Vatrene ptice | Odabrane priče iz Makove škrinje

4

vatrene_2.p65

4

8.7.2010, 10:32

VATRENE PTICE Odabrane priče iz Makove škrinje

1

vatrene_2.p65

1

8.7.2010, 10:32

VATRENE PTICE Odabrane priče iz Makove škrinje Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328 www.glas-koncila.hr; e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Mali koncil – MAK, uredništvo: 01/4874 310 www.glas-koncila.hr/mak; e-pošta: mak@glas-koncila.hr Za izdavača: Nedjeljko Pintarić, urednik Biblioteka: Mala Makova knjižnica, knjiga 2.

Priredila: Sonja Tomić Lektura: Sonja Tomić Korektura: Josip Sinjeri Oblikovanje naslovnice: Tomislav Kučko Grafička priprema: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u srpnju 2010.

Prvo izdanje tiskano u lipnju 2007.

ISBN: 978-953-241-228-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 739686.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

2

vatrene_2.p65

2

8.7.2010, 10:32

Odabrane priče iz Makove škrinje Mali koncil - MAK 1966. – 2009.

Drugo prošireno izdanje

Glas Koncila 2010.

3

vatrene_2.p65

3

8.7.2010, 10:32

4

vatrene_2.p65

4

8.7.2010, 10:32

SADRŽAJ PREDGOVOR PRVOM IZDANJU (Sonja Tomić)............................ 9 PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU (Sonja Tomić) ...................... 14 PRIČE: 1. SLIJEPI VIDJELAC S KYUSHUA (japanska narodna) ........ 17 2. SEBIČNI DIV (Oscar Wilde) ....................................................... 20 3. GDJE JE LJUBAV, ONDJE JE BOG (Lav N. Tolstoj) ............ 25 4. VUKOVI (Selma Lagerlöf) ........................................................... 31 5. BALADA O MEDVJEDU (Marija Barbarić-Fanuko) .............. 34 6. ANICA POBJEDNICA (Jagoda Truhelka) ................................ 37 7. TAKVA JE BILA NATALIJA (Lav N. Tolstoj) ......................... 40 8. RAJSKA VRATA (stara legenda) ................................................ 43 9. ZUJAK OBIČNI NA KRALJEVU KONJU (Hans Christian Andersen) ........................................................... 46 10. MAGARČIĆ STOLARA JOSIPA ................................................. 50 11. PASTIR (Marija Barbarić-Fanuko) ............................................. 54 12. MOJ PRVI RIBOLOV (Marija Misevicius) ................................ 59 13. SUMNJA (Zdenko Pavić) .............................................................. 62 14. SNOVI BOŽIĆNE NOĆI (Charles Dickens) .............................. 65 15. POKAJNIK (Lav N. Tolstoj) ......................................................... 67 16. NA BADNJU VEČER (Maksim Gorki) ....................................... 70 17. KRALJEVIĆ ZVJEZDAN (Tino Rigoni) .................................... 73 18. RIBE ILI – ČOVJEK (Josef Reding) ........................................... 77 19. TKO JE POBJEDNIK? (Fernando Revilla) ............................... 81 20. CRVENKAPICA (Marija Barbarić-Fanuko) .............................. 84 21. GNIJEZDO POD SUNCEM (Marija Barbarić-Fanuko) .......... 87 22. ISUS SE ZABUNIO (Miško) ........................................................ 90 23. NAJTIŠI SNIJEG (Marija Barbarić-Fanuko) ............................ 93 24. AKVARIJ (Marija Barbarić-Fanuko) .......................................... 96 25. STARA I NOVA GODINA (Mara Švel-Gamiršek) .................... 99 26. ŠTAP (K. H. Waggerl) .................................................................... 105 27. MALA VATRENA PTICA (indijanska narodna) ....................... 107 28. POKAŽI MI BOGA (Lav N. Tolstoj) ........................................... 110 29. UZMITE, JEDITE... (H. A. Mertens) ........................................... 112 30. O MAJI, FLEKICI I TEBI (Stjepan Lice) .................................. 115 31. MLIJEKO BOŽJE (iz židovske tradicije) .................................. 117

5

vatrene_2.p65

5

8.7.2010, 10:32

32. OSMI MAGARAC ........................................................................... 119 33. TRAVKA I MRAV (Stjepan Lice) ................................................ 121 34. LUKAVAC KIČIGO (japanska narodna) ................................... 123 35. DAVOR I VRAPČIĆ (Stjepan Lice) ............................................. 125 36. TRI SINA (Lav N. Tolstoj) ............................................................ 128 37. IMA JOŠ ANĐELA ČUVARA (Willi Wagner) ............................ 129 38. LIJEPA (Luciana Martini) ............................................................ 131 39. HODOČASNIK PLAVIH OČIJU (Luciana Martini) ................ 134 40. IGLA, BISER I ZLATNA KUGLICA (kineska narodna) ........ 137 41. LICE DJETETA .............................................................................. 139 42. VRAPČIĆ U CIPELI (Tèrèsah) .................................................... 142 43. BOŽIĆNO DRVCE (Fjodor M. Dostojevski) ............................. 144 44. STRAŽA ZA SMRT (Alphonse Daudet) ..................................... 146 45. BLAGO MUDROSTI (Luciana Martini)..................................... 148 46. NA PLANINI (Luciana Martini) .................................................. 150 47. RAZBIJENO STAKLO (Rossana Guarnieri) ............................ 154 48. TAJNA NESTALE SLIKE (Andrija Žic) .................................... 159 49. POGAČA .......................................................................................... 162 50. NEOBIČAN BOŽIĆ GOSPODINA TEODORA (Luciana Martini) ............................................................................ 166 51. SIROMAH ....................................................................................... 170 52. KRALJ SA ŠEŠIROM (Luciana Martini) ................................... 173 53. U KUTIJI ZA HLADNJAK (Michele d'Angelo) ........................ 175 54. USKRSNA SVIJEĆA (prema L. N. Tolstoju)............................. 178 55. MAJKA CHANG (kineska narodna) ........................................... 181 56. PAVLOVO STABLO (M. G.) ......................................................... 184 57. UPOZNAJMO SE (M. C. M.) ........................................................ 188 58. ZNAK (R. R.) ................................................................................... 191 59. BOBICE I ZRNCA ......................................................................... 194 60. KRALJ U POTRAZI ZA MIROM (S. S.) .................................... 196 61. DOĐI, SESTRO FRANCISKA (G. L.) ......................................... 199 62. SAKUPLJAČ PRNJA (N.) ............................................................. 202 63. JEDNA JE ZVIJEZDA PALA S NEBA (N.) ............................... 204 64. POSTOLAREVA KRUNA (autor nepoznat) .............................. 207 65. PROSJAK – GOST ......................................................................... 209 66. DJECA I KRUH (M. K. Ta) ........................................................... 212 67. KAD BUDE VELIK I ČVRST KAO ČELIK (Stjepan Džalto) .. 214 68. PRVI KORAK (U. L.) ..................................................................... 216 69. KAKO SMO MI DARIVALI SVETOGA NIKOLU (F. B.) ........ 218 70. VALENTINOVO (A. M.) ................................................................ 221

6

vatrene_2.p65

6

8.7.2010, 10:32

71. U GOSTIONICI "MRKI MEDVJED" (M. K.) ............................. 223 72. DOBRO DJELO (R. H.) ................................................................. 225 73. ANĐEO ČUVAR (T. P.) .................................................................. 227 74. MORAŠ TRČATI ............................................................................ 229 75. DJEVOJČICA BRIGITA I KRALJEV VUK (J. R.) ................... 231 76. SUMORAN DAN (M. A.) ............................................................... 233 77. ROĐENDAN U NEDJELJU (H. L.) ............................................. 236 78. ZAČARANI RUBALJ (Nikolaj Ljeskov) .................................... 238 79. BOŽIĆNA ZVIJEZDA (meksička narodna) .............................. 240 80. MJESTANCE IMENOM SREĆA (V. F.) ..................................... 241 81. TAJANSTVENA KUĆA (V. K.) ..................................................... 243 82. ZAČARANA ZDJELICA (francuska legenda) ........................... 247 83. TRI PITANJA (prema L. N. Tolstoju) ......................................... 249 84. PRIJATELJSTVO S IVANOM (I. G.) .......................................... 253 85. BOŽIĆNA RADOST (G. R.) .......................................................... 255 86. ELEUTERIJEV NAPUTAK (M. A.) ............................................. 257 87. CRVENI BRODIĆ (M. A.) ............................................................. 260 88. VAMPIR (E. V.) ............................................................................... 262 89. KOŠARICA PUNA NAPASTI (Angelo Roncalli) ...................... 265 90. UKRADENO BOŽIĆNO DRVCE (B. R.) .................................... 268 91. ČETVERO BRAĆE (C. K.) ............................................................ 271 92. TKO ĆE U NEBO? (Sonja Tomić) ............................................... 273 93. ISTINITA RUŽA (indijska priča) ................................................ 275 94. VIJAK (Sonja Tomić) ..................................................................... 277 95. MRVIĆ NA DAR (Sonja Tomić) ................................................... 282 96. KAKO JE NASTAO LEPTIR (Stjepan Tomić) .......................... 286 97. ORMAR (Stjepan Tomić) .............................................................. 288 98. SJAJ U ŠTALI (Stjepan Tomić) ................................................... 291 99. TRI KRALJA (Stjepan Tomić) ..................................................... 294 100. ISKUŠAVANJE (Sonja Tomić) .................................................. 297 101. PATULJAK (Josip Sanko Rabar) .............................................. 299 102. ŠIMI JAJE ili Uskrs iz knjige djetinjstva (Tin Kolumbić) ... 301 103. ČUDESNA VATRA NADBISKUPA STEPINCA (Josip Balaško) .............................................................................. 303 104. LEGENDA O ZLIM VREMENIMA I DOBROME NIKOLI (Mirko Ivanjek) ............................................................................. 306 105. KAMEN LJUBAVI (Zoran Katić) .............................................. 309 106. POTRAGA ZA BLAGOM (Iva Noršić) ...................................... 312 107. PRIČA O MAČKU (Ivan Golub) ................................................ 316 BIOGRAFIJE ........................................................................................ 319

7

vatrene_2.p65

7

8.7.2010, 10:32

Posvećeno fra Gabrijelu Đuraku (* 1913. - † 1974.) i don Luki Depolu (* 1942. - † 1998.) neumornim navjestiteljima radosne vijesti malenima!

8

vatrene_2.p65

8

8.7.2010, 10:32

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

O važnosti pripovijetke U samim počecima Glas Koncila prepoznao je pripovijetku, bajku i basnu kao jedno od nezaobilaznih odgojno-obrazovnih sredstava. Premda moraju biti zabavne i izazivati djetetovu radoznalost, one nisu puka zabava, štoviše, nisu ni namijenjene samo djeci – to prije što ih odrasli pišu, a najčešće su i protagonisti. Kao umjetnička djela neprolazne vrijednosti pripovijetke, bajke i basne izražavaju čovjekova životna iskustva te izravno dotiču srca čitatelja i slušatelja. Bez pomoći tih triju književnih vrsta dijete bi se osjećalo zanemareno, čak odbačeno i poniženo. Koristeći vlastite misaone procese – ma koliko se oni protivili racionalnosti odraslih – pripovijetke, bajke i basne otvaraju čudesne vidike, koji djetetu dopuštaju da nadiđe trenutni osjećaj potpunog beznađa. Da bi povjerovalo u priču te njezino optimistično gledanje učinilo dijelom svoga doživljaja svijeta, djetetu je potrebno da je čuje više puta (usp. Bruno Bettelheim, Značenje bajki, str. 72, Prosveta, Beograd, 1979.), da je uvijek ponovno čita. Ako je povrh toga i glumi, čini je i istinitijom i stvarnijom (usp. isto).

Na tim spoznajama niknuo je i rastao Mali koncil – Mak, katolički časopis za djecu predškolskog i školskog uzrasta.

Kratka povijest Maloga koncila – Maka Daleke 1965. godine, 10. siječnja, zasijana je prva sjemenčica: prilog na stranicama Glasa Koncila pod naslovom Vama djeco. Donio je malu zanimljivost o redovnici pilotkinji, zanimljivosti iz svijeta prirodoznanstva, o šišmišima letačima bez radara, rebus, križaljku i zgodu iz života misionara. Već u sedmome broju (18. travnja 1965. godine) priloga nalazimo prvu pripovijetku – Uskrsni kolač naše majke, Tinyja Herzberga. Dječaci iz priče ne žele da mati otkrije kako su razbili jaja – dragocjenost u siromaštini nakon II. svjetskog rata – kradu, ali sve dobro za9

vatrene_2.p65

9

8.7.2010, 10:32

vršava i dječaci su naučili kako ne valja krasti. Pripovijetka je u ono doba krajnje oskudice, bijede u komunizmu, morala biti bliska svakome hrvatskom djetetu (sjećam se da je moja pomajka, kao i mnoštvo drugih domaćica, davala prednost kolačima koji se mogu umijesiti samo s jednim jajetom, a kolač s tri jaja, dolazio je u obzir jedino za Uskrs). Nakon te prilog redovito donosi i moralno-poučnu pripovijetku.

Prvi Mali koncil, kao mjesečni prilog Glasa Koncila za djecu, izišao je u ožujku 1966. godine. Tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper i đakovački biskup Stjepan Bäuerlein dogovorili su se o izdavanju dječjeg lista pod imenom Mali koncil. Dogovoreno je da ga uređuju svećenici Đakovačke biskupije, a tiska Glas Koncila kao svoj prilog. Glavnim urednikom imenovan je svećenik Marko Majstorović, odgovornim tadašnji zagrebački pomoćni biskup, a kasnije nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić. Glavni suradnici bili su urednici Glasa Koncila Vladimir Pavlinić i Živko Kustić. Nakon četvrtoga broja oni su preuzeli i uređivanje lista. Od 1968. do 1974. godine urednikuje fra Gabrijel Đurak (posljednji urednik negdašnjega dječjeg lista Anđeo čuvar). Naslijedio ga je don Luka Depolo, koji je taj posao radio dvadeset i četiri godine, tj. sve do svoje smrti 1998. godine. Godine 1978. Mali koncil dobiva skraćenicu MAK. Nakon don Luke, dužnost glavnog urednika vrši (sve do danas) Vojmil Žic. Odgovorni urednik cijeli niz godina bio je ravnatelj Glasa Koncila Josip Ladika, a posljednjih godina to je Nedjeljko Pintarić, sadašnji ravnatelj Glasa Koncila.

Što Mak donosi Tijekom četrdeset godina izlaženja Maka – uz brojne stripove, romane u nastavcima, zagonetke, rebuse, križaljke, mali mozaik dobrote, kateheze (Tomica, Denis, Domagoj itd), dječje radove, pisma naših misionara, tribus (biblijski sadržaji obrađivani s vjeroučiteljima i okrunjeni kvizovima znanja), kratke obavijesti, ubrzo i Blaževu poštu – njeguju se duža i kraća pripovjedačka djela (u novije vrijeme i slikopriča) u rubrikama "priča" i "kratka priča". To su pripovijetke vezane uz pojedine dijelove crkvene godine, biblijske priče, legende o biljkama i 10

vatrene_2.p65

10

8.7.2010, 10:32

životinjama, legende o svecima, basne, bajke i poznate bajke na novi način, priče iz života djece i odraslih, one koje su napisala sama djeca te narodne i umjetničke pripovijetke.

Iz obilja od gotovo osamsto pripovijetki valjalo je uz četrdesetogodišnji jubilej Maka odabrati barem po dvije za svako godište. No činjenica da neka godišta nude veliki broj književnih djela (primjerice 1967. godina donosi pravo malo bogatstvo: devet pripovijetki Marije Barbarić-Fanuko, te jednu pripovijetku Mire Preisler, Selme Lagerlöf, Jagode Truhelke i Lava Nikolajeviča Tolstoja), dok neka oskudijevaju, poprilično je otežala izbor, to prije što je bilo važno da sva godišta budu – koliko je moguće – ravnomjerno zastupljena. Na kraju se odlučilo za okrugao broj, za stotinu pripovijetki. Nažalost, lijep broj kvalitetnih pripovijetki nije uspio naći svoje mjesto u ovoj zbirci. One su ostale zasad dostupne tek u uvezanim godištima Maka, te čekaju svoj čas.

O autorima i njihovim biografijama Usprkos gorkim vremenima (od 1945. do 1990. godine) list je tijekom svoga postojanja okupio znatan broj vrsnih domaćih suradnika (likovnih i književnih). Spomenimo bar poznatije: Bifel, Žibrat, Neugebauer, I. Fanuko, M. B.-Fanuko, I. Raos. Čitatelj će zapaziti da su pripovijetke tih godišta rjeđe potpisane. Vrlo često nailazimo tek na inicijale, kadšto i na pseudonime ili uopće nema podataka. Razlog je jednostavan: prilike u komunističkoj Jugoslaviji nalagale su oprez svemu hrvatskome i svakomu u Crkvi. Doživjeti sudsku osudu, zatvor ili ostati anoniman. To su iskustvo doživjele i Makove priče. Pripremu za objavljivanje priča u tim okolnostima preuzela je najčešće s. Nives Kuhar. No poprilično su pomagali i urednici Ante Živko Kustić, Vladimir Pavlinić, Gabrijel Đurak, Luka Depolo i Vojmil Žic, kao i suradnici Mijo Gabrić i Andrija Žic (koji je usto i autor). Stoga se među biografijama autora nalaze i njihove.

S druge strane pet imena (M. Misevicius, Z. Pavić, F. Revilla, T. Rigoni i W. Wagner) ostalo je bez popratnoga teksta.

Prema riječima s. Nives Kuhar ta su imena ili pseudonimi, ili 11

vatrene_2.p65

11

8.7.2010, 10:32

stvarna imena ljudi, kojima književnost nije profesijom, te do valjanih podataka o njima nije bilo moguće doći ni preko Nacionalne i sveučilišne knjižnice, ni pretražujući po internetu.

Pripominjem da dužina biografije nipošto nije pokazatelj vrsnosti autora, nego je puka posljedica količine dostupnih podataka.

Zašto Vatrene ptice?

Naziv zbirke svakako je nadahnula pripovijetka Vatrena ptica. Naime ptice, ta nebeska bića, možda su najbolji simbol onog duhovnog. A cilj Makovih pripovijetki od samog je početka bio: zrnca duhovnosti darovati djetetu (pa i odraslima) na jednostavan, na igriv način. Tako je ova zbirka zamišljena kao jato ptica. Vatrenih. Ptica koje su ognjem (simbol Duha Svetoga), što ga nose, kadre užgati u čitateljevu srcu bar mali plamen.

O primjeni pripovijetke I, nakraju, valja na primjeru pokazati kako je ova zbirka pripovijetki ne samo mala estetska poslastica i ugodna razbibriga, koja usput pruža i znanje, ne samo moguća lektira za nastavu hrvatskog jezika i književnosti, nego je kao štivo prikladna i za ekspliciranje svetopisamskih tema u nastavi vjeronauka. Promotrit ćemo pripovijetku Vatrena ptica (indijanska narodna, Mak, ožujak 1976) koja je nadahnula naziv ove zbirke. Budući da svaka slika ponuđena u pripovijeci ne nosi naboj relevantan u biblijskom smislu, osvrnut ćemo se samo na dodirnice sa Svetim pismom, a njih je začuđujuće mnogo – začuđujuće jer bismo lako mogli pomisliti: Pa to je priča tko zna kojega indijanskog plemena, dakle, poganština i otkud joj veza s Biblijom?!

Kratka raščlamba pripovijetke Vatrena ptica Pripovijetka počinje slikom tipičnom za bajku: Tri brata (jedan sposoban za sućut, a dvojica bešćutna te bi ubila pticu) odlaze u lov. Ptica svjetlucava repa želi ih obdariti vatrom. Dakle nebesko biće nudi čovjeku dar. Tu naslućujemo dodir s Duhom Svetim i njegovim darima, što pojačava slika "pla12

vatrene_2.p65

12

8.7.2010, 10:32

mičaka" koji igraju na repu ptice. Braća iskustveno otkrivaju da vatra svijetli, ali i žeže. I Pismo poziva na vlastito iskustvo: kad npr. učenici pitaju Isusa gdje stanuje, on im ne objašnjava, već ih poziva da dođu i vide. Ako žele dar, braća imaju biti poslušna.

Sva trojica čuju riječi ptice i odmah ih vrše: seljanima ispripovjede što im se dogodilo i poglavica zapovijeda da se sve učini kao što je naredila ptica. Isus veli da ga ljubi tko čuje i vrši njegovu riječ. Štoviše, cijelo selo (zajednica!) čuje poruku i smjesta djeluje. Sve je na nogama, svaki sa suhom granom u ruci. Izlazi sunce, ptica se spušta s visina, na repu joj igraju plamičci. Lako ju je tamnu vidjeti u svjetlu izlazećeg sunca. No plamičci na njezinu repu "utopili" bi se u svjetlosnome moru, što sugerira da ponuđena slika nije faktična nego je imaginarna s porukom (kao svrhom) da je Svjetlost jedna, ali je u tom jednom – dvoje! Na neki način i troje! Tko dotakne pticin gorući rep, tko bude najvještiji i najvredniji (opet zahtjev tipičan za bajku), donijet će u selo vatru. Svi jure za pticom preko livada i brežuljaka, litica i kamenja, preskačući potoke i rijeke. Trojica braće prednjače (za bajku tipično) i kad stižu do neke šume (tajnovito, mračno, nepoznato – simbol osame i poniranja u sebe) sva trojica čuju glaspoziv da gladnoj i žednoj starici donesu nešto hrane i pića. Ali zbog žudnje da ostvare svoj cilj, dvojica kao da i nisu čula. Treći, Inivi, procjenjuje da ionako neće stići pticu i odriče se zapravo svoje žudnje te biva sposobnim pomoći starici. Uzalud najstariji brat moli pticu vatru jer ona mu je može dati tek kad pomogne starici u potrebi. Ta, samo ljubav spram bližnjih užiže božanski oganj u srcu! Inivi, pak, pruža starici hranu i toga časa čuje šum (podsjeća na šum koji su čuli učenici pri silasku Duha Svetoga) krila i ugleda pticu koja mu zapovjedi da svoju suhu granu (čovjek bez onoga Božanskog nalik je suhoj grani) položi na njezin vatreni rep. Inivi je najdostojniji ponijeti vatru u selo. Koji ljubi bližnjega, najdostojniji je nebeskoga dara. I čim Inivijeva suha grana dotakne pticin rep i užga se, i starica i ptica nestaju. Očito je da su obje isto! Što je Inivi učinio starici, učinio je zapravo – ptici! Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40).

13

vatrene_2.p65

13

8.7.2010, 10:32

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U nepune dvije godine rasprodano je prvo izdanje zbirke Makovih pripovijetki – radujem se što su Vatrene ptice našle put do vaših srdaca – i, evo, drugoga, proširenog izdanja. Naime, posljednja, tj. stota pripovijetka objavljena je u Maku 2006. godine, pa je u ovo izdanje dodano još sedam pripovijetki. Zapazit ćete da je svega jedna uzeta iz 2007. godine.

Razlog je jednostavan. U tom godištu nalaze se, osim Rabarove, jedino pripovijetke autorice koja je već zastupljena u ranijim godištima. Zasigurno ćete opaziti i to da su po tri pripovijetke odabrane za godišta 2008. i 2009, čemu je razlogom upravo recepcija čitateljstva. Među Biografije uvršteno je i sedam novih životopisa, čija je dužina, i ovaj put pripominjem, ovisila samo o dostupnim podacima (primjerice o životu autora Zorana Katića – zbog teške bolesti koja ga je pogodila – samo se od njegove obitelji moglo dobiti nekoliko podataka, ali sigurna sam da se ono najvažnije može iščitati iz njegove pripovijetke). I napokon, duboko vjerujem da će i nove "ptice" saviti toplo gnijezdo u srcu svakog čitatelja.

Sonja Tomić

14

vatrene_2.p65

14

8.7.2010, 10:32

15

vatrene_2.p65

15

8.7.2010, 10:32

16

vatrene_2.p65

16

8.7.2010, 10:32

Japanska narodna

SLIJEPI VIDJELAC S KYUSHUA Mali koncil, travanj 1966., str. 9

rije dvije stotine godina živio je na japanskom otoku Kyushuuu samuraj po imenu Riokai. Bogati čovjek, nije znao što da počne s bogatstvom. Tumarao je od zabave do zabave, od gozbe do gozbe. Kvario je djecu svojih slugu. U svađi je ubio kneza, svoga gospodara.

Jednoga dana dojadio je i sam sebi i smučila su mu se njegova zlodjela. Već je bio pripremio mač da se ubije, kadli mu padne na pamet da ne bi smio otići sa svijeta dok ne učini barem jedno dobro djelo. Dok je razmišljao koje bi dobro djelo bilo najvrednije, sjeti se goleme pećine što se kao otok dizala posred rijeke Jama-kunigawa, nedaleko sela Ao. Pećina je služila kao stup mosta preko rijeke, ali je bila i smrtna stupica. Putnik koji bi prošao preko prvog luka mosta morao se onda, da bi došao do drugoga, penjati preko jako strme stijene. "Kad bih kroz tu pećinu prokopao tunel", razmišljao je Riokai, "opet bih mogao sebi povratiti dobar glas."

I pribavi Riokai tisuću čekića i tisuću dlijeta i dovuče ih k rijeci. Prije toga je razdijelio sav svoj imetak siromasima i obukao se u sivu pokorničku haljinu, pa se odmah dao na posao.

Kad se istrošio prvi čekić i dlijeto, samuraj je bio samo malo ogrebao pećinu. Nakon pedeset čekića i dlijeta nastala je rupa od devet stopa, a na to je potrošio cijelu godinu. Nakon dvjesto pedeset čekića i šest godina teškoga rada izdubao je Riokai četrdeset stopa u

P

17

vatrene_2.p65

17

8.7.2010, 10:32

pećini. Od sedme godine dalje napredovao je brže, jer su mu ljudi iz Aa, koji su mu se najprije rugali, pomagali tako što su mu donosili najpotrebnije stvari.

Malo prije nego što je istrošio petstoti čekić, umalo da nije stradao. Joshida, mladi knez od Kyushua, došao je u Ao da se osveti Riokaiju, ubojici svoga oca. Dozvao je klesača iz mračne rupe. Kad je ugledao pokornika, koji je od dugotrajna sagibanja postao grbav i ostario od silnoga posla, sažali mu se čovjek. Nije smogao hrabrosti da odmah zamahne smrtonosnim bodežom, tako da je Riokai mogao upitati: – Ne možeš li pričekati dok svladam kamen?

Jošida je bez riječi otišao.

Ali mladi se knez vraćao sve češće i češće. Jednoga dana uhvati i on čekić i dlijeto. Godinama je i on teško radio rame uz rame sa svojim smrtnim neprijateljem. Je li se Jošida mučio samo zato da bi što prije mogao izvršiti svoju osvetu?

Ali zašto je onda podupirao starca kad bi ovaj malaksao od umora?

I zašto je vezao Riokaiju rane kad bi se on ozlijedio?

Samuraj je radio dvadeset i jednu godinu, sedam mjeseci i osamnaest dana, a osvetnik s njime tri godine, jedanaest mjeseci i dvadeset i pet dana. Tada se dogodilo ono što su svi držali za nemoguće: pećina na rijeci Jama-kunigawa bila je probijena. Tisuće čekića i dlijeta svladalo je sto osamdeset stopa najtvrđega kamena. Ali svjetlo, koje je doprlo u tunel kroz otvor na drugoj strani, Riokai više nije vidio. Njegove oči, izranjene od mnogih mrvica razbijenoga kamena, bijahu oslijepile.

A knez Joshida je stao plesati i pjevati: – Došao je veliki dan!

– Da, došao je tvoj veliki dan – prošapta Riokai i pruži knezu vrat: – Evo, uzmi što ti dugujem!

– Nisi ti moj dužnik, već sam ja tvoj, Riokai – odgovori Jošida, kojega je odjednom ostavila sva obijest i svaka želja za osvetom.

– Samo moja smrt može može biti zadovoljština za smrt tvoga roditelja – usprotivi se slijepi samuraj.

18

vatrene_2.p65

18

8.7.2010, 10:32

– Kao naknadu za smrt čovjeka koji je mene rodio ti si u meni rodio tri istine – reče knez Joshida. – Prva istina koju sam spoznao jest da je osveta zločin. Ona sprečava grešnika da čini pokoru za svoje zlodjelo. Druga je istina da čovjek mora radom služiti bližnjemu. I treća, da je čovjek sposoban za veliko djelo ako on pomoću tisuću čekića i tisuću dlijeta svoje dobre volje ojača u vatri strpljenja.

Jošida, koji je svojim sjajnim djelima ušao u povijest svoje zemlje, oprostio se od Riokaiju kao prijatelj. A Riokai je još dugo živio u osami Aoa. Slijepoga Riokaiju još i danas u Japanu spominju kao primjer kako čovjek koji vidi može biti slijep, a kako slijepac može vidjeti.

19

vatrene_2.p65

19

8.7.2010, 10:32

Oscar Wilde

SEBIČNI DIV Mali koncil, prosinac 1966., str. 12 – 14

vakoga poslijepodneva, kad su dolazila iz škole, djeca su obično išla igrati se u Divov vrt.

Bio je to divan i prostran vrt s mekom, zelenom travom. Tu i tamo izdizalo se iz trave lijepo cvijeće kao zvjezdice. U vrtu je bilo dvanaest bresaka, koje su se u proljeće osule nježnim, ružičasto-bisernim cvjetovima, a u jesen donosile bogate plodove. Ptice su skakutale po drveću i cvrkutale tako milo da su djeca često prekidala igru da bi ih slušala.

– Kako li smo sretni ovdje! – govorila su djeca jedno drugome.

Jednoga dana vratio se Div. Bio je u pohodima kod svoga prijatelja Kornskog Ljudoždera i ostao kod njega sedam godina. Kad je prošlo sedam godina, ispričao mu je sve što mu je imao reći, jer on nije mogao ni znao mnogo govoriti, pa je odlučio vratiti se u svoj dvorac. Kad je došao, vidio je djecu kako se igraju u vrtu.

– Što vi radite ovdje?– srdito poviče Div, a djeca pobjegoše.

– Moj vrt je samo moj – reče Div – to neka znaju svi, i ja neću dopustiti da se u njemu igra itko drugi osim mene!

Stoga podigne visoku ogradu oko vrta i postavi ploču s opomenom: Ulaz strogo zabranjen!

S

20

vatrene_2.p65

20

8.7.2010, 10:32

317

vatrene_2.p65

317

8.7.2010, 10:32

318

vatrene_2.p65

318

8.7.2010, 10:32

ANDERSEN, Hans Christian Po svem svijetu poznat i svoj djeci mio danski pripovjedač, rodio se 2. travnja 1805. godine, u siromašnoj obitelji u Odenseu na otoku Fyenu. Pohađao je baletnu i pjevačku školu te gimnaziju u Slagelseu i Helsingöru, gdje je i stvarao svoje prve književne radove. Godine 1829. objavio je humorističku skicu Pješačenje od Holmskog kanala do istočnog rta Amagera i jedan igrokaz, a 1830. godine prvu zbirku pjesama Melodije srca (1867. godine objavljuje zbirku Poznate i zaboravljene pjesme).

Putovanja po Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Švicarskoj, Grčkoj i Turskoj urodila su putopisima, romanima i dramama, od kojih spomenimo: Fantazije i skice, Prizori s puta po Harzu, Vinjete, Dvanaest mjeseci, Agneta i vilenjak (dramski spjev), Samo guslač (doživio velik uspjeh), Mulat, Maurka, Pjesnikov bazar, U Španjolskoj, Posjet Portugalu, Sretni Peer, Ahasver (ep) i Dvije baronese. Prvi veći književni uspjeh Andersen je postigao romanom Improvizator, u kojemu govori zapravo o sebi samome. No puninu svog izraza našao je u pripovjedačkoj prozi namijenjenoj djeci. Siromaštvo i socijalna nepravda, njegove pratilice kroz djetinjstvo i mladost, ostavile su traga u njegovu stvaralaštvu, u kojem je uvijek prijatelj slabih. Dobrota i sućut prema svima koje je život odbacio našli su svoj izraz u poznatim bajkama i pripovijetkama: Slikovnica bez slika, Ružno pače, Djevojčica sa žigicama, Slavuj, Mala sirena, Divlji labudovi, Leteći kovčeg, Zaručnici, Pero i tintarnica, Vademar Daae i njegove kćeri, Posljednji san staroga hrasta, Čajnik, Leptir, Heljda, Snježna kraljica itd. No Andersenova dobrota nipošto nije lišena fine ironije, najčešće uperene protiv sebe samoga, npr. Patuljak kod trgovca, Zujak...

Premda su protagonisti u njegovim djelima često životinje, biljke pa i predmeti, on zapravo uvijek govori o ljudima. Prvim sveskom bajki Bajke kazivane djeci, Andersen se – kao što kazuje naslov – obraća djeci, ali štivo je ubrzo osvojilo i odrasle čitatelje pa slijede Nove bajke i Sabrane bajke i priče (tu su i čuvene ilustracije V. Pedersena). Godine 1846. započeo je pisati životopis Bajka moga života, koji je dopunjavao sve do 319

vatrene_2.p65

319

8.7.2010, 10:32

svoje smrti 4. kolovoza 1875. godine, na imanju Rolighed u Rosenvaengetu kraj KØbenhavna.

BALAŠKO, Josip Josip Balaško rodio se 11. veljače 1941. godine u Brezovici. Školovao se u Zagrebu. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U struci je radio sve do umirovljenja, a sada živi i piše za djecu i mladež u Zagrebu (Brezovica).

Surađuje u dječjim listovima, zbornicima, godišnjacima…

Surađivao je i u humorističko-satiričnim listovima: Feferon, Jež, Berekin, Paradoksi, Žalac, Zgubidan, Sraka, Potepuh…

Napisao je tekstove za pedeset i tri objavljene slikovnice.

Objavio je dvije knjige poezije za djecu Poljubit ću je sutra i Od rujna do rujna, romane za mladež Razbijeno zrcalo, Prikovani za snove, Prerastao sam crva, i Vrag spava u Kašini, scenske minijature (za vrtiće i škole) Zvonjava tišine, knjigu bajkovitih i basnovitih pripovjedaka Plavi žabac te za odrasle knjige aforizama: Reizborni d(r)ugovi, G(l)adne godine i Laj jasno, glasno i kratko.

Za roman Prerastao sam crva dobio je nagradu "Mato Lovrak".

BARBARIĆ-FANUKO, Marija Rodila se 30. srpnja 1936. godine u Resniku kraj Nove Gradiške. Nakon srednje škole u Gradiški studirala je u Zagrebu (gdje i sada živi i djeluje) i apsolvirala povijest umjetnosti i psihologiju. Premda je u slobodnoj profesiji – još od 1969. godine kad je primljena u Društvo hrvatskih književnika – jedanaest godina predavala je po radničkim sveučilištima tehniku pletiva. Već punih četrdeset godina objavljuje po novinama i časopisima: Umjetnost i dijete, Kana, Modra lasta, Mak, Smib, Radost, aQualung i Hrvatsko slovo. Bila je nekoliko godina vanjskom suradnicom HR-a za emisiju Laku noć maleni. Pripovijetke i pjesme 320

vatrene_2.p65

320

8.7.2010, 10:32

objavljuje na HKR-u i HR-u. Kao samostalne knjige izdane su joj zbirka bajki Jedna ptica pjeva u pustinji i zbirka pjesama Ogrlica od kiše. Njezine pantomime Kralj i luda (psihološka pripovijest o kralju koji se pretvara u ludu, a luda se onda pretvara u kralja) te Crveno, žuto, modro (detektivska priča) izvođene su 1960. i 1961. godine u kazalištu Gavella. Pripovijetka Blagi dan dramatizirana je i izvedena na radiju kao i u kazalištu lutaka.

Poeme o ruži trenutačno su u tisku i bit će objavljene u talijanskoj reviji za poeziju Semicodrio. U tisku je i knjiga poezije Mreža puna valova (posvećena o. Bonaventuri Dudi). Vrsna je pletilja, autorica Halja (odjevne tapiserije – varijacije na starohrvatske motive), koje je izlagala u Kristalnoj dvorani hotela Intercontinental, u hotelu Panorama (revijalne izložbe), u Beogradu na Zvezdari (mobilna izložba), u HNK-u, dvorcu Golubovec, na Pučkom sveučilištu Peščenica, u galeriji Spektar, galeriji u Novoj Gradiški, u Omišlju (u lapidariju), u galeriji Stančić (Varaždin) te u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (postavljene izložbe). No – kao što sama kaže – ona najviše drži do izložbe za Vukovarce u dvorcu Brezovica. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata i u svim sobama dvorca bilo je po podovima mnoštvo vrećica kraj kreveta, nanizanih jedan uz drugi. Tu su boravili ljudi koji su uspjeli iznijeti živu glavu iz Vukovara. Slično su i izlošci bili rasprostrti po travi oko dvorca.

D’ANGELO, Michele (vidi: Mijo Gabrić) DAUDET, Alphonse Francuski pripovjedač, rođen 1840. u Provansi, a umro 1897. godine. Započeo je stihovima i autobiografskim djelom Mališan, u kojemu prikazuje svoje djetinjstvo i tužnu mladost. Slavu je postigao pripovijetkama Pisma iz mog mlina, u kojima opisuje život, sunce i krajolike rodne Provanse. Stvorio je niz živahnih likova među kojima je svakako najpoznatiji Tartaren Taraskonac, hvalisavac i dobričina iz trilogije: 321

vatrene_2.p65

321

8.7.2010, 10:32

Tartaren Taraskonac, Tartaren na Alpama i Luka Taraskon.

Napisao je i niz romana: Fromont mlađi i Risler stariji, Jack, Le Nabab, Numa Roumestan, Evanđelist, Sapfa i Besmrtnik.

Nakon njih slijedi zbirka pripovjetki i drama Arležanka, koju je uglazbio G. Bizet. Tu je jako naglašen njegov humanizam i simpatija za sve patnike. On je uvijek na stranih malih ljudi, ali ne vjeruje da se društvo može promijeniti.

DEPOLO, Luka Rodio se u Korčuli 27. siječnja 1942., a umro nenadano 10. kolovoza 1998. godine u Dubrovniku. U rodnom je mjestu završio osnovnu i srednju školu, a u Zagrebu diplomirao teologiju. Za svećenika je zaređen 1966. godine. Već za vrijeme studija u Glasu Koncila pisao je reportaže i vijesti, bio je redaktor i grafički urednik, te ga je njegova Dubrovačka biskupija spremno pustila da kao novinar naviješta riječ Božju. Tako je sve do smrti bio član uredništva Glasa Koncila (ostavio je neizbrisiv trag u svojoj višegodišnjoj rubrici Braća naša zaboravljena), a od 1974. godine i glavni urednik Maloga koncila.

U gotovo 25 godina urednikovanja postao je pravi "zaštitni znak" Maka. Pokrenuo je niz Makovih akcija i pothvata, od Vjeronaučne olimpijade do Tribusovih nagradnih putovanja.

Kao vjeroučitelj bio je i član Vijeća za katehizaciju. Objavio je – što u Glasu Koncila, što u Teoviziji – više naslova od kojih istaknimo: Gorući grm (pripovijetke), Isus s bombonima, Ti znadeš najbolje, Snaga Kruha, Kako moliti krunicu, Bog te ljubi, To je dar... Pisao je i pjesme (i za druge novine; često pod različitim pseudonimima) i tekstove za Makove mjuzikle, uređivao je knjige, te surađivao s obrazovnim programom Hrvatskog radija (u emisijama Mali radio vjeronauk i Priča za laku noć) i Radio Sljemena (u emisiji Hvaljen Isus i Marija; jutarnja razmatranja). Uza sve to bio je i duhovnik sestara milosrdnica te dušobrižnik i tješitelj brojnih bolesnika, uspješno povezujući zahtjevni novinarski posao s još zahtjevnijim svećeničkim pozivom.

322

vatrene_2.p65

322

8.7.2010, 10:32

DICKENS, Charles Najznačajniji i najpopularniji romanopisac engleske književnosti rodio se 1812., a umro 1870. godine. Kao sin činovnika koji je zbog dugova dospio u zatvor, jedanaestogodišnji Charles nije mogao nastaviti školovanje, već se morao zaposliti u tvornici. Kasnije je radio kao činovnik u odvjetničkoj pisarnici te kao izvjestitelj za parlamentarne debate, pa je tako upoznao engleske prilike, stanovnike Londona i sam grad. Prvo značajno djelo, roman Posmrtni spisi Pickwickova kluba, izlazio je u novinskim nastavcima. Uspjeh djela oslobodio ga je novčanih neprilika te piše i objavljuje niz romana: Oliver Twist (potresna sudbina djeteta prepuštena sirotinjskom domu), Nicholas Nickleby (iskorištavanje djece u privatnim školama), Život i doživljaji Martina Chuzzlewita (naličje života u Americi), Sumorna kuća, Poslovanje s tvrtkom Dombey i sin, prodaja na veliko i na malo i za izvoz (psihološka analiza viših trgovačkih krugova), David Copperfield (autobiografski roman) i Veliko očekivanje. Od Dickensovih priča osobito valja istaknuti dvije: Božićna pjesma i Cvrčak na ognjištu.

ĐURAK, Viktor Gabrijel Rodio se 7. prosinca 1913. godine u Gračanima (župa Remete, Zagreb). Redu manje braće pristupio je 25. kolovoza 1929. godine, a 5. srpnja 1935. godine u Schwazu (Austrija) položio je svečane zavjete. Za svećenika je bio zaređen 8. kolovoza 1936. godine. U Redu je obavljao službe definitora provincije, tajnika, gvardijana, župnika, katehete, orguljaša i zborovođe. Uza sve poslove u Redu, o. Gabrijel je od 1938. do 1945. godine obilazio zagrebačke bolnice (osobito onu za plućne bolesti) hrabreći bolesnike i dijeleći im sakramente. Prije i za vrijeme II. svjetskog rata uređivao je dječji katolički mjesečnik Anđeo čuvar, u kojemu su svoje prve uratke objavili mnogi hrvatski pjesnici (tu je startao i Ivan Goran Kovačić). Bio je posljednji glavni urednik Anđela čuvara, a prvi glavni urednik Maloga Koncila (1968. godine). Dok je u Anđelu čuvaru 323

vatrene_2.p65

323

8.7.2010, 10:32

vodio Urednikovu poštu, u Malom je Koncilu vodio rubriku Moja djeco mala i velika, čujte sada svoga urednika! Kad je u rujanskom broju 1972. godine najavljena Naša vjeronaučna olimpijada, pa sve do velikog finala 30. travnja 1973. godine u Zagrebu, o. Gabrijel je lektorirao i korigirao olimpijske materijale i nadahnjivao organizaciju, a od početka olimpijade 25. ožujka 1973. godine u Pregradi svake je nedjelje bio u jednom od natjecateljskih središta. U Glasu Koncila uređivao je Karitasovu rubriku Tko je moj bližnji?. Nakon 45 godina redovništva i 38. godina svećeništva umro je iznenada u šezdeset i prvoj godini života, u Zagrebu, 7. travnja 1974. godine.

Znakovito – jer prijelaz Bogu o. Gabrijela, oduševljenika cvijećem i glazbom, zbio se na Cvjetnicu, nakon koncerta u crkvi svetoga Vinka.

DŽALTO, Stjepan Bosanski Hrvat, svećenik i književnik rodio se 21. listopada 1931. godine u Voljicu kraj Gornjega Vakufa, a Gospodinu prešao 2008. u Sarajevu. Školovao se u Zagrebu, Rijeci i Đakovu. Kao svećenik službovao je od 1959. godine po različitim župama. Obnavljao je i gradio župne dvorove, vjeronaučne dvorane i crkve, te po tome postao vrlo poznatim u teškim vremenima komunizma. Godine 1972. za nj je čuo sav vjernički katolički svijet u nas – te je naime godine objavio svoju prvu zbirku pripovijesti Selo Svađalovo, u kojoj se već naziru sve bitne odlike njegova književnog opusa: izvanredno zapažanje životnih uvjeta našeg puka, lakoća kojom pripovjeda kao i moralna i nacionalna zauzetost. Godine 1974. objavio je prvi roman Gladne i nemirne godine. Zbirka pripovijetki Priče iz Pasjih Korita izlazi mu 1982., a već sljedeće godine roman Naricanje Frane Markanova. Godina 1988. bila je osobito plodna. Svjetlo dana ugledali su zbirka pripovjedaka Svečev kafić i zbirka pjesama Spontanosti. Roman Pod Jurcanovim orahom (objavljen 1990.) napisan je u prvom licu, a to je ostarjeli Stipan, Jurcanov sin, koji iščekuje smrt i stoga se više nikoga ne boji te o svemu što je proživio i gledao može izreći cijelu istinu. Njego324

vatrene_2.p65

324

8.7.2010, 10:32

va slušatelja, mladoga Tvrtka u romanu ne čujemo, on ne odgovara na Stipanovo pričanje. Roman je dokument i svjedočanstvo o posebnom odnosu prema ratu i poraću, idejama i moralnim zamršenostima, karakterističan za ljude kojima je tradicija sve. Komedije, tragedije, tragikomedije i drame iz života sabrane su u knjizi Pismo (objavljena 2003). Godine 2004. objavljen je roman Svjetlost u tami. Nosi u sebi autobiografske elemente: oslijepjeloj su majci sinovi – inače borci u Domovinskom ratu – i njihova ljubav i pažnja svjetlost u tami, baš kao što su poznanici i prijatelji svjetlost u tami koja okružuje slijepog autora. Godine 2006. objavljena je i zbirka pripovijetki Priče od uzdaha.

GABRIĆ, Mijo (MIŠKO i MICHELE D’ANGELO) Rodio se 25. rujna 1943. godine u Radovanju, u župi Oriovac. Godine 1958. kreće u sjemenište na zagrebačkoj Šalati, a nakon mature 1962. upisuje studij teologije. Prekida ga zbog odlaska u JNA i nastavlja nakon odsluženja vojnog roka. Godine 1966. s kolegama bogoslovima počinje svirati i pjevati. Za svoj glazbeni sastav odabiru znakovito ime VIS "Žeteoci". Već sljedeće godine "Žeteoci" idu na turneju. Godine 1968. gostuju po Americi i snimaju svoju prvu ploču a potom putuju po cijelom svijetu, da bi 8. prosinca 1969.u Dubrovniku održali posljednji koncert (službeno je zadnji zajednički nastup bio 1971. godine na Marijanskom kongresu u Mariji Bistrici). Naime 1969. godina za većinu "Žetelaca" početak je novog života. Mijo Gabrić biva zaređen za svećenika i kardinal Kuharić (u to doba bio je još nadbiskupom) šalje ga u župu Oborovo i potiče ga da se priključi Glasu Koncila. Tako mladi svećenik preko tjedna radi kao novinar pripravnik, a vikendom župnikuje.

Kako je župni stan uglavnom bio prazan, a potrebe karitasa velike, pozvao je djecu da ondje stanuju. U Glasu Koncila uz novinarski posao bio je i urednikom fotografije (i za tjednik GK i za mjesečnik Mali koncil). Koncepcija Maloga koncila, kasnije MAK-a bila je: časopis mora postati djeci potreban.

325

vatrene_2.p65

325

8.7.2010, 10:32

Tako Gabrić uvodi Miškov zadatak, osniva Vjeronaučnu olimpijadu, tehnički je organizira (kao i različita natjecanja), zajedno s don Lukom Depolom pokreće Tribus i liturgijsku stranicu, na kojoj donosi tekst pripjevnih psalama (A, B i C godine) i note kako bi djeca mogla učiti pjevati. U Glasu Koncila radio je dvadeset i devet godina i jedanaest mjeseci. Nakon toga vodi Ured za povrat crkvene imovine (koju je komunistička vlast otela Crkvi nakon II. svjetskog rata), a sada je prokustos zagrebačke katedrale s dužnošću obnove katedrale.

GOLUB, Ivan Ivan Golub, svećenik, sveučilišni profesor emeritus, teolog, povjesničar kulture, pjesnik rodio se 21. lipnja 1930. godine u Kalinovcu, u Podravini, kao petnaesto i najmlađe dijete Luke i Bare Golub. Osnovnu školu polazi u rodnome mjestu, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje 1950. godine maturira. Studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu prekida kao i drugi bogoslovi (1952. – jer su vlasti isključile KBF iz Sveučilišta kad je zagrebački nadbiskup A. Stepinac imenovan kardinalom) te služi dvogodišnji vojni rok, nakon čega nastavlja i završava studij. Godine 1957. biva zaređen za svećenika, a 1958. postiže magisterij teologije na KBF-u u Zagrebu. Na Gregorijani doktorira teologiju (disertacijom o nauku o Crkvi Jurja Križanića) i magistrira biblijske znanosti. Na KBF-u u Zagrebu predaje od 1964. (kao redovni profesor od 1979.) sve do umirovljenja 2000. godine. Usto je i predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" te pozvani profesor na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu. Pojedinačna predavanja drži na sveučilištima u Milanu, Udineu, Genovi, Beču, Heidelbergu, u Sjedinjenim Američkim Državama na sveučilištima Yale, Columbia i Harvard. U Lenjingradu 1982. drži predavanje o Jurju Križaniću u Ruskoj akademiji znanosti, kao prvi teolog i svećenik poslije Oktobarske revolucije 1917.

Papa Ivan Pavao II uvrstio ga je tridesetočlanu Međunarodnu teološku komisiju, čijim je predsjednikom bio kardinal 326

vatrene_2.p65

326

8.7.2010, 10:32

Joseph Ratzinger (sada papa Benedikt XVI). Golub je akademik Talijanske književne akademije Arkadije, Papinske akademije Tiberine, dopisni član Austrijske akademije znanosti i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Član je Društva hrvatskih književnika i član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Utemeljitelj je časopisa Spectrum, biltena Zajedništvo, Hrvatske kršćanske bibliografije i suutemeljitelj ekumenskog biltena Poslušni Duhu.

Objavljena znanstvena-teološka djela: Prisutni, Duh Sveti u Crkvi, Prijatelj Božji, Dar dana šestoga, Slavenstvo Jurja Križanića, Juraj Križanić glazbeni teoretik 17. stoljeća, Križanić, Ivan Paštrić polihistor i teolog; pjesničke zbirke i ogledi: Čežnja za licem, Ususret dolasku, Darovana riječ, Lice prijatelja itd. Djela su prevedena na latinski, slovenski, češki, poljski, ruski, francuski, španjolski, talijanski, portugalski, njemački i engleski jezik. U Rimu o šezdesetoj godini Golubova života izlazi spomenica Homo imago et amicus Dei in honorem Ioannis Golub, s prilozima šezdesetorice na osam jezika.

Dobitnik je nacionalne nagrade "Vladimir Nazor" za književnost te odličja Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za književnost i odličja Republike Hrvatske Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost, povelje "za doprinos razvoju županije, unapređenju kvalitete življenja, te promicanju ugleda županije u zemlji i svijetu", priznanja – plakete Dobrojutro more, povelje Visoka žuta žita te povelje Evanđeoskoga teološkog fakulteta u Osijeku kao izraz duboke zahvalnosti i priznanja za promicanje ekumenske kulture.

GORKI, Maksim Ruski pripovjedač i dramatičar (pravim imenom Aleksej Maksimovič Peškov) rodio se 1868., a umro (navodno otrovan) 1936. godine. Odrastao je u teškim prilikama. Radio je kao brodski kuhar, pekar, crtač itd. Od 1886. godine približavao se revolucionarnim organizacijama. Oko 1905. godine angažirao se u 327

vatrene_2.p65

327

8.7.2010, 10:32

političkom radu, emigrirao na Capri i upoznao Lenjina. Nakon revolucije 1917. godine organizira književni život i stvara platformu "socijalističkog realizma". U prvim novelama njegovi pripovjedači pričaju legende (Makar Čudra, Starica Izergil), ili govore o skitnicama (Jemeljan Piljaj, Konovalov, Čelkaš). Pjesničkom prozom pisane su Pjesma o sokolu i Pjesma o burevjesniku. Temu ljudi s "dna života" obrađuje u drami Na dnu, koja se sastoji od niza prizora iz prenoćišta za beskućnike. Lik snažnog ali tragičnog predstavnika ruskoga građanstva u danima prije revolucije slika u drami Jegor Buličov. Likove buntovnika, predstavnike revolucionarne radničke klase prikazuje u dramama Malograđani, Neprijatelji, u romanima Foma Gordejev, Mati (snaga kojega leži u povijesnoj patetici; kao takav roman Mati postao je uzornim djelom i jednom od normi za stil "socijalističkog realizma") i Ljeto. Životu ruske provincije posvećena su dva romana: Gradić Okurov i Život Matveja Kožemjakina. Mnogo pažnje posvećuje likovima bogotražitelja i hodočasnika te njihovu idejnom svijetu u romanu Ispovijest.

Sredinu u kojoj je živio prikazuje u trilogiji Djetinjstvo, Među ljudima i Moji univerziteti. Uspon i pad ruske građanske obitelji živopisno oslikava u romanu Djelo Artamonovih.

GUARNIERI, Rossana Talijanska spisateljica brojnih djela za djecu i mlade rođena je u Sieni. Više puta je nagrađivana. Objavljivala je najprije u časopisima. Prešla je na pripovijednu prozu, kojom prekriva cijeli spektar tema za školarce od osnovne do srednje škole. Prevodi s engleskog i francuskog jezika. Voli klasičnu glazbu, putovanja, vrtlarstvo, životinje i prirodu. Od njezinih brojnih djela spomenimo: Sveta povijest od Adama do Mojsija, Tommy videoigra, Priče i legende o američkim Indijancima, Lisica i guske, Životinje Sare Key (zajedno s Lucianom Martini). Od prijevoda: Mala princeza (Frances H. Burnett), Tajni vrt (Frances H. Burnett), Crvene cipelice i druge priče (H. C. Andersen) itd.

328

vatrene_2.p65

328

8.7.2010, 10:32

IVANJEK, Mirko Mirko Ivanjek rođen je 2. srpnja 1950. godine u Slivonja Jarku, kod Krapinskih Toplica, gdje je išao u osnovnu školu.

Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, a nakon mature studirao je teologiju. Godine 1980. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sociologiju i jugoslavenske jezike i književnost. U Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci zaposlio se 1979. Kao voditelj depozitarnog odjela NSB-a u dvorcu Stubički Golubovec 1989. godine osnovao je Kajkavianu, udrugu za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine.

Od 1995. godine radi kao knjižničar i profesor hrvatskog jezika u osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić u Prigorju Brdovečkom. Član je prosvjetne sekcije Družbe "Braća hrvatskog zmaja".

U izdavačkoj je djelatnosti još od studentskih dana (glavni urednik Spectruma), a angažirao se i kao jedan od pokretača nekoliko časopisa, među kojima su Povjerenje, Dlan i Hrvatsko zagorje.

Osim prikaza i stručnih tekstova u različitim časopisima objavljuje pjesme i pripovijetke u Kani, Glasu Koncila, Školskim novinama, Hrvatskom zagorju, Povjerenju, Zaprešićkom godišnjaku, Brdovečkom i drugim zbornicima. Roman Vrata: Razielove ploče i djelo Put svjetlosti: palimpsest izdaje mu Kršćanska sadašnjost, a zbirka priča Čuvari blaga izlazi mu u izdanju Hrvatskozagorskoga književnog društva.

KATIĆ, Zoran Zoran Katić rodio se 23. prosinca 1956. godine u Šibeniku gdje je i umro 27. veljače 2010. Diplomirao je astronomiju u Beogradu, ali kako nije uspijevao dobiti posao u svojoj struci, radio je kao programer, četrnaest godina njegovao teško bolesnog oca, a u slobodnim trenucima pisao pripovijetke. Sada je u invalidskoj mirovini. Pripovijetke objavljuje u brojnim časopisima: Smib, Zvrk, Radost, Mak… U natječaju Večernjega lista njegova je pripovijetka uvrštena među deset najboljih. Objavio 329

vatrene_2.p65

329

8.7.2010, 10:32

je knjigu Pustinjak (namijenjenu odraslima) i i zbirku Bajke jednog filozofa (namijenjenu djeci). Uvršten je u čitanku za V. razred osnovne škole.

KOLUMBIĆ, Tin Tin Kolumbić, pjesnik i pripovjedač, rodio se u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru 11. srpnja 1936. godine. Završio je dominikansku klasičnu gimnaziju i Višu pedagošku akademiju (hrvatski jezik i književnost i povijest). Kao nastavnik radio je u Hvaru i Požegi. Kao predsjednik ogranka Matice hrvatske u Požegi je 1971. godine pokrenuo i uređivao književno-kulturni list Hrvatska pokrajina. Osim u Hvaru i Požegi živio je i djelovao u Opatiji, gdje je vodio književnu tribinu.

Godine 1995. vraća se u Hvar, gdje kao predsjednik ogranka Matice hrvatske uređuje njezino glasilo Hanibalova luč do 1998. Piše poeziju, prozu i dramska djela za djecu i za odrasle.

Također piše i književne prikaze, eseje i druge priloge u novinama i časopisima. Osim na književnom standardu, piše i na hvarskoj čakavštini. Zastupljen je u mnogim antologijama i zbornicima. Do sada je objavio dvadesetak knjiga pjesama, pripovjedaka i igrokaza. Dobitnik je književnih nagrada "Drago Gervais" i "Dubravko Horvatić". Član je Društva hrvatskih književnika. Sada živi i djeluje u Hvaru.

Tonko Maroević u prikazu zbirke pjesama Vonj murtele, duša matere u Slobodnoj Dalmaciji 3. lipnja 1997. godine napisao je: "Četiri ciklusa Kolumbićeva čakavskog kanconijera organizirana su kao svojevrsne strane svijeta ograničenoga, ali intenzivnoga otočkog mikrokozmosa, bremenitog oskudicama i osjenčanoga tugom, no istodobno i ogrijanoga ljubavlju i pozlaćenoga svjetlošću. Neobična je jednostavnost i lakoća s kojom Tin Kolumbić izražava svoje očigledno iskonske preokupacije.

Kao da uopće nema odmaka i artificijelnosti, kratki i zvonki stihovi iskazuju stanja i viđenja. Ritmovi su rekbi najprirodniji mogući, a rime uglavnom očekivane, no ne stoga i banalne (kao da su samo čekale još ovu uporabu). Pjesnik se tako najodređenije odužio zavičajnoj i obiteljskoj poputbini."

330

vatrene_2.p65

330

8.7.2010, 10:32

Neka od objavljenih djela: Otmica Helene, Priča o Sunčici, Sunčano zvono, Dobro more, U ime mira, Vonj murtele, duša matere, Priče iz Petrova uha, Sat ljubavi, Bašćina u sarcu, Vukovarski memento, Ljubavni brevijar…

KUHAR, s. Nives Rodila se u Zagrebu 19. svibnja 1935. godine. Na Filozofskom fakultetu diplomirala je engleski i talijanski jezik. Stupila je u Družbu sestara Naše Gospe. Radila je kao profesorica engleskog i talijanskog na gimnaziji Marianum i u srednjoj vjerskoj školi za franjevce trećoredce. Od 1969. do 1979. godine službovala je u Kršćanskoj sadašnjosti kao tajnica liturgijske komisije. U kolovozu 1971. godine simultano je s engleskog prevodila na VI. međunarodnom mariološkom kongresu u Zagrebu. Od 1979. do 2000. godine radi u Glasu Koncila kao tajnica redakcije, korektorica i lektorica. Usto prevodi i obrađuje pripovijetke za djecu (prevela je i obradila gotovo sve pripovijetke u Maku koje su potpisane inicijalima), prevodi stripove (za Mak) te crkvene dokumente, papina pisma i knjige od kojih spomenimo: Pismo pape Ivana Pavla II. ženama, Pismo vrhovnog svećenika Ivana Pavla II. o hodočašćima u sveta mjesta povezana s poviješću spasenja, zbirku propovijedi Ivana Pavla II. o ljubavi i braku održavanih u generalnim audijencijama srijedom od 5. rujna 1979. do 2. travnja 1980. godine (zajedno s tadašnjim glavnim urednikom GK-a Živkom Kustićem); dokumente: Dostojanstvo i poslanje starijih u Crkvi i u svijetu, Etika u obavijesnim sredstvima, Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II. (zajedno s Živkom Kustićem), Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu, Spasitelj čovjeka (zajedno s Živkom Kustićem); knjige: Giampaola Matteija Kardinal Alojzije Stepinac (zajedno s Ivanom Nekićem i Arianom Anić), dr. Alfonsa Olivierija Čudesa govore (I. i II. dio), s. Belinde Dix Ljubav ne može čekati, Beryl Bye i Joyce Badrocke Isus je rekao (knjiga za djecu). Godine 2004., u prigodi 40. obljetnice Glasa Koncila, kardinal Bozanić joj je kao zaslužnoj djelatnici udijelio nagradu Glasa Koncila "Arbor Vitae".

331

vatrene_2.p65

331

8.7.2010, 10:32

KUSTIĆ, Ante Živko Rodio se u Splitu 1930. godine, a sad živi u Zagrebu kao duhovnik u Domu za starije i nemoćne "Centar". Odrastao je u Pagu, školovao se u Pagu, Senju, Šibeniku, Splitu i Zagrebu.

Za svećenika grkokatoličke Biskupije križevačke zaređen je 1958. godine, pet godina nakon što je završio četvrtu godinu teološkog studija, a pri završetku studija teorijske fizike, kad je uz učenje, privređivao za obitelj (tada već s dvoje djece).

Križevačkom vladiki Gabrijelu Bukatku u to je vrijeme hitno trebao svećenik za jednu župu na Žumberku, pa su Kustićev ispovjednik o. Scheibel i isusovački provincijal Kukola njega predložili kao rješenje. Uključivši se u Križevačku biskupiju, u svibnju 1958. godine je zaređen te se s obitelji preselio u župu Mrzlo Polje na Žumberku, odakle je dovršio studij teologije. U rujnu 1963. godine pozvan je zajedno s rkt. župnikom iz susjednog Oštrca, Vladimirom Pavlinićem, u Zagreb, u uredništvo Glasa Koncila, kojemu je 1972. godine postao glavnim i odgovornim urednikom. Pisao je redakcijske komentare (često citirane u domaćem i inozemnom novinstvu), reportaže, rubrike Pismo seoskog župnika (potpis Don Jure; aktualna crkveno-društvena satira) i Naši razgovori. Uz uredništvo te održavanje pučkih misija i duhovnih vježba za svećenike, glavni teološko-publicistički rad razvio je na području kateheze u Malom koncilu. Autor je više vjeronaučnih olimpijada Maloga koncila, od kojih je tema olimpijade 1994. godine objavljena u knjižici Hrvatska u devet zagrebačkih stoljeća. Od 31. listopada 1990. započinje svoje djelovanje u Ministarstvu iseljeništva kao viši stručni savjetnik za kontakte s hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu. Nakon toga bio je i glavni urednik časopisa Živa zajednica u Frankfurtu. Po povratku u domovinu Hrvatska biskupska konferencija povjerava mu utemeljenje Informativne katoličke agencije (IKA), kojoj je bio i glavni urednik.

Objavljena djela: Mali ključ Biblije (osam izdanja), Nedjeljna abeceda biblijske vjere, Evanđelje po Mariji, Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata, Svadbeno ruho (pet izdanja), Mač Duha (deset izdanja), Hoćeš li se krstiti? (pet izdanja), Misni 332

vatrene_2.p65

332

8.7.2010, 10:32

ključ vjerovanja, Bog za odrasle (četiri izdanja), Priroda govori o Bogu (pet izdanja), Velike religije svijeta (tri izdanja), roman Zaljubljeni robovi, biografska djela Djevojka sa zlatnim križem i Sonja te životopis fra Ante Antića Tješitelj čudotvorni. Političko-religiozne oglede Hrvatska: mit ili misterij objavio je 1995. godine, a dugogodišnji je svakodnevni komentator crkvenih i društvenih aktualnosti u kolumni Jutarnjega lista: Jutarnja propovijed.

LAGERLÖF, Selma Švedska književnica i dobitnica Nobelove nagrade (1909) rodila se 1858., a umrla 1940. godine. Uspjeh je postigla već prvim djelom: ciklusom pripovijetki Gösta Berling (smatra se najboljim ostvarenjem skandinavske neoromantike). U taj prikaz vlastelinskog života s početka 19. stoljeća utkala je blago pučkih bajki i legendi iz svog zavičaja. U dvodijelnom romanu Jeruzalem prikazuje potresne događaje iz života ljudi koji pripadaju različitim vjerama i sektama. Iz bogatog opusa romana, povijesnih pripovijetki, bajki i legendi izdvojimo prvo Legende o Kristu (koje su u Hrvatskoj devedesetih godina ušle u lektiru, da bi 2005. godine bile – uz djela brojnih književnika – izbačene, no ubrzo i vraćene zbog prosvjednoga pisma Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih radnika), a potom roman za djecu Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona.

LICE, Stjepan Rodio se 21. listopada 1954. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i radi kao pravnik. Od mladosti se bavi poezijom. Objavljuje liriku i prozu.

Surađuje u emisijama Hrvatskog radija i Hrvatskog katoličkog radija. Javlja se u časopisu za intelektualna i duhovna pitanja Nova Prisutnost, u obiteljskoj reviji Kana, u časopisu Svjetlo riječi, u dječjim listovima Modra lasta i Radost, u franjevačkom časopisu Brat Franjo, te u književnim časopisima Republika i Kolo. Od knjiga lirike spomenimo: Otkriće 333

vatrene_2.p65

333

8.7.2010, 10:32

blizine, Govor tišine / Ime nade, Djeca Betanije, Dobra sreća, Prema svjetlu – Na istome putu, Nikad ti neću dovoljno zahvaliti, Neka te sreća prati, Na putu bez odlaska, Svjetlost se vraća svjetlosti i Tragovi dobrote. Tu je i knjiga o simbolima Znakovi prisutnosti, te meditativna proza: Hod tvoje ljubavi, Pohvala vedrini, Polovini moje duše, Obiteljski život, Litanije mojih svetih, Mudrost blizine, Život je zaljubljen u tebe, Zapisi u čovjekovu licu, Podsjetnik na dušu i Da progledam. Objavljene zbirke pripovijetki: Putovanje kroz nebo, Kako su rasli zemlja i nebo, Nevidljive priče, S dobrim vjetrom, Svjetlost fenjera i Božić u orahovoj ljusci. Objavljene slikovnice: Sveti Nikola bake Julijane, Anđeoske priče, Božićni anđeli / Božićna zvijezda, Vila Atrim i čudesna harfa, Božićna frula te Školjka.

Uredio je knjige nekoliko autora (A. Bilokapić, C. Bobin, B. Duda, A. Grbeš, H. Keller, S. Košutić, J. Moorman itd.).

LJESKOV, Nikolaj Semjonovič Ruski pripovjedač, rođen 1831., a umro 1895. godine. Kao trgovački agent proputovao je cijelu Rusiju. U pripovijestima i romanima najčešće je prikazivao talentirane ljude iz puka, koji nisu uspijevali primijeniti svoje sposobnosti: Začarani putnik, Ljevak, Vlasuljar umjetnik. U romanima Nema kkamo i Na noževima okomio se na revolucionarnu omladinu, "nihiliste", a u nizu romana (npr. Crkovnjaci) i pripovijesti prikazuje život pravednika i sektanata. Odlika Ljeskovljeve proze neosporno je vješto vođenje zanimljive fabule, živo pripovijedanje, a osobito vladanje jezičnim materijalom, koji često uzima iz pučkoga govora.

MARTINI, Luciana Vrlo plodna talijanska književnica za djecu i mlade. Među njezina najpoznatija prozna djela svakako spadaju: Zbogom, planete Zemljo, Cigansko jahanje, Boja vjetra, Marko na Siciliji, Devet novih priča, Životinje Sare Key (zajedno s Rossanom Guarnieri), Nove pripovijetke i Felka, laponski dječak 334

vatrene_2.p65

334

8.7.2010, 10:32

(roman za dječake) itd. Martinijeva piše i poeziju za djecu pa spomenimo dvije najčitanije zbirke: Fantazija dječje pjesmice i Dječje pjesmice za laku noć.

MERTENS, Heinrich Anton Njemački profesor filozofije i pedagog, rođen 14. siječnja 1911. godine u Düsseldorfu. Od 1965. do 1981. godine radi kao referent za kulturu okruga Lüdinghausen. Bavi se pisanjem i prevođenjem (P. Claudel, A. R. Coppes, M. Heggen, P. Schoonenberg, C. Trimbos). Od brojnih djela izdvojimo tek neka: Zvanje na ruševinama, Pripovijetke, Priče o Božjem kruhu, Dijete zvjezdanih talira i đavao (pripovijetke za prvopričesnike), Tisuću djece putuje u Jeruzalem, O svetom Nikoli, U roketi i crvenoj suknji (ministrantska knjiga), Radost, Kako je Beppi postao papom, Mesijina truba, Naša Crkva, O značenju svete euharistije, Religije na Istoku i Zapadu, Iz povijesti okruga Lüdinghausen, Čudo ima mnogo lica, Pripovijetke za našu djecu itd.

MIŠKO (vidi: Mijo Gabrić) NORŠIĆ, Iva Rodila se 8. svibnja 1967. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu, predškolski odgoj.

Već u samom početku, u radu s predškolskom djecom, koristila se pričama, a pogotovo to čini sada u radu sa školskom djecom. Stoga je počesto sama pisala tekstove, a piše ih i sada. No prva objavljena pripovijetka (Glas koncila, 2008. godine) nije bila namijenjena djeci. Otada objavljuje u nekoliko domaćih i stranih publikacija.

Trenutno je stalna suradnica časopisa Lađa (rubrika Iz različitih motrišta), objavljuje pripovijetke u Malom koncilu i urednica je dječje stranice glasila Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj – Movisa.

335

vatrene_2.p65

335

8.7.2010, 10:32

PAVLINIĆ, Vladimir Rodio se 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu (Hrvatsko zagorje). Školovao se u Velikom Trgovišću i Zagrebu. Nakon ređenja i mlade mise (13. srpnja 1952. godine u Velikoj Erpenji) pozvan je u JNA. Pri kraju vojnoga roka u Pirotu (prosinac 1954.), kad se s tzv. "odsustva" vraćao u kasarnu, uhvatili su ga u vlaku, u Nišu. Na vojnom sudu osuđen je za "neprijateljsku propagandu" na tri godine zatvora. Prvu polovicu odsjedio je u Nišu, a drugu u Staroj Gradiški. Slobodno je vrijeme iskoristio za učenje stranih jezika i za slikanje (koje je na slobodi bio učio kod prof. Šulentića). Kad se vratio, upisao je zadnji semestar na Bogoslovnom fakultetu i u listopadu 1958. godine postao je župnikom u Oštrcu, u Žumberku. U rujnu 1963. godine nadbiskup Šeper odlučio je da se dotad ciklostilom izdavan Glas Koncila (pokrenuli su ga kaptolski franjevci) počne objavljivati kao tjedne novine, pa ga je pozvao u Zagreb zajedno sa Živkom Kustićem, te su obojica uređivala Glas Koncila. Nakon tri godine pokreće Mali koncil (autor je njegova idejnog, sadržajnog i grafičkog oblikovanja), a od četvrtoga broja s Kustićem ga i uređuje. Usto piše, prevodi, lektorira, korigira i tehnički uređuje list. Riječju, svi tekstovi prolaze kroz njegove ruke. Što u Glasu Koncila, što u Malom koncilu kontinuirano je radio do 1972. godine, kad je otišao iz domovine te u inozemstvu nastavio svoj spisateljsko-novinarski rad. Godine 1991. osnovao je i uređivao u Zagrebu, za Ministarstvo informiranja, tjednik o Hrvatskoj na engleskom jeziku, Croatia Monitor, koji uskoro prestaje izlaziti zbog nedostatna financiranja. Dvije godine vodio je novinarske radionice u Hini, a u zadnje vrijeme piše iz Londona kolumne u Kani.

RABAR, Josip Sanko Josip Sanko Rabar rođen je 1946. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1976. filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Hrvatskom radiju, a zatim kao slobodni pisac. Uz pjesme, pripovijesti i aforizme, objavio je ve336

vatrene_2.p65

336

8.7.2010, 10:32

lik broj eseja i kritika: književnih, filozofskih, teoloških, religioloških, socioloških, povijesnih, likovnih, filmskih i televizijskih u glasilima: Glas Koncila, Kana, Marulić, MI, Obnovljeni život, Republika, Forum, Nova prisutnost, Fokus, Veritas…, te na Trećem programu Hrvatskog radija i Hrvatskom katoličkom radiju. Po Rabarovu scenariju snimljen je dokumentarni film o crkvi na Ksaveru. Nakon desetak godina pisanja u periodici Rabar je, "izvan generacija i škola" (Zvonimir Mrkonjić), ušao u književnost zbirkom pjesničkih minijatura Igračke (1984). U Republici, 2-3-4, 1985., prgodom ocjenjivanja književne produkcije u tadašnjoj SR Hrvatskoj u 1984. Ante Stamać uvrštava Igračke među nekoliko najboljih djela objavljenih te godine iz svih rodova lijepe književnosti. Egzistencijalnom i povijesnom pripovjednom prozom Zagrebačke razglednice "otkriva na osebujan način vlastitu napetost između prolaznosti i vječnosti" (A. Matijašević). U drugoj zbirci, Fantastične priče, još neukoričenoj, igra se odnosom između erosa i tanatosa, utopije i distopije, vremena i eshatona. Rabarovi eseji, kao sinteza filozofskog mišljenja i kršćanske meditacije, postali su paradigma suvremenog hrvatskog ogleda kršćanske inspiracije. Pjesme i poezija u prozi objavljeni su mu u više antologija. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Hrvatskog filozofskog društva i Paneuropske unije.

Objavljena djela: Igračke (poezija u prozi), Ogledalo (pjesme), Veronikin rubac (esejističke meditacije pred likovnim djelima), Drvodjelja & Riba (dvije poeme), Pjesme bratu Suncu (pjesme), Umjetnost i vjera (eseji), Zagrebačke razglednice (proza), Filozofija i kršćanstvo (filozofske studije i ogledi) te Kruh i vino (zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije).

REDING, Josef Stariji brat književnika i slikara Paula Redinga, rodio se 20. ožujka 1929. godine u Castrop-Rauxelu, a živi i radi u Dortmundu. U II. svjetskom ratu dospio je u zarobljeništvo. Nakon rata radio je kao radnik. Studirao je germanistiku, anglistiku, 337

vatrene_2.p65

337

8.7.2010, 10:32

psihologiju i povijest umjetnosti u Münsteru. Intenzivno se bavio filmom te je bio je na filmskim ekspedicijama u Indiji, Pakistanu, Šri Lanci, Etiopiji, Meksiku i Brazilu. Godine 1959. kao docent gostovao je na Xavier-Univerzitetu u New Orleansu. Suosnivač je "Grupe 61" u Dortmundu. Pisao je pjesme, pripovijetke, filmske scenarije, radioigre i knjige za mladež.

Dobio je brojne nagrade i priznanja. Najpoznatija djela: Ne zovi me crncem, Smrt na ulici (radioigra), Tekstovi za dobar dan (pjesme), Zovi je imenom, Molitve na asfaltu, Ljudi u smeću (dnevnik).

RONCALLI, Angelo Giuseppe (papa Ivan XXIII., zvan Dobri) Angelo Giuseppe Roncalli rodio se u Brusiccu, zaseoku sela Sotto il Monte, nedaleko od Bergama. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu. S dvanest godina odlazi u bergamsko, a s devetnaest u Papinsko sjemenište u Rimu. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1904. godine. Postaje tajnikom novoga bergamskog biskupa Tedeschija, za kojega će reći da je bio zvijezda njegova svećeništva. U toj službi ostaje deset godina. Papa Benedikt XV. postavlja ga 1920. za predsjednika misijskog apostolata za Italiju, a 1925. godine imenuje ga papa Pio XI. biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku. Narod ga je ubrzo zavolio – prepoznao je njegovu brigu za malog čovjeka. U Sofiji Angelo radi na prijevodu knjige Nasljeduj Krista. Nakon deset godina u Bugarskoj, postavljen je za apostolskog delegata za Tursku i Grčku, gdje za njemačke okupacije pribavlja stanovništvu pomoć i sprečava deportaciju grčkih Židova u logore smrti. Godine 1944. Pio XII. imenuje ga apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. godine kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Nakon smrti Pija XII. Angelo postaje papa Ivan XXIII. (1958.). Kako mu je bilo već 77 godina, smatrali su ga prijelaznim papom. No 1959. godine on obznanjuje namjeru da sazove opći koncil, kao odgovor na potrebe vremena. I 11. listopada 1962. godine svečano otvara II. vatikanski koncil, ističući potrebu novog izraza za sta338

vatrene_2.p65

338

8.7.2010, 10:32

re istine, pružajući ruku drugim kršćanskim Crkvama, zauzimajući se za posadašnjenje (aggiornamento) Crkve. Premda mu nije bilo dano doživjeti završetak Koncila, radovao se zbog prevaljena puta i očekivo da drugi učine onako kako misle da treba. U travnju 1963. godine objavljuje okružnicu Pacem in terris, a 3. lipnja umire. Proglašen je blaženim (slavi se 11. listopada).

ŠVEL-GAMIRŠEK, Mara Hrvatska književnica, rodila se 3. siječnja 1900. u Srijemskoj Mitrovici, u kojoj je i umrla 7. prosinca 1975. godine.

Osnovnu je školu završila u rodnom mjestu (ljeti je boravila u Vrbanji, kod svoje bake Side Gašparac, pa tragove tih dana iščitavamo u njezinim najvažnijim djelima), a gimnaziju na Sušaku 1918. godine. Upisala se na studij medicine, ali se nakon četiri semestra udala i posvetila književnom radu. Već u školskim klupama pisala je pjesme, da bi zatim zašutjela, ali nakon smrti svoga malog sina 1923. godine pokušala je upravo u pjesmama iskazati svu materinsku bol. Nastavlja s pisanjem sve intenzivnije. Poeziju i prozu objavljuje u Hrvatskoj ženi i Hrvatskom ženskom listu. Najviše joj odgovara oblik novele, pa se bavi novelistikom i objavljuje u Hrvatskoj reviji, Kolu, Jutarnjem listu, Hrvatskom ženskom listu, Almanahu srijemskih pisaca, Almanahu hrvatskih književnica, Zborniku Marulić, Županjskom zborniku, a Sloga joj štampa članke i igrokaze.

Tijekom 1950. i 1952. godine sama je ispunjavala Ženski svijet, stranicu Vjesnika u srijedu. Bavila se i prevođenjem s njemačkog jezika (romani: Richterovi Ronioci za biserima i Holbenijim Grof luna). Dijelovi njezinih djela objavljeni su na njemačkom, bugarskom i mađarskom. 1930. godina označuje početak njezina najvažnijeg književnog djela, vezana za prostor između Županje i Vrbanje (tzv. "šokačka problematika"). Njezin "šokački" opus započinje dolaskom bosanskih izbjeglica u tada poprilično pust dio Slavonije između Vrbanje i Morovića, nastavlja se graničarskim razdobljem i planskim nastajanjem sela, zadruga i prvih dioba, potom iskorištavanjem šuma i opisom 339

vatrene_2.p65

339

8.7.2010, 10:32

života Šokaca (Šuma i Šokci, Portreti nepoznatih žena), a vrhunac je roman Ovim šorom, Jagodo. Za taj roman dobila je nagradu na natječaju Revije (Osijek, 1969.). Knjiga dječjih priča Priče za Sveu i Karen te Legende objavljene su sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

TOLSTOJ, Lav Nikolajevič Ruski pripovjedač i dramatičar, koji je izvršio znatan utjecaj na europsku misao i književnost, rođen je u Jasnoj Poljani 1828. godine. Kao plemić, od mladosti nezadovoljan sredinom u kojoj živi, traga za novim oblicima odnosa između plemića i seljaka. Odlazi na Zapad, no vraća se u Jasnu Poljanu razočaran. Počinje se baviti pedagoškim radom.

Svakodnevno čita Sveto pismo, osobito Novi zavjet i doživljava korjenito obraćenje. Postaje čovjek molitve te Božju riječ koju čuje u srcu nastoji na svom imanju pretvoriti u djelo. U osamdeset i drugoj godini, tj. 1910. god., moleći prepoznaje poziv da krene na put. I odmah to čini: ulazi u vlak i napušta Jasnu Poljanu. Na jednom od usputnih kolodvora doživljava svoj prijelaz Ocu nebeskom. Crpeći evanđeosku mudrost, Tolstoj vidi preporod društva u moralnom usavršavanju pojedinca i u neprotivljenju zlu (prema Isusovoj riječi: "Ne opirite se zlotvoru!"). Svoju misao i vjerovanje izlaže u publicističkim djelima: Crkva i država te U čemu je moja vjera.

U djelu Što je umjetnost poriče umjetnost viših klasa, iskvarenih civilizacijom i traži didaktičku umjetnost za puk. Djela mu konfiscira vlada, a 1901. godine Sinod ga isključuje iz Crkve. Svoje djetinjstvo i mladost Tolstoj opisuje u trilogiji: Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Romanom Rat i mir stvorio je tip romana vremena i prostora (roman epopeja), koji će kasnije nasljedovati Aleksej Tolstoj i Šolohov. Romanom Ana Karenjina analizira problem braka i obitelji. U romanu Uskrsnuće odnosom plemića pokajnika Nehljudova prema Katjuši Maslovoj Tolstoj žigoše sud, zatvore, robiju i posjedovanje zemlje te predlaže evanđeosko rješavanje problema. Od 340

vatrene_2.p65

340

8.7.2010, 10:32

važnijih njegovih djela spomenimo još ciklus novela Sevastopoljske pripovijesti, niz pisanih priča "na narodnu" Pučke pripovijesti i drame Vlast mraka te Plodovi prosvjete.

TOMIĆ, Sonja Rodila se 29. svibnja 1947. godine u Dubrovniku. Apsolvirala je matematiku (na PMF-u) i diplomirala hrvatski i njemački jezik i književnost (na FF-u), te teologiju (na KBF-u).

Predavala je fiziku i matematiku u redovničkoj humanističkoj gimnaziji te u gimnaziji Marianum, hrvatski za strance i njemački u Centru za strane jezike (Vodnikova), matematiku na njemačkom u XVIII. gimnaziji te njemački na KBF-u. Kao samostalna umjetnica prevodi, piše i ilustrira. Od 1994. godine članica je Društva hrvatskih književnika. Objavljuje u časopisima: Spectrum, Veritas, Kana, Svjetlo riječi, Smib, Zvrk, Brat Franjo, Mak i Kolo, kao i na Prvom programu Hrvatskog radija, a na Hrvatskom katoličkom radiju uređuje i vodi tri emisije za djecu. Dosad objavljene knjige: Srce u nebu, Božje blago (uvršteno u lektiru za III. razred osnovne škole 1993.), U iščekivanju Spasitelja, Svjetiljčica (u lektiri od 1996.), Mar i Anata, Božićne priče, Sunčeva uspavanka, Duhovne priče i Uskrsnice (zajedno sa suprugom Stjepanom Tomićem). Hagiografije za djecu: Franjo mironosac i sestrica Neva, AntunNani, manji brat, Dnevnik rajske loptice i Lojzekov vrt. Slikovnice: Božić pauka Mreška (prev. na švedski i slovački), Zlatni dječak, Lolek, sav Marijin, Sreća, Ježeva molitva i Molitva od deset kilometara. Dvojezične slikovnice (hrvatski i engleski ili njemački, francuski i talijanski): Slanogorko vrijeme, Ica lažljivica i Čarobna pera. Zbirka pjesama Missa litteraris (za odrasle).

TOMIĆ, Stjepan Bosanski Hrvat, rodio se 10. siječnja 1943. godine u Donjim Kladarima (Bosanska posavina). Školovao se u Modriči, Zenici, Đakovu i Zagrebu. Diplomirao je hrvatski, latinski i grčki 341

vatrene_2.p65

341

8.7.2010, 10:32

jezik i književnost (na FF-u) i teologiju na (KBF-u). Magistrirao je na dogmatskoj teologiji radom Pregled rađanja sustavne dogmatske misli na hrvatskom jeziku u „Katoličkom listu“ (1849. – 1879.) s posebnim osvrtom na polemike o papinoj nezabludivosti. Predavao je latinski jezik u gimnaziji u Modriči (BiH), potom na humanističkoj gimnaziji kod otaca konventualaca na Svetom Duhu. Od 1973. godine radio je kao novinar i urednik (za inozemstvo) Sportskih novosti (NIŠP Vjesnik), a od 1994. godine kao vjeroučitelj u zagrebačkoj XVIII. gimnaziji (jezičnoj) te kao profesor latinskog jezika na istoj gimnaziji i u školi za primijenjenu umjetnost. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Hrvatskog društva katoličkih novinara i glavni urednik časopisa za duhovnost Rhema, te član uredništva časopisa za intelektualna i duhovna pitanja Nova prisutnost. Uređuje niz teoloških djela mons. dr.

Matije Stepinca. Objavljivao je i objavljuje poeziju, a od proznih djela pripovijetke, eseje, teološke portrete i različite članke u novinama, časopisima i književnim revijama Danas, Spectrum, Veritas, Brat Franjo, Mak, Kana, Svjetlo riječi, Rhema, Hrvatsko slovo, Nova prisutnost i Marulić, u književnim časopisima Motrišta i Osvit (u BiH), kao i pripovijetke za djecu na Hrvatskom katoličkom radiju. Objavljene knjige: Sinovi kralja Svebora (za djecu i mlade), Uskrsnice (za djecu), Bosna koje nema (za odrasle; sjećanja na djetinjstvo u Bosni), U noći (za mlade i odrasle) i Duhovne priče (prevedene na slovački jezik i objavljene u Trnavi). Objavljene slikovnice: Tri kralja i Zašto je nastao leptir?

Dobitnik je prve nagrade za esej na 1. susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva "Stjepan Kranjčić".

TRUHELKA, Jagoda Uz Ivanu Brlić-Mažuranić ona je neosporno najznačajnija hrvatska književnica za djecu između dva rata. Nasuprot Brlićki, koja zdušno oslikava bajkoviti svijet, Truhelka je ukorijenjena u stvarnost, no time svoje djelo nipošto nije lišila po342

vatrene_2.p65

342

8.7.2010, 10:32

etičnosti, topline i prisnosti. Rodila se 1864. u Osijeku, a umrla 1957. godine u Zagrebu. Završila je Višu djevojačku školu i radila kao učiteljica te javna i pedagoška djelatnica. U različitim časopisima objavljivala je pripovijetke u kojima je portretirala ženske likove i analizirala muško-ženske odnose. Nakon izleta u bosansku srednjovjekovnu hrvatsku povijest (Vojača) počela se zanimati za dječju psihu. Zalagala se za ravnopravnost žena. Smatrala je da žena prije svega mora biti slobodna, potom mora imati mogućnost izbora, a da bi to mogla, treba joj omogućiti izobrazbu. Te svoje ideje i književno je oblikovala kao razgovor učiteljice s učenicom, te objavila pod naslovom U carstvu duše. Truhelka naime svaku umjetnost, a osobito književnost, smatra idealnim sredstvom za ostvarivanje etičkih načela. Njezino se učiteljsko zvanje ogleda u svim njezinim djelima, počev od Autobiografije i Tugomile, preko Božje ovčice, Pipa i Pape, Palčićeva kraljevskog leta i Zlatka, pa sve do trilogije Zlatni danci. Ova posljednja će – zbog estetske vrijednosti, iskrena domoljublja i napose zbog smisla za otkrivanje ljepote u onim najmanjim ljudskim radostima – zasigurno ostati trajnom vrijednošću u hrvatskoj književnosti.

WAGGERL, Karl Heinrich Pisac brojnih djela na njemačkom govornom području, od kojih evo nekoliko: Sabrane Božićne priče, Kad se zvijezda javila pastirima, Najljepše priče Božićnih anđela (zbirka u kojoj su uz Waggerla i ovi književnici: Dickens, Kästner, Kuhn i Roth von st. Benno), Cvijeće i stihovi, To je najtiše vrijeme u godini, Radosno siromaštvo, Drage stvari, Salcburške priče, Sve nepatvoreno je jednostavno, Majke, Kruh itd.

WILDE, Oscar Engleski dramatičar, pripovjedač i liričar, rodio se 1854. godine. Isticao se kao vođa engleskog književnog esteticizma.

Uz duhovitu igru riječima i paradokse u njegovu su djelu če343

vatrene_2.p65

343

8.7.2010, 10:32

sti ironija i cinizam. Njegove najuspjelije društvene komedije su Lepeza Lady Windermere, Žena bez značenja i Važno je biti ozbiljan, a Slika Doriana Graya njegov je jedini roman.

Istakao se i kao novelist. U naslov zbirke Sretni kraljević i druge priče ušlo je ime prve pripovijetke prožete toplim osjećajima za sve koji stradavaju u nemilosrdnom društvenom poretku. Bio je osuđen zbog veze s lordom Douglasom, i dospio je u tamnicu, no boravak u ćeliji nije ga spriječio u stvaranju. Tako se i njegova zatvorska djela ubrajaju u značajna ostvarenja. To su duboko iskren pjesnikov životni obračun De profundis i Balada o readinškoj tamnici, objavljena 1905., dakle pet godina nakon njegove rane smrti 1900. godine.

ŽIC, Andrija Rodio se 21. ožujka 1929. godine u Puntu na otoku Krku. U jedanaestoj godini izgubio je sluh, pa se obrazovao kao autodidakt. Diplomirao je pravo (na Pravnom fakultetu) u Zagrebu.

Od 1948. do 1954. godine bio je službenikom Brodogradilišta Punat, a od 1955. do umirovljenja 1980. godine radio je u Savezu gluhih kao stručni službenik, urednik i prevoditelj. Svoje prve radove (enigmatiku, pjesmice) objavio je 1940. godine u sarajevskom katoličkom dječjem listu Vrtić. Od 1948. do 1952. godine surađivao je u zagrebačkim enigmatskim listovima. Od 1953. godine do danas preveo je ili priredio nekoliko stručnih knjiga i tridesetak brošura o tematici gluhoće i invaliditeta te preveo jedan roman (od R. Field All This and Heaven Too – I poslije svega sreća). Radio je kao urednik i stalni suradnik više domaćih listova za gluhe. Surađivao u nekoliko stranih listova (engleskih, talijanskih, esperantskih i dr.). Od 1956. surađuje u GK i Kani enigmatikom, te u Malom koncilu (najprije enigmatikom i prevođenjem pripovijetki, a poslije u skoro svim rubrikama, serijalima u Maku i Blaževom poštom). Za GK preveo je Slavlje velikoga jubileja. Uz Smiljanu Rendić, jedini je laik koji je od kardinala Franje Kuharića dobio plaketu Glasa Koncila prigodom 25. godišnjice jubileja.

344

vatrene_2.p65

344

8.7.2010, 10:32

ŽIC, Vojmil Rodio se 15. veljače 1960. godine u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju (na Filozofskom fakultetu). Od 1986. do 1990. godine radio je u Savezu osoba oštećena sluha Grada Zagreba (uređivao je časopis za gluhe i nagluhe osobe Sluh . Od 1974. godine je povremeni, a od 1983. stalni vanjski suradnik Maloga koncila – Maka i Glasa Koncila. Od 1991. zaposlen je kao novinar u uredništvu Glasa Koncila, u kojemu piše prikaze kazališnih predstava, uređuje rubrike Svetac tjedna i Žena za sva vremena, a sada ispisuje kolumnu Čujem, vidim... pa se stidim. Od 1998. godine vršitelj je dužnosti glavnog urednika Maka. Kao autor objavio je knjige: Oko stola, Zoomak i Biblibilje, a kao suautor: U vrtiću ćemo znati pjesmom Bogu hvalu dati, sliku bojom obojati. Urednik je više knjiga (Iz dnevnika jedne ovce, Slavlje Velikog jubileja, Darovana sreća, Zajedno...) u izdanju Glasa Koncila – Maka.

Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara za 2003. godinu.

345

vatrene_2.p65

345

8.7.2010, 10:32

4

vatrene_2.p65

4

8.7.2010, 10:32