Zakon u životu partikularne Crkve

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE Zbornik radova VIII. međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika Trogir – Čiovo, 9. – 10. listopada 2014.

Izdavači Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Hrvatsko kanonističko društvo, Kaptol 31, Zagreb Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr; tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328; http://knjizara.glas-koncila.hr; e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika Ivan Miklenić Biblioteka Studia canonica croatica. Sv. 9.

Urednik Josip Šalković Uredničko vijeće Lucija Boljat, Ivan Milotić, Marko Petrak, Ivica Ivanković Radak, Josip Šalković Znanstveno vijeće Lucija Boljat (Zagreb), Klara Ćavar (Ancona), Zdenko Ilić (Đakovo), Ivan Jakulj (Split), Ivan Milotić (Zagreb), Marko Petrak (Zagreb), Ivica Ivanković Radak (Subotica), Ivan Sesar (Sarajevo), Andrej Saje (Ljubljana), Josip Šalković (Zagreb), Nikola Škalabrin (Đakovo), Slavko Zec (Rijeka) Recenzenti Matija Berljak (Zagreb) Jure Brkan (Split) Nikola Menalo (Mostar) Jezično uređivanje s. Ines Tutić Korektura Elizabeta Mikulić Grafičko oblikovanje Blaženka Matić Tisak Denona, Zagreb Tiskano u svibnju 2016.

ISBN 978-953-241-504-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige se ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Zakon u životu partikularne Crkve ZBORNIK RADOVA VIII. MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SIMPOZIJA CRKVENIH PRAVNIKA U TROGIRU – ČIOVO, 9. – 10. LISTOPADA 2014.

Zagreb, 2016.

Program

VIII. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

Zakon u životu partikularne Crkve 9. – 10. LISTOPADA 2014.

TROGIR – ČIOVO, HOTEL SVETI KRIŽ ULICA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI 1

PROGRAM ¬¬ČETVRTAK, 9. LISTOPADA 2014.

900 – 1030

1030 – 1050 1050 – 1210

1210 – 1315

▪ Otvaranje simpozija ▫ Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru (dr. Bernarda Horvat, Sarajevo) ▫ Partikularna Crkva: teološko-pravni elementi (dr. Ivica Ivanković Radak, mr. Árpád Tóth, Subotica) ▫ Utjecaj rimskog i germanskog prava na razvoj partikularne Crkve i prava (dr. Ivan Milotić, Zagreb) ▪ Pauza ▫ Razvoj partikularnog liturgijskog prava u latinskoj Crkvi s posebnim osvrtom na biskupije u Hrvatskoj (dr. Marko Petrak, Zagreb) ▫ Pozicija partikularnog prava nakon kodifikacije (dr. Ivan Sesar, Sarajevo) ▫ Model partikularnog prava istočnih katoličkih Crkava (mr. Olja Barščevski, Zagreb) ▫ Međunarodni ugovori kao izvor partikularnog prava (mr. I. Kovač, Rim) ▪ Rasprava

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

5

VIII. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

¬¬PETAK, 10. LISTOPADA 2014.

900 – 1020

▫ Normativna aktivnost biskupskih konferencija i krajevnih sabora (dr. Andrej Saje, Ljubljana) ▫ Situacija partikularnog prava u Crkvi u Hrvatskoj (dr. Ivan Ćubelić, Split) ▫ Zakonodavna aktivnost dijecezanskog biskupa (dr. Klara Ćavar, Ancona) ▫ Statuti i pravilnici kanonskih struktura suodgovornosti na biskupijskoj razini (dr. Slavko Zec, Rijeka)

1020 – 1050

▪ Pauza

1050 – 1150

▫ Biskupijska sinoda – vrhunac zakonodavne aktivnosti

▫ Normativna konfiguracija i funkcionalnost biskupijske kurije (mr. Miroslav Vidović, Split) ▫ Pravni okvir sudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini (mr. Lucija Boljat, dr. Josip Šalković, Zagreb)

1150 – 1300

6

partikularne Crkve (dr. Zdenko Ilić, mr. Marija Živković, Đakovo)

▪ Rasprava

ZBORNIK RADOVA

Riječ urednika

RIJEČ UREDNIKA Osmi međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika održan je na otoku Čiovu, 9. i 10. listopada 2014. godine. Simpozij je otvorio mogućnost širenja spoznaja, razmjene iskustava, dijaloga i zajedništva među crkvenim pravnicima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije. Simpozij je, u suorganizaciji sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom i Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, te pod sponzorstvom Hrvatske biskupske konferencije, organiziralo Hrvatsko kanonističko društvo.

Za osmi međunarodni znanstveni skup crkvenih pravnika odabrana je tema: Zakon u životu partikularne Crkve. Zakon u definiciji sv.

Tome Akvinskog glasi: »ordinatio rationis ad bonum commune ab eo qui curam communitatis habet promulgata«. Zakon je po svojoj naravi zapovijed, racionalna zapovijed. Zakon generira obvezu, ako je racionalan i nije suprotan božanskom zakonu. Čovjek je biće opredijeljeno i kvalificirano za racionalnost. Racionalnost zahtijeva da zakon bude uređen za dobro same zajednice pa ga stoga treba donijeti osoba ili tijelo na kojemu je odgovornost za tu zajednicu. Riječ je, dakle, o putu koji čovjek treba proći kako bi zajedno s ostalim članovima zajednice mogao ostvariti zadani cilj.

U kanonskom uređenju zakon je u službi čovjeka na njegovu putu prema vječnosti. A budući da je krajnji cilj svake ljudske djelatnosti ljubav, zakon je u službi ljubavi, on je put koji čovjek u službi ljubavi mora proći. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi; iz ljubavi mu je postavio konačni cilj, a to je njegovo dioništvo u božanskom životu. Svaki je ljudski zakonodavac pozvan uređivati čovjekov put do cilja na način da se ljudski zakon slaže s božanskim, da bude u službi ljubavi, služenja, odgoja i spasenja. Sveti Toma Akvinski će reći da je zakon u Crkvi uređen za ljubav pa stoga i za život vječni.

I zakon u životu mjesne, partikularne Crkve treba biti uređen za ljubav i život vječni, za susret, za reguliranje odnosa u zajednici kako bi se svakom članu Božjega naroda dalo ono što mu u Crkvi pripada, tj. njegove obveze i prava. U životu partikularne Crkve zakon se konkretizira, živi, on se i dodatno obogaćuje ako dopustimo da nas obasja

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

7

Josip ŠALKOVIĆ

svjetlo vjere. Racionalne istine oplemenjene svjetlom vjere dobivaju neslućenu dubinu i neočekivane horizonte u dijelu Božjega naroda kao što su nadbiskupija ili biskupija.

Budući da su crkveni pravnici pozvani na putu sastavljanja, donošenja, tumačenja, primjene, izmjena i dopuna zakona pomoći znanjem i savjetom kako bi zakon bio uređen za ljubav i život vječni, tema ovoga simpozija nedvojbeno je bila važna i značajna za cjeloživotnu formaciju crkvenih pravnika, ali i za život partikularnih Crkava.

Prvog dana simpozija, 9. listopada, održana su izlaganja: Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru (dr. Bernarda Horvat); Partikularna Crkva: teološko-pravni elementi (dr. Ivica Ivanković Radak, mr. Árpád Tóth); Utjecaj rimskog i germanskog prava na razvoj partikularne Crkve i prava (dr. Ivan Milotić); Razvoj partikularnog liturgijskog prava u latinskoj Crkvi s posebnim osvrtom na biskupije u Hrvatskoj (dr. Marko Petrak); Pozicija partikularnog prava nakon kodifikacije (dr. Ivan Sesar); Model partikularnog prava istočnih katoličkih Crkava (mr. Olja Barščevski); Međunarodni ugovori kao izvor partikularnog prava (mr. Ivan Kovač).

Drugoga dana simpozija, 10. listopada, uslijedila su izlaganja: Normativna aktivnost biskupskih konferencija i krajevnih sabora (dr. Andrej Saje); Situacija partikularnog prava u Crkvi u Hrvatskoj (dr. Ivan Ćubelić); Zakonodavna aktivnost dijecezanskog biskupa (dr. Klara Ćavar); Statuti i pravilnici kanonskih struktura suodgovornosti na biskupijskoj razini (dr. Slavko Zec); Biskupijska sinoda – vrhunac zakonodavne aktivnosti partikularne Crkve (dr. Zdenko Ilić, mr. Marija Živković); Normativna konfiguracija i funkcionalnost biskupijske kurije (mr. Miroslav Vidović); Pravni okvir sudjelovanja i suodgovornosti na župnoj razini (mr. Lucija Boljat, dr. Josip Šalković).

Sve što je izlagano i rečeno na simpoziju objavljeno je u ovome zborniku, kao deveti broj pravnog niza Studia canonica croatica. Nadam se da će čitatelji u znanstvenim radovima prepoznati neke uhodane pravne okvire, ali i uočiti potrebu novih pristupa u donošenju partikularnog prava.

Objavljivanjem zbornika radova željeli smo posvijestiti važnost donošenja, primjene i tumačenja zakona u životu partikularne Crkve, posebno biskupije koja »je dio Božjeg naroda koji se povjerava na pastoralnu brigu biskupu u suradnji s prezbiterijem, tako da, prianjajući uza svojeg pastira koji ga po evanđelju i euharistiji sabire u Duhu Svetome,

8

ZBORNIK RADOVA

Riječ urednika

tvori partikularnu Crkvu u kojoj uistinu jest i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva« (kan. 369).

Zbornik radova je namijenjen partikularnim zakonodavcima, pastoralnim djelatnicima, studentima crkvenih fakulteta i crkvenih instituta te svim vjernicima kako bismo mogli upoznati ono što činimo i svoj život uskladiti s božanskim i ljudskim zakonima.

Znanstveni radovi objavljeni u ovome zborniku recenzirani su od strane kvalificiranih recenzenata i kao takvi nov su doprinos hrvatskoj kanonskoj znanosti.

Zahvaljujem Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na sponzorstvu, Splitsko-makarskoj nadbiskupiji na gostoprimstvu te Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na suorganizaciji simpozija.

Zahvaljujem autorima radova, recenzentima i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji osmoga međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika, kao i u izdavanju zbornika radova.

U Zagrebu, na spomendan sv. Ambrozija, 7. prosinca 2015.

Josip Šalković

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

9

Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru UDK 27-72-74-732.4 VAT II. Izvorni znanstveni rad

KATEGORIJE OPĆE I PARTIKULARNO U EKLEZIOLOGIJI II. VATIKANSKOG KONCILA I KANONISTIČKOM GOVORU Bernarda HORVAT Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu, Univerzitet u Sarajevu Josipa Stadlera 5, BiH – 71 000 Sarajevo sr.bernarda.horvat@gmail.com

Sažetak Promatranje stvarnosti Crkve, promišljanje o njezinu otajstvu i njegovu utjelovljenju u živoj stvarnosti, nužno upućuje na konkretnost koja pretpostavlja i zahtijeva i kanonsko pravno uređenje kao neizostavnu dimenziju same naravi Crkve. Ovo promišljanje obuhvaća dvije međuovisne kategorije – opće i partikularno u dvjema međuovisnim disciplinama – ekleziologiji i pravu. U koncilskim dokumentima i njihovu odrazu u kanonističkom govoru predstavlja se prožetost spomenutih kategorija, kao i posljedica te činjenice za konkretan život Crkve u stvarnosti opće Crkve i partikularnih Crkava. Teološke rasprave i doprinosi pretkoncilskog i postkoncilskog vremena nude potrebna pojmovna razjašnjenja, kao i njihovu neizostavnu utemeljenost u otajstvu spasenja kojemu je Crkva pozvana služiti po svojoj temeljnoj zadaći: biti »u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda« (LG 1,1). Od posebne je važnosti plodna rasprava između Waltera Kaspera i Josepha Ratzingera, koja je naglasila temeljne stavove o odnosu međusobnoga prožimanja opće Crkve i partikularnih Crkava. Osim toga, rasprava je pokazala da recepcija II. vatikanskog koncila nije završena, jer govor o Crkvi kao »communio«, odnos biskupa partikularnih Crkava i Glave biskupskoga zbora te pitanja vezana uz euharistijsku ekleziologiju, usko su vezana uz pastoralno i praktično djelovanje Crkve koje u svojoj konkretnosti ovisi i o ispravnom shvaćanju komplementarnosti općeg prava i partikularnog prava, temeljena na ispravnoj autonomiji koja treba biti priznata partikularnoj Crkvi.

Ključne riječi: opća Crkva, partikularna Crkva, Drugi vatikanski koncil, ekleziologija, zajedništvo (communio), Zakonik kanonskog prava (1983.).

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

11

Bernarda HORVAT

Uvod Crkva je pozvana služiti otajstvu spasenja po svojoj temeljnoj zadaći: biti »u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda«.1 Koristeći pojam sakramenta, naslijeđen iz patrističke teologije za koju je latinski pojam sacramentum prijevod biblijskoga pojma mysterium, Koncil želi izraziti dvostruku dimenziju Crkve: ljudsku i božansku, vidljivu i nevidljivu, po kojoj i u kojoj spasenje, ostvareno smrću i uskrsnućem Kristovim, postaje spasenje hic et nunc upravo po vidljivom posredništvu: »Krist, jedini Posrednik, sazdao je ovdje na zemlji svoju svetu Crkvu, zajednicu vjere, nade i ljubavi, kao vidljivi sklop; on ju bez prestanka podržava te po njoj na sve razlijeva istinu i milost« (LG 8,1). Ovaj se vidljivi sklop Crkve u LG 23,2 definira kao »corpus Ecclesiarum«, prema tvrdnji Hilarija iz Poitiersa: »etsi in orbe ecclesia una sit, tamen una sit, tamen unaquaeque urbs ecclesiam suam obtinet, et una in omnibus est, cum tamen plures sint, quia una habetur in pluribus«2; Grgur Veliki piše: »nisi multiplicate eorum ecclesiae, quae unam catholicam faciunt, designatur«3, a Bazilije potvrđuje: »quandoquidem qui corpori ecclesiarum praeficiuntur, iidem loco capitis sunt«.4 Odnosi koji povezuju ovaj »corpus Ecclesiarum« u vidljivi sklop, u svetu Crkvu, zajednicu vjere, ufanja i ljubavi (usp. LG 8,1) mogu se opisati prožetošću jedinstva i različitosti. Pritom valja nagla-

1

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21.

XI. 1964.), br. 1,1, u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: LG). Riječ je o analognoj sakramentalnosti, kako jasno izriče citirani navod konstitucije Lumen gentium: »Cum autem Ecclesia sit in Cristo veluti sacramentum […]«. Istu definiciju Crkve, u koju je uključena i njezina zadaća, donose još neka mjesta LG, kao i neki drugi koncilski dokumenti: LG 9,3: Bog je ustanovio Crkvu »da svima i svakome bude vidljivim sakramentom toga spasonosnoga jedinstva«; LG 48,2: kad je Krist uskrsnuo od mrtvih, »poslao je na učenike svoga Duha oživljavatelja te je po njemu ustanovio svoje Tijelo, koje je Crkva, kao opći sakrament spasenja«; SC 26,1: Liturgijski čini su slavlje Crkve koja je »sakrament jedinstva«; AG 1,1: »Crkvu je Bog poslao k narodima da bude ›sveopći sakrament spasenja‹«; AG 5,1: Gospodin je osnovao »svoju Crkvu kao sakrament spasenja«; GS 45,1: »Uistinu, pak, sve ono dobro koje narod Božji za vrijeme svojega zemaljskoga putovanja može pružiti ljudskoj obitelji, proistječe odatle što je Crkva ›sveopći sakrament spasenja‹ koji ›ujedno očituje i udjelotvoruje otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku‹«.

Navedeni citati koncilskih dokumenata preuzeti su iz: DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Zagreb, 72008.

2

HILARIJE IZ POITIERSA, In Ps. 14,3: PL IX, 206.

3

GRGUR VELIKI, Moralia IV.,12: PL LXXV, 643.

4

BAZILIJE, In Is. 15,296: PG XXX, 637.

12

ZBORNIK RADOVA

Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru

siti da se jedinstvo Crkve ne sastoji u jednoličnosti, niti se može na nju svesti, iako je u Crkvi od prvih vremena bilo tendencija da se jedno s drugim zamijeni.5 Pravo se jedinstvo mora sastojati od različitosti; ono podrazumijeva napetost između dijelova i cjeline, između partikularnoga i univerzalnoga.

1. Samopredstavljanje Crkve kroz kategorije opće i partikularno u dokumentima II. vatikanskog koncila i u Zakoniku Da bi se mogao oslikati odnos između opće i partikularne Crkve, a onda posljedično i položaj, svrha, značajke i važnost zakona – općeg i partikularnog – u životu Crkve, treba prepoznati iskorake koje je II. vatikanski koncil učinio glede shvaćanja same Crkve, a koji su bili početak hoda k jasnijoj koncepciji međuodnosa i međuovisnosti opće Crkve i partikularnih Crkava, kao i kanonskopravnog uređenja Crkve na općoj i partikularnoj razini. Takav pristup zasigurno može biti zdrav temelj provedbe6 odnosno ucjepljenja pravnih odredaba u život Crkve, u život svake zajednice sposobne primiti zakon i odrediti vlastite norme, u život svakog člana Božjega naroda; provedbe koja ima nakanu ostvarivati vrhovni zakon u kojem mora naći svoj cilj svaka odredba: spasenje duša. Širok je spektar načina sagledavanja hoda Crkve na putu njezina samoshvaćanja; ovdje odabiremo analitičko-sintetičko uočavanje osnovnih postavki koncilske ekleziologije, koja se potom pretočila u kanonistički govor kao izvor odredbi Zakonika o naravi, kanonskom uređenju i životu partikularnih Crkava.

Temeljit ćemo ovo promišljanje na uporabi pojmova Ecclesia particularis i Ecclesia localis u koncilskim dokumentima, uz napomenu da pažnju usmjeravamo na koncilske izvore kanona 368. i 369. te na određene koncilske navode koji nude najznačajnije elemente za teološkopravno shvaćanje međusobne povezanosti i prožetosti odnosa između partikularne i opće Crkve.7

5

Usp. Yves CONGAR, Die Wesenseigenschaften der Kirche, u: Johannes FEINER – Magnus LÖHRER (ur.), Mysterium Salutis, Grundriss heilsgeschichtlicher Dogmatik, IV/1, Einsiedeln, 1972., 395.

6

O provedivosti Zakonika vidi: Josip ŠALKOVIĆ, Zakonik kanonskog prava – teološko-pravna sinteza Sabora, u: Bogoslovska smotra, 75 (2006.) 3, 785-790.

Postoje različite procjene doprinosa II. vatikanskog koncila glede teološko-pravnoga shvaćanja partikularne Crkve. Umjerenim i realnim čini se vrednovanje koje donosi

7

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

13

Bernarda HORVAT

1.1. Terminološke različitosti Uporabom obaju izraza: Ecclesia particularis i Ecclesia localis (partikularna Crkva i mjesna Crkva), Koncil je terminološko pitanje ostavio otvorenim stavljajući naglasak na dvostruki bitni aspekt, prepoznatljiv u činjenici konkretne realizacije Crkve u partikularnim/mjesnim Crkvama, te u stvarnosti njihova zajedništva u kojem tvore jednu i jedinu Katoličku Crkvu.

Pojam Ecclesia particularis upotrijebljen je u sljedećim dokumentima: Sacrosanctum concilium8 br. 13,2: »Speciali quoque dignitate gaudent sacra Ecclesiarum particularium exercitia, quae de mandato Episcoporum celebrantur […]«9; br. 111,2: »Ne festa Sanctorum festis ipsa mysteria salutis recolentibus praevaleant, plura ex his particulari cuique Ecclesiae vel Nationi vel Religiosae Familiae relinquantur celebranda […]«.10 Lumen gentium br. 13,3: »Inde etiam in ecclesiastica communione legitime adsunt Ecclesiae particulares, propriis traditionibus fruentes, integro manente primatu Petri Cathedrae […]«11; br. 23,1 i 2: »Collegialis unio etiam in mutuis relationibus singulorum Episcoporum cum particularibus Ecclesiis Ecclesiaque universali apparet. […] Episcopi autem singuli visibile principium et fundamentum sunt unitatis in suis Ecclesiis particularibus, ad imaginem Ecclesiae universalis formatis in quibus et ex quibus una et unica Ecclesia catholica exsistit. […] Singuli Episcopi, qui particularibus Ecclesiis praeficiuntur, regimen suum pastorale super portionem Populi Dei sibi commissam […]«12; br. 27,1: »Episcopi

G. Canobbio: »I bez preuveličavanja novosti, mora se priznati da II. vatikanski koncil nudi prve pokušaje da partikularnoj Crkvi dadne mjesto u promišljanju učiteljstva«.

Giacomo CANOBBIO, Chiesa particolare e ministero episcopale, u: Antonio AUTIERO – Omar CARENA (ur.), Pastor bonus in populo. Figura, ruolo e funzioni del vescovo nella Chiesa. Miscellanea di studi in onore di S. E. Mons. Luigi Belloli, Roma, 1990., 340.

8 9

10

11 12

14

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Sacrosanctum concilium. Konstitucija o svetoj liturgiji (22.

XI. 1964.), u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: SC).

SC 13,2: »Posebnoga su dostojanstva također svete vježbe partikularnih Crkava, koje se vrše po naredbi biskupâ […]«. Kurziv u latinskom tekstu i hrvatskom prijevodu je naš, a rabit ćemo ga u daljnjim citatima za isticanje latinskih odnosno hrvatskih pojmova o kojima govorimo, do bilješke br. 42, uključivo.

SC 111,2: »Da blagdani svetaca ne zadobiju prednost pred onim blagdanima kojima se slave sáma otajstva spasenja, neka se više njih ostavi slavljenju pojedine Crkve ili naroda ili redovničke obitelji […]«. Zanimljivo je primijetiti da ovdje prevoditelji nisu preveli latinski termin particulari Ecclesiae s »partikularne Crkve« nego »pojedine Crkve«, iako bi izraz »partikularne« u ovome kontekstu bio precizniji i vjerniji.

LG 13,3: »Stoga su u crkvenom zajedništvu zakonito prisutne partikularne Crkve koje raspolažu vlastitim predajama, dok ostaje netaknut primat Petrove Stolice […]«.

LG 23,1 i 2: »Kolegijalno se jedinstvo pokazuje također u uzajamnim odnosima pojedinačnih biskupa s partikularnim Crkvama i sa sveopćom Crkvom. […] Pojedinačni su,

ZBORNIK RADOVA

Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. vatikanskog koncila i kanonističkom govoru

Ecclesias particulares sibi commissas ut vicarii et legati Christi regunt […]«13; br. 45,2: »Ipsi sodales, […] reverentiam et oboedientiam secundum canonicas leges praestare debent Episcopis, ob eorum in Ecclesiis particularibus auctoritatem pastoralem […]«.14 Orientalium ecclesiarum15 br. 2,1: »Sancta et catholica Ecclesia, quae est corpus Christi mysticum, constat ex fidelibus, […] particulares Ecclesias seu ritus constituunt. […]; Ecclesiae enim catholicae hoc propositum est, ut salvae et integrae maneant uniuscuiusque particularis Ecclesiae seu ritus traditiones […]«16; br. 3,1: »Huiusmodi particulares Ecclesiae, tum Orientis tum Occidentis, […] partim inter se differant, aequali tamen modo concreduntur pastorali gubernio Romani Pontificis […]«17; br. 4,1: »Provideatur igitur ubique terrarum tuitioni atque incremento omnium Ecclesiarum particularium […]«.18 Unitatis redintegratio19 br. 14,1: »Sacrosanctae Synodo gratum est, inter cetera gravis momenti, omnibus in mentem revocare plures in Oriente florere particulares seu locales Ecclesias, inter quas primum locum tenent Ecclesiae Patriarchales, et ex quibus non paucae ab ipsis Apostolis ortum habere gloriantur«.20 pak, biskupi vidljivo počélo i temelj jedinstva u svojim partikularnim Crkvama, oblikovanima na sliku sveopće Crkve; u njima i iz njih postoji jedna i jedina katolička Crkva. […] Pojedinačni biskupi, koji su postavljeni na čelo partikularnim Crkvama, vrše svoju pastoralnu upravu nad dijelom Božjega naroda koji je njima povjeren […]«.

13 14

LG 27,1: »Biskupi upravljaju njima povjerenim partikularnim Crkvama kao Kristovi zamjenici i poslanici […]«.

LG 45,2: »Sami članovi, […] moraju, u skladu s kanonskim zakonima […], biskupima iskazivati poštovanje i poslušnost zbog njihove pastirske vlasti u partikularnim Crkvama […]«.

15

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Orientalium ecclesiarum. Dekret o Istočnim katoličkim crkvama (21. XI. 1964.), u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: OE).

16

OE 2,1: »Sveta i katolička Crkva, koja je otajstveno Kristovo Tijelo, sastoji se od vjernikâ […], te tvore partikularne Crkve ili obrede. […] Katolička crkva, naime, teži tome da predaje svake pojedine partikularne Crkve ili obreda ostanu neokrnjene i cjelovite«.

OE 3,1: »Premda se te partikularne Crkve kako Istoka tako i Zapada dijelom međusobno razlikuju […], one su ipak na isti način povjerene pastoralnoj upravi rimskoga prvosvećenika […]«.

17 18

OE 4,1: »Stoga neka se posvuda diljem svijeta vodi skrb o zaštiti i rastu svih partikularnih Crkava […]«.

19

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Unitatis redintegratio. Dekret o ekumenizmu (21. XI. 1964.), u: Dokumenti, Zagreb, 72008. (dalje: UR).

UR 14,1: »Svetom je saboru, među ostalim vrlo važnim stvarima, milo sve podsjetiti na to kako na Istoku cvjeta više partikularnih ili mjesnih Crkava; među njima prvo mjesto zauzimaju patrijarhatske Crkve, od kojih se nemali broj njih diči time da su potekle od samih apostola«.

20

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

15

Sadržaj

SADRŽAJ RIJEČ UREDNIKA.......................................................................................................................... 7 Bernarda HORVAT KATEGORIJE OPĆE I PARTIKULARNO U EKLEZIOLOGIJI II. VATIKANSKOG KONCILA I KANONISTIČKOM GOVORU...............................................................................11 Sažetak.................................................................................................................11 Uvod.....................................................................................................................12 1. Samopredstavljanje Crkve kroz kategorije opće i partiku­larno u dokumentima II. vatikanskog koncila i u Zakoniku.................................13 1.1. Terminološke različitosti.......................................................................14 1.2. Temelji odnosa opće i partikularne Crkve u koncilskim doku­men­tima..........................................................................................19 2. Odnos između opće Crkve i partikularnih Crkava: jedna Crkva u i iz mnoštva Crkava....................................................................................24 Zaključak.............................................................................................................29 Summary: Categories of the »general« and the »particular« in the ecclesiology of the Second Vatican Council and in canonical usage.......30 Ivica IVANKOVIĆ RADAK − Árpád TÓTH: PARTIKULARNA CRKVA: TEOLOŠKO-PRAVNI ELEMENTI.................................................31 Sažetak.................................................................................................................31 Uvodne teološko-pravne postavke pojma partikularna Crkva......................32 1. Biskupija kao partikularna Crkva u pravom i potpunom smislu te riječi (kan. 369)............................................................................................36 2. Ostali oblici i strukture partikularne Crkve (kann. 370-371).......................42 2.1. Područna prelatura i područna opatija (kan. 370).............................43 2.2. Apostolska administratura (kan. 371, § 2)...........................................45 2.3. Apostolski vikarijat, apostolska prefektura (kan. 371, § 1) i misije sui iuris........................................................................................46 2.4. Osobne partikularne Crkve...................................................................48 3. Daljnje odredbe Zakonika vezane uz pojam partikularna Crkva..............54 3.1. Načelo područnosti (kan. 372)..............................................................54 3.2. Osnivanje i uređenje partikularnih Crkava (kann. 373-374)............57 3.3. Ostale odredbe Zakonika koje se odnose na partikularne Crkve i na biskupije................................................................................58 4. Partikularna Crkva kao zajednica vjernika koja je naslovnik za­kona.......59 Zaključak.............................................................................................................63 Summary: The particular Church: theological-legal elements............................64

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

307

VIII. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

Ivan MILOTIĆ: RAZVOJ PARTIKULARNE CRKVE I PARTIKULARNOG CRKVENOG PRAVA U RAZDOBLJU RIMSKOG CARSTVA DO JUSTINIJANA....................................................67 Sažetak.................................................................................................................67 1. Uvod.................................................................................................................67 2. Univerzalnost i partikularnost Crkve u prvim desetljećima krš­ćanstva .......................................................................................................69 3. Partikularna Crkva do Milanskog edikta i njezina uklopljenost u sustav rimskoga prava...............................................................................72 4. Razvoj prema područnoj omeđenosti partikularne Crkve nakon Milanskog edikta................................................................................78 5. Područna omeđenost partikularne Crkve u doba Justinijana.................83 6. Zaključak.........................................................................................................86 Summary: Development of the particular Church and particular Church law in the Roman Emperor until Justinian ......................................87 Marko PETRAK: PARTIKULARNE STRUKTURE RATIONE RITUS U LATINSKOJ CRKVI...............................89 Sažetak.................................................................................................................89 1. Uvodne napomene.........................................................................................90 2. Partikularne teritorijalne strukture ratione ritus u latinskoj Crkvi..........90 3. Partikularne personalne strukture ratione ritus u latinskoj Crkvi...........95 3.1. Partikularne personalne strukture ratione ritus za tradicionalni oblik rimskog obreda.....................................................96 3.2. Partikularne personalne strukture ratione ritus za anglikanske vjernike............................................................................101 4. Završne napomene.......................................................................................103 Summary: Particular structures ratione ritus in the Latin Church................104 Ivan SESAR: POZICIJA PARTIKULARNOG PRAVA NAKON KODIFIKACIJE........................................ 107 Sažetak...............................................................................................................107 Uvod...................................................................................................................108 1. Prva kodifikacija...........................................................................................108 2. Crkveno zakonodavstvo nakon prve kodifikacije i njegove promjene........................................................................................................110 3. Drugi vatikanski koncil i druga kodifikacija............................................112 3.1. Utjecaj Koncila na reformu Zakonika ...............................................112 3.2. Odnos između općega i partikularnog prava prema novoj kodifikaciji.............................................................................................113 4. Odnos partikularnog prava i običaja.........................................................119 5. Partikularno pravo u sudskoj praksi.........................................................120 6. Oprosna vlast dijecezanskog biskupa od općih zakona.........................121 Zaključak...........................................................................................................122 Summary: The position of particular law after codification..............................122

308

ZBORNIK RADOVA

Sadržaj

Andrej SAJE: NORMATIVNA AKTIVNOST BISKUPSKIH KONFERENCIJA I KRAJEVNIH SABORA.............................................................................................................. 125 Sažetak...............................................................................................................125 Uvod...................................................................................................................126 1. Drugi vatikanski koncil i novo razumijevanje uloge biskupske konferencije................................................................................126 2. Kolegijalitet i hijerarhijsko zajedništvo.....................................................128 3. Organizacijska struktura i mjerodavnost biskupske konferencije........129 4. Uloga Apostolske Stolice.............................................................................132 5. Pojedinačne mjerodavnosti biskupske konferencije...............................134 6. Krajevni crkveni sabori................................................................................136 Zaključak...........................................................................................................137 Summary: Normative activity of conferences of bishops and particular councils............................................................................................138 Ivan ĆUBELIĆ: SITUACIJA PARTIKULARNOG PRAVA U CRKVI U HRVATSKOJ..................................... 139 Sažetak...............................................................................................................139 Uvodna pojašnjenja..........................................................................................140 1. Hrvatski doprinosi u pripremi II. vatikanskog koncila i ZKP-1983. ...142 2. Partikularno pravo Hrvatske biskupske konferencije............................144 2.1. Pregled komplementarnog prava.......................................................145 2.2. Pregled partikularnoga prava temeljenog na međunarodnim Ugo­vorima.............................................................................................152 2.3. Pregled partikularnoga prava unutarcrkvenog značenja...............153 Zaključak...........................................................................................................154 Summary: The situation of particular law in the Church in Croatia................155 Klara ĆAVAR: ZAKONODAVNA AKTIVNOST DIJECEZANSKOG BISKUPA........................................... 157 Sažetak...............................................................................................................157 1. Temeljne pretpostavke................................................................................157 2. Vlast dijecezanskog biskupa u okviru cjelokupne crkvene struk­ture..161 3. Kriteriji za zakonodavnu aktivnost dijecezanskog biskupa..................162 4. Odnos između zakonodavne aktivnosti i upravljanja............................164 5. Vrste zakonodavnih akata dijecezanskog biskupa..................................165 5.1. Vanjska forma........................................................................................165 5.2. Unutarnja forma....................................................................................167 5.3. Područje vršenja zakonodavne vlasti................................................169 6. Iter sastavljanja partikularnog prava.........................................................170 7. Proglašenje i stupanje na snagu partikularnog prava.............................172 Zaključak...........................................................................................................173 Summary: Legislative activities of the diocesan bishop.....................................174

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

309

VIII. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

Slavko ZEC: STATUTI I PRAVILNICI KANONSKIH STRUKTURA SUODGOVORNOSTI NA BISKUPIJSKOJ RAZINI..................................................................................................... 175 Sažetak...............................................................................................................175 Uvodna pitanja.................................................................................................176 1. Zakonski i upravni karakter statutarnog prava: pojam statuta i pra­vil­nika....................................................................................................178 2. Statuti i pravilnici te njihovo značenje u strukturama dijecezanske suodgovornosti......................................................................183 3. Praksa nekih partikularnih Crkava u Hrvatskoj.....................................188 3.1. Statut biskupijskoga pastoralnog vijeća............................................190 3.2. Statut prezbiterskog vijeća..................................................................192 3.3. Pravilnik biskupijskoga ekonomskog vijeća.....................................194 3.4. Pravilnik zbora savjetnika...................................................................195 Umjesto zaključka – poticaj i pogled u budućnost......................................198 DODATAK............................................................................................................................ 200 DODATAK I.: STATUT PASTORALNOG VIJEĆA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE................................................................................................................... 200 DODATAK II.: STATUT PREZBITERSKOG VIJEĆA RIJEČKE NADBISKUPIJE.......... 205 DODATAK III.: PRAVILNIK EKONOMSKOG VIJEĆA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE...............................................................................................................211 DODATAK IV.: PRAVILNIK ZBORA SAVJETNIKA MILANSKE NADBISKUPIJE...... 216 Summary: Statutes and rules of order of canon structures of co-responsibility at the diocesan level.............................................221 Zdenko ILIĆ − Marija ŽIVKOVIĆ: BISKUPIJSKA SINODA – VRHUNAC ZAKONODAVNE AKTIVNOSTI PARTIKULARNE CRKVE.......................................................................................................... 223 Sažetak...............................................................................................................223 Uvod...................................................................................................................224 1. Narav i svrha biskupijske sinode...............................................................224 1.1. Povijesni pregled...................................................................................224 1.2. Narav biskupijske sinode: odraz biskupijskoga zajedništva..........227 1.3. Saziv i održavanje biskupijske sinode: odredbe upute »In consti­tutione apostolica«...............................................................229 1.4. Biskup kao jedini zakonodavac na biskupijskoj sinodi ..................232 2. Sinodske izjave i odluke..............................................................................234 2.1. Uputa o biskupijskim sinodama.........................................................235 2.2. Narav sinodskih tekstova....................................................................236 2.3. Sinodske odluke....................................................................................237 2.4. Sinodske izjave......................................................................................238 Zaključak...........................................................................................................239 Summary: Diocesan synod – a maximum canonical activity of the particular Church............................................................................240

310

ZBORNIK RADOVA

Sadržaj

Lucija BOLJAT − Josip ŠALKOVIĆ: PRAVNI OKVIR SUDJELOVANJA I SUODGOVORNOSTI NA ŽUPNOJ RAZINI.......... 241 Sažetak.....................................................................................................................241 Uvod...................................................................................................................242 1. Župno pastoralno vijeće (kan. 536)............................................................247 1.1. Narav, svrha i djelovanje.....................................................................247 1.2. Pravilnik župnoga pastoralnog vijeća: očekivanja – ostvarenja – izazovi...........................................................................251 2. Župno ekonomsko vijeće (kan. 537)..........................................................255 2.1. Narav, svrha i djelovanje.....................................................................255 2.2. Pravilnik župnoga ekonomskog vijeća: očekivanja – ostvarenja – izazovi...........................................................................259 Umjesto zaključka............................................................................................265 PRILOG I.: Nacrt: Pravilnik župnoga pastoralnog vijeća ................................. (nad)biskupije.............................................267 PRILOG II.: Nacrt: Pravilnik župnoga ekonomskog vijeća ................................. (nad)biskupije...............................................275 Summary: Legal framework of participation and co-responsibility at the parish level.................................................................................284 DOPRINOS STUDENATA TEMI SIMPOZIJA..........................................................285 Lucija BOLJAT − Marijana MIOČ − Josip ŠALKOVIĆ: UGOVORI IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE KAO IZVOR PARTIKULARNOG PRAVA.............................287 Sažetak...............................................................................................................287 Uvod...................................................................................................................288 1. Središnji dio Ugovora – izvor partikularnog prava................................289 2. HBK i partikularno pravo temeljeno na međunarodnim Ugovorima.....................................................................................................299 3. »Pravni temelji« kao jedan od kriterija za razumijevanje proved­benih dokumenata...........................................................................301 Umjesto zaključka............................................................................................305 Summary: Agreements between the Holy See and the Republic of Croatia as the source of particular law..........................................................306

ZAKON U ŽIVOTU PARTIKULARNE CRKVE

311