Služiti istini by Glas Koncila

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd II

28.11.2016. 8:55:06

Luka Brajnović Služiti istini Memoari, članci, ogledi i studije

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd III

28.11.2016. 8:55:06

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 29. Uređuje Vladimir Lončarević

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd IV

28.11.2016. 8:55:06

Luka Brajnović

Služiti istini Memoari, članci, ogledi i studije

Glas Koncila Zagreb, 2016.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd V

28.11.2016. 8:55:06

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredila i predgovor napisala Matilda Kolić-Stanić Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Vlatka Plazzeriano, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Korektura Matilda Kolić-Stanić, Vladimir Lončarević Unos i grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak

Web 2 tisak d.o.o.

Tiskano u studenome 2016. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. ISBN 978-953-241-520-9 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000949056

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd VI

28.11.2016. 8:55:06

SLUGA ISTINE Osmoga dana mjeseca veljače 2001. godine, na dan smrti hrvatskoga emigranta Luke Brajnovića u španjolskom gradu Pamploni, njegovo je životno djelo kao novinara, književnika, znanstvenika, profesora i publicista postalo stvar vječnosti, a time i potpuno slobodno da ga se bez straha počne vrjednovati i u domovini za kojom je čeznuo čitavoga života, Hrvatskoj. Dok je njegov odlazak u vječnost gotovo nezapaženo prošao u hrvatskoj javnosti, španjolska ga je kulturna i društvena javnost ispratila onako kako se ispraća samo najveće: s poštovanjem, s ljubavlju i spremnošću za nasljedovanjem. O tome svjedoči i Nuestro tiempo, kulturna revija Sveučilišta u Navarri, u Španjolskoj, na kojemu je Brajnović dočekao umirovljenje. Naime, nedugo nakon Brajnovićeve smrti njemu u čast objavljeno je posebno izdanje revije Nuestro tiempo u kojoj su predstavnici društva i kulture u Španjolskoj »sudili« o tom kulturnom i duhovnom velikanu. Hrvatska šutnja o Brajnoviću, isprekidana tek pokojim retkom o njegovoj smrti, valjda samo u katoličkim medijima, utoliko je zaglušujuća kad se čita svijest o gubitku kakva je nakon Brajnovićeve smrti nastala u Španjolskoj. Evo samo nekih dojmova, koji nadilaze kurtoazni diskurs o pokojnicima. Dugogodišnji uredVII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd VII

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

nik dnevnih novina Diario de Navarra José Javier Uranga, napisao je: »Nakon don Lukine smrti, ali i još za života, hvalila se s pravom njegova mudrost i dobrota. Teško je znati toliko i povrh toga biti tako dobra osoba.«1 Nadalje, direktor novinske kuće Diario de Navarra Julio Martínez Torres, posvjedočio je: »Bio je uvijek cjelovit i potpun čovjek. Bio je dobra osoba, zaštitnik slabih i uvijek na usluzi. I sav je svoj rad stvarao sa strpljivošću koja nije imala granica, s osmijehom na licu. Luka je svo svoje vrijeme posvećivao onima koji su ga trebali.«2 Otisnuta je u reviji i misao glasovitoga španjolskoga profesora Alfonsa Nieta, svojedobno i rektora Navarskoga sveučilišta: »Pripadao je onoj vrsti ljudi koji radije trpe nego da nekoga povrijede, jedan je od onih koji daju više nego što traže, koji ujedinjuju a ne razdvajaju, koji pohvale ako se što može i ušutkaju i najmanju sjenu gorčine.«3 Evo još jednoga od svjedočanstava koja pletu vijenac Brajnovićeve ljudskosti: »Nikada ga nisam čuo da o nekome loše govori. Nikada ni jedna sjena zlobe. Uvijek veseo, nasmijan, pozitivan, znajući praštati. Živio je prema svojim načelima do samoga kraja svoga života; između 1

José Javier Uranga, »Recuerdo de un viejo compañero«, u: »Luka Brajnovic (1919-2001)«, Nuestro Tiempo, ožujak 2001, posebno izdanje, 16.

»Luka Brajnovic (1919-2001)«, Nuestro Tiempo, ožujak 2001, posebno izdanje, 23.

Isto, 32.

VIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd VIII

28.11.2016. 8:55:06

ostaloga tako da o drugima dobro govori i da uvijek sve voli« – riječi su dekana Fakulteta komunikologije Sveučilišta u Navarri Alfonsa Sancheza-Tabernera.4 Njegovi su pak studenti nakon smrti svojega profesora zapisali ono što je za Brajnovića bilo opće mjesto tijekom njegova predavačkoga staža: »Da, uvijek ćemo se sjećati don Luke: i kao prijatelja, i kao oca; više nego profesor on je bio naš maestro.«5 Riječi koje su nakon smrti u španjolskim krugovima izgovarane o Luki Brajnoviću gotovo da su natopljene nevjericom da je mogao biti graditelj mira unatoč tako velikoj proživljenoj patnji u vlastitoj domovini (primjerice, komunistički su ga razbojnici, zapisao je, doslovno pustili da visi nad provalijom ne bi li izjavio da postaje »njihov«, što nikad nije učinio). Svojevrsno čuđenje nad ljubavlju unatoč tomu što su i on i članovi njegove obitelji bili poligon za mržnju totalitarnih režima, Brajnoviću su u oči izricali španjolski kolege još za života, a o tome je ostao i pisani trag u zborniku sa simpozija održanom u njegovu čast. U predgovoru je zbornika zapisano: »Bogata Brajnovićeva osobnost ne može se objasniti ako se nema u vidu povezanost s boli. Njegova čvrsta uvjerenja kao Hrvata katolika koji je htio biti vjerodostojan ne prihvaćajući bilo kakva pri-

Isto, 30.

Isto, 23.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd IX

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

lagođavanja, bila su uzrok patnji i progonu od strane obiju sukobljenih neprijatelja.«6 Zanimljivo je kako je s lakoćom španjolska sveučilišna zajednica zapisala da je Brajnović bio »Hrvat katolik«, predstavljajući to kao vrijednost, a ne kao formulaciju koja u mnogim slučajevima u hrvatskoj javnosti nosi čak i rugalačko značenje. Nije im bio problem reći ni ovo: »Volio je svoju zemlju, svoj narod, s ljubavlju koja se ne može nazvati nacionalizam već patriotizam, stoga što nema dobroga nacionalizma, stoga što ta riječ izražava prijezir i mržnju prema drugima. A don Luka nije prezirao nikoga, nikoga – ni najupornijega studenta ateista ili antiteista ili što god slično, ni najneobrazovanijega ni najružnijega.«7 Njegovi su kolege bili upoznati s patnjom koju je Brajnović proživljavao na hrvatskom tlu, pa su mogli zapisati: »Ti teški događaji, koji bi kod drugih mogli ostaviti nesnošljivost i mržnju, kod njega su bili izvor čovječnosti, razumijevanja, pristupačnosti prema drugima. Ako nešto skreće pozornost na don Luku, to je njegova sposobnost prihvaćanja, razumijevanja i traženja onoga što ujedinjuje a ne onoga što može razdvajati.«8 Čitajući sve to o Brajno6

Estudios en honor de Luka Brajnovic, Facultad de Ciencias de la Información de la Universidad de Navarra, EUNSA, Pamplona, 1992, 13.

Vidal-Quadras, JoséAntonio, u: »Luka Brajnovic (19192001)«, Nuestro Tiempo, ožujak 2001, posebno izdanje, 11.

Isto, 14.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd X

28.11.2016. 8:55:06

viću, teško je ne ostati ganut nad količinom ljubavi i poštovanja koje mu je iskazivano na španjolskom tlu, koje danas čuva njegove zemne ostatke. Taj svijetli lik europske kulture dvadesetoga stoljeća zaslužio je da ga se, u najmanju ruku, i u domovini bolje upozna. *** Može se legitimnim postaviti pitanje o tome »čiji« je bio Brajnović: španjolski ili hrvatski intelektualac? Vagati bi se moglo i ovako: rođen je u Kotoru, a umro 82 godine poslije u Pamploni; bio je još kao mladić u vrhu hrvatske novinarske elite, a javne osobe iz cijelog svijeta dobivale su u Španjolskoj nagradu nazvane njegovim imenom; u Hrvatskoj je bio gorljivi student, a u Španjolskoj opjevani profesor; u Hrvatskoj uređivao novine, a u Španjolskoj bio istaknut ne samo praktičar nego i teoretičar novinarstva; pisao vrsna književna djela i na hrvatskom i na španjolskom jeziku; u Hrvatskoj mučen, a u Španjolskoj slavljen… U svemu tome on je, zahvaljujući (kršćanskim) načelima po kojima je živio i zahvaljujući svojim djelima, nadilazio sve podjele, pa tako i podjelu njega samoga; pobrinuo se da ga nitko ne može olako svojatati »da je više naš nego njihov«, a da se, opet, svi njime mogu ponositi, bez obzira na to koliko su mu (malo) dali: i Boka kotorska, i Hrvatska, i Španjolska. XI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XI

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

Hrvatski dio Brajnovićeva života nosi pečat križnoga puta. Rođen je 13. siječnja 1919. u uglednoj kotorskoj hrvatskoj obitelji Brajnović Dabinović.9 Bez oca je ostao 1943. Uz sestru Mariju, jedini je među svojom braćom, a imao ih je troje, preživio Drugi svjetski rat. Najstariji brat, Antonio, umro je mlad, stariji brat Ivo, svećenik, ubijen je na Daksi 1944; mlađega brata, Tripu, ubili su partizani u Zagrebu 1944. Ljubav prema rodnom zavičaju nikada ga i nigdje nije napuštala, a slično je tu ljubav nosio i Viktor Vida (Kotor, 1913. – Buenos Aires, 1960.). »Obojica su bili ponosni na svoj ‘starodrevni hrvatski grad Kotor’, o kome su pjevali s bolom i nostalgijom prognanika.«10 Božidar Petrač reći će da je Brajnović »još jedan bokeljski hrvatski književnik, egzilski patnik koji je svoj život neodvojivo svezao s vidljivim osjećajima razapetosti, ali s predokusom uskrsnuća.«11 9

»Obitelj Luke Brajnovića potječe iz Rovinjskoga Sela, iako se Luka Brajnović nije posebice pozivao na svoje istarsko podrijetlo. Njegov djed Ivan Krstitelj Brajnović rkolovao se uz pomoć istarskoga preporoditelja, biskupa Jurja Dobrile«; Bratulić, Josip. »Luka Brajnović - Križni put hrvatskog intelektualca«, u: Pasionska baština…, 5. međunarodni znanstveni simpozij »Boka kotorska jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine«, 5/2006, 200.

Isto, 206.

Petrač, Božidar. »Raspeti Krist u djelima i životima četvorice bokeljskih Hrvata«, u: Pasionska baština…, 5. međunarodni znanstveni simpozij »Boka kotorska jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine«, 5/2006, 194.

XII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XII

28.11.2016. 8:55:06

Brajnović je djetinjstvo proveo u Kotoru, gimnaziju pohađao kod franjevaca na otoku Badiji pokraj Korčule, u Dubrovniku i Kotoru, studirao je pravo u Zagrebu.12 Vjenčao se 22. studenog 1943. Anom Tijan, sestrom istaknutoga katoličkoga intelektualca i enciklopedista Pavla Tijana. Nakon što je u Zagrebu bio urednik u Luči i tjedniku Hrvatskoj straži,13 i istaknuti javni djelatnik, režimi su ga obilato »nagradili« jer se opirao biti sluga bilo kojoj ideologiji. Zato je njegova prvorođena kći Elica Brajnović de Leahy, danas počasna konzulica Republike Hrvatske u Kraljevini Španjolskoj za sjevernošpanjolske pokrajine Navarru, La Rioju, Cantabriju i Asturias, mogla mirno reći: »Tata nikad nije bio u politici, ni ovdje prije odlaska ni u Španjolskoj. Uvijek je želio biti slobodan misliti što želi. Jednako tako, nastojao je biti dobar sa svima. Od studenata kojima je predavao ima ljudi koji su danas u ETA-i, ima i onih koji su tvrdi desničari. Mislim da je takav bio i s Hrvatima, sa svima dobar, ali ni na čijoj strani.«14 Na španjolskom jeziku izišla je knjiga njegovih sjećanja, svojevrsna autobiografija patnje, koja vapi 12

Bratulić, Josip. Nav čl., 200.

Naime, od 1903. do 1918. izlazio je časopis dvomjesečnik istoga imena, a od 1929. do 1941. dnevnik (nap. ur.).

Grden, Darko. »Moramo se angažirati da zakoni budu pravedniji«, intervju s Elicom Brajnović De Leahy, Glas Koncila, 30 (1779), 27.7.2008.

XIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XIII

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

za hrvatskim prijevodom (prijevod te knjige postoji na poljskom jeziku!), jer malo je reći da je to tek ukoričena povijest jednoga hrvatskoga razdoblja ispripovijedana perom emigranta. Brajnovićevi su Rastanci i sastanci15 i djelo zavidne književne vrijednosti. Ondje, primjerice, opisuje kada ga je talijanska vojna policija 1941. odvela u zatvor, kada su ga mučili partizani, kad su ga progonili zbog protivljenja nacistima, o njegovu logorovanju u Italiji… Njegov »španjolski« život započinje kad je stigao u tu zemlju s putovnicom Međunarodnoga Crvenoga križa, kao izbjeglica iz vlastite zemlje, s oznakom bijele boje – što je označavalo osobu protiv koje nije bilo ikakvih optužbi da je sudjelovala u ratnim zločinima.16 Španjolski teoretičari smatraju da »njegov lik treba stajati ne samo na popisu izbjeglica iz Istočne Europe koji su bili prihvaćeni od Frankova režima, nego i na onom popisu europskih intelektualaca… koji su snažno pridonijeli kulturnom razvoju španjolske toga doba.«17 Svaka godina provedena u Španjolskoj bila je za njega godina rasta, na svim područjima. 15

Despedidas y encuentros - Memoria de la guerra y el exilio, EUNSA, Pamplona, 2000. i 2001.

Usp. López Talavera, María del Mar. »Entre la ética y la política: Luka Brajnovic en la españa franquista«, APORTES, XXVIII, 1/2013, 81, 207.

Isto, 191.

XIV

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XIV

28.11.2016. 8:55:06

»Luka Brajnović je kao malo tko doprinio izgradnji mosta prijateljstva između hrvatskog i španjolskog naroda«, rekao je nakon njegove smrti Frane Krnić, hrvatski veleposlanik u Španjolskoj.18 Možda će neki reći da je ta misao uobičajeno »diplomatski izrečena«, no vrijednost toga »mosta« bila je potvrđena i činjenicom da je Brajnovića 1997. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića »za osobite zasluge u promicanju kulturnih i drugih vrednota hrvatskog naroda i Republike Hrvatske u Španjolskoj, kao i u zemljama španjolskog govornog područja«.19 Je li Brajnoviću u trenutcima kada je čitao tekst predsjednikove Odluke kroz glavu prošla godina 1950, kada je ubrzo nakon njegova dolaska na španjolsko tlo, u Madrid, na književnom natječaju Studentskoga doma »Sveti Jakov Apostol«, koji ga je primio pod svoj krov u teška vremena, došlo u sjećanje kako je baš ondje dobio svoje prvo inozemno priznanje? Riječ je o nagradi za rad »Kulturno-političke veze između Španjolske i Hrvatske tijekom stoljeća«, koji »predstavlja do danas najpotpuniji pregled hrvatsko-španjolskih kulturnih doticaja u prošlosti«. Upravo se u tom radu prvi put spominje postojanje i lokacija španjolskoga prijevoda Marulićeva Evan18

Isto, 26.

Primio je za svojega posjeta Hrvatskoj 1997. i spomen-medalju Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je i održao predavanje.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XV

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

đelistara.20 Taj pismeni rad tridesetjednogodišnjega ranjenika od čežnje za domovinom, razdvojenoga od supruge Ane i tada šestogodišnje kćeri Elice, proročki je završio ovim mislima, zapisanima na španjolskom jeziku: »U ovim danima patnje i mučeništva Hrvatske pod komunističkim režimom, Španjolska, vjerna svom tradicionalnom pozivu, vida rane i boli prognanika njihove voljene domovine. Nikada u hrvatskoj povijesti nije bilo toliko hrvatskih intelektualaca koji bi izravno poznavali španjolski jezik i kulturu, ni u samoj Španjolskoj, kao ni u hispanoameričkim državama, a zahvaljujući uzornom radu organizacije ‘Obra Católica de Asistencia Universitaria’. Pa ako se, prema božanskoj zamisli, jednoga dana ovi hrvatski prognanici vrate na svoja daleka ognjišta i u krilo svojih voljenih obitelji, bit će pokretači jednog novog i više transcendentalnog doba bliskog i srdačnog prijateljstva između Hrvatske i Španjolske, koju će promatrati kao drugu domovinu, sjećajući se sretnih i ugodnih dana provedenih u plemenitom i viteškom španjolskom narodu.« No, mojsijevskom sudbinom, Brajnoviću nije dano smiriti se na hrvatskom tlu, nego ga tek posjetiti nekoliko puta, jasno, tek neposredno uoči i nakon demokratskih promjena. Komu onda Brajnović pripada? Za sebe je 1980, reagirajući u Hrvatskoj reviji na nepravedno izostavljanje niza imena hrvatskih emigranata u publikaciji 20

Juez y Gálvez, Francisco Javier. »Hrvatski emigranti u Španjolskoj o Marku Maruliću: razdoblje 1945-1955.«, Colloquia Maruliana, 13/2004, 179-204.

XVI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XVI

28.11.2016. 8:55:06

»Katolička Crkva i Hrvati izvan Domovine«, rekao da je čovjek koji »zna vrlo dobro da ni u emigraciji ni u Domovini, ni nigdje u hrvatskoj sredini ne znači a ma baš ništa.« I u istom tekstu nastavio: »Dapače, budući da sam rođen u Kotoru (a radi toga i jesam Hrvat što sam potomak stare hrvatske katoličke bokeljske obitelji), nisam smatran Hrvatom čak ni od nekih naših istaknutih hrvatskih političkih ljudi…«21 Četrnaest godina kasnije, 1994, u Maruliću je objavio pjesmu »Izgubljeni prijatelji«, u kojoj poručuje: »Ja nemam ni očinske kuće / ni vlastita doma. // U mojoj rodnoj Boki tuđinac sam, / a u našoj Hrvatskoj inozemac.« No valjda tek u trenutcima kad je napuštao svijet morale su polagano nestajati i sve zaprjeke koje su onemogućavale da se nakon pada komunizma, od kojega je pretrpio brojne udarce i nosio nikad zarasle rane – rane koje su počele nastajati kao opake ogrebotine prethodnih režima nacizma i fašizma – njegovo djelo dostojno počne vrjednovati i u hrvatskoj kulturi. Čiji je onda Brajnović? Njegova ga je rodna hrvatska domovina imala na svojem tlu samo 26 godina, a svijet, najviše Španjolska, bili su mu domom ostalih 56 godina, tijekom kojih je podigao ne samo jednu od najblistavijih međunarodnih karijera u povijesti hrvatske emigracije nego je podigao i 21

Brajnović, Luka. »Razmišljanja uz divot-knjigu ‘Katolička crkva i Hrvati izvan domovine’«, Hrvatska revija, 30/1980, 4, 619-622.

XVII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XVII

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

obitelj koja je baš ondje postala bogatija za, uz ranije rođenu kći Elicu, za još četvero djece – sina Antonia, i tri kćeri: Olgu, Ljerku i Anu Mariju. Teško je reći kojoj je domovini više dao. Jer sve to vrijeme on, homo catholicus, svjedočeći pavlovsku svijest da je domovina naša na nebesima, valjda niti kao mogućnost nije prihvaćao ograničenost i zatvorenost, kako misli, tako i teritorija kojim je bio vezan, uvijek služeći istini. Zato su se njegovim djelom mogli okoristiti svi tragatelji za istinom. Nemoguće je promatrati Brajnovićevo djelo, a onda i lik koji se uspio izdići iz najvećih poniženja, razdvojeno od činjenice da je sve što je stvarao bilo protkano kršćanskim, katoličkim vrjednotama. Eduardo Terrasa, dugogodišnji sveučilišni profesor i svećenik, koji je pratio Luku Brajnovića u posljednjoj životnoj etapi, posvjedočio je: »Vjera koju je živio don Luka je vjera koja se reflektirala u svakom njegovom djelovanju, u njegovom osmijehu, u njegovom načinu pozdravljanja drugih, i na poseban način u njegovom smislu za humor.«22 Osim odrastanja u kršćanskoj obitelji, školovao se u franjevačkim školama, u Kotoru, na Badiji i u Dubrovniku; u Zagrebu se studirajući pravo suživljavao sa socijalnim naukom Crkve kao istaknuti član »Domagoja« i njegov predsjednik; uređivao je katolička glasila Luč- »reviju za misao i život hrvatskog katoličkog đaštva« i Hrvatsku stra22

Nav. čl., Nuestro Tiempo, ožujak 2001, posebno izdanje, 14.

XVIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XVIII

28.11.2016. 8:55:06

žu- »tjednik za katolički dom«. Surađivao je s nekima od najvećih katoličkih sinova, uključujući nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji mu je prije nego što je emigrirao dao pismenu potvrdu na latinskom jeziku da kao zagrebački nadbiskup jamči za njega gdje god došao. To povjerenje Brajnović nikad nije iznevjerio, jer »bio je jedna od najvećih ‘markâ’ što ju je hrvatskoj i svjetskoj kulturi dao Hrvatski katolički pokret.«23 Književna je kritika jasna u ocjeni da je Brajnović osobito cijenjen kao »jedan od najkatoličkijih pisaca u egzilu«, čije su pjesme jasno prodahnute kršćanskim duhom.24 Ključna je i njegova suradnja sa sarajevskim nadbiskupom i prevoditeljem Biblije Ivanom Evanđelistom Šarićem, a ako treba isticati nekoga iz katoličkoga svećenstva tko mu je bio posebno blizak, onda je to svakako suradnja s fra Bonifacijem Perovićem, Vladimirom Vince25 te s dominikancem p. Hijacintom Eterovićem, s kojim je pokrenuo reviju Osoba i Duh. Nemoguće je, uopće, govoriti o hrvatskom katoličkom stvaralaštvu u 20. stoljeću a da se izosta23

Lončarević, Vladimir. »Luka Brajnović - novinarski ‘El Maestro’«, Glas Koncila, 30/2012, 29. 7. 2012, 21.

Usp. Petrač, Božidar. Nav. čl., 194.

Poginuo 6. ožujka 1968. u avionskoj nesreći. Prema riječima kćeri Olge, volio ga je poput brata. Brajnović, Olga. Prvi Hrvati članovi Prelature Opusa Dei, (http://hr.opusdei.org/ hr-hr/article/prvi-hrvati-clanovi-prelature-opusa-dei-2/, posjećeno 2. studenoga 2016.)

XIX

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XIX

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

vi časopis Osoba i Duh, koji su 1949. u Španjolskoj pokrenuli Brajnović i o. Eterović. »Naziv časopisa, sadržaj i terminologija, pored čežnje za vlastitom domovinom, ukazuju na prevladavajući pristup s pozicija kršćanskog personalizma«, napisao je Ivan Čulo, ističući Brajnovićeve riječi iz prvoga broja da je »proces depersonalizacije i gaženja čovječje osobnosti došao na vrhunac« i prenoseći njegovu konstataciju da pobjednički liberalni kapitalizam i komunizam gaze dvije najviše ljudske svetinje: osobu i duh, te zauzimanje za snažniji katolički aktivizam.26 Ipak, uza sve njegove zasluge, njegovo se ime nije našlo u knjizi Katolička Crkva i Hrvati izvan Domovine, koju je izdalo tadašnje Vijeće biskupske konferencije za hrvatsku migraciju. Može se reći: vremena su bila takva. Pa ipak… O tome što je za Brajnovića značilo biti intelektualac, katolik, zorno je iz njegove reakcije u Hrvatskoj reviji nakon objavljivanja te knjige koju je, kao projekt, iskreno pohvalio. No bilo je nemoguće prešutjeti neke u knjizi nespomenute katoličke pregaoce u emigraciji, uključujući i njega osobno: »Osobno ne hajem za neko ovdašnje priznanje, iako ne mogu sakriti da taj ‘ne hajem’ nije u vezi s pravdom, nego sa žrtvom, koja je satkana na boli jednog šesdesetgodišnjaka, koji je od svojih najmlađih dana sve svoje iluzije i sve svoje ener26

Čulo, Ivan. »Utjecaj personalizma na hrvatske katolič ke socijalne mislioce u 1930-ima«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 39/2(78) (2013), 544-545.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XX

28.11.2016. 8:55:06

gije posvetio katoličkom radu među Hrvatima i Nehrvatima, a da se nikada nije služio Crkvom, nego da joj je najiskrenije služio, kako je najbolje znao i mogao.«27 U eseju »Povijest jedne agonije«, tumačeći posljednje godine katoličkoga društva »Domagoj«, posvjedočio je da je nakon 1938. godine sudjelovao u viziji nadbiskupa Alojzija Stepinca za ujedinjenje svih društava, pokreta i frakcija katoličkih organiziranih skupina (bilo staleških, bilo masovnih) u organizaciju »čiste ili unificirane Katoličke Akcije«.28 »U svojstvu predstavnika domagojske grane katoličkog pokreta, sudjelovao sam aktivno u procesu gore navedenog ujedinjenja. Bio sam u to doba predsjednik Okružja hrvatskog katoličkog đaštva kotorske biskupije (1937-1939) (…) Neko vrijeme bio sam predsjednik HKAD 'Domagoj' (1939 ili 1940-1942) (…) te predsjednik hrvatskih katoličkih sveučilištaraca (predložen kao takav predsjedniku Biskupske konferencije, koji je potpisao imenovanje)…«29 Nadalje, u Madridu je osnovan 1948. Savez hrvatskih katoličkih akademičara (Croatia Academica Catholica) okupljen oko revije Osoba i Duh, a poslije u Buenos Airesu osnovano je Društvo hrvatskih katoličkih studenata 1958.30 »Kao predstavnici neka27

Brajnović, Luka. »Razmišljanja…«, 619-622.

Brajnović, Luka. »Povijest jedne agonije: zadnje godine ‘Domagoja’«, Marulić, 27 /1994, 1, 108.

Isto, 108.

Isto, 110.

XXI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXI

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

dašnje Lige hrvatskog katoličkog đaštva pod imenom Croatia Academica Catholica (CAC) stupili smo u vezu s Pax Romana. Ta je veza trajala koliko je bio dug život našeg časopisa…«31 O svome katolištvu govori i sljedeće: »Kad bih htio spominjati, što se već nigdje ne spominje, mogao bih nadodati da sam nekoć sudjelovao kao predavač u hrvatskim sekcijama na marijanskim (Lurd), euharistijskim (Barcelona i München) i drugim katoličkim kongresima (u Fribourgu, kao posljednji predsjednik hrvatske federacije Pax Romana, i u Essenu povodom Katholikentag).«32 Brajnović je 1946, još u Rimu, postao član katoličke prelature Opus Dei, i tih se godina u Rimu susretao s utemeljiteljem prelature Josemarijom Escrivom, danas svecem.33 *** Prije nego se dublje zađe u jednu od stožernih točki Brajnovićeva identiteta – novinarstvo, bilo je dakle potrebno barem ukratko spomenuti njegov vjerski, katolički identitet. Gotovo da bi se moglo reći da se njegovo profesionalno novinarsko djelovanje lakše može razumjeti ako se uzme u obzir da je Evanđelje kojem je bio vjeran, simbol nepresušne aktualnosti, nazvano: »Radosna vijest«. Brajno31

Isto, 114.

Brajnović, Luka. »Razmišljanja…«, 619-622.

Brajnović, Olga. Nav dj.

XXII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXII

28.11.2016. 8:55:06

vić, gdje god da je bio, i u logoru, i gladan i žedan, nikada se nije odrekao navezanosti na novost, na vijest, da je shvati i da je drugima prenese. Svoj novinarski put ovako je opisao u knjizi svojih memoara: »Već sam u gimnaziji zajedno s prijateljima uređivao i izdavao tajni dvomjesečnik Hrvatski Graničar, slobodarske i romantičarske struje, u kojem sam branio pripojenje svoje rodne Boke kotorske teritoriju Dalmacije, koja se smatrala dijelom Hrvatske. Poslije sam, već kao sveučilištarac, bio predsjednik nacionalnog ogranka Pax Romanae i urednik književnog časopisa Luči, te sam radio u tjedniku Hrvatskoj straži u Zagrebu. A da nisam tomu pridao važnost, časopis je imao ugled tijekom trideset i dvije godine, njegovan suradnjom vrlo cijenjenih kreativnih književnika, što mi je otvorilo sva vrata u intelektualnom katoličkom svijetu moje zemlje. To do neke mjere objašnjava zašto sam nekoliko tjedana prije uhićenja (tijekom praznika za vrijeme Velikog tjedna u očinskoj kući) imenovan urednikom neovisnog tjednika koji je nosio isti naslov (Hrvatska straža).« Bio je, naime, suradnik, a zatim i urednik tjednika Hrvatske straže od 1941. do 1943, kad je u listopadu taj tjednik bio zabranjen. Luč je uređivao od 1940. do kraja 1942., kada su »u prosincu, u uredništvo provalili mladi ustaše, razbili namještaj i opremu, i zaustavili izdavanje toga studentskoga katoličkog časopisa.«34 U posljednjem je broju doslovno 34

Bratulić, Josip. Nav. čl., 200.

XXIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXIII

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

pisalo: »U zadnji čas, kad je već 9. broj ‘Luči’ bio složen, dobilo je uredništvo od Predsjedništva vlade (Državni izvještajni i promičbeni ured) pod brojem 10045/42 obavijest da se zbog štednje papira (sic!), pored ostalih revija i listova, obustavlja daljnje izlaženje ‘Luči’.«35 Poruka i oporuka Luči, zapisao je Vladimir Lončarević, i danas je aktualna, gotovo proročka36 te istaknuo jedne od posljednjih Brajnovićevih, uredničkih riječi u tom glasilu: »Na ovoj prekretnici života, pomiješanim s tolikim tragizmom a i tolikim novim obećanjima, sve stoji na nama. Hoćemo li mi odgovoriti svom pozivu kršćanina ili ćemo, možda još jednom, zamračiti kršćanstvo u očima svijeta? Hoćemo li mi kršćani – govoreći našire – pružiti svijetu led, strančarstvo, mržnju i nasilje ili mu ponuditi ljubav i obnovu? Odgovor ovom povijesnom i evanđeoskom pozivu leži u nama i to prvenstveno u nama. Jer budimo svijesni činjenice: nitko mu ga drugi neće moći dati. (…) Tko to ne može neka znade, da nije ni vruć ni hladan i zato će biti ispljuvan iz ustiju.«37 Slijedile su žalosne godine progona, zatvaranja, logorovanja, neprestanih lažnih optužbi na Brajnovićev račun, a sve zbog njegova pisanja koje 35

Obavijest uredništva, Luč, 37/1942, 9/10, 2.

Lončarević, Vladimir. »Svjetlo katoličke obnove: uz stotu obljetnicu Luči – ‘lista hrvatskog katoličkog đaštva’ (1905– 2005)«, Obnovljeni Život, 61/2006, 1, 78.

Luč, 37/1941-1942, 9/10, 227.

XXIV

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXIV

28.11.2016. 8:55:06

nije odgovaralo predstavnicima nijednoga totalitarizma, što je izvrsno opisao u svojim Rastancima i sastancima. Doživio je tijekom Drugoga svjetskoga rata i u poraću takva poniženja da ne bi bilo čudo da ikad više ne stavi ruke na pisaći stol. Ipak, u Madridu je već 1948. godine okupio krug intelektualaca-izbjeglica, oko kojih se rodio spomenuti glasoviti časopis Osoba i Duh, koji je izlazio od 1949. do 1955. »Uredništvo je imalo sjedište u samostanu dominikanaca, a poštu i stranke primao je p. Jacinto tj. Hijacint Eterović. Isprva je list bio umnažan na pisaćem stroju, zatim šapirografiran, mehanički umnažan u stotinjak primjeraka, a posljednji su brojevi i izdani kao tiskopis.«38 Brajnović je i dvije godine uređivao Hrvatsku državu – glasilo Hrvatskog narodnog odbora (1957. -1958). U svom novinarskom radu Brajnović je koristio pseudonime: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić39 i N.T., ali i druge. Godine 1960. objavio je niz zapaženih članaka za agenciju »Europa press« o kardinalu Alojziju 38

Bratulić, Josip. Nav. čl., 203.

»Ante Borak, Nehaj Trifunić, Lab, etc.«, prema Olgi Brajnović. »Luka Brajnovic…«, 179; »Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić«, prema fra Šimunu Šiti Ćoriću; Šito Ćorić, Šimun. 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, Sekcija Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra P.E.N.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu: Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1995, 270.

XXV

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXV

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

Stepincu. U tom šestom desetljeću 20. stoljeća Brajnović sve više objavljuje tekstove u španjolskim medijima. Postaje najprije vanjski suradnik časopisa Nuestro Tiempo (1962), a potom i član redakcije (1966), a surađivao je u raznim zbornicima, enciklopedijama, revijama i novinama španjolskoga govornoga područja: Monitor, Forjadores del Mundo Contemporaneo, Enciclopedia GER, Actualidad Espanola, Ius Canonicum, Alcazar, Itsmo (Mexico), Rumo (Portugal), Mundo…40 Od početka 60-ih do početka 90-ih Brajnović je objavio oko deset tisuća članaka na španjolskom jeziku.41 Teško je pogriješiti ako se kaže da je španjolsku javnost osvajao ponajviše kao kolumnist i novinar dnevnih novina Diario di Navarra, gdje je njegova kolumna »Boletin del Extranjero« – (»Inozemni bilten«) objavljena 6.059 puta. Prvi članak u tim novinama objavljuje 22. siječnja 1963, a predstavljen je čitateljima 3. veljače. Tekst o novom kolumnistu, koji je napisao ravnatelj navarskoga dnevnika Jose Javier Uranga, popraćen je Brajnovićevom fotografijom, a u članku izražava mu se dobrodošlica kao autoru »najčitanije rubrike navarskih dnevnih novina«. Predstavlja ga kao Hrvata ro40

»Luka Brajnović – biografija«, u: Brajnović, Luka. Tripo Kokoljić. Povijesni roman iz bokeljskog života. Perast, »Gospa od Škrpjela«, 2003, 275-277.

López Talavera. Nav čl., 200.

XXVI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXVI

28.11.2016. 8:55:06

dom, doktora prava i novinara, ravnatelja i urednika mnogih izdanja u svojoj zemlji, suradnikom najvažnijih novina u Njemačkoj, Austriji i Italiji, kao i najuglednijih kulturnih časopisa španjolskog govornog područja. Nakon mjesec dana njegove su kolumne počele izlaziti pod spomenutim imenom Inozemni bilten.42 Evo ocjene njegova pisanja: »Brajnović je kao svaki dobar kolumnist uspio istovremeno biti inozemni dopisnik i kroničar, kritičar i urednik… I sve to u jednoj fiksnoj i dnevnoj rubrici koja zahtijeva disciplinu, zahtjeva da se istovremeno bude na visini zadatka a da se bude i razumljiv svakom čitatelju…. Njegova se tajna krije u dvama riječima: jasnoća i vjerodostojnost… Ako su kvalitete sine qua non dobroga kolumnista dobro pero, profesionalno poštenje, hrabrost za izražavanjem vlastitoga mišljenja, osjećaj odgovornosti, ljubav prema istini – onda Brajnović predstavlja arhetip kolumnista.«43 Brajnovićev kolega i dugogodišnji urednik dnevnika Diario de Navarra obrazlaže Brajnovićev genij: »Posjedovao je široku humanističku naobrazbu. Njegovo poznavanje jezika i politike Srednje i Istočne Europe ažurirao je izravnim informacijama u pisanom obliku ili putem radija. Brojni su čitatelji pratili njego42

Usp. Lozano Bartolozzi, Pedro. »’Boletin del Extranjero’, un modelo de comentario periodistico«, u: Estudios en honor de Luka Brajnovic, Facultad de Ciencias de la Información de la Universidad de Navarra, EUNSA, Pamplona, 1992, 435-437.

Isto, 447.

XXVII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXVII

28.11.2016. 8:55:06

Služiti istini

ve komentare u i izvan Navarre, i prenosili su ih i komentirali i drugi španjolski dnevnici… Više puta su me nazvali u Diario de Navarra da bi me pitali: ‘Tko je taj gospodin s tako teškim prezimenom koji piše, u pravom trenutku, i s tolikim znanjem o krizi država istočnog bloka??… teško je pronaći tako cjelovita novinara i temeljita u svojoj specijalnosti, preciznog u dijagnozama, jasnog i mudrog u pristupu.«44 Brajnovićevu je novinarsku razboritost, i neupitno poštenje, potvrdila i njegova kći Elica Brajnović De Leahy ispričavši nešto što mnogo govori o čovjeku: »Kad je počeo rat u Hrvatskoj, zahvaljujući tati svi su novinari znali što je Hrvatska, zašto hoće biti nezavisna. No tata, koji je svih tih godina pisao političke komentare za novine ‘Diario de Navarra’, u tom je času prestao pisati. Kad su ga pitali kako baš sada kad bi trebalo najviše govoriti, on bi rekao: ‘Bojim se da neću biti previše emotivan, a time i nedovoljno objektivan.’ To je bilo njegovo novinarsko geslo: biti što objektivniji i što je moguće više tražiti istinu.«45 I dok se ono što je Brajnović pisao u hrvatskim i španjolskim medijima donekle još može izmjeriti, barem kad je riječ o količini teksta, nemjerljivo postaje njegovo djelovanje kao profesora više od trideset generacija španjolskih i latinoameričkih

José Javier Uranga. Nav. dj, 16.

Grden, Darko. Nav. mj.

XXVIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXVIII

28.11.2016. 8:55:06

studenata46 na Navarskom sveučilištu47 i autora udžbenika koji su do danas klasici u španjolskom sveučilišnom poučavanju. Autor je udžbenika o tehnologiji informacije, novinarskoj etici, teoriji informacije i komunikacije, svjetskoj književnosti… O Brajnoviću kao velikom profesoru postoji konsenzus kolega i studenata. Tako će fakultet reći da su njegovi kolegiji »bili kanal za prenošenje najdubljih i cjelovitih saznanja ljudske duše« i da »bez sumnje, stotine studenata koji su prisustvovali njegovim predavanjima mogu potvrditi (…) vrijednosti koje su ga resile. Oni su ga vidjeli ne samo kao profesora koji prenosi znanost i zanimljiva znanja, nego su vidjeli čovjeka predana mudrosti, koja je bila izvor njegova posvećivanja drugima i nastojanja da, prije svega, služi, bude koristan.«48 Iskustvo pak Norberta Gonzaleza Gaitana, nekada Brajnovićeva asistenta, a danas 46

López Talavera, María del Mar. Nav. čl., 205.

Navarsko sveučilište pripada u kategoriju najboljih sveučilišta u Španjolskoj. Prema nacionalnoj rang listi za 2016. Godinu, zauzima treće mjesto među visokoškolskim institucijama u Španjolskoj, i prva je među nedržavnim sveučilišnim centrima (http://www.unav.edu/web/vida-universitaria/ detallenoticiapestania/2016/03/31/la-universidad-numerouno-en-docencia-en-espancia-en-espa%C3%B1a-segunuranking-2016?, posjećeno 2. studenoga 2016.)

Fakultet informacijskih znanosti Navarskog sveučilišta. »Prologo«, In: Estudios en honor de Luka Brajnovic, Facultad de Ciencias de la Información de la Universidad de Navarra, EUNSA, Pamplona, 1992, 14.

XXIX

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXIX

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

redovitoga profesora na Papinskome sveučilištu Svetoga Križa u Rimu, ovako kaže: »Vjerujem da me nikada nije imao namjeru ‘formirati’. Međutim, uz njega sam se formirao. Shvatio sam neke duboke životne istine…«49 I on rado citira glasovite riječi El maestra Brajnovića »Ako informacija nije istinita – nije informacija.« Jedan od najuglednijih Španjolaca svojega vremena, profesor, novinar, političar i intelektualac, poznati borac za slobodu izražavanja Antonio Fontan (1923. – 2010.) za Brajnovićevu je cjelokupnu intelektualnu i književnu karijeru rekao da pokazuje iznimnu povijesnu i humanističku kulturu, te da »iako je moguće, teško da netko zna koliko i Brajnović«.50 Brajnović je na različitim sastavnicama Sveučilišta u Navarri predavao Tehnologiju informacije, Svjetsku književnost, Etiku novinarstva, Sociologiju informacije, Odnose s javnošću… I sam je, kao profesor, još studirao te je 1968. na tom sveučilištu diplomirao povijest.

Gonzalez Gaitano, Norberto. »Verdades hondas de la vida«, u: »Luka Brajnovic (1919-2001)«, Nuestro Tiempo, ožujak 2001, posebno izdanje, 13.

Fontan, Antonio. »Prologo a los recuerdos de Luka Brajnovic«, u: Brajnovic, Luka. Despedidas y encuentros - Memoria de la guerra y el exilio, treće izdanje, EUNSA, Pamplona, 2001, 11.

XXX

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXX

28.11.2016. 8:55:07

Uočili su, očito, njegov dar i iskustvo u izdavaštvu pa ne čudi da je od 1962. do 1975. bio direktor izdavaštva Navarskog sveučilišta u Pamploni. Od 1961. do 1964. bio je ravnatelj Instituta za novinarstvo Navarskog sveučilišta u Pamploni, a od 1964. do 1975. bio je zamjenik ravnatelja te institucije da bi usporedno u tom razdoblju mogao biti ravnatelj Instituta za slobodne umjetnosti. Sveučilište u Navarri cijeni Brajnovića, ponosno ističući da je on jedan od sveučilišnih »pionira« te da »njegova osoba i njegovo ime su referenca za Fakultet komunikologije Navarskog Sveučilišta.«51 Naime, na službenim stranicama Fakulteta komunikologije Navarskog sveučilišta stoji rubrika pod nazivom »Na ramenima divova«, u kojoj se navode imena triju velikana među kojima je i Luka Brajnović, »pionir sveučilišnih studija komunikologije« (pored Antonia Fontana, prvoga ravnatelja Instituta novinarstva 1958, i Alfonsa Nieta, prvoga dekana Fakulteta komunikologije 1971.) Ispod tih triju imena stoji zapisano: »Oni su otvorili važne i plodne putove istraživanja komunikologije u cijelome svijetu. Radili su na tome da komunikologija postane znanstvena disciplina i da postigne akademsko priznanje.«52 51

Fakultet informacijskih znanosti Navarskog sveučilišta. Nav. dj., 13.

http://www.unav.edu/web/a-hombros-de-gigantes, posjećeno 2. studenoga 2016.

XXXI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXI

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

O tome koliko je Brajnović bio cijenjen, svjedoči i nagrada »Premio Luka Brajnovic de la Comunicación«, koju je dodjeljuje Navarsko sveučilište od 1997. novinarima ili drugim javnim djelatnicima koji su se istaknuli u obrani istine i promicali objektivno novinarstvo. »U početku tata nije želio pristati da se nagrada prozove po njemu, no na insistiranje sveučilišta ipak je pokrenuta. Daje se novinarima kako iz Španjolske tako i iz svijeta«, pojasnila je Brajnovićeva kći Elica, ističući: »Primili su je primjerice David Puttnam, redatelj filma ‘Misija’, skupina novinara iz Kolumbije okupljenih oko organizacije ‘Media par la Paz’ (Mediji za mir), bivši voditelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Joaquín Navarro-Valls. Godine 2001. nagrada je postumno dodijeljena Siniši Glavaševiću zajedno s još jednim španjolskim novinarom koji je poginuo u Sijeri Leone.«53 Među mnogim brazdama koje je Brajnović svojim djelom učinio plodnim oazama u koje će moći dolaziti novi naraštaji neupitno je i njegov doprinos razvoju novinarske etike. Knjiga Deontologia periodistica bila je ne samo prva knjiga u Španjolskoj o temi novinarske deontologije, nego i jedna od prvih u Europi.54 Brajnović je kao teoretičar novinarske etike radio na stvaranju zajedničku 53

Grden, Darko. Nav. mj.

Leśniczak, Rafał. I principali doveri professionali nella formazione dei giornalisti - Un’analisi della formazione accademica e professionale nei diversi Paesi dell’Europa, doktorski rad, PUSC, Rim, 2010, 32-33.

XXXII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXII

28.11.2016. 8:55:07

platforme profesionalne etike koja bi uspjela objediniti teoretičare i praktičare novinarskoga sektora koji pripadaju različitim filozofskim strujama. Novinarsku etiku on temelji na pet kriterija: profesionalnost, istina, pravda, sloboda i odgovornost. Ti su kriteriji novinarske etike preduvjet napretku jer nema napretka bez informacije i nema informacije bez etike. To znači da samo istinita informacija – ona koja poštuje etičke kriterije vlastite profesije – može ispuniti svoju svrhu – a to je prema Brajnoviću kulturni i ljudski napredak društva. Brajnovićev koncept novinarske etike može danas ponuditi odgovore i za neka druga područja komunikologije, kao primjerice za područje odnosa s javnošću.55 Moglo bi se reći i da je Brajnović udario temelje za cjelovit model novinarstva, a o njegovu se etičkom pristupu govori sve više i u Hrvatskoj,56 ali i izvan španjolskih granica, s obzirom na to da je riječ o čovjeku koji je »svojim životom pokazao što znači ljubiti slobodu, poštivati druge i strastveno braniti vlastita uvjerenja«.57 55

Usp. Kolić-Stanić, Matilda, »L’arricchimento culturale e umano, esigenza dell’etica giornalistica in Luka Brajnovic«, u: Arasa, Daniel; Mendoza, Cristian; Tapia-Velasco, Sergio (ur.). Church Communications: Creative Strategies for Promotion Cultural Change PUSC, Rome, 2016, 194-195.

Npr. Labaš, Danijel. »Luka Brajnović - od vjernosti sebi do vjernosti profesije«, Medijske studije, 1/2010, 1/2, 175.

Leśniczak, Rafał. Nav. dj., 32-33.

XXXIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXIII

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

Brajnović je u hrvatskoj literaturi, ponajprije zahvaljujući entuzijazmu pojedinih istraživača hrvatske (katoličke) književnosti, ipak donekle poznatiji kao književnik – pjesnik, romanopisac, pisac pripovijedaka.58 Pet godina nakon Brajnovićeve smrti žalosno je akademik Josip Bratulić morao konstatirati da Brajnović »pripada krugu žrtvovanih hrvatskih intelektualaca« te ističe da se njegovo ime, barem do tada, »ne nalazi u edicijama kao što su nacionalne enciklopedije i leksikoni, primjerice u Hrvatskoj enciklopediji, Hrvatskom leksikonu, Hrvatskom biografskom leksikonu (HBL), pa čak ni u novijim izdanjima koja su potekla iz tih ranijih edicija – Hrvatskom obiteljskom leksikonu, Općoj i nacionalnoj enciklopediji, ali to više iz neznanja i nebrige negoli zbog političkih ili ideoloških filtera kakvi su postojali ranije.«59 58

O Brajnovićevu su književnom stvaralaštvu na hrvatskom govornom području posebno pisali Josip Bratulić (2006), Vladimir Lončarević (2007), Božidar Petrač (2006), Šimun Šito Ćorić (1995), a spominju ga i izdanja koja su pripremili ili uredili: Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Vinko Brešić, Božidar Petrač (1998); Josip Brkić (2008); Vinko Grubišić i Krešimir Šego (1998); Margarita Kelava (2006), Stijepo Mijović Kočan (1993) i dr.

»Kraći prikaz njegova života i djela donesen je u Leksikonu hrvatskih pisaca (autorica Zdravka Zima), i u Leksikonu hrvatskoga jezika i književnosti M. Samardžije i A. Selaka. Njegovo je književno djelo, naravno, prikazano u emigrantskom tisku, u Trogrančićevoj Antologiji hrvatske lirike (Rim, 1953.), u Nikolićevoj antologiji emigrantskoga hrvatskog pjesništva

XXXIV

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXIV

28.11.2016. 8:55:07

Analizirajući djela i živote petorice pjesnika koje veže bokokotorski zaljev, Petrač je zaključio: »Uglavnom, ostaje činjenica da ih od 1945. pa gotovo do naših dana još uvijek nema među uskrslima, još uvijek su negdje podno Golgote, gledajući Raspetoga Boga, s većim ili manjim pouzdanjem da će ih uvrstiti među uskrsnike. Put Križa za njih još uvijek nije završen, dok su neki od njih došli tek do sedme postaje. No kako Bog čovjekoljubac ravna putove povijesti, tako će zacijelo i oni jednoga dana (…) doživjeti u hrvatskoj književnosti punu zadovoljštinu (…) Uostalom, nisu li naši sveci i blaženici gorjeli na lomači ili prošli kroz krvavu komunističku kupelj da bi potom bili uzdignuti na oltar svetosti?!«60 Prepuštajući književnoj kritici ocjenu njegova književnoga stvaralaštva, ipak se može sa sigurnošću konstatirati da je Brajnović više književnih djela objavio na hrvatskom negoli na španjolskom Pod tudjim nebom (Buenos Aires, 1957), u zbirci Skupljena baština - Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940-1990. Stijepe Mijovića Kočana (Zagreb, 1993.) spomenuto je njegovo pjesništvo i djelatnost u Grubišićevom prikazu djela hrvatskih emigrantskih pisaca Hrvatska književnost u egzilu (Barcelona-Munchen-Barcelona, 1991.), ali njegovih pjesama ne nalazimo npr. u knjizi Šimuna Šite Ćorića 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (Zagreb, 1991.) a ni u hrestomatiji-antologiji poezije i proze iz »Hrvatske revije« koja je izašla pod nazivom Cvrčak u boriku, koju je priredio Ante Selak (Zagreb, 1996.).« Bratulić, Josip. Nav. čl., 199. 60

Petrač, Božidar. Nav. čl., 197.

XXXV

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXV

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

jeziku. Na hrvatskom jeziku objavljene su dvije zbirke pjesama Smirene želje (1951), Na pragu radosti (1958), zbirka pripovijedaka Priče iz djetinjstva (1953), te romani U plamenu: romansirani životopis Bl. Nikole Tavelića (1969) i Tripo Kokoljić – Povijesni roman iz bokeljskog života. (2003). Osim navedenih romana treba dodati i roman Zaboravljene suze, koji je objavljivan u nastavcima u tjedniku Hrvatska straža 1943. No zbog zabrane izlaženja tog tjednika roman nije objavljen u cijelosti. Nadalje, treba napomenuti i to da je roman Tripo Kokoljić trebao biti tiskan u izdanju Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda, ali zbog ratnih okolnosti nije tiskan tada, već je ugledao svjetlo dana tek posthumno 2003. u Perastu u izdanju »Gospe od Škrpjela«. Na španjolskom je jeziku objavio tri zbirke pjesama: Retorno (1972), Poema americano (1982) i Ex ponto (1985), a pjesme su mu prevedene i na portugalski.61 Neke od njegovih španjolskih pjesama prevedene su i na hrvatski jezik.62 U rukopisu su ostala djela Paradoksi (roman), Zaraza (roman) i posljednje završeno djelo Gloria y tragedia del Mediterráneo. Brajnović je također preveo sa španjol61

Bratulić, Josip. Nav. čl., 206.

Pjesme Luke Brajnovića Bijeg; Zatvorenik; Ugasiti zvijezde; Dvije sudbine; Imao sam velike prijatelje; Propast; Stranac sam; Uspomene; Ponižena svjetlost; Djevojke iz mojega zaljeva; Prema nekoj dobroj zemlji prevela je sa španjolskoga Željka Lovrenčić, a objavljene su u: Dubrovnik, 21/2010, 4, 150-159.

XXXVI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXVI

28.11.2016. 8:55:07

skoga na hrvatski Fatimsku poruku: Lucija govori te Put Sv. J. Escriva de Balaguera. Manje je možda na hrvatskom govornom području poznato koliko su Brajnovićevo pjesništvo cijenili u Španjolskoj.63 »Može se reći da je poezija Luke Brajnovića autobiografska, ne samo zato što je, najzad, svaka poezija autobiografska, nego je u ovom slučaju to na poseban način. Sve – promišljanje i čežnja, želja, sjećanje i izraz – intimno su povezani s njegovim životom. (…) Bez sumnje to nije jedini način pristupu poezije Luke Brajnovića. Pjesnik nam priča svoj život, ali prije svega on nam ga pjeva, stvarajući tako glazbu slikama i riječima. Ne razumijemo posve pismo ali uživamo u glazbi«64 – samo je jedna od ocjena Brajnovićeve poetike. Gledati, mjeriti, vrjednovati novinarstvo, znanost i književnost Luke Brajnovića može se vjerojatno unedogled, no pogled će u jednom trenutku ipak morati stati na mjestu iz kojega izvire Brajnovićev književnički i govornički genij. To je Riječ, 63

O Luki Brajnoviću kao književniku i pjesniku pisali su u Španjolskoj npr. sveučilišni profesor, pisac i književni kritičar Joseluis González, sveučilišni profesor teorije književnosti i komparativne književnosti, španjolski pisac i književni kritičar Alvaro De la Rica, španjolski pisac Juan Garcia Armendáriz.

De la Rica, Alvaro. »El mar y su imagen - Relectura de la poesia en castellano de Luka Brajnovic«, In: Estudios en honor de Luka Brajnovic, Facultad de Ciencias de la Información de la Universidad de Navarra, EUNSA, Pamplona, 1992, 235236.

XXXVII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXVII

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

Sveto pismo, i sve ono što je u zapadnoj kulturi izgrađeno na kršćanstvu, na Bibliji. Godina je 1959. Brajnović je četrdesetogodišnjak koji je na duši i tijelu morao nositi ožiljke zlih režima i okolnosti, i koji, kad se spoje s godinama gladovanja, mogu natjerati čovjeka da jednostavno odustane. I nitko mu ne bi zamjerio. No kreće u novi pothvat koji se poklapa s najradosnijim događajem nakon rata: 1956, nakon gotovo dvanaest godina napokon su se susreli njegova supruga Ana, kći Elica i on na željezničkom kolodvoru u Münchenu, gdje su njih dvije stigle Orient-Expressom, što nije prošlo bez velikih teškoća. Koliko ga je ta susret morao osnažiti, teško je i zamisliti, no trebalo je snage da dvije godine uzastopnao radi na prijevodu Biblije tada već staroga i bolesnoga nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića, da 1959. u Madridu osniva izdavačku kuću »Osvit« i da napokon drži u ruci knjigu nad knjigama koju je, za razliku od većine svojih suvremenika bibličara, sam dorađivao i sam slagao olovna slova kao jedini Hrvat u tiskari nazvanoj »Elica«. Jedini koji među slagarima govori hrvatski slaže gotovo 1.800 stranica Biblije na hrvatskom jeziku, jer drugi mu Hrvati, kako piše, »s obzirom na okolnosti«, nisu mogli pomoći. Iz njegova se pogovora tom izdanju osjeća i zahvalnost, i umor, i svečanost i ponos, ali i neizvjesnost. »Osim ove neizrecive duhovne koristi, Sveto Pismo predstavlja također i kulturnu manifestaciju ne samo XXXVIII

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXVIII

28.11.2016. 8:55:07

obzirom na svoju unutarnju vrijednost, nego također – radeći se o prijevodu – obzirom na vrijednost samog prevodilačkog rada i jezičnog bogatstva. U vezi s ovim treba imati na umu, da je prijevod Msgra. dra Ivana Evanđelistara Šarića jedini potpuni prijevod Svetoga Pisma na hrvatskom jeziku i da je ovo djelo tek drugo popravljeno izdanje. Dok drugi narodi, mnogo mlađi od hrvatskoga i s manje katoličke tradicije od našega naroda, imaju više prijevoda i znatan broj izdanja, mi posjedujemo samo jedan prijevod i samo dva izdanja!« – ponosno je uskliknuo Brajnović.65 On zahvaljuje nadbiskupu Šariću na autorskim pravima i na slobodi uređivanja teksta Biblije, koju je sam ilustrirao. U literaturi koja analizira Šarićevo madridsko izdanje Svetoga pisma za Brajnovića kažu da je »spiritus movens« toga drugog popravljenog izdanja,66 koje je u odnosu na prvo »istinska i kvalitetna novost«.67 »Prema podacima iz osobnog razgovora Mate Zovkića s Lukom Brajnovićem, saznaje se da je Brajnović praktički obavio sav revizorski posao, jer je nadbiskup Šarić u vrijeme bio već star i bolestan. 65

Brajnović, Luka. »Pogovor izdavača«, u: Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta, preveo Dr. Ivan Šarić, nadbiskup vrhbosanski, Drugo popravljeno izdanje, Osvit, Madrid, 1959, 1768.

Višaticki, Karlo. »Prijevod knjige Proroka Amosa u Šarićevu sarajevskom i madridskom izdanju«, Bogoslovska smotra, 76/2006, 4, 837.

Riječi su to Mate Zovkića, prema: Višaticki, Karlo. Nav. čl., 837.

XXXIX

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XXXIX

28.11.2016. 8:55:07

Služiti istini

Brajnoviću stoga treba pripisati sve prepravke, jednako koje se tiču boljeg prericanja izvornika, kao i one koje su imale za cilj postići ljepši hrvatski izričaj (jer se Šariću svojedobno prigovarala zasićenost regionalizmima i turcizmima.)«68 I posljednja izdanja Šarićeve Biblije, koja uspješno izlaze u 21. stoljeću (objavljuje Vrhbosanska nadbiskupija s izdavačima partnerima), temelje se na drugom, dakle madridskom, od Brajnovića uređenom i objavljenom izdanju.69 Ovaj pogled u život i djelo Luke Brajnovića zbog ograničenosti prostora više je zavirivanje nego dubinsko vrjednovanje, a tek predstoji prijeko potrebno otkrivanje istine o njegovu djelu i zaslugama. U Španjolskoj, u Pamploni gdje je njegova duša našla smiraj, živi voljena supruga Ana Brajnović Tijan, čuvarica sjećanja na ključna događanja hrvatske, emigrantske i njihove obiteljske povijesti. Također u tome gradu, u kompleksu Navarskoga sveučilišta, stasaju novi novinari i komunikolozi kojima je prof. Brajnović na neki način 68

Knežević, Ruben. »O revizijama Šarićevih biblijskih prijevoda s analizom postupka revizije prijevoda Judine poslanice«, Kairos - Evanđeoski teološki časopis, 1/2007, 1, 31. citirajući: Zovkić, Mato »Nastanak i tri izdanja Šarićeva prijevoda Svetoga pisma«, kompjutorski ispis, 246. Neobjavljeno predavanje održano 2002.

Usp. Alerić, Marko. »Jezik Šarićeva prijevoda Biblije i prilagodbe suvremenoj normi hrvatskoga standardnog jezika«, Crkva u svijetu, 45/2010, 4, 417-418.

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XL

28.11.2016. 8:55:07

utro put. Stotinama kilometara dalje, u Hrvatskoj, utvrđuje se ime Luke Brajnovića kao neprocjenjiva vrijednost hrvatske kulturne baštine XX. stoljeća. Neprocjenjiva – jer je istina neprocjenjiva. Mr. sc. Matilda Kolić-Stanić

XLI

LUKA BRAJNOVIC-finalno.indd XLI

28.11.2016. 8:55:07