Znanje i vjera by Glas Koncila

ZIMMERMAN_HKB.indd 2

9.12.2015 10:07:08

Stjepan Zimmermann Znanje i vjera Studije i rasprave

ZIMMERMAN_HKB.indd 3

9.12.2015 10:07:08

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 28. Uređuje Vladimir Lončarević

ZIMMERMAN_HKB.indd 4

9.12.2015 10:07:08

Stjepan Zimmermann

Znanje i vjera Studije i rasprave

Glas Koncila Zagreb, 2015.

ZIMMERMAN_HKB.indd 5

9.12.2015 10:07:08

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredio i predgovor napisao dr. Daniel Miščin Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Vlatka Plazzeriano, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Unos

Dragica Šantić

Grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak

Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u studenome 2015. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. ISBN 978-953-241-481-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000918783.

ZIMMERMAN_HKB.indd 6

9.12.2015 10:07:08

STJEPAN ZIMMERMANN – ODLIČNIK HRVATSKE FILOZOFIJE XX. STOLJEĆA1 SKICA ZA ZIMMERMANNOV BIOGRAFSKI PORTRET Nastojeći ocrtati prikladni okvir za refleksiju o životu i djelu hrvatskog neoskolastičkog filozofa Stjepana Zimmermanna (1884.–1963.), valjalo bi posegnuti za parafrazom glasovitih riječi Jacquesa Derride posvećenih Hansu-Georgu Gadameru. Doista, naš je naraštaj opažao epicentre potresa burnoga dvadesetog stoljeća pomalo iz prikrajka, zakašnjelo, neizravno i posredno, dok bi se za Zimmermanna moglo ustvrditi da je upravo on u stanovitu smislu bio veličanstveni svjedok prijelomnica dvadesetog stoljeća, pa i njihov mislilac.2 Naime, Stjepan Zimmermann rodio se na Badnjak, 24. prosinca 1884. u Virovitici. Krajem su te iste 1

I prije prve riječi ovog ogleda o Stjepanu Zimmermannu želio bih se zahvaliti na prijateljskoj susretljivosti prof. dr. sc. Ivanu Tadiću i dr. sc. Mihaeli Lovrić, od kojih sam primio mnoge smjerokaze za susret s tim važnim hrvatskim filozofom.

Usp. Jacques Derrida: Ovnovi. Neprekinuti dijalog: između dviju vječnosti, pjesma, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2014., str. 7.

ZIMMERMAN_HKB.indd 7

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

godine oči svijeta bila uprte u Greenwich, zvjezdarnicu u jugoistočnom dijelu Londona, koja je upravo tada proglašena nultim meridijanom, a i Zagreb se baš tih dana zanosio jednim znamenitim početkom u svom kulturnom životu jer je tada novootvorena Strossmayerova galerija starih majstora primala svoje prve posjetitelje. Oni su, stojeći ondje pred djelima europskih renesansnih i baroknih umjetnika, naklonjeni »zabavi i pouci«, možda i s Viencem pod rukom, zasigurno zapazili Illustrissimusa Battorycha, prvoobjavljenu novelu jednog od glavnih predstavnika hrvatskog književnog realizma Ksavera-Šandora Gjalskog.3 Ta se melankolična novela (nipošto slučajno, s obzirom na duh tog vremena) bavi tipom života koji je na zalazu, običajima koji zamiru i vremenom koje gasne. Upravo će to razdoblje, zaneseno blagodatima naglog industrijskog razvoja, kulturna Europa, jednako melankolično, kasnije nazivati »La Belle Époque«, lijepim dobom koje je dugo nestajalo4 i konačno ustuknulo pred grmljavinom topova Prvog svjetskog rata. Činjenica da su Zimmermannovo djetinjstvo i mladost smješteni upravo na tom razmeđu epoha, između dviju »duhovnih situacija vremena« (u razmišljanju 3

Prvotno objavljena u Vijencu 1884., ta se novela kasnije pojavila u najpoznatijoj zbirci novela Ksavera-Šandora Gjalskog Pod starim krovovima.

Možda najbolja »poetična kronika« tog nestajanja slavni je roman Marcela Prousta U traganju za izgubljenim vremenom.

ZIMMERMAN_HKB.indd 8

9.12.2015 10:07:08

o Zimmermannu ni jaspersovski prizvuk te sintagme ne može biti slučajan)5 nije ostala bez tragova u njegovu djelu. Jednako tako, ni podatak da mu se otac Dragutin bavio urarskim zanatom nije bez simbolike: misao će se njegova sina uvelike nadahnjivati stanovitim usklađivanjem raznorodnih misaonih mehanizama, nastojanjem prepoznavanja suzvučja među spoznajama koje je nalazio i promišljao u okriljima disciplina kojima se zaokupljao, prije svih filozofije, teologije i psihologije. Mogućoj je analogiji između tako određene »zadaće mišljenja«, s jedne, i urarskoga zanata s druge strane, lako pronaći korijen u filozofskoj tradiciji.Naime, Gottfried Wilhelm Leibniz, njemački filozof iz razdoblja racionalizma, tumačeći jedan od svojih temeljnih metafizičkih pojmova, prestabiliranu harmoniju (harmonie préétablie)6 posegnuo je upravo za metaforom ugođenog sata, tj. satnog mehanizma.7 Upravo 5

Aluzija na naslov Jaspersove knjige Die geistige Situation der Zeit; u hrvatskom prijevodu: Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

Taj se pojam na hrvatski katkad prevodi i s »prethodno uspostavljeni sklad«. Idejni je predak te ideje keplerovska »harmonica mundi«, razvijena iz pitagorovske i napose stoičke slike svijeta, čiji su se natrusi, kako je u novije vrijeme osobito uvjerljivo pokazao Pierre Hadot, utkali i u kršćanski pogled na svijet. Usp. Pierre Hadot: Duhovne vježbe i antička filozofija, Sandorf, Zagreb 2013., str. 111. i slj.

Usp. primjerice Gottfried Wilhelm Leibniz: »O prestabiliranoj harmoniji« (1696.), u: Gottfried Wilhelm Leibniz: Izabrani

ZIMMERMAN_HKB.indd 9

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

na vrhuncima svoje refleksije, istom se »urarskom slikom« koristi i sam Zimmermann.8 Taj simbolični »mehanizam« zanimat će Zimmermanna pod raznim vidicima do kraja života, i zato ne čudi što se nakon završene gimnazije u Varaždinu i Zagrebu isprva upisao na bogoslovske studije. Ubrzo je međutim otkrio u sebi veće sklonosti za filozofska pitanja, pa, zaputivši se tim tragom, jedan semestar boravi na studiju mudroslovlja u Beču, kristalizirajući ondje svoje mladenačke sumnje u neobičnu odlučnost: »Ili ću se staviti u službu Crkve, ako se uvjerim da su filozofijski njezini osnovi održivi, ili ću u protivnom slučaju posvetiti život suzbijanju kršćanstva«.9 Činjenica da se u konačnici vratio zagrebačkom teološkom studiju, znak je da je u njemu prevagnula prva od tih mogućnosti. Stoga je diplomirao 1907., a 3. je kolovoza iste godine zaređen za dijecezanskoga svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Nakon ređenja otišao je na rimsku Gregorianu, gdje je 22. listopada 1910. doktorirao filozofiju. Poslije povratka u domovinu isprva je bio kapelan u župi i vjerofilozofski spisi, Naprijed, Zagreb 1980., osobito str. 220-221. 8

Usp. Stjepan Zimmermann: Religija i život, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1938., str. 227.

Stjepan Zimmermann: Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelji vjere, Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb 1936., sv. I, str. 54.

ZIMMERMAN_HKB.indd 10

9.12.2015 10:07:08

učitelj u osnovnoj školi u Glini, a zatim je, u razdoblju od 16. studenog 1911. do 11. prosinca 1918. predavao u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu kao profesor logike, filozofije i psihologije.10 Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je vojni kapelan, a u godini njegova završetka, 22. srpnja, habilitirao je na mudroslovnom fakultetu (radom Opća noetika, 1918.), te u skladu s tim 6. rujna 1918. započeo je sveučilišnu karijeru na katedri filozofije Bogoslovnog fakulteta. Održavši nastupno predavanje naslovljeno Problem istine, postao je za tom katedrom zapravo nasljednik nadbiskupa Antuna Bauera. Od tada je, pa sve do prisilnog umirovljenja 21. listopada 1946. ondje predavao cijeli niz filozofskih predmeta: između ostaloga ontologiju, noetiku, opću noetiku (filozofiju spoznaje), teodiceju i uvod u filozofiju. U akademskoj godini 1919./20. bio je prvo prodekan, a od sljedeće akademske godine i dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Te iste godine, snagom svoga ogleda Kant i metafizika izabran je za pravog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (»filozofsko-juridički 10

Vrlo precizni biografski podatci sa svim relevantnim događajima i datumima iz Zimmermannova života nalaze se u članku: Stipe Kljaić: »Intelektualni i društveni angažman Stjepana Zimmermanna«, u: Časopis za suvremenu povijest, vol 43, br. 2, listopad 2011., osobito str. 551-555. U ovom se prikazu Zimmermannove biografije uglavnom oslanjamo na taj precizni prikaz.

ZIMMERMAN_HKB.indd 11

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

razred«). Štoviše, akademske godine 1923./24. bio je rektor zagrebačkog sveučilišta. U to vrijeme, a i kasnije, svojom je sveučilišnom djelatnošću nastojao doprinijeti oblikovanju hrvatskog visokog školstva, pa se odlučno usprotivio pokušajima da se ukinu neki fakulteti na Sveučilištu, te je u vezi s tim bio član izaslanstva koje je zbog toga prosvjedovalo kod kralja Aleksandra.11 Ponuđeno mu je mjesto ministra vjera u Kraljevini SHS, ali je on odbio imenovanje. Ostao je dosljedan i za vrijeme Nezavisne države Hrvatske, kada se, uz ostale dužnosti, zahvalio i na ponuđenom veleposlaničkom mjestu pri Svetoj Stolici, s obrazloženjem da je od bavljenja politikom korisniji njegov znanstveni rad. U to vrijeme napisao je i zbirku ogleda pod naslovom Kriza kulture, zapodjevši u toj knjizi ne samo kritičku raspravu o marksističkoj ideologiji nego i nastojanje da filozofski artikulira pravo hrvatskoga naroda na samostalnu državu.12 Komunističkim je vlastodršcima to bio više no dovoljan razlog za progon, pa je Zimmermann izveden pred sud časti u veljači 1946. zbog stajališta iznesenih upravo u knjizi Krizi kultura kao i navodne potpore ustaškoj državi. 11

Usp. primjerice: Ivan Čehok: Filozofija Stjepana Zimmermanna, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993., str. 12.

Usp. Stjepan Zimmermann: »Kriza kulture«, u: Franjo Zenko: Novija hrvatska filozofija, Filozofska hrestomatija svezak 10, Školska knjiga, Zagreb 1995., str. 381 i slj.

ZIMMERMAN_HKB.indd 12

9.12.2015 10:07:08

Od te se optužbe kasnije uspješno obranio, ali je unatoč tome (baš kao i danas dobro dokumentiranoj činjenici da je pomagao i spašavao progonjene Židove)13 na suđenju zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu prozvan uz ime ustaškog zapovjednika koncentracijskog logora Jasenovac, Vjekoslava Luburića. Nakon toga, naprasno je uklonjen sa Sveučilišta i iz Akademije. Posljedično, zbog zabrane pristupa kulturnoj i znanstvenoj javnosti od tada nije objavio ni jedno djelo. Iz tog se učinka može zaključiti da je nakana »neutralizacije« utjecaja Stjepana Zimmermanna na posljeratni kulturni i znanstveni život provedena temeljito, izravno i odlučno. Iako se »licitacije« oko toga je li on doista najplodniji hrvatski filozof dvadesetog stoljeća ne čine odveć važnima, njegova je progonjenost neupitna. Unatoč tome, valja ipak primijetiti da je, gledajući njegov cjelokupni opus, Zimmermann među malobrojnim hrvatskim filozofima toga vremena koji su objavili tako veliki broj knjiga. Dobro je poznato da je ta mogućnost uskraćena mnogim katoličkim intelektualcima njegova vremena. Ipak, Zimmermann je u tjeskobnu vremenu svoje posljeratne autorske tišine, nastavio poučavati filozofiju, ostavivši iz tog razdoblja 13

Usp. opširnije o tome: Ivan Tadić: Filozofska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom, Crkva u svijetu, Split 2010., str. 15.

ZIMMERMAN_HKB.indd 13

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

i nekoliko knjiga u rukopisu. Umro je na Veliku subotu 13. travnja 1963. u Zagrebu. Zaokružujući tako pogled na Zimmermannov život, valja dodati da bi se ovaj ogled, dakako, imao smatrati odviše preuzetnim s obzirom na svoje okvire, nakane i namjenu, ukoliko bi se proglasio uvodom u cjelokupno Zimmermannovo djelo, pa i komentarom izabranih Zimmermannovih članaka u ovom svesku. Umjesto toga, ovaj tekst zakoračuje prema velikom hrvatskom filozofu s daleko skromnijom, a time i primjerenijom nakanom: pružiti nacrt okvira za razumijevanje glavnih naglasaka Zimmermannove misli na tragu njegovih sustavnih rasprava, te tako staviti čitatelju na raspolaganje tek mali svežnjić »hermeneutičkih ključeva« koji bi možda mogli pomoći u otvaranju vrata koja vode prema razgranatoj misli Stjepana Zimmermanna. NEOSKOLASTIK S VLASTORUČNIM POTPISOM Stožerno se usmjerenje misli Stjepana Zimmermanna bez ikakve sumnje može nazvati neoskolastičkim. Kao što je dobro poznato, neoskolastika je smjer kršćanske, a osobito katoličke filozofije koji nastoji obnoviti zasade srednjovjekovne skolastičke filozofije. Njezin je najvažniji predstavnik svakako Toma Akvinski, a Aristotel njezin antički predak. Stoga se taj smjer mišljenja vrlo često naziva aristotelovsko-tomističkim, odno14

ZIMMERMAN_HKB.indd 14

9.12.2015 10:07:08

sno neotomističkim. Sam pojam potječe iz druge polovice 19. stoljeća. U nastojanju da se oživi duh crkvenih tradicija 13. stoljeća uvelike zasnovanih na idejama neraskidive povezanosti filozofije i teologije, neoskolastika se nerijetko određivala kao nova, oživljena skolastika. Misao Stjepana Zimmermanna valja smjestiti upravo u to okrilje, uobličujući pritom dvije povezane teze na kojima se temelji njegov pristup filozofiji. a) Sugovornik, ne tek sljedbenik – iako se može smatrati neoskolastikom, Zimmermann se dosljedno odbija skrivati iza Tomina plašta i autoriteta. Naime, kako je sam napisao, »Sveti Toma Akvinski bio je nesumnjivo velikan, ali ni jedan velikan nije mogao predvidjeti suvremene probleme života«.14 Ta važna i za poneke možda iznenađujuća Zimmermannova tvrdnja upućuje na otvorenost njegove misli, koju treba shvatiti kao naputak da istraživanje velikih mislilaca iz povijesti filozofije nikada ne smije ostati tek puki »antikvarni interes«,15 stanovita 14

Stjepan Zimmermann: Putem života. Autoergografija, Zagreb 1945., str. 210.

Usp. Željko Pavić: »Čovjekovo opstojanje između egzistencije i transcendencije. Zimmermannova rasprava s filozofijom egzistencije Karla Jaspersa«, u: Vladimir Stipetić (ur.): Život i djelo Stjepana Zimmermanna. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002., str. 91.

ZIMMERMAN_HKB.indd 15

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

misaona arheologija ili tek briga za čuvanje spomena na davno minula vremena. Usuprot tome, sva ta nastojanja trebaju biti osjetljiva na probleme koje pred mišljenje stavlja suvremenost i njeni izazovi. Takvo Zimmermanovo stajalište u kojemu kao da se zrcali usmjerenje čitavog njegovog misaonog života (i zapisanog pa objavljenog, ili pak skrovitog pa prešućenog) moglo bi biti uvodom u gotovo svaki pogled prema temeljima njegove misli. Doista, Zimmermann ovdje zasigurno ne govori tek o svojem odnosu prema Tomi Akvinskom, iako valja primijetiti da je na razini sveopće Crkve njegov autoritet ovjeren upravo u Zimmermannovo vrijeme i glasovitom enciklikom Aeterni patris pape Lava XIII.16 Doseg Zimmermannove potrebe da misli o Tomi uvijek u kontekstu suvremenih izazova, katkad i tzv. »znakova vremena«, mnogo je dalji, jer to govori da sam Zimmermann svoju zadaću ne vidi tek u »pridržavanju skuta« velikanima ili pak skrivanju iza njih. Mislilac koji preuzima na sebe odgovornost mišljenja i zadaću njegova sučeljavanja s duhom vlastita vremena od sebe traži mnogo više. Premda, kako se vidi iz netom spomenuta Zimmermannova navoda, on neupitno poštuje velikane, pritom ipak nije prvenstveno njihov privrženik ili sljedbenik, već nastoji biti i njihov – sugovornik. To se Zimmermannovo usmjerenje također 16

Usp. osobito Aeterni patris paragraf 17 i slj.

ZIMMERMAN_HKB.indd 16

9.12.2015 10:07:08

može potvrditi njegovim odnosom i prema drugom velikanu o kojemu je mnogo pisao – Immanuelu Kantu. Upravo u toj Zimmermannovoj potrebi da ne govori tek o filozofima, već da govori s njima, da s njima raspravlja, izvor je svježine njegove misli, zbog koje aktualnost njegove filozofije izlazi iz okvira njegova, te dopire i do našega vremena. 2) Svrha filozofije je život – druga se teza može izvesti iz prve. Uvjerenje da filozofija ne treba biti tek dozivanje prošlosti već pronicanje života, nalazi se u temelju svih ključnih Zimmermannovih uvjerenja, budući da je, prema njegovu shvaćanju odnos između filozofije i života bitno dvosmjeran. U tom će duhu napisati: »Iz filozofije polazimo u život i iz života u filozofiju«.17 Iz toga slijedi zaključak: »Život nas je dakle uveo u filozofiju – i sad sve, što će filozofija nadovezati na stavljeno pitanje, nije izvan života, nije bez sveze sa životom, nije samo spekulacija, već je opravdanje nazora o životu«.18 Ako je doista opravdano Zimmermanna nazvati »filozofom života«,19 taj je njegov naslov zasigurno niknuo upravo u sjeni ovih misli. Sveobuhvatnošću se te označnice Zimmermann uvelike 17

Stjepan Zimmermann: Putem života. Autoergografija, Zagreb 1945., str. 212.

Isto, str. 213.

Usp. Ivan Čehok: Filozofija Stjepana Zimmermanna, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993., str. 83.

ZIMMERMAN_HKB.indd 17

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

razlikuje od većine »katoličkih mislilaca« svojega doba čija je misao ostala u fragmentima. Za razliku od njih, propitujući taj odnos života i filozofije, Zimmermann izgrađuje razmjerno cjelovit i samosvojan filozofski sustav, pri čemu su pojedine discipline kojima se zaokupljao zapravo dio cjeline, obrazložena svjetonazora koji nastaje obradom ključnih povijesnofilozofskih pitanja.20 Taj sustav je tim vrijedniji što je jasnije da Zimmermann dosljedno čuva »dvosmjernost« između filozofije i života,21 u čemu doduše, nipošto nije usamljen. Ta ista usmjerenost u temelju je svih egzistencijalističkih misaonih struja. S druge strane, iz duha se Zimmermannova vremena teško mogu isključiti upravo natrusi filozofije egzistencije, pa je stoga logično da će on otvoriti opsežan dijalog upravo s tom filozofskom školom. ZIMMERMANNOV »PROGRAMATSKI« SUSRET S KIERKEGAARDOM U KNJIZI O JASPERSU Tvrdnja da se u samom središtu Zimmermannovih filozofskih interesa nalaze spoznajnoteorijska pitanja neće biti ni novom ni neočeki20

Usp. Ivan Čehok: «Stjepan Zimmermann”, u: Franjo Zenko (ur.): Novija hrvatska filozofija, Školska knjiga, Zagreb 1995., str. 290.

U tom smislu usp. osobito: Ivan Čehok: Filozofija Stjepana Zimmermanna, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993., str. 83-92.

ZIMMERMAN_HKB.indd 18

9.12.2015 10:07:08

vanom. Noetika, kako se ta disciplina uobičajeno nazivala u njegovo vrijeme, doista je samo srce Zimmermannova misaonog svijeta. Netko bi se doduše, imajući u vidu njegovu pripadnost spomenutu neoskolastičkom misaonom obzoru, mogao zapitati i o sudbini metafizike, koja u tom smislu kod Zimmermanna i nije prva filozofija. U njegovu slučaju, to mjesto sigurno pripada noetici. No, čini se da u teorijskom smislu Zimmermanov odnos prema egzistencijalizmu i različitim inačicama filozofije egzistencije, zapravo prethodi raspravi o odnosu između metafizike i noetike u njegovu sustavu. To prije svega zato što je središnji problem Zimmermanovih filozofskih refleksija možda najuočljiviji upravo na pozadini rasprave s egzistencijalizmom. Stoga bi se, unatoč tome što bi kronologija Zimmermannovih djela, naglasaka i silnica posve sigurno tražila drukčiji poredak, izvori Zimmermannove rasprave s Jaspersom mogli nazvati pravim »predvorjem« njegovih noetičkih zaokupljanja. Drugim riječima, osnovne crte Zimmermannove kritike egzistencijalizma mogu se doista smatrati gotovo programatskima, prije svega zbog toga što se njima mogu osvijetliti i protumačiti njegove nakane ne samo u okrilju filozofije spoznaje, već kroz njih i usmjerenje sveukupnog Zimmermannova svjetonazorskog opredjeljenja. Upravo iz tih razloga Željko Pavić s pravom upozorava na važnost prvih stranica Zimmer19

ZIMMERMAN_HKB.indd 19

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

mannove knjige o Jaspersu.22 Tu važnost nije moguće precijeniti, posebice ukoliko se ona razmatra u kontekstu prethodnih napomena o temeljima i »rodoslovlju« Zimmermannove filozofije. Posve na tragu skiciranih polazišta »filozofije života«, Zimmermann ondje raspravlja o podrijetlu »sadašnje filozofske situacije«. Prepoznajući u dvojici starijih filozofskih velikana, prije svih danskom bolećivom misliocu Sørenu Kierkegaardu, a zatim i u glasniku i proroku nihilizma Friedrichu Nietzscheu, Jaspersove prethodnike u istoj grani filozofskoga rodoslovlja, Zimmermann s Jaspersom ponavlja da upravo njihovo mišljenje »stvara novu atmosferu«.23 Zimmermannov odnos prema Jaspersu zapravo je potpuno analogan: on ulazi u raspravu s njim prije svega zbog toga što temeljem atmosfere svoga vlastitog vremena smatra upravo egzistencijalizam koji je neodvojiv od Jaspersova doprinosa njegovu 22

Riječ je dakako o knjizi Stjepana Zimmermanna: Jaspersov egzistencijalizam (sv. 1). Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s općom filozofijom, napose neoskolastičkom, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2001.

ZIMMERMAN_HKB.indd 20

9.12.2015 10:07:08

razvoju, premda je svakako preciznije u slučaju Jaspersove filozofije govoriti o »filozofiji egzistencije« no o »egzistencijalizmu«. U okrilju ovog ogleda nije moguće ulaziti u pojedinosti te velike rasprave,24 tim prije što se za kratki uvod u Zimmermannovu misao i ovdje odabrane njegove oglede, jezgrovitijom čini kratka analiza njegove kritike Kierkegaarda iznesena na spomenutu početku njegove knjige o Jaspersu. Na tom je mjestu Zimmermann izrazito precizan, kad osporava »Kierkegaardov protucrkveni stav«.25 Naime, Zimmermann smatra Kierkegaarda predstavnikom slobodoumnog, »liberalnog« protestantizma »koji zabacuje crkveni auktoritet glede objavljenih (vjerskih) istina«.26 Premda mu je važno nedvosmisleno objasniti pridjev »crkveni«, pod čim ovdje podrazumijeva »od Krista objavljeno učiteljstvo za objavljene istine«, Zimmermanna to neće dovesti ni do crkvenopovijesnih, ni do eklezioloških pitanja, kako bi se možda moglo pomisliti iz zapodijevanja takva diskursa. Filozof će ovdje krenuti posve drugim putem. Naime, u suočenju s tim kierkegaardovskim »liberalnim protestantiz24

Usp. o tome: Josip Oslić: Vjera i um. Neoskolastički i suvremeni pristupi, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2004., str. 51114.

Isto, str. 19.

Isto mjesto.

ZIMMERMAN_HKB.indd 21

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

mom« Zimmermann nije usredotočen prvenstveno na vjerski ili teološki, već na spoznajni problem, što ga on razabire povezanim sa samim srcem onoga što se u tradiciji naziva »preambula fidei«. Stoga se bit njegove kritike Kierkegaardove misli odnosi na odricanje mogućnosti »racionalnog opravdanja vjerovanja u bogoobjavljenu nauku«.27 Ukoliko se dakle Zimmermannova filozofska nagnuća mogu barem djelomice izjednačiti sa zasnivanjem »filozofije života« (kako je prethodno skicirano), čini se da most koji povezuje teorijsko (filozofija) i praktično (život) treba prepoznati upravo u tom nastojanju obrane racionalnosti vjere. To nastojanje za Zimmermanna je toliko važno da smijemo pomisliti da ga je on smatrao – svojim poslanjem. S tim se zaključkom poklapa i stajalište iz predgovora upravo Filozofiji života, u kojemu kao da se sastaju i sažimaju ne samo sva njegova filozofska i svjetonazorska polazišta, svi njihovi izvori i uviri, već i opravdanje eminentnog položaja spoznajnoteorijskih pitanja u njegovoj sveukupnoj refleksiji. Ondje Zimmermann piše: »Rezultat je našeg filozofiranja o životu taj, da je istinit ili jedino opravdan teistički i kršćanski nazor. To nam služi kriterijem kulturno-vrijednosne orjentacije uopće, napose u vidu povijesnog razvoja i suvremenog života u hrvatskom narodu. Ne bi ispravno shvaćao 27

Isto, str. 20. Moj kurziv.

ZIMMERMAN_HKB.indd 22

9.12.2015 10:07:08

funkciju kulture tko bi predmnijevao da ona u etički uzgojnom dodiru s prirodom narušava bitne njezine osobine; ili tko bi predmnijevao da su samonikle osobine naroda ugrožene u dodiru s kršćanstvom. Uz pretpostavku da se osniva na istini, kršćanstvo je uvjet kulturnog napredovanja pojedinačnog i društvenog. Uz tu pretpostavku dobiva svoje pravo značenje tisućugodišnja kultura hrvatskog naroda«.28 Doista, ovaj citat poput je neke simbolične »summe zimmermanniane«, jer su u njegovu prvom dijelu implicirana filozofova spoznajnoteorijska, u drugom vjernička, a u trećem nacionalna nagnuća. Upravo se na tom tragu valja barem još ukratko posvetiti Zimmermannovoj eksplikaciji za njegovu filozofsku misao najvažnije, prve razine, tj. njegovu spoznajnoteorijskom (tj. Zimmermanovim riječnikom, »noetičkom«) nauku. RACIONALNA SPOZNAJA TRANSCENDENCIJE I BOGA Nastojeći u Zimmermannovu opusu prepoznati reprezentativna stajališta, tj. ona koja bi mogla biti paradigmama njegova cjelokupnoga sustava (u ovom kontekstu u pogledu njegove spoznajne teorije), čini se zanimljivim još jednom 28

Stjepan Zimmermann: Filozofija života, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1941., str. III-IV. Kurziv Zimmermannov.

ZIMMERMAN_HKB.indd 23

9.12.2015 10:07:08

Znanje i vjera

vratiti se Zimmermannovoj kritici Kierkegaarda, razmatrajući njezin nastavak upravo pod vidikom pitanja o spoznaji. Zimmermann naime prigovara Kierkegaardu da tradiciji njegove refleksije pripada uvjerenje da se filozofski ne može osigurati istina o Božjoj egzistenciji, jer razum ne može prelaziti granice iskustvenog znanja, a prema svaćanju »liberalaca« s obzirom na »historičku« nepouzdanost Biblije, kršćanski je element jedino vjerovanje u subjektivnom smislu kao »doživljavanje« ili kao »iskustvo« pouzdanja u Isusa. Stoga se razumije da na temelju tog praktičnog vjerovanja ne možemo imati objektivno istiniti sud o Božjoj egzistenciji, kako tvrdi iracionalistička struja protestantizma kojoj pripada Kierkegaard.29 Analiza upravo ovih stajališta jasno pokazuje na čemu se temelji Zimmermannovo uvjerenje o prvenstvu noetike nad metafizikom. Zimmermannov je izbor, kako je već naglašeno, nesporno u korist noetike,30 a iz takva se njegova razmišljanja 29

Usp. Stjepan Zimmermann: Jaspersov egzistencijalizam (sv. 1). Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s općom filozofijom, napose neoskolastičkom, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2001., str. 20.

Usp. Stjepan Zimmermann: Opća noetika. Teorija spoznaje i kritika njezine vrijednosti, Državna štamparija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd 1926., str. 7; također i: Stjepan Zimmermann: »Sistematsko-didaktički uvod u filozofiju«, Bogoslovska smotra XIV. (1926.) br. 2, str. 150.

ZIMMERMAN_HKB.indd 24

9.12.2015 10:07:08

posve sigurno ne može isključiti utjecaj Immanuela Kanta. No, je li to doista pravi Zimmermannov izlazak iz aristotelovsko-tomističkog načina razmišljanja, u kojem je metafizika redovito prva filozofija? Čini se da upravo slijed misli u navedenoj Zimmermannovoj kritici Kierkegaarda navodi na pomisao da ipak nije. Valjalo bi naime ustvrditi da Zimmermann ne potiskuje metafiziku u korist noetike tek zbog vlastitih filozofskih sklonosti, već je takav poredak, kako se čini, posljedica njegova uvida da se temeljna bitka za utemeljenje skolastičkog metafizičkog modela ne vodi na tlu same metafizike, već je ona usidrena u spoznajno-teorijskom području. Drugim riječima, ishod rasprave o mogućnosti racionalne spoznaje Boga zapravo je pitanje o novovjekoj sudbini skolastičke metafizike. U tom smislu možda i ne bi bilo pogrešno ustvrditi da je Zimmermann i u svojoj najvećoj zadubljenosti u spoznajne probleme u konačnici zapravo – metafizičar. Njega naime ne zaokupljaju spoznajni problemi kao takvi, već ga zapravo brine »ograničavanje dosega ljudske spoznaje na iskustveni svijet«, što uključuje i skeptičko odbijanje »svake metafizičke spoznaje«.31 Dakako, na tom je putu vlastite refleksije Zimmermann jednostavno morao susresti Imannuela 31

Stjepan Zimmermann: Kant i neoskolastika. II. dio: studije, Tisak Nadbiskupijske tiskare, Zagreb 1921., str. 41. Moj kurziv.

ZIMMERMAN_HKB.indd 25

9.12.2015 10:07:08

BIBLIOGRAFIJA (IZBOR)1 a) Knjige i knjižice Opća noetika. Kritika subjektivističkih i idealističkih nazora o vrijednosti ljudske spoznaje (Habilitaciona radnja), Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb 1918. Kant i neoskolastika. I. dio sustavno kritički, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb 1920.; II. dio: studije, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb 1921. Uvod u filozofiju, Narodna prosvjeta, Zagreb 1922. Temelji psihologije. Opća nauka o svijesnom životu ljudske duše, Izdanje Hrvatske bogoslovske akademije, Zagreb 1923. Opća noetika. Teorija spoznaje i kritika njezine vrijednosti, Državna štamparija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd 1926. Psihologija za srednja učilišta, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb 1927.

S obzirom na znatni opseg primarne i sekundarne literature o Stjepanu Zimmermannu, ovdje je donesen izbor iz te literature. Sustavna, cjelovita i odlično strukturirana Zimmermannova bibliografija nalazi se u: Ivan Tadić: Filozofska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom, Crkva u svijetu, Split 2010., str. 149-253. Izbor iz bibliografije, sa stanovitim dopunama, temeljen je uglavnom na bibliografiji u spomenutoj knjizi.

332

ZIMMERMAN_HKB.indd 332

9.12.2015 10:07:20

Psihologija za srednja učilišta, Tisak i naklada Jugoslovenske štampe, Zagreb 1928. Historijski razvitak filozofije u Hrvatskoj. Filozofija u hrvatskoj zastupana po svećeničkom staležu – kroz tisuću godina, Hrvatska bogoslovska akademija, Zagreb 1929. Duševni život, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1932. Temelji filozofije. Historijsko-kritička orjentacija, Matica hrvatska, Zagreb 1934. Od materijalizma k religiji, H. K. A. «Domagoj« – Zbor D. M. Z., Zagreb 1935. Filozofija i religija. Filozofijske istine o Bogu i o čovjeku: razumni temelji vjere, Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb, sv. I., 1936.; sv. II., 1937. Religija i život, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1938. Filozofija života, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1941. Psihologija za srednje škole, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb 1941. Nauka o spoznaji, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb 1942. Kriza kulture. Kulturno-filozofijske studije iz suvremene socijalne filozofije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1943. Psihologija za srednje škole, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb 1943. 333

ZIMMERMAN_HKB.indd 333

9.12.2015 10:07:20

Smisao života, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1944. Putem života. Autoergografija, Velebit, Zagreb 1945. O hrvatskoj filozofiji i kulturi (priredio Ivan Čehok), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2001. Jaspersov egzistencijalizam. Sv. 1. Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s općom filozofijom, napose neoskolastičkom (priredili Josip Oslić i Željko Pavić), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2002. Humanizam i totalitarizam. Dva spisa iz ostavštine (priredio Željko Pavić), Ogranak Matice hrvatske, Virovitica 2003. Kriza kulture. Kulturnofilozofijske studije iz suvremene socijalne filozofije, Ex libris, Zagreb 2012. O biti spoznaje. Tri rasprave, (priredio Dario Škarica), Matica hrvatska, Zagreb 2013. b) Članci2 »Znanje i vjera u Kantovoj filozofiji«, u: Bogoslovska smotra, V. (1914.), br. 1, str. 13-26. »Moral i religija u Kantovoj filozofiji«, u: Bogoslovska smotra, V. (1914.), br. 2, str. 122-139; br. 3, str. 270-289; br. 4., str. 369-384.

Ovaj izbor uključuje i potpune bibliografske jedinice svih Zimmermannovih članaka zastupljenih u ovom svesku.

334

ZIMMERMAN_HKB.indd 334

9.12.2015 10:07:20

»Materija i duša«, u: Bogoslovska smotra, IV. (1915.), br. 3, str. 283-289. »Kantova i skolastička teorija uzročnosti«, u: Bogoslovska smotra VII. (1916), br. 2, str. 136-155; br. 3, str. 237-253. »Metafizička ideologija«, u: Bogoslovska smotra, VII. (1916.), br. 3, str. 291-301. »Kantova i skolastička teorija uzročnosti«, u: Bogoslovska smotra VII. (1916) br. 3, str. 237-253. »Pojam istine u Kantovoj i skolastičkoj filozofiji«, u: Bogoslovska smotra, VIII. (1917.), br. 1, str. 17-27; br. 2, str. 121-131. »Znanstvena vrijednost metafizičke spoznaje«, u: Bogoslovska smotra IX. (1918.) br. 3, str. 193-202. »Ontološko-noetički problem u evoluciji filozofije«, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti knj. 220, Zagreb, Tisak nadbiskupske tiskare 1919., str. 59-155. »Savremeni razvitak skolastičke filozofije (s osvrtom na literaturu zadnjeg decenija«, u: Bogoslovska smotra, XI. (1923.), br. 2, str. 129-150. »Filozofijsko značenje Einsteinove teorije relativnosti«, u: Bogoslovska smotra, XI. (1923.), br. 3, str. 265-282. »Kantov kriticizam u svjetlu savremene noetike. Prikaz o 200. godišnjici Kantova rođenja (22. IV. 1724.)«, u: Rad JAZU, (1924.), str. 229., str. 188207. 335

ZIMMERMAN_HKB.indd 335

9.12.2015 10:07:20

»Vrijednost deontološkog dokaza za egzistenciju Božju«, u: Bogoslovska smotra, XII. (1924.), br. 3., str. 273-285. »O načelu uzročnosti«, u: Bogoslovska smotra, XIII. (1925.), br. 1, str. 133-144. »Imamo li sposobnost da istinito sudimo?«, u: Bogoslovska smotra XXVI. (1938.) br. 1, str. 15-36. »Filozofijska ideologija Tome Akvinskog. K 700. Godišnjici njegova rođenja«, u; Bogoslovska smotra, XIV. (1926.), br. 3, str. 261-270. »Philosophia perennis – od sv. Augustina do danas. Posvećeno predstavniku savremene kršćanske filozofije Joseph-u Geyseru«, u: Bogoslovska smotra, XVIII. (1930.), br. 4, str. 441-456. »Filozofija kršćanstva. O tisuću i pet stotoj godišnjici smrti sv. Augustina 430.-1930.«, u: Ljetopis JAZU za godinu 1929/1930. (1931.), sv. 43, str. 175-189. »Od svijeta k Bogu«, u: Bogoslovska smotra XXV. (1937.) br. 2, prilog, str. 1-16. »Od svijeta k Bogu. Zakonski i svršni red u svijetu dokazuje da postoji zakonodavni i svrhodavni uzrok: Bog«, u: Bogoslovska smotra XXV. (1937.) br. 3, prilog, str. 1-20. »Što znamo o Bogu?«, u: Katolički list LXXXVIII. (1937.) br. 30 (22.VII.), str. 355- 358. »Što znamo o Bogu?«, u: Katolički list LXXXVIII. (1937.) br. 31 (29.VII.), str. 369-372. 336

ZIMMERMAN_HKB.indd 336

9.12.2015 10:07:20

»Duša – izvor života«, u: Hrvatska smotra, V. (1937.), br. 9, str. 510-518; br. 10, str. 578-591. »Kultura i smisao života«, u: Hrvatska prosvjeta, XXV (1938.), br. 1-2, str. 1-12. »Razumijevanje života«, u: Hrvatska smotra, VII. (1939.), br. 11, str. 543-553. »Načela i život«, u: Hrvatska smotra, VIII. (1940.), br. 1, str. 1-11. »Spoznaja istine«, u: Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti knj. 270 razreda historičko-filologičkoga i filozofičko-juridičkoga, Zagreb, Narodna tiskara 1941., str. 1-48. »Religija i odgoj«, u: Hrvatsko kolo, XXIII. (1942.), str. 14-25. »Nauka o spoznaji«, u: Bogoslovska smotra XXXI. (1943.) br. 1-2, str. 1-29. »Filozofija i kršćanska religija o smislu života«, u: Bogoslovska smotra, XXXIII. (1963.), br. 2, str. 4461.

337

ZIMMERMAN_HKB.indd 337

9.12.2015 10:07:20

LITERATURA Ivan Čehok: Filozofija Stjepana Zimmermanna, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993. Ivan Čehok: »Filozofijska ostavština Stjepana Zimmermanna«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, XIX. (1993.), br. 37-38, str. 193-207. Zlatan Gavrilović: »Osporavanje psihoanalize u svjetlu nazora K. Jaspersa i S. Zimmermanna«, u: Obnovljeni život, XLIX. (1994), br. 3-4, str. 321-338. Ivan Čehok: »Stjepan Zimmermann«, u: Franjo Zenko (ur.): Novija hrvatska filozofija, Hrestomatija filozofije, sv. 10., Školska knjiga, Zagreb 1995., str. 289-303. Dušan Žanko: Svjedoci. Domovinsko izdanje, Školske novine – Pergamena, Zagreb 1998. (o Stjepanu Zimmermannu str. 179-214.). Bonaventura Duda: »Umjesto predgovora. Nekoliko uspomena na profesora Stjepana Zimmermanna«, u: Stjepan Zimmermann: O hrvatskoj filozofiji i kulturi (priredio Ivan Čehok), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2001., str. 5-8. Vladimir Stipetić (ur.): Život i djelo Stjepana Zimmermanna. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002. 338

ZIMMERMAN_HKB.indd 338

9.12.2015 10:07:20

Dario Škarica: »Zimmermannova noetička polemika s Hijacintom Boškovićem«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, XXIX (2003.), br. 57-58, str. 193-220. Ivan Tadić: »Bog u filozofskoj misli Stjepanna Zimmermanna«, u: Filozofska istraživanja, XXIII. (2003.), sv. 2, str. 447-460. Ivan Tadić: »Uzročnost u obzorju Zimmermannova filozofijskoga promišljanja, posebice s obzirom na Humeovo i Kantovo poimanje«, u: Obnovljeni život, LVIII. (2003.), br. 4, str. 413-439. Leopold Auburger: »Metafizika kulturnog života i filozofiranje o narodnim pitanjima u radovima S. Zimmermanna o hrvatskoj filozofiji i kulturi«, u: Bogoslovska smotra, LXXIV. (2003.), br. 4, str. 649-684. Josip Oslić: Vjera i um. Neoskolastički i suvremeni pristupi, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2004. (o Zimmermannovoj filozofiji str. 51-114.). Ivan Tadić: »Alcuni punti della filosofia kantiana e uno sguardo critico di Stjepan Zimmermann«, u: Disputatio philosophica, (2004.), br. 1, str. 97-118. Dario Škarica: »Zimmermannova kritika skepticizma«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, XXX. (2004.), br. 59-60, str. 149-171. Dario Škarica: »Zimmermannova kritika pragmatizma«, u: Filozofska istraživanja, XXIV. (2004.), sv. 2, str. 577-600. 339

ZIMMERMAN_HKB.indd 339

9.12.2015 10:07:20

Dario Škarica: »Zimmermann o trima vrstama znanja«, u: Filozofska istraživanja, XXIV. (2004.), sv. 3-4, str. 929.-976. Ivan Kešina: »Zimmermannova kritika poimanja religije«, u: Obnovljeni život, LXI. (2006.), br. 1, str. 21-40. Ivica Musić: »Zimmermannova kritika Jaspersova negiranja metafizičke spoznaje«, u: Hum, (2006.), sv. 1, str. 275-297. Dario Škarica: »Izvorni Zimmermannov nauk o odnošajnom opažanju«, u: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, XXXV. (2009.), br. 69-70, str. 99-121. Ivan Tadić: Filozofska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom, Crkva u svijetu, Split 2010. Mihaela Lovrić: »Zimmermann o spoznaji istine«, u: Filozofska istraživanja br. 127-128, god 32(2012.) sv. 3-4, str. 487-500.

340

ZIMMERMAN_HKB.indd 340

9.12.2015 10:07:20

NAPOMENA PRIREĐIVAČA Kao što je dobro poznato, Stjepan Zimmermann je mnogo pisao i objavljivao. Imajući to u vidu, iz opsežnoga sam materijala nastojao izabrati onu građu koja zadovoljava dva temeljna kriterija. Prvo, riječ je isključivo o člancima koje je Zimmermann objavljivao u periodici, s obzirom da se iz više razumljivih razloga nije činilo prikladnim a ni potrebnim izdvajati pojedina poglavlja iz objavljenih knjiga. Osim toga, izbor članaka proveden je po načelu reprezentativnosti za Zimmermannovu misao, tj. izraz je nastojanja da se kroz taj izbor predstave temeljne ideje koje su obilježile Zimmermannovu misao.

341

ZIMMERMAN_HKB.indd 341

9.12.2015 10:07:20

SADRŽAJ STJEPAN ZIMMERMANN – ODLIČNIK HRVATSKE FILOZOFIJE XX. STOLJEĆA ............... 7 Imamo li sposobnost da istinito sudimo? .............. 31 »Spoznaja istine« ....................................................... 76 Nauka o spoznaji .................................................... 166 Znanje i vjera u Kantovoj filozofiji ...................... 215 Znanstvena vrijednost metafizičke spoznaje ..... 238 Od svijeta k Bogu .................................................... 255 Od svijeta k Bogu. Zakonski i svršni red u svijetu dokazuje da postoji zakonodavni i svrhodavni uzrok: Bog. .......................................... 286 Životopis ................................................................... 330 Bibliografija .............................................................. 332 Literatura .................................................................. 338 Napomena priređivača .......................................... 341

342

ZIMMERMAN_HKB.indd 342

9.12.2015 10:07:20

343

ZIMMERMAN_HKB.indd 343

9.12.2015 10:07:20

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura 14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam

344

ZIMMERMAN_HKB.indd 344

9.12.2015 10:07:20

15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam 17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država 22. Smiljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod 23. Čedomil Čekada: Katolički univerzalizam i narodni interesi 24. Ante Alfirević: Za beskonačnom istinom 25. Kerubin Šegvić: Aporije književnosti i povijesti 26. Marijo Matulić: Za moralni preporod Europe 27. Kvirin Vasilj: Religija i nereligija 28. Stjepan Zimmermann: Znanje i vjera

345

ZIMMERMAN_HKB.indd 345

9.12.2015 10:07:20

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr

ZIMMERMAN_HKB.indd 346

9.12.2015 10:07:20