Uskrsnuće tvoje slavimo

IVAN ĆUBELIĆ

Obavljao je razne službe: župnika, duhovnika studenata, odgajatelja bogoslova, vojnog kapelana, vjeroučitelja u gimnaziji… Držao je propovijedi u više medija: kao student u Rimu na Radiju Vatikan, kao pomoćnik generalnog tajnika HBK-a na Hrvatskoj televiziji, kao generalni vikar u Splitu na TV Jadranu.

Na tragu svojih pastoralnih i duhovnih iskustava objavio je knjigu sprovodnih homilija Uskrsnut će brat tvoj, a sad nam daruje i ovu – Uskrsnuće tvoje slavimo.

Na sprovodu je riječ o životu: o konkretnoj životnoj povijesti, kao i o životu vječnom, koji nam objavljuje kršćanska vjera. Te dvije strane iste medalje čovjekova bića susreću se upravo u sprovodnoj homiliji, punoj života i nade.

Dok ovu knjižicu predajem na korištenje hrvatskim svećenicima, želim da svaki pojedini ispuni zadaću svojega uzvišena poziva: svjetlom kršćanske vjere darivati utjehu i buditi nadu!

Uskrsnuće tvoje slavimo

IVAN ĆUBELIĆ svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije. Rođen je 11. kolovoza 1955. u Dobranjama Imotskim, a zaređen za svećenika 1981. godine. Na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu doktorirao je kanonsko pravo.

Naslov ove knjige Uskrsnuće tvoje slavimo, oslanja se na svakodnevni poklik iz mise: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo; tvoje uskrsnuće slavimo; tvoj slavni dolazak iščekujemo”, kojim odgovaramo na svećenikov poziv: “Tajna vjere.”

IVAN ĆUBELIĆ

ivan Ćubelić

Uskrsnuće tvoje slavimo

USKRSNUĆE TVOJE SLAVIMO 40 sprovodnih homilija

Autor

kaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo b ISBN 978-953-241-450-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 90 kn

Ivan Ćubelić

Uskrsnuće tvoje slavimo 40 sprovodnih homilija

Ivan Ćubelić, Uskrsnuće tvoje slavimo 40 sprovodnih homilija, Glas Koncila, Zagreb, 2015.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 4874-319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Slovo. Knjiga 8 Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2015.

ISBN 978-953-241-450-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 896810.

Ivan Ćubelić

Uskrsnuće tvoje slavimo

40 sprovodnih homilija

Glas Koncila Zagreb, 2015.

40 sprovodnih homilija

uvod Predvoditi sprovode nije laka uloga, jer pogledom vjere obuhvaćaju cijelu stvarnost čovjekova života: slabost ljudske naravi i snagu Božjeg spasenja. Govor bi trebao usmjeravati nagomilana pitanja nazočnih i ponuditi odgovore nade. Župnik je u napasti da često ponavlja slične fraze. Istodobno je pred izazovom da progovori srcem, iskreno proživljavajući te milosne trenutke navještaja i svjedočenja vjere. Ujedno osjeća potrebu da bude kreativan; da iz pokojnikova života naglasi baš ono što je bitno i prikladno; da iz naviještene riječi iznese snagu vjere koja će prosvijetliti pojedince i cijelu okupljenu zajednicu. A sve to zahtijeva ozbiljnost i marljivu pripremu, kao i trajan duhovni rast.

Velikodušna žrtva mnogih svećenika oduvijek mi je bila nadahnuće u životu i u služenju. Kao mali znak poštovanja i zajedništva, darujem im ovu knjižicu, u koju sam sabrao četrdeset sprovodnih homilija. Bliži poticaj za tu odluku bili su pozivi zahvalnosti brojnih župnika za knjigu slične tematike, koju mi je objavio Glas Koncila 2009. godine, s naslovom Uskrsnut će brat tvoj. Ohrabrilo me je i ponovljeno izdanje te iste knjige 2012. godine. U međuvremenu sam pripremio dvadeset homilija za roditelje svećenika čije sam sprovode predvodio. Obilno sam se poslužio prikupljenom literaturom* pri izradi još dvadeset homilija prikladnih za posebne sprovodne prigode. * Roos, M. Non è tolta ma trasformata. 39 omelie per la liturgia funebre, LDC, Torino, 2007.

Le Gal, B. Commento al Lezionario dei funerali, Edizioni Dehoniane, Bologna, 2008.

Daschner, D. Mögen Engel dich geleiten, Verlag Fr. Pustet, Regensburg, 2008.

5

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

Naslov ove knjige Uskrsnuće tvoje slavimo, oslanja se na svakodnevni poklik iz mise: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo; tvoje uskrsnuće slavimo; tvoj slavni dolazak iščekujemo”, kojim odgovaramo na svećenikov poziv: “Tajna vjere.” Vjerujem da je mnogim svećenicima upravo sprovodna liturgija bila prigoda da na blizak i sućutan način osvijetle misterij uskrsnuća, najvećeg otajstva naše vjere i ljudskog dostojanstva.

Prije liturgijske obnove II. vatikanskog sabora Rimski misal nudio je za dan pokopa tekstove 1 Sol 4, 13 – 18 i Iv 11, 21 – 27; za godišnjicu smrti 2 Mak 12, 43 – 46 i Iv 6, 37 – 40; a u svagdanjoj misi za pokojnika Otk 14, 13 i Iv 6, 52 – 55.

U sprovodnim misama za odrasle, danas možemo birati između 45 tekstova iz Staroga i Novog zavjeta. To bogatstvo liturgijskih tekstova osvjetljava različite vidove kršćanskog sprovoda: kako pokojnikova života, tako i osjećaja okupljene rodbine. A nadasve propovjedniku pruža mogućnost da riječju Božjom ohrabri i prosvijetli vjeru tugujućih srdaca te im otvori nove poglede u budućnost. Dakle, obnovljeni Red sprovoda donosi širok izbor misnih čitanja. Primjena pojedinih naglasaka na pokojnikov život prigoda je da se unese uskrsno svjetlo i kršćanska nada, ohrabrenje i utjeha i u one događaje koji su doista bolni i neprihvatljivi: smrt djeteta, pogibija mlade osobe, život mladog roditelja uništen teškom bolešću…

Cijeli kršćanski sprovod oslanja se na središte radosne vijesti, na uskrslog Krista koji je jedini izvor spasenja. Zato Kaurita, R. Omelie per le eseqie, Ed. Messaggero di Sant’Antonio, Padova, 2011.

Daschner, D. Damit sie das Leben haben, Verlag Fr. Pustet, Regensburg, 2011.

6

40 sprovodnih homilija

Crkva oproštaj s pokojnikom načelno slavi u sklopu svete mise. Na to nas potiče Red sprovoda već prvom rečenicom: “Sahranjujući svoje sinove Crkva puna vjere svetkuje Kristovo vazmeno otajstvo sa željom da oni, koji su krštenjem postali sutjelesnici Krista umrlog i uskrišenoga, s njime po smrti prijeđu u život.” Prirodno mjesto homilije je nakon službe riječi, unutar euharistijskog slavlja. Stoga je preporučeno da se sprovodna misa slavi uz nazočnost lijesa, odnosno neposredno prije ili nakon pokopa. U tome uskrsnom ozračju i propovijed, ako je dobro pripremljena, može posredovati povjerenje i nadu, pozivajući zajednicu okupljenu u tugovanju da svoj pogled usmjeri prema Kristu, koji je umro i uskrsnuo “radi nas ljudi i radi našeg spasenja”. Premda se često ponavlja izraz da nas je pokojnik napustio, ne smijemo zanemariti naglasak na susretu i zajedništvu s Kristom uskrsnulim, sa svima svetima i s našim dragim pokojnima. Gospodin nam dolazi u susret jer on vjeran ostaje: “Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti… Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.” (2 Tim 2, 13) “Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Iv 14, 3) Božje milosrđe proteže se na sve ljude. Svećenik koji bolje upozna patnje pojedinih ljudi i njihove životne poteškoće u riječi Božjoj pronaći će svjetla i za krštenike udaljene od redovitih obreda, kao i za agnostika koji vjeru nije vršio riječima nego djelima. Takve ljude susrećemo na sprovodu, pa nas Red sprovoda u br. 18. poučava: “Pripravljajući i uređujući sprovod, svećenici će se brižno i obazrivo osvrtati ne samo na osobu pokojnika i na okolnosti njegove smrti već i na bol ukućana i na potrebe njihova kršćanskog života. Nadalje, neka pastiri posebnu brigu posvećuju onima koji slučajem pogreba prisustvuju bogoslužju ili slušaju evanđelje, bili oni 7

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

nekatolici ili katolici koji nisu nikad ili jedva ikad sudjelovali u euharistiji, ili se čini da su čak izgubili vjeru: svećenici su, naime, sluge Kristova evanđelja za sve ljude.”

Sve češće na sprovodima susrećemo članove pokojnikove obitelji koji nisu povezani s Crkvom. Ipak, smrt i patnja ih okupljaju, prožimaju i u njima se rađaju brojna pitanja i očekivanja. Tko govori, treba komunicirati sa svima, navijestiti im i posvjedočiti milosrdnu ljubav Crkve i upaliti barem iskru vjere. Sprovodna homilija mora imati misionarsku dimenziju navještaja vjere. Odgovornost je to koja se ne smije podcijeniti. Mnogi propovjednici nemaju dovoljno vremena za pripremu. Kratko je vrijeme od najave do održavanja sprovoda. A upravo smrt drage osobe mnogima može biti jedina prigoda da sebi postave ozbiljnija pitanja o životu i o vjeri.

Riječi ljudske topline i vjerske osjetljivosti, posijane u sprovodnom obredu, padaju na plodno tlo. Nikad ne ćemo imati pred sobom tako raznolike, pozorne i zainteresirane slušače.

Moguće je da hladnoća predvoditelja mnoge zauvijek odbije od Crkve, kao što će ih sigurno toplina srca i riječi učiniti otvorenima za nove susrete s Bogom.

Svaki je sprovod posebna pastoralna prigoda, s drukčijim socijalnim i duhovnim naglaskom iz pokojnikova života. Bilo bi loše kad bi koju od tih propovijedi tko pročitao doslovno. To bi samo značilo da nije ostvarivao pastoralnu skrb za bolesnika, koji je prolazio patnju na putu do smrtnog časa.

Jedino posjet i pomoć obitelji, razgovor i molitva daju uvjerljivost govoru kojim se naviješta vjernost Božje ljubavi prema onima koji pate. Isto vrijedi i za okupljenu vjerničku zajednicu: euharistiju će slaviti u duhu i istini samo ako se među župljanima njeguje duh milosrđa, briga za bolesne i umiruće te pomoć njihovim obiteljima. Iskazana pažnja bolesniku i obitelji daju za pravo predvoditelju da kaže: ovaj naš dragi po8

40 sprovodnih homilija

kojnik ili ova dobra i pobožna majka… Nakon barem jednoga pastoralnog posjeta obitelji teško bolesnih i umirućih osoba župnik će imati jasan odabir čitanja i dovoljno životnih elemenata da ih ugradi u sprovodnu homiliju. Nakon svega toga moguće je pomoći se i s ovdje priloženim tekstovima.

Onaj tko govori sprovodnu homiliju treba najprije sam usvojiti živu uskrsnu vjeru pred otajstvom smrti. Ne samo kao pasivno pristajanje uz neki nauk, nego kao osobno uvjerenje, sazrelo u razmišljanju i molitvi. Staro je pravilo da propovjednik sit orator antequam dictor. Tako propovijed nije puko izlaganje nauka, nego tumačenje događaja u svjetlu saveza koji je Bog uspostavio s nama, po Isusu Kristu, umrlomu i uskrslomu. Stoga se ne treba ustručavati da u homiliji budu istaknuti važniji momenti pokojnikova života.

Sprovodna homilija ne smije biti hladno izlaganje nauka ili kakva teološka lekcija, nego je to pastoralno djelo. Potrebno je izbjegavati neiskrene pohvale pokojnikova života, a truditi se u svjetlu vjere istaknuti spasenjsku povijest kroz određene životne događaje i vrline, uvijek s pogledom na djelovanje Božje milosti. Nužno je da se tako aktualizacija i utjelovljenje ostvari u susretu naviještene riječi i osobe kojoj smo posvetili taj dan i okupljanje, propovijed i misu, ljudsko poštovanje i kršćansku utjehu. K tomu u molitvu i razmišlja­nje valja uključiti tugujuću obitelj, njihovu žrtvu za bolesnika i bol rastanka. Svakako će imati pozitivna učinka na njihove osjećaje uključivanje cijele okupljene zajednice vjernika i prijatelja, s nježnim naglaskom da s obitelju svi iskreno suosjećamo i da smo im blizi.

Svaka od ovdje objavljenih homilija završava molitvenom preporukom za pokojnika, kojeg u nadi povjeravamo Otcu Nebeskomu. U njima će, vjerujem, pronaći utjehu mnogi koji su se susreli s misterijem smrti, kako bi lakše nosili svoj teret, 9

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

svjesni da smrt nema zadnju riječ u ljudskom životu. Konačno, svi se susrećemo sa smrću u okolini, u obitelji, s tuđom smrću, ali jednog dana i s vlastitom. Razmišljanje nad tim tekstovima i molitvama može nas potaknuti i ohrabriti da još više poštujemo život kao neponovljivi Božji dar te da smrt shvatimo i u nadi proživimo kao prelazak u novi, vječni život, u radosno zajedništvo s Kristom.

Dakle, na sprovodu je riječ o životu: o konkretnoj životnoj povijesti, kao i o životu vječnom, koji nam objavljuje kršćanska vjera. Te dvije strane iste medalje čovjekova bića susreću se upravo u sprovodnoj homiliji, punoj života i nade. Dok ovu knjižicu predajem na korištenje hrvatskim svećenicima, želim da svaki pojedini ispuni zadaću svojega uzvišena poziva: svjetlom kršćanske vjere darivati utjehu i buditi nadu!

Autor

10

… ali jednog dana ponovno ćemo se sresti da zajedno nastavimo dane vječnosti, u istom smjeru kojim smo skupa koračali.

Uza te smo u času dok ulaziš u zajedništvo s nama na nov način.

Gospodine Isuse, k tebi upravljamo pogled pun pouzdanja: u tebi čovjek prepoznaje svoju pravu sliku i osjeća se pozvan u punoću neistraženu, jer tvoja je ljubav jača od smrti.

U zreloj dobi

40 sprovodnih homilija

Samoubojstvo – “A sve je moglo biti tako lijepo” Hoš 6, 1 – 3; Mt 11, 25 – 30

••Gledajući izvana, trebao je imati lijep život ••Što kad život nije lijep, kad nedostaje što bitno?

••Više međusobnog razgovora i slušanja Braćo i sestre, ožalošćena rodbino, premda u ovim časovima tuge svaka riječ može izgledati suvišna, pozvani smo da se međusobno ohrabrimo i u našoj vjeri potražimo utjehu. “Sreća i čaša lako se razbiju” – kaže jedna stara i mudra izreka. Mnogo je istine u tome. Cijelog smo života u potrazi za srećom. A kako li se lako razbije. Potom ostavlja iza sebe samo mnoštvo krhotina. Poštovana obitelji, to ste i vi proteklih dana iskusili na veoma bolan način. Rekli ste mi: “A sve je moglo biti tako lijepo!”

U današnjoj kulturi inače je sve oko nas nekako postavljeno kao reklama za film Život je lijep. Sve i svatko pokušava nas uvjeriti da, jednostavno, moramo biti sretni i uspješni, zdravi i nasmijani: život je lijep, samo se smiješite, sve će biti dobro i u redu! Istina je da nas je Bog za život stvorio. Gledajući izvana, više je razloga govorilo da bi i N. trebao imati lijep život. Sigurno je otkrio mnoge lijepe i sretne strane svog života…

Ipak, braćo i sestre, nemojmo se zavaravati, u stvarnosti život nije uvijek lijep. Ono lijepo i lako samo je jedna strana životne realnosti. A što onda kad život nije lijep, kad je težak, a za nekoga postane i pretežak (bolest u obitelji, poteškoće 129

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

na poslu, nesporazumi s prijateljima…). Sigurno je i N. imao svoje tjeskobe i strahove, svoje promašaje i padove, duboke rane u svojem srcu, o kojima su drugi znali malo ili ništa.

Nešto mu je u duši silno nedostajalo, što nikako nije mogao pronaći, nešto zbog čega više nije mogao ni htio živjeti.

Naš dragi N. bio je pun mladenačkog zanosa i životne radosti. Zahvaljujemo Bogu za svaki njegov osmjeh, lijepu riječ i pozdrav. Rado ćemo se sjećati njegove zaigranosti i optimizma koji je unosio u društvo svojih brojnih prijatelja.

Tim više nas je njegova odluka o kraju života sve iznenadila i potresla. Odlazak bez razgovora i objašnjenja najprije je prevelika bol za obitelj i za sve koji su ga voljeli. Postavljeno je toliko pitanja: “Kako nismo primijetili što proživljava? Je li imao ikoga za iskren razgovor? Je li se moglo išta učiniti da smo znali?” i tako dalje. Istina je da ne možemo odobriti njegov izbor, ali ni reći što pametno. Svaki je čovjek prevelika tajna, kao i njegovi osjećaji. Što mi znamo o patnjama koje su njega razdirale i o pitanjima za čije odgovore više nije imao snage ni volje! Opet pitanje: Što onda kad život nije lijep i kad nas neke rane previše bole? Prorok nas poziva: “Hajde, vratimo se Gospodinu! On je razderao, on će nas iscijeliti; on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti s njim.”

Događaj koji nas je danas okupio u molitvi i u tuzi mogao bi nam biti poticaj i za nešto dobro. Poklonimo još više vremena otvorenu i iskrenu razgovoru između roditelja i njihove djece. Potrudimo se oko čvršćeg zajedništva naših obitelji, međusobnog razumi­je­vanja i pomoći u poteškoćama. Mladi, otvorite se s više povjerenja svojim roditeljima, izrazite im svoje probleme, bili oni veliki ili maleni. Roditelji, budite strpljivi i učite slušati mlađe dok govore. Njima treba više hrabrosti i vremena da izraze svoju poteškoću. Ne zanema130

40 sprovodnih homilija

rujte ni jedno pitanje koje vam dijete uputi, svako je važno!

Draga mladosti, vjerujem da jedni drugima možete biti od najveće pomoći. Ne živi se samo od površnih šala i besciljnih lutanja gradom. Gledajte se u oči i prijateljski povjeravajte svoje probleme, snove i očekivanja. S malo više ozbiljnosti i suosjećanja za drugog, osjetit ćete radost dijeljenja i sposobnost slušanja. A to je sasvim dovoljno!

Poštovana rodbino i prijatelji, premda nam je teško shvatiti zašto N. nije našao drugi izlaz i put u život, vjerujemo da je Isus suosjećao s njim u njegovim teškim trenutcima. On će ga zato milostivo i podići u svoje naručje, kao što je rekao svojim učenicima: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.” Mi vjerujemo da je Isus došao sve naše boli na sebi ponijeti u muku spasenja. To je naša nada i jedina utjeha u trenutcima boli. Samo on može ozdraviti ono što mi nismo u stanju učiniti boljim. Sve vaše boli i suze predajemo Gospodinu, da on ublaži vašu neizmjernu žalost i čežnju da ponovno čujete glas svojeg sina i uživate u njegovu društvu. Odsada ćemo ga susretati samo u duhovnom zajedništvu molitve i slušanju Božje riječi. Sjetit ćemo ga se kad god čujemo mladenački smijeh i vidimo radosnu mladež na našim ulicama. Kad u srcu osjetimo Božju pomoć i utjehu, kad slavimo Kristovo uskrsnuće i obnovimo nadu vjere u ponovni susret s našim dragima u nebu.

Braćo i sestre! Neke stvari i događaje jednostavno moramo predati Isusu i prepustiti njegovoj božanskoj milosti i svemoći. On nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Sveti Augustin lijepo reče: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, Gospodine.” Eto, to je danas naša molitva i želja za pokojnog N., da njegovo ranjeno srce pronađe svoj trajni mir u Srcu Isusovu, da ga naš Spasitelj oslobodi svakog tereta i umora te ga kao Dobri Pastir na svojim ramenima ponese u 131

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

nebeska prostranstva vječnog spokoja i mira, koji ovdje nije uspio pronaći.

Bože ljubavi, izvore svakog milosrđa, tvoj Sin je proživio iskustvo smrti i otvorio vrata raja nama grješnicima. Molimo te, smiluj se našemu kršćanskom bratu N. Oprosti mu grijehe, a dušu mu ispuni svojim mirom. Pomogni mu da od sebe odbaci sve što je pripadalo prijašnjemu čovjeku, kako bi postao nov i čist, pa jednog dana mogao uživati u tvomu svjetlu i miru nebeske vječnosti. Ti si onaj koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

132

40 sprovodnih homilija

Za rubne kršćane ZA RUBNE KRŠĆANE

133

40 sprovodnih homilija

Obraćenik – “U sjenu tvojih krila zaklanjam se” Lk 15, 3 – 10

••Život obilježen vrlinama i nedostatcima, vjerskim nemarom i ljudskim obzirima

••Sve je pred smrt povjerio svojemu Bogu u sakramentu pomirenja

••Obitelj je, njegujući otca, osjetila kako je ljudski život ugrožen i nesiguran

Poštovani vjernici, tugujuća rodbino pokojnog N.!

Svaka smrt, pa i ova koja je očekivana zbog starosti i bolesti, ispunja nas osjećajima gubitka. Tomu se učimo cijeloga života, jer uvijek smo u nekakvoj potrazi za onim što nam nedostaje: u potrazi za izgubljenim mirom u duši, u nastojanju da obnovimo izgubljena prijateljstva, u naporu da nadoknadimo izgubljeno vrijeme i propuštene prilike za svjedočenje ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Stoga je velika radost kad pronađemo što izgubljeno i kad se obnovi nešto lijepo čemu se nismo nadali.

Taj čovjekov duh traženja pokazuje našu čežnju za sigurnošću i traganje za mirom koji će nas ispunjati. I u trenutku smrti naše se čeznutljivo srca pita: Što će sada biti s dragim pokojnikom? Čemu se smijemo nadati? Tražimo nekakav odgovor i želimo se na koga osloniti kad nam smrt uzima člana obitelji, kad nas nepovratno razdvaja i kad ostajemo tako nemoćni. Radosna vijest našeg spasenja daje nam odgovor: 135

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

ovaj je pokojnik u svojem umiranju pronašao mir i vječni pokoj. Susreo je svojeg spasitelja Isusa Krista i u njemu započeo novi, besmrtni život. Nebo se raduje svakoj duši koja ljubi Boga; nebo se raduje svakomu našemu pokajanju i obraćenju; nebo se raduje svakoj osobi koja je svoj život zaključila pomirena s Bogom i sa ljudima. Život pokojnog N. bio je obilježen svjetlom i sjenama, radošću i žrtvom, ljudskim vrlinama i nedostatcima, društvenim radom i ljudskim obzirima. A samo Bog zna koliko je on svjetla i tjeskobe nosio u dubinama svoje duše, s koliko je napora nosio svoje životne križeve i koliko je ljubavi ugrađivao u svoj posao i u svoje obiteljske odnose. Sve je to on osobno i iskreno povjerio pred smrt svojemu Bogu u sakramentu pomirenja i ohrabrenja prije odlaska iz ove doline suza u vječno zajedništvo s Otcem Nebeskim. U tim trenutcima svaka vjernička misao kliče Bogu s pouzdanjem: “Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni, jer mi se duša utječe tebi. U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje.” (Ps 57) Onaj tko umire u miru Božje nazočnosti i njegova milosrđa, siguran je da su mu grijesi oprošteni i da će živjeti vječni pokoj u sjeni njegovih krila i u radosti Božje blizine.

Upravo kad sam se pripremao za ovaj sprovod, našao sam u poštanskom sandučiću promidžbeni letak osiguravajućeg društva s porukom: “S nama ste na sigurnoj strani života.”

Pomislih, koliki bi rado uplatili takvo osiguranje koje bi ih oslobodilo od svih nevolja života, pa i od same smrti!

Poštovani članovi pokojnikove obitelji!

Posljednjih ste dana i mjeseci, njegujući svojega dragog supruga i otca, najbolje osjetili kako je na ovom svijetu ljudski život ugrožen i nesiguran. No, kao kršćani, istinski vje136

40 sprovodnih homilija

rujemo da u ljudskom životu smrt nema zadnju riječ, nego da je nakon tjelesnog umiranja onaj besmrtni čovjek u nama ponovno na sigurnoj strani života. U nebu, kod Boga, ondje gdje više nema ni smrti ni suza, ni boli ni jauka. A sada, nakon zemaljskog hodočašća i tjelesne smrti, vjera je ustupila mjesto blaženomu gledanju; umjesto traženja, sada se iz blizine doživljava ono otajstvo ljubavi koje mijenja naša srca i daje život svemu svijetu. Isus Krist je radi nas svjesno pošao u smrt na križu, kako bi se Otcu Nebeskomu prikazao kao žrtva za spas svih ljudi. Želja mu je i oporuka da svi ljudi spoznaju veličinu Božje ljubavi i njegove dobrote.

Poštovani vjernici, s Kristom smo uvijek na sigurnoj strani života. Molimo njega za pokojnog N. i za sve nas da uvijek živimo u njegovoj ljubavi i radosti: Gospodine Bože, milosrdno pogledaj pokojnog N., koji je na dan svoga krštenja primio bijelu haljinu, kao znak pripadnosti tvomu otkupljenom narodu. Molimo te, primi ga sada na gozbu nebesku u svadbenom ruhu, koje mu je darovala milost sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja.

Odredi mu mjesto na svijetloj strani nebeske vječnosti, gdje okupljaš svoju ljubljenu djecu. Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

137

40 sprovodnih homilija

SADRŽAJ Uvod........................................................................ 5 U zreloj dobi......................................................13 Naviještamo, slavimo, iščekujemo............................15 Snagu je dao prirodi, a srce Bogu i obitelji..............18 Duhovna hrana, njezina je pobjednička baština......21 Usnuti u miru Božjemu.......................................... 24 Smrt je samo jedna strana cjeline života.................28 U raj poveli te anđeli...............................................32 U vjeri mi hodimo...................................................35 Kad trpi jedan član, trpe svi zajedno s njim............ 38 Kad ti suza krene oku, pomoli se za me Bogu!.........41 S druge je strane obala i luka prema kojoj je zaplovio..................................45 Hodočasnici smo, a ne lutalice............................... 48 Bog nas je upisao u dlan svoje ruke........................51 Božja je ljubav jača i od smrti................................. 54 Sve pod nebom ima svoje vrijeme............................57 Kakav život, takva smrt......................................... 60 Božja se ljubav zove Isus Krist............................... 64 Bolesničkim pomazanjem ojačana.......................... 68 Euharistija daruje besmrtnost.................................71 Njegovo je vrijeme i vječnost...................................74 Dobro je sve što je Gospodin učinio.........................77 Na pragu života..................................................81 Dijete kršteno željom roditelja................................ 83 Dijete ne pripada samo svojim roditeljima...............87 Njezino rođenje nije bilo uzalud............................. 90 Neki cvjetovi traju samo kratko vrijeme...................93

167

Ivan Ćubelić: Uskrsnuće tvoje slavimo

U cvijetu mladosti............................................97 Čežnja za životom.................................................. 99 Knjige će se otvoriti, pisano će sve tu biti..............102 U polovici dana svojih, morao je otići....................105 Zaustavio se sat njegova vremena..........................108 U posebnim prigodama................................... 111 Svećenik – “znam komu sam povjerovao”.............. 113 Vjeroučiteljica – “pustite dječicu k meni”................ 116 Hrvatski branitelj – “križ je izvor snage”............... 119 Povratnik – “di je duša da mi bude tilo”.................122 Kremiranje i uskrsnuće.........................................126 Samoubojstvo – “a sve je moglo biti tako lijepo”....129 Za rubne kršćane............................................133 Obraćenik – “u sjenu tvojih krila zaklanjam se”....135 Prigodni vjernik – “čudni su puti Gospodnji”.........138 Agnostik – “osvijestite se i otrijeznite za molitvu”.. 141 Svi sveti - pohod groblju...............................145 Svi sveti – pohod groblju....................................... 147 Svi sveti – blaženi pokojnici..................................152 Svi sveti – molitva za pokojne................................155 Krunica za pokojne.........................................158 Žalosna otajstva.................................................... 161 Slavna otajstva......................................................164 Sadržaj................................................................. 167

168

IVAN ĆUBELIĆ

Obavljao je razne službe: župnika, duhovnika studenata, odgajatelja bogoslova, vojnog kapelana, vjeroučitelja u gimnaziji… Držao je propovijedi u više medija: kao student u Rimu na Radiju Vatikan, kao pomoćnik generalnog tajnika HBK-a na Hrvatskoj televiziji, kao generalni vikar u Splitu na TV Jadranu.

Na tragu svojih pastoralnih i duhovnih iskustava objavio je knjigu sprovodnih homilija Uskrsnut će brat tvoj, a sad nam daruje i ovu – Uskrsnuće tvoje slavimo.

Na sprovodu je riječ o životu: o konkretnoj životnoj povijesti, kao i o životu vječnom, koji nam objavljuje kršćanska vjera. Te dvije strane iste medalje čovjekova bića susreću se upravo u sprovodnoj homiliji, punoj života i nade.

Dok ovu knjižicu predajem na korištenje hrvatskim svećenicima, želim da svaki pojedini ispuni zadaću svojega uzvišena poziva: svjetlom kršćanske vjere darivati utjehu i buditi nadu!

Uskrsnuće tvoje slavimo

IVAN ĆUBELIĆ svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije. Rođen je 11. kolovoza 1955. u Dobranjama Imotskim, a zaređen za svećenika 1981. godine. Na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu doktorirao je kanonsko pravo.

Naslov ove knjige Uskrsnuće tvoje slavimo, oslanja se na svakodnevni poklik iz mise: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo; tvoje uskrsnuće slavimo; tvoj slavni dolazak iščekujemo”, kojim odgovaramo na svećenikov poziv: “Tajna vjere.”

IVAN ĆUBELIĆ

ivan Ćubelić

Uskrsnuće tvoje slavimo

USKRSNUĆE TVOJE SLAVIMO 40 sprovodnih homilija

Autor

kaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo bibliotekaSlovo b ISBN 978-953-241-450-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 90 kn