Velikani vjere u Hrvata by Glas Koncila

VELIKANI VJERE U HRVATA 1

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 01/4874 303 E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Mala Makova knjižnica. Knjiga 15. Urednik: Vojmil Žic Fotografije: Fotografije korištene na sličicama preuzete su najvećim dijelom iz digitalnog arhiva „Glasa Koncila“. Autori umjetničkih motiva i pojedinih fotografija sa sličica: Josip Botteri Dini (sl. 21, iz kataloga izložbe Galerije „Laudato“ sa 7. Dana hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima); Maja Dolenčić Malešević (37); Dragutin Glasnović (52); Zoran Homen (sl. 13 – 16, 27, 70, 71); Gabrijel Jurkić (64); Ivan Križanac (35); Tomislav Kršnjavi (69); Anto Mamuša (26); br. Tiho Radan (46); Josip Restek (5 – 8); fra Jozo Sopta (56); Sonja Tomić (22, 28, 30, 31); Josip Trupej (23); Vlado Šerić (32). Identitet ostalih autora fotografija i umjetničkih prikaza uredništvu je nepoznat. Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Tomislav Kučko Tisak: RADIN print Tiskano u studenom 2015. ISBN 978-953-241-478-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000916621

VELIKANI VJERE U HRVATA UZ 50 GODINA MALOGA KONCILA – MAKA Hvaljen Isus i Marija! Za 50. rođendan Malog koncila – Maka, dječjega vjerskog i vjeronaučnog mjesečnika, otisnuli smo ovu jedinstvenu knjižicu – album na čije vas čitanje i ispunjavanje pozivamo puna srca! Povezali smo u njoj naš Mak s hrvatskim svetcima, blaženicama i blaženicima, službenicama i slugama Božjim, i drugim uzorima vjere u našem narodu. Zašto smo to učinili? Najkraće bi bilo reći: zato što smo svi – NA SVETOST POZVANI! Podsjetili su nas na to i naši hrvatski biskupi, istoimenim pastirskim pismom upućenim vjernicima na početku ovoga, trećeg tisućljeća; podsjeća vas na to – iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec – i naš vjerski i vjeronaučni časopis Mak. Trinaest stoljeća življenja kršćanstva u hrvatskom narodu ostavilo je duboke tragove svetosti u velikanima vjere, koji su nam svojim nasljedovanjem Isusa Krista postali „svjetleći putokazi“, primjeri svetosti. Neki po svom naučavanju i širenju riječi Božje, neki po odricanju za druge, neki i po mučeništvu koje su podnijeli za vjeru i Crkvu. Sve njih potrebno je bolje upoznati, na njihovim se primjerima nadahnuti, da bismo i sami u našem dobu, u našim životnim sredinama mogli biti ono što su oni bili u svome! Jer svetci nisu tek „na slikama“, svetci nisu oni kipovi u crkvama, svetci su bili (i jesu) živi ljudi od krvi i mesa. Mnogi od njih i nisu bili sveti „otpočetka“, već su se mijenjali tijekom života, svojom voljom i uz Božju pomoć. Tako smo i svi mi, djeca i odrasli, pozvani da živimo sveto. Ne zato da bismo bili „proglašeni svetima“, već zato da bismo zasluženo postali dio one vječne radosti koja nas očekuje u nebu. Ovaj album sa sličicama i kratkim biografijama 58 hrvatskih velikana vjere (te „malom povijesti Maloga koncila“ u dodatku), neka vam bude pomoć i pratitelj u tom nastojanju. Sličice potrebne za popunjavanje albuma pronaći ćete u Malom koncilu, kao i sve druge upute vezane uz nagradnu igru za sakupljače. Uredništvo Maloga koncila – Maka

OVO SU MOJI UZORI! Na fotomontaži: Majka Božja Bistrička – Kraljica Hrvata, iz Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, i sveti Josip, nebeski zaštitnik hrvatskog naroda, iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu

TKO JE UREĐIVAO I STVARAO MAK? Za prvoga glavnog urednika Malog koncila bio je postavljen svećenik đakovačke biskupije Marko Majstorović, a dužnost odgovornog urednika obavljao je tada pomoćni zagrebački biskup, a kasnije kardinal Franjo Kuharić.

„Glavni vrtlari“ na Makovu polju Već nakon četvrtog broja, od rujna 1966., Mali koncil se potpuno preselio u mjesto svojeg nastanka, Zagreb, gdje ga (nepotpisani u impresumu lista) uređuju novinari i urednici Glasa Koncila Vladimir Pavlinić i Živko Kustić. Za Uskrs 1968. glavnim urednikom postaje o. Gabrijel Đurak, franjevac – čime je Mali koncil na neslužbeni način postao „nasljednik“ dječjeg lista Anđeo čuvar, jer fra Gabrijel bio je zadnji urednik tog lista, koji je djecu poučavao i zabavljao sve od 1901. do 1944. godine. Poslije njegove smrti, 1974. godine, glavnim urednikom postaje legendarni don Luka Depolo (sl.83), koji je na tom mjestu bio gotovo četvrt stoljeća. Svojom vedrinom i dobrotom postao je svojevrstan „hodajući Mak“, svima znan. Nakon njegove smrti 1998. godine, v. d. glavnog urednika postaje dugogodišnji suradnik i član uredništva Vojmil Žic, koji je na tom mjestu i danas, o 50. rođendanu lista. Uz glavne urednike u samome stvaralačkom dijelu uredništva lista, kao njihove „desne ruke“, tijekom pet Makovih desetljeća bili su zaposleni još vlč. Mijo Gabrić, s. Valerija Kovač te s. Zrinka Majstorović. Na mjesto odgovornog urednika lista pak godine 1970. dolazi svećenik mons dr. Josip Ladika, dugogodišnji ravnatelj „Glasa Koncila“, čije zadaće vezane uz Mali koncil, ali i razna poprat-

na izdanja i djelatnosti, kasnije preuzimaju mons. Nedjeljko Pintarić (od 1999.) te mons. Ivan Miklenić (od 2013.), kao ravnatelji cijele izdavačke kuće „Glas Koncila“.

Veliki i mali Makovi „zaljevači“ Uza već spomenute u uredništvu zaposlene djelatnike, Mali koncil je u pola stoljeća postojanja marljivo sustvarao „bezbroj“ suradnika uglednih imena. Tako u prvim godinama na njegovim stranicama pišu i rišu i Ivan Raos, Marija Barbarić-Fanuko, Josip Biffel, Dinko Žibrat, Ivo Fanuko, s. Nives Kuhar, Andrija Žic (koji Makovim „suurednikom“ biva punih 40 godina)... U kasnijim desetljećima pridružuju im se, između brojnih (a nenabrojenih) i sljedeći: misionari o. Ante Gabrić, s. Vedrana Ljubić, don Danko Litrić, s. Mirjam Šurjan, s. Mirjam Bubnić, s. Josipa Šprajc i s. Marica Jelić; profesori i doktori teologije Alojzije Hoblaj, Tomislav Ivančić, Mirko Mihalj, Josip Šimunović; mnogi vrli suradnici kao Josip Prudeus, Stjepan Džalto, s. Margareta Babić, Božo Skoko, Vlado Razum, Sonja Tomić, Zdenko Svoren, Ankica Svirač, Branko Pilaš, s. Bernardina Crnogorac, s. Ana Cvitanušić; pa sve do današnjih, također već dugogodišnjih „pisaca“ Maka kao što su Marina Šimić, Iva Noršić, Srebrenka Takšić, vlč. Anđelko Katanec, Ilija Nikić, Vlatka Plazzeriano… Zatim ilustratori Siniša Reberski, Darko Zloušić, Krešimir Pleić, Stjepan Moškatelo, Krešimir Stanić, Tomislav Kučko, Milena Dodig; grafički oblikovatelji Verica Blažinić i Blaženka Matić te fotografi Mijo Gabrić, Zvonimir Atletić, Mihael Sokol, Bernard Čović… Me-

Mak u društvu svetih i blaženih: Suradnica lista bila je i misonarka, danas bl. Majka Tereza, koju su urednici "Maka" dr. Josip Ladika, don Luka Depolo i Mijo Gabrić ugostili u Zagrebu (sl. 83); Dugogodišnji glavni urednik don Luka Depolo 1996. makovce je doveo i do pape, danas sv. Ivana Pavla II. (sl. 84).

đu lektorima, za ispravnost i ljepotu izričaja u najduljim razdobljima brinuli su se Stjepan Hosu, Zdravko Gavran, Domagoj Grečl, Josip Sinjeri… Svi nabrojeni tek su vrh „ledenog brijega“, uz još stotine onih koji su godinama unosili svoje boje u šarenilo Makovih latica, a „ljude iz sjene“, one zadužene za poslove vezane uz tiskanje, prodaju, reklamu te distribuciju, razvoženje i dostavu Maka u sve župe i vjeronaučne skupine širom domovine (pa i šire) – nemoguće je i pomisliti nabrajati! Baš kao i sve one koji su uistinu najveća snaga Malog koncila: vjeroučitelje (župnike, brojne redovnice, katehete i katehetkinje, koji zadnjih godina imaju i svoju rubriku pod nazivom Iz vjeroučiteljeve bilježnice) i posebice same čitatelje lista, makovce! Jer Mali koncil nije list koji tek odrasli stvaraju za djecu, već sretan spoj dječjeg stvaralaštva i suradnje odraslih. Zaista velik dio Malog koncila sami napišu njegovi mali čitatelji – djeca! Uz Mali mozaik dobrote i rubrike Makovci javljaju ili Pišemo-rišemo (koja nastaje od stotina pristiglih dječjih radova, crteža i sastavaka), makovci su ispunjavali i stranice brojnih „kontaktnih“ rubrika, kao što je danas još uvijek Blaževa pošta, a nekoć su ih imali i Maki, vjeroučitelj Martin, Tom i Klara, koji su svakog mjeseca (d) očekivali i uvrštavali u časopis brojne iskreno opisane doživljaje i pitanja samih čitatelja lista. Na stranicama Maka tako su se svojom suradnjom i prilozima redovito „susretali“ veliki učeni profesori i vrsni književnici s malom djecom, koja tek uče pisati! I niti jednima to nije bilo „ispod časti“, i niti jednima nije bilo „tijesno“ na Makovim stranicama, čije latice imaju srca za sve!

OPJEVANA POVIJEST MAKA Bilo je to jednom davno, šezdesetih, za Koncila, pokrenu se Crkva slavno, silna djela učinila! Iz velikog tada „Glasa“, iz rubrike za malene, „Vama djeco“ učas stasa, „Mali koncil“ se pokrene! Nekoliko urednika, četvrt vijeka uz don Luku, pa stotine suradnika i tisuće dječjih ruku Mak ljubavlju zalijevaše dok još bješe crno-bijeli pa dohvati dane naše – u bojama sad je cijeli! Molitve i kateheze, priče, pjesme, anegdote… nema ništa tu bez veze, Mak mozaik je dobrote! Iz misija pisma stižu, zagonetke tu se stvara, likovi se dragi nižu: Denis, Maki, Blaž i Klara! Mjuzikle i knjige rodi, albume i rezalice… Sa „Tribusom“ djecu vodi, svi slikaju i jaslice! Olimpijsku vatru pali i potiče vjersko znanje, natječu se vel’ki, mali, nagrade im putovanje! I po mreži interneta, i sa licem „Facemaka“, Mali koncil danas „šeta“, kao Božjeg sunca zraka. Katehete podržava, podupire roditelje, djecu voli, poučava, stvara od njih prijatelje! Sjeme Maka oni šire i riječ Božju skupa s njime, dok makovci posvud vire, za budućnost „nema zime“!

KAKO JE RASTAO MAK • Mali koncil prve tri godine izlazi u vrlo skromnoj opremi, na običnu novinskom papiru, bez korica i bez boje. Šarenilo mu je davao sadržaj: reportaže, članci, priče, slike, stripovi, pjesmice, zagonetke… Samo bi božićni broj dobio tvrđe korice u dvobojnom tisku (sl. 86). Od siječnja 1969. Mak trajno dobiva „šareni kaputić“, tvrde korice s lijepim naslovnicama u boji (sl. 87).

• Nakon 1990. godine Mak doživljava brojne promjene i pro ljepšanja: iz „starinskoga“, olovnog tiska prelazi u suvremeni, ofsetni tisak, prvo dvobojni, potom i četverobojni. Njegove stranice više se ne „prelamaju“ (što znači „stvaraju“, „oblikuju“) u tiskari, već u samom uredništvu, na računalnom ekranu (sl. 88). • U rujnu 1999. list izlazi na finu, sjajnu papiru, sa svim stranicama u boji. Svih tih godina Mak redovito ili povremeno ima i postere, a prigodno unutar svojih korica čitateljima daruje naljepnice, kalendare, kartonske jaslice i druge kreativne „rezalice“ kao što su „Nazaretska kućica“ (sl. 89), Makova pisanica i sl. • Četiri godine, od 1996. do 1999., izlazi i Makov ljetni magazin, čiji su razbibrižni sadržaji od 2000. godine našli svoje mjesto u redovitu i podebljanu lipanjskom dvobroju lista (jer je dotada makovska godina završavala već s brojem u mjesecu svibnju).

• Godine 1996. Mak se prvi put pojavljuje na internetu, no svoje redovito i neprekinuto elektroničko izdanje s mrežnom stranicom za djecu i vjeroučitelje ima od 2001. godine, kao i elektroničku poštu, koja je posljednjih godina poštarima dosta olakšala torbe. Od 2011. godine list ima i svoj profil na Facebooku (sl. 90).