Važnost odgoja u današnjem svijetu

izv. prof. dr. sc. Ante Pavlović

prof. dr. sc. Tonči Matulić

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

Knjiga na stručan, produbljen i uspješan način u središte promišljanja stavlja suvremenu iznimno važnu temu, temu odgoja i potom vjerskoga odgoja.

Kritičko-analitički se promatraju mnoge kulturne, socijalne, ideološke, svjetonazorske, vrijednosne i druge poteškoće i izazovi u društvu, obitelji i školi, koje ozbiljno dovode u krizu sam odgoj i odgojno djelovanje. Unatoč tome, pokazuje se da samo autentičan odgoj, kao i vrijednosno odgojno djelovanje u školi, mogu na svrhovit način voditi cjelovitoj izgradnji ljudske osobe i uspješna društva. Premda nijedan čimbenik, i niti jedno mjesto nije izuzeto od te važne djelatnosti, autorice školskom vjeronauku daju osobitu važnost i ulogu u promicanju temeljnih odgojnih ciljeva škole, pa tako i promicanju autentična i cjelovita odgoja učenika, osobito u vidu religioznoga odgoja i odgoja za vrjednote.

vaka knjiga je i poput djeteta svoga vremena. Dijete ne može ne biti preslika duhovne situacije vremena u koju je uronjeno rođenjem, odrastanjem i sazrijevanjem. Duhovnu situaciju suvremenoga vremena određuje i definira duboka i sveprisutna kriza. Ova knjiga nas temeljito i dosljedno suočava s krizom odgoja i obrazovanja, dakle s krizom koja iznutra nagriza i rastače odgojno-obrazovnu djelatnost. Posebno s krizom odgojno-obrazovnog djelovanja suvremene škole, ali ne samo nje. Odgovor na izazove odgojno-obrazovne krize autorice pronalaze u bitnim antropološkim datostima odgojno-obrazovne djelatnosti. Te su datosti u školskome vjeronauku samorazumljive, štoviše, one su temeljne vrijednosti koje figuriraju kao građevno tkivo odgojno-obrazovnog poslanja školskoga vjeronauka u odnosu na školu.

Budući da glavni cilj odgojno-obrazovnog djelovanja škole treba biti i ostati odgoj i izobrazba cjelovite ljudske osobe, autorice onda u knjizi ne lamentiraju samo zbog krize, nego na vidjelo iznose svijetle i pozitivne te tamne i zbunjujuće strane reformskih odgojno-obrazovnih nastojanja hrvatskih i europskih institucija u odnosu na taj glavni cilj. Škola koja ozbiljno radi na ostvarivanju toga cilja neizostavno računa i s doprinosima školskoga vjeronauka. To nije samo put izlaska iz krize odgojno-obrazovne djelatnosti, nego i željeno partnersko i dijaloško ozračje koje stvara jasna pedagoško-didaktička očekivanja od školskog vjeronauka radi ostvarivanja glavnoga odgojno-obrazovnog cilja škole. Stoga je gubitak dragocjenog vremena stalno vraćanje na jedino očekivanje od školskog vjeronauka da napusti školu. Škola koja u središtu svoga odgojno-obrazovnog djelovanja ljubomorno njeguje i promiče cjelovitu dobrobit djece i mladih neće samo računati, nego će i mnogo toga zahtijevati od školskoga vjeronauka. Autorice nas upoznaju s tim potencijalima i mogućnostima koje su doista velike i otvorene. Pozivaju također da zasučemo rukave i bacimo se na posao obnove onoga što je kriza odgojnoobrazovne djelatnosti već rastočila, a i dalje rastače.

Važnost odgoja u današnjem svijetu

S

Ako nas danas plaši nesklad između znanstveno-tehničkog napretka i humanizma, ako se zgražamo nad sve većom podvojenošću između tehničko-prirodoznanstvenih i društvenohumanističkih znanosti, onda je to jamačno zato što naša kultura zaboravlja njegovati i usavršavati najvažnije pitanje, najveću vrijednost – čovjeka.

Tko njega pogrešno shvaća, taj u svemu drugom griješi. A kada jednom nestane smisao za sveto značenje života i čovjeka, nasilje i smrt poprimaju izgled nečeg banalnog, baš kao što je banalno svaki dan živjeti besmisao. Čovjek jedino otkrićem Svetoga utemeljuje svoje postojanje, nadilazi svoju konačnost, jamči svojoj kratkoj zemaljskoj putanji smisao i otvara sebi prolaz prema vječnoj budućnosti.

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Važnost odgoja u današnjem svijetu Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

ISBN 978-953-241-451-6

www.glas-koncila.hr

120 kuna

Ova studija promišlja važnost cjelovitog odgoja koji je usmjeren promicanju razvitka ljudske osobe uzimajući u obzir mnogostruke dimenzije čovjekova života. Ona nije samo poziv odraslima na odgovornije suočavanje s pitanjem odgoja novih naraštaja nego je s pravom možemo nazvati i defensor hominis (branitelj čovjeka). Ističući važnost i doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole, studija ukazuje na potrebu da način njegovog ostvarivanja bude prilagođen zahtjevima našeg vremena kako bi današnjem čovjeku pomogao da ostane otvoren za nedokučivo te da odatle ispravno mogne djelovati na području dokučivoga.

U dobu kad se napušta ne samo religiozno/teološka nego i humanistička misao, kad se dovodi u pitanje sama mogućnost otkrivanja univerzalne istine o čovjeku, kada se odrasli odriču odgoja za temeljne općeljudske vrijednosti, ova studija je ujedno svima nama poticaj i izazov na sustavno, ozbiljno i odgovorno djelovanje u odnosu na djecu i mlade. izv. prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Važnost odgoja u današnjem svijetu Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum Važnost odgoja u današnjem svijetu Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole Glas Koncila, Zagreb, 2015.

Izdavači: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Za izdavača: Ivan Miklenić Biblioteka: Vidici. Knjiga 5 Recenzenti: izv. prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar prof. dr. sc. Tonči Matulić izv. prof. dr. sc. Ante Pavlović Lektura: doc. dr. sc. Jasna Šego Korektura: Sanja Plevko Prijevod zaključka na engleski: Emanuel Maloča Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2015.

ISBN 978-953-241-451-6 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 896842.

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Važnost odgoja u današnjem svijetu Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Glas Koncila Zagreb, 2015.

Sadržaj Uvod. ......................................................................................................................... 7 Prvi dio: Odgoj, društvo, religija......................................................... 11 1. Odgojno-obrazovno djelovanje danas...................................................... 13 2. Odnos kao temeljno pedagoško načelo.................................................... 51 3. Pedagoški humanizam Benedikta XVI..................................................... 74 4. Društvo znanja i religijsko znanje.............................................................. 95 5. Suvremeni mediji u procijepu formacije i deformacije........................ 108

Drugi dio: Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole............................................................................................137 6. Društveno-kulturni čimbenici koji utječu na ostvarivanje ciljeva vjeronauka........................................................... 139 7. Dijalog sa suvremenim čovjekom. Religijskopedagoški i katehetski pogled..................................................................................... 154 8. Religijsko obrazovanje u Europi i okviri vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj............................................................................... 171 9. Kako govoriti o Bogu u tehnološkoj kulturi?....................................... 187 10. Vjeronauk kao povlašteno mjesto društvene odgovornosti.............. 212 11. Vjeronauk i očuvanje stvorenoga svijeta.............................................. 239 12. Neka izabrana pitanja: vjeronauk, kateheza, sakramenti, vjeroučitelj kao svjedok........................................................................... 252

Zaključak............................................................................................................269

5

Uvodna promišljanja U suvremenom je društveno-kulturnom kontekstu pitanje odgoja sve važnije, složenije i sudbonosnije. Papa u miru Benedikt XVI. 2007. godine istaknuo je da danas svaka odgojna aktivnost postaje sve napornijom i neizvjesnijom.

Spominje stoga „odgojnu hitnost”, koncept koji poziva odrasle na odgovornije suočavanje s pitanjem odgoja novih naraštaja. Iako nitko nije izuzet iz te zadaće, posebno mjesto u odgoju za temeljne općeljudske vrjednote zauzima vjeronaučna nastava.

Odgoj Društvo u kojemu živomo u fazi je dubokih i složenih promjena koje je sve teže kontrolirati. Radikalno se mijenjaju načini razmišljanja i djelovanja koje pred nas stavljaju neka nova pitanja s obzirom na budućnost čovjeka, društva i cijeloga čovječanstva. Kriza je pojam kojim se često služimo da bismo opisali stanje u kojemu se nalazimo. Tim se pojmom često služimo kada analiziramo pitanja vezana za odgoj. I uistinu, nešto se promijenilo. Velik je broj djece usmjeren na neke nove vrijednosti. U mnogima se ne razvija solidarnost, poštovanje, prihvaćanje moralnih vrjednota. Statistika poziva na uzbunu. Shvatili smo da je potrebno povući radikalan potez, tj. zaokret u načinu našega razmišljanja te našega odgojnoga djelovanja.

Mnogi su odrasli svjesni da je nešto otišlo u krivom smjeru, ali im nije jasan pravi uzrok takva stanja. Nedostaje im isto tako odlučnosti da se krene u nekom drugom smjeru. Čini se kao da ne primjećujemo dovoljno jasno što se događa, kao da ne posvećujemo dovoljno pozornosti i važnosti tim promjenama, kao da očekujemo da će se stvari same od sebe promijeniti i doći na pravo mjesto. S obzirom na dubinu promjena teško je međutim očekivati rješenje koje ne uključuje naš maksimalan napor i zauzimanje. Zatvarati oči pred stvarnošću također neće pomoći da se stanje popravi. Postoje brojni pokazatelji koji nam jasno govore da su vrijednosti i životni stil naše djece, na koji ih na neki način potiču sami odrasli, veoma upitni za njihovu istinsku sreću, kao i za razvoj cijeloga društva. Osobito je upitan, čini se, popustljivi odgoj, tj. djelovanje kojim su se odrasli odrekli odgoja za temeljne općeljudske vrijednosti kao i svojega autori7

teta. Ne treba zaboraviti da odgoj djece može imati različite ishode, uključujući i one iznimno negativne i pogubne. Ti negativni ishodi ne događaju se, međutim, sami od sebe. Odgojni ishodi, čini se, najviše ovise upravo o odgojnom djelovanju odraslih. Odgoj stoga ne može biti nešto što će se stihijski i usput događati, nego sustavno, ozbiljno i odgovorno djelovanje odraslih u odnosu na djecu i mlade.

Vjeronauk Odgojnom djelovanju škole na poseban način pridonosi vjeronauk. Katolički školski vjeronauk prihvaćen je kao predmet bitno označen odgojnom dimenzijom. Sami ga učenici shvaćaju kao predmet u kojemu prepoznaju odgojnu funkciju i promicanje općeljudskih i kršćanskih vrjednota. Odgojna dimenzija vjeronaučne nastave izražava se u doprinosu toga predmeta cjelovitom razvoju učenika. Vjeronaučno obrazovanje u školi bitno je označno odgojnom dimenzijom, koja je usmjerena formaciji zrelih osobnosti, otvorenih vrjednotama pravde, solidarnosti, mira, sposobne za odgovorno korištenje vlastite slobode. Školska vjeronaučna nastava treba se baviti temama osobe i ponuditi mogućnost da se prepoznaju i prihvate vrjednote bitne za njezin opći razvoj. Važnost vjeronaučne nastave osobito je vidljiva i na području odgoja za suživot i dijalog te u promicanju etičke dimenzije. Cjelovit odgoj nezamisliv je bez vjeronaučnoga odgoja i obrazovanja.

Struktura knjige Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio ima pet, a drugi sedam poglavlja. U prvom se dijelu s različitih aspekata promišlja o suvremenom odgoju. U drugom pak dijelu naglasak je na vjeronauku te njegovu doprinosu odgojnom djelovanju suvremene škole.

U prvom se poglavlju promišlja o današnjemu odgojno-obrazovnom djelovanju. Opisuju se temeljne promjene u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu. Ističu se odgojne zadaće škole. Naglasak je na jasnim ciljevima odgoja i obrazovanja te osobito na nužnosti i opravdanosti autoriteta odraslih u odgoju djece i mladih.

U drugom je poglavlju u središtu pozornosti odnos kao temeljno pedagoško-didaktičko polazište. U tom se kontekstu govori o važnosti međuljudskog susreta te o školi kao mjestu susreta i prihvaćanja drugoga.

8

U trećem poglavlju predstavlja se pedagoški humanizam pape u miru Bendedikta XVI. Papa je, naime, svjestan razmjera krize koja pogađa suvremeno društvo, progovorio o odgojnoj hitnosti (emergenza educativa) te je svojim apelom potaknuo mnoge na ozbiljno sučeljavanje s tom problematikom.

U četvrtom poglavlju analizira se aktualna odgojno-obrazovna paradigma pod vidom različitih sukoba na razini vjere i kulture, humanističke i tehničkoznanstvene kulture. Posebna se pozornost posvećuje promišljanju o školi kao mjestu dijaloga znanstvene kulture i religijskoga mišljenja.

U petom poglavlju riječ je o medijima kao neizostavnu dijelu života suvremena čovjeka. Analizira se njihov utjecaj na suvremena čovjeka, osobito na mlade te se ističe i obrazlaže hitna potreba odgoja za medije.

U šestom poglavlju predstavljaju se temeljni čimbenici društveno-kulturne razine koji utječu na ostvarivanje ciljeva vjeronauka. Riječ je o čimbenicima koji snažno utječu na odnos učenika i roditelja, kao i na odnos javnosti prema vjeronauku i vjeronaučnome sadržaju. Radi se naime o čimbenicima koji oslabljuju mogućnosti odgojnog djelovanja vjeronauka budući da vjerodostojnost i važnost religije nisu više samorazumljive u očima naslovnika vjeronaučne nastave.

Sedmo poglavlje bavi se temom dijaloga sa suvremenim čovjekom. Pozornost je primarno usmjerena na promišljanje o dijalogu Crkve sa svijetom, tj. sa suvremenom kulturom i s konkretnim čovjekom, i to uglavnom u religijskopedagoškoj i katehetskoj perspektivi.

Osmo poglavlje opisuje u osnovnim crtama religijsko obrazovanje u Europi. Bez obzira na različitost postojećih modela u različitim europskim zemljama, očito je da je postojanje religijskoga obrazovanja konstanta u većini europskih zemalja. Očito je, isto tako, da se na religijsko obrazovanje gleda kao na disciplinu kompatibilnu s drugim školskim znanjima.

Deveto se poglavlje bavi problematikom govora o Bogu u tehnološkoj kulturi. Temeljno je, naime, pitanje kako govoriti o Bogu u tehnološkoj kulturi.

Kratko se predstavljaju promišljanja nekih autora važnih za razvoj teorije jezika.

Posebna se pozornost daje problematici religioznog jezika, sastavnicama toga jezika te nekim važnijim dimenzijama kršćanskoga govora o Bogu.

Deseto je poglavlje posvećeno promišljanju o vjeronauku kao povlaštenu mjestu odgoja za društvenu odgovornost. Riječ je o promišljanju o vjeronauku i o njegovj zadaći promicanja društvene odgovornosti u svjetlu koncilskoga i pokoncilskoga usmjerenja. Vjeronauk, naime, nedvojbeno pomaže učeniku razu-

9

mjeti povijesni i društveno-kulturni kontekst hrvatskoga i europskoga društva, s ciljem promicanja aktivnog i odgovornog sudjelovanja u izgradnji suživota.

Jedanaesto poglavlje, usko povezano s prethodnim, govori o mogućem doprinosu vjeronauka očuvanju stvorenoga svijeta. Kriza okoliša tiče se svih ljudi i stavlja u pitanje ljudski život. Promjena ekološke svijesti neće biti moguća bez sustavnoga odgoja i obrazovanja. Crkva i teologija posvećuju sve veću pozornost temi okoliša. Posebno važan utjecaj na promicanje drukčijeg odnosa prema stvorenome ima vjeronauk.

U posljednjem poglavlju izdvajamo neka pitanja vezana za vjeronaučnu nastavu koja su u proteklome vremenu poticala različite rasprave. Riječ je o odnosu školskoga vjeronauka i župne kateheze, o odnosu vjeronauka i pripreme za sakramente te o svjedočkoj dimenziji vjeroučiteljskoga djelovanja. *** Ovom knjigom želimo se ozbiljno i argumentirano suočiti s važnim temama koje se odnose na neke poteškoće i izazove suvremenog odgoja te na doprinos vjeronaučne nastave odgojnom djelovanju škole. Sigurno je da ovaj pristup nije potpun, ali donosi važna pitanja iz područja odgoja te iz područja religijskopedagoške i katehetske stvarnosti o kojima valja voditi računa želi li se tražiti i pronalaziti odgovore na neke temeljne odgojne dileme i probleme suvremenoga čovjeka i suvremenoga društva.

Knjiga Važnost odgoja u današnjem svijetu. Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole namijenjena je studentima – budućim učiteljima i nastavnicma, osobito vjeroučiteljima, odgojiteljima u predškolskim ustanovama, roditeljima te svima onima koji žele jasnije razumjeti te zrelo i odgovorno preuzeti vlastitu odgojiteljsku odgovornost.

10

Prvi dio

Odgoj, društvo, religija

1. poglavlje

Odgojno-obrazovno djelovanje danas1 Tema s kojom se često susrećemo na teorijskoj ili na praktičnoj razini pitanje je odgoja i obrazovanja. Odgojna pitanja u suvremenom svijetu sve više postaju pitanja života i smrti. Dovoljno je sjetiti se negativne statistike koja je sve prisutnija na različitim područjima suvremenoga života. S hitnošću i kompleksnoću odgojnoga pitanja jednako se susreću roditelji, odgojitelji, učitelji i nastavnici, kao i cjelokupno društvo.

U prvome dijelu riječ je o obrazovanju u okviru širih promjena. Širi društveno-kulturni i gospodarsko-politički kontekst snažno utječe i na odgojnoobrazovni sustav. Problemi s kojima se svakodnevno suočavaju odgovorni za odgoj i obrazovanje u velikoj su mjeri tek simptomi složenijih promjena koje se događaju u suvremenom svijetu. Koji su temeljni pravci kretanja suvremene pedagoške misli s obzirom na razvoj i zadaće odgoja i obrazovanja u današnjemu društvu? Na to složeno pitanje odgovorit ćemo tek djelomično i to izdvajajući samo nekoliko važnijih tendencija u obrazovnoj teoriji i praksi koje se uočavaju u suvremenoj Europi.

U drugome je dijelu riječ o nekim poteškoćama i izazovima suvremenog odgoja. U današnjem vremenu jedan od najtežih poslova je odgoj djece. Tradicionalne ustanove odgoja i obrazovanja nalaze se pred novim izazovima i novim poteškoćama s obzirom na vlastito odgojno djelovanje.

Treći dio posvećen je temi cilja odgoja i obrazovanja te opravdanosti autoriteta odraslih. Čini se kao da su se odrasli, roditelji i učitelji, pomirili s ponašanjem i postupcima djece i mladih. Mnogi se postupci u njihovu ponašanju prešutno Neki dijelovi ovoga prvog poglavlja objavljeni su u sljedećim tekstovima (autorice R. Razum): Odgojno djelovanje suvremene škole: izazovi i mogućnosti za religiozni odgoj, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007.) 4, 857-880; Vjeronauk – bogatstvo za Hrvatsku i Europu, u: Ružica RAZUM (ur.), Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija, Zagreb, 2011., 249-277.; Kriza autoriteta, u: Lađa, 6 (2011.) 1, 28-37; Odgojno-obrazovno djelovanje i vrijednosti, u: Valentina Blaženka MANDARIĆ – Ružica RAZUM (ur.), Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota.

Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Zagreb, 2011., 27-53.

1

13

toleriraju. Kao da smo izgubili osjećaj za ono što je u životu djece najvažnije. Čini se da ne zamjećujemo kako se kod velikog broja djece ne razvijaju solidarnost, poštovanje temeljnih moralnih vrjednota, samokontrola, sposobnost za žrtvu, odricanje i ljubav. To se, međutim, ne događa samo od sebe. Za to kako će se razviti naša djeca i kakvi će ljudi postati presudan je odgoj. A “odgojnoga” odgoja bez ispravnoga vrjednovanja autoriteta nema.

U četvrtome dijelu promišlja se o nekim vrjednotama u odgojno-obrazovnim sustavima. U vremenu složenosti i pluralizma novo, posvema specifično značenje na području obrazovanja dobiva govor o vrjednotama. Vrjednote poprimaju središnje značenje kada je u krizi sustav značenja i kada se brzo mijenjaju norme ponašanja. Samo utjecanje vrjednotama, postizanje određenog konsenzusa te autentičan odgoj za vrjednote može na neki način dati odgovor na spomenutu krizu..

1. Temeljni izazovi i napetosti današnjega obrazovanja Naše je društvo, kao i cijela Europa, u fazi dubokih promjena. Suvremeno društvo na različitim područjima prožeteo je dubokim promjenama kojima je sve teže upravljati i kontrolirati ih. Spomenimo samo neka očitovanja promjena koja su objekt čestih promišljanja: globalizacija i međunarodni ekonomski poredak; sve veći pluralizam društva; složeni svijet medija i komunikacije; duboke promjene u obitelji; znanstveni i tehnološki razvoj s teško sagledivim posljedicama; različiti oblici netolerancije, ksenofobije i rasizma itd. Svim tim elementima valja pribrojiti kulturne promjene koje označavaju naše vrijeme, a koje su povezane uz zahtjeve modernizma, postmodernizma i medijalnog društva: sekularizacija, prevlast znanstvene racionalnosti, demokracija, ljudska prava, širenje slabog identiteta i pripadanja, promjene vrijednosti, novo poimanje vremena, nove komunikacije.2 Nalazimo se pred velikim i dubokim promjenama načina razmišljanja i djelovanja koje otvaraju novo temeljno pitanje glede budućnosti: S kojom ćemo koncepcijom čovjeka suočiti budućnost?3 Brojnim iskustvima i zahtjevima koji zadiru u dostojanstvo ljudske osobe i ozbiljno prijete slici čovjeka napušta se

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, Zagreb, 2002., 29-30.

Usp. ISTI, Verso una nuova Europa. Il problema educativo, u: Carlo NANNI (ur.), Domanda religiosa e educazione ai valori nella nuova Europa, Roma, 1993., 13.

2 3

14

Zaključne misli S hitnošću i složenošću odgojnoga pitanja jednako se susreću roditelji, odgojitelji, učitelji i nastavnici, kao i cjelokupno društvo. Odgoj je tema koja osobito u školskom odgojno-obrazovnom sustavu izaziva podosta pitanja i problema. Usmjerenja suvremene škole, čini se, ne olakšavaju, nego, dapače, odgoj za istinske vrjednote čine još težim. Kreatori politike zahtijevaju brza poboljšanja u ishodima učenja; odgojno-obrazovni je sustav sve više usmjeren na brza poboljšanja u ishodima učenja. Odgojno-obrazovno djelovanje sve se više preusmjerava na ostvarivanje produktivnosti, na mjerljive rezultate, na kompetencije. Brzih poboljšanja i brzih ishoda na području odgoja, međutim, nema.

Odgoj zahtijeva vrijeme i strpljivost. Odgoj ne možemo zamisliti bez jasnih vrjednota. Bez jasnih ciljeva i vrjednota cjelokupna odgojna djelatnost postaje besperspektivna i dezorijentirana. Želimo li u školama promicati cjelovit odgoj i obrazovanje, onda u odgojno-obrazovnom sustavu treba biti zastupljen govor o svim vrijednostima, a ne samo o onima koje osiguravaju materijali vid ljudske egzistencije.

Glede složenosti i važnosti odgoja današnje djece i mladih, očito je da je potreban kvalitetan odgojni savez koji uključuje ponajprije obitelj, školu i kršćansku zajednicu. Taj se odgojni savez temelji na ponovnom otkriću nezamjenjive uloge odrasle osobe koja je pozvana staviti se na plodnosan način u zahtjevnu i odgovornu službu odgoja djece i mladih. Odrasli moraju postati svjesni svoje odgovornosti s obzirom na djecu i mlade. Imajući u vidu tu odgovornost, potrebno je udružiti odgojne snage u promicanju usuglašenih pedagoških usmjerenja, s ciljem ostvarivanja kvalitetnog odgoja. U središtu tih pedagoških usmjerenja mora biti osoba i njezino istinsko dobro.

O „hitnosti odgoja” govori papa u miru Bendedikt XVI. To što je ustinu teško jest „prenijeti iz jedne generacije u drugu nešto vrijedno i sigurno, pravila ponašanja, vjerodostojne ciljeve oko kojih treba oblikovati vlastiti život” (Benedikt XVI.). U posljednje se vrijeme u Crkvi i u društvu zamjećuje sve veća osjetljivost upravo za odgojnu problematiku. O postojanju odgojne hitnosti, osim brojnih istraživanja i studija, svjedoči nam jasno i nedvosmisleno i naše svakodnevno iskustvo. Na svoj način, o tome govori i statistika koja neumo-

269

ljivo pred nas stavlja zabrinjavajuće i alarmantne „plodove” dosadašnjih naših odgojnih „metoda” i odgojnih stilova. Očito je nešto otišlo u krivome smjeru.

Među odraslima snažna je napast odustajanja, ili, još prije, problem nerazumijevanja njihove uloge, odnosno misije koja im je povjerena. Iako se odgovornost za postojeću „odgojnu hitnost” ne može vezati samo uz osobne odgovornosti odraslih, valja voditi računa da je za promjenu odgojne paradigme potreban i važan doprinos svakoga člana, svake osobe, svake obitelji, svake škole i vjerničke zajednice. Posebnu pozornost ipak valja usmjeriti prema odgojitelju; kako raste svijest o „hitnosti odgoja” tako se sve više pokazuje potreba za kvalitetnim odgojiteljima i nastavnicima.

Mnoga međunarodna tijela govore o novom vremenu znanja, o infromacijskom društvu, o „društvu koje uči”, o „društvu znanja”, upozoravajući da je došlo vrijeme „obrazovnog društva”. Ističe se važnost znanja kao glavnoga razvojnog izvora u 21. stoljeću. Pod pojmom znanja misli se najčešće na prirodoznanstvena i tehnička znanja te na znanja koja se usko povezuju s privredom, poslovanjem i pravom, potrebnim gospodarskim napretkom i međunarodnim nadmetanjem. Obrazovanje koje se usko povezuje s gotovo isključivom potrebom unaprjeđenja gospodarstva i društva temeljenih na prirodoznanstvenom i tehničkom znanju zahtijeva ozbiljna kritička promišljanja. Često se danas problematizira sukob između humanističke i tehničko-znanstvene kulture u školi i ukazuje na dominaciju ove posljednje, umjesto na čvrst savez između tehničke i humanističke kulture. Prevladavanje prirodoznanstvenih i tehničkih znanja dovodi do sve veće marginalizacije transcendentne i kršćanske dimenziju ljudskoga života. Stoga se suvremena škola nalazi pred zahtjevnim izazovom: biti mjesto nužnoga dijaloga i čvrstoga saveza između tehničke i humanističke kulture; između znanosti i vjere; između znanstvenog i religioznog mišljenja.

Među brojnim izazovima s kojima se suočava naše društvo svakako je i pitanje medija. Mediji prožimaju svaki segment našega života. O utjecaju medija na suvremenog čovjeka provedana su mnoga istraživanja te su napisane brojne studije. Jedni više ističu njihov pozitivan doprinos brzom i pravovremenom prenošenju informacija i širenju kulturnih obzora, dok drugi pak u medijima vide ponajprije moćno sredstvo depersonalizacije, sredstvo koje utječe na prihvaćanje novih „vrijednosti” od strane djece, mladih ali i odraslih, sredstvo koje donosi opasnost od labavljenja kulturnog i nacionalnog identiteta i od stvaranja novih podjela između bogatih i siromašnih. Očito je da je bespredmetno raspravljati tko je za medije, a tko je protiv njih, odnosno trebaju li nam mediji ili 270

ne trebaju. Mediji su sastavni dio naših života i valja ih prihvatiti. Uostalom, neosporan je njihov pozitivan utjecaj na naše živote. No, iznimno je važno ispravno ih vrjednovati, a osobito je potrebno djecu i mlade odgajati za odgovorno i zrelo korištenje njima.

Cjelokupni društvno-kulturni kontekst utječe na religijsku situaciju, pa onda i na status i prihvaćenost vjeronauka u školskome sustavu. Rasprostranjenost mnogih promjena kojima je sve teže upravljati i kontrolirati ih, dovodi do promjena sustava vrijednosti te do promjena čovjekova odnosa prema religiji. Današnji mentalitet, običaji, vrijednosti i životni izbori pokazuju se sve slabije ukorijenjenima ili nadahnutima kršćanskom vjerom. Na aktualna pitanja današnjeg čovjeka ne može se odgovarati rješenjima od jučer. Pristup današnjem vjerniku jezikom i metodama koje ne vode računa o preobraženim stanjima senzibiliteta, mentaliteta i duhovnosti toga vjernika rezultira govorom koji nitko ne razumije i rješenjima kojima se ne dotiču stvarni problemi. Nasuprot proširenosti i dubine suvremenih promjena, koje ne ostavljaju netaknutu kršćansku zajednicu, ne može se nastaviti „kao što se uvijek činilo”. Jedan od važnih vidova aktualne složenosti religijskoga konteksta odnosi se upravo na identifikaciju naslovnika kojima je upućen vjeronaučni sadržaj. Postaje iznimno važno poznavati društveno-kulturni, religijski i školski kontekst kako bi se izbjegao rizik da se vjeronaučno djelovanje obraća nepostojećim naslovnicima, jezikom njima potpuno nerazumljivim. Potrebno je svratiti veću pozornost na senzibilitet suvremenog učenika i primjereno odgovoriti na njegova pitanja. Dijalog Crkve sa svijetom nameće se stoga kao neizbježan, neodgodiv ali i složen zadatak. Zahtijeva ozbiljno shvaćanje suvremenog svijeta i razumijevanje suvremenog čovjeka kao drugačijeg sugovornika.

Iako se o religijskom obrazovanju može govoriti s različitih polazišta i na različite načine, čini se da danas postoji opće slaganje glede nužnosti religijskoga obrazovanja u školskome kurikulu. Trajno tražeći što bolje utemeljenje i načine prenošenja religijskih sadržaja, školska je religijska nastava u većini europskih zemalja doživjela i dalje doživljava brojne preobrazbe. Vjeronaučna nastava u Republici Hrvatskoj, višestruko utemeljena, u proteklom je razdoblju, od uvođenja vjeronauka u školski odgojno-obrazovni sustav (šk. god.

1991./92.), također doživjela određene promjene. Neosporno je da katolički školski vjeronauk ima važno mjesto i da mnogo pridonosi vrijednosno usmjerenoj školi. Bez vjeronaučnoga obrazovanje škola ne može odgovoriti na potrebu za cjelovitim i autetičnim odgojem i obrazovanjem. Zanimanje za vjeronauk ne 271

pokazuje samo Crkva, nego i društvo i škola. Osobito zanimanje društva i škole za katolički vjeronauk motiviran je prihvaćanjem njegove kulturološke i odgojne važnosti. Vjeronaučna je nastava iznimno važan medij promicanja odgoja za suživot, mir, solidarnost, dijalog i društvenu odgovornost. Čini se da je upravo socijalna dimenzija školskoga vjeronauka jedno od najjačih opravdanja za njegovo ponovno uvođenje u škole.

Trajna je zadaća vjeronauka u Republici Hrvatskoj pronalaženje modela vjeronaučne nastave koji najbolje odgovaraju znakovima vremena. U tom kontekstu potrebno je uspostavljati jasniji odnos sa župnom katehezom, izbjegavajući preklapanje ciljeva, sadržaja i metoda tih dvaju oblika vjerskog odgoja i obrazovanja. Primarnim zadacima o kojima valja promišljati pripada i pitanje inicijalne i permanentne formacije nastavnika.

272

Final thoughts Parents, educators and teacher, as well as the entire society, are all equally facing issues of urgency and complexity in education. Education is a topic that often provokes discussions and stirs up problems, especially in the school system. It seems that the tendencies of contemporary schools do not facilitate, but in fact make the education concerning true values even more difficult.

Policy makers demand rapid improvements in learning outcomes; the educational system is getting increasingly focused on rapid improvements in learning outcomes. Educational action is being diverted to productivity achievement, measurable results and competences. However, there are no rapid improvements or outcomes in the field of education, as it requires time and patience.

It is impossible to imagine an education without clear values. Without clear objectives and values, the entire educational action becomes disoriented and hopeless. If we want our schools to promote comprehensive education, the educational system should also encompass discourse on all values, not just the ones concerning the materialistic aspect of human existence.

As to the complexity and importance of educating today’s children and youth, a good quality educational alliance that would primarily include the family, school and the Christian community is rather necessary. That educational alliance is based on the re-invention of the irreplaceable role of adults called to put themselves in the demanding and responsible service of educating children and youth. With that responsibility in mind, it is necessary to join educational forces in promoting the agreed pedagogical orientations, in order to achieve good quality education. The pedagogical orientations have to be focused on the person, as well as its true good.

Pope Emeritus Benedict XVI also spoke of “the urgency of education”, referring to the difficulties of “passing on to new generations something valid and reliable, rules of conduct and worthwhile objectives to which to devote one’s life” (Benedict XVI). Lately, there has been a growing sensitivity for the educational issues in the Church and the society. The existence of educational urgency, in addition to numerous research activities and studies, is clearly and unambiguously proven by our everyday experience. In its own way, statistics

273

also relentlessly displays disturbing and alarming “fruits” of our past educational “methods” and educational styles. Obviously something went astray. Adults are strongly tempted to give up, or even before, they fail to understand the role or mission they have been entrusted. Although the responsibility for the existing “educational emergency” cannot be linked only to personal responsibilities of adults, it should be taken into account that important contributions are necessary from every member, every person, every family, every school and religious community. Special attention still needs to be directed towards the educators; the evident need for good educators and teachers grows with the awareness of the “educational emergency”.

Numerous international organizations speak of a new era of knowledge, of informational society, of “learning society”, of “knowledge society”, warning that the time of “educational society” is upon us. The importance of knowledge as the main source of development in the 21st century is emphasized. The term knowledge is commonly thought of in terms of natural science and technical knowledge as well as knowledge closely associated with economy, business and law, the necessary economic progress and international competition. Education that is closely associated with an almost exclusive need of progress in the area of economy and society based on natural science and technical knowledge requires serious critical consideration. The conflict between the humanistic and technical-scientific cultures in schools is often discussed, indicating the dominance of the latter, instead of a firm alliance between technical culture and humanities. Prevalence of natural sciences and technical knowledge leads to the increasing marginalization of the transcendent and Christian dimension of human life. Contemporary school is therefore facing a demanding challenge: to be a place of the necessary dialogue as well as the firm alliance between technical and humanistic culture; between science and religion; between scientific and religious thought.

Among the many challenges facing our society is certainly the issue of media. Media permeate every segment of our lives. The influence of media on the contemporary individual has been the subject of numerous research activities and studies. Some emphasize media’s positive contribution to fast and timely transfer of information and broadening of cultural horizons, while other see media primarily as a powerful means of depersonalization, a tool influencing the adoption of new “values” by children, youth and even adults, a tool that threatens cultural and national identities and creates new divisions between the 274

rich and poor. Obviously, it is meaningless to argue who is for and who is against media, that is, whether we need media or not. Media has become an integral part of our lives and should be accepted as such. Besides, its positive influence on our lives is undeniable. But it is extremely important to properly evaluate media, educating children and youth to use them in a responsible way.

The overall socio-cultural context affects the religious situation, as well as the status and acceptance of religious education in the school system. Distribution of numerous changes that are increasingly difficult to manage and control, leads to changes in the system of values and individual attitudes towards religion. Today’s mentality, customs, values, lifestyle choices seem less and less rooted in Christianity or inspired by it. The current issues facing modern individuals cannot be answered by yesterday’s solutions. Approaching today’s believers with a language and methods that do not take into account the transformed states of sensibility, mentality and spirituality of those believers, results in an unintelligible discourse and solutions that do not address the real problems. Faced with the extent and depth of contemporary changes, which do not leave the Christian community intact, it is impossible to simply resume “as it was done previously”. An important aspect of the current complexity of religious context is precisely the identification of the addressee of the religious teaching content. In the area of religious education, it has become extremely important to know the socio-cultural, religious and school context in order to avoid the risk of addressing nonexistent addressees, in a language they find completely incomprehensible. Greater attention needs to be paid to the sensibility of contemporary students and appropriate responds to their questions. The dialogue between the Church and the world is imposed as an inevitable, urgent and complex task that requires serious understanding of the modern world and understanding of the modern individual as a different interlocutor.

Even though the religious education can be discussed from different starting points and in different ways, it seems that today there is general agreement regarding the necessity of religious education in the school curriculum.

Continuously seeking better grounds and ways to convey the religious content, religious education in most European countries has experienced and continues to experience many transformations. Religious education in Croatia, well-established, also went through some changes in the period that started with the introduction of religious instruction in the educational system (school year 1991/92). It is indisputable that the Catholic religious education holds an im275

portant place and contributes a lot to value-oriented education. Without religious education schools cannot respond to the need for a comprehensive and authentic education. Religious education has proven to be a topic of interest of not only the Catholic Church, but also the society and schools. Particular interest of society and schools for the catholic religious education is motivated by the acceptance of its cultural and educational importance. Religious education is an exceptionally important educational tool for promoting coexistence, peace, solidarity, dialogue and social responsibility. The social dimension of religious education in schools seems to be one of the strongest justifications for its reinstatement in schools.

Permanent task of religious education in the Republic of Croatia is finding a model of religious instruction which best suits signs of the times. In that context, it is necessary to establish a clearer relationship with the parish catechesis by avoiding overlapping objectives, contents and methods of those two forms of religious education. Primary tasks that should be considered also include the issue of initial and permanent formation of teachers.

276

Literatura Dokumenti BENEDIKT XVI., Messaggio per la XLI Giornata Mondiale delle Comunicazioni Sociali 2007: I bambini e i mezzi di comunicazione: una sfida per l’educazione, u: Insegnamenti di Benedetto XVI, III/1 2007., Città del Vaticano, 2008.

BENEDIKT XVI., Spe salvi. U nadi spašeni (30. studenoga 2007.), Zagreb, 2008.

BENEDIKT XVI., Caritas in veritate – Ljubav u istini. Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju u ljubavi i istini upućena biskupima, prezbiterima, đakonima, posvećenim osobama, vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje (29. lipnja 2009.), Zagreb, 2010.

BENEDIKT XVI., Porta fidei. Vrata vjere. Apostolsko pismo u obliku motuproprija pape Benedikta XVI. kojim se proglašava Godina vjere (6. siječnja 2012.), Zagreb, 2012.

BISKUPI (BIVŠE) JUGOSLAVIJE, Radosno naviještanje Evanđelja i odgoj u vjeri. Temeljne smjernice o obnovi religioznog odgoja i kateheze, Zagreb, 1983.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, VII. Izdanje. Popravljeno i dopunjeno, Zagreb, 2008.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, Zagreb, 1998.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećega tisućljeća, Zagreb, 2002.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, NKU HBK, Zagreb, 2003.

IVAN PAVAO II., Redemptor hominis. Otkupitelj čovjeka (4. ožujka 1979.), Zagreb, 1997.

IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica „Catechesi tradendae”, 16. listopada 1979.

IVAN PAVAO II., L’integrale umanità dell’uomo si esprime nella cultura. Allocuzione all’UNESCO, u: ISTI, Insegnamenti di Giovanni Paolo II, 3 (1980.) 1, 1640.

IVAN PAVAO II., Redemptoris missio. Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe (7. prosinca 1990.), Zagreb, 1991.

277

IVAN PAVAO II., Discorso del Santo padre, u: CONSIGLIO DELLE CONFERENZE EPISCOPALI EUROPEE, L’insegnamento della religione cattolica nella scuola pubblica dei paesi europei, Leumann (TO), 1991.

IVAN PAVAO II., Sollicitudo rei socialis. Socijalna skrb. Enciklika biskupima, svećenicima, redovničkim obiteljima, sinovima i kćerima Crkve i svim ljudima dobre volje o dvadesetoj obljetnici enciklike Populorum progressio (30. 12. 1987.), Zagreb, 1988.

IVAN PAVAO II., Christifideles laici – Vjernici laici. Apostolska pobudnica o pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu (30. 12. 1988.), Zagreb, 1997.

IVAN PAVAO II., Socijalna enciklika Centesimus annus. Stota godina, (1. svibnja 1991.), Zagreb, 2001.

IVAN PAVAO II., Novo millennio ineunte – Ulaskom u novo tisućljeće. Apostolsko pismo, (6. siječnja 2001.), Zagreb, 2001.

IVAN PAVAO II., Ecclesia in Europa. Crkva u Europi. Apostolska postsinodska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te svim vjernicima laicima o Isusu Kristu koji živi u svojoj Crkvi – izvoru nade za Europu (28. 6. 2003.), Zagreb, 2003.

KONGREGACIJA ZA KATOLIČKI ODGOJ, Vjerska dimenzija odgoja u katoličkoj školi, Zagreb, 1989.

KONGREGAZIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu (15. kolovoza 1997.), Zagreb, 2000.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Doktrinarna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu (21. studenoga 2002.), Zagreb, 2007.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010., Zagreb, 2005.

MINISTRASTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA, Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard, Zagreb, 2005.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH, Nastavni plan i program za osnovnu školu, Zagreb, 2006.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH, Strategija za izradbu i razvoj nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, Zagreb, 2007.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zagreb, 2008.

278

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA RH, Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, Zagreb, 2011.

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA RH, Nacrt Nastavnog plana i programa Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovnu i srednju školu, Zagreb, 2014.

NACIONALNI KATEHETSKI URED HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE – MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA, Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole, Zagreb, 2009.

PAPA FRANJO, Evangelii gaudium. Radost evanđelja, Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu, (24. 11. 2013.), Zagreb, 2013.

PAPINSKO VIJEĆE “IUSTITIA ET PAX”, Kompendij socijalnog nauka Crkve, Zagreb, 2005.

PAPINSKO VIJEĆE ZA KULTURU, Vjera i kultura. Antologija tekstova papinskog učiteljstva od Lava XIII. do Ivana Pavla II., Zagreb, 2010.

PAPINSKO VIJEĆE ZA SREDSTVA JAVNOG PRIOPĆAVANJA, Nadolaskom novog doba. Aetatis novae, O društvenoj komunikaciji dvadeset godina nakon Communio et progressio, Zagreb, 1992.

PAPINSKO VIJEĆE ZA SREDSTVA JAVNOG PRIOPĆAVANJA, Etica nella pubblicità, Città del Vaticano, 22 febbraio 1997.

PAVAO VI., Ecclesiam suam – Crkvu svoju (6. kolovoza 1964.), Zagreb, 1979.

PAVAO VI., Octogesima adveniens. Apostolsko pismo prigodom 80. obljetnice enciklike Rerum novarum (14. 6. 1971.), u: SOCIJALNI DOKUMENTI CRKVE, Sto godina katoličkoga socijalnog nauka (ur. Marijan Valković), Zagreb, 1991.

PAVAO VI., Evangelii nuntiandi. Apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8. prosinca 1975.), Zagreb, 1976.

Pismo hrvatskih biskupa o vjeronauku u školi i župnoj katehezi, u: Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 87 (2000.) 3, 90.

Poruka hrvatskih biskupa o vjerskom odgoju u školi i župnoj zajednici (lipanj 1991), u: HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, Zagreb 1998., 3-4.

SVETI ZBOR ZA KLERIKE, Opći katehetski direktorij (Rim, 11. travnja 1971.), Zagreb, 1972.

279

ŠVICARSKI BISKUPI, Crkva i mladež danas (Dokumenti 26), Zagreb, 1969.

Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, Nedjeljko PINTARIĆ (ur.), Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 2001.

Vjeronauk u školi i župna kateheza. Poruka hrvatskih biskupa o vjeronauku u školi i župnoj katehezi, u: Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 87 (2000.) 3, 90-95.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE, Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima, Zagreb, 2004.

ZAJEDNIČKA SINODA BISKUPIJA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, Vjeronauk u školi, Zagreb, 1995.

Ostala literatura ALBERICH, Emilio, Verso una nuova Europa. Il problema educativo, u: Carlo NANNI (ur.), Domanda religiosa e educazione ai valori nella nuova Europa, Roma, 1993., 1122.

ALBERICH, Emilio, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, Zagreb, 2002.

ALBERICH, Emilio –BINZ, Ambroise, Kateheza odraslih. Elementi katehetske metodologije za odraslu dob, Zagreb, 2002.

ALIĆ, Sead, Mediji od zavođenja do manipuliranja, Zagreb, 2009.

ANČIĆ, Nediljko A., Na koncilskom putu. Obnova i posadašnjenje Crkve u pluralnom društvu, Split, 2003.

APRILE, Biagio (ur.), La relazione educativa nella post-modernità. Itinerari tra scienza, cultura e sapienza, Padova, 2012.

ARAČIĆ, Pero – ČRPIĆ, Gordan – NIKODEM, Krunoslav, Postkomunistički horizonti. Obrisi sustava vrijednosti i religijskih orijentacija u deset postkomunističkih zemalja, Đakovo, 2003.

ARCURI, Luciano, Crescere con la Tv e Internet. Dal telecomando al mouse, Bologna, 2008.

ARMSTRONG, Thomas, Najbolje škole. Kako istraživanje razvoja čovjeka može usmjeravati pedagošku praksu, Zagreb, 2008.

ASTA, Manlio, IRC e catechesi, u: Religione – Scuola – Città, 13 (2009.) 1-2, 12-15.

BAGNARA, Sebastiano – CAMPIONE, Vittorio – MOSA, Elena i dr., Aprendere in digitale. Come cambia la scuola in Italia e in Europa, Milano, 2014.

BALDACCI, Massimo, Trattato di pedagogia generale, Torino, 2012.

280

BALOBAN, Josip, Pokoncilski pastoralno-teološki pomaci, u: Bogoslovska smotra, 70 (2001.) 3-4, 559-583.

BALOBAN, Stjepan, Socijalna (ne)osjetljivost hrvatske Crkve, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000.) 3-4, 657-680.

BATARELO, Ivana, Obrazovanje nastavnika za poučavanje temeljeno na kompetencijama, u: Vlatko PREVIŠIĆ – Nikša Nikola ŠOLJAN – Neven HRVATIĆ (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Zagreb, 2007., 16-27.

BAUMAN, Zygmunt, Voglia di comunità, Bari, 2001.

BAUMAN, Zygmunt, Identitet. Razgovor s Benedettom Vecchijem, Pelago, 2009.

BAUMAN, Zygmunt, L’etica in un mondo di consumatori, Roma-Bari, 2011.

BAUMAN, Zygmunt, Modernità liquida, Bari, 2011.

BAUMAN, Zygmunt, Cose che abbiamo in comune. 44 lettere dal mondo liquido, Bari, 2012.

BELLINO, Francesco, Filosofia della scienza e religione, u: Giorgio PENZO – Rosino GIBELLINI (ur.), Dio nella filosofia del novecento, Brescia, 1993.

BENEDIKT XVI., Svjetlo svijeta. Papa, Crkva i znakovi vremena, Split, 2010.

BENNETT, Tony – GROSSBERG Lawrence – MORRIS, Meaghn (ur.), Dizionario di cultura e società, Milano, 2008.

BERGER, Peter L., Una gloria remota. Avere fede nell’epoca del pluralismo, Bologna, 1994.

BETTETINI, Gianfranco – FUMAGALLI, Armando, Quel che resta dei media. Idee per un’etica della comunicazione, Milano, 1998.

BEZIĆ, Živan, Kršćanin i ekologija, u: Crkva u svijetu, 25 (1990.) 1, 47-58.

BISSOLI, Cesare, L’umanesimo pedagogico di Benedetto XVI, u: Notizieups, 30 (2013.) 15, 30-31.

BÖHM, Winfried, Povijest pedagogije, Sarajevo, 2012.

BOISOT, Max H., Information Space. A Framework for Learning in Organizations, London and New York, 1995.

BRUNER, Jerome, La cultura dell’educazione, Milano, 1997.

BRUNER, Jerome, La mente a più dimensioni, Bari, 1998.

BRUNER, Jerome, Kultura obrazovanja, Zagreb, 2000.

BRUNER, Jerome La cultura dell’educazione. Nuovi orizzonti per la scuola, Milano, 2001.

281

BULTMANN, Rudolf, Nuovo Testamento e mitologia. Il manifesto della demitizzazione, Brescia, 2005.

BULTMANN, Rudolf – JASPERS, Karl, Il problema della demitizzazione, Brescia, 1995.

CASTRONOVA, Edward, Exodus to the Virtual World. How Online Fun Is Changing Reality, Palgrave Macmillan, 2007.

CATARSI, Enzo, Accoglienza e incoraggiamento, u: Enzo CATARSI (ur.), La scuola accogliente. Accoglienza e comunicazione nella scuola dell’autonomia, Tirrenia-Pisa, 2002., 31-47.

CATARSI, Enzo, Competenze didattiche e professionalità docente. Curricolo e relazioni nella scuola primaria e secondaria, Pisa, 2008.

CATTERIN, Massimo, L’insegnamento della religione nella scuola pubblica in Europa, Analisi e contributi di istituzioni europee, Venezia, 2013.

CERETTI, Filippo, La Comunicazione. Dalla cultura orale alla cultura elettronica, Torino, 2000.

CEROVAC, Krešimir, Održivi razvoj – izlaz za čovječanstvo, u: Obnovljeni život, 49 (1994.) 2, 227-238.

CERRI, Renza, Dimensioni della didattica. Tra riflesione e progettualità, Milano, 2002.

CONTINI, Maria Grazia, Dispersione scolastica e profesionalità docente, u: Enzo MORGAGNI (ur.), Adolescenti e dispersione scolastica. Possibilità di preparazione e recupero, Roma, 1998., 101-104.

COWLEY, Sue, Tajne uspješnog rada u razredu. Vještine, tehnike i ideje, Zagreb, 2006. ČRPIĆ, Gordan, Socijalna osjetljivost mladih, u: Stjepan BALOBAN (ur.), Izazovi civilnog društva u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., 161-179.

D’ABBICCO, Lucio, Guida la TV. Grandi e piccoli davanti alla televisione, Milano, 2008.

DAL TOSO, Paola, Papa Benedetto XVI ed il compito urgente dell’educazione, Roma, 2011.

DAMELE, Daniele, Genitori, figli, media e non solo. Per un uso corretto degli strumenti di comunicazione, Bologna, 2008.

DAWSON, Christopher, La crisi dell’istruzione occidentale, Paolo Mazzeranghi (ur.), D’Ettoris Editori, 2003., talijansko izdanje 2011.

DELORS, Jacques, Učenje. Blago u nama. Izvješće UNESCO-va Međunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stoljeće, Zagreb, 1999.

282

DEMARCHI, Franco – ELLENA, Aldo – CATTARINUSS, Bernardo (ur.), Nuovo Dizionario di Sociologia, Milano, 1987.

DERROITTE, Henri, Iniziazione e rinnovamento catechetico. Criteri per una rifondazione della catechesi parrocchiale, u: Henri DERROITTE (ur.), Catechesi e iniziazione cristiana, Leumann (TO), 2006.

DORENZO, Ruggero, Chiesa e mezzi di comunicazione: un rapporto da approfondire, Puglia, 2009.

DRUCKER, Peter, The Age of Discontinuity. Guidelines to our Changing Society, New York, 1969.

ELKIND, David, Legami che stressano, Roma, 1999.

FABBRI, Paolo, Prefazione, u: Philippe BRETON, L’utopia della comunicazione. Il mito del „villaggio planetario”, Torino, 1996., 9.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, U službi zrelosti vjere i rasta osoba. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu, Zagreb, 2011.

FISICHELLA, Rino, Teološki govor, u: Aldo STARIĆ (ur.), Enciklopedijski teološki rječnik, Zagreb, 2009.

Fondazione Giovanni Agnelli, La valutazione della scuola, Roma-Bari, 2014.

FORMELLA, Zbigniew – RICCI, Alessandro (ur.), Il disagio adolescenziale. Tra aggressività, bullismo e cyberbullismo, Roma, 2010.

FOSSION, André, La catéchèse danas le champ de la communication. Ses enjeux pour l’inculturation de la foi, Paris, 1990.

FOSSION, André, La trasmissione della fede in una società secolarizzata, u: Note di pastorale giovanile, 2 (1991.), 21-30.

FRANJEVAČKI INSTITUT ZA KULTURU MIRA, Odgovornost za život, Zbornik radova, (uredili: Bože Vuleta i Ante Vučković), Split, 2000.

FUREDI, Frank, Wasted. Why education isn’t educating, London, 2009.

GALIMBERTI, Umberto, Psiche e tecne. L’uomo nell’età della tecnica, Milano, 1999.

GALIMBERTI, Umberto, L’ospite inquietante. Il nichilismo e i giovani, Milano, 2007.

GARDNER, Howard, Aprire le menti. La creatività e i dilemmi dell’educazione, Milano, 1991.

GARDNER, Howard –DAVIS, Katie, Generazione APP. La testa dei giovani e il nuovo mondo digitale, Milano, 2014.

GARELLI, Franco – PALMONARI, Augusto – SCIOLLA, Loredana, La socializzazione dei valori tra i giovani, Bologna, 2006.

283

GARMAZ, Jadranka, Nacionalni okvirni kurikulum: religiozna kompetencija u školskom vjeronauku, u: Valentina Blaženka MANDARIĆ – Ružica RAZUM (ur.), Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Zagreb, 2013., 307-332.

GARMAZ, Jadranka – SCHARER, Matthias, „Učenje” vjere. Kako osmisliti i voditi proces učenja vjere? Komunikativnoteološka koncepcija, Zagreb, 2014.

GASPERONI, Giancarlo, I processi formativi fra vecchie disuguaglianze e nuove transformazioni, u: C. BUZZI – A. CAVALLI – A. D. LILLO (ur.), Giovani di nuovo secolo. Quinto rapporto IARD sulla condizione giovanile in Italia, Bologna, 7396.

GAŠPAR, Nela, (Ne)razumljivost teološkog govora u suvremenom svijetu, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 629-646.

GATTI, Guido, Educazione morale, etica cristiana, Leumann (TO), 1985.

GENNARI, Mario, Educazione ambientale, u: José Manuel PRELLEZO (ur.), Dizionario di scienze dell’educazione, Torino, 344.

GENOVESE, Angelo, Etica e media nei documenti della Chiesa cattolica, Parma, 2005.

GENRE, Ermanno, Con quale autorità? Repensare la catechesi nella postmodernità, Torino, 2008.

GENRE, Ermanno – PAJER, Flavio, L’Unione europea e le sfide delle religioni. Verso una nuova presenza della religione nella scuola, Torino, 2005.

GEVAERT, Joseph, Ljudsko iskustvo i kateheza, Zagreb, 1980.

GEVAERT, Joseph, Figura e ruolo dell’insegnante di religione. Aspetti generali, u: Joseph GEVAERT – Roberto GIANNATELLI (ur.), Didattica dell’insegnamento della religione. Orientamenti generali, Torino, 1991.

GEVAERT, Joseph, Catechesi e cultura contemporanea, Leumann (TO), 1993.

GEVAERT, Joseph, Evangelizacija, prvi navještaj i kateheza, u: Kateheza, 26 (2004.) 4, 332-340.

GEVAERT, Joseph, Il dialogo difficile: problemi dell’uomo e catechesi, Torino, 2005.

GIDDENS, Anthony, La terza via, Milano, 1998.

GIULIANO, Luca, I padroni della menzogna. Il gioco delle identità e dei mondi virtuali, Roma, 1997.

GLASSER, William, Nastavnik u kvalitetnoj školi, Zagreb, 1999.

GOLUB, Ivan, Prijatelj Božji, Zagreb, 1990.

284

GRBAC, Josip, Sadašnji društveni razvitak u Hrvatskoj i etičke vrednote, u: Nediljko A. ANČIĆ – Nikola BIŽACA (ur.), Teologija i Crkva u procesima europskih integracija. Zbornik XIII. međunarodnog teološkog simpozija, Split, 2008., 97-119.

GRENFIELD, Patricia, Mente e media, Roma, 1985.

GUARDINI, Romano, Persona e libertà, Saggi di fondazione della teoria pedagogica, Brescia, 1987.

GUITTON, Jean, Arte nuova di pensare, Roma, 1983.

GUITTON, Jean, Il lavoro intellettuale, Roma, 1985.

HADŽISELIMOVIĆ, Dževdet – PLAVŠIĆ, Marlena – PREGRAD, Jasenka – RUSIJAN LJUŠTINA, Vesna (ur.), Psihologija, mediji, etika, Pula, 2009.

HAMELINK, Cees J., The Ethics of Cyberspace, London-Thousand Oaks-New Delhi, 2000.

HARGREAVES, Andy, The Elephant and the Flea, Hutchinson, 2001.

HÄRING, Bernhard, Il coraggio di una svolta nella Chiesa, Brescia, 1997.

HENTIG, Hartmut von, Humana škola. Škola mišljena na nov način, Zagreb, 1997.

HENTIG, Hartmut von, Što je obrazovanje?, Zagreb, 2008.

HILGER Georg – LEIMGRUBER Stephan – ZIEBERTZ, Hans-Georg, Vjeronaučna didaktika. Priručnik za studij, obrazovanje i posao, Zagreb, 2009.

HOBLAJ, Alojzije, Socijalna dimenzija kršćana u župnoj katehezi i u školskom vjeronauku, u: Stjepan BALOBAN (ur.), Kršćanin u javnom životu, Zagreb, 1999., 115-133.

HOBLAJ, Alojzije,Vrijednosno usmjereni odgoj u vrijednosno usmjerenoj školi, u: Milan POLIĆ (ur.), Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, Zagreb, 2006., 95122.

HOBLAJ, Alojzije – LONČARIĆ-JELAČIĆ, Nevenka – RAZUM, Ružica, Crkva i odgoj u Hrvatskoj. Istraživanje za europsku komparativnu studiju, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005.) 1, 289-313.

HONORÈ, Carl, Pod pritiskom. Spašavanje djece od kulture hiperroditeljstva, Zagreb, 2009.

HORROCKS, Christopher, Marshall McLuhan i virtualnost, Zagreb, 2001.

HRVATIĆ, Neven, Interkulturalna pedagogija: nove paradigma, u: Vlatko PREVIŠIĆ – Nikša Nikola ŠOLJAN - Neven HRVATIĆ (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Zagreb, 2007., 41-57.

HUBER, Carlo, E questo tutti chiamano a Dio, Roma, 1993.

285

HÜNERMANN, Peter, Ojačati sinodalne elemente u Crkvi, u: Crkva u svijetu, 34 (1999.) 4, 500-507.

JÄGGLE, Martin, Poučavanje kršćanske religije i drugi, u: Kateheza, 30 (2008.) 2, 117-128.

JOKIĆ, Boris, Science and Religion in Croatian Elementary Education: Pupils’ Attitudes and Perspectives, Zagreb, 2013.

KOŠIR, Manca – ZGRABLJIĆ, Nada – RANFL, Rajko, Život u medijima, Zagreb, 1999.

KUŠAR, Stjepan, Bog kršćanske objave, Zagreb, 2001.

KYRIACOU, Chris, Temeljna umijeća, Zagreb, 1992.

LANFRANCHI, Rachele, La relazione educativa – come rapporto interpersonale – può competere con la relazione online?, u: SCHOLÉ. Educare tra scuola e foramzioni sociale, XLIX Convegno di Scholé, Brescia, 2011.

LANIADO, Nessia – PIETRA, Gianfilippo, Naše dijete, videoigre, Internet i televizija. Što učiniti ako ga hipnotiziraju? (org. Videogiochi, Internet e Tv. Che cosa fare se ipnotizzano i nostri figli), Rijeka, 2005.

LASCH, Christopher, Il paradiso in terra. Il progresso e la sua critica, Milano, 1992.

LAZZARI, Marco – QUARANTINO, Marcella Jacono (ur.), Adolescenti tra piazze reali e piazze virtuali, Bergamo, 2010.

LEMISH, Dafna, I bambini e la Tv, Milano, 2007.

LEVY, Pierre, Il virtuale, Milano, 1997.

LIESSMANN, Kongar Paul, Teorija neobrazovanosti, Zagreb, 2008.

LLANO, Alejandro, La nuova sensibilità. Il positivo della società postmoderna, Milano, 1995.

LUCCHETTI BINGEMER, Maria Clara, Drugi vatikanski sabor i pojava laika, u: Concilium, 48 (2012.) 3, 105-120.

MAIER, Martin, Poticaji Drugoga vatikanskog koncila za Crkvu u Europi, u: Concilium, 48 (2012.) 3, 157-163.

MALEŠ, Dubravka – MILANOVIĆ, Mirjana – STRIČEVIĆ, Ivanka, Živjeti i učiti prava. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja, Zagreb, 2003.

MALIZIA, Guglielmo La Scuola per i giovani nell’Europa d’oggi, u: Carlo NANNI, Domanda religiosa e educazione ai valori nella nuova Europa, Roma, 1993., 139-146.

286

MALOVIĆ, Nenad, (Zlo)upotreba znanja, u: Valentina Blaženka MANDARIĆ – Ružica RAZUM (ur.), Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Zagreb, 2013., 269-283.

MAMBERTI, Dominique, La protezione del diritto di libertà religiosa nell’azione attuale della Santa Sede, u: IE, 20 (2008.), 63.

MANDARIĆ, Blaženka Valentina, Profil mladih danas, u: Kateheza, 21 (1999.) 1, 32-44.

MANDARIĆ, Valentina – RAZUM, Ružica, Pastoralno-katehetska praksa i saborska baština, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005.) 3, 817-853.

MANDARIĆ, Valentina Blaženka, Mladi integrirani i(li) marginalizirani, Zagreb, 2009.

MANDARIĆ, Valentina Blaženka, Novi mediji i rizično ponašanje djece i mladih, u: Bogoslovska smotra, 82 (2012.) 1, 131-149.

MANDARIĆ, Valentina Blaženka – HOBLAJ, Alojzije – RAZUM, Ružica, Vjeronauk – izazov Crkvi i školi. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, 2011.

MANGANOTTI, Renato – INCAMPO, Nicola, Insegnante di religione, Brescia, 2013.

MARDEŠIĆ, Željko, Rascjep u svetome, Zagreb, 2007.

MARITAIN, Jacques, L’educazione al bivio, Brescia, 1976.

MARTINI, Carlo Maria, Vivere i valori del Vangelo, Torino, 1996.

MATTA, Emad Samir, L’interazione educativa e il clima positivo nel gruppo classe, Roma, 2014.

MATULIĆ, Tonči, Prevladavanje sukoba između znanja i odgoja, u: Milan POLIĆ (ur.), Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, Zagreb, 2006., 197-231.

MATULIĆ, Tonči, Izazovi govora o vrijednosti u odgojno-obrazovnom sustavu, u: Lađa, 3 (2008.), 3, 2-17.

MATULIĆ, Tonči, Metamorfoze kulture. Teološko prepoznavanje znakova vremenâ u ozračju znanstveno-tehničke kulture, Zagreb, 2008.

MATULIĆ, Tonči, Zloupotreba znanja: teološka analiza, u: Valentina Blaženka MANDARIĆ – Ružica RAZUM (ur.), Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Zagreb, 2013., 285-306.

MENDUNI, Enrico, Educare alla multimedialità La scuola di fronte alla televisione e ai media, Giunti, 2000.

287

METTE, Norbert, Gaudium et spes – Pastoralna konstitucija pastoralnoga koncila, u: EUROPSKO DRUŠTVO ZA KATOLIČKU TEOLOGIJU – HRVATSKA SEKCIJA, Svijetu ususret. Hrvatska katolička teologija i teološki dijalog u Europi. Zbornik radova (prir. Nediljko A. Ančić – Tonči Matulić), Split, 2007., 39-54.

MICHELONE, Guido, Musica e mondo giovanile, Vivere con i media, Torino, 2000.

MIGLES, Silvija, Ekologija i socijalni nauk Crkve, u: Lađa, 8 (2013.) 2, 11-33.

MIJATOVIĆ, Antun, Obrazovna revolucija i promjene hrvatskog školstva, Zagreb, 2002.

MILARDOVIĆ, Anđelko, Druga moderna, Zagreb, 2012.

MILIŠA, Zlatko – TOLIĆ, Mirela – VERTOVŠEK, Nenad, Mediji i mladi Prevencija ovisnosti o medijskim manipulacijama, Zagreb, 2009.

MILIŠA, Zlatko – TOLIĆ, Mirela – VERTOVŠEK, Nenad, Mladi – odgoj za medije. Priručnik za stjecanje medijskih kompetencija, Zagreb, 2010.

MOJSINOVIĆ, Tihana, Zaštita okoliša i održivi razvoj, u: Lađa, 8 (2013.), 2, 3441.

MORANDINI, Simone, Teologija i ekologija, Zagreb, 2013.

MORIN, Edgar, Introduzione al pensiero complesso. Gli strumenti per affrontare la sfida della complessità, Milano, 1993.

MORIN, Edgar, Odgoj za budućnost. Sedam temeljnih spoznaja u odgoju za budućnost, Zagreb, 2002.

MORIN, Edgar, Izgubljena paradigma: ljudska priroda, Zagreb, 2005.

MORIN, Edgar, La via. Per l’avvenire dell’umanità, Milano, 2011.

MORIN, Edgar, Educare gli educatori. Una riforma del pensiero per la Democrazia cognitiva, Roma, 2014.

MUCCHIELLI, Roger, Come condure le riunioni: teoria e pratica, Leumann (TO), 1987.

MYERSON, George, Heidegger, Habermas i mobitel, Zagreb, 2001.

NANNI, Carlo (ur.), Domanda religiosa e educazione ai valori nella nuova Europa, Roma, 1993.

NANNI, Carlo, Globalizzazione e educazione, u: Orientamenti pedagogici, 49 (2002.)

294, 991-1003.

NANNI, Carlo, Educazione e auto-educazione, u: Ignazio SANNA (ur.), Educare nella postmodernità, Roma, 2013.

NASARRE, Eugenio, Koliko i kakve religije treba multikulturno društvo?

Političko gledište, u: Kateheza, 22 (2000.) 2, 125-133.

288

NATOLI, Salvatore, Dio e il divino. Confronto con il cristianesimo, Brescia, 1999.

NEGRI, Luigi, L’uomo e la cultura. Fede e cultura nel magistero di Giovanni Paolo II. Antologia dai discorsi di Giovanni Paolo II, Bologna, 1983.

ORLANDO, Vito, Catechesi e diaconia della cultura. Significato, portata, attualità di un rapporto e di un servizio, u: Catechesi, 58 (1989.) 1, 4-12.

PAJER, Flavio, Confessioni, laicità e dialogo u: Regno-attualità, n. 10, 15. 5. 2004.

PAJER, Flavio, Religije i odgoj za dijalog i za mir, u: Lađa, 2 (2007.) 2, 10-25.

PAVLOVIĆ, Ante, Putovima vjerskoga odgoja. Obitelj, škola, župna zajednica, Mostar, 2005.

PAVLOVIĆ, Ante, Govor o Bogu u svjetlu religioznoga odgoja i kateheze, u: Nediljko A. ANČIĆ – Nikola BIŽACA (ur.), Govor o Bogu jučer i danas. Zbornik radova teološkog simpozija, Split, 2005., 252-278.

PAŽIN, Ivica, Početak tisućljeća – kraj odgoja?, u: Dijete i društvo, 8 (2006.) 2, 491504.

PAŽIN, Ivica, Vjeronauk u školi. Izabrane teme, Đakovo, 2010.

PEJIĆ, Marinko, Sveti Franjo Asiški i ekologija, u: Lađa, 8 (2013.) 2, 2-10.

PELLEREY, Michael, L’agire educativo. La pratica pedagogica tra modernità e postmodernità, Roma, 1998.

PEROTTI, Antonio, Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje, Zagreb, 1995.

PESCI, Furio, Maestri e ideee della pedagogia moderna, Milano, 2010.

PETTER, Guido, La preparazione psichologica degli insegnanti, Firenze, 1992.

PETTER, Guido, Il mestiere di insegnante, Firenze, 2006.

PIRŠL, Elvis, Interkulturalna osjetljivost kao dio pedagoške kompetencije, u: Vlatko PREVIŠIĆ – Nikola N. ŠOLJAN – Neven HRVATIĆ (ur.), Pedagogija.

Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Zagreb, 2007., 275-291.

POUPARD, Paul, Cristianesimo e cultura in Europa. Memoria, coscienza, progetto, u: Vita e Pensiero, 75 (1992.) 4, 249-260.

POZAIĆ, Valentin, Teološka promišljanja u ekologiji, u: Glas Koncila, 25 (1565.), 20. 6. 2004.

PRANJIĆ, Marko, Multireligiozni vjerski odgoj u funkciji integralnog odgoja ljudske osobnosti, u: Milan MATIJEVIĆ – Marko PRANJIĆ – Vlatko PREVIŠIĆ (prir.), Pluralizam u odgoju i školstvu, Zagreb, 1994.

PRANJIĆ, Marko, Pedagogija, Zagreb, 2001.

289

PREVIŠIĆ, Vlatko (ur.), Kurikulum: teorije – metodologija – sadržaj – struktura, Zagreb, 2007.

PULJIĆ, Željko, Kultura u misli Ivana Pavla II., u: Bogoslovska smotra, 55 (1985.)

3-4, 404-4018.

QUINZIO, Sergio, Religione e futuro, Milano, 2001.

RAI, Bambini e TV, Indagini qualitative, Marisa VALENTINI (ur.) maggio 1989.

RAKIĆ, Vini, Vrijednosti u obrazovanju, u: Lađa, 3 (2008.) 3, 28-35.

RATZINGER, Joseph, Europa. Njezini sadašnji i budući temelji, Split, 2005.

RATZINGER, Joseph, O relativizmu i vrjednotama, Split, 2009.

RAVAGLIOLI, Fabrizio, Le due culture rispetto alla modernità, u: AA. VV., Il docente di fronte ai saperi irrinunciabile, Roma, 1998.

RAZUM, Ružica, Mogućnost djelovanja teologa laika u Crkvi i u društvu, u: VIJEĆE ZA LAIKE HBK, Mogućnost organiziranog djelovanja vjernika laika u Hrvatskoj. Simpozij hrvatskih vjernika laika, Osijek, 5.-6. listopada 2001. (uredio: Đuro Hranić), Zagreb, 2002., 177-201.

RAZUM, Ružica, Odgojno djelovanje suvremene škole: izazovi i mogućnosti za religiozni odgoj, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007.) 4, 857-880.

RAZUM, Ružica, Nacionalni kurikulum i vrijednosti, u: Lađa, 3 (2008.) 3, 104112.

RAZUM, Ružica, Vjeronauk između tradicije i znakova vremena. Suvremeni izazovi za religijskopedagošku i katehetsku teoriju i praksu, Zagreb, 2008.

RAZUM, Ružica, Vjeronauk – bogatstvo za Hrvatsku i Europu, u: Ružica RAZUM (ur.), Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija, Zagreb, 2011., 249-277.

RAZUM, Ružica Kriza autoriteta, u: Lađa, 6 (2011.) 1, 28-37.

RAZUM, Ružica – MANDARIĆ, Blaženka Valentina, Odgojno-obrazovno djelovanje i vrijednosti, u: Valentina Blaženka MANDARIĆ – Ružica RAZUM (ur.), Identitet kao odgojno-obrazovna vrjednota. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Zagreb, 2011., 27-53.

RAZUM, Ružica, Prema novome govoru vjere u katehezi, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 647-674.

REBIĆ, Adalbert, Perspektive hrvatske teološke misli, u: Bogoslovska smotra, 70 (2001.) 3-4, 703-723.

REBOUL, Oliver, I valori dell’educazione, Milano, 1995.

290

RECCALCATI, Massimo, L’ora di lezione. Per un’erotica dell’insegnamento, Torino, 2014.

REGNI, Raniero, Geopedagogia. L’educazione tra globalizzazione, tecnologia e consumo, Roma, 2002.

RIVOLTELLA, Pier Cesare, Screen Generation. Gli adolescenti e le prospettive dell’educazione nell’età dei media digitali, Vita e Pensiero, 2006.

SAHLBERG, Pasi, Finnish Lessons. Što svijet može naučiti iz obrazovne promjene u Finskoj, Zagreb, 2012.

SALVINI, Gian Paolo, Prospettive educative nella Caritas in Veritate, u: SCHOLÉ, Educare tra scuola e formazioni sociale, XLIX Convegno di Scholé, Brescia, 2011.

SAVAGNONE, Giuseppe, Il contesto culturale e la sua ambivalenza, u: ISTITUTO DI TEOLOGIA PASTORALE, Facoltà di Teologia Università Pontificia Salesiana – Roma, Pastorale giovanile. Sfide, prospettive ed esperienze, Torino, 2003.

SHAW, Robert – WOOD, Stephanie, Epidemija popustljivog odgoja. Zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična... te kako im pomoći, Zagreb, 2009.

SPAJIĆ-VRKAŠ, Vedrana, Europske integracije i obrazovanje za demokratsko građanstvo u cjeloživotnoj perspektivi, u: Vlatko PREVIŠIĆ – Nikša Nikola ŠOLJAN – Neven HRVATIĆ (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Zagreb, 2007., 380-394.

SPARTI, Davide, Identità e coscienza, Bologna, 2000.

STOLL, Cliffort, High Tech Heretic: Way Computers and Other Reflections by a Computer Contrarian, Hardcover, 1999.

STOLL, Louise – FINK, Dean, Mijenjajmo naše škole, Kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola, Zagreb, 2000.

SUPIČIĆ, Ivan, Kršćanin i kultura u Hrvatskoj, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000.)

3-4, 617-634.

SZENTMÁRTONI, Mihály, Svijet mladih. Psihološke studije, Zagreb, 1988. ŠABIĆ, Ana Gabriela, Prema novom govoru vjere, u: Bogoslovska smotra, 70 (1999.)

4., 535-562. ŠARČEVIĆ, Ivan, Kršćanski govor između šutnje i reklame (1), u: Bosna franciscana 8 (1997.), 1-15. ŠARČEVIĆ, Ivan, Kršćanski govor između šutnje i reklame (2), u: Bosna franciscana, 9 (1998.), 3-21. ŠARČEVIĆ, Ivan, Aspekti kršćanskog govora (4), u: Bosna franciscana, 12 (2000.), 15-27.

291

ŠARIĆ, Anto, Teologija i kršćanski život, u: Crkva u svijetu, 37 (2002.) 1, 38-51. ŠTIMAC, Neven, Kršćani i politika u Hrvatskoj danas, u: Stjepan BALOBAN (ur.), Kršćani u javnom životu, Zagreb, 1999., 19-30.

TOMASI, Andrea – CATUREGLI, Dario, Tutti in rete. Internet e computer nella pastorale giovanile e nella catechesi parrocchiale, Roma, 2002.

TRENTI, Zelindo, La religione come disciplina scolastica. La scelta ermeneutica, Leumann (TO), 1990.

TRENTI, Zelindo, Tradizione educativa ed inculturazione della fede, u: Orientamenti pedagogici, 42 (1995.) 5, 1013-1031.

TRENTI, Zelindo, Il linguaggio nell’educazione raligiosa. La parola alla fede, Leumann (TO), 2008.

TUCCIARELLI, Massimo Coaching e sviluppo delle soft skills, Milano, 2014.

TUFFANELLI, Luigi – IANES, Dario, La gestione della classe, Erickson, 2011.

UNESCO-vo Svjetsko izvješće Prema društvu znanja, Zagreb, 2007.

UZELAC, Milan, Obrazovanje usmjereno karijeri i obrazovanje usmjereno osobi, u: Milan MATIJEVIĆ – Marko PRANJIĆ – Vlatko PREVIŠIĆ (ur.), Pluralizam u odgoju i školstvu, Zagreb, 1994., 54-60.

VALKENBURG, Patti M., Television and the child’s developing imagination, in: Dorothy G. SINGER – Jerome L. SINGER (ur.), Handbook of Children and the Media, London, 2001., 121-134.

VALKOVIĆ, Jerko, Crkva i svijet medija. Mogućnosti susreta i različitosti perspektiva, Zagreb, 2013.

VALKOVIĆ, Marijan, Društveni nauk Crkve: narav, aktualnost i problematika, u: Bogoslovska smotra, 62 (1992.) 1-2, 8-22.

VALLARIO, Luca, Naufraghi nella rete. Adolescenti e abusi mediatici, Milano, 2008.

VAN EVRA, Judith, Television and Child Divelopment, Mahwah, 2004.

VARGAS LLOSA, Mario, La civilità dello spettacolo, Torino, 2012.

VERHACK, Etienne, Kako evangelizirati obrazovanjem u kontekstu gospodarske konkurencije, u: Anto STOJIĆ (ur.), Katolička škola pred izazovima društvenih promjena, Rijeka, 2003.

VICAN, Dijana, Društveno-kulturne i odgojno-obrazovne vrijednosti suvremenog kurikuluma, u: Lađa, 3 (2008.) 3, 18-27.

VITZ, Paul, Psihologia e culto di se. Studio critico, Bologna, 1987.

VUČKOVIĆ, Ante, Uvod, u: Božo VULETA (prir.), Taj divni Božji svijet. Vjernik i ekologija, Frankfurt, 1990., 8-9.

292

VUKASOVIĆ, Ante, Odgovor za etičke vrijednosti u obitelji i školi, u: Obnovljeni život, 46 (1991.) 1, 49-58.

VUKASOVIĆ, Ante, Teleologijsko i aksiologijsko utemeljenje odgoja, u: Vlatko PREVIŠIĆ – Nikša Nikola ŠOLJAN – Neven HRVATIĆ (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja Zagreb, 2007., 499-510.

VULETA, Božo (prir.), Taj divni Božji svijet. Vjernik i ekologija, Frankfurt, 1990.

ZANACCHI, Adriano, La sfida dei mass media, Milano, 1990.

ZANACCHI, Adriano, Convivere con la pubblicità, Torino, 1998.

ZANI, Vincenzo, Formare il cittadino europeo: educazione integrale e timori di integralismo, u: Religione Scuola Città, 10 (2006.) 1, 33-40.

ZEMBYLAS, Michalinos, Emotional ecology: the intersection of emotional knowledge and pedagogical content knowledge in teaching, u: Teaching and teacher Education, vol. 23, 2007., 355-367.

ZOVKIĆ, Mato, Kršćanska prošnja za kruh naš i zalaganje religija za okoliš, u: FRANJEVAČKI INSTITUT ZA KULTURU MIRA, Odgovornost za život, Zbornik radova, (uredili: Bože Vuleta i Ante Vučković), Split, 2000., 179-198.

WAGGONER, Zach, My Avatar, My Self. Identity in Video Role-playing Games, Jefferson- North Carolina-London, 2009.

WOLF, Mauro, Gli effetti sociali dei media, Milano, 1992.

Mrežni izvori http://www.chiesacattolica.it http://www.entereurope.hr/news.aspx?newsID. http://europa/eu/int/; www.eurydice,int. http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/projekti-i-inicijativeinstituta/sto-ce-clanstvo-u-eu-donijeti-obrazovnom-sustavu-rh/ www.mzos.hr http://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja www.vatican.org Commissione Europea, Insegnare e apprendere Verso la società della conoscienza, na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:1995: 0590:FIN:IT:PDF

293

ALBERICH, Emilio, L’educazione religiosa in un contesto di pluralismo culturale e religiose, na: http://www.elledici.org/catechesi/studi/studi.php CASTEGNARO, Alessandro La prassi pastorale dell’iniziazione cristiana nell’attuale contesto culturale. Situazioni, problemi, opportunità, na: www.chiesacattollica.it/pls/cci_nex/bd_edit_dok.edit_documento ESPOSITO, Constatino, Il dramma del soggetto moderno, u: I Quaderni della sussidiarietà, na: http://www.sussidiarieta.net/files/allegatiquaderni/QS6.pdf FAURE, Edgar – HERRERA, Felipe – KADDOURA, Abdul-Razzak, Learning to be. The world of education today and tomorrow, UNESCO, 1972., na: http:// unesdoc.unesco.org/images/0000/000018/001801e.pdf GATTI, Vittoria, Dire Dio: tra insignificanza e sovrabbondanza di senso, na: SAGGI, http://www.areasoft.it/CINEMA/9811/artb1198.htm Knowledge Management in the Learning Society, na: http://ocw.metu.edu.tr/file. php/118/Week11/oecd1.pdf KRIŠTOF, Marko – PISK, Krunoslav – RADEKA, Igor, Istraživanje o primjeni bolonjskog procesa na hrvatskim sveučilištima, na: http://www.nsz.hr/novosti-i-obavijesti/vijesti_iz_znanosti_i_obrazovanja/istrazivanje-o-primjeni-bolonjskogprocesa-na-hrvatskim-sveucilistima/ Marcel Gauchet i Philippe Meirieu (intervju), Contro l’ideologia della competenza, u: Religione-Scuola-Città. Rivista on line per la scuola della Diocesi di Roma, 3/2011, 18-19, na: http://www.vicariatusurbis.org/scuola/rsc/rsc3-2011.pdf OSEWSKA, Elzbieta, To educate in a diversified Europe, na: www.lumenonline.net PAJER, Flavio, Quale istruzione religiosa nelle scuole dell’Europa multireligiosa?, na: http://rivista.ssef.it/site-php?page=20041220083446200&editi on=2010-02-01 PONTIFICIO CONSIGLIO DELLE COMINICAZIONI SOCIALI, Pornografia e violenza nei mezzi di comunicazione: una risposta pastorale, na: http://www. vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/pccs/documents/rc_pc_pccs_ doc_07051989_pornography_it.html Poruka hrvatskih biskupa - župna kateheza u službi župne zajednice, na: http://www.nku. hbk.hr/dokumenti/poruke-hrvatskih-biskupa/69-zupnakatehezausluzbi POSTMAN, Neil, Tehnopoly. The Surrender of Culture to Tehnology, 1993., na: http:// mafhom.files.wordpress.com/2013/06/technopoly-neil-postman.pdf POSTMAN, Neil, The end of Education, 1996, na: http://brilliant-learning.com/ wp-content/uploads/downloads/2013/04/Neil-Postman-The-End-of-Education.pdf

294

Povelja Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava, na: http:// www.azoo.hr/images/razno/povelja.pdf PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA, Istraživanje: Rodni aspekt u udžbenicima vjeronauka za osnovne i srednje škole, Zagreb, 2012., na: http://www.prs.hr/attachments/article/633/VJERONAUK%20istra%C5%BEivanje%20-%20Rodni%20aspekt%20u%20 ud%C5%BEbenicima.pdf QVORTRUP, Lars, The Concept of „Knowledge” in the Knowledge Society and Religion as 4th Order Knowledge, na: http://www.unizar.es/sociocybernetics/congresos/ DURBAN/papers/qvortrup.pdf SIGALINI, Domenico, Educatori e giovani, un rapporto nuovo, u: Note di pastorale giovanile, 2000./ br. 3, na: www.cnos.org/cspg/NPG2000/00-03-39.html Strategija obrazovanja, znanosti i tehonologije (radni materijal), na: http://www.vlada. hr/hr/preuzimanja/strategije/strategija_obrazovanja_znanosti_i_tehnologije_radni_materijal_rujan_2013, 4.

TANZELLA-NITTI, Giuseppe, Pensiero scientifico e religiosità nell’insegnamento scolastico: per un progetto educativo aperto all’unità del sapere u: Coscienza religiosa e cultura moderna: percorsi della ragione e dell’istruzione, u: I Quaderni della sussidiarietà, na: http://www.sussidiarieta.net/files/allegatiquaderni/QS6.pdf ZANI, Vincenzo A., Le sfide e i nodi cruciali per l’educazione cattolica, oggi, na: http://www. fidae.it/AreaLibera/AreeTematiche/Progetto%20educativo/V.%20Zani,%20 Le%20sfide%20e%20i%20nodi%20cruciali%20dell%27educazione%20oggi. pdf Youth and media in Europa, na: www.glocalyouth. net/ita/rep_europa.htm White Paper on Intercultural Dialoque. „Living Together As Equals in Dignity”, Strasbourg, 7 May 2008, na: http://www.coe.int/t/dg4/intercultural/source/ white%20paper_final_revised_en.pdf

295

izv. prof. dr. sc. Ante Pavlović

prof. dr. sc. Tonči Matulić

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

Knjiga na stručan, produbljen i uspješan način u središte promišljanja stavlja suvremenu iznimno važnu temu, temu odgoja i potom vjerskoga odgoja.

Kritičko-analitički se promatraju mnoge kulturne, socijalne, ideološke, svjetonazorske, vrijednosne i druge poteškoće i izazovi u društvu, obitelji i školi, koje ozbiljno dovode u krizu sam odgoj i odgojno djelovanje. Unatoč tome, pokazuje se da samo autentičan odgoj, kao i vrijednosno odgojno djelovanje u školi, mogu na svrhovit način voditi cjelovitoj izgradnji ljudske osobe i uspješna društva. Premda nijedan čimbenik, i niti jedno mjesto nije izuzeto od te važne djelatnosti, autorice školskom vjeronauku daju osobitu važnost i ulogu u promicanju temeljnih odgojnih ciljeva škole, pa tako i promicanju autentična i cjelovita odgoja učenika, osobito u vidu religioznoga odgoja i odgoja za vrjednote.

vaka knjiga je i poput djeteta svoga vremena. Dijete ne može ne biti preslika duhovne situacije vremena u koju je uronjeno rođenjem, odrastanjem i sazrijevanjem. Duhovnu situaciju suvremenoga vremena određuje i definira duboka i sveprisutna kriza. Ova knjiga nas temeljito i dosljedno suočava s krizom odgoja i obrazovanja, dakle s krizom koja iznutra nagriza i rastače odgojno-obrazovnu djelatnost. Posebno s krizom odgojno-obrazovnog djelovanja suvremene škole, ali ne samo nje. Odgovor na izazove odgojno-obrazovne krize autorice pronalaze u bitnim antropološkim datostima odgojno-obrazovne djelatnosti. Te su datosti u školskome vjeronauku samorazumljive, štoviše, one su temeljne vrijednosti koje figuriraju kao građevno tkivo odgojno-obrazovnog poslanja školskoga vjeronauka u odnosu na školu.

Budući da glavni cilj odgojno-obrazovnog djelovanja škole treba biti i ostati odgoj i izobrazba cjelovite ljudske osobe, autorice onda u knjizi ne lamentiraju samo zbog krize, nego na vidjelo iznose svijetle i pozitivne te tamne i zbunjujuće strane reformskih odgojno-obrazovnih nastojanja hrvatskih i europskih institucija u odnosu na taj glavni cilj. Škola koja ozbiljno radi na ostvarivanju toga cilja neizostavno računa i s doprinosima školskoga vjeronauka. To nije samo put izlaska iz krize odgojno-obrazovne djelatnosti, nego i željeno partnersko i dijaloško ozračje koje stvara jasna pedagoško-didaktička očekivanja od školskog vjeronauka radi ostvarivanja glavnoga odgojno-obrazovnog cilja škole. Stoga je gubitak dragocjenog vremena stalno vraćanje na jedino očekivanje od školskog vjeronauka da napusti školu. Škola koja u središtu svoga odgojno-obrazovnog djelovanja ljubomorno njeguje i promiče cjelovitu dobrobit djece i mladih neće samo računati, nego će i mnogo toga zahtijevati od školskoga vjeronauka. Autorice nas upoznaju s tim potencijalima i mogućnostima koje su doista velike i otvorene. Pozivaju također da zasučemo rukave i bacimo se na posao obnove onoga što je kriza odgojnoobrazovne djelatnosti već rastočila, a i dalje rastače.

Važnost odgoja u današnjem svijetu

S

Ako nas danas plaši nesklad između znanstveno-tehničkog napretka i humanizma, ako se zgražamo nad sve većom podvojenošću između tehničko-prirodoznanstvenih i društvenohumanističkih znanosti, onda je to jamačno zato što naša kultura zaboravlja njegovati i usavršavati najvažnije pitanje, najveću vrijednost – čovjeka.

Tko njega pogrešno shvaća, taj u svemu drugom griješi. A kada jednom nestane smisao za sveto značenje života i čovjeka, nasilje i smrt poprimaju izgled nečeg banalnog, baš kao što je banalno svaki dan živjeti besmisao. Čovjek jedino otkrićem Svetoga utemeljuje svoje postojanje, nadilazi svoju konačnost, jamči svojoj kratkoj zemaljskoj putanji smisao i otvara sebi prolaz prema vječnoj budućnosti.

Blaženka Valentina Mandarić – Ružica Razum

Važnost odgoja u današnjem svijetu Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole

ISBN 978-953-241-451-6

www.glas-koncila.hr

120 kuna

Ova studija promišlja važnost cjelovitog odgoja koji je usmjeren promicanju razvitka ljudske osobe uzimajući u obzir mnogostruke dimenzije čovjekova života. Ona nije samo poziv odraslima na odgovornije suočavanje s pitanjem odgoja novih naraštaja nego je s pravom možemo nazvati i defensor hominis (branitelj čovjeka). Ističući važnost i doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole, studija ukazuje na potrebu da način njegovog ostvarivanja bude prilagođen zahtjevima našeg vremena kako bi današnjem čovjeku pomogao da ostane otvoren za nedokučivo te da odatle ispravno mogne djelovati na području dokučivoga.

U dobu kad se napušta ne samo religiozno/teološka nego i humanistička misao, kad se dovodi u pitanje sama mogućnost otkrivanja univerzalne istine o čovjeku, kada se odrasli odriču odgoja za temeljne općeljudske vrijednosti, ova studija je ujedno svima nama poticaj i izazov na sustavno, ozbiljno i odgovorno djelovanje u odnosu na djecu i mlade. izv. prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu