Zemlja: dar, kušnja i zadaća by Glas Koncila

www.glas-koncila.hr Cijena: 140 kn

dar, kušnja i zadaća

ZEMLJA

Đurica Pardon

ZEMLJA

dar, kušnja i zadaća Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11

Đurica Pardon

ĐURICA PARDON, rođen je 1966. godine u Nijemcima, gdje je završio i osnovnu školu. Školovanje nastavlja na Interdijecezanskoj srednjoj školi u Zagrebu, gdje je maturirao šk. god. 1984./1985. Upisuje studij na Teologiji u Đakovu, gdje ak. god. 1993./1994. diplomira s temom »Politeuma en ouranois. Biblijsko-teološka analiza pojma domovina u Svetom pismu, s posebnim osvrtom na Fil 3, 20«. Za svećenika je zaređen 29. siječnja 1995. u Vinkovcima. Službu župnog vikara preuzima najprije u Župi sv. Nikole biskupa u Sikirevcima, a zatim u Župi Preslavnog imena Marijina u Osijeku. Župnikom Župe sv. Valentina u Batini imenovan je 1997., a od 2002. godine župnik je Župe sv. Ladislava kralja u Punitovcima. Od 2000. godine aktivni je suradnik u časopisu Služba riječi, a objavio je i više članaka u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije te stručnom časopisu Diacovensia. Ak. god. 1999./2000. upisuje poslijediplomski studij u dogmatskoj specijalizaciji na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Akademski stupanj magistra znanosti postigao je 13. srpnja I SBobranivši N 978-953-241-4 2012., magistarski rad14- 1 pod naslovom »Zemlja: dar, kušnja i zadatak. Teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11«.

Knjiga Đurice Pardona u svekoliku pogledu je suvremena, jer se u njezinu središtu nalazi zemlja, koja je zajednički dom svih ljudi i koja kao takva sve više dolazi u žižu zanimanja znanstvene, političke, društvene, ali i teološke javnosti. Posrijedi je biblijska teologija zemlje koja shvaća zemlju kao dar ljudima, kao kušnju kojoj su u svojoj slobodi u odnosu prema njoj izloženi njezini stanovnici i kao zadatak koji se sastoji u brizi za nju i u njezinu obrađivanju u ljubavi, i to sve iz svijesti međuovisnosti čovjeka, zemlje i samoga Boga kao stvoritelja i darovatelja zemlje. Metoda kojom se autor služio u obradi zadane teme je biblijsko-teološka, koja pretpostavlja, a ne isključuje dostignuća povijesno-kritičkih metoda. Autor unosi u rad i bitne hebrejske pojmove, prije svega pojma zemlje, u mjeri koja ne opterećuje tekst, ali koja mu daje težinu i ozbiljnost. Isto tako autor ne ulazi u za njega ne toliko bitna razglabanja o tekstu, nego u sadržaj i poruku, koju analizira na nov, svjež i zanimljiv način, tražeći oslonce i poveznicu za suvremenoga čovjeka i utemeljujući tako čovjekov teološki stav prema zemlji. Knjiga predstavlja važan doprinos is pravnom shvaćanju i vrjednovanju zemlje unutar biblijskih znanosti, ali i teologije uopće. Svojom svježinom diskursa, jednostavnošću izražavanja, jasnoćom i teološkom neistrošenošću jezika te lakoćom i nadarenošću za pisanje rad zaslužuje skretanje pozornosti na vrlo važnu činjenicu kako je moguće pisati jasnom logikom, jednostavnošću i svježinom ko ja je bliska životu i koja otvara nove kutove promatranja stvarnosti. Iz predgovora dr. sc. Bože Lujića Knjiga je otisnuta na recikliranom papiru. IS BN 978- 953- 24 1 - 4 2 5 -7

www.glas-koncila.hr

Cijena: 180 kn

Đurica Pardon

Zemlja: dar, kušnja i zadaća Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11

Đurica Pardon Zemlja: dar, kušnja i zadaća Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11 Glas Koncila, Zagreb, 2014. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, Hrvatska Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 20. Urednik: Prof. dr. sc. Božo Lujić Jezično oblikovanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar Naslovnica: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u travnju 2014. ISBN 978-953-241-425-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 875180.

Đurica Pardon

Zemlja: dar, kušnja i zadaĆa Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11

Glas Koncila Zagreb, 2014.

Knjigu posvećujem svom bratu Stanku – čija je smrt za domovinu – meni, a vjerujem i drugima, omogućila dublje iskustvo dragocjenosti života na zemlji.

RIJEČ UREDNIKA Knjiga Zemlja: dar, kušnja i zadaća. Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11, Đurice Pardona, napisana kao magistarski rad u okviru specijalizacije iz dogmatske teologije, u koju je uvrštena i specijalizacija u biblijskoj teologiji, u svekolikom je pogledu suvremena, jer se u njezinu središtu nalazi zemlja, koja je zajednički dom svih ljudi i koja kao takva sve više dolazi u žižu zanimanja znanstvene, političke, društvene, a i teološke javnosti. Kao što i u podnaslovu stoji, posrijedi je biblijska teologija zemlje koja shvaća zemlju kao dar ljudima, kao kušnju kojoj su u svojoj slobodi u odnosu prema njoj izloženi njezini stanovnici i kao zadatak koji se sastoji u brizi za nju i u njezinu obrađivanju u ljubavi, i to sve iz svijesti međuovisnosti čovjeka, zemlje i samoga Boga, kao stvoritelja i darovatelja zemlje. Metoda kojom se autor služio u obradi zadane teme je biblijsko-teološka, koja pretpostavlja a ne isključuje dostignuća povijesno-kritičkih metoda. Autor unosi u rad i bitne hebrejske pojmove, prije svega pojma zemlje, u mjeri koja ne opterećuje tekst, ali koja mu daje težinu i ozbiljnost. Isto tako autor ne ulazi u za njega ne toliko bitna razglabanja o tekstu koliko u sadržaj i poruku koju iščitava na nov, svjež i zanimljiv način, tražeći u njemu oslonce i poveznicu za suvremenoga čovjeka i utemeljujući tako čovjekov teološki stav prema zemlji. Ako se svemu tome pridoda i osobit diskurs, koji odiše jasnoćom i samo naizgled lakoćom i jednostavnošću, 5

dobiva se potpun dojam o ovome radu: s jedne strane duboka utemeljenost tvrdnji i postavki u biblijskom tekstu i iskustvu starozavjetnoga čovjeka, u njegovu odnosu prema zemlji i prema Bogu, a s druge nastojanje tu biblijsku utemeljenost učiniti privlačnom i za samu teologiju zemlje, ali i za suvremenoga čovjeka. Do osamdesetih godina prošloga stoljeća tema o teologiji zemlje bila je veoma aktualna. Nakon toga na njezino mjesto došla je ekologija, koja je potisnula teologiju zemlje, da bi se ponovno u zadnje vrijeme budio lagan interes za teologiju zemlje, ali na jedan nov način: ne više kao čista teologija postanka, nego također i kao teologija nastanka. Možda bi se u tom okviru razmišljanja moglo u klasičnim teološkim kategorijama tvrditi da protologija vodi eshatologiji, a da eshatologija pretpostavlja protologiju. Sam pak rad strukturiran je u šest poglavlja, od kojih prvo čini uvod, a zadnje zaključak rada. U uvodu rada autor donosi temeljne informacije o Knjizi Postanka: nazivlje, autorstvo i sadržaj, nastanak i kritiku teksta, izvore i redakciju, utjecaj drugih kultura, teološke poruke, s posebnim osvrtom na biblijsku prapovijest (Post 1 – 11) i njezinu teologiju zemlje. U drugom poglavlju autor je semantički obradio pojmove zemlje u hebrejskom i hrvatskom jeziku i pri tom pokazao svu raznovrsnost pojmova, kako u jednome, tako i u drugome jeziku. U trećem poglavlju, naslovljenom Bog, zemlja, čovjek, autor donosi teološku analizu P izvještaja o stvaranju, pri čemu stavlja naglasak na geofaniju: stvaranje zemlje i postavljanje granica, zemlja kao sustvarateljica, vladanje, gospodarenje zemljom, partnerstvo sa zemljom, čovjekova sličnost s Bogom i dominacija nad zemljom, zemlja i ljudski rod. Nakon tog izvještaja autor obrađuje zemlju i čovjeka u J izvještaju, što uključuje cijeli niz manjih tema 6

koje su uvrštene i teološki obrazložene: zemlja – mjesto Božjeg djelovanja, čovjek – biće od zemlje i za zemlju, edenski vrt – simbol cijele zemlje, zemlja – mjesto suradnje Boga i čovjeka, zemlja – mjesto slavljenja Boga, zemlja – temelj ljudskoga zajedništva i uspostave ljudskog partnerstva i konačno povezanost identiteta čovjeka i zemlje. U četvrtom opsežnom poglavlju, koje nosi naslov Što je Bog stvarno rekao?, donosi se teološka analiza stvorenoga svijeta: razumijevanje zemlje u ozračju biblijske vjere, poštivanje od Boga postavljenih granica, Bog ne odustaje od zemlje i čovjeka – povijest spasenja, život na zemlji – između poslušnosti i nepovjerenja. Autor zatim u istom poglavlju odgovara na pitanje: Je li zemlja prokleta?, gdje analizira čovjekovo odnos i posljedice poslije prekršaja Božje zapovijedi: između zvjeradi izopćena zmija, od muškarca odvojena žena, od čovjeka odvojena zemlja, majčinska žrtva zemlje za novi početak, zemlja – mjesto suprotnih mogućnosti. Nakon toga autor nastavlja s analizom posljedica čovjekove neposlušnosti za zemlju: poremećen odnos sa zemljom – poremećen odnos sa sobom, poremećen odnos sa zemljom – poremećen odnos s bratom. Potom najavljuje novu budućnost zemlje: novo potomstvo – novi odnos prema zemlji, od izopačenosti do nove zemlje, Noa – novi čovjek i nova zemlja. U petome isto tako opširnom poglavlju autor donosi teologiju zemlje. Na početku obrazlaže zašto teologija zemlje, a zatim potkrepljuje postavljenu tezu o teologiji zemlje: biblijska vjera i teologija zemlje, teologija zemlje most u prostoru i vremenu, teologija zemlje – uzemljenje teologije. Nakon toga autor obrazlaže tri bitna pojma koja se nalaze u naslovu rada: zemlja kao dar, zemlja kao kušnja i zemlja kao zadaća. U podnaslovu Zemlja kao dar autor je obradio: Božje i ljudsko vladanje zemljom, zemlja živi izričaj Božje riječi, vrijednost zemlje i dar zemlje. U 7

podnaslovu Zemlja kao kušnja autor je analizirao ove manje teme: zemlja – kušnja zaborava, zemlja – kušnja ograničenja, zemlja – kušnja zajedništva. I u podnaslovu Zemlja kao zadaća autor obrađuje teme: zemlja – mjesto suradnje Boga i čovjeka, zemlja – mjesto sigurnosti i blagostanja, zemlja – mjesto slavlja. U zadnjem, šestom poglavlju autor je donio zaključak rada, u kojem je donio sintetički rezultat analiza u prethodnim poglavljima i naznačio u čemu je bila novost u pristupu toj temi teologije zemlje. »Rezultati naše analize teksta« – piše autor – »suprotno uvriježenom načinu shvaćanja, govore, u Post 1 – 11 Bog ne sudi, ne proklinje niti kažnjava, nego samo donosi svoj uvid u stvarnost i konstatira posljedice ljudskog prijestupa (Post 6,5). Nitko, dakle, nije od Boga proklet, ni zmija, ni ljudski par, a osobito ne zemlja (Post 3,14-19). To nam je omogućilo zaključiti i kako se poremećaj odnosa u relaciji čovjekzemlja događa neovisno o Bogu, tj. nije plod njegova htijenja, njegove volje, štoviše on se događa svaki put kad čovjek prekorači i prekrši granice svoje vlasti i odgovornosti (Post 4,9-13; 11,1-9), ali i suprotno, da se svaki put kad čovjek poštuje granice svog bića određene Božjom riječju gradi pozitivan odnos prema zemlji i stvorenjima, odnos prijateljstva i suradnje, harmonije i blagostanja (Post 9,20).« Autor u zaključnom dijelu svoga rada iznosi određenu novinu u pristupu prema zemlji. On ističe: »Ljudskost se, kako je vidi biblijska vjera, može jedino naći i razumjeti u svijetlu pripadanja i odnosa prema zemlji, kao mjestu na kojem se događa odnos i povezanost s Bogom. Zemlja je mjesto i prostor Božje objave, a ujedno je ona mjesto i prostor našeg teološkog razmišljanja. Odvajanje teologije od zemlje, od ljudskog historiciteta, ukorijenjenosti i smještenosti u određeni povijesni kontekst dovodi nas 8

u opasnost odvajanja teologije od konkretnog života, a time i do gubitka njezine vrijednosti i služnosti čovjekovoj vjeri. Zato u teologiji zemlje, koja počiva na shvaćanju važnosti mjesta i prostora, ukorijenjenosti i uzemljenosti za biblijsku vjeru, i mi vidimo mogućnost premošćivanja vremena u prericanju poruka vjere i njihovo ucjepljenje u odnose i povijesne okolnosti suvremenog svijeta. Iako se tekstu Post 1 – 11 u današnjoj teološkoj literaturi najčešće pristupa s eko-teoloških i etičkih vidova glede postupanja prema zemlji, smatramo kako time nije iscrpljena sva dubina njegove poruke. Stoga je naše istraživanje bilo usmjereno prema istraživanju osjećaja i riječi kojima je posvjedočeno biblijsko vjerničko usredotočenje na zemlju. Čvrsto prianjajući uz biblijske tradicije, pokušali smo što jasnije razotkriti poruku zemlje u njezinoj konkretnosti i primijeniti je u rasvjetljavanju Božje poruke spasenja konkretnom i uzemljenom, u suvremeni svijet ukorijenjenom čovjeku. Promatrajući zemlju kao temeljni i ujedinjujući teološki pojam teksta Post 1 – 11, a oslanjajući se na kontekst i vrijeme njegova nastanka, zaključili smo kako je zemlja čovjeku dar, kušnja i zadaća.« Knjiga Đurice Pardona Zemlja: dar, kušnja i zadaća. Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11 predstavlja nedvojbeno važan doprinos ispravnom shvaćanju i vrednovanju zemlje unutar biblijskih znanosti, ali i teologije uopće. Svojom svježinom diskursa, jednostavnošću izražavanja, jasnoćom i teološkom neistrošenošću jezika te lakoćom i nadarenošću za pisanje rad zaslužuje skretanje pozornosti na vrlo važnu činjenicu kako je moguće pisati jasnom logikom, jednostavnošću i svježinom koja je bliska životu i koja otvara nove kutove promatranja stvarnosti. Dr. sc. Božo Lujić 9

PREDGOVOR Pitanja glede teme koju obrađuje ova knjiga pojavila su se početkom Domovinskog rata. Osobno iskustvo prognaničkog života, pogibija brata Stanka, dvojice stričeva, Đure i Josipa, i stradanja drugih bliskih rođaka i prijatelja u borbi za domovinu nam Hrvatsku, proživljavanje događaja i stanja u kojem sam se zajedno s mnogim pripadnicima svog naroda našao, otvorilo je, za mene i moju vjeru životno važnu, potrebu otkrivanja razloga ljudske povezanosti sa zemljom, s domovinom, komadom zemlje na kojem smo rođeni, odrasli i svojom je smatramo, koju volimo i štujemo toliko da smo za nju spremni život dati. Dotadašnji moji teološki uvidi, zajedno s uvriježenim vjerovanjima i stavovima koje sam kao i drugi prognani vjernički puk glede zemlje, osobito glede lijepe naše domovine u svome srcu nosio, zahtijevali su produbljenja i objašnjenja kroz koja bih mogao razumjeti ponajprije sebe, svoju vjeru, svoj odnos i vezu s Bogom i sa zemljom koju volim. Zašto je čovjeku toliko stalo do zemlje? Zašto naša vjera biva poljuljana kad izgubimo zemlju, bilo da iz nje budemo prognani, bilo da se od zemaljskog života od nje smrću rastajemo? Imaju li Bog i zemlja, osim toga što ju je Bog stvorio, još što zajedno? Zašto volimo ono što je propadljivo i zemaljsko kad vjerujemo da je »prava sreća« u nebu? Na ta pitanja i na ona koja sam si početkom domovinskog rata postavljao djelomično sam našao odgovor tijekom proučavanja i studiranja materije potreb11

ne za pisanje svog magistarskog rada, koji je uobličen u ovoj knjizi što je držite u svojim u rukama. Raduje me što mogu ovom knjigom podijeliti dio iskustva traženja odgovora i rasta svoje vjere te se nadam kako će i vaše iskustvo biti jednako onome koje sam doživljavao tražeći i otkrivajući u biblijskoj vjeri zemlju kao dar, kušnju i zadaću, želeći pronaći istinsko vjerničko utemeljenje svoje privrženosti i povezanosti sa zemljom. Nadam se da će vas čitanje ove knjige zainteresirati i usmjeriti vam pozornost na ono što je tako obično i svakodnevno, jednostavno i blisko, a opet tako bremenito značenjem, važnošću i vrijednošću – za zemlju. Moje misli i ideje prilikom pisanja ove knjige, nastale oblikovanjem mog magistarskog rada, svojim je stručnim vodstvom i primjedbama kao mentor usmjeravao prof. dr. sc. Božo Lujić, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njemu sam od srca zahvalan što je moje istraživanje usmjerio prema tekstu knjige Postanka 1 – 11, koji je bio glavno mjesto ovog promišljanja i biblijsko-teološke analize.

UVOD Ishodište i glavna tema ove knjige jest zemlja u biblijskoj vjeri i teološki sadržaj tog pojma u izvješćima i predajama biblijske prapovijesti (Post 1 – 11). Nakon kratkih upozorenja glede problematike proučavanja Knjige Postanka, razjašnjenja značenja pojma zemlja u hrvatskom i hebrejskom jeziku, pristupit ćemo analizi biblijskog teksta, čitajući ga i interpretirajući s posebnom pozornošću na stvor zemlje. Zemlja kao Božje stvorenje, čiji se pojavak na pozornici stvorenih bića ostvaruje postavljanjem granica što odvajaju plodno tlo od voda, postaje u daljnjem procesu stvaranja Božja suradnica i sustvarateljica. Čovjek stvoren od zemlje i oživljen Božjim dahom nalazi svoj identitet jedino u povezanosti sa zemljom. Izvršavanje sličnosti s Bogom ljudski rod postiže u brižnom gospodarenju nad zemljom te time iskazuje poštovanje i poslušnost Bogu. Čuvanje stvorenog reda u edenskom vrtu predstavljeno je kao suradnja s Bogom i suradnja sa zemljom. Međuljudski odnosi usličeni su na temelju čovjekova odnosa prema zemlji. Božji blagoslov izrečen je i materijalno oblikovan stalnom plodnošću zemlje, sigurnim i udobnim prebivanjem na njoj. Odnos prema zemlji očituje i vidljivim čini čovjekov odnos prema Bogu, prema samome sebi i prema drugim ljudima. Nadalje slijedi analiza teksta o prekidu odnosa poslušnosti i suradnje čovjeka s Bogom, koji se očituje izopačenjem ljudskog odnosa prema zemlji. Biblijski teološki 13

govor shvaća zemlju kao bitni čimbenik ljudskog odnosa s Bogom. Odvajanje od zemlje za čovjeka je od životne važnosti. Iskvaren i izopačen pristup zemlji, izrabljivanje i obeščašćenje zemlje očit je znak puta u smrt kako zemlje, tako i čovjeka. Izrabljivački odnos prema zemlji čovjeku je iskonska napast, koja može uništiti i iskvariti zemlju, a čovjeka učiniti lutalicom i izopćenikom, ukinuvši za njega životvornu ukorijenjenost u zemlju. Ponovna uspostava života vodi preko obnove zemlje i obnove čovjekovih odnosa s njom, što je pokazatelj i novog odnosa s Bogom. Iskustvo vjere izraelskog naroda svjedoči zemlju kao njezin središnji element. U posljednjem poglavlju istražit ćemo teološko značenje odnosa Bog-čovjek-zemlja kao glavnog vida pod kojim se može cjelovito tumačiti i razumjeti biblijska vjera. Teologija zemlje otkriva nam zemlju kao središnji motiv i izričaj vjere Izraela. Teološka analiza vjere Izraela pruža mogućnost prenijeti poruku biblijske vjere suvremenom čovjeku kako je dar koji valja s poštovanjem prihvatiti, kušnja s kojom se mora suočiti i zadaća koju treba izvršiti želi li sretno, ugodno i blagoslovljeno živjeti upravo zemlja.

1. UVOD U KNJIGU POSTANKA Ovo istraživanje usmjereno je ponajprije na zemlju, kojom je, kao ključnim pojmom biblijske vjere, prožet cijeli tekst Biblije.1 O zemlji napose govori biblijska prapovijest, prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka, u kojima nalazimo temeljne postavke biblijske vjere i teologije koju nadalje susrećemo u tekstovima drugih biblijskih pisaca.2 Zbog toga smo, budući da Post 1-11 smatramo govorom iz vjerničke perspektive,3 upravo taj tekst uzeli kao mjesto našeg istraživanja i analize teološkog značenja zemlje u biblijskoj vjeri, jer, kako kaže A. Rebić: »Biblijski opisi u tim poglavljima zapravo odgovaraju na prevažna pitanja koja postavljaju ljudi svih vremena, svih religija i kultura: Odakle ovaj svijet? Odakle čovjek? Tko sam ja? Biblijski pisac pokušava u Post 1-11 kao teolog odgovoriti na ta pitanja.« Osim toga, ta poglavlja Knjige Postanka plod su i sinteza ne jednog teologa, nego mno1

Usp. W. Janzen, Land, u: D. N. Freedman, The Ancor Bible Dictionary, Vol. 4., Doubladay, New York, 1992., 146.; M. Hutter, Erde, u: W. Kasper, Lexikon Für Theologie und Kirche, Dritter Band, Herder, Freiburg, 2006., 750.–751.; J. Nelis, Erde, u: H. Haag, Bibel-Lexikon, Benzinger Veerlag, Köln, 1968., 412. Usp. H. Gross, Theologische Exegese von Genesis 1-3, u: J. Feiner, M. Löhrer, Mysterium Salutis, Grundriss Heilsgeschichtlicher Dogmatik, Band 2, Benzinger Verlag, Köln, 1967., 421–423.; J. McKeown, Genesis, Eerdmans, Grand Rapids, 2008., 2. Usp. A. POPOVIĆ, Biblijske teme, Egzegetsko-teološka analiza odabranih tekstova Staroga i Novoga zavjeta s Dodatkom, KS, Zagreb, 2004., 11.

zemlja: dar, kušnja i zadaĆa

gih, koji su u njima ostavili trag svoje vjere i svojih različitih teologija.4 Da bismo mogli izložiti temeljne postavke biblijske teologije zemlje, valja nam se upoznati s metodama i načinima pristupa tekstu Knjige Postanka kojima ćemo se služiti. Proučavanje teksta Knjige Postanka bilo je jedna od glavnih tema već od samih početaka biblijske znanosti. Do danas su napisane brojne studije i uvodi kako u Petoknjižje, tako i u samu Knjigu Postanka.5 Uzimajući u obzir već poznate i opće prihvaćene postavke glede nastanka teksta Petoknjižja i Knjige Postanka, u ovom ćemo poglavlju izložiti samo osnove dosadašnjih znanstvenih zaključaka i uputiti na ono što nam je potrebno za nastavak proučavanja naše teme. Ukratko ćemo, koliko je to ovdje i za našu temu potrebno, donijeti pregled povijesti proučavanja i interpre4

A. REBIĆ, »U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi«, Biblijsko-teološka razmišljanja uz tekstove iz Knjige Postanka, KS, Zagreb, 2011., 18.–19. Spominjem samo neke kojima ću se više služiti: W. Brueggemann, Genesis, John Knox Press, Louisville, 1982.; D. W. Cotter, Genesis, Liturgical Press, Collegeville, 2003.; H. Gunkel, Genesis, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen, 19979.; V. P. Hamilton, The Book of Genesis1-17, Eerdmans, Grand Rapids, 1990.; J. McKeown, Genesis, Eerdmans, Grand Rapids, 2008.; G. von Rad, Genesis: A Commentary, SCM Press, Philadelphia, 1972.; G. RENDSBURG, The redaction of Genesis, Eisenbrauns, Winona Lake, 1986.; J. L. SKA, Introduction to reading the Pentateuch, Eisenbrauns, Winona Lake, 2006.; C. Westermann, Genesis, T&T Clark, London, 2004.; D. ARENHOEVEL, Mali komentari Biblije. Prapovijest, KS, Zagreb, 1988.; W. J. HARRINGTON, Uvod u Stari zavjet. Spomen uspomena, Zagreb, 1993.; N. HOHNJEC, Ulaz u svijet Biblije, Opći uvod u Sveto pismo, KS, Zagreb, 2001.; G. LOHFINK, Kako čitati Bibliju, Zagreb, 1968.; A. REBIĆ, Biblijska prapovijest (Post 1-11), Egzegetskoteološka obrada prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka s uvodom u Mojsijevo Petoknjižje, Zagreb, 1972.; C. TOMIĆ, Prapovijest spasenja, Zagreb, 1977.; C. TOMIĆ, Praoci Izraela, Zagreb, 1978.; C. TOMIĆ, Pristup Bibliji, Opći uvod u Sveto pismo, Zagreb, 1986.

Uvod u knjigu postanka

tiranja Knjige Postanka te ukazati na probleme s kojima ćemo se susretati. Iznijet ćemo, također ukratko, osnove različitih pristupa i teorija glede nastanka teksta Knjige Postanka u kontekstu proučavanja Petoknjižja te u svjetlu novijih istraživanja ukazati na probleme kritike izvora, oblika i redakcija, ističući zaključke koji će nam biti važni za našu kasniju analizu teksta. Važno nam je uočiti kako je tema zemlje već od samih početaka suvremene biblijske znanosti smatrana jednom od njezinih središnjih tema.6

1.1. Nazivlje, autorstvo i sadržaj Knjiga Postanka je prva knjiga Petoknjižja – Pentateuha7 – zbirke tekstova različitih tradicija nastalih u povijesno različitim vremenima i okolnostima. Grčki korijen naziva Knjige Postanka, Genesis, dolazi od genealogije Adamova roda (5,1), bi,bloj gene,sewj, i drugih genealogija koje u tekstu Knjige Postanka nalazimo (npr. 11,10-32; 22,20-24; 25,1-4). Hrvatski naziv slijedi osnovnu temu 6

Značajne teme zemlje uočio je i o tome na njemačkom jeziku napisao članak već 1943. G. von Rad, koji je u engleskom prijevodu objavljen 1966. pod naslovom The Promised Land nad Yahweh’s Land in Hexateuch, u zbirci njegovih eseja pod naslovom The problem of The Hexateuch and other essays, Oliver&Boyd, London, 1966. Opširniji popis literature vidi u: W. Janzen, Land, u: D. N. Freedman, The Ancor Bible Dictionary, Vol. 4., Doubladay, New York, 1992., 153.–154. Naziv Pentateuh, potječe od grčkog nazivlja prvih pet knjiga Biblije, koje Židovi zovu Zakon (Tora), a nalazimo ga u predgovoru Knjige Sirahove. Skraćenica je to izraza he pentateuchos (biblos) – knjiga od pet svezaka, hrvatski Petoknjižje. Latinizirani naziv je Pentateuchus. Petoknjižje je konačno oblikovano tijekom 6. st. pr. Kr., premda su neki njegovi dijelovi postojali i prije. Usp. W. J. Harrington, Uvod u Stari Zavjet – spomen obećanja, KS, Zagreb, 1993., 117. i J. L. SKA, Introduction to reading the Pentateuch, 1.–3.

zemlja: dar, kušnja i zadaĆa

knjige: nastanak ili postanak svijeta i čovjeka. Zato u hrvatskom jeziku prvu knjigu Biblije i Petoknjižja nazivamo Knjiga Postanka. Hebreji su svoje knjige nazivali po početnoj riječi teksta knjige. Tako se Knjiga Postanka na hebrejskom naziva tyviaÞ rEB. (Bürë´šît), što jednostavno znači u početku.8 Židovska tradicija smatra Knjigu Postanka prvom knjigom zakonodavnog kodeksa koji naziva hr’AT (tôrâ) – Zakon. Tora među svim spisima hebrejske Biblije ima najvažnije mjesto. Njezino se autorstvo pripisuje Mojsiju, kao najvećem zakonodavcu, pa se tako često Knjigu Postanka naziva i prvom Mojsijevom knjigom. Takvo mišljenje je vladalo je i u kršćanskoj tradiciji sve do 18. stoljeća. Već prvim kritičkim čitanjem teksta Petoknjižja Mojsijevo autorstvo postavljeno je u sumnju, pa se danas se općenito smatra kako Mojsije nije napisao Petoknjižje, no autorstvo prvih pet knjiga Biblije još uvijek je prekriveno velom tajne. Budući da Knjiga Postanka u cijelom svom tekstu nigdje ne navodi autora svojih redaka, niti daje bilo kakvu naznaku vremena u kojem je nastala, glede autorstva te knjige s početka njezina kritičkog proučavanja nije se moglo reći mnogo više osim da je njezin autor anoniman.9 Ipak, napredak glede proučavanja autorstva, koji je praćen i napretkom drugih metoda biblijske znanosti, a osobito proučavanjem nastanka biblijskog teksta, uočava se kako je Knjiga Postanaka svojevrsni uvod u Petoknjižje te čini njegov integralni dio. Zbog toga knjigu Postanka valja promatrati i proučavati ne samo kao zasebnu knjigu, nego kao dio veće cjeline, Petoknjižja, s kojim ona, kao njegov uvod, dijeli povijesni

8 9

Usp. R. J. Clifford i R. E. Murphy, Genesis, u: NJBC, 8. Usp. R. E. Murphy, Introduction to the Pentateuch, u: NJBC, 3.-4.

Uvod u knjigu postanka

razvoj, tematiku, teološke, stilske i redakcijske oznake.10 Oblikovanje Petoknjižja, a s njime i Knjige Postanka, trajalo je stoljećima. U njemu su sudjelovali mnogi pisci te oblikovali Božju riječ vlastitim izričajima i shvaćanjima.11 Knjiga Postanka bavi se početcima svijeta, čovječanstva, Izraela i njegovih predaka. Njezin položaj na početku Biblije uvjetovan je semitskim načinom razmišljanja i shvaćanja, prema kojem je od iznimne važnosti znati i razumjeti stvari i događaje od samog početka. Početke stvarnosti i bića na svijetu objašnjavali su i opisivali, osim židovskoga, i drugi narodi, u mnogim kozmogonijama, mitovima i pripovijestima o početcima svijeta i čovjeka. U srži traganja za početkom jest vjerovanje semita da su bića i događaji na početku svog opstojanja bliže svojem izvornom značenju i svrsi, bliže božanstvu. Na njihovu početku tragovi božanstva su još svježi, nepokvareni i jasno uočljivi, a tijekom svojeg postojanja zbog utjecaja sudbine bića i stvari gube sjaj božanstva koje ih je stvorilo.12 Razdoblje povijesti Knjige Postanka duže je od vremena koje opisuju sve ostale biblijske knjige zajedno. Već površni pogled na tekst otkriva nam kako Knjiga Postanka ima dva glavna dijela. Prvi dio (1 – 11), sadržajem i nazorom općeg karaktera, donosi prikaz početaka povijesti svijeta i čovječanstva, a drugi dio (12 – 50) prati povijest praotaca izraelskog naroda. Povijest čovječanstva (1 – 3) nastavlja se opisom razornog Potopa i uništenja svijeta te njegovog spašavanja (6 – 9) te opisom širenja 10

11 12

Usp. T. Longman i R. B. Dillard, An introduction to the Old Testament, Zondervan, Grand Rapids, 2006., 38. Usp. C. Westermann, Genesis, T&T Clark, London, 2004., xii. Usp. M. H. Manser, Critical Companion to the Bible, Facts On File, New York, 2009., 107., 115.–117.

zemlja: dar, kušnja i zadaĆa

ljudi po cijeloj zemlji i popisom generacija njezinih stanovnika (10). Sve to ostvarivalo se zbog Božjeg blagoslova (1,5,10). Opasnosti koje su tijekom povijesti čovječanstva prijetile i još prijete su plod prijestupa navedenih Božjih ograničenja (3, 4, 6, 9, 11).13 Povijest praotaca izrasta iz opće povijesti čovječanstva i nastavlja se poviješću Abrahama (12 – 15), izvješćem o braći Jakovu i Ezavu (25 – 36) i govorom o povijesti dvanaestorice Jakovljevih sinova (37 – 50), te od povijesti pojedinaca i jedne obitelji prerasta u povijest naroda koji će jednoga dana izrasti od tih dvanaestorice braće. Poviješću praotaca potvrđuje se ideja opće povijesti svijeta i čovječanstva: svi oblici ljudske zajednice utemeljeni su na obitelji. Temeljni oblici zajedništva među ljudima usredotočuju se na događaje koji uključuju odnose između članova obitelji: oca s djecom (12 – 25), braće međusobno (25 – 36) i odnose oca, jednog brata i ostale braće međusobno (37 – 50). Uz navedena izvješća nalaze se i s njima povezane genealogije ili rodoslovlja, koja potvrđuju da Božji blagoslov nije ograničen, nego raste i razvija se u vremenu i prostoru.14 Kao i u prapovijesti (Post 1 – 11), tako i u povijesti praotaca (Post 12 – 50) Bog je onaj od kojega sve počinje i on stoji na početku svega. On je svemu uzrok i on svemu daje svrhu i cilj. Knjiga Postanka tako daje uvid u 13 14

Usp. C. Westermann, Nav. dj., xi. Genealogije se nalaze na sljedećim mjestima: Post 2,4; 5,1; 6,9; 10,1; 11,10; 11,27; 25,12; 25,19; 36,1; 37,2. U prvih pet rodoslovlja – tAdleAT (tôlēdôt) – nalazimo negativni put, grijeh, izgon, zloporabu života i vlasti što vodi prema propasti, a drugih pet je usmjereno k spasenju: put u novi raj zemaljski, u zemlju obećanja, prema novom savezu u kojem će biti ponovo posvećen život i obnovljena Božja vlast. Usp. C. Tomić, Poruka spasenja Svetog Pisma Starog zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983., 55. i W. J. Harrington, Nav. dj., 118

Uvod u knjigu postanka

početke ostvarenja Božjeg plana, početke Božjeg putovanja s ljudima i njegova vodstva cjelokupnog čovječanstva prema cilju radi kojeg je stvorio čitav svijet.15 Kad čitamo biblijske povijesne spise, valja nam imati na umu drugačiji pristup povijesti i povijesnim događanjima. Shvaćanje povijesti u Bibliji je drugačije. Biblijski pisac u svom opisivanju teži objasniti međusobnu povezanost događaja i osoba te na temelju te povezanosti objasniti njihovo značenje i utjecaj na budućnost. Povijest biblijskom piscu služi kao potka prenošenja teološke poruke, a događaje u povijesti koristi kako bi uvjerio čitatelja u njihov dublji smisao. Zato biblijska povijest nije objektivna povijest, nego povijest interpretirana u svrhu otkrivanja i pokazivanja božanskog djelovanja u povijesnim događanjima. Bog je stvorio svijet u prošlosti, Abraham je doselio iz Ura Kaldejskog, izraelski narod je izišao iz Egipta – sve su to povijesne činjenice koje biblijski pisac navodi, ali ih ne dokazuje, nego se radije trudi povezati ih sa sadašnjim stanjem. Shvaćanje povijesnog značenja nekog događaja ne ovisi samo o razumijevanju opisa, nego o shvaćanju same povijesti i povijesnih zbivanja onako kako su ga shvaćali ljudi onih vremena. Za biblijske pisce povijest nije samo opisivanje događaja koji su se zbili u prošlosti. Prošli događaji sami po sebi imaju svoju povijesnu vrijednost, no pisac bira događaje iz povijesti, tumači ih i interpretira u odnosu prema teološkoj poruci koju želi prenijeti. Biblijski će pisac, stoga, posegnuti za onim događajima iz povijesti koji jasnije objašnjavaju i ukazuju na temu i svrhu njegova pisanja i tumačenja. Zbog toga će ponekad beznačajne povijesne događaje (pre)naglasiti, a neke tek usput spomenu15

Usp. C. Westermann, Nav. dj., xi.-xii.; Usp. W. J. Harrington, Isto.

zemlja: dar, kušnja i zadaĆa

ti, jer želi povući paralelu sa sadašnjošću ili izvući kakvu pouku za suvremene događaje u vremenu njegova čitatelja. Iako u Bibliji nalazimo događaje većinom opisane kronološkim redom, taj red nije uvijek povijesno točan, jer vremenski red događanja biblijskom piscu nije važniji od svrhe njihova iznošenja.16 Stoga, biblijski pisci nisu puki nabrajatelji događaja, nego prije svega prenositelji poruke Božje riječi svome narodu, propovjednici koji s žarom i zauzetošću tumače povijest i primjenjuju je na svoje vrijeme i situacije u kojima se nalaze oni sami i narod kojem se obraćaju.17 Naime, čest razlog neispravnog promatranja biblijskih tekstova jest shvaćanje Biblije kao knjige za sva vremena. Biblija, doduše, jest knjiga za sva vremena, ali samo u tom smislu što njezina poruka ima utjecaj na ljude svih naraštaja. Međutim biblijske knjige su usko vezane kulturalnom vezom uz narod u kojem su njezini tekstovi nastali. Biblijske knjige i tekstovi napisani su ljudima koji su živjeli u dalekoj prošlosti, jezikom kojim su oni govorili i u okviru kulture i literarnih oblika koji su oni u to vrijeme jasno shvaćali i razumijevali. Zato je, da bismo shvatili poruku biblijskog teksta u današnje vrijeme, od iznimne važnosti čitati ga uzimajući u obzir vrijeme u kojemu je nastao, vrijeme o kojemu govori te odnos s drugim tekstovima unutar Biblije ili izvan nje. Tako povijesnost nekog biblijskog teksta uvijek valja prosuđivati s obzirom na njegov literarni i religiozno-teološki kontekst.18 16

17 18

Usp. T. Longman i R. B. Dillard, Nav. dj., 19.; Usp. A. D. H. Mayes, Historiography in the Old Testament, u: J. Barton (ur.), Biblical World, vol. 1., Routledge, Oxon, 2006., 82. Usp. T. Longman i R. B. Dillard, Nav. dj., 23. Usp. J. Schreiner, Theologie des Alten Testaments, Echter, Würzburg, 1995., 5.

ŽIVOTOPIS Đurica Pardon, rođen je 3. listopada 1966. u Nijemcima, gdje je završio i osnovnoškolsko obrazovanje. Školovanje nastavlja 1981. u Interdijecezanskoj srednjoj školi i boravi u Interdijecezanskom sjemeništu na Šalati, u Zagrebu, gdje je i maturirao šk. god. 1984./1985. Nakon dvije godine boravka u Isusovačkom novicijatu u Splitu i odsluženja vojnog roka upisuje ak. god. 1988./1989. studij na Teologiji u Đakovu, afilijiranoj Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje diplomira s temom »politeuma en ouranois, Biblijsko-teološka analiza pojma domovina u SP s posebnim osvrtom na Fil 3,20«, ak. god. 1993./1994. Za svećenika je zaređen 29. siječnja 1995. u Vinkovcima. Nakon ređenja preuzima službu župnog vikara u Župi sv. Nikole biskupa u Sikirevcima, a zatim u Župi Preslavnog imena Marijina u Osijeku. U ljeto 1997. imenovan je župnikom u Župi sv. Valentina u Batini. Župničku službu od 2002. godine vrši u Župi sv. Ladislava kralja u Punitovcima. Akademske godine 1999./2000. upisuje poslijediplomski studij u dogmatskoj specijalizaciji na Katoličkom bogoslovnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2000. godine aktivni je suradnik u časopisu Služba riječi, koji izdaje Kršćanska sadašnjost, te doprinosi pisanjem homilija. Napisao je i priredio je nekoliko članaka u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije te u stručnom časopisu Diacovensia. 425

Akademski stupanj magistra znanosti postigao je 13. srpnja 2012. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, obranivši magistarski rad pod naslovom »Zemlja: dar, kušnja i zadaća, Teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11«.

426

Sadržaj RIJEČ UREDNIKA. ..............................................................5 PREDGOVOR....................................................................11 UVOD.................................................................................13 1. UVOD U KNJIGU POSTANKA........................................15 1.1. Nazivlje, autorstvo i sadržaj.....................................17 1.2. Nastanak i kritika teksta...........................................23 1.3. Izvori i redakcije Knjige Postanka...........................26 1.4. Utjecaj drugih naroda i kultura...............................30 1.5. Teološke poruke Knjige Postanka. ..........................32 1.6. Biblijska prapovijest (Post 1 – 11) i teologija zemlje..........................................................35

2. RIJEČI I POJMOVI BIBLIJSKOG GOVORA O ZEMLJI...37 2.1. Zemlja – razjašnjenje riječi i pojmova u hrvatskom jeziku....................................................38 427

2.1.1. Učestalost riječi zemlja u hrvatskom tekstu Knjige Postanka...................................................38 2.1.2. Značenje riječi zemlja u hrvatskom jeziku...........38

2.2. Zemlja – riječi i pojmovi u hebrejskom jeziku......40 2.2.1. #r,a, (´erec)..........................................................40 2.2.2. hm’d«a] (´ádämâ)............................................ 49

2.3. Drugi pojmovi za zemlju u hebrejskom jeziku. ....54 2.3.1. hd<_f’ (Sädè)........................................................54 2.3.2. rp’[‘ (`äpär).........................................................57 2.3.3. hv’_B’Y: (yaBBäšâ)..................................................59 2.3.4. hl’Þx]n: (naHálâ)....................................................59 2.3.5. hZ”xua] (´áHuzzâ)..................................................62

3. BOG, ZEMLJA I ČOVJEK...................................................65 3.1. Stvaranje zemlje u P izvještaju o stvaranju............67 3.1.1. Stvaranje kao geofanija.......................................67 3.1.2. Postavljanje granica zemlji..................................74 3.1.3. Zemlja kao sustvarateljica...................................80 3.1.4. Vladanje, gospodarenje i partnerstvo sa zemljom.........................................................89 3.1.5. Čovjekova sličnost s Bogom i dominacija nad zemljom......................................................97

3.2. Zemlja i stvoreni ljudski rod. .................................101 3.2.1. ~d«²a’ (´ädäm) od h'm'd]a (´ádämâ).....................101 3.2.2. Dovršeno nebo i zemlja....................................105

428

3.3. Zemlja i čovjek u J izvještaju o stvaranju............. 110 3.3.1. Zemlja – mjesto Božjeg djelovanja....................110 3.3.2. Čovjek – biće od zemlje i za zemlju..................114 3.3.3. Edenski vrt – simbol cijele zemlje......................117 3.3.4. Zemlja – mjesto suradnje Boga i čovjeka...........120 3.3.5. Zemlja – mjesto slavljenja Boga.........................125

3.4. Zemlja – temelj ljudskog zajedništva....................128 3.4.1. Zemlja – mjesto uspostave ljudskog partnerstva........................................................129 3.4.2. m'd'a (´ádäm) od h'm'd]a (´ádämâ) kao i hV’êai (´iššâ) od vyai (´îš)............................................133 3.4.3. Povezanost identiteta čovjeka i zemlje..............137

4. ZEMLJA – BLAGOSLOV ILI PROKLETSTVO?. ............. 141 4.1. Što je Bog stvarno rekao?....................................... 141 4.1.1. Mudrost i znanje ili teološka interpretacija?.......141 4.1.2. Razumijevanje u ozračju biblijske vjere.............147 4.1.3. Poštivanje od Boga postavljenih granica............153 4.1.4. Bog ne odustaje od zemlje i čovjeka – povijest spasenja............................................157 4.1.5. Život na zemlji – između poslušnosti i nepovjerenja....................................................161

4.2. Je li zemlja prokleta?...............................................164 4.2.1. Između zvjeradi izopćena zmija........................165 4.2.2. Od muškarca odvojena žena............................167 4.2.3. Od čovjeka odvojena zemlja.............................168 4.2.4. Bol i neizvjesnost čovjekova rada i plodnosti zemlje..............................................................171

429

4.2.5. Majčinska žrtva zemlje za novi početak.............174 4.2.6. Zemlja – mjesto suprotnih mogućnosti..............176

4.3. Adamovo potomstvo – između uništenja i obnove zemlje.......................................................182 4.3.1. Jesu li Bogu miliji zemljoradnici ili pastiri (nomadi)?.........................................................183 4.3.2. Poremećen odnos sa zemljom – poremećen odnos sa sobom..........................186 4.3.3. Poremećen odnos sa zemljom – poremećen odnos s bratom...........................194 4.3.4. Propuštena mogućnost drugačijeg odnosa prema zemlji....................................................198

4.4. Od uništenja prema novoj budućnosti zemlje....207 4.4.1. Novo potomstvo – osobni odnos prema zemlji....................................................208 4.4.2. Od izopačenosti do nove zemlje.......................217 4.4.3. Noa – novi čovjek i nova zemlja.......................230

5. TEOLOGIJA ZEMLJE. .......................................................251 5.1. Teologija zemlje – zašto?........................................253 5.1.1. Biblijska vjera i teologija zemlje.........................263 5.1.2. Teologije zemlje – most u prostoru i vremenu...272 5.1.3. Teologija zemlje – uzemljenje teologije.............277

5.2. Zemlja kao dar.........................................................283 5.2.1. Božje i ljudsko vladanje zemljom......................285 5.2.2. Zemlja – živi izričaj Božje riječi.........................289 5.2.3. Vrijednost zemlje..............................................294 5.2.4. Dar zemlje........................................................304

430

5.3. Zemlja kao kušnja................................................... 313 5.3.1. Zemlja – kušnja zaborava..................................315 5.3.2. Zemlja – kušnja ograničenja..............................327 5.3.3. Zemlja – kušnja zajedništva..............................335

5.4. Zemlja kao zadaća..................................................352 5.4.1. Zemlja – mjesto suradnje Boga i čovjeka...........353 5.4.2. Zemlja – mjesto sigurnosti i blagostanja.............366 5.4.3. Zemlja – mjesto slavlja......................................380

6. Zaključak......................................................................389

Literatura....................................................................401 ŽIVOTOPIS. .....................................................................425

431

www.glas-koncila.hr Cijena: 140 kn

dar, kušnja i zadaća

ZEMLJA

Đurica Pardon

ZEMLJA

dar, kušnja i zadaća Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 – 11

Đurica Pardon

www.glas-koncila.hr

Cijena: 180 kn