Global broj 7, travanj 2015 by Global novine

INTERVJU

POLOŽAJ ŽENA

Šimpraga: Političari moraju shvatiti da su studenti investicija, a ne trošak

I dalje potplaćene, sa zatvorenim vratima za ‘top-poslove’

Str. 11

Str. 8

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport /GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

POČEO LOV

Broj 7 / Godina 2 / travanj 2015.

STUDIJ UZ RAD

Nema povlastica, rok je rok! Str. 2

MATURANTI

U potrazi za popustima i posuđenom odjećom Str. 10

MÜNCHEN

Reporter Globala uveo The Script u koncertnu dvoranu

Str. 13

HUMANOST

Srednjoškolci pokrenuli lavinu za mlade iz domova Str. 15

NA BRUCOŠE

SPORT

Duvnjak: Volio bih ponovno proživjeti osvajanje Lige prvaka

Foto: PMF i ERF

KOLUMNA

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

Jednaki u smrti, Institucija koja ‘ubire vrhnje’ ne i u vijestima maturanata proslavila svoj tjedan Str. 17

Foto: Marko Lukunić/Pixsell

Str. 20-21

STUDENTSKI ŽIVOT

Travanj 2015.

BEZ POVLASTICA Kako sportaši i umjetnici usklađuju radne i fakultetske obveze

Profesori susretljivi, ali rok je rok Batur G Anamaria anamariabatur14@hotmail.com

kako bi mogla upisati drugi smjer, novinarstvo. “Usklađivanje svih proba, treninga, satova koje vodim i fakultetskih obveza je jako teško. U početku je i bilo izvedivo, no kako je moj plesni život napredovao, a fakultet postajao sve teži, došla sam do točke kad nisam mogla hvatati sve konce. Fakultet je, nažalost, izgubio ovogodišnju bitku s plesom”, kaže Dolores i ističe da bi joj bilo mnogo lakše da je imala povlastica, ali je sama izabrala voditi dvostruki život i biti uspješna na oba područja.

nam da mene ništa neće spriječiti da budem ono što želim biti, da radim ono što najviše volim i sve to s jednom lijepom diplomicom u džepu, tako razmišlja Dolores Matulić, 22-godišnja studentica politologije i profesionalna plesačica. S njom se slaže i Leon Vučko, rukometaš Prvog plinarskog društva Zagreb, trenutačno na posudbi u Rukometnom klubu Dubrava, inače student prve godine kineziologije. “Meni nitko ne može jamčiti da ću cijeli život živjeti od igranja, sigurno neću. Zato moram studirati, da se osiguram za budućnost”, kaže 20-godišnji Leon. UGOVOR S FAKULTETOM Dolores i Leon su profesionalci u svom poslu. Od plesa i rukometa mogli bi živjeti, ali su odlučili studirati i osigurati si posao u budućnosti. Usklađivanje svih obveza vrlo je teško, ali oboje dobrom organizacijom uspijevaju u tome. No imaju li kao profesionalci pravo na neke povlastice? Kako smo doznali od prodekanice za nastavu i studente na Fakultetu političkih znanosti, profesorice doc. dr. sc. Marte Zorko, redoviti studenti koji imaju status kategoriziranih sportaša ili vrhunskih umjetnika sklapaju sa svojim fakultetom ugovor o uvjetima studiranja, posebnim uvjetima prilagođenim njihovim potrebama. Povlastica kakve su imali u sred-

‘Ne dođem tri puta na predavanje jer sam na putu, ili imam natjecanja, treninge - ne dobijem potpis, ne mogu izaći na rokove i automatski padam taj predmet’, kaže Dolores Foto: Tina Kadoić

njoj školi Dolores i Leon na fakultetu nemaju, niti su ih tražili. Leon kaže kako mu profesori malo više izlaze u susret jer je vrhunski sportaš i ima drugu kategorizaciju sportaša prema Hrvatskom olimpijskom odboru, ali ispite polaže kada i svi drugi. “Kad je rok, rok je. Ako tada ne izađeš na ispit, imaš drugi. Jedino što mi je olakšano jest da ne mo-

IMPRESSUM Izdavač Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj

Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com

Lektura Snježana Babić Višnjić Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr Community manager Dora Kršul dora.krsul@gmail.com Fotoagencija Pixsell

Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com Uredništvo Marija Gaura (Studentski život), Irena Domitrović (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Reportaža), Iris Brčić (Društvo), Mila Puljiz (Lifestyle), Tibor Trupec i Lucija Tošić (Kultura), Mislav Lugonjić (Sport, Svijet/EU), Lucija Pongrac (Intervju, Kolumne/Komentari/Mišljenja), Milan Dalmacija (Novac, Tehnologija, Poduzetništvo), Helena Pereković (Fotografija)

Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav Tisak Tiskara Zagreb, Radnička cesta bb, Zagreb Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com

ISSN 1849-4722

Plesačica Dolores Matulić i rukometaš Leon Vučko kažu da im je najteže stići na sva predavanja, ali diplomu svakako jednoga dana žele u ruci

ram dolaziti na sva predavanja, ali sam bio na većini i skupio sve bodove”, kaže Leon kojem je najveći problem učenje. “Nemam mnogo slobodnog vremena. Nekad moram učiti i u tramvaju na putu do treninga ili do kasno u noć, ali sam se već naviknuo, uspijem se organizirati.” Za razliku od njega, Dolores je ove godine uzela stanku od fakulteta

DEBATA Na fakultetima se otvara sve veći broj debatnih klubova

GLOBAL Novine studenata FPZG-a

Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

‘Nitko mi ne može jamčiti da ću cijeli život živjeti od igranja, sigurno neću. Zato moram studirati, da se osiguram za budućnost’, kaže 20-godišnji Leon Foto: Privatna arhiva

PRAVDANJE IZOSTANAKA “Ono što je meni otežavalo cijelu stvar obvezna su predavanja, ne dođem tri puta na predavanje jer sam na putu, ili imam natjecanja, treninge - ne dobijem potpis, ne mogu izaći na rokove i automatski padam taj predmet”, kaže Dolores. Oboje se slažu kako bi se studentima poput njih, koji se profesionalnije bave nečim, trebali opravdati izostanci s predavanja, ali je Dolores zabrinuta da bi to mogla iskoristiti i “ekipa koja dva puta na tjedan ide na odbojku”. Dolores i Leon dokaz su da se uz trud može uspjeti u svemu. Leon trenira svaki dan ujutro i navečer i ne zapostavlja fakultetske obveze, štoviše, ima odlične ocjene. Iako trenutačno pauzira godinu na fakultetu, Dolores kaže da i dalje planira završiti fakultet “jer je danas poprilično važno imati diplomu u životu, a i ne želi odustati kada je već dogurala toliko daleko.”

Nedostaje nam kvalitetnih rasprava Brkić G Luka lukabrkic4@gmail.com

a zagrebačkom sveučilištu trenutačno aktivno djeluju samo četiri debatna kluba. Da studentima vidno nedostaje vještina javne rasprave i dijaloga, prepoznali su i studenti Ekonomskog fakulteta. U listopadu prošle godine osnovali su debatni klub koji danas ima 25 članova. “Uvidjeli smo da većina naših kolega, nakon što završe fakultet, ima odlična stručna znanja, ali se problemi javljaju kada svoje stručne stavove trebaju obraniti ili pak imaju problema s komunikacijskim vještinama”, kaže Luka Buntić, predsjednik debatnog kluba Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ističe kako interes za debatu raste iz dana u dan. Naime, sve više mladih je svjesno da rijetko imaju prigodu kritički promišljati o glavnim društvenim pitanjima, a nedostaje im i kvalitetnih rasprava u svakodnevnom životu. Iako većina mjerodavnih institucija ne vidi izravnu korist od debate, dobra suradnja među studentskim udrugama popularizira debatu na ostalim fakultetima, što pokazuje i nedavno osnivanje debatnog kluba na Hrvatskim studijima.

Interes za debatu raste iz dana u dan

Foto: Luka Brkić

Debatni turnir ‘Zagreb Open 2015’ od 1. do 3. svibnja okupit će više od 100 studenata sa svjetskih fakulteta “Obrazovni sustav treba konstantno unapređivati, a udruge mogu mnogo napraviti u vezi s dodatnim obrazovanjem budućih kadrova u praktičnom dijelu”, smatra Buntić. U listopadu planiraju organizirati i besplatnu govorničku školu za sve studente, a kako bi im pomogli razvijati govorničke sposobnosti i ostale vještine potrebne za uspjeh u poslovnom životu. “Želimo napraviti kvalitetan projekt za studente i spojiti ih s korporativnim sektorom tako što ćemo uključiti i nekoliko hrvatskih poduzeća koja

pokažu interes“, objašnjava Buntić. Ističe kako im je dugoročni cilj biti na usluzi studentima tako što će i u budućnosti organizirati kvalitetne projekte i poticati kulturu dijaloga među mladima. Inače, debatni klub Ekonomskog fakulteta, u suradnji sa Zagrebačkom debatnom unijom, uspješno organizira međunarodni debatni turnir “Zagreb Open 2015” koji će se održati od 1. do 3. svibnja, a na kojem će se natjecati više od 100 studenata s najprestižnijih svjetskih fakulteta.

STUDENTSKI ŽIVOT

Travanj 2015.

SMJEŠTAJ Studenti koji žive kao podstanari podijelili su svoja iskustva i savjete

Pripazite tko su vam susjedi!

Marmilić G Ana ana.marmilic@gmail.com

Zagrebu su studentima na raspolaganju četiri studentska doma. Međutim, mjesta nema dovoljno za sve. Često studenti zbog raznih razloga ne žele živjeti u domu nego unajme stan. Svoja iskustva o podstanarstvu s Globalom je podijelilo troje studenata. Denis Vlašiček student je treće godine psihologije i otkad studira živi u istom stanu u blizini Kvatrića. Stan dijeli s bratom, studentom medicine. FLEKSIBILNOST LOKACIJE “Zapravo smo pristali na prvi stan koji smo pogledali, koji je u vlasništvu znanaca mojih roditelja”, kaže Denis. Nije imao nikakvih problema sa stanom ili susjedima. Ističe prednost podstanarstva pred životom u domu, prije svega mir i tišinu. Pretpostavlja da, za razliku od doma, u stanu nema previše buke što olakšava učenje i napominje da zbog toga nema ni bizarnih iskustava kakva se javljaju po domovima. “Fleksibilnost lokacije također je velika prednost, a najveći je nedostatak to što je podstanarstvo skuplje od života u domu“, dodaje Denis. Smatra da bi trebalo pripaziti kako se određuju režije, plaća li se prema potrošnji ili se ukupna potrošnja zgrade dijeli po broju stanara. Napominje i da pri traženju stana valja voditi računa na kojoj su strani prozori. Ako su na sjevernoj, od njih nema prevelike koristi, što se tiče svjetlosti. “Zvučna izolacija mnogima ne padne na pamet”, kaže Denis. Ovdje ne po-

drazumijeva mogućnost tulumarenja nego svakodnevne razgovore susjeda koje mora slušati dok se penju stubištem jer je njegov stan u prizemlju. Sara Peranić i Lana Tolarić studentice su druge godine socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Žive na Ferenščici na petom katu zgrade s još jednom studenticom. Stan ima oko 50 četvornih metara, a stanarina iznosi 750 kuna po osobi. Stan je našla Lana preko oglasnika i u njemu živi od početka studija. Sari je ovo treći stan. Prvi je stan dijelila s cimericom, a stanarina je iznosila 300 eura.

“Otkazala sam stan jer sam ljeti trebala plaćati čuvanje, što mi je bilo preskupo”, dodaje Sara. Iz drugog stana se iselila jer joj je stanodavac zabranio da je obitelj posjećuje tijekom vikenda. Lana i Sara smatraju da je pri traženju stana iznimno važno obratiti pozornost na grijanje i lokaciju. Iako je gradsko grijanje skuplje, u stanu je konstantno toplo.

PRESUDNA JE PRIVATNOST Također, važno je provjeriti kako se dijele režije te plaća li se pričuva. Napominju da je idealno ako stan nije u prizemlju ili na zadnjem katu jer se

‘Otkazala sam prvi stan jer sam ljeti trebala plaćati čuvanje, što mi je bilo preskupo’, kaže studentica Sara Peranić

tako gubi mnogo topline. Treba provjeriti i da u stanu nema problema s vlagom. Vlastita soba je velika prednost pri učenju i, prije svega, osigurava privatnost. Što se tiče prednosti podstanarstva, ove studentice ističu da su presudni privatnost, vlastita kupaonica i kuhinja te tišina. Dodaju da su stanom zadovoljne, imaju dobre susjede, na dobroj je lokaciji i blizu fakulteta, a sa stanodavcima nemaju problema. Budući studenti podstanari pri traženju smještaja trebaju pripaziti na grijanje, podjelu režija te lokaciju. Uz malo truda moguće je pronaći uredan i pristojan smještaj koji nije preskup i relativno je blizu fakulteta. Uz malo više izdvojenog vremena i pozornosti moguće je naći mjesto koje će vam za vrijeme studija zamijeniti dom.

5 zlatnih savjeta o podstanarstvu 1) Lokacija

Obratite pozornost na lokaciju stana. To se odnosi na blizinu fakulteta, ali i stanice javnog prijevoza.

2) Podjela režija

Pripazite kako se dijele režije, prema potrošnji ili prema broju stanara. U drugom slučaju plaća se mnogo više od realne potrošnje.

3) Grijanje

Najpraktičnije za studente je gradsko grijanje jer je u prostoru stalno toplo, ali su računi najčešće astronomski. Kalorimetar je zgodna naprava koja se postavlja na radijator i mjeri potrošnju. Dakle, ako ste cijeli dan na fakultetu, smanjite ili čak ugasite radijatore, proračun će vam biti zahvalan.

4) Stanodavci

Prije konačne odluke o unajmljivanju stana, potrudite se pročitati stanodavca. Ne dopustite si situacije u kojima vlasnik provjerava stan dok ste odsutni ili se oglušuje na pozive o grijanju koje ne radi.

5) Opremljenost

Dosta toga o stanodavcu studenti mogu uvidjeti i iz samog oglasa

Foto: Dusko Marušić/Pixsell

Perilica za suđe, klima-uređaj i televizija nisu nužni, ali pristojan krevet, stol i dvije stolice te ormar za odjeću osnovni je namještaj koji svaki student treba zahtijevati.

STUDENTSKI PRAVOBRANITELJ Matija Kikelj od prosinca 2014. na raspolaganju je studentima

Mnogi bi se žalili, ali ništa ne poduzimaju Brkić G Luka lukabrkic4@gmail.com

matraju li da su im narušena studentska prava, zagrebački se studenti od prosinca prošle godine za pomoć mogu obratiti dvadesetčetverogodišnjem Matiji Kikelju, studentu poslijediplomskog studija Pravnog fakulteta, novom sveučilišnom pravobranitelju. No studenti imaju praksu prepustiti slučaj: “Sad vi to vodite i nije moja stvar”, žali se Kikelj i dodaje kako studenti ne razumiju da studentski pravobranitelj nema izvršni mehanizam. STRAH DA SE NE ZAMJERE Savjetuje studentima kako mogu ostvariti svoja prava, može sudjelovati u stegovnom postupku i kod nekih drugih pitanja od interesa za studente. Većina fakulteta ima i svog studentskog pravobranitelja, a sveučilišni se pravobranitelj uključuje tamo gdje studentski pravobranitelji nisu imenovani ili ne mogu sami riješiti problem.

‘Većina studenata uopće nije upoznata sa svojim pravima pa ih automatski ne mogu ostvariti ni štititi’, kaže Kikelj

“Kada nam se netko javi, mi ga usmjeravamo, raspravljamo o njegovu problemu, ali ne možemo nastupati u ime studenta. Najveći je problem hoće li se student sam ići boriti. Uvijek idemo uz njega, ali ne možemo bez njega”, kaže Kikelj i dodaje kako je začudno mnogo studenata potpuno nezainteresirano za rješavanje svojih problema, kamoli problema na razini Sveučilišta. Dijelom je razlog za pasivnost strah da će se tako zamjeriti profesorima

sljedica. Studenti su često nezadovoljni pa to samo nekome žele reći. Mnogo studenata ne dostavi ni dokumentaciju“, objašnjava Kikelj. Ističe kako u izravnom kontaktu s čelnicima fakulteta i sveučilišta u većini slučajeva ipak nađu rješenje s kojim su na kraju sve strane zadovoljne. INTERNETSKI OBRAZAC Kako bi se studentima olakšalo podnošenje žalbi, u pripremi je i izrada

Temeljna je uloga sveučilišnog pravobranitelja da prima pojedinačne pritužbe studenata i raspravlja o njima s mjerodavnim tijelima Sveučilišta

Matija Kikelj kaže da ga studenti mogu uvijek dobiti na telefon ili putem e-pošte Foto: Luka Brkić

i zbog toga trpjeti sankcije. Ne pomaže ni činjenica da se u svim slučajevima štiti identitet studenta koji je podnio žalbu. Studenti se, kaže Kikelj, najčešće žale na neopravdane padove ispita, na probleme s potpisima u indeksu, loše odnose s profesorima, a često su zbunjeni i ne znaju kome se obratiti na fakultetu. “Dobar je dio pritužbi zapravo negodovanje bez praktičnih po-

univerzalnoga internetskog obrasca koji će svi moći popuniti i tako se javiti za pomoć pri rješavanju problema. Kontakti svih studentskih pravobranitelja i popis osnovnih studentskih prava koji proizlaze iz statuta sveučilišta i zakona su na web-stranici Studentskoga zbora. “Na e-poruke svakodnevno odgovaramo. Čak je i moj broj mobitela javno dostupan, pa me studenti, ako je nešto hitno, uvijek mogu dobiti

na telefon”, navodi Kikelj i posebno ističe dobru suradnju sa Studentskim zborom čije prostorije i sam koristi za razgovor sa studentima. “Mnogo surađujemo sa ‘zborašima’ jer su oni članovi sveučilišnog Senata pa mogu apelirati na neke stvari koje se često javljaju. Na primjer, problem s upisnim kvotama”, objašnjava.

Studentska prava Sloboda mišljenja i iskazivanje stavova Kvaliteta nastavničkog kadra Odabir nastavnika prema vlastitom izboru Upisivati i polagati predmete na ostalim studentskim programima u sastavu Sveučilišta Ocijeniti rad nastavnika i kvalitetu nastave Sudjelovati u odlučivanju na Sveučilištu i njegovim sastavnicama Podnijeti pritužbu čelniku sastavnice ili Sveučilišta u slučaju povrede prava

STUDENTSKI ŽIVOT

Travanj 2015.

NOĆ BIOLOGIJE Uspješan projekt Biološkog odsjeka PMF-a

Miševi u rukama i biljke mesožderke mame buduće znanstvenike

Bertek G Daria jasamdaria@gmail.com

Klarić: U dnevne tiskovine moraju ući kvalitetniji sadržaji

Vuković G Silvija svuk11@gmail.com Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com

opularizacija znanosti općenito i približavanje mlađim generacijama, naš je cilj - objašnjava idejna začetnica i glavna voditeljica projekta Noć biologije, prof. dr. sc. Gordana Rusak. Već sedmu godinu studenti i profesori Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta organiziraju taj događaj. Ovogodišnja Noć biologije održala se na tri lokacije - na Rooseveltovu trgu, u Botaničkom vrtu i na Horvatovcu. Prvi se put Noć biologije održala na isti dan kada i Dani otvorenih vrata PMF-a, 10. travnja. Već tradicionalno najposjećenije izložbe su one Zavoda za animalnu fiziologiju. “Najviše mi se svidjelo to što sam živog miša mogao primiti u ruku, ali nisu ni biljke mesožderke bile loše”, kaže sedamnaestogodišnji Ante Ravlić iz Petrinje. “Zanimljivo je kako roditelji uglavnom ustuknu, a njihova djeca vrtićke

JESU LI UBILI NOVINE? Raspravljalo se o sudbini medija

Čitatelje ništa ne može uzbuditi kao rasprava o ustašama i partizanima, kazao je glavni urednik Večernjeg lista

K Foto: Tea Tompoš

dobi prilaze i traže da im damo gmazove u ruke”, govori Luka Polović, jedan od volontera. Ivana (10) i Ana (7) Božić na Noć biologije došle su s roditeljima. Doći će, kažu, i iduće godine jer jednoga dana žele biti znanstvenice. Sve radionice i prezentacije osmišljavaju studenti u suradnji s profesorima. Koliko su dobri u tome, govori podatak da je studij biologije postao jedan od najpoželjnijih u sklopu Sveučilišta.

ada bi u jednom danu nestali Jutarnji, Večernji, Novi list, Slobodna Dalmacija i 24 sata, što bi se dogodilo, pitanje je kojim je Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista, opisao svu važnost hrvatskog tiska. Klarić je o budućnosti tiska za okruglim stolom nedavno razgovarao s kolegama i studentima na medijskom susretu “Jesu li ubili novine? - sudbina tiskanih medija” u Matici hrvatskoj. Tisak u posljednjih nekoliko desetaka godina bilježi krizu čitanosti, kao i povjerenja publike. Rezultati istraživanja asocijacije Gallup International iz 2007. godine pokazali su da u Hrvatskoj postoji 51 posto onih koji ne

Branko Lovrić i Dražen Klarić moderirali su susret u Matici hrvatskoj na kojem nije manjkalo žive rasprave Foto: Anto Magzan/Pixsell

ANKETA

OTVORENI DANI KEMIJE I FIZIKE Spektakularno predstavljanje

Od pripremanja kozmetike do eksplozija i hoda po vodi

Foto: Dora Vadlja

Vadlja G Dora vadlja.dora@gmail.com

ucnjevi karabita, fontane od baruta i miris eksploziva samo su neki od događaja koji su dočekali zaljubljenike u prirodne znanosti na 8. otvorenim danima kemije i fizike u travnju. Studenti su priredili niz zanimljivih radionica i pretvorili ih u ulice. Osnovnoškolci i srednjoškolci iz Zagreba i okolice prolazili su ulicama metala, svjetlosti, brzine, mirisa, boja, kristala, otrova i lijekova. Dominik Cvinčić, docent kemijskog odsjeka, rekao je kako je Kemija otvorila svoje laboratorije i organizirala interaktivne radionice cijeloj javnosti, svim dobnim skupinama. Najpopularnije mjesto na kemijskom odsjeku bila je “Kemija u kozmetici”

gdje se moglo naučiti kako najjednostavnije napraviti prirodnu pastu za zube i smjesu za egipatsku depilaciju. Za pripremu smjese za egipatsku depilaciju dovoljna su tri sastojka; šećer, voda i limunska kiselina miješaju se na laganoj vatri dok se ne stvori masa. Student Vedran demonstirao je posjetiteljima koliko vrijedi njihova kosa. Mogli su iščupati vlas kose, vezati je oko plastične čaše i objesiti. Praznu čašu punili su kovanicama i u trenutku kad vlas nije mogla podnijeti težinu, pukla je. Fizičari su priredili niz interaktivnih radionica, a osnovnoškolce je najviše oduševilo takozvano hodanje po vodi, ili ideja nenewtonskih tekućina koje mijenjaju viskoznost ovisno o tome koliko ih se jako udari ili brzo prođe kroz njih. Osnovnoškolci su s uzbuđenjem brzo pretrčavali po površini.

PSIHOFEST Atraktivne radionice privlačile buduće psihologe

‘Mjerili’ kompatibilnost s cimerom

Mišković G Vedrana vedrana.miskovic@hotmail.com

vogodišnji PsihoFest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu okupio je sredinom travnja čak oko 1500 studenata, obitelji s djecom i zaljubljenika u psihologiju. Dok se na predavanju o 10 koraka do psihičkog zdravlja upoznavalo s različitim tehnikama samopomoći promišljanjem o sebi, opuštanjem,

rješavanjem problema i sličnim, drugi su posjetitelji PsihoFesta slušali o psihologiji arhitekture. Studentima je posebno zanimljiva bila radionica “Dakle, mislite da ste našli idealnog cimera?” uz pomoć koje se moglo doznati koliko smo kompatibilni s sustanarom po, primjerice, urednosti ili partijanju. Bilo je i radionica s “ozbiljnijim” temama. “Zašto nam rak zapetlja jezik?” radionica je o komunikaciji s oboljelima od zloćudne bolesti.

FRANO BILIĆ PRCIĆ, Pravni fakultet: Čitam novine. Najviše Večernji list i tu i tamo neki časopis, ali ipak ne redovito. Uglavnom novine čitam na kavi. Ne mislim da će tisak tako lako propasti.

PAOLA BOROVIĆ, Ekonomski fakultet: Najviše se informiram putem portala i društvenih mreža. Mislim da novine neće izumrijeti jer će ih uvijek kupovati ugostiteljski objekti i ljudi koji ih više vole uzeti u ruke i listati.

vjeruju onome što pročitaju u novinama, a taj broj raste. Za to su najčešće optuživani novi mediji, ali i novinari zbog subjektivnosti, pristranosti ili objavljivanja netočnih informacija. Sve je više senzacionalizma, a “Hrvate još najviše zanima politika”, kaže Klarić koji smatra da naše čitatelje “ništa ne može uzbuditi kao rasprava o ustašama i partizanima”. Ipak, sudionici susreta složili su se da tisak ima svoju budućnost i da neće izumrijeti. “Tiskani mediji će opstati, međutim ne na način na koji danas funkcioniraju”, smatra Klarić. Objašnjava da će se “u dnevne novine u budućnosti morati uvesti mnogo kvalitetniji sadržaj”, dok će časopise biti potrebno specijalizirati za određeno područje.

FSB RACING TEAM Studenti izrađuju formulu

Zbog ‘jurilice’ oduljili studiranje Bertek G Daria jasamdaria@gmail.com

za slogana “Formula za uspjeh” krije se FSB Racing team, skupina studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje koja sastavlja formulu Strix, a sa svojim bolidom se nadaju uspješnom natjecanju u rujnu u Italiji. Josip Krajnović, jedan od 30-ak članova tima, ističe kako oni nisu jedini koji izrađuju svoju formulu. Isto rade i studenti sveučilišta u Rijeci i Splitu. Ipak, smatra kako Zagrepčani postižu najbolje rezultate uz najbolju medijsku podršku. Imaju i mnogo sponzora koje, kako kažu u timu, osvajaju upornošću. “Težimo pridobiti zainteresirane za rad studentskih udruga, a zauzvrat nudimo mjesto za njihov logotip na bolidu, ili čak ustupanje vozila u marketinške svrhe”, objašnjava Filip Merdić, član tima zadužen za marketing. Mario Matuško, student pete godine, sudionik je projekta već tri godine, a, kako sam priznaje, zbog toga je morao malo produljiti studiranje. Naime, sastavljanje formule nije nimalo jednostavno. Potrebno je napraviti pre-

Sa svojim bolidom studenti će u rujnu na natjecanje u Italiju

Bolid u nastajanju Foto: Privatna arhiva

Natjecanje Formula Student osmišljeno je 1980-ih, kao međunarodno natjecanje tehničkih fakulteta. Osnivači su natjecateljima željeli pružiti mnogo praktičnog rada

cizne nacrte, modelirati svaki djelić prema standardima natjecanja i, napokon, proizvesti bolid bolji od konkurencije. Mario se nada da će se trud i odricanje isplatiti jer, ipak, moći će reći budućim poslodavcima da je sudjelovao u izradi vozila od nule. Samo natjecanje Formula Student osmišljeno je 1980-ih, kao međunarodno natjecanje tehničkih fakulteta. Osnivači su natjecateljima željeli pružiti mnogo praktičnog rada u kojemu se najviše cijeni inovativnost. Kako su se zagrebački studenti uključili u ovaj projekt, objašnjava dr. sc. Darko Kozarac, mentor ovog tima. “U ovaj smo projekt ušli 2004. kada se na fakultetu okupila kritična masa studenata koja je osnovala FSB Racing team. Tu je veliku ulogu imao Miro Zrnčević popularno zvani Mrgud, koji je tu kritičnu masu i okupio. Uz te sam studente bio od samog početka jer sam tada radio na Katedri za motore i vozila kao znanstveni novak, a autosportom se bavim od malena”. Važna je, ističe, i potpora Sveučilišta u Zagrebu. “Projekt je interdisciplinaran i, osim strojarstva, oslanja se na elektrotehniku, dizajn, ekonomiju, novinarstvo...”, dodaje Kozarac.

STUDENTSKI ŽIVOT

Travanj 2015.

STUDIJ NA JADRANU Sve više mladih iz Zagreba obrazovanje nastavlja na obali

Kad kontinentalci uče uz šum mora

Ajla Velić

Foto: Privatna arhiva

Danijel Blažević (lijevo)

Foto: Privatna arhiva

Matea Židanić (lijevo)

Ostaviti uzbuđenje glavnog grada i odlučiti se za manju i mirniju sredinu, nije laka odluka, pogotovo ako ste student. Ajla, Sara, Matea i Danijel otkrili su da studiranje ‘uz more’ nosi brojne izazove, ali i prednosti Brčić G Iris iris.brcic@gmail.com

riča o mladom čovjeku koji iz malog mjesta uz more dolazi studirati u metropolu nešto je s čime se često susrećemo. Očekivano, jer glavni grad Hrvatske ima najviše visokih učilišta, ali i najdulju tradiciju visokoškolskog obrazovanja u zemlji. S više od 100.000 ukupno upisanih studenata na svim fakultetima Zagreb se s pravom smatra studentskim gradom. Ipak, neki mladi su svoje obrazovanje odlučili potražiti u drugim, primorskim, gradovima Hrvatske. To i ne bi bilo toliko neobično da nije riječ o ljudima koji su u Zagrebu odrasli ili žive u njegovoj neposrednoj blizini. Što je ove kontinentalce navelo da sreću i obrazovanje potraže na obali? PLAN B “Bila sam zasićena Zagrebom”, započinje svoju priču Matea Židanić, studentica na opatijskom Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Iako rođena Zagrepčanka,

shvatila je da će se lakše osamostaliti dalje od roditeljskog doma pa je fakultet upisala u Opatiji, u kojoj zadovoljno živi već četiri godine. Dodatno je oduševljava što joj je fakultet samo desetak minuta pješice od stana, što u Zagrebu ne bi bilo tako. Osamostaljenje nije bilo prvi razlog preseljenja Danijela Blaževića, studenta strojarstva u Rijeci i Ajle Velić, studentice ruskoga i francuskog jezika i književnosti u Zadru. Oni u Zagrebu nisu upali na željene fakultete, pa su sreću potražili u drugim gradovima. Ono što je trebalo biti samo plan B, ispostavilo se kao jedna od boljih životna odluka jer je i Ajli i Danijelu donijela korisno životno iskustvo. No u početku nije bilo lako. “Meni ideja odlaska u Zadar nije predstavljala nikakav problem, odlučila sam gledati na to bez velikih emocija, to je to, tako su stvari ispale i idem to odraditi. Ljudi oko mene su imali pitanja tipa ‘joj jadna, kako ćeš, je li te strah, ajme pa bit ćeš sama tamo skroz, ne znam kako bi da sam na tvom mjestu, joj, joj...’ a na kraju sam ja bila ta koja je tješila ljude, iako

sam ja odlazila u nepoznato”, prepričala je Ajla reakcije svoje okoline. Danijelovi bližnji su relativno brzo prihvatili novost o preseljenju u drugi grad. S vremenom je i sam uvidio prednosti takve odluke. “Kada se navikneš na ritam Rijeke, život u njoj postaje odličan. Rijeka ne kaska za Zagrebom. Mogu reći da sam postao odgovorniji i snalažljiviji otkako živim sam u drugom gradu”, primjećuje je Danijel. POKAZ SAMO 50 KUNA Sara Stanić, studentica na američkom koledžu u Dubrovniku, kaže da

je Dubrovnik odabrala jer zagrebački kampus nije imao smjer koji je ona željela. Obitelj joj, naravno, nije bila najsretnija što odlazi, a ostali su pomalo “zavidjeli” što će biti blizu mora. Dubrovnik joj se, kaže, sviđa, ali joj nedostaje sadržaja za mlade. Što kaže na predrasudu o Dubrovniku kao skupom mjestu za život? “Usporedbu cijena Zagreba i Dubrovnika ne mogu baš objektivno napraviti jer su u Zagrebu roditelji sve kupovali, a ovdje to radim sama pa se svakako život čini skupljim. Na hranu trošim okvirno tisuću kuna na mjesec… Ono što me iznenadilo kad

Gaće i sporazumijevanje Život u novim sredinama najčešće podrazumijeva niz simpatičnih jezičnih i društvenih nesporazuma. Tako je Ajla ostala zatečena kad joj se u Zadru kolegica pohvalila da je nabavila nove “gaće od trapera”. “Zašto bi itko nosio gaće od trapera i gdje je to uspjela iskopati?”, zabezeknula se Ajla. Na kraju je shvatila da su njima gaće - hlače, a ne donje rublje. Matea je otkrila da se sve jezične prepreke lakše svladaju u dobrom društvu i opuštenoj atmosferi “Kada društvo iz Istre, okolice Lovrana i Opatije počne pričati po domaći, e tu uvijek dobro dođe koja kapljica da se sporazumijemo kako treba”, našalila se Matea.

KARIJERA Stažiranje ili posao administratora u Luxembourgu ili Bruxellesu

sam došla u Dubrovnik jest da mi je cijena mjesečnog pokaza samo 50 kuna”, kaže Sara. Ajla slično razmišlja o Zadru. “Nema ništa bolje od činjenice da na ljetne ispitne rokove idemo u kupaćim kostimima i s ručnicima u ruksacima, slaviti prolaz ili zaboravljati pad, ali za grad te veličine i turističkog značenja, Zadar je kulturno jako siromašan”, kaže Ajla i dodaje kako joj se čini da, što se tiče troškova, više-manje dođe na isto. Matea i Danijel se slažu da bi možda ipak jeftinije prolazili da studiraju u Zagrebu jer bi onda vjerojatno nastavili živjeti u roditeljskom domu. Jesu li ovi gradovi samo privremeni odabir tijekom studija ili se mogu zamisliti da ostanu živjeti u njima? “Zasad se ne planiram vratiti u Zagreb, voljela bih ostati u Opatiji ili se čak uputiti negdje u Istru jer smatram da bi na obali sa svojim ambicijama imala više mogućnosti”, kaže Matea kojoj je morski kraj prirastao srcu. Njezino mišljenje ne dijele Sara i Ajla koje se dugoročno ipak ne vide u gradovima uz more.

KAMPUSIJADA

Studenti će opet skakati u vrećama

Rad za džeparac od 1800 eura S

Jurić G Ivana ijuric199@gmail.com Krljan G Antun antun.krljan@gmail.com

Dž

eparac od 1800 eura, koji pokriva smještaj i životne troškove, poslovna putovanja, ured u samom centru Bruxellesa i neprocjenjivo radno i životno iskustvo, sve su to povlastice prosječnog EU-ova stažista. Na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu početkom travnja održano je predavanje o stažiranju u Europskoj komisiji. Riječ je o pet mjeseci plaćenog stažiranja u Luxembourgu ili Bruxellesu na koje se mogu prijaviti svi koji su završili trogodišnje fakultetsko obrazovanje, bez obzira na dob. Iako zvuči primamljivo, tu su i visoki kriteriji koje treba zadovoljiti. Uz hrvatski, znanje još jednog

Za pet mjeseci plaćenog stažiranja mogu se prijaviti svi koji su završili trogodišnje fakultetsko obrazovanje, bez obzira na dob

Predavači su zainteresiranima prenijeli sve prednosti, ali i zahtjeve rada u EU Foto: Ivana Jurić

europskog jezika je obvezno jer se na tom jeziku provodi selekcijski postupak za kandidate. Osim klasičnog testa inteligencije, treba zadovoljiti i verbalne i matematičke zadatke, te proći na provjeri motiviranosti. Dodatne bodove donosi zadovoljavajući prosjek ocjena, svako prethodno radno iskustvo, te iskustvo života u inozemstvu. “Svaki rad u institucijama Europske unije visoko je cijenjen, kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Referenca u životopisu je fantastična i otvara mnoga vrata”, riječi su to ambasadorice EU karijera Tine Krznarić. Natječaju za stažiste sličan je i onaj za administratore, s početnom plaćom od 4200 eura i plaćenim edukacijama (jezici, posebne vještine). Administracija je vezana uz nekoliko glavnih područja među kojima su financije, pravo, ekonomija i menadžment.

portsko natjecanje lako pamtljiva naziva - Kampusijada - ove će se godine održati 28. svibnja u borongajskom kampusu u Zagrebu. Kampusijada je sportsko natjecanje studenata Sveučilišta u Zagrebu, veleučilišta i visokih škola. Događaj organizira dvanaest organizatora i više od 60 volontera s triju fakulteta smještenih na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj. Studenti se mogu natjecati u 12 disciplina među kojima su sportovi poput nogometa, košarke, odbojke, graničara, stolnog tenisa i nogometa, trčanja, biciklizma, povlačenja užeta, skakanja u vreći, nošenja jaja u žlici, šaha, kartanja bele, obaranja ruku, ali i kviza znanja. “Ove godine smo proširili organizaciju s dodatnih šest disciplina, stoga očekujemo znatno više prijava”, rekao je Josip Papak, jedan od organizatora. Napominje također kako je pri organizaciji Kampusijade na prvom mjestu sportski duh i zajedništvo u akademskoj zajednici, stoga ne postoji nikakva kotizacija, a nagrade su skromne - torta i pehar. (Lidija Lončarić)

STUDENTSKI ŽIVOT

Travanj 2015.

Sveučilište u Zagrebu Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet fakultet

Pokrovitelj stranice

Znanstveno-učilišni kampus Borongaj Borongajska cesta 83f 10000 Zagreb Telefon: +385 (0)1 245 75 00 www.erf.unizg.hr info@erf.hr

TJEDAN ERF-a Borongajski kampus preplavile izložbe, radionice i zanimljiva predavanja

Fakultet koji ‘ubire vrhnje’ maturanata Balun G Kristina kristina.balun@gmail.com Weidlich G Igor kontakt@igorweidlich.com

d izložbi gluhih umjetnika, do predstave osoba s invaliditetom. Od tribina i radionica na kojima su svi zainteresirani mogli naučiti mnogo o učenicima s poteškoćama, pa do dramske pedagogije, predstavljanja knjiga, predavanja i izlaganja. Uz to, obilježen je i Svjetski dan glasa, a prvi put i Tjedan hrvatskog znakovnog jezika. Sve je to stalo u pet aktivnih dana na Znanstveno-sveučilišnom kampusu Borongaj, gdje je od 13. do 17. travnja obilježen Tjedan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. SPOSOBNI I TALENTIRANI “Zadovoljstvo je veliko, posjećenost je bila uglavnom dobra, a za neke događaje i iznad svih očekivanja, te da je cijeli tjedan odrađen s velikim entuzijazmom, dobrim ishodima i u dobrom raspoloženju”, istaknula je dekanica ERF-a, prof. dr. sc. Antonija Žižak. Sva događanja, dodala je, u biti su dio kontinuirana nastojanja da se rezultati stručnoga, nastavnoga i znanstvenog rada u područjima edukacijske rehabilitacije, logopedije i socijalne pedagogije povežu i učine što dostupnijima stručnoj javnosti. Oni koji su bili u središtu pozornosti, svakako su bili studenti, odnosno studentice koje su i dalje u velikoj veći-

‘Naše studentice su uspješne, proaktivne, svestrane osobe, predane studiranju. O tome svjedoči i činjenica da više od 90 posto njih završava studij u roku’, kaže dekanica prof. dr. sc. Antonija Žižak

Na svečanosti je ‘Gaudeamus’ u interpretaciji doc. dr. sc. Marine Milković izveden i na znakovnom jeziku

ni na tom fakultetu. “To su izuzetno uspješne, proaktivne, svestrane osobe, predane studiranju i profesijama za koje se pripremaju. O uspješnosti svjedoči činjenica da više od 90 posto studenata završava studij u roku te da je prosjek ocjena na svim studijskim programima relativno visok. Proaktivnost studenta prepoznajemo po brojnim inicijativama kojima obogaćuju svakodnevnicu. Uz redovitost u studiranju i profesionalne kompetencije studenti u pravilu imaju mnogo drugih sposobnosti i talenata (umjetničkih, sportskih, akcijsko-

poduzetničkih) po kojima mogu biti prepoznatljivi u javnosti i osobito unutar sveučilišne zajednice. Predanost studiju i budućoj profesiji prepoznaje se po značajnom doprinosu studenata zajednicama u kojima žive kroz volonterski rad, studentske projekte, studentsku praksu i humanitarne akcije”, istaknula je dekanica. PLEMENITA ZVANJA A da sve te mlade snage ERF-a ne budu same u svojim aktivnostima, u Tjednu fakulteta njihov Centar za rehabilitaciju posjetili su i studenti

Foto: ERF

diplomskog studija psihologije Sveučilišta u Osijeku. Središnja svečanost Tjedna bila je svečana sjednica Fakultetskog vijeća, koja je održana u srijedu, 15. travnja, a na njoj je prisutne pozdravio i rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Damir Boras. On je istaknuo da je ponosan na “mali, ali uzoran fakultet koji promiče ljudske vrijednosti i koji ima jednu od najplemenitijih djelatnosti - pomaganje drugima. To je mjesto na koje se mladi ne upisuju zato što nisu mogli negdje drugdje, nego zato što to zaista žele.”

TJEDAN HRVATSKOG ZNAKOVNOG JEZIKA

SVJETSKI DAN GLASA

Malo ljudi zna što je to kultura Gluhih

sklopu Tjedna ERF-a prvi je put obilježen i Tjedan hrvatskog znakovnog jezika, a organizator je Laboratorij za istraživanje znakovnog jezika i kulture gluhih Odsjeka za oštećenja sluha. Kroz radionice i predavanja govorilo se o znakovnom jeziku u nastavi, komunikaciji i kretanju gluhoslijepih osoba, prošlosti i budućnosti znakovnog jezika, a na kraju su i sami studenti izložili svoja istraživanja i organizirali radionice pod nazivom “Šalji dalje“. “S obzirom na brojna istraživanja i aktivnosti, osjetili smo potrebu širu javnost upoznati s kulturom Gluhih. Mnogi i ne znaju da je znakovni jezik pravi jezik, da je tu riječ o cijeloj jednoj kulturi, odnosno manjini koju valja pisati velikim slovom. Tu je još i pitanje terminologije jer javnost treba osvijestiti da nisu sve samo gluhe osobe, tu su i nagluhi, djeca s oštećenjem sluha…“, objasnila je izv. prof. dr. sc. Ljubica Pribanić. A što se studenata tiče, onih koji su se opredijelili za logopediju, pa i za Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet uopće, Pribanić dodaje da su “obrali vrhnje“ hrvatskih maturanata pa studij upisuju oni s visokim prosjekom ocjena. S druge je strane potreba za tim zanimanjima ve-

lika, logopeda danas na burzi rada nema. Uz to, riječ je o zanimanjima koja su sve više afirmirana i prepoznata. Upravo zbog širokog raspona kompetencija i potražnje za tim zanimanjima na tržištu rada, logopediju na ERF-u studiraju i Ana Šimir i Kristina Burum. “Shvatila sam da je za mene kao budućeg logopeda važno da poznajem i znakovni jezik, koji je u Hrvatskoj, nažalost, još nedovoljno rasprostranjen“, kazala je Šimir, dok je njezina kolegica Burum dodala da uživa “iz godine u godinu otkrivati neka nova područja i nove skupine ljudi kojima se na studiju bave“.

Nagrade i priznanja

U sklopu svečanosti nagrađene su i najuspješnije studentice: Mateja Vukašinec, Ivana Šenk, Irena Stević, Valerija Boras, Ana Matić i Helena Križan. Posebna priznanja dobila je ekipa vaterpolistica, koje su obranile naslov sveučilišnih prvakinja, potom članice programskog i organizacijskog odbora međunarodnog kongresa studenata ERFUSS te Udruga studenata socijalne pedagogije – PUPOVCI. Priznanja za najvolonterke ERF-a dobile su Vesna Sabo i Antonija Bračulj. Nagradu za nastavnu djelatnost dobile su doc. dr. sc. Valentina Kranželić, izv. prof. dr. sc. Snježana Sekušak Galešev. Nagradu za osobit doprinos poslovanju fakulteta dobila je voditeljica računovodstva Ljiljana Škaro. Za znanstvenu djelatnost nagrađeni su doc. dr. sc. Neven Ricijaš i doc. dr. sc. Jelena Kuvač Kraljević, a za promidžbu cjeloživotnog obrazovanja nagrade su dobile doc. dr. sc. Maja Cepanec i dr. sc. Sanja Šimleša.

Ne liječi se svaka promuklost sirupom

nogima je 16. travnja običan dan, ali ne i vokalnim profesionalcima. To je svjetski Dan glasa, glavnog alata pjevača, profesora, glumaca i svih koji od glasa žive. Ove godine Dan glasa obilježen je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, na kojem su posjetitelji mogli dobiti besplatnu dijagnostiku poremećaja glasa. Dijagnostiku je vodila docent dr. sc. Ana Bonetti s dvjema studen-

ticama. Docentica Bonetti istaknula je kako mnogi ljudi nisu svjesni poremećaja glasa, zašto oni nastaju i kako ih spriječiti. “U Hrvatskoj ne postoji razvijena percepcija o glasu i njegovim poremećajima, te mnogi misle da je njihov poremećaj zdravstvene naravi”, ističe Bonetti i dodaje kako mnogi promuklost i slične probleme nerijetko pogrešno liječe sirupom. Ljudi i dalje premalo znaju o glasu. Bonetti ističe kako čak ni one najrizičnije skupine ne rade dovoljno na prevenciji poremećaja glasa. Ljudi ne znaju da nakašljavanje nije zdravo, da ne treba govoriti na kraju izdaha i brojne slične “sitnice” koje mogu itekako pomoći u prevenciji oštećenja glasa. (Irena Domitrović)

Društvo

Travanj 2015.

EUROPARLAMENTARCI Konzervativci su treća najjača grupacija

Zastupamo slobodno tržište i obiteljske vrijednosti

Na posljednjim izborima 2014. godine Europski konzervativci i reformisti osvojili su 71 mjesto, od čega jedno pripada Hrvatskoj konzervativnoj stranci

TKO JE HRVATSKA?

Umirovljenica vs. mlada zaposlena osoba Kako Hrvatsku vidi znanstveni novak koji, iako zaposlen, strahuje za egzistenciju, a kako umirovljena baka Katica?

KATA RAKELI (75) Baka Katica rođena je u malom, lijepom selu na obroncima ličke Plješivice. U ranoj mladosti došla je u Zagreb, tu se udala i ostala do danas. Gotovo cijeli život provela je kao domaćica i “šefica svoje kuhinje”, čiji je glavni degustator i kritičar uglavnom njezin suprug Joža. Mnogo je obožavatelja njezinih kulinarskih čarolija, poput najfinijeg ajvara, domaćih čvaraka, sarme, pohanaca... Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku? Najljepša zemlja na svijetu! I rodila se tako teško i stvorila, mnogi je nisu željeli, ni danas je ne žele... Ali meni nema ljepše zemlje na svijetu. Samo da je vode, u budućnosti barem, pravi, iskreni ljudi ove zemlje. Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu? Po našem moru, pa i našim ljudima! Vrijednim ljudima koji su svagdje u svijetu priznati, samo u svojoj zemlji nisu. Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće? Ja je ne vidim, evo, ni u kojem smislu! Nikoga! Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život svojih građana?

Ruža Tomašić i predsjednik EU Parlamenta Martin Schulz na otvaranju plenarne sjednice

Novak G Nikola novak.ni@web.de

uropski konzervativci i reformisti (ECR) euroskeptična i antifederalistička su grupacija Europskog parlamenta. Članovi te grupacije dolaze uglavnom iz transnacionalnog Saveza europskih konzervativaca i reformista. Osnovani su 2009. godine na inicijativu engleske Konzervativne stranke, a od ostalih članica ističe se poljska stranka Pravo i pravda (PiS) te nedavno osnovana Alternativa za Njemačku (AfD). Nakon izbora 2014. godine, s 71 mjestom, treća su najjača grupacija u Europarlamentu. Jedno mjesto pripada i Hrvatskoj konzervativnoj stranci (HKS). Nedavno osnovana, ova stranka svoje djelovanje temelji na njegovanju nacionalnog identiteta i na načelima modernoga europskog konzervativizma, ističe Program HKS. DECENTRALIZACIJA EU-A Dr. Syed Kamall, britanski konzervativni političar i predsjednik ECR-a u Europarlamentu, kaže da je ova grupacija stvorena kako bi ljudima ponudila alternativu suprotnu dominantnoj ideji o centralizaciji EU-a. “EU treba ostati zajednica 28 zemalja članica koje usko surađuju kroz europske institucije uz istodobno održavanje nacionalne demokracije kao mjesta na kojem se donose glavne odluke koje se tiču naših života”, ističe Kamall. Objašnjava kako je za ECR raznolikost izvor snage Europske unije pa stoga podržavaju prava svih EU-ovih država, bez obzira na veličinu i datum pristupanja Uniji. Tržišno su orijentirana grupacija jer smatraju da otvoreno i slobodno tržište stvara nova radna mjesta i poboljšava životni standard. Protive se pretjeranoj tržišnoj regulaciji jer smatraju da ona sputava

ekonomski rast te ističu obitelj kao kamen temeljac našeg društva. “Želimo da se više odluka o našim životima donosi oko obiteljskog stola, a manje oko stola Europske komisije”, jasan je Kamall. Njegovo mišljenje dijeli i hrvatska eurozastupnica Ruža Tomašić. Ona ističe da ECR nije euroskeptična grupacija nego eurorealistična. FOKUS NA FINANCIJAMA “Decentralizacija i princip supsidijarnosti od ključne su važnosti jer bi se odluke ključne za život građana doista morale donositi u njihovoj blizini, a ne daleko od njihovih očiju, u nekoj stranoj prijestolnici”, konkretna je Tomašić. Rad dr. Kamalla usmjeren je na financijsku regulaciju i bankarsku reformu. “Prošlo je gotovo sedam godina otkako je počela financijska kriza, mi smo ipak uspjeli progurati more novih zakona o npr. hedge fondovima, ali nismo uspjeli postaviti

Dr. Syed Kamall

Foto: Privatna arhiva

Foto: Dominique Hommel

jasna pravila koja će osigurati da u budućnosti porezni obveznici više ne jamče za bankarski sektor”, kaže Kamall. Ruža Tomašić najaktivnija je pak u Odboru za ribarstvo te u Odboru za regionalni razvoj, u kojima je punopravni član. “Nakon što su prihvaćena dva moja amandmana koja olakšavaju situaciju hrvatskim ribarima, krećem u borbu za tradicionalno malo ribarstvo koje je u Hrvatskoj prema europskoj regulativi zabranjeno”, najavljuje Tomašić. Posebno je brinu problemi mladih u Hrvatskoj. “Doći ćemo u situaciju da će bogatije zemlje pokupiti sve mlade radno sposobne kadrove i dotacijama uzdržavati siromašnije članice koje će biti osuđene na odumiranje”, kaže Tomašić i ističe da bi se problemu nezaposlenosti mladih trebalo pristupati na razini svake države članice zasebno jer svaka ima svoje specifičnosti. Suradnja s ostalim hrvatskim europarlamentarcima za nju je iznimno važna. RAZLIČITI SVJETONAZORI “Unatoč razlikama u svjetonazoru, naša je dužnost braniti interese građana Hrvatske, a to najbolje možemo zajedno”, kaže Tomašić. Od primjera suradnje navodi poziv na federalizaciju BiH, pokretanje inicijative za Veljka Marića, suradnju na Strategiji EU-a za Jadransko-jonsku regiju, itd. “Iskreno, često pomislim kako bi svijet bio mnogo bolje mjesto kad bi političari bili spremni govoriti ono što misle i ono za što se zauzimaju, u istoj onoj mjeri u kojoj to Ruža čini”, zaključuje Kamall.

‘Decentralizacija i princip supsidijarnosti ključno su važni jer bi se odluke ključne za život građana doista morale donositi u njihovoj blizini, a ne daleko od njihovih očiju u nekoj stranoj prijestolnici’, kaže europarlamentarka Ruža Tomašić

2. 3. 4.

Pa, poticati privredu. Poljoprivredu na prvom mjestu! Poljoprivreda je uništena do kraja, a naša zemlja može hraniti ne samo svoje stanovništvo nego triput toliko izvoziti! Samo su je uništili. Uništeno nam je sve. Poljoprivreda naročito. Kako vidite Hrvatsku za 10 godina i sebe u njoj? Uvijek se nadam, jer sam nepopravljiv optimist, da će ipak biti nešto bolje. Da nam mladi neće odlaziti. Jer i moja braća su kao mlada isto bježala iz ove zemlje za kruhom! Bila bih sretna da barem stane na tome da se mladi zaposle u svojoj zemlji. I vidim da bi moglo, ima naznaka, nekakvih, daleko, da bi moglo biti bolje. A ja... Ako to doživim, smatram isto da bi i nama starima moglo biti makar malo bolje.

‘Bila bih sretna da barem stane na tome da se mladi zaposle u svojoj zemlji’, kaže baka Kata Rakeli

TOMA KESER (27) Predstavnik mladih zaposlenih osoba znanstveni je novak na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za kemiju i molekularnu biologiju. U sklopu svog doktorata, a prije toga i diplomskog rada, te rada koji je nagrađen Rektorovom nagradom, Toma se bavi istraživanjem glikana. Oženjen je suprugom Sabinom. Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku? Ja kažem Hrvatska, a vi kažete...? Ja kažem banana! Zato što mislim da naša država trenutačno baš nije u najboljem stanju. Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu? Po prirodnim ljepotama, naravno, i po korupciji. Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće? To je jako, jako teško pitanje. Trenutačno se ne mogu sjetiti nikoga. Eventualno jedne osobe koja je preminula, ali koje se sjećam dok sam bio mlađi, a to je Vlado Gotovac.

1. 2. 3.

Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život? Međusobno poštovanje, solidarnost i... glupo mi je sad reći da se više volimo, jer to malo zvuči onako patetično, ali mislim da nam fali da se više volimo, nekako, svi međusobno. Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj? Nadam da ću za deset godina još biti u Hrvatskoj. Htio bih to. Ako mi situacija omogući da se i dalje bavim znanosti. I vidim se u obitelji s djecom. (Dora Kršul)

‘Nadam da ću za 10 godina još biti u Hrvatskoj. I vidim se u obitelji s djecom’, ističe Toma Keser *Cjeloviti intervjui objavljeni su na Studosferi, blogerskoj platformi studenata novinarstva FPZG-a. (www.studosfera.net).

Društvo

Travanj 2015.

TIPS & TRICKS

EMANCIPACIJA Položaj žena u Hrvatskoj i dalje kaska za ostatkom Europske unije

I dalje potplaćene, a za ‘topposlove’ zatvaraju im vrata

Napravite reda u kreativnom kaosu

G antonia.senjak@yahoo.com Antonija Senjak

S proljećem dolazi i vrijeme velikog čišćenja. Iako smo se svi već pomalo naviknuli živjeti u vlastitom carstvu kreativnog nereda, malo promjene uvijek dobro dođe. Svi smo se nebrojeno puta zatekli u situaciji da u žurbi ne možemo pronaći određeni predmet ili smo poželjeli više mjesta za odlaganje stvari. Da bismo vam olakšali proljetno čišćenje, donosimo vam nekoliko ideja za to kako svoj prostor učiniti organiziranijim i na najbolji način iskoristiti svaki njegov centimetar.

KUTIJA ZA KABELE

Odaberite jednu od starih kutija za cipele koje su vam dosad samo zauzimale prostor i iskoristite je za organizaciju kabela koji su se dosad zapetljani provlačili po sobi. S jedne strane kutije izrežite veću rupu uz pomoć skalpela, a sa suprotne strane nekoliko manjih. U kutiju stavite produžni kabel, glavni kabel provucite kroz veću rupu i uključite ga u struju, a punjače i ostale kabele provucite kroz manje rupe. Na ovaj način stat ćete na kraj vječno zapetljanim kablovima i uštedjeti prostor i živce.

DRŽAČ RECEPTA

Našli ste recept za ukusno jelo i želite se okušati u pripremanju, ali nikako da nađete idealno mjesto u kuhinji gdje se vaš recept neće zamastiti ili zagubiti? Otiđite do ormara i iskopajte vješalicu s kvačicama te je iskoristite kao držač za recept. Objesite je na mjesto prema izboru i s lakoćom zaplovite kulinarskim vodama. Ovu ideju također možete primijeniti i za podsjetnike, kalendar, fotografije i sl.

POSUDICE ZA SITNICE

Svima nam je poznato kako pisaći stol može biti zatrpan, kao da privlači naše olovke, kopčice, upaljače i ostale sitne stvarčice. Ovom problemu možete stati na kraj uz pomoć prazne konzerve. Nakon sljedećeg “konzerviranog obroka” temeljito isperite konzervu, dekorirajte je prema vlastitom ukusu i napunite sitnicama koje često upotrebljavate, a lako gubite. Za dodatnu organizaciju na svaku od njih možete napisati što u nju spremate i tako uštedjeti vrijeme koje je dosad odlazilo na traženje zagubljenih stvarčica.

Krapac G Ivor ivorkrapac@gmail.com

rvatska ima predsjednicu Republike. Ne tako davno, imala je i predsjednicu Vlade. Gledajući samo vrh vlasti, mogli bismo pomisliti da problema nema, korak uz korak smo s najrazvijenijim državama Europske unije i svijeta. Kopajući dublje, naići ćemo na probleme kakvi postoje i drugdje, sugerirajući da ima još jako mnogo posla: teškoće pri zapošljavanju žena, niže plaće u odnosu prema muškarcima, nedovoljna zastupljenost u državnoj ili lokalnoj vlasti, nedostatak žena na najvišim položajima u velikim tvrtkama, neprimjerena pitanja u situaciji kada traže posao, obiteljsko nasilje koje se donedavno prikrivalo velom privatnosti… NEDOVOLJNA INFORMIRANOST No Hrvatska se pokrenula od 2003. naovamo. Najprije je došao Zakon, a zatim i Vladin Ured za ravnopravnost spolova, kojim otpočetka upravlja današnja ravnateljica Helena Štimac Radin, godinama u hrvanju s problemima koji najviše opterećuju žene. “Napretka ima, ali ne možemo biti zadovoljni”, opisala je Štimac Radin današnje stanje. Velika prepreka ostaje što ljudi ne znaju koliko bi mogli, s obzirom na to da prepreke prema rodnoj ravnopravnosti očito nisu dovoljno zanimljiva priča za veći prostor u medijima. Štimac Radin upozorila je da je da-

Stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj je na 52,8 posto, što je desetak posto manje od prosjeka EU

našnja stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj na 52,8 posto, što je desetak posto manje od prosjeka Europske unije. Žene koje uopće ne mogu naći posao, ili ga mogu naći jako teško, samo su dio priče. U pravilu, problemi postaju vidljivi kada počne potraga za radnim mjestom. Žene su najčešće lošije plaćene, rade na manje atraktivnim radnim mjestima, a ako dobiju posao, na primjer, u nekoj tvrtki, praksa pokazuje da pristaju na menadžerske ugovore s uvjetima koji nisu jednako povoljni kao za muške kolege. “Kada se sklapaju menadžerski ugovori možda dolazi do toga da žene traže manje, pristaju na niže plaće za ‘top-menadžerske’ pozicije. Privatni sektor je tu teško kontrolirati”, rekla je ravnateljica Ureda za ravno-

Ako žena planira imati dijete, nerijetko će se suočiti s takvim pitanjem na razgovoru za posao, bez obzira na to što je to zabranjeno pravnost spolova, koja upozorava na nejednakosti i drugdje. Žene u Hrvatskoj najčešće rade u tekstilnoj industriji, administraciji, ugostiteljstvu i školstvu, gdje nije jednostavno zaraditi za ugodan život, a probijanje do važnijih pozicija ide teško. Aktualno stanje pokazuje da oko 11 posto hrvatskih žena ima nižu plaću od muškaraca, pri čemu je slaba utjeha da slična nejednakost u poslovima koji su više isplativi postoji i u drugim

Foto: Jozo Jozipović

zemljama Europske unije. Razina obrazovanja pritom nije presudna, ustvrdila je Štimac Radin. ZAKON JE JASAN “Krivulja porasta visoko obrazovanih žena ide prema gore. Ipak, kada se diplomira, odjednom se muškarci zapošljavaju mnogo češće nego žene“, ističe. Pritom prepreka može biti i razgovor za posao. Ako žena planira imati dijete, nerijetko će se suočiti s takvim pitanjem, bez obzira na to što jedna od odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova govori da je razgovor o bilo čemu privatnom nedopušten i novčano kažnjiv za poslodavca, ali bez primjera da je dosad itko zbog toga bio kažnjen. Mogući razlog je što žene ne znaju što im sve Zakon omogućuje pa ne prijavljuju što bi mogle.

KOJA JE TVOJA BOJA? Isticanje rodnih razlika u marketinške svrhe danas je nagla

Plavo je za djevojčice, a ružiča

Ravbar G Barbara barbara.ravbar17@gmail.com

đemo li u prodavaonicu dječje odjeće i igračaka i zaputimo se prema policama, neće nam trebati natpis da vidimo koje su police namijenjene kojem spolu. Ružičaste police pune lutaka, plišanih životinja i “kućanskih aparata” namijenjene su djevojčicama, dok su police s akcijskim likovima određene za dječake. Industrija koja se bavi proizvodnjom dječjih stvari ne staje samo na tome. Izrazit kontrast između mora ružičastih haljinica, suknjica s volanima i mašnica nasuprot nijansama smeđe, plave i zelene podijelio je današnju djecu kao nikad prije. A marketinške tvrtke to znaju iskoristiti. KONZUMERIZAM - ZAMKA ZA RODITELJE “Primijetila sam sve češće odijevanje jako male djece u ‘odraslu odjeću’. Kao mala sam uglavnom nosila majice na cvjetiće i hlače, praktičnu odjeću u kojoj sam se mogla igrati i voziti bicikl s bratom. Sadašnje odijevanje djece poput odraslih smatram nepo-

Majke od početka ističu rodne razlike među djecom i toplim ili hladnim bojama odjeće naglašavaju određene stereotipne karakteristike

Još početkom prošlog stoljeća ružičasta je bila boja za dječake

Foto: Nika Mokos

Društvo

Travanj 2015.

MILLENNIAL Mladi vizionari ili izgubljena generacija koja mora žonglirati karijerama

Radna snaga budućnosti

Bošnjak G Nives nives.bosnjak@gmail.com

popularnim američkim medijima sve se češće pojavljuje riječ millennial. Skovan prije otprilike dvije godine, pojam je neslužbeno zamijenio naziv za pripadnika generacije Y i označava naraštaj ljudi rođenih u razdoblju između ranih osamdesetih i ranih dvijetisućitih. Ta je generacija opisana u mnogim knjigama i označena kao snošljivija od onih koje su joj prethodile, manje religiozna, okrenuta liberalnim idejama pritom podržavajući raspravu o u medijima najspominjanijim pitanjima poput istospolnih brakova, pobačaja i legalizacije marihuane itd. Osim spomenutog, istraživanja pokazuju i da su pripadnici milenijske generacije skloniji mijenjanju poslova i onome što je New York Times nazvao “žongliranjem karijerama”. ŠTO ŽELIŠ BITI KAD ODRASTEŠ Pitanje što želiš biti kad odrasteš, kojeg smo se kao djeca užasavali, više ne postoji. Takozvano traženje samog sebe više ne mora biti traženje – želim li biti odvjetnik, pisac ili otvoriti vlastiti restoran, za milenijsku generaciju više nije stvar opredjeljenja. Znamo što želimo i uopće nemamo dvojbi jer želimo upravo sve! “Kad si mlad, super je raditi mnogo različitih stvari jer ti to zapravo poslije, kad bi se trebao odlučiti čemu se posvetiti, daje privilegij da biraš”, pojasnio je Ivan Veljača, koji se tijekom studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu profesionalno bavio

Oni su ambiciozni i predani u potrazi za radnim mjestom, ali jednako ga rado i mijenjaju. Milenijska generacija svjesna je svojih sposobnosti i ne boji se rizika, ali prijete joj i brojne krize i opasnosti

Milenijska generacija ima (pre)velika očekivanja od drugih, ali i sebe samih Foto: Nika Mokos

ašenije no ikad

asto za dječake! trebnim i neprikladnim”, rekla je Kristina Perez, studentica veterine. Zašto djevojčice odijevaju u ružičasto, a dječake u plavo odgovorila je sociologinja Ira Alaburić. “Razlog za to je što majke od početka žele istaknuti rodne razlike među djecom i toplim ili hladnim bojama naglasiti određene stereotipne karakteristike. Topla roza na djevojčicama poručuje da su nježne, sramežljivije, krhke, a hladna plava na dječacima da su oni čvršći i hrabriji. Takve se razlike djeci neprimjetno usađuju, a ona ih s vremenom osvijeste i ponašaju se u skladu s njima”, kaže Alaburić. Iako se danas ružičasta smatra “ženskom” bojom, nije oduvijek bilo tako. Još u ‘20-im godinama prošlog stoljeća “muška” boja zapravo je bila ružičasta. Za nijanse ružičaste smatralo se da kao blaža verzija dominantne i agresivne crvene bolje odgovara muškoj naravi, dok je smirena i hladna pastelnoplava bila namijenjena nježnim djevojčicama. Takva se podjela zadržala do ‘70-ih godina u kojima je procvat doživio feministički pokret. Jo B. Paoletti, autorica studije “Pink and Blue: Telling the Girls from Boys in America” u svojem je djelu izjavila: “Za feministice

je odjeća bila jedan od načina na koji se djevojkama nametao podređeni položaj, stoga je logičan slijed misli bio taj da ako se djevojke počnu odijevati kao muškarci, to će ih potaknuti da se osjećaju slobodnije i preuzmu inicijativu.” Osamdesetih godina marketinški stručnjaci otkrili su da se personalizirani predmeti bolje prodaju, pa su na tržište počeli “izbacivati” ružičastu odjeću ukrašenu vilama i princezama za djevojčice i plavu odjeću s nogometnim loptama ili akcijskim junacima za dječake. IGRAČKE BEZ RAZLIKA Dječja odjeća nije jedina koja je zahvaćena izrazitom stereotipizacijom. Podjela boja na “muške” i “ženske” prisutna je i u industriji igračaka. “Kada sam se kao mala igrala s bratom, nismo radili razlike između igračaka i mogli smo se zabaviti i s lutkama i s autima”, rekla je studentica novinarstva Nikoleta Boroje. “Igračke su univerzalne do druge godine života kada djeca razvijaju motoriku, ali roditelji su ti koji djeci prenose društvene stereotipe kroz odjeću i igračke”, zaključila je sociologinja Alaburić.

i plivanjem, danas je scenograf u usponu, ove je godine režirao i vlastiti kratkometražni film, a osim toga gitarist je i pjevač zagrebačkog benda Skaut. “Odmalena sam se bavio svim živim i zapravo sam jako rano naučio imati malo slobodnog vremena, a na pitanje čega sam se odrekao odgovor je - ničega”. Filip Čajko jedan je od najboljih studenata na zagrebačkom FER-u, 2014. mu je dodijeljena nagrada Josip Lončar, uz studij radi u digitalnoj agenciji Degordian, Siemensov je stipendist, a uz sve to uspijeva pronaći vremena za ribolov. “Kad malo bolje razmislim, s obzirom na to koliko sam vremena provodio u NSK posljednjih pet godina, vjerojatno sam mogao prijaviti boravište na toj adresi. Nema tu baš neke magične formule ili trika koji je potrebno primijeniti i očekivati da će uspjeh i nagrade doći samo tako. Rad, spremnost na odricanje i potpora bliskih ljudi jedini su nužni uvjeti za dostizanje visokih ciljeva i postizanje uspjeha. Naravno, ono što radite mora vas ispunjavati i činiti sretnim jer inače to nema smisla”, rekao je Čajko. Popis nevjerojatno uspješnih “žonglera” poput Ivana i Filipa, ide u nedogled. Iako nam se čini da imamo manje vremena nego ikad, na neki čudan način pronalazimo ga sve više i više i korak po korak ostvarujemo sve o čemu smo ikad sanjali. Ne predstavlja nam problem odbaciti neki stari, sada ostvareni san i uhvatiti se u koštac s novim. No tu se nameće neizbježno pitanje – slavi li “žongli-

ranje” karijerama kreativnost ili uzrokuje anksioznost? Psihologinja Maša Ilić smatra da ne možemo govoriti isključivo o pozitivnim ili negativnim posljedicama “žongliranja” jer se ipak radi o individualcima različitih karakternih crta i psihosocijalnih pozadina. KRIZA SREDNJIH DVADESETIH “S jedne strane razvijanje vlastitih potencijala u više aspekata života dovodi do širenja znanja, vještina, socijalne mreže te, u konačnici, osjećaja samoostvarenja. Ipak, žongliranje karijerama na duge staze kod nekih može uzrokovati osjećaj rastrzanosti između aktivnosti ako one nemaju jasno definirano mjesto na listi prioriteta. U tom su slučaju neke od posljedica (pre)brzog životnog tempa pojava apatije, demotiviranosti, anksioznosti, pa čak i depresije kao česte nuspojave navedenih psihičkih teškoća”, tvrdi Ilić i spominje i činjenicu da se sve češće susreće tzv. kriza srednjih dvadesetih. “Krizu srednjih dvadesetih, među ostalim, karakteriziraju upravo navedeni simptomi, a posljedica je neizvjesne budućnosti, kao i gotovo neograničenog izbora pred kojim su mladi u odlučujućim godinama svog poslovnog i privatnog života. U svakom slučaju, smatram da su, kako za ono pravo, tako i za ovo figurativno žongliranje, potrebne određene vještine (npr. time management, postavljanje ciljeva) s pomoću kojih je moguće uskladiti život u petoj brzini s vrijednostima koje smatramo temeljem sretnog i ispunjenog života”, savjetovala je Ilić.

KULTNA MJESTA ZA IZLASKE

KLUB STUDENATA ISTRE Mjesto zanimljivih priča

Od Čilea do Istre: klub koji njeguje multikulturalnost

Popović G Anja popovic.anja6@gmail.com

lub studenata Istre “Mate Balota” jedan je od najstarijih studentskih klubova u Zagrebu. Ne posjećuju ga samo studenti iz Istre nego i iz ostalih krajeva Hrvatske, Europe pa čak i drugih kontinenata. “Imamo članove sa svih kontinenata. Dođu ljudi, tako je bio jedan Čileanac, ekipa iz Južne Amerike, njih pet, šest, dva Australca… Redovno nam dolaze novi ljudi. Ovo je mjesto otvoreno i multikulturalno”, ističe Saša Kutlača, jedan od članova predsjedništva kluba. Studenti rado posjećuju KSI, a za to je, uz povoljne cijene, zaslužna i njegova lokacija u središtu grada, točnije u Ilici.

Nakon što otvori svoja vrata u 12 sati, taj klub članovima pruža brojne aktivnosti i ugodnu atmosferu. U klubu se može sudjelovati u kvizovima, zaigrati šah, pikado te stolni nogomet koji je s vremenom postao omiljena zabava članova pa je KSI počeo organizirati i turnire. Klub ne zanemaruje ni večernji program. Unatoč tome što radno vrijeme završava u 22 sata jer je klub u stambenoj zgradi, studenti rado prije “pravog” izlaska dođu ovdje. Kratko radno vrijeme nadoknađuje odlična glazba. “Znamo imati reggae večeri, swing, hip hop, rap, metal. Znamo svašta napraviti. Po danima se organiziramo”, objašnjava Erik Pečanić, član predsjedništva kluba. Uz glazbu je vezana i najzanimljivija legenda o ovom klubu, a ona kaže da je kultni bend Azra nastupio u klubu.

“Legenda o Azri kaže da je ovaj prostor kluba bio otvoren i oni su svirali prema publici u Ilici”, priča Pečanić i ističe kako ta priča ipak nije provjerena. Koncert Azre je legenda, ali zato je potvrđeno da je drugi bend, Zabranjeno pušenje, tu snimio dio spota za hit “Možeš imat` moje tijelo”. “Točno se u spotu vidi ova slika ‘Posljednjeg plesa’ pored DJ kabine”, objašnjava Pečanić i pokazuje sliku. Tako je ovaj klub, koji već desetljećima obogaćuje studentski život, ovjekovječen i u spotu kultna benda.

Srednja

Travanj 2015.

MATURALNE VEČERE Visoka očekivanja srednjoškolaca prate i visoki troškovi

Spas u popustima i posuđenoj odjeći Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com

ripreme za najvažniju provjeru znanja, državnu maturu, mnogima padaju u drugi plan jer počinje sezona maturalnih zabava. Da bi maturanti večeru za kraj svojega srednjoškolskog školovanja položili s odličnim, potrebno je osim pomno odabranih odjevnih kombinacija, pronaći hotel koji će po prihvatljivoj cijeni realizirati ideje učenika i tu večer učiniti nezaboravnom. Cijene za jednu večer u poznatim zagrebačkim hotelima kreću se od 390 do 550 kuna po osobi, što ovisi o datumu održavanja maturalne večere, popunjenosti kapaciteta, broju gostiju, meniju i veličini dvorane. U cijenu je u većine uključen aperitiv dobrodošlice, topli sendviči poslije ponoći, topli vinski gulaš i kava u ranojutarnjim satima, zaštitarske usluge te usluge noćnog servisa. Ravnatelji škola i razrednici imaju besplatnu večeru, a ostali profesori, glazbenici, snimatelj i fotograf, osim ako nije drukčije dogovoreno, plaćaju punu cijenu. Učenici mogu sami organizirati glazbu ili iz posebne ponude izabrati bend i DJ-a koji će ih zabavljati, što podrazumijeva i višu cijenu aranžmana. DAN KOJI SE PAMTI Budući da odlazak iz školskih klupa maturanti žele proslaviti na visokoj nozi, roditelji moraju izdvojiti pozamašan iznos kako bi djeci omogućili da zablistaju. Maturantica Gornjogradske gimnazije, Marta Palinec, za haljinu, torbu i štikle ne namjerava izdvojiti više od 2000 kuna. Našminkat će se sama, dok će za frizuru biti zadužen profe-

Cijene za jednu večer u poznatim zagrebačkim hotelima kreću se od 390 do 550 kuna po osobi. Ravnatelji škola i razrednici imaju besplatnu večeru

Foto: Marko Mrkonjić/Pixsell

Kupiti novi haljinu ili posuditi neku dobru očuvanu - pitanje je sad...

sionalac. Roditelji razumiju da je to važna večer u njezinu životu, ali ističu da ne treba pridavati veliku važnost materijalnoj strani. Da se dečki time ipak manje zamaraju, potvrdio nam je Domagoj Šiško, učenik Gornjogradske gimnazije. Njegov je razred svoj termin davno rezervirao, ali o odjeći još i ne razmišlja. “Moje kolegice već mjesecima govore o tome, ali većina dečkiju još ne zna što će odjenuti. Možda će to biti odijelo, a možda obične hlače i košulja s prslukom. Ako se odlučim

za odijelo, posudit ću ga jer smatram da nije potrebno trošiti toliko novca za samo jednu večer”, kaže Domagoj. Njegova majka, Vesna Šiško, zna da se takav dan pamti cijeli život, ali i da bi baš iz tog razloga cijene trebale biti prihvatljivije kako bi svaki roditelj to mogao priuštiti svom djetetu. Mnogo je sreće imala Katarina Čular, koja je svoju idealnu haljinu našla na sniženju. FOND ZA POMOĆ “Kako sam haljinu od 2200 kuna, platila 500, izdvojit ću približno isto

toliko za frizuru, nakit i novu šminku, dok će mi nokte urediti frendica kojoj to super ide”, kaže Katarina. Ističe kako njezina škola, XVI. gimnazija, ima fond iz kojeg se financiraju maturalna večera i maturalac onima kojima je potrebna novčana pomoć, kako bi zaista svi mogli zajedno uživati u toj noći. Uz 495 kuna za maturalnu večer, dodatno će platiti za dar profesorima, za fotografije i bend. Njezina majka, Mirjana Čular, smatra da je sve to pretjerano i skupo jer nemaju svi jednake mogućnosti, ali i da su učenici u Hrvatskoj previše

MATURALNI RADOVI Za neke korisna obveza, a za druge uzaludan trud

‘Uz maturu, dajte nam bodove za radove’ Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com

čenici strukovnih i umjetničkih srednjih škola osim državne mature imaju obvezu pisanja i izrade završnoga rada. Onima koji u lipnju polažu i ispit državne mature to je dodatna obveza, pa mnogi ne pronalaze dovoljno vremena za postizanje dobrih rezultata u oba područja.

Mnogi učenici maturu smatraju dovoljnim dokazom o stečenom obrazovanju. Oni koji pak nemaju namjeru nastaviti obrazovanje smatraju da je nepotrebna

ne bodove za fakultet te struke”. Na nekim fakultetima to jest praksa, ali većina ih ne smatra završne radove relevantnima za bodove pri upisu.

ja opcija, za koju je potrebno manje učenja nego za državnu maturu”. Slično misle i pojedini učenici koji planiraju odlazak na fakultet. Adriana Šimunović prošle je godine obranila završni rad u Građevinskoj tehničkoj školi u Rijeci i misli da

JEDNOSTAVNIJA OPCIJA Završni rad potvrda je znanja iz određene struke i dokaz o posjedovanju srednjoškolskog obrazovanja, a obrana rada uvjet je za pristup državnoj maturi. Mnogi učenici misle da izrada rada oduzima previše vremena, a maturu smatraju dovoljnim dokazom o stečenom obrazovanju. S druge strane oni koji nemaju namjeru nastaviti obrazovanje u sklopu fakulteta smatraju da je matura nepotrebna. Matej Komljenović završava trogodišnji smjer u Strojarsko-tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu. Svoj rad mora napisati i fizički izraditi, ali smatra da je to “jednostavni-

Neki maturanti kod kuće moraju provesti dosta dodatnog vremena na svojim Foto: Irena Domitrović radovima, koji nisu uvijek samo u pisanom obliku

NISKA MOTIVIRANOST Za razliku od mišljenja koje prevladava na fakultetima, srednjoškolski profesori razmišljaju drukčije. Lara Martić, profesorica u Srednjoj medicinskoj školi Slavonski Brod, smatra da “napisati završni rad ne bi trebao biti problem”, osobito ne u smislu nedostatka vremena, s obzirom na to da se “za državnu maturu treba pripremati od početka srednje škole, a ne samo posljednjih mjesec dana”. Martić također savjetuje učenicima da “izaberu maturalni rad iz predmeta koji ih najviše zanima, kako im pisanje ne bi bilo mrsko” i dodaje da je to “najčešće prvi stručni rad učenika, što im poslije može biti korisno u nastavku školovanja, poslu i slično”. Jedini je problem što nedovoljan broj fakulteta pri upisu daje dodatne bodove za taj dokument, što bi učenicima vjerojatno pružilo dodatnu motivaciju i rezultiralo većim trudom na maturalnom radu.

je “izrada završnoga rada najmanji problem nakon četiri godine učenja o onome što voliš”. Ipak, s obzirom na to da su “učenici strukovnih škola učili o nekom zanatu i obranili svoj maturalni rad”, Šimunović smatra “da bi bilo u redu da dobiju dodat-

Sniženja tražiti i putem interneta Kako bi se maturantima olakšale slatke muke, brojni saloni za ljepotu nude popuste na frizure, šminkanje, ugradnju noktiju i trepavica. Popusti sežu i do 30 posto. Dodatne popuste moguće je pronaći i na specijaliziranim stranicama za jeftinu kupnju, gdje su sniženja i do 70 posto. Poznati dizajneri uključuju se u nagradne igre putem kojih sretni maturanti mogu osvojiti haljinu ili odijelo. To je napravila i trgovina Galileo s natječajem za maturanta godine. Veliki izbor odjeće za maturalne nude trgovačka središta. Tako Importanne centar ima popuste i do 50 posto, a haljine je moguće naći po cijeni od 200 kuna, dok je za odjelo potrebno izdvojiti 700 kuna. Trgovine poput H&M, Bershke, Zare, New Yorkera, ali i mnoge druge nude raznolik asortiman svečane odjeće po niskim cijenama. opterećeni tim u usporedbi s drugim europskim zemljama. Učenik Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina, Krešimir Šimić, svoju maturalnu večeru imat će u Gastro Globusu. “Cijena je bila najprihvatljivija, a dodatna prednost je što njihovi ljudi sve organiziraju prema našim željama pa mi nemamo nikakve brige. Za odjeću još nisam odlučio jer mi to ne igra veliku ulogu, iskombinirat ću nešto što imam u ormaru od prethodnih svadbi, eventualno ću kupiti leptir-mašnu jer mi je to fora”, kaže Krešimir.

DOBRA DJELA

Dizajnerica donira nakit maturanticama iz ugroženih obitelji

agrebačka dizajnerica Danica Solomun, u povodu svoje izložbe unikatnog nakita 28. svibnja u Zajednici tehničke kulture, odlučila je zagrebačkim maturanticama iz socijalno ugroženih obitelji darovati unikatan dar - nakit rađen prema zajedničkim zamislima srednjoškolki i te umjetnice. Prije 10 godina Solomun je i sama bila na rubu egzistencije, a jedini izlaz bile su joj socijalna pomoć i prehrana u pučkoj kuhinji. “Bila su to vremena u kojima sam naučila koliko malo treba da se iz sasvim sređenih životnih uvjeta čovjek nađe gotovo na prosjačkom štapu. Borila sam se svim silama, prije svega zbog svoje troje djece, da izađem iz okolnosti u kojima nijedan čovjek ne bi trebao biti. Naučila sam koliko su to okolnosti koje rađaju osjećaj manje vrijednosti, u kojima je i topla riječ rijetko bogatstvo koje možeš dobiti, razdoblje života u kojemu te mnogi zaborave”, prisjeća se dizajnerica. Ova hvalevrijedna inicijativa dokaz je da humanost preživljava i u društveno teškim vremenima. (Mislav Lugonjić)

Intervju

Travanj 2015.

RAZGOVOR Prof. dr. sc. Milljenko Šimpraga, prorektor na Sveučilištu u Zagrebu

‘Političari bi trebali shvatiti da su studenti investicija, a ne trošak’ G

Matina Tenžera

tenzera.tenzera@gmail.com

rvatska je prije šest mjeseci prvi put dobila prorektora za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije, i to na Sveučilištu u Zagrebu. Prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga odlučio je studente povesti korak dalje od diplome - do prvoga studentskoga poduzetničkog pothvata. Njegova je ideja pomoći studentima pokretati vlastite tvrtke. Kako povezujete studente s potencijalnim poslodavcima? Želimo iskoristiti kreativni i inovativni potencijal svojih studenata. Jedna od prigoda za to je i projekt Maraton koji Sveučilište provodi u suradnji sa slovenskim partnerima. Dakle, ideja je da se tvrtke koje nemaju dovoljno ljudskih potencijala obrate studentima za pomoć, zadajući im zadatke koje treba riješiti, a tiču se inovativnih rješenja u proizvodnji usluga ili proizvoda. Studenti tada u timovima ili samostalno pokušavaju riješiti taj problem. Koji su se poslodavci prvi javili sa svojim zadacima? Znam da se tvrtka ALTPRO vrlo brzo javila i da je jako zainteresirana. Ono što smo u razgovoru s njima doznali jest da imaju odlično iskustvo u radu sa studentima. Ta tvrtka sada zapošljava već gotovo stotinu ljudi, ali zgodan je podatak da su na praksu uzimali studente FER-a te da su od njih dvadesetoro poslije zaposlili pola njih. Budući da su u online burzu radova uključene i strane tvrtke putem slovenskog partnera, ne pojavljuje li se mogućnost da otmu hrvatske studente i tako pospješe daljnji odljev mozgova? Ma i Slovenci se mogu prijaviti na toj burzi jer je projekt zamišljen kao prekogranična suradnja. Tako da možemo privući neke vrsne slovenske studente, ali i oni naše. Ne treba se ograničavati. Naravno, moja je poruka hrvatskim studentima da ostanu u Hrvatskoj i od nje stvore Ameriku. Tako sam i ja nakon fakulteta, iako me supruga nagovarala da odemo iz Hrvatske, odlučio ostati ovdje rekavši kako ću ovdje stvoriti Ameriku. Isto savjetujem danas i vlastitom sinu. Mislim da za vrsne mlade ljude ima mjesta u Hrvatskoj, samo treba biti uporan i strpljiv. Osim burze na projektu Maraton, formirali smo i Sveučilišnu inovacijsku mrežu koja je nastala kao rezultat rada na međunarodnom projektu BISTEC, u koji, uz 14 naših sastavnica, uključujemo tvrtke i institucije koje se žele povezati i iskoristiti znanja koja se kriju na Sveučilištu. Koje se to institucije žele povezati sa Sveučilištem? Zasad smo uspostavili kontakte s velikim tvrtkama poput Agrokora, Podravke, Končara, Ericssona te smo im ponudili suradnju s istraživačkim timovima na našim fakultetima za realizaciju zajedničkih projekata. Kad

Sustavno ne podržavamo najkreativnije od najranijih dana, a trebali bismo stvoriti stabilan hrvatski inovacijski sustav. Zato smatramo da Sveučilište mora postati najveće hrvatsko inovacijsko središte

Miljenko Šimpraga, prorektor za inovacije, transfer tehnnologije i komunikacije

Tajna uspjeha nije u patentima ‘Na primjer, Coca-Cola nikada nije patentirana, nego se štiti tehnološki postupak proizvodnje poslovnom tajnom. Zašto je to dobro? Da je patentirana onda kada je izumljena, dvadeset godina poslije taj bi patent bio dostupan svima. Tu je kvaka. To znači da su je tada autori zaštitili patentom danas bismo svi mi mogli proizvoditi Coca-Colu.’ govorimo kako ćemo pomoći hrvatskom gospodarstvu, treba znati da postoje europski fondovi koji se nude sveučilišnoj zajednici. Postoji velik novac u fondu Obzor 2020 (Horizont 2020) koji je najveći svjetski, pa i europski, fond za istraživanje i inovacije. A tu je još i novac iz strukturnih fondova koji će biti dostupan putem Ministarstva poduzetništva i Ministarstva gospodarstva. Koliko je politika povezana sa Sveučilištem? Na nas bi političari morali početi gledati kao na investiciju, a ne kao trošak. Oni nas samo broje i gledaju koliko nas je zaposlenih, koliko trošimo vode i struje... Kako to da se u inovacijsku mrežu uključilo samo 14 fakulteta? Ne bi li to svima trebalo biti u interesu? Projektom BISTEC promatralo se i mapiralo gotovo 20 fakulteta, odno-

sno na njima su se tražili istraživački timovi koji bi bili spremni surađivati za gospodarstvo, a čiji projekti mogu završiti komercijalizacijom. Budući da se u nas suradnja između Sveučilišta i gospodarstva sustavno nije poticala, određeni su fakulteti, prema naravi svojeg posla, surađivali s gospodarstvom, dok su drugi to radili povremeno. S vremenom je nastao jaz između gospodarstva i Sveučilišta. S jedne smo strane imali manjak znanja za proizvodnju inovativnih proizvoda, s druge smo imali gomilu znanja koja je ostajala u magisterijima, doktoratima i znanstvenim radovima. Koja je točno razlika između Sveučilišne inovacijske mreže i projekta Maraton budući da teže istom cilju? Maraton je nastao upravo da izravno poveže studente s poslodavcima. A inovacijska mreža je jedna druga razina – ona povezuje fakultete s gospodarskim čimbenicima. Poslodavci koriste naše potencijale, a mi njihove, i to mora biti partnerski odnos. Te tvrtke, da bi razvile nove proizvode, sada koriste vlastita sredstva, a europski strukturni fondovi koji će stići za nekoliko mjeseci omogućavat će im da preko nas iskoriste i europska sredstva da bi razvili svoje proizvode kroz razne projekte! Mislite li da su poslodavci toga svjesni? Pa ja se nadam da jesu. Ali tu je velika uloga Ministarstva poduzetništva i obrta te Ministarstva gospodarstva da informiraju. I oni to trenutačno rade.

Foto: Jozo Jozipović

Nije li problem u poslodavcima koji će rjeđe zaposliti studenta bez dana iskustva? Nije li onda isti slučaj i s online burzom s obzirom na to da je tamo moguće pronaći ljude sa znanjem, ali bez iskustva. Treba vjerojatno malo mijenjati svijest poslodavaca. Zato što se vremena mijenjaju, njima dolaze sve bolji i bolji studenti koji se sada zbog tehničkih mogućnosti mogu bolje informirati i doći do mnogo više činjenica nego što smo mi mogli. Mi u svoje vrijeme nismo imali ni internet, a vama je danas svaka informacija dostupna, ne samo kod kuće ili na radnom mjestu nego čak i dok se vozite autobusom. Poslodavci bi trebali mijenjati svoj stav i biti kreativniji i inovativniji. Uostalom, mislim da neće moći ni opstati ako ne budu takvi. Kakva je situacija s bolonjskim sustavom? U kolikoj mjeri on pomaže ili odmaže ovakvim projektima? Prije deset godina, kad smo 2005. prelazili na bolonju, nismo mnogo razmišljali o ovome. Ali ono što bolonjski sustav ipak omogućava jest posvećivanje više pozornosti studentu. Nije idealno proveden u Hrvatskoj, opet smo bili inovativni pa smo razumjeli bolonju onako kako smo mi htjeli. Ali kurikul se može mijenjati bez nekih velikih problema. Svaki fakultet, bez prevelike procedure, može mijenjati i prilagođavati svoj nastavni plan i program. O kakvim bi, dakle, promjenama bila riječ kad govorimo o boljitku

inovacija u Hrvata? Možda bi u tom smislu trebalo mijenjati kurikule na fakultetima, gdje bi trebalo uvoditi što više učenja rješavanjem problema. Dakle, ne samo učenje činjenica jer danas, na sreću ili na žalost, živimo u svijetu koji se tako brzo mijenja da neke činjenice koje ćete naučiti sada tijekom studija, za deset do dvadeset godina više neće koristiti. Moramo ubuduće početi obrazovati studente koji će biti spremni za rješavanje problema u budućnosti za koje i dan-danas ne znamo koji su. Prema tome, već danas moramo učiti rješavajući probleme, a ne samo bubati činjenice. S postojećim kurikulima, treba li se čuditi što su hrvatski trud i znanje češće prepoznati vani prije nego li u Hrvatskoj? Pa, nismo imali razvijen sustav. Tako da su više-manje svi ti uspjesi, pogotovo onih najpoznatijih u Hrvatskoj koji su napravili odlične i velike tvrtke, kao vama možda najpoznatije hrvatska kaciga ili hrvatska puška. To su danas tvrtke koje sa svojim proizvodima bez problema konkuriraju najvećim svjetskim proizvođačima. Zamislite kad možete prodavati svoj pištolj i svoju automatsku pušku u Americi gdje je nastao Colt i većina ostalog oružja. I oni se danas šire te zapošljavaju sve više ljudi. Ali to je uspjeh pojedinca. Dakle, imamo problem što sustavno ne podržavamo najkreativnije od najranijih dana. Trebali bismo stvoriti stabilan hrvatski inovacijski sustav. U tom smislu smatramo da Sveučilište, kao najveća škrinja znanja u Hrvatskoj, na kojemu studira oko 75.000 studenata mora postati najveće hrvatsko inovacijsko središte. Je li vam to cilj kao prorektoru za inovacije? Da, ideja je da na Sveučilištu u Zagrebu utemeljimo inovacijsku mrežu kako bi se svi fakulteti međusobno umrežili te iskoristili sve resurse. Jedna je od ideja i da se na svakom fakultetu izaberu prodekani ili pomoćnici dekana za inovacije i transfer tehnologije. Tako bih dobio 33 izravna suradnika i stvorila bi se mreža koja bi nas funkcionalno povezivala. Ako do godišnjice svog mandata uspješno realizirate sve projekte, planirate li prirediti slavlje u Rektoratu? Ne, nećemo slaviti nego ćemo nastaviti s radom na realizaciji novih ideja!

Nedostaje nam vrsnih lidera “Nama je problem u Hrvatskoj što nam nedostaje taj leadership, nedostaje nam dovoljan broj kvalitetnih lidera. Svojstvo lidera bi trebalo biti da u svojim suradnicima prepoznaje one najvrsnije te da svaku osobu ovisno o njenim vrlinama, postavi na pravo mjesto. Evo, lider je kao izbornik u nogometnoj reprezentaciji.”

Reportaža

Travanj 2015.

MADRIDSKA PUSTOLOVINA Španjolska prijestolnica očima hrvatskih erasmusovki

Jeftino pivo i tapasi te skup noćni život u gradu prijatelju studenata Šimunić G Marina marinasimunic@net.hr

e mogu ni zamisliti da Madrid spava, da se pretvori u grad duhova. Tu se uvijek nešto događa, uvijek ima ljudi i stalno su u pokretu, ne stignem popratiti sve što me zanima. Da sam tu još šest mjeseci, ne bi mi bilo dovoljno! Katarina Fertalj svoju je zagrebačku adresu privremeno zamijenila madridskom. Studentica druge godine diplomskog studija španjolskog i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu kao i mnogi drugi studenti putem Erasmusova programa razmjene u ljetnom semestru sluša predavanja na Universidad Complutense de Madrid. Kolegica sa Španjolskog, Dora Sivka, koja u Madridu “odrađuje” Erasmusovu stručnu praksu, odnedavno joj je i cimerica. Posjetila sam ih i s njima proživjela dio hektičnog madridskog života. BESPLATNI MUZEJI Zagrepčanke stan dijele s dvjema Španjolkama, Virginijom i Anom, što im dodatno koristi za usavršavanje jezika. Četvrt u kojoj žive pretežito je imigrantska jer ima povoljnije cijene stanova. Djevojke su zadovoljne jer stanarinu plaćaju 230 eura i režije 50 eura na mjesec, što je, s obzirom na cijene u ostalim europskim prijestolnicama, zaista povoljno. “Madrid je inače dosta skup, u usporedbi sa Zagrebom i Hrvatskom općenito, ali je stvarno prijateljski grad za studente. Ulaznice su za sve muzeje i galerije besplatne za studente ili postoji vrijeme u koje svi mogu besplatno doći”, objašnjava Katarina, i dodaje da je jedina ulaznica koju je dosad platila bila za muzej ThyssenBornemisza. Iako je grad već pun turista i redovi su na ulasku u sve važnije muzeje, zbog dobre organizacije brzo se ulazi i nema duljih čekanja. U menzu više ne odlazi, jer je izbor dnevnih jelovnika malen, a cijene su poprilično visoke. “Često kuham i spremam si sama hranu koju nosim na predavanja, to mi je mnogo povoljnije”, kaže Katarina i dodaje kako su već otkrile mjesta na kojima se može pojesti i popiti po povoljnim cijenama, pa tamo često odlaze. “Ako znaš kamo otići, stvarno se možeš najesti i popiti dobro pivo za euro ili dva.” Pivo i tapasi su nezaobilazna postaja navečer, a čini se da svi stranci odlično prihvate taj običaj da se uvijek nešto jede uz piće. Najdraža su im mjesta za zagrijavanje prije izlaska Museo del Jamon (Muzej šunke). To je velik i poznat lanac, pa se može naći u raznim dijelovima grada. Tamo se može pojesti kroasan sendvič za dva eura, a uz naručeno pivo, tapasi su besplatni. Tapase često zovu i kuhinjom u minijaturi i označavaju predjela u španjolskoj kulturi. Dora i Katarina često zalaze i u 100 Monta-

Četvrt u kojoj žive dvije Zagrepčanke pretežito je imigrantska i ima povoljnije cijene stanova. Djevojke su zadovoljne jer stanarinu plaćaju 230 eura i režije 50 eura na mjesec

Madrid se pokazao kao grad prijatelj studenata koji im nudi brojne kulturne sadržaje

Foto: Marina Šimunić

Kulturna ‘klaonica’ “Matadero, bivša klaonica koja je pretvorena u kulturni centar, jedno mi je od najvećih otkrića ovdje”, objašnjava mi Katarina dok se vozimo na drugi kraj grada kako bi ga posjetile. “Tu da dođeš u bilo koje vrijeme, naići ćeš na neko događanje. Dora je jednom slučajno završila na modnoj reviji.” Veliki hangari pretvoreni u kina, kazališta, izložbene prostore i knjižnice nude brojne sadržaje. Nismo mogle pogledati sve, pa smo se odlučile za izložbu posvećenu Julesu Vernu i za slušaonicu koja nas je vodila kroz 60 najvećih trenutaka pop-glazbe 20. stoljeća.

Piknici u parkovima nisu rijetkost

ditos, gdje su pivo i tapasi povoljni, pa se stotinjak različitih varijanti tapasa može naći po cijenama od jednog do tri eura. “Dosad nisam pojela dva ista tapasa, nikako da objasnim mami da ne jedem svaki dan isto“, kaže Katarina. Smijući se dodaje da su Španjolci zaista napravili umjetnost od sendviča. “U kvartu imamo najdraži bar, kad nam se ne izlazi do grada, svratimo do njega, jer je niže u ulici i uvijek se odlično zabavimo”, kaže Dora. NOĆNI ŽIVOT “Ponuda je neusporedivo veća nego kod nas, što je jasno, s obzirom na veličinu grada, ali je i dosta skuplje, pa je prosječna cijena upada u klub najmanje deset eura, a ponekad je i cijena jednog pića u to uključena”, ističe Dora. U klubove ne izlaze prečesto, jednom ili dva puta na tjedan. “U ve-

Dijelovi četvrti Latina nedjeljom i praznicima pretvaraju se u najpoznatiju tržnicu

ćini klubova pušta se reggaeton, to me najviše začudilo, nisam shvaćala prije koliko je to zapravo popularno u Španjolskoj, ali još moramo mnogo mjesta istražiti”, dodaje Dora. Metro vozi do 1.30 ujutro, pa često pješice idu kući jer je Madrid jedan od sigurnijih europskih gradova, ali samo kada se zajedno vraćaju. Dijelovi četvrti Latina nedjeljom i praznicima pretvaraju se u najpoznatiju tržnicu i buvljak na otvorenom, a otvorene su i brojne prodavaonice antikvitetima. Četvrt i inače živopisna, tada postaje još uzbudljivija. Ljudi dolaze iz čitavog grada i okolice kako bi doživjeli atmosferu ili nešto kupili. Na tržnici se može naći i nove i rabljene robe. Probijanje kroz gužvu i obilazak štandova je obvezan, a mogu se pronaći plinske maske, unikatni nakit i ručno rađene lepeze, bedževi, odjeća, šeširi, cipele i gotovo sve što se može zamisliti... Tri su sata ujutro i vozimo se u taksiju prema jednom od brojnih klubova na Malasani. Živopisna četvrt, prepuna kafića, restorana i klubova, jednako je dinamična i danju i noću. Taksist, kao i većina ljudi koje smo pokušale nešto pitati, ne govori engleski, ali ovoga puta, srećom, imam osobnu prevoditeljicu, pa se upuštamo u cjenkanje. Vozač se drži cijene koju pokazuje taksimetar, ali na kraju posustaje. Dogovaramo i povoljniju cijenu za moj povratak i vožnju prema zračnoj luci. Vozač pristaje, vozit će me na aerodrom i neće paliti taksimetar. PARKOVI PUNI ŽIVOTA “Nije da u Zagrebu nema parkova, ali nema ovakvih parkova...”, govori Katarina dok šećemo kroz prepuni park Buen Retiro. “Madrid je pun parkova, a parkovi su stalno puni ljudi i uvijek mi je odlična atmosfera, jer si u velikom gradu, a opet u prirodi pa često dolazim ovdje učiti s prijateljicama, što mi u Zagrebu nikada ni ne padne na pamet, iako mi je puno bliže doći do Maksimira, ali nije isti gušt...”, govori Dora. I parkovi su puni događanja i života, a u bilo koje doba dana moguće je vidjeti ljude svih dobi, kako se igraju, voze u čamcima, rekreiraju ili jednostavno odmaraju na dekama u hladu. Vozim se prema aerodromu i ostavljam živahan Madrid iza sebe. Što mi se više bliži trenutak povratka u poznati, miran Zagreb i sama postajem mirna i uspavana. Više ne očekujem da ću uspjeti naići na nekoga tko govori engleski, pa mi ni problemi sa štrajkom i mogućim otkazivanjem leta ne izbacuju iz takta. Hodam od šaltera do šaltera i nakon sedmog sugovornika dolazim do osobe s kojom se mogu sporazumjeti. Objašnjava mi da je sve u redu, ulazim u avion i skupini Japanaca objašnjavam gdje je Hrvatska i kojim jezikom govorimo. Oduševljeno vade mobitele i kreću s pretragom gradova na našoj obali, a ja tonem u san.

Kultura

The Script i članovi Straže časti

Foto: Johnny Donnelly

Travanj 2015.

The Script je u dvorani Zenith publici priuštio dvosatni spektakl

Foto: Bea Arbeiter/143 Photography

KONCERT Reporter Globala na koncertu u Münchenu uveo popularni irski bend u dvoranu

‘The Script mi je obećao spektakl i - ostvario obećanje!’

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

lazba je važna zbog stvaranja trenutaka. Danas se previše ljudi brine o budućnosti ili razmišlja o prošlosti. Nitko ne živi u sadašnjosti. Ovu noć ne možete downloadati, svatko tko sanja da je bio ovdje, vi možete reći “ja sam bio dio tog trenutka” - ovim je inspirativnim riječima Danny O’Donoghue, frontmen The Scripta, najavio “Hall of Fame”, posljednju pjesmu večeri na koncertu u Münchenu. Koncertu koji će za mene uvijek imati posebno značenje. Početkom ožujka preko Twittera sam se prijavio da u bavarskoj prijestolnici budem dio The Script parade ili Straže časti koja uvodi članove benda u dvoranu na početak koncerta. E-poruka koja je došla tjedan dana prije koncerta ostavila me u najpozitivnijem mogućem šoku. Potvrda da sam odabran među 21 osobom (točnije, blažen među 20 djevojaka). A da sve bude još bolje, profil na Twitteru napravio sam nekoliko dana prije nego što su objavili tu igru. Sreća je stvarno bila na mojoj strani. Nisam htio previše istraživati doživljaje ekipe koja je to odradila na ostatku europske turneje, kako bi iskustvo bilo što nevjerojatnije. Na dan koncerta, u 15.30, morao sam biti ispred dvorane Zenith gdje nas je čekao organizator, simpatičan Irac Johnny Donnelly, koji nam je objasnio koji će biti naš zadatak i počeli smo vježbati za nastup koji nas je očekivao navečer. Johnny je imao problema s izgovaranjem mog imena te me odlučio zvati M, na što sam dobacio “da se osjećam cool jer se i šef(ica) Jamesa Bonda tako zove“. UPOZNAVANJE S BENDOM Tijekom uhodavanja u nove uloge dobili smo poziv od članova The Scripta da im se pridružimo na tonskoj probi što je bila najbolja strana ovog iskustva. U stilu papinske garde postrojili smo se nekoliko metara ispred pozornice, a Danny, Mark i Glen su za nas odsvirali dvije pjesme – “Paint the

Za sve je zaslužan Twitter putem kojeg sam se prijavio da u bavarskoj prijestolnici budem dio The Script parade ili Straže časti koja uvodi članove benda u dvoranu na početak koncerta. Odabran sam među 21 osobom, točnije uz 20 djevojaka...

Od 19 odsviranih pjesama, čak osam bilo ih je s posljednjeg albuma

Town Green” i “Hail Rain or Sunshine”. U tom sam trenutku razmišljao: “Ok, The Script je upravo odsvirao dvije pjesme za nas 21, večerašnji koncert je samo bonus”. Nakon toga, sva trojica su se spustila do nas i upoznala se sa svakim pojedinačno. Danny me upitao: “Hey, how are you doing, bro?”, na što sam mu odgovorio da mi je čast što imam prigodu upoznati ih. Gitaristu Marku Sheenanu rekao sam “da se nadam da će napraviti odličan šou”, na što mi je odgovorio: “Ne brini, uživat ćeš”. Ja sam uzvratio: “To je sigurno, s obzirom na to da mi je ovo vaš prvi koncert”, a on sa smiješkom dodao: “Onda očekuj spektakl”. Tada shvatite da su ove rock-zvijezde sasvim normalni tipovi, koji uistinu cijene svoje fanove i brinu se o povezanosti s njima. Vrijeme do koncerta je proletjelo i u 20.50 morali smo biti u dvorani da uzmemo zelene zastave i reflektore te se pripremimo za velik trenutak. Deset

djevojaka s jedne strane, deset s druge i ja u sredini na kraju, svojim smo tijelima tvorili oblik slova u. Između nas su bili članovi benda, tjelohranitelj i kamerman koji je bio zadužen za snimanje parade koja se prikazivala na

Tijekom uhodavanja u nove uloge dobili smo poziv od članova The Scripta da im se pridružimo na tonskoj probi, što je bila najbolja strana ovog iskustva. U stilu papinske garde, postrojili smo se nekoliko metara ispred pozornice, a Danny, Mark i Glen su za nas odsvirali dvije pjesme – ‘Paint the Town Green’ i ‘Hail Rain or Sunshine’

Foto: Bea Arbeiter/143 Photography

velikom videozidu u dvorani. Johnny je dobio “10 second call” koji je označio da za toliko vremena ulazimo u dvoranu u kojoj publika na videozidu gleda članove benda kako odmaraju u backstageu i nema pojma da su oni ispred dvorane. To je to. Trenutak zbog kojega smo u Münchenu upravo se događa. Danny je počeo s glasnim odbrojavanjem nakon kojega samo krenuli. Ulazak u dvoranu izgledao je kao šetnja crvenim tepihom u Hollywoodu, a to je prizor na koji se lako priviknete. Cijela publika gleda paradu, bljeskalice i fotići neumorno rade, a ekipa vrišti, kako to obično biva na koncertima. Nakon što smo Dublinere otpratili do pozornice, morali smo se rasporediti i zastavama “obojiti” dvoranu u zeleno tijekom izvođenja prve pjesme “Paint the Town Green”. Tad sam pomislio: “Ovu sam stvar čuo prije nekoliko sati, kad dvorana nije bila krcata, i to je fakat nevjerojatno”. Nakon kraja prve pjesme, vratili smo

zastave i reflektore i pridružili se publici u ostatku koncerta, koji je stvarno bio odličan. The Script uživo zvuči fenomenalno, bolje nego studijski, a to je kompliment kojim se ne može pohvaliti mnogo bendova. Atmosfera na koncertu bila je sjajna, a interakcija s publikom među najboljima koje sam doživio. AKUSTIČNA IZVEDBA NAJVEĆEG HITA “Ovakve se stvari događaju kad smo svi zajedno pod istim krovom, i zato sam zahvalan Bogu na mogućnosti da radimo turneje. To nam daje mogućnost druženja s ljudima koji misle i osjećaju ono što i mi”, rekao je Danny o svojem doživljaju. Ono što me posebno impresioniralo jest to da su svirali čak osam pjesama s novog albuma “No Sound Without Silence” (od ukupno 19 na koncertu), što nije čest slučaj, jer većina bendova igra na sigurno, svirajući većinom dobro poznate stvari uz nekoliko novih. Ali publika u Münchenu jednako je dobro znala i nove hitove poput “Superheroes”, “’Man on a Wire”’ i “No Good in Goodbye”. Momci iz Dublina oduševili su akustičnom izvedbom najvećeg hita “The Man Who Can’t Be Moved”. “Ta nam je pjesma promijenila život. Bili smo obični glazbenici iz Dublina bez novca, ali kada je ona izašla 2008. godine, predstavila nas je svijetu i vama i ona je sigurno razlog zašto je dobar dio vas večeras ovdje. Zato smo za vas pripremili ovu posebnu, akustičnu verziju”, rekao je Danny u uvodu pjesme, koja je, s njim za klavirom, bila vrhunac koncerta za mene. 26. ožujka označio je jedno od mojih najboljih životnih iskustava, za koje se stvarno nisam nadao da ću doživjeti. Ali to obično tako završi sa stvarima koje ne očekujemo. The Script stvara glazbu tek sedam godina i pred njim je još mnogo posebnih trenutaka. Za fanove, ali i za sebe. Siguran sam da će, ako će djelovati dovoljno dugo, pronaći svoje mjesto u Hall of Fameu u Clevelandu. Isto kao što sam siguran da München neće ostati moje jedino iskustvo The Scripta.

Kultura

Travanj 2015.

RAZGOVOR Umjetnički B.A.K.A kolektiv iz Siska

PRORAČUN Natječaji Zagreba i Ministarstva kulture izazvali revolt

Desetak prijatelja koji djeluju pod imenom B.A.K.A. dijele ljubav prema vizualnoj, glazbenoj i filmskoj umjetnosti

Buljan G Petra petra.buljan143@gmail.com

Od Siska do zagrebačke umjetničke scene

G helenaperekovi@yahoo.com Helena Pereković

Videoprodukcija, izložbeni koncepti, dizajn i glazba - upravo je to ono što je prije pet godina povezalo skupinu najboljih prijatelja i ohrabrilo ih da stvore B.A.K.A kolektiv. Jedan od članova ove umjetničke “bande” Goran Nežić tvrdi da ime znači Balkanische Agro Kunst Armee. Možda znači i Balkanische Anti Kunst Aktion, kaže. Na kraju krajeva, možda to ime i nema značenje. Koliko je teško raditi na toliko strana (video, glazba, posteri)? Nije teško dokle god je gušt raditi. Nama gušt dolazi iz toga što kao pojedinci i kao tim ostvarujemo stvari na svoj način i kako ih mi želimo vidjeti i konzumirati. Često jedan projekt uključuje upravo sve tri navedene stavke. O kvaliteti ne bih znao mnogo, radimo najbolje što znamo i možemo u datom trenutku. Važno je samo da se ne radi linijom manjeg otpora. Ako ono što ti je u glavi pod svaku cijenu izađe van u nekom obliku, pogreške postaju sastavni dio svega toga što radimo. Odakle crpite ideje za svoje projekte i kako to da ste u svojim radovima najviše fokusirani na Sisak? Iz Siska smo, vraćamo mu se. Možda mu slikama i snimkama jednostavno zahvaljujemo što smo u njemu smjeli provesti svoju mladost. Koji su vam sljedeći projekti i

Na snimanju videospota za beogradski VVhileski VVhile Foto: Martina Anišić

na čemu trenutačno radite? Nedavno je i bend ### imao koncert s Punčkama u Tvornici kulture koji je prema kritikama prošao odlično? Ove godine je planirano nekoliko videospotova, primjerice, za zagrebačke Žen, Hisperian Death Horse te još nekoliko spotova. Također i za naš bend ### slijedi videospot, a snimanje završnog dijela naše kratke filmske trilogije ‘Paljenja’ dogovoreno je za kraj ljeta odnosno jesen. U Tvornici je bilo odlično, Punčke su nas sad već treći puta zvale da s njima odradimo gig i uvijek se rado odazovemo. Super je vidjeti da dosta bendova na sceni, iako različiti, nekako dijele publiku. Atmosfera je bila fenomenalna i mislim da smo i bili u nekom poletu. Još kada su nam se Naranda (Nina Romic, Esclife) i Anja (Punčke) pridružili s basevima na stageu.

SVJEŽI ZVUK K’O ZMAJ Predstavnici proto post/novog tsunamija

Cover bend imaginarnog benda bez mane

Trupec G Tibor tibortrupec.tt@gmail.com

agrebački bend K’o zmaj s radom je počeo potkraj 2011. godine i čini ga pet članova. Ozren, Goran, Ivan, Darko i Martin sebe vide kao cover bend drugoga imaginarnog benda Zmaj. Svoj zvuk opisuju kao proto post/ novi tsunami, a iza sebe već sada imaju više od 20 nastupa po Zagrebu i bližoj okolici. Bend K’o zmaj se riješio i riječi demo ispred svojeg imena s obzirom na to da su nedavno izdali prvi album. Uzore pronalaze u bendovima kao što su Black Sabbath, Azra, The Doors i drugi. Prijelomni trenutak metamorfoze zapravo je bio kao i svaki drugi dan. Sve te pjesme smo mi u bendu mogli poslušati i prije, samo što smo ih sada mogli predstaviti svijetu i lakše dati ljudima da preslušaju album kao jedan entitet koji predstavlja zvuk benda. I gigovi i naše postojanje ostali su identični, barem zasad.

Koja vam je dosad bila najdraža svirka i planirate li uskoro sljedeću? Drage su nam sve svirke na kojima smo imali prigodu odsvirati više od pola sata materijala jer se u pola sata vremena jedva uspijemo zagrijati. Baš se zato veselim mogućoj svirci u Bomber baru u Zaprešiću 23. svibnja. Napokon prigoda da odsviramo sav materijal koji imamo. Kažete da ste cover bend imaginarnog benda Zmaj. To znači da ćete jednoga dana evoluirati u taj imaginarni bend? Da. Imaginarni bend Zmaj je kompletan bend, bez očite mane. Svi imamo ljudske mane, ali recimo neka nedorađenost, loša izvedba je mana kakvu imaginarni bend kojem težimo nema. I to smo postavili kao svoj domet. Sviramo samo originalne autorske stvari, nismo nikad u životu svirali cover. Vjerovali ili ne. I s tim se ponosimo jer nismo bili puni straha da nam nitko neće plesati kad sviramo.

Rock nije javni interes?

edavno objavljeni rezultati dodjele sredstava za glazbene programe Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske potakli su pravu malu revoluciju na zagrebačkoj rock-sceni. Natječaje su raspisali i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, ali ni jedni ni drugi nisu odlučili poduprijeti organizaciju žanrovskih događaja koji pune koncertne dvorane. Tako je Ministarstvo kulture podijelilo 8,020.200 kuna od kojih je 83 posto otišlo klasičnoj glazbi, 8,3 posto jazzu i 8,3 posto srodnim ciklusima. Grad Zagreb je na raspolaganju imao nešto više od 110,500.000 kuna. Klasična glazba je dobila 86 posto sredstava, jazz 10 posto, a eksperimentalnoj glazbi i udrugama je pripalo 3,6 posto. Rockglazba nije dobila ništa. ’LOBIJI ŠTITE INTERESE’ Nekolicina koncertnih organizatora i glazbenih klubova organizirana pod inicijativom udruge Promo zapitala se gdje je tu rock-glazba i održala konferenciju za novinare u Tvornici kulture pod nazivom “Rock nije kultura?!” na kojoj je javno prozvala Tedija Lušetića, zamjenika pročelnika gradskog ureda za kulturu, i Berislava Šipuša, novog ministra kulture, i optužila ih da štite uski lobistički interes umjesto javnog interesa. “Unatoč javnom interesu, Vijeća za glazbu pri Ministarstvu kulture i Gradu Zagrebu nerelevantno sufinanciraju samo klasičnu i jazz-glazbu, čime ograničavaju pojam glazbe te diskriminiraju kvalitetne suvremene autorske glazbene oblike”, stoji u priopćenju za medije udruge Promo. “Vijeća za glazbu imaju savjetodavnu ulogu te su mjerodavne oso-

Od 11,561.000 kuna programskih sredstava za glazbu koje je dodijelio Ured za kulturu grada Zagreba, klasičnoj glazbi je otišlo 86 posto, jazzu 10 posto, eksperimentalnoj glazbi i udrugama 3,6 posto, a rocku – nula!

Hoće li sve manje glazbenika stati pred mikrofon zbog toga što su sredstva za rock-glazbu srezana do kraja? Foto: Goran Kovačić/Pixsell

be u Uredu za kulturu i Ministarstvu kulture mogle ne prihvatiti njihove prijedloge kada su vidjeli da ne zadovoljavaju javni interes, ali ocjene koje nisu u skladu s javnim interesom se prihvaćaju kao ocjene ‘struke’ koje nitko ne bi smio dovoditi u pitanje. Jasno je da je zapravo riječ o lobiju koji štiti uske interese.”, ističu u udruzi Promo. Ipak, iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport dolazi sasvim drukčija definicija javnih potreba i interesa. “S obzirom na to da su klasična glazba u širem smislu i jazz-glazba zapostavljene u svakodnevnom medijskom prostoru, a dio su klasičnog obrazovanja građana, kao takve su javna potreba u kulturi nasuprot koncertima koji su bazirani na tržišnoj osnovi te im je i profil izvođača utemeljen na općoj medijskoj popularnosti i općoj prihvaćenosti”, rekao nam je Dinko Vukelić, zamjenik pročelnika Ureda za kulturu. JEFTINIJE NEGO VANI “Nužno je napomenuti da bez javnog sufinanciranja klubovi i festivali koji predstavljaju kvalitetan i međunarodno relevantan program nisu održivi u postojećim uvjetima međunarodne konkurencije u najbližem susjedstvu - samo u susjednoj Sloveniji ulaznice za festivale i klupske koncerte u prosjeku su 50 posto skuplje, a u ostatku Europe i višestruko skuplje”, ističu pak iz udruge Promo. Gradski ured je s druge strane istaknuo da alternativnu glazbu financiraju putem programa dvaju ključnih klubova: multimedijskoga kulturnog centra za mlade Močvara i Autonomnoga kulturnog centra Attack. “Pronalazak rješenja financiranja rock-glazbe cilj je radne skupine koja je oformljena u dogovoru s Ministarstvom kulture”, zaključuje Vukelić.

IZLOŽBA Osamdesete - slatka dekadencija postmoderne

Slavljenje estetike i umjetnosti jedne dekade, a ne ideologije

Plivelić G Petra petra.plivelic@gmail.com

nogi obožavatelji umjetnosti, povijesti i nostalgičari napokon su došli na svoje. Interdisciplinarna izložba „Osamdesete - slatka dekadencija postmoderne“ otvorena je do 10. svibnja u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Prolaskom kroz vrata Meštrovićeva paviljona istodobno prolazite kroz nevidljivi portal koji vas multimedijalno i interaktivno odvodi u prošlost. Ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka pojasnila je kako je izložba nastala. “Ideja o izložbi potekla je od Branka Kostelnika u suradnji s Feđom Vukićem, koji su uz sebe onda okupili tim vrhunskih stručnjaka, svakog specijaliziranog za pojedino područje”, kazala je. U prizemlju se na žičanoj mreži koja prati kružni oblik građevine postavljeno je 11 ploča – svaka za jednu godinu od 1980. do 1990. koje predstavljaju informativnu vremensku crtu izložbe. Među

Izložba se prostire na dva kata i vizualno je vrlo atraktivno osmišljena Foto: Eleonora Glišić

mnogim fotografijama, posebno se ističu dvije sportske. “Gore imate simbolički dvije fotografije koje su suprotstavljene, koje čine početak i kraj raspada Jugoslavije. Jedna je prekid utakmice Hajduk - Crvena zvezda kad je umro Tito, a druga je kad se Boban tuče s milicajcem ‘90ih godina”, rekao je fotograf Damir Fabijanić. “Ne radimo ovo iz nostalgije, radi-

mo hladne glave, s distancom, vrednovanje jedne epohe koja je nama zanimljiva”, kaže autor izložbe Kostelnik, ali nemoguće je ne primijetiti da se izložba otvorila nakon HRT-ove serije “Crno-bijeli svijet”. “Serija je fikcija, a ovo je dokumentacija. Ovo je stvarnost. Ovo je građa. Ovo je art, koji je proizašao iz društvenog konteksta”, rekao je Kostelnik.

Kultura

Travanj 2015.

INICIJATIVA Problemi vršnjaka iz domova za nezbrinutu djecu potakli srednjoškolce

Mladi kreativci filmom pokrenuli humanitarnu lavinu

Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

nogim su maturantima ljetni praznici prigoda da vide srednjoškolske prijatelje, ubiju dosadu, preuveličaju i prepričaju najluđe doživljaje. Dok je većina njihovih vršnjaka zauzeta svojim “slatkim mukama”, poput proslave osamnaestog rođendana, to razdoblje za neke je izvor neugode, zabrinutosti i straha. Riječ je o djeci koja nakon završene srednje škole i sa stečenom punoljetnošću moraju izaći iz doma za nezbrinutu djecu. Osviješteni problemima tih vršnjaka, koji su njima samima gotovo nezamislivi, dvojica mladića donijela su odluku da će pronaći način da im pomognu. UDRUGA ‘DIGNITAS’ Daniel Škalic, maturant XVI. gimnazije, i njegov prijatelj Leo Vitasović, maturant X. gimnazije, odlučili napraviti promotivni film. Leovo redateljsko iskustvo, nekoliko prijatelja i entuzijazam bili su jedino što su na početku imali. “Ideja je bila da najpristupačnijim medijem, filmom, približimo što većem broju vršnjaka probleme mladih koji izlaze iz doma”, objasnio je Leo. Depresija, izgubljenost, nezaposlenost i ulazak u svijet ilegalnih poslova samo su dio onoga što se dogodi većini štićenika domova. Danielu i Leu se pak dogodio silan odziv ljudi koji su im bili voljni pomoći. Tako je u rujnu stvoren “Dignitas”, udruga zagrebačkih maturanata i studenata, koja mladim ljudima omogućava postizanje umjetničkih i humanitarnih ciljeva. Promotivni film “Govorna pošta” dio je projekta “Mladi za mlade” kojim se želi pomoći štićenicima domova za nezbrinutu djecu. Jedan od prvih koraka bilo je spajanje sa zakladom “Vaša pošta”, koja radi

Daniel Škalic i Leo Vitasović s prijateljima su napravili promotivni film, ne znajući da će pokrenuti lavinu koja je humanitarnom projektu ‘Mladi za mlade’ privukla i poznata imena

Dvojica maturanata s prijateljima su snimili film ‘Govorna pošta’ Foto: Lea Brečak

Dok je većina maturanata zauzeta svojim ‘slatkim mukama’, poput proslave osamnaestog rođendana, nekima je ona izvor neugode, zabrinutosti i straha. Riječ je o djeci koja sa stečenom punoljetnošću moraju izaći iz doma za nezbrinutu djecu...

na prikupljanju novca koji bi odlazak iz doma olakšalo barem jednom štićeniku, pa su tako postali prvi od brojnih sponzora filma. Ekipa od nekoliko entuzijasta ubrzo se povećala i tako okupila individualce iz raznih segmenata umjetnosti. Glumci, od kojih su neki amateri, a drugi mladi s iskustvom, tonci, snimatelji, fotografi, skladatelji i programeri, samo dio filmskog tima. Veliko zanimanje za film potaknulo je uključivanje poznatih imena kao što su Tarik Filipović, Goran Grgić i Ksenija Marinković. “Jedna od najboljih stvari je prilika za osjećaj individualnog ispunjenja i svrhe u radu na zajedničkom projektu koji ima humanitarni cilj”, kazao je Daniel i dodao da je “mnogo mladih koji ne dobiju priliku iskoristiti svoj potencijal kroz rad na nečemu i zbog toga gube osjećaj vrijednosti, samopouzdanje i motivaciju.” USKORO I KONCERTI Film je bio prvi korak ekipe “Dignitas”, koja je sve brojnija. Priliku za pomak postojeće situacije vide u ideji pokretanja platforme za mlade umjetnike koji bi se tako lakše povezali u radu na zajedničkim projektima s društveno korisnim ciljevima. U sedam zagrebačkih srednjih škola u kurikul je uvršten jedan sat na kojem bi se govorilo o problematici štićenika koji izlaze iz doma. Na satu će srednjoškolci moći pogledati gotov film pod imenom “Govorna pošta“, čija je premijera bila u ožujku, a od može ga se gledati i na YouTube kanalu. Iz ‘Dignitasa’ najavljuju dva humanitarna koncerta koja će se održati u rujnu, od kojih će jedan biti namijenjen svim mladima (i onima koji se tako osjećaju) i jedan onima malo starijima (ne nužno i duhom) koji bi se trebao održati u Lisinskom.

RECENZIJA Bruno Šimleša: Umjetnost života (Kako ovladati umijećem ljubavi)

Pismo koje je naslijeđe bilo kojem djetetu na ovome svijetu Tolić G Tanja tanja@najboljeknjige.com

njiga koju držim u ruci, “Umjetnost života” (Naklada Ljevak, 2015.), pismo je na 262 stranice koje je Bruno Šimleša napisao svojoj petogodišnjoj kćeri, anticipirajući je i kao tinejdžericu, i kao odraslu ženu, i kao moguću majku i nečiju životnu partnericu, sigurno prijateljicu i, nada se, umjetnicu života. Dugačko pismo koje je uputio vlastitom djetetu nije samo naslijeđe darovano toj djevojčici nego bilo kojem djetetu na ovome svijetu. Posebno, moj je dojam, unutarnjem djetetu u svakome od nas. Ako ste čitali autorove dosadašnje

Ocjena recenzenta: 5/5

uspješnice, primjerice “Školu života” ili “Ljubavologiju”, onda su velike šanse da ste se s autorom barem jednom dobro posvađali. Sve je to lijepo što on piše, sve te životne pouke o ljubavi, kako biti svoj, kako voljeti druge, kako ne pasti u zamku romantičnih iluzija, kako voljeti sebe i osjećati zahvalnost prema životu. I sve je to često prokleto teško jer, kako i sam autor kaže u ovoj knjizi, “biti čovjek ponekad je čudesno, a ponekad čudno“. Nakon što ste se prisjetili kako ste se sočno posvađali sa Šimlešom, sad na to zaboravite. U ovoj knjizi svađe nema. Ne možeš se, naime, svađati s knjigom koja govori tvojem srcu. Ima u tome ponešto magije, nemam zapravo bolje riječi.

Nekako nemam potrebu nabrajati o čemu sve Bruno Šimleša piše u ovoj knjizi. Ukratko, piše o svim onim temama koje su i inače “njegove”: o svetosti života, različitim vrstama ljubavi, obitelji, Bogu i tome kako postati životni umjetnik. Posebno me razveselilo poglavlje o zdravom razumu. Tko zna, možda će jednom, kad Hrvatska napokon dobije građanski odgoj, “Umjetnost života” biti barem na popisu slobodne lektire za taj predmet. U ludim snovima maštam čak i o tome da je se dohvate naši političari (kakva bi tek onda zemlja Hrvatska bila). Kako god bilo, pročitajte je vi, jer “Umjetnost života” knjiga je čiji su džepovi nabijeni emocijama i životnim čarolijama.

EXIT Festival: četiri dana vrhunske glazbe Dobitnik nagrade za najbolji veliki europski festival 2013. godine, EXIT Festival, ni ove godine nije razočarao popisom izvođača. Organizatori, uz imena kao što su Faithless, Martin Garrix, Hardwell, Tom Odell i Clean Bandit, najavljuju i mnoge druge poznate svjetske izvođače. Festival se i ove godine održava na Petrovaradinskoj tvrđavi od 9. do 12. srpnja, a cijena karata trenutačno iznosi 459 kuna.

Screen on the Green Potkraj svibnja ljubitelji filma, prirode i dobre zabave ponovno dolaze na svoje! Četvrti Screen on the Green i ove se godine održava na tri lokacije, a početak prikazivanja dogovoren je za 29. svibnja. Festival će trajati do 15. lipnja, ulaz je i ove godine besplatan, a lokacije su iste kao i prošle godine: Jarun, Trg dr. Franje Tuđmana te park Maksimir.

Zaigrani 25. rođendan Animafesta Ove se godine ponovno željno iščekuje mjesec lipanj kada će na tjedan dana 25. put Zagrebom zavladati animirani filmovi u sklopu Animafesta - festivala animiranog filma. Kad pripadnici bivše Zagrebačke škole crtanoga filma nakon godina i godina mirovanja odluče predstaviti novi filmski uradak, jasno je da se mora dogoditi nešto što se nikad prije nije dogodilo. Upravo je “Wiener Blut” Zlatka Boureka i Pavla Štaltera najveći adut nadolazećeg Animafesta. Taj svjetski festival prvi put u povijesti spojit će svoje kratkometražno i dugometražno izdanje u istu godinu! Selektori programa u to ime pripremili su čak 1605 filmova iz 77 zemalja diljem svijeta. Ni to vam nije dovoljno? Ovogodišnji Animafest posvećen je literarnom liku koji svi uglavnom volimo - Alisi u Zemlji čudesa. Naime, ta dugovječna djevojčica slavi 150. rođendan. Što reći - povratak Boureka i Štaltera, dugi i kratki filmski metar uklopljen u isto festivalsko izdanje, slavlje u čast Alisi u Zemlji čudesa... ne postoji nijedan valjan razlog da se ne nacrtate na Animafestu 9. lipnja.

Kultura

Travanj 2015.

MUKE NA VRŠCIMA PRSTIJU Iskustva bivše balerine

Balet, umjetnost koja unosi mazohizam u stil života

Plakala sam gotovo svaki dan, svaki put kada nisam uspjela napraviti određeni korak, baletni profesori su uvijek bili strogi i zahtjevni...

Lena Lopatny G Maja lopatny1@gmail.com

Provokativna scena iz hit filma ‘50 nijansi sive’

Foto: Blitz Cinestar

KATEGORIZACIJA FILMOVA Više od formalnosti

Oznaka ne može zamijeniti roditeljski nadzor

Svrha kategorija (svi uzrasti, 12, 15 i 18 godina) zaštita je djece i istaknuto upozorenje o naravi sadržaja

Mihačić G Luka luka.mihacic60@gmail.com

ako se ponekad čini nepotrebno i suvišno, nepoštivanje kategorizacije filmova (svi uzrasti, 12, 15 i 18 godina) može imati ozbiljne negativne posljedice. Dr. sc. Gordana Keresteš, redovita profesorica na katedri za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, upozorava na više opasnosti koje prijete djetetu izloženom sadržajima koji nisu primjereni njegovoj dobi. “Najčešće dolazi do nerazumijevanja ili pogrešne interpretacije viđenog sadržaja. Dolazi i do učenja prema modelu jer djeca prepoznaju filmske likove kao zanimljive te im neke njihove osobine djeluju privlačno. Kao posljedica toga djeca se poistovjete s likom i pod određenim uvjetima počnu imitirati opažena ponašanja. Emocionalno uznemirujući sadržaji štetni su i za odrasle, ali za djecu pogotovo jer ona nisu do kraja izgradila

mehanizme suočavanja sa stresom i regulacije neugodnih emocija te ne mogu potpuno odvojiti fikciju od stvarnosti“, ističe profesorica. Proces kategorizacije filmova u Hrvatskoj prepušten je distributeru koji obavijest o dodijeljenoj kategorizaciji dostavlja Hrvatskom audiovizualnom centru. “Kategorizacija filmova obavlja se sukladno Zakonu o audiovizualnim djelatnostima te Pravilniku o kategorizaciji filmova. Kategorizacija predstavlja preporuku dostupnosti filmova sukladno navedenom zakonu i pravilniku“, kaže direktorica kinodistribucije tvrtke Blitz film i videodistribucija Ines Juričić. Bez obzira na silne regulacije, čak i u Pravilniku stoji da “oznaka bilo koje od kategorija filmova ne može zamijeniti nadzor roditelja skrbnika nad pristupom maloljetnika sadržaju filmova i odgovornost za ono što maloljetnici gledaju u konačnici počiva na roditeljima, odnosno skrbnicima“.

kolovanje balerina traje osam godina - četiri godine osnovne škole i četiri godine srednje. Baletna škola identična je normalnoj školi. Svaki dan imaš raspored i različite predmete. Balet je, naravno, onaj najzahtjevniji, u kojem pomičeš granice. Svaki dan iznova rušiš vlastitu granicu boli i izvedbe. Baš kao i mnoge djevojčice, i sama sam maštala o tome da postanem balerina. Iako sam bila samosvjesna i znala da me čeka težak i mukotrpan rad, nisam očekivala takvu strogoću i zahtjevnost. Svakoga dana od svoje šeste godine išla sam u dvije škole paralelno. TALENT NIJE DOVOLJAN Plakala sam gotovo svaki dan, svaki put kada nisam uspjela napraviti određeni korak. Baletni profesori su uvijek bili strogi i zahtjevni, te očekivali da se što prije i što bolje izvede pokret. Nikako nisam shvaćala kako je moguće da se iz dana u dan toliko daješ, a neke stvari nikako da se dogode. I onda jednog dana jednostavno se dogodi i shvatiš koliko je sve imalo smisla. Svaki klas, svaki pokušaj, svaka suza! Nažalost, pubertetsko razdoblje spriječilo me u nastavku baletnog školovanja, tako da sam odustala pri kraju trećeg razreda srednje škole. Tako blizu, a tako daleko, ali balet je bio i ostao dio mog bića.

FESTIVAL TOLERANCIJE Prikazano više od 80 tematskih filmova

Lustig: Nužno je govoriti o ljudskoj snazi i ljubavi

Klanjčić G Klaudija klaudija.klanjcic@gmail.com

rvatski producent i glumac židovskog podrijetla Branko Lustig pokrenuo je Festival tolerancije s direktoricom Natašom Popović, a ovogodišnje 9. izdanje od 12. do 18. travnja bilo je posvećeno upravo 70. godišnjici oslobođenja Auschwitza i 20. godišnjici genocida u Srebrenici. “Polazeći od vlastitog životnog puta, samome sebi sam rekao da je moj zadatak progovarati o zloglasnom vremenu nacizma te stalno i bez prestanka upozoravati na opasnosti koje rađaju mržnja i neznanje. Smatram da je nužno da govorimo o ljudskoj snazi, o ljubavi i toleranciji, o razlikama koje su nevažne ako želimo aktivno sudjelovati u stvaranju pravednoga i pravilnoga, svakoga pojedinca dostojnoga suvremenog društva”, kaže Branko Lustig, koji je kao dječak proveo godine u zloglasnim koncentracijskim logorima. Branko Lustig istaknuti je filmski

Branko Lustig

Foto: Festival tolerancije

‘Hrvatska i regija u okruženju su napetosti te su u opasnosti od eksplozije desnog ekstremizma’, ističe nagrađivani producent

Baletna škola uvijek iznjedri i prijateljstva, s obzirom na to da nas je samo nekoliko na godini. Moja kolegica Atina Tanović balerina je Hrvatskog narodnog kazališta, te se svog baletnog obrazovanja rado prisjeća. “Balet je profesija u kojoj su iza predivnih kostima, šminke i naizgled laganih pokreta godine teškog rada i pomicanja vlastitih granica. Nije dovoljan samo talent, potreban je svakodnevni rad i disciplina. To je posao koji zavoliš do te mjere da se sve prepreke u usporedbi s tim čine male”, kaže Atina.

profesionalac svjetske razine, koji je na najbolji način pokazao da upornost, izdržljivost, rad i talent ruše sve geografske i nacionalne barijere. Tijekom života sve ih je premostio i ukinuo prepreke da bi postao vrhunski producent svjetskog glasa. Prvi je Hrvat koji je kao producent nagrađen dvjema filmskim nagradama Oscar: 1994. za film “Schindlerova lista”, a 2001. godine za film “Gladijator”. “Okružena zemljama u kojima svakodnevno jačaju fašizam i mržnja, Republika Hrvatska i regija u okruženju su napetosti te su u opasnosti od eksplozije desnog ekstremizma kao nikada prije”, ističe Lustig. Na Festivalu tolerancije - Festivalu židovskog filma Zagreb prikazano je ove godine u kinima Europa i Tuškanac više od 80 iznimnih i uglavnom nagrađivanih igranih, dokumentarnih i kratkometražnih filmova s temom holokausta i tolerancije kao i filmova koji progovaraju o suvremenim životnim situacijama tematski bliskim programu Festivala.

Papučice koje skrivaju bolne tajne Foto: Helena Pereković

PRENOŠENJE ZNANJA Svi mi koji smo upisali baletnu školu, danas smo svjesni fizičke i psihičke torture koja je sastavni dio nje, ali je svaki cilj upravo zahvaljujući takvom načinu postao ostvariv. Mihaela Dolački-Jozić također je završila baletnu školu, a sebe je našla u prenošenju znanja mlađim generacijama. “Stroga sam, to svakako! No disciplina, red i pomicanje granica izdržljivosti, pokazuju i vidljiv napredak kod svake djevojke. Naravno, svoje zahtjeve prilagođavam mogućnostima, kako pojedinih skupina, tako i svake polaznice. Znam od koga koliko mogu zahtijevati”, kaže Mihaela. Svaka od nas tri danas ima potpuno različitu životu priču, ali svi se slažemo u jednom - balet je oblikovao i odredio naš život.

FRKA Održana 11. filmska revija na ADU

Studentskim filmovima vrata otvorili i festival u Puli i HRT Filmovi su se natjecali u deset kategorija

Krvarić G Anamarija anamarija.krvaric@gmail.com

ve se godine 11. put održala Filmska revija Kazališne akademije - FRKA na Akademiji dramske umjetnosti. Na studentskom festivalu u tri dana prikazano je više od 70 filmova koje su napravili studenti, na koje je dekan Akademije Borna Baletić izrazito ponosan. “Nagrade dokazuju kako naši studenti rade odlične filmove”, rekao je dekan i dodao da su filmovi “nedovoljno prikazivani javnosti, stoga je FRKA važna da filmovi budu viđeni”. U tu se svrhu FRKA povezala s Festivalom tolerancije, na kojem je bilo predstavljanje filmova. Voditeljica produkcije Adrijana Dimi najavila je i suradnju s pulskim filmskim festivalom koji će napraviti posebnu kategoriju studentskih filmova. Dio plana unapređenja FRKA-e je i svečano potpisivanje sporazuma s HRT-om. Svi filmovi i predstave otvoreni su za javnost. Svaki dan festivala

projekcije su započele s Filmskim doručkom uz kavu i čaj. Uz filmove se održavao i popratni program, kao što je prikazivanje filmova studenata Bečke filmske akademije. Za kraj festivala održao se i Filmski kviz, koji je na konferenciji najavila ambasadorica Sara Stanić. Kviz, za koji su brojne nagrade omogućili Kino Europa i Hrvatski filmski savez, vodio je glumac Ivan Ožegović. Filmovi su se natjecali u 10 kategorija, a tri najveće nagrade su Grand Prix za igrani film, Grand Prix za dokumentarni film i Nagrada za najbolji TV format “Nikola Ivanda”.

FRKA se povezala i s Festivalom Foto: Anamarija Krvarić tolerancije

Kolumne/komentari/mišljenja

Jednaki u smrti, ne i u vijestima

adatak je novinara i urednika donijeti visoku vrijednost kao vijest. Drugi kriteriji je odluku koji će dijelovi stvarnosti ući u faktor iznenađenja - što je neki događaj neočemedije. Postoje brojne znanstvene stukivaniji, to su veći izgledi da će postati vijest. I dok nemamo problem s ovim kriterijima kad su dije i teorije koje se bave novinarskim u pitanju ekonomske ili političke teme, u slučaizborom vijesti. Koja vijest treba ući u medije? ju tragedija čini se okrutno uopće pomisliti na Koji događaji zaslužuju postati javni? Tko ili njih. što sve utječe na odabir vijesti? Ta su pitanja Zar nacionalnost žrtve ili način smrti trebaju stara koliko i sama novinarska struka i vječiti su igrati ulogu u odabiru vijesti? Nikako. Ipak, kriizvor rasprava i dvojbi. Nedavni tragični događaji, rušenje zrakoplova Germanwingsa i pokolj teriji postoje i vrijeme je da se suočimo s činjenicom: mi smo za njih zaslužni. Mi smo ti čiji studenata u Keniji, naveli su nas da si ponovno, “klikovi” i “pogledi” također odlučuju kojim glasnije nego prije, postavimo ta pitanja. će se temama mediji posvetiti. Ovo nipošto ne U obje je tragedije stradao približno jednak broj oslobađa medij odgovornosti da se trudi jednaljudi, u oba slučaja netko si je drsko uzeo za pravo okončati tuđi život. Ipak, ovi događaji nisu ko pokriti događaje slične važnosti. Ali ni mi nini približno jednako popraćeni u svjetskim mesmo tako nevini. Zato se prestanimo čuditi kako je moguće da mediji više pišu o poginulima u dijima. U slučaju Germanwingsa u roku 24 sata znali smo najsitnije detalje u vezi s nesrećom, Europi nego u npr. Africi. Moguće je! A moguće Iris Brčić jer je svijet, nažalost, sagrađen na nizu ekonomdok se za teroristički napad u Keniji nije moglo iris.brcic@gmail.com naći dovoljno informacija. Mediji su bili toliko skih, društvenih i inih nejednakosti. Mediji su samo jedno od mjesta na kojima se detaljni u izvještavanju o padu zrakoplova da smo ubrzo mogli čitati Zar nacionalnost žrtve ili način smrti trebaju igrati ta nejednakost očituje. i dirljive biografije o poginulima. svu sreću, svijet medija drastično ulogu u odabiru vijesti? Nikako. Ipak, kriteriji postoje Na O tragediji u Keniji znalo se samo se promijenio od šezdesetih, kad su toliko da su stradali “studenti”. Kon- i vrijeme je da se suočimo s činjenicom: mi smo za Galtung i Ruge sastavili spomenute trast u izvještavanju bio je dodatno njih zaslužni. Mi smo ti čiji ‘klikovi’ i ‘pogledi’ također kriterije. Više ne moramo čekati da vidljiv zbog činjenice da su se obje odlučuju kojim će se temama mediji posvetiti. Ovo vijest dođe do nas, niti smo ogranitragedije dogodile u razmaku od dečeni na mali broj izvora. Sami moženipošto ne oslobađa medij odgovornosti da se tru- mo doći do vijesti - kad želimo, gdje set dana. Slična je usporedba povučena s na- di jednako pokriti događaje slične važnosti. Ali ni mi želimo. padom na ured francuskoga satirič- nismo tako nevini Zato pravo pitanje glasi: kakvi su nog lista Charlie Hebdo. Zbog 12 naši vlastiti kriteriji za odabir vijeubijenih novinara dva milijuna Parižana pohrli- nekome uopće može oduzeti ili dati vrijednost sti? Jesmo li u potrazi za trenutnim užitkom, la su na ulice, svijet i njegovi vođe prosvjedova- života. Ono što je zapravo oduzeto jest pravo senzacionalizmom... ili želimo konzumirati vili su. Takve reakcije su razumljive, ali zar ne bi tragedije u Keniji da bude dio naše stvarnosti. jesti koje nas tjeraju da aktivno promišljamo i ubojstvo 147 studenata trebalo izazvati jednak Zašto tragedija u Keniji nije smatrana dovoljno reagiramo na svijet u kojem živimo? vrijednom da bude dio slike svijeta koju nam Lekciju o potonjem dao nam je performans zaili barem sličan angažman svjetske javnosti? Mnogi su zato izvještaje o ovim događajima donose mediji? grebačkih studenata kojim su obilježili pogibiiskoristili kao priliku za kritiku medija. Ljudski Da bismo odgovorili na to pitanje vratimo se na ju svojih kenijskih kolega. Podsjetili su nas da život studenta iz Kenije vrijedi jednako kao ži- trenutak na kriterije odabira vijesti. Još 1965. sposobnost suosjećanja s ljudskom patnjom ne vot novinara iz Pariza, ljutito su komentirali ko- Johan Galtung i Marie Holmboe Ruge definirali treba poznavati geografske ili kulturne granice. risnici društvenih mreža. Jesu li, zapostavivši tu su 12 kriterija za odabir vijesti. U kontekstu ne- Odgovornost za uravnoteženu medijsku pokrivijest, mediji oduzeli studentima iz Kenije vri- davnih događaja dva kriterija se posebno ističu. venost leži na medijima, ali i publici. Birajmo i jednost njihovih života? Jesu li umanjili njihovu Prvi kriteriji je odnos prema elitnim nacijama, preispitujmo vijesti na koje ćemo potrošiti vrijevažnost? Odgovor na to pitanje bit će potvrdan odnosno pretpostavka da događaji u kojima me. Dugujemo to sebi samima, ali i onima koji ako mislite da količina pojavljivanja u medijima sudjeluju moćne i važne nacije imaju osobito tu priliku više nemaju.

spred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu nepomično je ležalo 147 studenata 147 sekundi. Performans je održan 16. travnja u organizaciji Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. Tako je simbolično obilježen tragičan događaj koji se početkom travnja dogodio u Keniji. U stravičnom napadu terorističke skupine Al-Shabaab na sveučilišnom kampusu u Garissi, 147 studenata je izgubilo život, a mnogi su ranjeni. Svojim su performansom zagrebački studenti željeli senzibilizirati akademsku i širu javnost s tragedijom koja se dogodila njihovim kenijskim kolegama. Fotograf Šime Strikoman je događaj ovjekovječio milenijskom fotografijom. Minutom šutnje tragediju je obilježilo i Sveučilište u Zagrebu. (Iris Brčić) Foto: Marina Hudoletnjak

Travanj 2015.

Vrijeme je novac, ali vrijedi li to i za studentske poslove?

Trupec G Tibor tibortrupec.tt@gmail.com

dgovarate li opisu redovnog studenta s važećim članstvom u nekom studentskom servisu, velika je vjerojatnost da ste već razmišljali o tome gdje naći ili raditi studentski posao. “Nijedan posao nije sramotan”, izjava je to s kojom se potpuno slažem. Sramotna može biti jedino cijena sata koju neki poslodavci smatraju prihvatljivom za studente koji pored svojih obveza izdvajaju svoje slobodno vrijeme kako bi (za) radili. Jer ovo je i najčešći oblik plaćanja nas studenata, po satu, kada poslovica “vrijeme je novac” potpunosti dolazi do izražaja. Zar nije sramotno da postoje poslovi koji se, za vrijeme ljetne sezone, plaćaju mizernih 13 kuna po satu? No svatko sam pristaje na satnicu koja mu je unaprijed izrečena. Ali što kada vam uopće ne plate? Kome se obratiti? Cijeni li netko vas i vaš rad ne prikazuje se samo plaćom nego i uvjetima rada i pravodobnim isplaćivanjem te plaće. Shvaćam da velik dio hrvatske populacije isto tako prima plaću s velikim zakašnjenjem, ako je uopće i primi, ali je li to zaista opravdanje? Žele li nas na ovaj način neki poslodavci putem studentskih servisa zapravo istrenirati za loše radne uvjete i preduge rokove

Cijeni li netko vas i vaš rad ne prikazuje se samo kroz plaću nego i kroz uvjete rada i pravodobno isplaćivanje te plaće. Pripremaju li nas poslodavci preko student servisa za budućnost? isplate plaća koji nas tek očekuju? Osobno, doživio sam svašta tijekom gotovo četiri godine, otkako radim studentske poslove. Vrijeđali su me, naletio sam na različite ljude i situacije. Morao sam hodati po nesnosnoj vrućini, dizati teške i manje teške predmete, uprljati se i glupirati. Na sreću, s isplatom nikada nisam imao problema. Mislim, ako čekanje na novac do šest mjeseci ne vidite kao problem. Na mladima svijet ostaje, rekli su nam svima milijun puta. Što to točno na nama ostaje, koji put se upitam? Krediti, dugovi, loši poslovi s još gorim poslodavcima i radnim uvjetima? Ili je riječ o svijetloj budućnosti koja se manifestira kroz priliku koja nam se vrlo lako može nasmiješiti? Nitko ne zna što ga čeka. Sve mi ovo govori da Petar Pan koji odbija odrasti i nije bio tako blesav i lud kakvim se doimao na prvu. Izgleda koji put kao da je prava lutrija dobiti dobro plaćen posao koji ima relativno prihvatljive radne uvjete i zdravo radno okruženje. I plaću na vrijeme. Kako iz svega ovoga postići samopoštovanje i samopouzdanje koje nam je potrebno da bismo funkcionirali u ovom prevrtljivom svijetu labilnih okolnosti?

Novac

Travanj 2015.

PRIČA O KUNI Trezor HNB-a otvorio svoja vrata Globalu

POKROVITELJ RUBRIKE

Kune umalo dizajnirali Englezi i Šveđani, a ‘uvozimo’ ih izvana

Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

nogi to i ne znaju, ali “papirnati novac” kojim svakodnevno baratamo nije otisnut u našoj zemlji. Naime, dok se kovanice kuna i lipa kuju u Hrvatskoj, novčanice se tiskaju u Njemačkoj i Austriji.

TKO SMIJE UNIŠTAVATI NOVČANICE? „Novčanice se rade u inozemstvu zbog toga što su naše potrebe za novčanicama stotinjak milijuna komada na godinu, a to je za jednu ozbiljnu tiskaru posao od mjesec dana. Vrlo je skupo ulagati u gradnju tiska-

re i postrojenja koja bi zapravo radila samo mjesec dana na godinu”, kaže direktor trezora HNB-a Boris Raguž. HNB mora osigurati dovoljno novčanica za potrebe podmirivanja optjecaja. Svakog zadnjeg tromjesečja u godini radi se plan izrade novčanica i projekcije potreba za sljedeću godinu, te se ugovara izrada s vanjskim tiskarama i s kovnicom novca. HNB vodi računa o tome da je u optjecaju primjerena kvaliteta novčanica. Do 30 posto novčanica u optjecaju HNB zamjenjuje kao pohabane. Inače, HNB je jedini ovlašten uništavati neprikladne novčanice. Dizajnu hrvatske kune pridonijeli su mnogi povjesničari i umjetnici. Godinu prije pu-

Da u optjecaju ne bi bilo previše pohabanih novčanica, HNB svake godine zamijeni njih 30-ak posto novima

Prošle je godine kuna proslavila svoj dvadeseti rođendan

Pametni paketi za bankarstvo nadohvat prsta

ko si na pragu financijske neovisnosti, želiš da tvoji prvi koraci u poslovanju s bankom budu što jednostavniji. Paketi OTP banke usmjereni mladima, a naročito studentskoj populaciji, oslanjaju se na usluge koje dopuštaju da čitavo svoje financijsko poslovanje odrađuješ jednim dodirom prsta ili klikom miša. Elektronički kanali poslovanja poput internetskog i mobilnog bankarstva olakšavaju ti svakodnevno upravljanje osobnim financijama, a kad se tome pridodaju posebne ponude inovativnih kartica, mogućnost jednostavnijeg ugovaranja i vođenja štednje te vođenje računa bez naknade, odabir jednog od tri ‘pametna’ paketa OTP banke nameće se kao dobro rješenje. U želji da studentima i srednjoškolcima omogućimo lakše i brže poslovanje i znatnu uštedu, osmislili smo paket usluga OTP Indeks, a da bi se on ugovorio dovoljno je predočiti Indeks ili potvrdu o upisanoj školskoj godini. Neke od pogodnosti koje nosi OTP Indeks su otvaranje i vođenje studentskog tekućeg, deviznog i žiro računa bez naknade te Visa web prepaid kartica bez upisnine

i bez članarine. Punoljetnim korisnicima OTP Indeks paketa omogućeno je i prekoračenje po tekućem računu uz nižu kamatnu stopu, usluga OTPdirekt koja uključuje internetsko, mobilno i telefonsko bankarstvo bez plaćanja mjesečne članarine te mogućnost ugovaranja studentskog kredita uz nižu kamatnu stopu i bez troška obrade kreditnog zahtjeva. Ako su tvoje financijske potrebe nešto zahtjevnije, osigurali smo ti i dva paketa značajno oslonjena na naše proizvode i usluge dostupne na elektroničkim kanalima, koje omogućuju njihovo jednostavnije i jeftinije korištenje - OTP InterNet i OTP MiniNet paket. Uz otvaranje i vođenje tekućeg, deviznog i žiro računa bez naknade, pogodnosti OTP MiniNet paketa uključuju nezaobilaznu Visa web prepaid karticu bez upisnine i bez članarine, uslugu OTPdirekt bez mjesečne članarine te besplatno ugovaranje i korištenje usluga OTP mobilno bankarstvo i besplatno aktiviranje usluge OTP mobilni token. OTP InterNet paket uključuje i ugovaranje MasterCard i Visa kartica bez troška upisnine i uz 50 posto popusta na članarinu.

SPONZORIRANI ČLANAK

štanja u optjecaj, Hrvatska narodna banka pokrenula je natječaj za izradu idejnoga likovnog rješenja buduće hrvatske valute. Najbolji na natječaju za kovani novac bio je Kuzma Kovačić, a za najbolju izvedbu novčanice zaslužni su Miroslav Šutej i Vilko Žiljak. Dizajn novčanice tada je ponudio i poznati hrvatski dizajner Boris Ljubičić, ali on nije bio prihvaćen. Prošle je godine kuna proslavila svoj dvadeseti rođendan. Puštena je u optjecaj 30. svibnja 1994. i zamijenila hrvatski dinar. Ime je dobila po kuni zlatici čije je krzno u prošlosti u krajevima Hrvatske služilo kao sredstvo robne razmjene. Njezin stoti dio nazvan je lipa jer upravo taj naziv ima temelje u hrvatskoj povijesnoj, književnoj i folklornoj tradiciji. BILI SMO SPREMNI Službeni postupak dizajna kune, kada je on potreban, pokreće Hrvatska narodna banka, odnosno Komisija za pripremu prijedloga izrade i izdavanja novčanica i kovanog novca RH. Njezina je zadaća pripremiti način provedbe postupka za odabir dizajna. Kad je u pitanju kovani novac, HNB surađuje s akademskim kiparima provedbom poziva na natječaj. Na svaki odabir motiva zove se desetak autora koji podnose radove, nakon čega se izbor sužava te se izdaju modeli koje verificira komisija te se iz njih izrađuje

Foto: Lidija Lončarić

‘Novčanice se rade u inozemstvu zbog toga što su potrebe Hrvatske za novčanicama stotinjak milijuna komada na godinu, a to je za jednu ozbiljnu tiskaru posao od mjesec dana. Vrlo je skupo ulagati u gradnju tiskare i postrojenja koja bi zapravo radila samo mjesec dana na godinu’, kaže direktor trezora HNB-a Boris Raguž kovani novac. Komisiju vodi zamjenik guvernera, a članovi komisije su viceguverneri i vanjski članovi specijalizirani za numizmatiku. Novčanice su rađene kao digitalna grafika. Što će biti na kojoj novčanici kune, bilo je zadano. Posebna je skupina povjesničara umjetnosti odredila na kojoj novčanici će biti određeni objekt i povijesna osoba. Šutej i Žiljak to su trebali posložiti i razmjestiti. „Razlog zašto je Šutej došao k meni da zajedno radimo jest to što sam tada imao 20 godina iskustva u računalnoj grafici. Da se nismo udružili, taj posao bi vjerojatno dobili Englezi ili Šveđani koji su čekali da izgubimo. No mi smo već imali kvalitetno napravljena sređena rješenja”, kaže Žiljak.

Kovanica od 25 kuna za popularizaciju Hrvatske Neke od prigodnih kovanica od 25 kuna one su izdane uz ulazak u EU ili za jubilarnu 2000. godinu. Prvo izdanje prigodnih kovanica od 25 kuna izdano je 1997. i do danas je u optjecaju 11

različitih prigodnih izdanja iskovanih u 2,100.000 komada. “To je zanemarivo kad uzmete količine kovanog novca u optjecaju koje iznose nekih dvije milijarde komada. Njegov trošak izrade je nešto manje od 50 posto nominale. HNB na taj način ima i određene prihode”, kaže Raguž. Motiv na licu kovanica uvijek je vezan za neku prigodu izdavanja, dok je na naličju istovjetan svim izdanjima. Funkcija prigodnog novca je popularizacija zemlju u svijetu. Stoga nije čudno da su inozemni numizmatičari već “zapeli” za naših 25 kuna.

Poduzetništvo

Foto: GP

Travanj 2015.

Foto: Željko Gobac

Foto: Mirjana Krajačić

SECRET ZAGREB Iva Silla dokazuje da se i u turizmu može pokrenuti dobar poslovni projekt

Pričama i legendama do prepoznatljiva turističkog brenda

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

mati uspješnu malu tvrtku u Hrvatskoj ne mora značiti samo sjedenje u uredu i gledanje u ekran računala, a ne mora biti ni vezano uz visoko konkurentne nove tehnologije. To zna Iva Silla, mlada turistička djelatnica koja je prije dvije godine otvorila obrt Kazivačica te Zagrepčanima i gostima u gradu ponudila jedinstvene turističke obilaske oplemenjene nepoznatim pričama i legendama pod nazivom “Secret Zagreb”. OBRT NAJISPLATIVIJI “Vidjela sam da se slične stvari rade u cijelom svijetu i pokušala sam na neki način upotrijebiti svoju kreativnu stranu, a opet unijeti nešto poduzetničkog duha“, kaže Silla i dodaje kako je uvidjela da je upravo obrt s jednim zaposlenikom najprimjereniji poslovni model za ovu vrstu usluge jer ne zahtijeva velike troškove i kompliciranu papirologiju. Prikazivanjem “mračnije” strane Zagreba Iva nastoji proširiti sadašnju turističku ponudu. U tome joj

Ova je turistička djelatnica osebujne ‘mračne’ ture osmislila i razvila sama

Iva Silla na Legendfestu

pomaže i Turistička zajednica grada Zagreba koja sufinancira njezine razglede. No turizam je u nas usredotočen uglavnom na ljetne mjesece, pa je logično pitati se kako se turistički vodiči, pogotovo oni koji

Foto: Iva Lulić

imaju vlastite tvrtke, snalaze ostatak godine. „Što se ljeti zaradi, to se čuva za dalje, s tim da moraš nastaviti raditi i zimi da bi postavio temelje za iduću sezonu“, ističe Silla i dodaje da

podaci govore kako je potrebno od tri do pet godina da se ovakva tvrtka isplati. Uspjeh stoga ovisi o turistima kojih svake godine ima sve više, ali valja računati i na to da većina ne ide u obilaske gradskih znamenitosti, dok neki traže i posebne ponude. Zbog toga se “Secret Zagreb” sastoji od više ponuda koje su dostupne putem interneta cijele godine. “Počela sam s turom duhova ‘Opsjednuti Zagreb’ i ‘Uspavani zmaj’, a onda sam krenula sa ‘Zagrebariumom’, koji je odličan jer može poslužiti i za korporativne događaje, što se ispostavilo kao dobar potez jer sam zahvaljujući tome dobila nekoliko korporativnih klijenata“, ističe Silla. POMOĆ OBRTNICIMA Ture “Secret Zagreba” postale su prepoznatljive još i po Ivinu osebujnu stylingu. Tako nastoji pomoći domaćim obrtnicima koji su, kako kaže, pred izumiranjem, a potiče i razvoj održiva turizma, koji djeluje na suprotnim principima od masovnoga. “Zbog toga u razgledima nosim nakit koji su napravili hrvatski di-

zajneri, ili pak pravi suncobran iz radionice Cerovečki. Moj šešir je djelo šeširdžija iz obitelji Cahun i takve šešire su zaista nosile dame u 19. stoljeću u Zagrebu. No ta radionica još postoji pa tako promoviram obrtnike koji još rade, a nisu konkurentni i mora ih se nekako očuvati“, ističe Silla.

‘Što se ljeti zaradi, to se čuva za dalje, s tim da moraš nastaviti raditi i zimi da bi postavio temelje za iduću sezonu’, ističe Iva Silla i dodaje da podaci govore da je potrebno od tri do pet godina da se ovakva tvrtka isplati Ova mlada poduzetna turistička djelatnica planira proširiti svoju ponudu, a surađuje na sličnim projektima u regiji, stoga je moguće u budućnosti očekivati i regionalne ture, koje bi mogle ponovno oživjeti priče i legende iz prošlosti, ali i obrtništvo i malo poduzetništvo.

STUDENTSKE UDRUGE Projektima privlače više od 10.000 studenata iz zemlje i inozemstva

Odskočna daska k poslovnoj karijeri

Gvožđar G Ines inesgvozd16@gmail.com

tudentske se udruge uglavnom bave angažmanom studenata u brojnim aspektima života. Postoji i nekoliko udruga koje se bave poduzetništvom. One pokušavaju uspostaviti vezu između fakulteta, studenata i članova poslovne zajednice. Neke od njih su Financijski klub i eStudent koje djeluju na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. MNOGOBROJNI PROJEKTI Financijski klub studentima pruža dodatnu edukaciju, daje prigodu da se dokažu svojim radom na projektima i praksom. Cilj im je unapređenje i širenje znanja iz ekonomije, osobito iz područja financijske djelatnosti te poticanja razvoja etike i moralnosti u poslovanju. “Student investitor projekt je u kojem članovi Financijskog kluba rade analize turističkih podu-

zeća, industrije i makroekonomsku analizu te analizu konkurentnosti koju će predstaviti poduzećima”, ističe Marko Božac, član predsjedništva udruge, te nabraja ostale aktivnosti, poput Bloomberg Aptitude Testa ili konferencije Competitiveness day. Jedan od projekata bila je izrada Financijskog rječnika s više od 400 ekonomskih pojmova objašnjenih na jednostavan način. Uz Financijski klub djeluje i eStudent koji se proširio na cijelo Sveučilište te povezuje najbolje studente s vodećim poslodavcima u Hrvatskoj. Filip Cindrić, predsjednik eStudenta, kaže da su osvojili brojne Dekanove i Rektorove nagrade, a imaju potporu mnogih tvrtki i institucija s kojima surađuju te Ureda predsjednika RH: “Danas ponosno možemo reći da smo vodeća studentska organizacija u regiji s više od 300 članova i da smo glavna poveznica između akademske i gospodarske zajednice”.

Rad udruga prepoznale brojne tvrtke, zagrebačko Sveučilište te Ured predsjednika RH

Pobjeda na natjecanju privlači tvrtke

Također, organiziraju više od 30 projekata godišnje na kojima sudjeluje oko 10.000 studenata iz regije. Zahvaljujući sustavu projekata Starter i brojnim natjecanjima, poput Case

Foto: Estudent

Study Competitiona, eStudent nastoji potaknuti njihovo aktivno zapošljavanje. S pomoću projekata okrenutih široj zajednici i inozemstvu, nastoje proširiti spektar potencijalnih poslo-

davaca. “Naše događaje često posjećuju privatne kompanije te je nekoliko naših članova ostavilo dobar dojam zbog čega su se naknadno i zaposlili”, tvrdi Marko Božac iz Financijskog kluba. PARTNERSTVA S TVRTKAMA Osim zapošljavanja, Financijski klub održava partnersku suradnju s brojnim hrvatskim tvrtkama, bankama i udrugama poput Hrvatske udruge za tehničku analizu te udruge studenata Financijski impuls iz Osijeka. Njihovi kolege iz eStudenta sklopili su samo ove akademske godine više od 60 partnerstava s vodećim hrvatskim marketinškim, consulting i IT tvrtkama. Unatoč brojnim inicijativama i interesu kompanija, ove udruge nemaju vlastiti savez. Djeluju neovisno o drugima, stoga podupiru sve ostale studentske organizacije i inicijative kako bi studentima omogućili lakše zaposlenje i napredak u karijeri.

Sport

Travanj 2015.

INTERVJU Najbolji hrvatski rukometaš

‘Volio bih po Lige prva

Sportski uzori su mi Ivano Balić i Dražen Petrović, te obitelj Kostelić kojoj se divim, ističe zvijezda Kiela

Pongrac G Lucija lucija.pongrac@gmail.com Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

Vid ubrzo očekuje svoj prvi profesionalni nastup

Foto: Privatna arhiva

BORILAČKI SPORT Student u avanturi na drugom kraju svijeta

Po lekcije iz muay thaija otišao čak do Bangkoka

‘Dok mi se mišići nisu navikli na takav napor, bilo mi je jako teško. Treneri su nas tjerali do kraja i ne očekuju odustajanje, kako u borbama, tako i na treningu. To je čar ovog sporta’, kaže Vid Grgur Hajsan

Meglić G Mia miameggle@gmail.com

ada čuju riječi muay thai, većina ljudi, vjerojatno, najprije pomisli na koktel baziran na rumu (iako se piše mai tai). No student radiologije Vid Grgur Hajsan nije odlučio piti koktele nego se ozbiljno baviti muay thaijem, odnosno tajlandskim boksom, kako ga Europljani nazivaju. Pauzirao je posljednju godinu na fakultetu, mjesec dana se pripremao i “brusio” formu u Zagreb Muaythai Yokkao trening centru pod trenerskom palicom Srđana Špirka i ubrzo se našao u avionu za Bangkok. “Nekoliko sam godina trenirao različite tipove borilačkih vještina i samoobrane, no konkretno muay thai sam probao nekoliko mjeseci prije odlaska na Tajland i otkrio da mi se jako sviđa. Odlučio sam tada promijeniti život da bih radio ono što stvarno volim”, objašnjava Vid svoju prilično iznenadnu odluku. UMJETNOST OSAM UDOVA Njegova je pustolovina započela samim slijetanjem na tajlandsko tlo. Aviokompanija kojom je letio izgubila mu je kofer koji nikada nisu pronašli. Garderoba i sportska oprema spremljene za pet mjeseci boravka u muay thai kampu - nestale su. U početku je odjeću posuđivao od kolega, a sportsku je opremu kupio i odmah počeo trenirati. Trčanje u šest ujutro, nakon toga dvosatni trening, pa tek onda doručak i odmor. Zatim ponovno dvoipolsatni trening u 14 sati i ručak. Tako je otprilike izgledao svaki dan u kampu, a samo je nedjelja bila slobodna. “Dok mi se mišići nisu navikli na takav napor, bilo mi je jako teško. Treneri su nas tjerali do kraja i ne očekuju odustajanje, kako u borbama, tako i na treningu. To je čar muay thaija”, ističe Vid. Inače, muay thai se još naziva “umjetnost osam udova” jer se u borbi koriste šake, laktovi, koljena i potkoljenice. U borbi je vrlo važna dominacija. Velika je vjerojat-

Planira se vratiti na Tajland

Seks-turizam Osim Bangkoka, Vid je posjetio Pattayu, grad poznat po seks-turizmu i prostituciji koja je ilegalna ali se tolerira jer se time tamo bavi više od milijun žena. “Najpoznatija je Walking Street gdje je sve puno sumnjivih barova i žene su doslovno označene brojevima. Ako im želite prići, najprije morate platiti ‘lady drink’”, govori Vid. nost da će pobijediti borac koji dominira ringom, ali ne zadaje nužno više udaraca, nego se i dobro brani. Povlačenje se teško tolerira i može rezultirati gubitkom borbe. Koliko je ozbiljno i naporno trenirao govori i to da je Novu godinu dočekao u taksiju na putu do kampa, a nije se stigao niti okupati na prekrasnim tajlandskim plažama. JEZIČNA BARIJERA “Nakon naporna dana dobro bi razmislili želimo li se voziti 45 minuta taksijem do nekog centra u Bangkoku ili smo preumorni za to. Većinu sam vremena provodio u kampu, ali sam ipak uspio vidjeti cijeli Bangkok”, priča. U kampu je bilo boraca iz cijelog svijeta, a s Tajlanđanima se nisu previše mogli družiti zbog jezične barijere. Oni gotovo uopće ne govore engleski.

Neki su treneri znali reći ponešto, ali na treninzima se učilo ponavljanjima, pa tu nije bilo problema s razumijevanjem. Ali u gradu, po restoranima i dućanima, sve je bilo na tajlandskom pismu. Rijetko bi se našao neki “farang” (što znači stranac na tajlandskom), prijateljski restoran u kojem su mogli pročitati jelovnik na engleskom. Tajlanđanima je važna hrana koja je ukusna i koja će čovjeka učiniti “jakim”, pa se temelji na šećerima, prže je u nekvalitetnim uljima i piju mnogo energetskih pića. Iako je Vid promijenio način prehrane, morao je kušati lokalnu hranu, koja je jako ljuta, “Ono najjeftinije bilo mi je i najfinije. Po restoranima na cesti i marketima nisu baš svi htjeli jesti. Naš zapadnjački um ne može percipirati da nešto na cesti, s plastičnim stolcima i prljavim kuharom koji stoji iza štanda, može biti fino. Meni to nije predstavljalo nikakav problem”, govori Vid. (NE)ZDRAVA PREHRANA Kako ne znaju ništa o nutricionizmu i sportskoj, zdravoj (pre)hrani, u kampu su dobivali mješavinu tajlandske hrane, prilagođene zapadnjačkim načinima pripremanja, tako da svima bude ukusno. Takav način prehrane zadržao je i po povratku u Zagreb. Teži tome da sve bude umjereno, smanjio je šećere, a kao svaki pravi sportaš, izbacio je i alkohol. Također, Vid je nastavio trenirati istim tempom jer je klub u kojem trenira napravljen i funkcionira prema uzoru na tajlandske kampove. Nedavno je imao prvu službenu amatersku borbu u Novom Sadu, koju je izgubio podijeljenom odlukom sudaca (jedan je sudac pobjedu dao njemu, a dvojica su presudila za njegova protivnika). Unatoč porazu, Vid je jako zadovoljan, kao i njegov trener i kolege iz kluba. Daljnji su mu planovi, naravno, nastaviti s borbama, trenirati još jače i ubrzo imati svoj prvi profesionalni nastup. Na Tajland će se, kaže, sigurno vratiti, barem ponoviti gradivo.

ođa hrvatske rukometne reprezentacije Domagoj Duvnjak igrač je uz kojeg bi Hrvatska mogla ponovno stati na tron svjetskog rukometa. Najbolji igrač svijeta 2013. godine trenutačno brani boje Kiela i priznaje da ga oduševljava dugogodišnji život u Njemačkoj. Kako se počeo baviti rukometom, hoće li u budućnosti napustiti Bundesligu i koje rituale prakticira prije utakmica, otkriva u razgovoru za Global. S odmakom od nekoliko mjeseci, je li vas razočaralo šesto mjesto u Kataru? Naravno da sam razočaran jer cilj je svakog sportaša biti najbolji i uvijek biti na vrhu. Nama je primarni cilj bio biti u prvih sedam kako bismo imali prigodu igrati u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a to smo i ostvarili. Polufinale i borbu za medalje nismo ostvarili, ali već iduće godine imamo priliku popraviti dojam. Je li pritisak javnosti za uspjeh na velikim natjecanjima određeni teret ili dodatni poticaj za reprezentaciju? ‘Pritisak javnosti’ temelji se na dosadašnjim vrhunskim rezultatima koje je reprezentacija ostvarivala i suklad-

no tome je normalno da javnost očekuje da se uspjeh ponavlja i da budemo i ostanemo na vrhu. Rekao bih da je do određene granice motivacija, sve ostalo prelazi u pritisak. Željko Babić novi je izbornik hrvatske reprezentacije. Može li on biti čovjek koji će hrvatsku reprezentaciju vratiti na sam vrh svjetskog rukometa? Željka Babića dobro poznajem iz razdoblja kad je bio pomoćnik bivšem treneru Slavku Goluži. Ono što mogu reći je da riječ o mladom treneru i vrhunskom stručnjaku koji ima volju i želju da ostvari ono zbog čega su ga izabrali. Kakvi su vaši odnosi s igračima u reprezentaciji? Atmosfera u reprezentaciji je uvijek odlična i opuštena. To vam mogu potvrditi svi koji imalo vremena provedu s nama. Svi smo u odličnim odnosima i uvijek vladaju zezancija i smijeh, a kad je potrebna ozbiljnost, tada red i disciplina. I anegdota je mnogo, ne bi stale u knjigu da ih počnem nabrajati. Pet ste godina branili boje Hamburga, trenutačno ste u Kielu. Kako vam odgovara njemački način života? Volim Njemačku i apsolutno sve vezano uz Njemačku, a Nijemce mogu opisivati samo u superlativima. To je zemlja ustrojena na pravilima i dobroj organizaciji i disciplini. Uistinu, uz Njemačku vežem samo lijepa

Na treninzima se često pojavljuju nova lica

Foto: Lidija Lončarić

Sport

Travanj 2015.

Domagoj Duvnjak uživa u životu i sportskoj karijeri u Njemačkoj

onovno proživjeti osvajanje aka i bronce u Londonu’ iskustva i ljude koji tamo žive. Hamburg je za mene jedan od najljepših gradova koje sam imao priliku vidjeti. Moja djevojka i ja uživali smo pet godina koje smo proveli tamo. Imate li želju okušati se u nekoj drugoj ligi u budućnosti, možda španjolskoj ili francuskoj? Uživam u Bundesligi i dobro se osjećam ovdje. Ali nikad ne znaš kamo će te putovi rukometa odvesti. Proglašeni ste najboljim svjetskim rukometašem za 2013. godinu. Je li takvo priznanje dodatni motiv da pomičete svoje granice i trudite se napredovati? Svakako da je to priznanje dodatni poticaj i motiv da ostanem na vrhu i da uvijek pružam najbolje od sebe. Da se osvrnemo i na vaše prve korake u rukometu. Kada ste shvatili da će rukomet biti vaša velika ljubav i jeste li očekivali da ćete postizati ovakve uspjehe? Otac mi je bio trener Đakova i njim sam već kao sedmogodišnjak odlazio na rukometne treninge, i tako sam ga zavolio. Velik dio obitelji bavio se rukometom ili je na neki način bio povezan s njim, tako da za mene nije ni postojao drugi izbor. Dakle, rukomet je moja ljubav od malih nogu. Nisam sanjao o vrhunskim rezultatima, jednostavno sam ga igrao i uživao, a rezultati toga su se polako pokazivali. Da možete ponovno proživjeti jednu utakmicu u karijeri, koja bi to bila? Izdvojio bih možda vikend u Kölnu, kad smo s Hamburgom osvojili Ligu prvaka. To je uistinu bio vikend iz snova, a emocije i sreća u tom tre-

nutku bili su neopisivi. Osjećaj da sanjaš, nestvarno. Rado bih opet proživio te dvije utakmice i radost koju sam proživio u tim trenucima. Svaka medalja s reprezentacijom za mene ima posebno značenje, ali izdvojio bih brončanu medalju iz Londona i utakmicu za treće mjesto. Tko su vam sportski uzori? Sportski uzori su mi Ivano Balić i Dražen Petrović, te obitelj Kostelić, kojoj se divim. Koji su vam glavni sportski ciljevi? Generalno, ostvarivati vrhunske uspjehe na svjetskim i europskim natjecanjima kako s reprezentacijom tako i s klubom. Jeste li praznovjerni, imate li neku posebnu naviku prije utakmica? Svaki je sportaš malo praznovjeran pa tako i ja. Zna tu biti svega, od nošenja istih čarapa do organiziranja dana onako kakav je bio kad smo pobijedili, ali prije svega vjerujem u Boga i molitva je ta kojoj se najviše vraćam. Jedan od rituala je da prije utakmice kratko nazovem djevojku da mi ona još poželi sreću. Tko vam je najveća podrška i što vam to znači? Najveća su mi podrška moja djevojka Lucija i obitelj. Njihova podrška mi je iznimno važna jer bez nje ne bih bio tu gdje jesam. Nedostaje li vam rodno Đakovo? Nedostaju mi Đakovo i moja obitelj, a zbog naravi mog posla nemam toliko često prigodu ići tamo koliko bi to htio. Đakovo nosim u srcu kao i sve predivne uspomene koje imam iz njega.

Domagoj Duvnjak vođa je Hrvatske rukometne reprezentacije Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Tehnika je važnija od snage

maloj prostoriji u Medulićevoj ulici dva su stola za obaranje ruke. Tu se srijedom i nedjeljom sastaju Spartanci, članovi kluba za obaranje ruke. Sport je to u kojem sudjeluju dva natjecatelja s ciljem da protivnikovu ruku obore na površinu stola svojom rukom preko njegove. “U Hrvatskoj je ovaj sport mlad i nerazvijen, dok se u Bugarskoj ili Rumunjskoj može živjeti od njega”, ističe Azzaro Mujić, član Spartanaca, koji se obaranjem ruku počeo baviti sa starijim bratom. Spartanci su s Gladijatorom i Trojancima 2009. godine osnovali Hrvatski savez za obaranje ruke. Savez ima stotinjak obarača, a članovi su, uz već navedene, i klubovi King, Tigar i Salona. “Od studenoga 2014. godine Savez za obaranje ruku pod okriljem je Hrvatskog olimpijskog odbora“, ističe Aleksandar Jakovac, predsjednik saveza. “Veličina bicepsa u ovom

‘Početnicima dajemo da treniraju samo 15 minuta jer je bol u tetivama toliko jaka da je teško poslije voziti i automobil’, govori Aleksandar Jakovac

je sportu važna, ali je tehnika mnogo važnija. Ako imaš dobru tehniku, možeš pobijediti i najvećeg frajera”, ističe Azzaro. Svaki trening počinje s istezanjem i zagrijavanjem ruku te se nakon toga prelazi na vježbanje tehnika i samo obaranje ruke. “Postoji mnogo različitih tehnika, ali najčešće su toproll (tehnika za obaranje fizički jačeg protivnika), hook (klasična poluga) i press (potisak cijelim tijelom)”, objašnjava Azzaro. Prije početka svakog treninga treba dobro zagrijati zglobove šake i podlaktice kako ne bi došlo do ozljeda. “Osim klasičnih treninga obaranja ruku, vježba se i u teretani, i to najčešće podlaktice”, kaže Azzaro. Iako ozljede nisu česte, ponekad se dogode, i to su onda ozljede šaka, podlaktica ili tetiva. Ipak, vrlo rijetko dolazi do loma ruke.

Babe Ruth je 1934. godine platio 20 dolara navijaču da mu vrati lopticu s kojom je pogodio svoj 700. home run u karijeri.

Kacige nisu bili obvezne u američkom nogometu (NFL-u) do 1943. godine. Softball je 1887. izumio George Hancock, novinar Chicago Board of Tradea. On je smislio igru, oblik bejzbola koji bi se igrao unutra tako da se može igrati tijekom zime. Prvi pak u hokeju koji se koristio na otvorenim igrama 1800. navodno je bio napravljen od smrznutog kravljeg izmeta. Aikido je jedina borilačka vještina dopuštena u američkom saveznom zatvorskom sustavu. U 16. stoljeću robovi su koristili capoeiru kao ples da bi skrili svoje treninge borbe i samoobrane. Sinjska alka se 1965. godine prvi put mogla pratiti putem malih ekrana. Francuz Lucien Laurent zabio je prvi gol u povijesti Svjetskog nogometnog prvenstva. Kalifornija je rodno mjesto skateboarding kulture. Kad su su valovi bili premali za surfanje, u Kaliforniji je smišljena daska s kotačima.

‘Otac mi je bio trener Đakova i s njim sam već kao sedmogodišnjak odlazio na rukometne treninge, i tako sam ga zavolio. Velik dio obitelji bavio se rukometom ili je na neki način bio povezan s njim, tako da za mene nije ni postojao drugi izbor.’

OBARANJE RUKE Sport koji u našoj zemlji postaje sve popularniji Budi G Tin tin.budi@hotmail.com

Katarina Kušec katarinakusec@gmail.com

Jedan od najjačih turnira u obaranju ruku (Svjetski kup Sokol Marić) već se drugu godinu održava u Hrvatskoj, ovog puta na Cvjetnom trgu. “Turnir će biti održan 9. svibnja te će se moći gledati u slow-motionu”, ističe Jakovac. Svake godine se održavaju prvenstvo i kup Hrvatske. Sudionici su podijeljeni u kategorije prema težini, dobi, spolu i ruci kojom obaraju. Uz muškarce, u Hrvatskoj se natječe i šest obaračica. “Prije natjecanja obarači ponekad ‘skinu’ i do pet kilograma, ali nakon vaganja ih mogu odmah vratiti jer se to ne kontrolira ponovno”, kaže Azzaro. U kvalifikacijskom dijelu turnira ispada se tek nakon dva poraza te se natjecatelji ne mogu boriti dva puta s istim protivnikom, osim ako nije riječ o borbi za poredak. Ruke obarača mo-

raju biti postavljene tako da se obojici vide zglobovi palca, a ramena moraju biti paralelno. Ako se to ne postigne, sudac će zavezati ruke trakom kako bi one bile fiksirane. Pobjeda se može ostvariti obaranjem protivnikove ruke ili ako protivnik dobije dvije javne opomene. Iako obaranje ruku u Hrvatskoj nije izrazito popularno, na treninzima se često pojavljuju nova lica. “Uglavnom nam dolaze ‘mrge’ koje misle da mogu pobijediti sve, ali nemaju tehniku”, kaže Azzaro. Osim tehnike vrlo je važna ukupna snaga ruke, fleksibilnost kao i izdržljivost, brza reakcija, ali i mentalno stanje. Da s ovim sportom valja oprezno, upozorava i Jakovac. “Novim dečkima na početku dajemo da treniraju samo 15-ak minuta pa poslije povećavaju minutažu. Naime, bol u tetivama je toliko jaka da je, na primjer, teško voziti i automobil”, ističe. Obarači s invaliditetom 2024. godine prvi put u povijesti imat će priliku okušati se u ovom sportu na paraolimpijskim igrama.

Prva ženska vaterpolska ekipa u Hrvatskoj osnovana je 1981. godine u Betini na otoku Murteru. Najviši košarkaši koji su igrali u NBA ligi bili su Manute Bol iz Sudana i Gheorghe Muresan iz Rumunjske. Oba su bila visoka 231 centimetar. Na prvim modernim Olimpijskim igrama 1896. godine u Ateni nije bila niti jedna sportašica. Teren za polo najveći je u području organiziranog sporta, može biti i veličine do 300 sa 150 metara.

TEHNOLOGIJA

Travanj 2015.

GADGETERIJA Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

SELFIE TOASTER Američka tvrtka Burned Impressions proizvodi takozvani selfie toaster koji “printa” fotografiju prema želji na tostu. Nakon što je poslana fotografija prihvaćena, umjetnici tvrtke stvaraju matricu koja se pretvara u CAD datoteku uz pomoć koje se proizvode umeci od nehrđajućeg čelika zbog kojih toster postaje unikatan. Zasad ne postoje mogućnosti kojim bi jedan toster pekao tosteve s različitim fotografijama. Cijene tostera s likom Isusa Krista, Djevice Marije ili znakom mira kreću se od 25 do 35 dolara, a personalizirani tosteri mogu se naručiti za 75 dolara putem internetske stranice tvrtke.

SMARTER IKETTLE Smarter iKettle grijač je vode koji možete uključiti putem svog “pametnog” telefona. Ovaj “pametni” čajnik prvi je grijač vode s Wi-Fi funkcijom kojim se može upravljati iPhone ili Android operativnim sustavom. Omogućuje da ležerno zagrijete vodu za kavu ili čaj bez ustajanja iz kreveta. Sadrži i alarm koji pokreće grijač zagrijavanjem 1,8 litara vode na određenu temperaturu. Radi na 2400W i izrađen je od kvalitetnoga nehrđajućeg čelika. Također ima mogućnost zadržavanja topline i četiri postavke različite temperature. Elegantna je dizajna i cijena mu je 100 funti.

NATJECANJE Spajanje znanja i prakse u izradi mobilnih aplikacija

Studenti TVZ-a aplikacijama će rješavati i društvene probleme Neki od 251 dosadašnjeg natjecatelja imali su prigodu razviti svoju aplikaciju i ponuditi je na tržištu, a nekoliko njih zapazile su tvrtke partneri natjecanja koje su im ponudile posao

Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

mbiciozni i inovativni studenti Tehničkog veleučilišta u Zagrebu dobili su priliku plasirati svoje radove na tržište, a možda i pronaći posao. TVZ Mobile Challenge Cup, najveće je hrvatsko studentsko natjecanje u izradi mobilnih aplikacija, a ovogodišnja tema je Tehnologijom do utopije - moderna rješenja za društvene probleme. Cilj natjecanja spojiti je znanje i praksu te povezati ambiciozne studente s najboljim hrvatskim tvrtkama. Jedan od suradnika natjecanja, Zagrebački inkubator poduzetništva, prije završnice natjecanja na kojoj će biti odlučen i nagrađen najbolji tim, organizirao je druženje prijavljenih timova s vodećim ljudima iz 35 tvrtki partnera. Razviti svoju aplikaciju i plasirati je na tržište, ponuđeno je 251 dosadašnjem natjecatelju. Nekoliko njih zapazili su partneri natjecanja koji su im ponudili posao. Takvoj se prigodi nadaju i ovogodišnji natjecatelji. METODA GAMIFIKACIJE Wizards and Witches jedan je od 27 prijavljenih timova. Već su osvojili državno finale ImagineCupa, a ovdje se natječu s mobilnom aplikacijom “Journeyfied” čija je svrha, kaže njihova članica Maja Franješ, razvijanje socijalnih vještina poput samopouzdanja, komunikativnosti i prevladavanja straha od javnog govora. Njihova aplikacija služi se i metodom gami-

Sve više mladih ulazi u ovo tehnološko natjecanje, a neki ga završe i s poslovnim ponudama

fikacije - elementima iz igara koji su dio aplikacije u kojoj korisnik osvaja bodove i novčiće rješavajući zadatke i natječe se s prijateljima u svrhu lakšeg svladavanja socijalnih vještina. Jure Sić član je tima Minions, koji se dizajnom bavi više od sedam godina, student je druge godine informatičkog dizajna, a trenutačno je zaposlen kao front-end developer u jednoj marketinškoj agenciji. U ime svog tima kaže kako aplikacijom Andonator žele “putem donacija pomoći onima kojima je to najpotrebnije, a u isto vrijeme stvoriti nov način oglašavanja. Nismo željeli stvoriti još jedan sustav nagrađivanja vjernosti korisnika nego

smo htjeli da ljudi budu nesebični i na ovaj jednostavan način pomognu drugima.” DOBRA PRILIKA Dekanica TVZ-a Slavica ĆosovićBajić impresionirana je, kako kaže, kvalitetom radova i brojnošću studenata. “Podržavam njihove ambicije te zahvaljujem poslodavcima koji svojim aktivnim doprinosom u ovom natjecanju čine naše studente boljima i konkurentnijima na tržištu rada”, ističe dekanica. “Upoznali smo mnogo ljudi i dobili korisne povratne informacije, a to je

Foto: TVZ

i ono najvažnije pri razvijanju aplikacije”, poručuju iz tima Wizards and Witches i dodaju kako je ovo natjecanje za njih bilo korisno iskustvo. U timu Minions smatraju da je natjecanje dobra ideja i prigoda za upoznavanje ljudi. “Zanimljivo nam je bilo spajanje dizajnera i programera jer smo se i nas trojica tako upoznali. Super je princip natjecanja, ali ipak se treba i potruditi i raditi da se dođe do nekih rezultata, a mi ćemo, vjerujemo, to i uspjeti”, kažu u timu Minions. Jesu li uspjeli znat će na završnom dijelu natjecanja, 13. svibnja u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

INTERNETSKA SIGURNOST Zloćudni programi sve su veća prijetnja online zajednici

‘Surfanje’ bez antivirusa igranje je s vatrom

Jakovina G Petra petra.jakovina@gmail.com

(NE)DRUŠTVENI KUTAK by DORA KRŠUL dora.krsul@gmail.com

Želite li se na Facebooku isprofilirati kao opinion maker o nekoj temi, počnite strateški koristiti hashtag. Bitno je da objave u kojima ih koristite stavite pod opciju public, kako bi vaša ciljana skupina, preko hashtaga, mogla doći do onoga što im poručujete. Ako vam je cilj da se vaši pinnovi što češće pojavljuju u pretragama drugih korisnika, važno je da u opisu pinna koristite što više ključnih riječi relevantnih za sliku koju objavljujete. Ovdje nije riječ o Google optimizaciji nego o optimizaciji za Pinterest search engine.

Online kupnja - samo na ‘https’ stranicama

ametni telefoni, prijenosna računala i drugi gadgeti čine nas sve izloženijima hakerskim napadima. Zloćudni programi i virusi velika su prijetnja, a da bi se računalo zarazilo, dovoljan je pogrešan klik. Cyberkriminalci i hakeri putem njih mogu preuzeti kontrolu nad računalima, a tako i nad vašim podacima. Keylogger je virus u obliku malenih, jedva primjetnih, aplikacija. “Njime hakeri mogu pratiti sve što korisnici pišu na računalu, uključujući korisnička imena, šifre i PIN-ove koji su im dovoljni kako bi vam provalili u sve račune na internetskim servisima. Osobni podaci kojih se prevaranti dokopaju mogu se, među ostalim, iskoristiti i za pražnjenje bankovnih računa, kupnju stvari na internetu i slično”, govori Hrvoje Jurman, stručnjak za internetsku tehnologiju, i dodaje da su napadi na banke vrlo česti. Nedavno je otkriveno da su kriminalci iz Rusije, Ukrajine i Kine tijekom duljeg razdoblja ukrali gotovo milijardu dolara iz europskih i američkih banaka, a prošloga su proljeća zabilježeni i

‘Budite oprezni pri obavljanju novčanih transakcija. Provjerite stranicu s koje kupujete i pripazite na internetsku adresu. Podatke upisujte samo na stranicama koje sadrže oznaku ‘https’, pri čemu slovo ‘s’ znači sigurnost. Ne koristite internetsko bankarstvo na tuđim uređajima ili spojeni na javne bežične mreže, kaže Jurman. Svatko bi trebao naučiti ‘zaključati’ svoje podatke, bilo na stolnom računalu, bilo na sve naprednijim pametnim telefonima Foto: Nika Mokos

uspješni hakerski napadi u Hrvatskoj. No za svaki virus postoji lijek. “Najpopularniji alat za zaštitu računala je antivirusni softver koji radi na principu prepoznavanja zloćudnih uzoraka softvera. Osobni vatrozidi jedan je od alata koji se činio perspektivnim u razotkrivanju prometa zloćudnih programa, ali nije ušao u širu upotrebu”, navodi Zdenko Škiljan, voditelj IT sigurnosti Sektora za središnju infrastrukturu i sustave Srca. Napominje da je važno biti oprezan

pri pretraživanju interneta i izbjegavati riskantne sadržaje, koristiti alate za zaštitu i paziti na redovito ažuriranje. Kombinacija ovoga trebala bi smanjiti rizik od kompromitiranja. Jurman dodaje da bi bilo poželjno na različitim platformama imati različite, kompliciranije lozinke. “Uvijek imajte na umu da stopostotna sigurnost na internetu ne postoji, ali uz oprez i odgovorno ponašanje, probleme možete svesti na minimum”, ističe Jurman.

Nemojte se upecati! Phishing je oblik prijevare kojom prevaranti korisnicima pošalju e-poruke za koje se čini da ih je poslala banka. Ti mailovi sadrže poveznice na stranice na kojima korisnici moraju upisati osobne podatke, broj računa ili PIN. To su lažne stranice koje su napravili prevaranti i koje sliče stranici banke. Upisivanjem podataka korisnici prevarantima daju sve podatke.

Stil/trendovi

Travanj 2015.

VEGETARIJANSTVO Jedni meso ne jedu zbog odnosa prema životinjama, drugi zbog zdravlja

‘Nismo gladni, ali nas ugostitelji i dalje dobrim dijelom ignoriraju’

Ponoš G Antonia antonia.ponos@gmail.com

ekima je prirodno, nekima prihvatljivo, nekima nemoguće. Dok jedni misle kako nikad ne bi uspjeli, drugi s lakoćom žive životnim stilom manjine. Vegetarijanstvo je jedna od onih tema koja neprestano izaziva rasprave i polemike. Međutim, kako uistinu izgleda svakodnevni život utemeljen na prehrani bez životinjskih proizvoda, objasnile su bivša i novopečena vegetarijanka. Studentica novinarstva Lana Horvat iz Zagreba tek se nedavno upoznala sa svijetom vegetarijanstva. „Postala sam vegetarijanka potkraj studenoga prošle godine. Dugo sam razmišljala kako bih mogla prestati jesti meso, ali se nikad nisam mogla ozbiljno odlučiti”, kazala je. Za razliku od Lane, dvadesetdvogodišnja majka iz Krka Dora Lucija Gregorović vrlo je iskusna u svom životnom stilu. Ona se, naime, odrekla mesa prije deset godina. “Prestala sam jesti meso kad mi je bilo 12 godina najviše zbog toga što mi je bilo žao životinja, ali i sama ideja jedenja mesa bila mi je odbojna”, priznala je. IZBOR U PRODAVAONICAMA Nutricionistica Mirna Trumbetaš objasnila je kako, kao i svaka kvalitetna prehrana, i vegetarijanska može biti vrlo zdrava. “Vegetarijanski način prehrane potpuno je u redu ako se bira kvalitetna količina i izbor namirnica. Naime, vegetarijanci moraju nado-

Pravilna i uravnotežena vegetarijanska prehrana odličan je izbor za one koji to žele, a i ljudima koji jedu meso preporučuje ga se nekoliko dana u tjednu izbjegavati

Nekome je ovakvo šarenilo na tanjuru samo prilog mesu, a nekima osnova prehrane Foto: Lidija Lončarić

knaditi esencijalne aminokiseline koje ne dobivaju mesom ili općenito iz namirnica životinjskog podrijetla, i to putem namirnica poput mahunarki, orašastog voća te sjemenki u obliku namaza i odrezaka kako bi zadovoljili dnevne unose hranjivih tvari koji su potrebni”, kazala je nutricionistica. Unatoč uvriježenu mišljenju da se vegetarijanci odlučuju na takav životni stil zbog životinja, mnogi se odriču mesa zbog zdravlja ili jer ga jednostavno ne preferiraju u prehrani. “Pravilna i uravnotežena vegetarijanska prehrana odličan su izbor za one koji to žele, a i ljudima koji jedu meso preporučuje se nekoliko dana u tjednu ne konzumirati namirnice životinjskog podrijetla”, objasnila je Trumbetaš. Popularnosti prehrane bez životinjskih proizvoda pridonosi i sve je raznovrsnija ponuda vegetarijanskih namirnica u supermarketima i prodavaonicama zdrave hrane koja se stalno proširuje. “Najveći izbor imaju veće trgovine koje nude nešto specijalizirane hrane na odjelu prirodnih proizvoda. U biotrgovine ne zalazim jer njihove cijene premašuju moj studentski budžet”, rekla je Lana. Obje sugovornice složile su se u tome da je ovakav načina prehrane i životnog stila jednostavan. “Kuhala sam sama za sebe i nikad mi nije bilo teško smisliti što ću za ručak. Ljudi često pitaju vegetarijance: ‘Pa dobro, što ti jedeš?’, a to me pitanje stvarno znalo nasmijati. Majka Zemlja nam pruža tolik izbor plodova na koje mesojedi i ne pomisle”,

objasnila je mlada majka. Unatoč vegetarijanskom iskustvu od nekoliko mjeseci, Lana nije osjetila preveliku promjenu novim načinom prehrane jer ni prije nije jela mnogo mesa. NEMA BRZE HRANE “Nikada nisam bila osoba koja naročito gušta u ćevapima ili kebabima, ali što se tiče organizma, nisam osjetila baš nikakve negativne učinke. S obzirom na to da normalno jedem jaja i mliječne proizvode, nije mi neki problem smisliti neki obrok”, rekla je. Jedini nedostatak koji sada primjećuje, kako navodi, jest ponuda hrane u gradu, koja se za vegetarijance svodi na peciva ili kakvu pizzu. “Rijetko koji lokal brze hrane nudi jela od soje”, istaknula je. Dora Lucija danas je majka zdrava dječaka, trudnoću je iznijela na vegetarijanskoj prehrani. “Kad sam zatrudnjela, malo sam više pratila što jedem i nije bilo nikakvih problema. Uzimala sam tablete folne kiseline, kalcija, željeza i omege-3, što mi je ginekolog prepisao kao i svim trudnicama. Trudnoća je prošla savršeno uredno i rodila sam zdravo dijete, prosječne težine”, kazala je. Nakon rođenja djeteta zbog životnih uvjeta, Dora Lucija je prije godinu dana odlučila prestati s vegetarijanstvom nakon punih devet godina. Svima koji razmišljaju o vegetarijanstvu Lana pak preporučuje da svakako barem pokušaju i uvjere se da ovakva prehrana nije nimalo lošija niti skuplja od obične, a možda otkriju pokoje povrće za koje nisu ni znali da postoji.

EPILEPSIJA Iskustva studentice koja nije dopustila da joj dijagnoza ‘zaustavi’ normalan život

Ne, ne radi se o prenosivoj bolesti

Lijić G Ivana ivlijic@gmail.com

tvoriš oči, vidiš lica većinom prestrašena, ima onih koji pokušavaju skriti strah da bi meni bilo lakše. Dok su nervozno čekali red za usmeni, njihova kolegica se odjednom srušila sa stolca i počela abnormalno tresti, izokrenutih očiju. Zvuči kao priča strave, ali meni je to bio još samo jedan u nizu epileptičkih napada. Ništa strašno. Ima nas oko 40.000 u Hrvatskoj. Jako je mnogo vrsta epilepsije. Nekako je najstrašniji moj tip, grand mal! Upravo zato što tako ružno izgleda. Živimo u društvu u kojem smo stigmatizirani iz posve pogrešnih razloga. Zapravo iz neznanja. Ono što meni jako smeta, ljudi kao da ne žele znati. Ono vječito razmišljanje da je to prenosiva bolest. Nije i nije, većina je ljudi prouzroči sama sebi. Pa tako sam i ja, hopsajući uokolo sa svojim blizancem, u jurišu završila s glavom na rubu kauča. Tada je sve to počelo. S 3 i pol godine, i od tada traje ta borba. Srećom,

jedna sam od onih koji nemaju česte napade. U biti je riječ o bolesti koja se iznimno dobro može kontrolirati tabletama. Napad izazivaju totalan pad imuniteta, temperatura, umor, neispavanost. Ono što ljudi moraju naučiti, a što posebno ističe dr. Anđelko Vrca, neurolog zagrebačke Nove bolnice, jest da se pri napadaju nipošto ne stavlja nešto u usta, dovoljno je osobu okrenuti na bok. Inače, osobe s epilepsijom često ne dobiju posao radi svoje dijagnoze, što nije nimalo pravedno. Možda nas i neki ljudi pogrešno shvaćaju jer se neki od nas ponašaju kao da je smak svijeta. Žive stalno u nekom strahu, neću ništa uspjeti, neću dobiti prigodu, zapast ću u probleme, past ću pod tramvaj... Ja kažem - ovo nije bolest. Bolest je imati rak ili morati ići na dijalizu svaki dan. Moraš paziti da popiješ terapiju, da se naspavaš, da ne piješ. Da ne učiš kao manijak u zadnji tren pitanje je odgovornog ponašanja, a mi mladi znamo često skrenuti s pravoga puta. Važno je da ljudi oko tebe znaju da

Važno je da ljudi oko tebe znaju da imaš epilepsiju, da znaju kako reagirati. Treba reći i poslodavcu pa makar te stajalo posla...

Epileptične napade izazivaju totalan pad imuniteta, temperatura, umor, neispavanost...

imaš epilepsiju, da znaju kako reagirati jer netko bi mogao pogrešno postupiti. Stati i ukočiti se. Treba reći i poslodavcu, pa makar te to koštalo posla. Tu sam i sama pogriješila jer nisam rekla, na kraju sam pukim čudom prošla samo s jednim šavom na glavi. Poslodavac nije odustao od mene, a došlo je i do velikog pomaka. Ispostavilo se da ima još djelatnika s tom dijagnozom, shvatili su da se ne moraju više skrivati jer će biti prihvaćeni. Kako se stalno šire neke polovične istine o epilepsiji, od 2014. Hrvatska udruga za epilepsiju je uz potporu Grada Zagreba kao projekt “Zagreb - zdravi grad” uvela i online savjetovalište. Na stranicama udruge www. epilepsija.hr slobodno možete postaviti bilo kakvo pitanje i dobit ćete odgovor. Ostala sam vam dužna kraj priče s početka - dobila sam trojku! Ali na usmeni ispit opet sam došla pod stresom jer sam čekala da uđem zadnja. Prvo pitanje profesorice bilo je: “Kolegice, imate nas namjeru opet uplašiti?”

Zadnja

Travanj 2015.

Lucija Tošić

TO DOLAZI

BRZI I ŽESTOKI 7

DANNY COLLINS

Nakon spoja koji je završio naizgled nevinim seksualnim odnosom, protagonisticu filma, Jay, počinju opsjedati čudne vizije i osjećaj da je nešto, odnosno netko prati. Budući da ovo nije šala i da je to uistinu radnja filma, ne znam što me nagnalo da odem i pogledam to “remek-djelo” američkog režisera Davida Roberta Mitchella. Ako ostavimo radnju filma po strani i promotrimo vizuale filma, Mitchell nije napravio loš posao. Za jednu dramu. Međutim, ovdje je riječ OCJENA: 2/5 o hororu koji gledatelja uspije preplašiti manje od Teletabisa. Glazba, jedini segment filma koji je zaista dobro napravljen i uklopljen u samu radnju, izvlači ovaj film iz kategorije filmova “oprosti mi, Bože”. Redatelj: David Robert Mitchell Glumci: Maika Monroe, Keir Gilchrist, Olivia Luccardi

Sedmi nastavak planetarno popularne franšize ponovno vraća glavne protagoniste iza volana. Nakon što Shaw raznese Torettovu kuću, Dom i ekipa pokušavaju ući u trag sofisticiranu prototipu za praćenje za američku vladu. Iako redatelj filma James Wan ne donosi ništa novo, dobra montaža i već poznata glumačka postava daju do znanja zašto ljubitelji akcije i akcijskih trilera OCJENA: jednostavno obožavaju ovaj film. Budući da je ovaj film svojevrsna oproštaljka od Paula Walkera, moram priznati kako je ekipa odradila uistinu pristojan posao.. Redatelj: James Wan Glumci: Vin Diesel, Paul Walker, Dwayne Johnson

Film koji je inspiriran istinitom pričom donosi pravo osvježenje u ove “sušne” mjesece za filmoljupce. Danny Collins, protagonist ove priče, ostarjeli je roker koji naizgled ima sve karijeru, novu zaručnicu, fanove i novac. Život mu se promijeni kada mu njegov menadžer pokaže 40 godina staro pismo koje je napisao John Lennon, jedan od njegovih najvećih uzora, u kojem ga poziva da slijedi svoje srce. OCJENA: 4/5 Film “Danny Collins”, osim što ima iznimno kvalitetnu glazbu i glumačku postavu koje bi se posramili i neki oskarovski filmovi, nudi toplu i interesantnu priču koja će vas prikovati uz veliki ekran. Redatelj: Dan Fogelman Glumci: Al Pacino, Annette Bening, Jennifer Garner

(It Follows)

(Fast and Furious 7)

Sportski kviz 1.

Tko je jedini trener koji je ušao u finale Lige prvaka s tri različita kluba? a) Ernst Happel b) Bob Paisley c) Ottmar Hitzfeld Čak osam finala u nizu na jednom Grand Slamu (US Open) imao je... a) Jimmy Connors b) Ivan Lendl c) Andre Agassi Koji je vozač čekao čak 130 utrka na prvu pobjedu u F1? a) Mark Webber b) Rubens Barrichello c) Jenson Button Michael Phelps na OI u Pekingu osvojio je osam zlatnih medalja i srušio rekord kojeg plivača? a) Matta Biondija b) Gary Hall Jr. c) Marka Spitza Koja je ekipa imala najviše pobjeda u nizu (33) u NBA ligi? a) Miami Heat b) Boston Celtics c) Los Angeles Lakers Najstariji osvajač UFC naslova u povijesti je... a) Randy Couture b) Chuck Liddell c) Anderson Silva Prvu hrvatsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara nosio je... a) Goran Ivanišević b) Tomislav Čižmešija c) Vedran Pavlek Tko je jedini skijaš s najmanje pet pobjeda u svih pet disciplina? a) Marc Girardelli b) Benjamin Reich

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

3/5

Salata s kinojom (quinoe)

c) Bode Miller Uz Roberta Prosinečkog, koji je jedini hrvatski nogometaš nastupio za dvije reprezentacije na Svjetskom prvenstvu? a) Alen Bokšić b) Robert Jarni c) Davor Šuker Jedan od najpoznatijih sportskih događaja “Miracle on Ice” dogodio se 1980. na Olimpijskim igrama u... a) Salt Lake Cityju b) Squaw Valleyju c) Lake Placidu Koliko su naslova osvojili hrvatski klubovi u košarkaškoj Euroligi? a) Četiri b) Pet c) Šest Sva četiri Grand Slam turnira i olimpijsko zlato u istoj godini osvojila je... a) Steffi Graf b) Serena Williams c) Martina Navratilova Tko je jedini svjetski prvak Formule 1 rođen u Hrvatskoj? a) Alberto Ascari b) Mario Andretti c) Giuseppe Farina Ivica Kostelić 2011. godine osvojio je Veliki kristalni globus, a u ženskoj konkurenciji iste godine pridružila mu se... a) Tina Maze b) Lindsey Vonn c) Maria Riesch Najviše home runova u jednoj sezoni MLB-a imao je... a) Joe DiMaggio b) Babe Ruth c) Barry Bonds

10. 11. 12.

Kinoja, iako to mnogi pogrešno misle, nije žitarica. Zapravo se klasificira kao pseudožitarica, što znači da se priprema kao žitarica dok je u biti sjemenka. Čak 88 posto svjetskih zaliha kinoje proizvodi se na području središnje i Južne Amerike, a ujedno se smatra jednom od najzdravijih i najiskoristivijih namirnica na svijetu. Neki je čak nazivaju superhranom, što znači da je iznimno popularna među sportašima i ljudima koji paze na prehranu. Kinoja sadrži svih devet aminokiselina, bogata je vlaknima, regulira glukozu, pomaže pri snižavanju tjelesne težine, snižava razinu kolesterola, smanjuje rizik od srčanog udara i pomaže pri glavobolji i sve je to čini puno vrednijom od bijele riže. Za recept je potrebno: 1 šalica (2 dl) bijele kinoje mješavina oprane salate (radič, zelena salata,..) sezam sol, maslinovo ulje, bosiljak mozzarella cherry rajčice krastavac

RECEPTI

TIBOR TRUPEC tibortupec.tt@gmail.com

Priprema: Prije svega, skuhajte kinoju. Na šalicu kinoje stavljamo dvije i pol šalice, odnosno pola litre vode. Kinoja se kuha nešto više od deset minuta, gotova je kada prestane biti tvrda, ali ne predugo kako bi ostala rahla. Salatu serviramo u zdjeli. U kinoju se dodaje maslinovo ulje, komadići mozzarelle i cherry rajčice koje je dovoljno prerezati na pola. U zdjelu dodajemo i krastavac narezan na kolutiće te mješavinu salate koju je poželjno razrezati na sitnije komade zbog lakšeg miješanja. Sada u salatu stavljamo sezam koji smo prethodno prepekli na tavi te posolimo prema ukusu. Dodajemo još poneko povrće po želji i promiješamo. Dobar tek! Napomena: Prije kuhanja, kinoju je potrebno dobro isprati vodom i procijediti kako ne bi imala gorak okus i kako salata ne bi bila suviše vodenasta.

13. 14. 15.

1.a, 2.b, 3.a, 4.c, 5.c, 6.a, 7.b, 8.c, 9.b, 10.c, 11.b, 12.a, 13.b, 14.c, 15.c

ŠOK I VJEVERICA by Tibor Trupec

tibortrupec.tt@gmail.com

U jugoistočnom dijelu Anatolije postoji grad koji se naziva po jednom od superheroja DC stripova. Riječ je o gradu Batman i s okolicom ima oko 380.000 stanovnika.

Tamponi su sigurno jedan od korisnijih izuma za žensku populaciju, ali tijekom 19. stoljeća koristili su ih i muškarci. Naime, vojnici su koristili tampone da bi zaustavili krvarenje rana od metaka što je ponekad bilo jedino rješenje za preživljavanje na bojnom polju. Svi mi ponekad, priznali to ili ne, puštamo tvorevine od metana. Nekima je zbog toga više ili manje neugodno, ali plavetni kit bi se svojih plinova sigurno trebao sramiti s obzirom na to da njegovi proizvode tolik “mjehurić” u koji bi, obujmom, stao odrastao konj.

Liječnici su poznati po svom ružnom rukopisu. Ono što je problem, njihov rukopis života stoji oko 7000 ljudi u svijetu na godinu zbog pogrešnog čitanja propisanih lijekova i dijagnoze.

Jeste li ikad probali stisnuti „I’m feeling lucky“ na Google tražilici a da niste utipkali niti jedan znak? Ako jeste, onda znate da Google u tom slučaju izbacuje sve izmjene svojeg logotipa do sad. Foto: The Limunada