mijo Cizerle, Sofija Dušić, A. L. Nedletzki, Josip Akst, Ferdo Fuchs i dr.21

Usp. dr. Đuro Kuntarić, Hrvatski katolici i štovanje Gospe Lurdske (VI), Marija, Split, 1967., str. 224.

Sveti rat, Uvodnik prvog broja, godina I.

Dubrovački biskup J. Marčelić povjerava 1913. kapucinima brigu za svetište. Tu je kasnije, 1928. i 1936., sagrađena prostrana crkva.

Vidi: dr. Đuro Kuntarić, nav. dj., str. 224.

Dragan Dujmusic-finale.indd 13

29.8.2016. 15:00:40

U to vrijeme objelodanio je i zadnje svoje literarno ostvarenje, veoma zanimljivo pisanu knjižicu, Što ćemo bez rakije? (Rijeka, 1916., 35 str.), u kojoj žigoše porok uživanja alkohola.22 Sušica ga je sve više slabila te on bijaše primoran ponovo si potražiti lijek. Provincijal ga je poslao koncem svibnja 1916. u Homec, romantično mjesto u Kranjskoj, na odmor i oporavak. Dva mjeseca proboravio je u Homcu, a onda se početkom kolovoza, po vlastitoj želji, vratio u varaždinski samostan. Poslije nekoliko dana počeo je krvariti te bijaše prenesen u gradsku bolnicu. Zadnje dane njegova života lijepo je opisao o. Odorik Ožeg: »Na početku moram reći da se pripravio upravo krasno i umro najljepšom smrti koju čovjek može zamisliti.« Osam dana pred smrt zamoli o. vikara da mu svake noći pošalje po kojega svećenika, da bude uza nj. Ja se rado odazvah njegovoj prošnji te bih dnevno dolazio k njemu u bolnicu, gdje bih i prespavao u zajedničkoj sobi s njime. U dva bih mu sata poslije ponoći donio sv. pričest koja mu bijaše najveća okrepa u bolima, kako mi sam toliko puta reče. Jednoga jutra, kad mu je bilo gore no obično, preporučih mu dušu potiho, da ne bi uza sve moje nastojanje, umro bez preporuka, njemu o tome nijesam ništa kazao. No, on je iza toga proživio još tri ili četiri dana. Osmoga dana (u četvrtak) dotrča u 3 sata poslije podne bolnički sluga po mene jer da je o. Augustinu vrlo pozlilo pa da me zove. Pobrzam k njemu te ga upitam: ‘Što je?’ On se poveseli što me vidi. Bacio je mnogo krvi te su č.s. milosrdnice mislile da će sad izdahnuti. Podijelih mu sv. odriješenje bez ispovijedi, misleći da bi mu govor mogao 22

Knjižica je izašla u seriji »Katoličke protualkoholne knjižice«, kao četvrti sveščić. Prve tri knjige ove serije su: Sveti rat, Protualkoholni katehizam i Evo neprijatelja (tiskano za vojsku).

Dragan Dujmusic-finale.indd 14

29.8.2016. 15:00:40

pogoršati stanje. Tad mu stanem preporučivati dušu, a on me upita ne bi li mogao primiti sv. pričest. Ja mu odmah udovoljih želji i pričestih ga. Zatim zatraži redovničku haljinu. S velikim ga strahom i pomnjom zaodjesmo, bojeći se da mu micanjem ne naudimo. Opasati ga ne mogosmo, već jednostavno postavismo pojas na haljinu. Ostao sam iza toga još neko vrijeme kod njega. Najednom zamoli za oproštenje mene, braću kod kuće i časne sestrice. Iza toga reče: ‘Molim vas, stavite me na pod!’ Na to mu odvratih neka bude samo miran i zadovoljan na mjestu na kome se nalazi. Na to će mi on: ‘A, a, dobro!’ Spomenuh mu kako bi bilo dobro da ponovi zavjete, a on to odmah i učini. Iza toga odoh kući, obećavši mu da ću se doskora opet vratiti. Vratih se oko 8 i po navečer, rekavši sestrama da sjutra neću pričestiti, našto će on: ‘A što se ne bih pričestio, kad mogu?’ Legnem u postelju oko 10 sati. Ujutro me oko 4 sata probudi č. sestra, veleći da se približuje posljednja. I zbilja, pojaviše se znaci skore smrti. Duboko disaše, a oči mu bijahu zaklopljene. Misleći da će to potrajati dulje vremena, preporučim mu dušu te legnem natrag u krevet. Jedva malko zadrijemah, kad najedanput prestane disati. Skočim k njemu, dadem mu odrješenje, a on mimo zaspa – zauvijek.23 Tako se preselio u bolji život, u Kraljevstvo dobroga Oca, skromni redovnik, ponizni Kristov sluga, nježni pjesnik i veliki propagator apstinentskog pokreta, kapucin o. Augustin Dujmušić, ujutro 14. rujna 1916., na blagdan Uzvišenja Sv. Križa. Marko CVITKUŠIĆ

O. Augustin Dujmušić, Naša Gospa Lurdska, Rijeka, br. 11, str. 170.

Dragan Dujmusic-finale.indd 15

29.8.2016. 15:00:40

Dragan Dujmusic-finale.indd 16

29.8.2016. 15:00:40

OJ VI MILE ZVIJEZDE... Oj vi mile zvijezde gore, Kad ću doći ocu ja? Rude li rujni traci zore, Ginu li slike zemnog sna? »Ginu slike, rudi zora, Doć ćeš, doć ćeš Ocu svom. Samo sijeci vale mora: Ustraj! Lijep je vječni dom!«

Dragan Dujmusic-finale.indd 17

29.8.2016. 15:00:40

NA UTOKU BOSNE O, bučna Bosno, tiše, malo tiše, Što biješ tako tihi Savin val? Zar neće, misliš, teći Sava više, I mirno kvasit plodonosni žal? E, bučna Bosno, uzalud ti nada, Prenaglost nikad trijeznost ne svlada!

Dragan Dujmusic-finale.indd 18

29.8.2016. 15:00:40

TIHO, TIHO Tiho, tiho... Snijeg praminja Magla sinja Ispod muča zemljicom se krade, Pa joj priča ljute zimske jade. Tiho, tiho... Spavaj cvijeće malo; A kroz šumske okićene hvoje Lagan lahor iz tihana poje, Da ne bude cvijeće pozaspalo.

Dragan Dujmusic-finale.indd 19

29.8.2016. 15:00:40

PROSJAK I GAVAN Imao je nešto blaga, Ali gavan sve mu uze, A prosjaku siromahu Ostale su samo suze. U raskoši gavan pliva, Cika, buka dvorcem ori, A siromah, prosjak dobri U zabitnoj trpi gori. Al kad padne nojca tiha, Lahor cvijeće uspavkuje, Tad u srcu gavanovu Paklen nemir krvcu truje. U snu gleda sablast strašnu, Plamenom joj gore oči, Pa mu ide iz dubina Da mu vrelu krvcu toči. A u gori prosjak dobri U tišini dane krati, Napaja ga gorsko vrelo, Hrani narav – dobra mati.

Dragan Dujmusic-finale.indd 20

29.8.2016. 15:00:40

I kad nojca spusti krila, Ljubičica klone mava, Tad u gorskom čarnom kraju Dobri prosjak slatko spava. Jutrom kad zazori zora I trak sunca gorom sine, Tad ga budi pjev slavuja I zvon zvona iz daljine. Pa se spušta crkvi maloj U šarenoj bajnoj doli, Pa tuj kleči prosjak dobri, Za gavana Boga moli.

Ali gavan, gordi gavan U veselju slasno žije, A nemir mu iz tihana Pehar žića stalno pije... No kad treća proljet mlada Prosu zemljom rajske čari, Tad se stuži dvorac sjajni, Presta raskoš sreće stare.

Dragan Dujmusic-finale.indd 21

29.8.2016. 15:00:40

Aj, gdje li je bučna cika? Kamo pjesma, kamo kolo? Kamo sluge, gavan gordi? – Sve je pusto, mrtvo, golo. Leži dvorac zapušteni, A iz njega glas se čuje: „Ej, mrtav je gavan gordi, Grobni crv mu kosti ruje!“ A u gori, u tišini, Gdje ljubica miri mara, Gdje slavuji pjesme poje, Slatkim sankom prosjak spava. Vedrom noći rosa sipi, Zalijeva gorsko bilje: Stidak, trator, dobričicu, Mirisavo sitno smilje. A vrh groba križ se vidi, Na njem skromna slova sjaju: »Trpio je, ustrajô je, Sad uživa gor’ u raju.«

Dragan Dujmusic-finale.indd 22

29.8.2016. 15:00:40

KAKO HITRO Kako hitro, kako žurno Za brdašcem sunce tone. Ko da mrzi zemlju crnu Slavni vladar vasione. A u lugu ptica pjesme sklada, Ko da žali što sunašce pada. Kako milo u sumračju Prodolinom vjetrić piri! Kako voljko, kako slatko Tihim krajem cvijeće miri! A crninom zemlja krije tijelo: Ko da žali što je sunce sjalo. A gle jutrom zora zori, Na grančici ptica pjeva, Pa pogleda kako milo Iza brda sunce sijeva. I zemlja se mladenački smije: Raduje se što je sunce grije. Kako dugo ljuta mržnja Čudnim svijetom vladat znade! Kako dugo mjesto sloge Osveta se srcem krade! A sunašce večerom se krije, Pa se opet jutrom zemlji smije. 23

Dragan Dujmusic-finale.indd 23

29.8.2016. 15:00:40

OBLAČIĆI MEKI Oblačići meki, sivi, Kud idete, kuda vi? »Ej idemo gore, brate, U tvoj gradić ubavi!« Ah evo vam suza toplih, Oblačići tanani, Pones’te ih tamo gore Gdje no rastu jablani. Pod brdašcem pokraj groblja Pozdravite stasite Te čuvare carstva mrtvih I suzama skvasite. Mjesto gdje je tužna vrba Lijepe hvoje savila: Ej oblaci, smrt je tude Majku moju sakrila.

Dragan Dujmusic-finale.indd 24

29.8.2016. 15:00:40

Dragan Dujmusic-finale.indd 133

29.8.2016. 15:00:46

JESEN ..........................................................................................................................65 PELIKAN .....................................................................................................................67 NESRETNICE .............................................................................................................69 VIŠNJEMU ..................................................................................................................70 OPATIJSKA MADONA...............................................................................................74 MUŽ PROVIDNOSTI ................................................................................................78 IMAM TAJNU .............................................................................................................80 NA PEPELNICU .........................................................................................................81 NA SEOSKOM GROBLJU..........................................................................................83 DJEVOJČICA U CIRKUSU ........................................................................................84 STARAC GORŠTAK....................................................................................................85 KRIZANTEME ............................................................................................................86 I. ...................................................................................................................................87 II. ..................................................................................................................................88 III. ................................................................................................................................89 IV. .................................................................................................................................90 V. ..................................................................................................................................91 VI. ................................................................................................................................93 VII. ...............................................................................................................................95 VIII. ..............................................................................................................................96 IX..................................................................................................................................97 X. ..................................................................................................................................98 XI..................................................................................................................................99 XII. .............................................................................................................................100 NOTTURNO ............................................................................................................101 SUJET ........................................................................................................................102 NAPAST .....................................................................................................................103 NEKOĆ I SADA ........................................................................................................104 DVA SVIJETA ............................................................................................................105 JA POZNAM .............................................................................................................106 OSAMLJENOST .......................................................................................................107 EPILOG .....................................................................................................................108 DUJMUŠIĆEVA PJESNIČKA GAMA ......................................................................109 DRAGAN DUJMUŠIĆ: SABRANE PJESME ..........................................................113 BIBLIOGRAFIJA .......................................................................................................114 FOTO - PRILOG .......................................................................................................120 SADRŽAJ ...................................................................................................................133

134

Dragan Dujmusic-finale.indd 134

29.8.2016. 15:00:46