Udaj se i budi podložna

Autorica na jednostavan i duhovit način progovara o muško-ženskim razlikama. Poziva muškarce da ponovno otkriju svoje specifično poslanje u odnosu prema obitelji, ženi, i djeci kao oni koji daju sigurnost, ukazuju put te nesebično stavljaju sebe na drugo mjesto. U tom svakodnevnom «umiranju» i sebedarju skriva se tajna radosti, ispunjenosti i zadovoljstva svakog muškarca.

»Stvarne žene današnjice imaju zajednički problem: nisu zadovoljne. Costanza Miriano vrlo precizno prepoznaje da je uzrok njihovog nezadovoljstva negiranje ženske naravi. Ženska fizionomija toliko različita od fizionomije muškarca dokazuje da je u našoj naravi prihvaćanje i stavljanje naših poriva u stranu, u korist drugoga.

Ta samo mi u vlastitoj utrobi možemo napraviti mjesta za još jednu osobu!« Iz predgovora, Ana Muhar Blanquart

ISBN 978-953-241-528-5

www.glas-koncila.hr

Cijena: 95 kn

Udaj se i budi podložna

Oženi ju i umri za nju

Costanza Miriano, rodila se u Perugi (Toscana, Italija) a živi u Rimu. Udana je i radosno podložna – tako barem voli reći za sebe – te ima četvero djece s jednim muškarcem koji je ujedno i njezin suprug. Diplomirala je klasičnu filologiju te studirala novinarstvo. Dugogodišnja je novinarka talijanske javne televizije RAI. Udaj se i budi podložna njezina je prva knjiga s više od 70.000 prodanih primjeraka na talijanskom jeziku te stranim izdanjima na engleskom, francuskom, španjolskom, portugalskom, poljskom i slovenskom jeziku. Uređuje i piše blog koji nosi njezino ime, te surađuje s nekoliko talijanskih novina. Čest je gost predavač na tribinama o obitelji, roditeljstvu, muško-ženskim odnosima, te o ulozi žene u suvremenom društvu.

Costanza Miriano

Costanza Miriano

Costanza Miriano

Udaj se i budi podložna Ekstremna vježba za neustrašive žene

Autorica na provokativan i duhovit način poziva žene da se udaju i budu podložne svojim muževima. U obliku pisama upućenih svojim prijateljicama i prijateljima, Costanza Miriano otkriva što misli kad govori o podložnosti te zašto smatra da današnji feminizam nema odgovore na pitanja koja muče moderne žene.

Costanza Miriano

Udaj se i budi podložna

Ekstremna vježba za neustrašive žene

Costanza Miriano Udaj se i budi podložna Ekstremna vježba za neustrašive žene Glas Koncila, Zagreb 2017.

Naslov izvornika:

Sposati e sii sottomessa Pratica estrema per donne senza paura

©2016 by Glas Koncila in accordo con Thesis Contents srl Agenzia Letteraria, Firenze-Milano – Italia Biblioteka: Svjedočanstva i razgovori. Knjiga 5 Urednik: Ivan Miklenić Prijevod: Lucija Ćorić i Borna Puškarić Korektura: Borna Puškarić Jezični savjeti: Irena Šupuković Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Tiskano u ožujku 2017.

ISBN 978-953-241-528-5

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000958447.

Costanza Miriano

Udaj se i budi podložna Ekstremna vježba za neustrašive žene

¤ Zagreb, 2017.

Predgovor

J

ednog zimskog jutra, u dnevnom boravku moje prijateljice Olivie, vodila se diskusija koja nas je trebala utješiti, a istovremeno uspavati dva šestomjesečna dojenčeta s kojima smo se uporno šetale kolicima s jednog kraja prostorije na drugi. Izbezumljene od još jedne noći isprekidanog sna, rutine dojenja i pelena i besmislenih šetnji po kvartu, otvoreno smo priznale jedna drugoj da smo očajne. »Ovo je najveća grješka mog života!«, rekla mi je Olivia, odnoseći se na svoju kćerkicu koja je nezainteresirano žvakala pojas od kolica, ignorirajući ovu ozbiljnu optužbu. Još do nedavno život se činio slatkim – za Oliviu, poduzetnicu iz Londona, život je bio serija sjajnih noćnih provoda i obilaska luksuznih ljetovališta svojih imućnih prijatelja. Ja sam se pak čudila sjajnom poretku svog života: radila sam najbolji posao na svijetu, živjela u najboljem gradu na svijetu i bila supruga najboljeg muškarca na svijetu. Moje uloge – supruge, novinarke, Londončanke, putnice i intelektualke neočekivano su se istopile u jedinstvenu ulogu mame. Isprva sam se svjesno opirala – dan prije poroda provela sam na frizuri i manikuri kako ne bih bila jedna od onih izmučenih žena u rodilištu, a pošto sam stigla kući s tim neobičnim stvorenjem za koje su tvrdili da je moj sin, s velikom odlučnošću sam odbijala promijeniti svoj način života. Tjedan dana nakon poroda objavljena je serija mojih članaka u novinama, na čuđenje urednika koji nisu mogli niti zamisliti da sam ih pisala tijekom dojenja. Dva tjedna poslije odi5

jevala sam svoje najljepše haljine, ignorirajući činjenicu da sam se morala presvlačiti svaka tri sata. Ne znam kada je nastupio kratak spoj, ali nastupio je. U jednom trenutku više ništa nije funkcioniralo: moje iscrpljeno tijelo posustajalo je pod zahtjevima plačljivog djeteta i poslovnih obveza nametnutih vlastitom željom da održim svoj život na životu. Na suprugov cjelodnevni izostanak iz kuće zbog posla gledala sam s ljutnjom i ljubomorom, jer svaki oblik odsutnosti od dojenčeta činio mi se blagoslovom, a doživljaj mog vlastitog identiteta gubio se pod zahtjevima života iz kojeg, činilo se, više nikada ne će biti izlaza. Voljela bih da sam tada naišla na ovu knjigu. Činjenica da nisam možda ja dio Božje providnosti koja osigurava da se baš sve odvija u pravo vrijeme.

Za knjigu naslova »Udaj se i budi podložna« spremna sam možda baš sada, kada sam shvatila da nikada ne ću pobijediti u borbi prevlasti supruge i novinarke nad ulogom majke, jer ta je borba bila plod moje neispavane mašte. Umjesto toga, prošla je još jedna godina, dojenče se pretvorilo u malog dječaka i kako je naučio da se noću spava tako se rodila nova Superja. Super-ja ne zato što sve činim s nepogrešivom točnošću – baš naprotiv, već zato što sam iskusila ljepotu bivanja ženom. Upravo to je središnja poruka ove knjige. Ona slavi ženu istovremeno slaveći osobine koje ju razlikuju od muškarca, a koje su u borbi za emancipacijom desetljećima negirane. No, borba koju su vodile generacije žena prije nas više nije naša borba i Costanza Miriano je u pravu kada kaže da »niti jedna stvarna žena nema probleme slične onima s kojima su s toliko revnosti zaokupljene feministkinje«. Stvarne žene – mi, naše prijateljice i autoričine prijateljice kojima se obraća su žene koje se 6

katkad nađu u tunelu koji se čini bez izlaza, žene koje su izgubljene u mnogobrojnim ulogama koje se od njih očekuju, žene koje su u drugom stanju, a ne žele dijete, žene koje se boje ulaska u brak, poslovne žene, žene koje nikako da nađu onog pravog. Stvarne žene današnjice imaju zajednički problem: nisu zadovoljne.

Costanza Miriano vrlo precizno prepoznaje da je uzrok njihovog nezadovoljstva negiranje ženske naravi. Ženska fizionomija toliko različita od fizionomije muškarca dokazuje da je u našoj naravi prihvaćanje i stavljanje naših poriva u stranu, u korist drugoga.

Ta samo mi u vlastitoj utrobi možemo napraviti mjesta za još jednu osobu! Naša uloga majke nije samo biološka, već i spiritualna. Zatomljujući karakteristike koje vežemo uz pojam majke – blagost, strpljivost, mudrost, toplinu i davanje, negiramo vlastitu narav i postajemo nesigurne, zajedljive, ljute i nesretne.

Za autoricu ravnopravnost nije stvar izjednačenih uloga s muškarcima, već nečeg važnijeg: jednakog dostojanstva. Prihvatiti činjenicu da postoji podjela uloga na ženske i muške nije prijetnja, već prepuštanje prirodi. Jednako tako, poniznost ne treba doživljavati kao potlačenost, već kao snagu žene da u svojim rukama drži sreću svoje obitelji, a time i cijelog svijeta. Naslov knjige Miriano je preuzela iz Svetog pisma gdje u Petom poglavlju poslanice svetog Pavla Efežanima, on poručuje: »Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu. Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer Muž je glava obitelji kao i Krist glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu.« Ovo je mjesto na kojem prenošenje citata često završava. Šteta, jer tek dio koji slijedi čini ga potpunim. »Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe 7

predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.« Činjenica da je ova knjiga dostupna u nakladi crkvenog izdavača važan je korak koji Crkva poduzima kako bi se dodatno približila životima modernih, mladih obitelji. Među njima mnogo je onih koji se do sada nisu poistovjećivale s tradicionalnim dijalogom Crkve, ali niti s dostupnim alternativama. Ovo je knjiga za njih. Ovo je knjiga i za nas, stvarne žene, koje imamo vrlo slične dvojbe, a odgovore tražimo u pogrešnim pretincima. Ovo je i najneočekivanija knjiga za samopomoć koju ćete pročitati. Vjerojatno i jedina korisna.

Ana Muhar Blanquart

8

2

Livia i Lavinia ili

Kad je netko ružičast onda je ružičast!

Drage Livia i Lavinia, prijeđimo na trenutak preko činjenice da ste moje kćeri i, ako ćemo cjepidlačiti, vrtićka djeca. Ne ću vam, dakle, držati prodike kojima inače uveseljavam vaše dane. Uzmimo zdravo za gotovo da sam vam već rekla za danas, i to ovim redom: Livia, okani se te dude jer si već »decko«, kako ti kažeš, što bi značilo da si velika kao i tvoja gigantska braća, dečki (jedan čak u petom osnovne). Ne, konj u našem vrtu ne čini mi se kao pametan projekt. Da, znam da pravu princezu uvijek spašava neki heroj, ali ako naučiš sići s kreveta, a da se ne udariš u glavu, za mene će to biti veliko olakšanje.

Lavinia, nemoj udarati nogom stvari kad nezainteresirano prolaziš i znaj da te mama uvijek vidi, čak i kad si u sobi. Čak i kad budeš u inozemstvu, na putu, da znaš: baci tu cigaretu. Shvaćam oduševljenost zlatnim nalivperom koje mi je poklonio djed i koje mi ti uvijek uzimaš kako bi naškrabala dragocjene bilješke (AAEEBOO) na svoj crtež, ali kad bi se zauzvrat koristila običnom kemijskom, bila bih ti zahvalna. Razumijem da si ružičasta u duši, ali, po mojem mišljenju, trebala bi zažmiriti barem po pitanju donjega rublja jer čak i ako gaćice budu bijele onoga dana kad upo39

znaš svojega princa, ne će biti neka katastrofa. Uzmimo zdravo za gotovo da vas i vašu braću volimo više od svojega života, ja i onaj emotivac od vašega otca, koji se otopi kad vas gleda, posebno vas cure, i koji vam je razborito kupio majice s natpisom: JEDNOG DANA DOĆI ĆE MOJ PRINC I MOJ TATA ĆE GA RAZBITI. Vi ste ga sigurno navele na za njega nezamislive pothvate, kao što je navući vam najlonke u manje od petnaest minuta, razlikovati sjenilo – vrlo elegantnu nijansu ružičaste iz osamdesetih godina koja vas ističe – od ruža i naučiti kako se odmarati u mreži za ljuljanje za petero (gdje god da se pruži, svi se vi bacite na njega).

Uzmimo zdravo za gotovo sve predivne stvari koje se mogu reći o vama, o Lavinijinoj duhovitosti, Livijinoj tankoćutnosti, inteligenciji obiju i svim ostalim karakteristikama koje govorimo u privatnosti jer sad nije trenutak za to.

Uzmimo zdravo za gotovo i sve one prodike koje će biti zvučna kulisa kad krenete u osnovnu školu: ovu stranicu moraš ispočetka ponovno napisati; jesi li pripremila školsku torbu?; ne, znaš da nam se Winxice ne sviđaju, tata i ja vam ne ćemo kupovati lutke koje govore: »Luda sam za šopingom!« Prijeđimo čak i preko cijeloga puberteta, jer ćete me mrziti, i sve što ću reći moglo bi biti upotrijebljeno protiv mene. Sve u svemu, ako se baš budete morale šminkati, neka olovka za oči barem bude iste boje kao i maskara. Što se tiče šminke, poslije, kad budete velike, imajte na umu dva temeljna načela: prvo, nikad bez pudera (minuta šutnje za zaslužnoga izumitelja koji je zaslužio Nobela); drugo, nikad nemojte dati Chanelov neseser osobi koju ste nedavno prestali dojiti.

40

Pretvarajmo se zasad da ste već mlade žene. Primila sam se posla unaprijed u slučaju da se ostvari moja druga najgora noćna mora: da ću umrijeti prije nego što vi postanete dovoljno velike i snažne. A najgora noćna mora jest da se nešto dogoditi vama, misao koja bi sama po sebi činila život nepodnošljivim kad se ne bismo sjetili da ovaj život nije naš, nego je utemeljen u Onome koji nas jako voli.

Ne znam kakav će biti duh vremena kad se vi budete pitale o svojem identitetu. Ne znam koliko će se vremena promijeniti u odnosu na ona koja sam ja doživjela, ali zasad mi se čini da će promjene biti velike.

Pubertet, prije svega. Trenutno se pokraj današnjih (pre)adolescenata osjećam kao neka zaostala vrsta: oni se znaju odjenuti, našminkati i zauzeti iskarikirane poze koje aludiraju na jednu vrlo misterioznu stvarnost – seks – o kojoj ja u toj istoj dobi nisam niti pojma imala. Tange koje izviruju iz traperica u sedmom osnovne, cure, zaboravite to: tata će vam kupiti duboke gaće s cvjetićima, valjda će u kojoj trgovini u zemlji ostati dva ili tri primjerka koji će vam odgovarati.

Ne smiju se rabiti izrazi, koje sam čula na vlastite uši, poput: »Živčana sam, moram malo u šoping« u dobi u kojoj sam ja hodala s aparatićem, ortopedskim cipelama i haljinama koje sam naslijedila od malo debljih (ja sam bila štapić) ili nižih sestrična. Budimo iskreni, bila sam prava rugoba, ali bila sam premala da bi me to diralo. Danas su pak isti oni crtići koji vas žele zaštiti od bilo koje traume – bilo smrti, bilo straha, bilo boli – prepuni aluzija na jeftinu sentimentalnost i seks, aluzija kojima ste bombardirani doslovce od kolijevke. Ljubavnih priča, zapleta, prinčeva na bijelom konju kao pljeve. I nije dovoljno ne gledati 41

televiziju, na neki misteriozan način nešto svejedno dopire do vas.

Adolescencija koja započne prijevremeno pretvorit će se u kontinuiranu adolescenciju sve do starosti, za koju bih pak voljela znati kad se to žena pomiri s tim da se definira kao stara, ako su sedamdesete nove šezdesete, šezdesete nove pedesete i tako redom, sve otkad je Gloria Steinem izmislila tu veliku laž: četrdesetogodišnjakinje sa Smartom i unutrašnjim Hello Kitty dekoracijama, gospođe s patuljcima na majicama, žene u zrelim godinama ukrašene ogrlicama s ružičastim lutkicama (u redu, i ja imam jednu, ali poklonili su mi ju, a onda ste mi ju s vremenom vi zaplijenile).

Ekonomske analize nisu mi jača strana, iako gajim neku sklonost prema komentaru, kao što to dobro zna Luca, moj bivši glavni urednik koji je uvijek brisao moje digresije u prilozima za Dnevnik: duboka, majstorska tumačenja najčešće ekonomskih fenomena. Izmijeni, izaberi, tipka za brisanje. »Ali, Luca, oduzeo si mi najbolji dio! Režeš mi krila.« »Režem ti ih jer ćeš inače završiti kao Ikar. Trebaš mi dati brojke Državnoga zavoda za statistiku. Ne želim nikakvu propovijed uz to«, odgovarao bi svakoga jutra bez mijenjanja postojana izraza na licu (ali ja mislim da se iza onih brkova smijao).

Dakle, možda analiza nije moja jača strana, ali Luca me sad ne čita pa mogu dati oduška ekonomistu koji leži u meni i pitati se ne ohrabruju li tu rastegnutu adolescenciju na neki način – komunikacijom, reklamama – zakoni tržišta? Ne služi li to povećanju lažnih potreba i potrošnje na najbolesniji način, čineći nužnima predmete koje bi jedna pedesetogodišnjakinja trebala već izgubiti iz pamćenja.

42

Zahvale

B

udući da vjerojatno više ne ću napisati nešto vrijedno objavljivanja, osim ako ne postoji tržište za post-it listiće, bilješke za novu učiteljicu (jer potreban je poseban stil za pisanje čestitke osobi čijega se imena ne sjećate) i popise namirnica za muževe (i to je jedna vrsta umjetnosti: potrebno je pribilježiti glavnu namirnicu na strateškom položaju, da umakne neopreznom križanju), mislila sam sabrati ovdje pokoju zahvalu. A i da izbjegnem pregršt telefonskih poziva, od kojih bi neki, poput onih svetoj Maloj Tereziji, bili tehnički pomalo zahtjevni.

Hvala Bogu, na svemu onom za što znam da trebam zahvaliti te za ono što čak i ne razumijem. Budući da se u raj ulazi samo po preporuci, a ne po zaslugama, molim te, Marijo, ubaci koju lijepu riječ.

Hvala dvojici papa mojega života, koji potvrđuju da ono u što vjerujemo nije samo plod naše mašte.

Ivanu Pavlu II., koji je izrekao konačnu riječ o ženi i životu. Velikom Benediktu XVI., koji za nas podnosi neviđeno medijsko mučeništvo.

Hvala Crkvi, kojoj ponosno pripadam, koja je kroz stoljeća okupila najveće mozgove u optjecaju, Tomu, Augustina, Bernarda, Tereziju, Katarinu, Malu Tereziju i na tisuće drugih poznatih i nepoznatih.

199

Spuštajući se na zemlju, prvenstveno zahvaljujem svojem suprugu Guidu za ljubav, neprestanu podršku unatoč svemu, predanost, velikodušnost, strpljivost, umijeće rješavanja problema i humor.

Hvala našoj djeci, Tommasu, Bernardu, Liviji i Laviniji, zato što postoje, zato što su takvi, jer su me ovih mjeseci trpjeli malo umorniju i rastreseniju nego inače, i što nisu slomili čak ni ruku unatoč mojemu smanjenomu nadgledanju.

Hvala mojim roditeljima, Nicoli i Roselli, zato što su rekli »da« životu za mene, jer su me sve u svemu prilično dobro podignuli kao osobu, kao i za sve ogrlice (i ostalo) koje mi daruju. Hvala i mojemu bratu Giovanniju i sestri Chiari, koji se uvijek javljaju na telefon i nikad ga ne isključe.

Hvala mojim duhovnim roditeljima: velečasnom Emidiju, čiju sam mudrost upijala bez zadrške; velečasnom Bernardu; časnim sestrama Chiari Sereni, Elviri, Antonelli T. i don Ignaciju, koji su me porodili u vjeri.

Hvala roditeljima mojega muža, Liviju i Marisi, koji su rekli »da« životu za njega i što su ga zadržali kod sebe dok ga nisu uspjeli uvaliti meni. Hvala i za sve uspavanke i za lazanje (Raffaelli hvala na kolačima).

Hvala svim mojim prijateljicama, neiscrpnomu izvoru utjehe i konfrontacije. Marini, koja je aktivno surađivala stavljajući mi na raspolaganje svoju inteligenciju, svoju osjećajnost i bilješke. Danieli, koja je moj osobni moralni teolog, dostupna na vezi 0-24.

200

Alessandri, Angeli, Antonelli, Carmen, Chiari B. i M., Claudiji, Costanzi, Cristiani, Elisabetti, Emanueli, Franceski F. i M., Giorgii, Isi, Luciji, Mariji Cristini, Mariji Graziji, Mauri, Moreni, Noemi, Paoli, Patriziji, Riti, Roberti, Silviji, Silvani, Stefaniji: najboljim prijateljicama, neprestanomu izvoru inspiracije. U knjizi ima komadić svake od njih (te Ilde i Paole koje više nisu s nama).

Hvala Paolu, mojemu nezaobilaznomu dragomu prijatelju i učitelju humora; Giancarlu, koji se pretvarao da ne vidi stakleno oko kojim sam gledala u zaslon računala u redakciji nakon noći provedenih u pisanju; Gabrielu, koji je uvijek dragocjen u ključnim trenutcima mojega života.

Hvala onima koji su na strani života, na koji god način u tome sudjeluju, Carlu Casiniju i svim drugima. Hvala Giulianu Ferrari, koji je dodao glamur borbi za život.

Hvala Jean Kerr i Ermi Bombeck, čijim sam se knjigama smijala do suza tijekom noćnih dojenja (danju, kako biste se istaknule u javnosti, preporučujem neku elegantniju naslovnicu Adelphi ili Naklade Lorenzo Valla). Hvala Jo Croissant koja je svojim Otajstvom žene, iz kojega sam crpila punih ruku, pomogla i meni i mnogim mojim prijateljicama da shvatimo otajstveni i predivni smisao svojega poslanja.

Posebna zahvala ide Camillu Langoneu, koji me nadahnuo i bio uz mene: bez njega ne bi postojao ni jedan redak ove knjige. Možda to i ne bi bio gubitak za čovječanstvo, no svejedno hvala.

201

KAZALO

Predgovor................................................................. 5 Tko to kaže?.............................................................. 9 PRVO POGLAVLJE: Monica ili Do vječnosti, i dalje!.................................. 24 DRUGO POGLAVLJE: Livia i Lavinia ili Kad je netko ružičast onda je ružičast!............................................................ 39 TREĆE POGLAVLJE: Marco ili Break on through to the other side.......... 55 ČETVRTO POGLAVLJE: Agata ili Talent za g. Pogrješnoga............................. 72 PETO POGLAVLJE: Margherita ili Podložni vladaju svijetom................. 88 ŠESTO POGLAVLJE: Agnese ili Veliki Lebowski u njemu........................ 107 SEDMO POGLAVLJE: Elisabetta ili U misiji za Boga................................... 123 OSMO POGLAVLJE: Stefania ili Neka sila bude s tobom......................... 136

203

DEVETO POGLAVLJE: Antonio ili Yes, you can............................................ 149 DESETO POGLAVLJE: Cristiana ili Vidjela sam stvari koje vi »muški« ne možete ni zamisliti................................ 165 JEDANAESTO POGLAVLJE: Marta ili Mi smo veći od vas i ovo je naša kuća..................................................................... 182 zahvale................................................................... 199

204

Autorica na jednostavan i duhovit način progovara o muško-ženskim razlikama. Poziva muškarce da ponovno otkriju svoje specifično poslanje u odnosu prema obitelji, ženi, i djeci kao oni koji daju sigurnost, ukazuju put te nesebično stavljaju sebe na drugo mjesto. U tom svakodnevnom «umiranju» i sebedarju skriva se tajna radosti, ispunjenosti i zadovoljstva svakog muškarca.

»Stvarne žene današnjice imaju zajednički problem: nisu zadovoljne. Costanza Miriano vrlo precizno prepoznaje da je uzrok njihovog nezadovoljstva negiranje ženske naravi. Ženska fizionomija toliko različita od fizionomije muškarca dokazuje da je u našoj naravi prihvaćanje i stavljanje naših poriva u stranu, u korist drugoga.

Ta samo mi u vlastitoj utrobi možemo napraviti mjesta za još jednu osobu!« Iz predgovora, Ana Muhar Blanquart

ISBN 978-953-241-528-5

www.glas-koncila.hr

Cijena: 95 kn

Udaj se i budi podložna

Oženi ju i umri za nju

Costanza Miriano, rodila se u Perugi (Toscana, Italija) a živi u Rimu. Udana je i radosno podložna – tako barem voli reći za sebe – te ima četvero djece s jednim muškarcem koji je ujedno i njezin suprug. Diplomirala je klasičnu filologiju te studirala novinarstvo. Dugogodišnja je novinarka talijanske javne televizije RAI. Udaj se i budi podložna njezina je prva knjiga s više od 70.000 prodanih primjeraka na talijanskom jeziku te stranim izdanjima na engleskom, francuskom, španjolskom, portugalskom, poljskom i slovenskom jeziku. Uređuje i piše blog koji nosi njezino ime, te surađuje s nekoliko talijanskih novina. Čest je gost predavač na tribinama o obitelji, roditeljstvu, muško-ženskim odnosima, te o ulozi žene u suvremenom društvu.

Costanza Miriano

Costanza Miriano

Costanza Miriano

Udaj se i budi podložna Ekstremna vježba za neustrašive žene

Autorica na provokativan i duhovit način poziva žene da se udaju i budu podložne svojim muževima. U obliku pisama upućenih svojim prijateljicama i prijateljima, Costanza Miriano otkriva što misli kad govori o podložnosti te zašto smatra da današnji feminizam nema odgovore na pitanja koja muče moderne žene.