Global 32, prosinac 2017

Intervju: Danijel Labaš

Šokantno u menzama!

Mediji su tu da šokiraju, a ne da informiraju!

Str. 11

Pogodite što su pronašli na tanjuru: gliste, dlake, flastere, plastiku...

Str. 2-3

Broj 32

Godina III, prosinac 2017.

NOVINE PO MJERI STUDENATA /GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine ISSN 1849-4722

Ekskluzivno

ŽELIMO VAM SRETNU I RASTEREĆENU 2018.!

Mladi znanstvenici, trebaju vas u SAD-u, javite se!

Str. 4-5 HR Kids Online

Djeca i golotinja na internetu - ima Str. 7 li lijeka?

'No kill' u azilima

Eutanazija je bila skuplja Str. 8 opcija Iz pučke kuhinje

Ne okrećite glavu: nemaju dom, ali imaju veliko srce

Str. 12-13

MATEA PETROVIĆ/GLOBAL

PRIVATNA ARHIVA

I to je moguće

Ples na šipki dolazi na olimpijske Str. 18-19 igre?

BROJ 32, prosinac 2017.

Šokantno Studenti zapanjeni onim što ih je dočekalo na jelovnicima zagrebačkih menzi, ali got

Nećete vjerovati što su na dlake, flastere, plastiku, m

Izdavač Fakultet političkih znanosti Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača prof. dr. sc.

Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj Glavni urednik Igor Weidlich Zamjenica glavnog urednika Zrinka Medak Urednik – mentor Zlatko Herljević Uredništvo Studentski život: Hana Ivković Božica Kopić Srednja: Željka Škreblin Društvo, Reportaža: Tamara Horvat Svijet: Mihael Gelo Intervju, Zadnja: Zrinka Medak Novac: Mia Musulin Kultura: Tina Ozmec-Ban Vanessa Curman Lara Perošević Sport: Edi Džindo Tehnologija, Karijera: Marija Edita Feldi Lifestyle: Patricija Topić Fotografija: Matea Petrović Lektura Snježana Babić Višnjić Marketing Kristina Balun

Tekst: Božica Kopić

G

liste i pauci u salati, upotrijebljeni flaster, matice i zalutali čepovi od mlijeka u kolaču - sve se to našlo u tanjurima studenata koji su samo htjeli kvalitetan obrok u nekoj zagrebačkoj studentskoj menzi. Kao najbrži spas za prazan želudac mnogim su studentima menze najbolje rješenje, a uz to su vrlo prihvatljive za njihov proračun. Ipak, kvaliteta hrane u studentskim menzama nerijetko se dovodi u pitanje - bilo da je riječ o premasnim obrocima ili o neprimjerenim stvarima u jelu. Fotografije takvih obroka obično završe u grupama studentskih domova na Facebooku i ostanu više na razini šale, a rijetko se koji student odluči i javiti odgovornom osoblju u restoranima, zbog čega bi se nužno morala provesti sanitarna kontrola u kuhinjama.

Dodatna doza proteina Prvu studentsku menzu otvorio je potkraj 19. stoljeća u današnjem kinu Europa rektor Sveučilišta, dr. Juraj Dočkal, kojeg su studenti posebno cijenili.

Presretni studenti, njih 35, u šali su se međusobno zvali homomensairus i u početku su im sva jela bila besplatna.

Danas hrana u menzama nije besplatna, ali svi će se složiti

'Mislim da bismo trebali češće reagirati na takve propuste jer je nekima od nas odlazak u menzu jedina prigoda da pojedemo topli obrok', kaže studentica Anđela Cukrov kako je šest i pol kuna vrlo pristupačna cijena za meni.

U restoranima Studentskog centra i na pojedinim fakultetima koji imaju svoje menze svaki se dan pripremi oko 22.000 obroka. S obzirom na toliku količinu postoji mogućnost propusta pri nabavi i pripremanju hrane. Student Dominik Oroz kaže kako je jednom u menzi u domu "Stjepan Radić" našao glistu u salati zbog koje mu se jelo na prvu zgadilo, ali je poslije glistu samo maknuo s tanjura i nastavio dalje jesti.

"Osobno za Savu mogu reći da je dobra taman toliko da ne budeš gladan. Vrte se jedna te ista jela koja su ili suha ili pretjerano masna. Mislim da bi hrana za studente trebala biti kvalitetnija

ANĐELA CUKROV

NOVINE STUDENATA FPZG-a

Studentica u menzi Studentskog centra pronašla plastični čep od mlijeka u kolaču

jer su ovo ključne godine za što bolju prehranu kako poslije ne bi imali problema s tlakom, šećerom i masnoćama", kaže Oroz.

Kolač s okusom plastike Nedavno je i studentica u menzi studentskog doma "Cvjetno naselje" našla čitav splet dlaka u musaki, zbog čega je sanacijski upravitelj Studentskog centra u

Kontrola: u menze dolaze tajni kupci!

Sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak ističe kako želi imati što bolju komunikaciju sa studentima koji su, prema njegovu mišljenju, objektivni konzumenti u menzama na dnevnoj razini. Potiče ih da se odmah jave odgovornom osoblju i njemu osobno na mail ako nađu nešto čemu nije mjesto u hrani kako takvi slučajevi ne bi ostali samo na razini humora po društvenim mrežama. Kao novi model kontrole kvalitete hrane u menzama planira zaposliti 10 do 15 studenata koji će tijekom cijele godine biti "tajni kupci" u menzama. Oni će pozornije pratiti rad osoblja, primjerice, nose li kuhari zaštitnu opremu, je li obrok topao, a njihov angažman će se računati kao rad preko Student servisa sa satnicom koja će se još odrediti.

Zagrebu Mirko Bošnjak odmah pokrenuo izvanredni nadzor i pregled službi Sanitarne inspekcije u tom restoranu.

Nakon pregleda interna inspekcija nije ustanovila propuste u kuhinji pa su pretpostavili da su navodne "dlake" bile zapravo niti krumpira koje su ostale zbog povećane količine vlage. No pronaći iskorišten flaster, maticu ili plastični čep u hrani, nešto je što se ne može tolerirati. Studentica Anđela Cukrov našla je plastični čep od mlijeka u kolaču u menzi Studentskog centra. Sama je rekla kako je znala naći dlaku ili neku sitnu bubu u hrani i da nikad nije pridavala tome previše pozornosti, ali spomenuti komad plastike ipak ju je šokirao.

"Ako smo studenti i hranimo se dosta jeftino, to ne znači da bismo pri svakom odlasku u menzu trebali strahovati. Mislim da bismo trebali češće reagirati na takve propuste jer je nekima od nas odlazak u menzu jedina prigoda kad možemo pojesti topli obrok", kaže Cukrov.

Važnost prijave Nije upitno da ovakvi slučajevi mogu uzrokovati i ozbiljne zdravstvene tegobe ako se dogodi da student ne uoči na vrijeme predmet kojem nije mjesto u hrani. Bošnjak kaže kako do sada nije bilo takvih primjera, ali ne isključuje potencijalnu

promocija@GlobalNovine.eu

Promocija Dora Slivar, Nives Jekić, Nika Jelavić Društvene mreže Matea Petrović, Mia Planinić, Nikolina Žužul, Ivana Buljan Fotoagencija Pixsell Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav Tisak Tiskara Zagreb Radnička cesta 210, Zagreb Kontakt za čitatelje redakcija@GlobalNovine.eu

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine ISSN 1849-4722

I dalje kipi na HS-u Odluka o akreditaciji Hrvatskih studija još je na čekanju , dok se mnogi pitaj

Studenti strahuju: Želimo završi

Kako kažu s HS-a, na studiju filozofije cilj je uspostavljanjem kulturološkog fokusa udovoljiti zahtjevima reakreditacijskih dokumenata Tekst: Ivor Kruljac

U

očekivanju odluke o akreditaciji Hrvatskih studija organizirana je tribina čiji je cilj bio raspraviti prošlost i budućnost učilišta. Organizatori tribine napomenuli su da se pozivu nisu odazvali iz Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje, a pročelnik Mario Grčević je, tvrde organizatori, također otkazao dolazak.

To su ocijenili lošim jer studenti nisu imali mogućnost pročelniku postaviti pitanja i iznijeti svoje bojazni. Grčević s druge strane tvrdi da je odmah

rekao da ne može doći na tribinu.

"Zamislite tribinu o predmetu Haaškog suda prije nego je donesena sudska odluka", usporedio je Grčević nezadovoljstvo organizacijom tribine.

Na upit o komunikaciji sa studentima, Grčević ističe kako je nekoliko dana prije tribine organizirao otvoreni sastanak sa svim studentima, a tvrdnje organizatora tribine proglasio dezinformacijama.

Matej Vrljić, predsjednik studentskog zbora HS-a, ističe da se zbor trudi surađivati s upravom u korist studenata i da su

DORIAN VIŠNJIĆ/GLOBAL

impressum

2 Studentski život

Studenti HS-a zasad se samo nadaju da će napetosti prestati

Sveučilište u Zagrebu tužilo studenta pa nakon javnih osuda povuklo tužbu Sveučilište u Zagrebu, na čelu s rektorom Damirom Borasom, tužilo je i naknadno povuklo tužbu protiv studenta HS-a Luke Kovača. On je rekao da nije siguran tko je provalio u ured koji koriste udruge HS-a, ali je sugerirao da je riječ o pritisku Uprave. Tužbu je osudila i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je rekla da nije primjereno razgovarati sa studentima preko sudova. T. Horvat

Studentski život 3

tovo nitko ne prijavljuje nepravilnosti

ašli na tanjuru: gliste, matice i zalutale čepove opasnost. Upozorava da je osoblje svih restorana obvezno poštovati propise nošenja radne uniforme kao i opreza pri pripremi obroka jer se njihovom nepažnjom i događaju takvi propusti.

On preuzima svaku odgovornost zbog svih neugodnosti koje studenti dožive u menzama, ali i apelira Student našao pauka u na njihovo prijavsalati u menzi ljivanje.

Student studentskog mora prijaviti spordoma 'Stjepan Radić' ni obrok odgovornom osoblju u restoranu te mu se mora omogućiti novi obrok.

Mjerodavni upravitelj zatim pokreće proceduru utvrđivanja činjenica i stegovne odgovornosti za osoblje nakon čega može ustupiti opomenu zbog povreda ugovora o radu, a za teže slučajeve i otkaz zaposleniku.

Također je istaknuo da studenti moraju uzimati račune pri plaćanju na blagajnama što je Student je obvezan zakonska obveza, iako je riječ o odmah prijaviti sporni subvencioniranoj prehrani, ako obrok odgovornom se želi ustvrditi neki propust osoblju u restoranu te koji se tiče osoblja. Radnici na mu se mora omogućiti blagajnama su isto tako obvezni novi obrok račune dati studentu nakon plaćanja, ali praksa je ipak drukčija pa tako većina računa u studentskim menzama ostane iza blagajničkog stakla.

Ime: Kristina Josipović Dob: 21 Studij: Edukacijsko-rehabilitacijski

DOMINIK OROZ

Priča ove studentice vratit će vam vjeru u humanost

ju hoće li se i koliko mijenjati program njihova studiranja

iti program koji smo upisali! načelno svi otvoreni za suradnju, ali ipak konstantno dolazi do nekakvog zastoja.

"Od samog se početka govori o suradnji, ali stalno se vuku sumnjivi potezi koji sugeriraju suprotno", zaključio je Vrljić.

Studente najviše zanima hoće li se i koliko mijenjati njihovi studiji.

"Cijelo vrijeme je neizvjesno hoćemo li nastaviti studirati i prema kojem programu", kazao je Tomislav Jeleković, student psihologije, pitajući se hoće li naposljetku završiti ono što je upisao. Njegovu brigu već dijele studenti filozofije.

Ove godine uvedeni su novi predmeti i, na nezadovoljstvo pojedinih studenata, zamijenili prošlogodišnje. Martina Bukić, studentica filozofije ra-

Matej Vrljić, predsjednik studentskog zbora HS-a, ističe kako se zbor trudi surađivati s upravom u korist studenata i da su načelno svi otvoreni za suradnju, ali ipak konstantno dolazi do nekakvog zastoja

dovala se idućoj godini i redovnom predmetu koji se ukida.

"Ljutita sam jer upisala sam program takav kakav jesam i želim ga završiti", nezadovoljno je rekla Bukić. Mislav Kukoč, predstojnik odsjeka za filozofiju na HS-u, tvrdi da su ove promjene potrebne u sklopu skore reakreditacije.

"Novi predmeti ne uništavaju, nego stvaraju novu posebnost kulturološkog i kroatološkog usmjerenja studija filozofije na HS-u, u skladu sa zahtjevima i preporukama reakreditacijskog povjerenstva", izjavio je Kukoč i dodao kako se ovako nastoje riješiti zamjerke povjerenstva dosadašnjem programu.

Na uvid nam je dan i 'Prijedlog profila i naziva novog studi-

students of UniZG

VILIM HLUŠIČKA/GLOBAL

BROJ 32, prosinac 2017.

ja filozofije', dokument iz kojeg je vidljivo da bi se novi studij zvao 'Studij filozofije i kulture'.

Cilj je uspostavljanjem kulturološkog fokusa udovoljiti zahtjevima reakreditacijskih dokumenata.

"Aktualnim izmjenama postojećih studijskih programa predviđeno je prožimanje svih studijskih smjerova kroatološkim i kulturološkim sadržajima što u rezultatu tvori koherentan i prepoznatljiv identitet institucije", piše u dokumentu.

S obzirom na to da dio studenata smatra kako se kroatologija gura na račun filozofije i drugih studija, upitno je koliko će biti zadovoljni novim prijedlogom filozofije. Do konačne odluke o akreditaciji, izgledne su daljnje napetosti.

Svako toliko na svijet dođe osoba koja je spremna posvetiti vrijeme pomaganju drugima.

Jedna od takvih je Kristina Josipović, studentica koja svoje slobodno vrijeme daruje onima koji to najviše trebaju. Kako sama kaže, prijatelji i znanci na spomen njezina imena sjete se Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, u kojoj je aktivna volonterka već gotovo četiri godine. U Gornjoj Bistri dane provodi oko stotinu djece kojima su dijagnosticirane najteže kronične bolesti. Ta su djeca zarobljena u bolničkim krevetićima i često potpuno sama i napuštena. "Želim da ljudi uvide koliko je ljepše davati nego primati", izjavila je.

Ova priča započela je i prije Kristinina upisa na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Znala je da želi pomoći, pa se odlučila na rad s bolesnom djecom ili osobama s invaliditetom. Prije no što je sa sigurnošću odabrala svoje buduće zvanje, uvidjela je kako najprije mora testirati samu sebe pa se prijavila za volontiranje u bolnici.

Tamo je upoznala djevojčicu koja joj je jednim jednostavnim pitanjem promijenila život: zanimalo ju je hoće li joj Kristina opet doći.

Od te zgode svaki trenutak kada nije zauzeta fakultetPosebno skim obvezama provodi s se veseli djecom u bolnici. nositi svoje "Znam koliko malih ručica miljenike u čeka da ih netko primi ili naručju prije pomiluje i učini im dan posebno što zaspu nim", poručila je Kristina.

Brzo je postala svjesna koliko su djeci dragocjeni njezini posjeti te se prisjeća kako je praktički trčala s predavanja da može biti dulje s njima, makar samo koju minutu. Međutim, ona ne uljepšava dan samo djeci nego povremeno volontira i u pučkoj kuhinji, a svoje vrijeme uz to daruje starijim i nemoćnim osobama. Najdraži trenuci koje je provela u bolnici su rođendanske zabave njezinih miljenika, a posebno se veseli nositi ih u naručju prije no što zaspu. Od njih je naučila da je dovoljno biti svoj da bi bio voljen i sretan.

Njezina je želja za budućnost prenijeti ljubav koju joj pružaju ta najranjivija bića i poučiti ljude kako je osmijeh najljepši dar koji mogu dobiti zauzvrat. Ivana Turković

ŠTO TE MUČI, PROUČI! Matija: Poštovani, zanima me mogu li odbiti pozitivnu ocjenu na ispitu i ima li profesor dužnost obavijestiti me o postignutoj ocjeni i u kojem roku?

Odgovor: Dragi Matija, imaš pravo biti obaviješten o ostvarenoj ocjeni na pismenom i usmenom ispitu, i to u roku od pet dana. Ako si nezadovoljan ostvarenom pozitivnom ocjenom, imaš je pravo odbiti, žaliti se na nju u roku od 24 sata i tražiti da te se ispita pred ispitnim povjerenstvom.

4 Studentski život

BROJ 32, prosinac 2017.

I vas to čeka Studenti ignoriraju pitanja umirovljenika

O vama ovisi hoćete li u mirovini skapavati od gladi

'Stare ponižavaju na kraju radnog vijeka, a nas mlade pri ulasku na tržište rada', rekao je Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih Hrvatske Tekst: Eugenija Prša

MREŽA MLADIH HRVATSKE

M

ogu li danas mladi, nakon što iskorače na tržište rada koje ih ne podržava, računati na radni staž i osloniti se na mirovinu jednoga dana? Koliko uopće znaju što ih čeka nakon diplome i radnog staža?

"Nisam razmišljala o mirovini.

Sumnjam da ću je imati jer ne planiram raditi klasični posao, pa tko zna hoću li imati staža.

Barem ne u Hrvatskoj", pribojava se studentica antropologije Ena Kisela. Postavlja se pitanje je li mladima smisleno informirati se o mirovini kada se uvjeti često mijenjaju, a i mladi ne vide mirovinu kao nešto sigurno u budućnosti.

Uz umirovljenike, prosvjedovali su i mladi svjesni svoje budućnosti

Mladi nezainteresirani 'Bit ću iskren, ne razmišljam Maks Deranja, student biobaš o mirovini, niti ikad logije, još nije razmišljao o mi- jesam. Živim od kolokvija do rovini jer nema ni stalan posao. kolokvija', priznao je student medicine Anton Malbašić Smatra kako zapravo o mirovini nema smisla razmišljati jer ona jednostavno dođe. Studenti se suočavaju s dvojbom treba li se ju radnog vijeka tako da daju buniti zbog sve nižih mirovina mizerne plaće i naknade. Nas sa sve više staža ili pak prihvatiti mlade ponižavaju pri ulasku na što dođe. tržište rada, nude nam projekte "Bit ću iskren, ne razmišljam poput stručnog osposobljavabaš o mirovini, niti ikad jesam. nja i 2620 kuna", na prosvjedu Baš živim od kolokvija do kolo- je istaknuo Miličević. Nadodaje kvija", otkrio je student medici- i da "nas prozivaju kako s time ne Anton Malbašić. U sadašnjem moramo biti sretni i zasnovati hrvatskom sustavu dvadeseto- obitelj u Hrvatskoj".

Mladi moraju biti svjesni kako godišnja studentica o mirovini još ne mora razmišljati jer u mi- njihov život uključuje i život starovinu može tek za 35 godina, rih jer će i oni ostarjeti te se sua student tek za 40 godina. No očiti se s istim problemima kada zabrinjava to da se granice pomi- uđu na tržište rada i izađu s nječu i dalje, pa tako u Njemačkoj u ga. Trebali bi se više informirati o mirovinu možete tek sa 76 godi- trenutačnom procesu donošenja na. Josip Miličević, predsjednik odluka u vezi s mirovinom kako Mreže mladih Hrvatske, u govo- bi imali uvid u svoju budućnost i ru na nedavnom prosvjedu umi- posljedice ili prednosti koje bi im rovljenika povukao je paralelu one mogle donijeti.

"Kao student i mlada osoba između umirovljenika i mladih.

"Mislim da su mladi i stari u vidim da mnogi mladi ne znaju Hrvatskoj danas u sličnom po- ništa o mirovinskom sustavu u ložaju. Stare ponižavaju na kra- Hrvatskoj, a pogotovo u koliko

Tko ima pravo na mirovinu?

Pravo na mirovinu: ako ste osiguranik (ugovaratelj osiguranja koji mora ispunjavati svoje obveze prema osiguravajućem društvu, ili član obitelji osiguranika) uz ispunjavanje uvjeta propisanih Zakonom o mirovinskom stanju; godine starosti i godine radnog staža.

Pravo na starosnu imovinu: nakon napunjenih 65 godina za muškarce i 60 za žene te najmanje 15 godina mirovinskog staža.

Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu: može se dobiti pet godina ranije (60 godina za muškarce i 55 za žene) samo ako imate više godina mirovinskog staža (35 godina za muškarce, a 30 za žene).

Pravo na invalidsku mirovinu: postojanje invalidnosti, uvjet staža, bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest Pravo na obiteljsku mirovinu: dobivaju je članovi obitelji preminulog ako je preminuli osiguranik primao jednu od nabrojenih vrsta mirovina, bio korisnik prava za profesionalnu rehabilitaciju ili ispunjavao uvjete mirovinskog staža ili staža osiguranja.

je lošem stanju, imajući na umu omjer umirovljenika i radnika.

Upravo zbog toga što je sasvim moguće da će svatko morati mnogo više samostalno voditi računa o izdvajanjima za mirovinu važno je informirati mlade.

To je nekako i najviše što mogu učiniti jer će morati snositi posljedice sadašnjih odluka vlade", rekao je Miličević.

Loš mirovinski model U Hrvatskoj je davno uveden trostupanjski model za mirovine.

Cilj je tog modela privatizacija mirovine. Prvi stup predstavlja obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. To znači da se 15 posto bruto plaće zaposlenih koristi za isplatu trenutačnih umirovljenika. U drugom stupnju birate mirovinski fond određene kategorije u skladu s dobnim ograničenjima i temelji se na individualnoj štednji dijela mirovinskih doprinosa. Glavno u čemu se treći stup razlikuje od drugog jest da dobivate poticaj od države za taj mirovinski oblik štednje.

"Drugi stup treba postati dobrovoljan, a prvi treba i dalje jačati kroz sustav međugeneracijske solidarnosti", smatra Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Pravo na dobivanje mirovine u sustavu Hrvatske nije korijenski problem koji koči idealne mirovinske uvjete. Korijen problema čine različite akcije u sustavu, od zapošljavanja do umirovljenja.

Primjeri za to su zapošljavanje na neodređeno ili zapošljavanje putem stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. A prvi korak u prekidanju čarobnog kruga je pravilno informiranje studenata o mirovinskoj budućnosti.

Ekskluzivno Vrhunska znanstvenica Tajana Šim

Posla ima, hrva

Tekst: Nives Jekić

T

ajana Šimunić Rosing, Hrvatica s američkom adresom, mlada je znanstvenica koja već niz godina mete konkurenciju u svom području znanosti, u računalno-znanstvenom inženjerstvu. Međunarodna organizacija Institute of Electrical and Electronics Engineers, koja je posvećena naprednim tehnološkim inovacijama, uvrstila je i Šimunić Rosing na popis najboljih na svijetu za 2018. godinu. Šimunić Rosing profesorica je i direktorica Laboratorija za energetsku učinkovitost sustava na kalifornijskom Sveučilištu u San Diegu. Danas intenzivno radi na petogodišnjem projektu Healthy aging koji se fokusira na uporabu umjetne inteligencije u poboljšanju načina života osobama starije dobi. U sklopu svog projekta, koji je podržao i IBM s 16 milijuna dolara, traži hrvatske diplomande i doktorande iz područja kompjutorskog inženjerstva koji bi imali mogućnost dobiti doktorat ili postdoktorat na Sveučilištu u Kaliforniji. ◼◼ Surađujete s vrsnim znanstvenicima iz svijeta, kako to da ste sada odlučili putem Globala pozvati mlade znanstvenike iz Hrvatske?

'Jako bih voljela da naši studenti i znanstvenici dođu sudjelovati u ovom projektu jer mislim da je to dobar način da neke ideje iz europske zemlje dospiju u Ameriku'

Jako bih voljela da naši studenti i znanstvenici dođu sudjelovati u tom projektu jer mislim da je to dobar način da učimo jedni od drugih i da se neke ideje iz europske zemlje dovedu u Ameriku. Htjeli bismo stvoriti sustav koji bi radio u raznim kulturama, ne samo u američkoj, tako da bi informacije Europljana dosta pomogle. A i u suprotnom smjeru mislim da bi neke stvari koje mi razvijamo dobro došle Hrvatskoj kad bi se ti znanstvenici vratili natrag kako bi mogli razvijati slične ideje u našem društvu. Već mnogo godina surađujem s raznim europskim zemljama i imam dosta studenata iz Italije, Švicarske, Njemačke, Španjolske, Francuske, ali nikad nisam imala iz Hrvatske. Imala sam i iz Srbije, recimo. Ne znam, zapravo, u čemu je štos? Čini mi se da Hrvati možda više vole otići u zapadnu Europu, ali što se tiče industrije, vrh je u Kaliforniji. ◼◼ A o kakvom je projektu riječ?

Upravo surađujemo s nekoliko organizacija u San Diegu gdje ljudi starije dobi žive independent living, što nije isto kao i starački domovi jer je riječ o ljudima koji su još vrlo sposobni, voze automobile, žive aktivno u zajednici.

Naš je cilj raditi s takvim ljudima.

Imat ćemo ih oko 50 koje ćemo intervjuirati, te ćemo u dio njihovih stanova staviti senzore, a u kasnijem dijelu projekta i robote koji će s njima živjeti i razgovarati. Cijeli sustav senzora i robota učit će njihove svakodnevne navike i pokušat će detektirati promjene koje upućuju na to da možda počinje proces zaboravljanja što će onda pokušati zaustaviti ili barem usporili.

Stablo znanja Zavirili smo u novi tehnološki cen

Spektakularan pro

'Projekt je zamišljen tako da pruža osnovne alate koji studentima trebaju da bi realizirali svoje projekte', rekao je Tomislav Jantol, voditelj projekta Tekst: Iris Knežević

U

sklopu Smotre Sveučilišta u Zagrebu, održane od 23. do 25. studenoga ove godine, otvorio se novi centar za tehnologiju Stablo znanja. Smješten na prvom katu Studentskog centra, odmah pokraj knjižnice, trebao bi pomoći studentima u pokretanju svojih projekata. Riječ je o nekoliko višenamjenskih prostorija koji studentima služe za učenje, odmor i zabavu.

Povijest Studentskog centra seže u daleku 1957. godinu, kada je studentima služio kao "dnevni boravak". Svi društveni događaji vezani za studente bili su na jednom mjestu. Tada je napravljeno kino za studente, osnovano kazalište, današnji Teatar &TD, Klub centra, Galerija SC-a. Također, studenti su se mogli služiti učionicama i knjižnicom.

Tu je bilo središte studentskih događanja. S godinama je glamurozni status SC-a izblijedio i

Studentski život 5

BROJ 32, prosinac 2017.

munić Rosing traži nove snage za veliki projekt u SAD-u koji sponzorira IBM

atski znanstvenici, javite se! Šimunić Rosing profesorica je na Sveučilištu u San Diegu, a danas intenzivno radi na petogodišnjem projektu 'Healthy aging'. Svi zainteresirani mladi znanstvenici kogu se javiti na e-mail adresu redakcije Globala koja će im pomoći ostvariti kontakt s profesoricom

PRIVATNA ARHIVA

Hrvatska znanstvenica se pita zašto mladi iz Hrvatske nisu zainteresirani za studij u Americi

Dokazano je da, ako se zaboravljanje dovoljno rano detektira, vježbe mogu imati velik učinak, pogotovo ako su prilagođene osobi koja ih upotrebljava. Primjer koji često koristim je muškarac koji će iduće godine imati 99 godina. On se cijeli život bavio

vrtlarstvom i primjer intervencije koji bi za njega bio zanimljiv je razgovor o vrtu putem kojeg bi se mogla uvježbati njegova memorija. Pitali bi ga kada treba saditi rajčice, kada bi trebalo pripremiti zemlju i druge stvari putem kojih bi doznali koliko on zapravo već

Kakav je proces prijave i selekcije?

Svi zainteresirani trebali bi se prijaviti za iduću jesen jer za početak doktorata prijava sada završava sredinom prosinca na većini fakulteta u Americi. Mislim da su izgledi vrlo dobri za studente koji su dobri, pogotovo ako se prijave na fakultet na kojem postoje naši ljudi, jer jedan od problema je taj da zagrebačko sveučilište nije baš toliko poznato u Americi pa Amerikanci ne znaju baš procijeniti koliko su dobri naši studenti. Tražim nekoga tko želi doći na doktorat na moj fakultet i sudjelovati na projektu, ili bih prihvatila nekoga tko je već doktorirao i traži postdoktorat, što je isto moguće, ali bi ta osoba trebala već imati rezultate istraživanja koji su na neki način barem vezani uz projekt.

'Želim motivirati naše studente da vide kako je moguće imati i obitelj i zanimljivu karijeru te uspjeti na obje strane'

sad zaboravlja. Tako dobijemo dijagnozu i onda intervenciju u isto vrijeme, i to na način koji mu je interesantan. ◼◼ Kako ste ostvarili suradnju s IBM-om?

Suradnja je počela kroz nekoliko godina suradnje na raznim projektima jer se takvo nešto ne dobije putem natječaja i preko noći. Riječ je o već dugoj suradnji, ne samo s IBM-om, nego i s mnogo drugih kompanija, koja se pokazala jako pozitivnom za obje strane. Moj fakultet ima dosta iskustva iz područja koje je vezano uz umjetnu inteligenciju AI for healthy living. Recimo, na našem je fakultetu jedan od najpoznatijih svjetskih stručnja-

ka za zadravo starenje, healthy aging, koji je također uključen u naš centar. Imamo i stručnjakinju koja radi na dizajnu robota, a i najbolji odjel za kognitivne znanosti u Americi. Riječ je o ljudima koji su izvanredni u svom području, nekoliko nas koji intenzivno surađujemo s kompanijama, i vodstvu fakulteta koji se zaista potrudio da bi stvorio situaciju isplativu i za IBM. ◼◼ Ako se naše mlade znanstvene snage prijave, što ih čeka? Financira li se nešto?

Kada se netko prijavi za doktorat u Americi, na elektrotehniku, informatiku ili slične tehničke znanosti, u načelu je doktorat uvijek plaćen. Tako bi bili plaćeni i ako završe na mom fakultetu.

Teži dio je biti primljen, i to je nešto što ne mogu nikome obećati.

Ako primljene studente bude zanimao moj projekt, ja ću ih rado uključiti u svoju grupu, tako da nije problem novac, nego znanje i želja za dolaskom ovdje. ◼◼ Uspijevate li uskladiti obiteljski i poslovni život?

Da, sve se može kad se hoće. Čak i normalno spavam jer inače ne funkcioniram. Mislim da je važno da čovjek uživa u privatnom životu i da voli ono što radi.

Uživam u svojoj djeci, najmlađoj su mi djevojčici četiri godine, a najstarijem sinu 15. Jako sam sretna što oni obožavaju Hrvatsku i kada dođemo tu uživaju, a kada se vratimo u Ameriku uvijek dobiju za zadaću napisati što je bilo na praznicima. Primjerom želim motivirati naše studente da vide kako je moguće da čovjek ima i obitelj i zanimljivu karijeru. Nekada je i meni u životu sve izgledalo da neće moći biti sve po planu, ali ipak nisam odustajala.

ntar Studentskog centra, doznajte što smo tamo našli!

ojekt: tu se rađa budućnost Hrvatske

LUKA STANZL/PIXSELL

on je postao isključivo mjesto za administrativne svrhe, odnosno podizanje studentskih ugovora i odlazak u menzu. Studenti sve manje dolaze u kino i kazalište,

Centar za tehnologiju Stablo znanja već je u prvim trenucima nakon otvaranja privukao mnogobrojne studente

a i sve je manje događaja koji bi privukli studente. To pridodaje važnost otvaranju Stabla znanja.

Sven Knežević, student kineziologije, misli da je upravo takav centar potreban mladima.

"To je odlična stvar, ne samo za kompjuteraše nego i za one koji se ne razumiju potpuno u tehnologiju. Opuštena je atmosfera i mentori su odlični", smatra Sven.

"Projekt je zamišljen tako da pruža osnovne alate koje studenti trebaju da bi započeli jedan svoj startup ili općenito da bi realizirali svoje projekte.

Ovakvih projekata nema zasad u

Zagrebu. Nema nekog prostora gdje bi studenti mogli doći slobodno i besplatno koristiti ono što im se nudi", rekao nam je Tomislav Jantol, operativni voditelj projekta.

Stablo znanja posjeduje prostoriju za programiranje i igranje videoigrica te prostor za proizvodnju videopriloga, takozvanu Zelenu sobu.

"Studenti zahvaljujući Stablu znanja mogu kreirati svoj vlastiti projekt. Mi omogućavamo prostor i opremu te možemo plasirati vrhunske stvari na tržište. U Zelenoj sobi imamo jako dobru rasvjetu, desk, kamere i

zvučnike koje smo već koristili za neke YouTube videe", proces stvaranja videopriloga objasnio je Leon Grdić, volonter i koordinator Zelene sobe.

Bernard Gršić, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva zadovoljan je ovim projektom te je objasnio svrhu centra.

"Baš kao što i centar nosi naziv Stablo znanja tako je i svaki naš student jedan list na našem hrvatskom stablu. Svi su jednako važni i bez njih i njihove želje za znanjem, naše stablo znanja ne može preživjeti", izjavio je Gršić.

studentsk@psiha prof. psih. Ivana Mrgan kognitivno-bihevioralna terapeutkinja

Centar za osobni razvoj Apsiha E-mail: ivana@apsiha.hr

Brrr… razgovor za posao Ponekad se fini komunikacijski tango razgovora za posao pretvori u nezgrapan sentiš ili počne djelovati kao minsko polje dok istražujemo teren i pokušavamo uskladiti ponudu sa svojim potrebama i mogućnostima.

Zauzmite perspektivu da ste na dobitku svaki put kad odete na razgovor za posao, dobili taj posao ili ne, jer brusite komunikacijske vještine i upoznajete tržište kao i njegove zahtjeve. Kako biste bili što uspješniji u pripremi za razgovor, korisno je imati na umu nekoliko smjernica.

Budite upućeni u djelatnosti tvrtke kao i u opis radnog mjesta o kojem možete donekle zaključiti i iz teksta natječaja i mrežnih stranica potencijalnog poslodavca. Dodatno, svakako se pokušajte dobro odmoriti i naspavati. Izbjegavajte kofein, tein i prekomjeran unos šećera neposredno prije intervjua, i bez njih ćete vjerojatno biti puni energije.

Ako imate tremu, može biti korisno da dođete nešto ranije na mjesto razgovora kako biste osjetiti prostor i uhvatili atmosferu. Svakako prođite svoju prijavu, vjerojatno će vam biti postavljena pitanja koja se odnose na informacije koje ste ondje naveli. Razmislite što bi vas mogli pitati i pripremite odgovarajuće odgovore kao i prezentaciju u trajanju do dvije minute.

Imajte na umu kako je to često jedno od prvih pitanja.

Sjajan životopis, stručna praksa u renomiranim tvrtkama i/ili prestižna diploma su prednost, ali nisu i presudni. Pripremljenost, usmjereni i konkretni odgovori ostavljaju mnogo bolji dojam. Kako biste što konkretnije prezentirali svoje vještine koristite STAR tehniku: S (situation) - ukratko opišite situaciju u kojoj ste već koristili traženu vještinu; T (task) - ukratko opišite što je pritom bio vaš konkretan zadatak; A (action) - navedite koje ste aktivnosti poduzeli u smjeru rješavanja zadatka; R (results) - navedite pokazatelje, rezultate i dokaze koji upućuju na uspješno rješenje zadatka.

Umjesto da uljepšavate stvarnost, radije priznajte svoje "prostore za napredovanje", ali istaknite i konkretne primjere kako radite na njihovu unapređenju.

Sretno na sljedećem razgovoru za posao!

6 Studentski život

BROJ 32, prosinac 2017.

Razbijamo mit Razgovarali smo s 18 studenata zaposlenih na Adventu i naišli na odličnu atmosferu i vesele ljude

'Tko kaže da nam je loše?! Imamo dobru ekipu i zaradimo finu lovu!'

Ispitani su se složili – hladnoća nije problem, a opseg posla, koji je veći vikendom i navečer, prihvatljiv je – pa i došli su tamo raditi

I

Zadovoljni posjetitelji Posjetitelji hvale Advent, podjednako stariji i studenti.

Jedna posjetiteljica, Marija Poljak, studentica prve godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja dolazi iz Solina objasnila je zašto voli Advent.

"Prekrasno je, ponuda je raznolika, usluga je jako dobra – svi su vrlo ljubazni i uslužni. Budući da sam tek sada došla u Zagreb, ne znam kako je Advent izgledao prošle godine, ali u usporedbi s drugim gradovima – ništa nije kao u Zagrebu”, kaže ona.

S obzirom na to da je ovogodiš-

dobro zaraditi. Satnica nije niža od 20 kuna, a studenti najčešće zarađuju 25 kuna po satu. Neki sretnici dobili su čak 35 kuna po satu, a onima koji rade za manje, najčešće je obećana provizija od prodaje.

"Sve ovisi o prodaji, ako ste si dobri sa šefom i kućica dobro zaradi, sigurno će biti udjela i za radnike”, objasnio je jedan student.

Zagrebački Advent manifestacija je koja je već treću godinu za redom proglašena najboljim božićnim sajmom u Europi

Satnica nije niža od 20 kuna, a studenti najčešće zarađuju 25, ponekad i 35 kuna po satu

MATE AP ET RO

ove se godine Zagreb pretvara u čarobnu zimsku bajku. Advent u Zagrebu manifestacija je koja je već treću godinu za redom proglašena najboljim božićnim sajmom u Europi. Ove godine otvorena je 2. prosinca i trajat će do 7. siječnja sljedeće godine. Zagreb je pripremio događaje na Gornjem gradu, u galeriji Klovićevi dvori, u tunelu Grič i na drugim atraktivnim mjestima. Unatoč mnogim događajima, koncertima i susretima, jedno od /GLOBAL Ć najomiljenijih mjesta VI i dalje su Europski trg i park Zrinjevac koji se pretvaraju u šetalište među štandovima sa šarolikom ponudom.

TEREZIJA BOŠNJAKOVIĆ/GLOBAL

Tekst: Terezija Bošnjaković

Studenti su općenito zadovoljni zaradom i ekipom s kojom rade

nji Advent predstavio i neke novosti, kao što je manje lokacija i više sadržaja, Zagrepčanka Lucija Zonjić, studentica četvrte godine stomatologije, prokomentirala je ponudu.

"Jako sam zadovoljna, svi su ljubazni, jedino što je preskupo.

Ali dobro, na Gornjem gradu su prihvatljive cijene. Zadovoljna sam jer prelijepo izgleda sve skupa, definitivno bolje nego prošle godine", misli Lucija. Studenti rade na adventskim kućicama od kada je Adventa u Zagrebu, a s obzirom na to da su posljednjih

Kamo na Erasmus?

godina medije zaokupile priče o iskorištavanju i podcjenjivanju studenata koji su tako zaposleni, Global je izašao na teren i istražio kakvo je raspoloženje među studentima koji se smješkaju s druge strane pulta.

Razgovarali smo s 18 studenata zaposlenih na Adventu i naišli na odličnu atmosferu i vesele ljude.

Na malo više od mjesec dana ti mladi ljudi postaju dio zagrebačke božićne čarolije, što im, kako se čini, ne pada teško. Iva Klarić izvanredna je studentica koja radi u kućici na Strossmayerovu trgu, a radom je, kao i lokacijom štanda, zadovoljna.

"Radna atmosfera je super, sve

je divno, krasno i ljudi su vedri, veseli", komentira Iva. "Nama je stvarno super ovdje, važna je dobra ekipa. Radim šest sati na dan, 30 dana i nije mi ni najmanji problem.

Razlika između rada navečer i preko dana je u tome što navečer ima mnogo ljudi i bolja je atmosfera, a ujutro je slabo – kavice i laganini – smjena je lakša", dodaje ona.

"Nije mi problem raditi ni na Božić jer dobra je ekipa, zezancija je i stvarno je super. Otići ću na Božić navečer s obitelji, i to je to", kaže Iva. Osim odlične zabave i korisnog iskustva, ovdje se može i

Došli su raditi Što se tiče težine rada, ispitani su se složili – hladnoća nije problem jer većina kućica ima vlastitu grijalicu, a opseg posla, koji je veći vikendom i navečer, prihvatljiv je – pa i došli su tamo raditi.

Teško je odrediti koja je lokacija bolja, no studenti koji rade na kućicama na Zrinjevcu i Europskom trgu neusporedivo su zadovoljniji od onih čiji je štand, na primjer, između dviju pozornica.

Josipa Pentić, koja je nedavno diplomirala, radi na kućici smještenoj na Trgu kralja Tomislava.

"Mislim da je Tomislavac jako dobra lokacija zbog klizališta", kaže.

Također smatra da je posao na kućici odličan i da nijedan posao nije težak ako radiš ono što voliš.

"Radim po sedam sati i nije mi naporno. Važno je da su ljudi s kojima radim super tako da mi je odlično. Posjetitelji su isto jako dobri, ljubazni, pristupačni", nije skrivala zadovoljstvo Josipa.

AUSTRIJA Studentski život u Grazu iznimno je dobro organiziran

U ovoj zemlji studente potiču i da razmišljaju

P

rivukla me mogućnost novih iskustava u uređenijoj državi koja je dovoljno blizu Zagrebu, a opet se osjeti razlika u kvaliteti studiranja, rekao je diplomirani ekonomist iz Splita Marko Bojanović koji je na Erasmus otišao u Austriju.

Nakon četvrte godine studija želio je upoznati nešto novo, a budući da je ponuda bilo svakakvih, odlučio se za zemlju koja je blizu, a prosperitetna.

Austrija je zemlja višeg standarda, stoga su i studentski troškovi viši, što podrazumijeva da stipendija nije dovoljna.

"Stipendija je bila dovoljna, ali samo uz iznimnu štedljivost.

Za bilo što više potreban je dodatan izvor prihoda", rekao je.

Unatoč većim troškovima vrlo je zadovoljan nastavnim planom i načinom rada na FH Joanneum, University of applied sciences u Grazu.

"Naša nastava nije loša, ali njihova je svakako na višoj razini. Profesori potiču studente na razmišljanje, ne potenciraju teorijsko znanje koliko praktično te ističu da je vlastito mišljenje studenata o određenoj temi važnije od napamet naučena gradiva", kazao je Marko.

Dodao je i kako im je na svakom predavanju bilo dopušte-

no piti kavu te je bilo poželjno nositi laptop. Studentski život u Grazu je iznimno organiziran, mladi imaju veliki izbor, organizirane izlaske, natjecanja u raznim sportovima i lokalnim turnirima.

Sveučilišni kampus u Grazu

"U Grazu je studentski život odličan. Grad je malo veći od Splita, ima više programa, od pub-kvizova, beer ponga i organiziranih okupljanja", naveo je.

Marko je bio iznimno zado-

FH-JOANNEUM.AT

Tekst: Gabrijela Šalić

voljan boravkom u Grazu jer je jako blizu Hrvatskoj, pa mu udaljenost nije bila problem, a i razlika u polaganju predmeta nije bila velika te nije imao problema kada se vratio s razmjene.

"Iskustvo koje sam stekao bilo je značajno, proveo sam proljetni semestar posljednje godine studiranja te sam stekao poznanstva koja su mi jako važna. Slušao sam pet kolegija od kojih su mi četiri priznali kada sam se vratio u Split, a peti koji je bio obvezan nije bio ništa slično onom što sam imao na razmjeni te sam to polagao kada sam se vratio", rekao je Marko.

Srednja 7

BROJ 32, prosinac 2017.

HR Kids Online Gotovo dvije trećine djece izvrgnuto je neželjenom seksualnom sadržaju

Zabrane ne funkcioniraju, kako onda djecu obraniti od golotinje na internetu?

'Djeca često pretražuju internet u potrazi za njima zanimljivim sadržajima i sigurno se u toj istraživačkoj aktivnosti izvrgavaju većem riziku da naiđu na nepoželjne i uznemirujuće sadržaje', rekla je psihologinja Ivana Ćosić Pregrad Tekst: Hana Ivković

Gotovo pola djece u dobi od devet do 11 godina navodi da imaju pristup internetu kada god žele ili trebaju

voditi računa o uredničkim slobodama i slobodi izražavanja.

"Najbolja je zaštita od neprimjerenih sadržaja jačanje vještine mladih u medijskoj pismenosti i posebno razvijanje kritičkog promišljanja", istaknuo je.

No premda postoje zakonski propisi i regulative, nisu dovoljni za učinkovito postizanje sigurnosti na internetu.

"Jedini je način poticati i razvijati medijsku pismenost i kri-

tičnost u odnosu prema ponašanju i informacijama s kojima dolazimo u dodir, i učiti pravila kako da mi kontroliramo sadržaj na koji nailazimo, a ne da taj sadržaj kontrolira nas", tvrdi Ćosić Pregrad. Što čine škole?

Slaven Staklenac je ravnatelj u Osnovnoj školi Većeslava Holjevca, jednoj od škola koje su aktivne u edukaciji medijske pismenosti, pogotovo sigurnosti

na internetu. "Na satu razrednika provodimo dvije edukacije UNICEF-a - Prekini lanac i Korak po korak", objasnio je Staklenac.

"Prije mjesec dana imali smo cijelu akciju ur svih osam razreda naše škole, pod nazivom 'Kad si on-line, budi pametan'. Imali smo radionice za djecu i roditelje, a bila je čak i tribina o toj temi", rekao je.

Pomoćnica ministrice obrazovanja Lidija Kralj istaknula je da

Pravobraniteljica za djecu: Medijski odgoj trebamo još od vrtića!

Problem nedovoljne zaštite djece od štetnih medijskih sadržaja uočen je i na međunarodnoj razini, rekla je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i dodala da se pripremaju i izmjene EU-ove Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koje se dijelom tiču i zaštite djece. U tom dijelu svrha izmjena je, među ostalim, pojačati zaštitu djece od potencijalno štetnih sadržaja u medijima, uključujući i medijske usluge na zahtjev, poboljšati zaštitu od neprimjerena oglašavanja, osobito u programima sa značajnim udjelom dječje publike, spriječiti govor mržnje i slično.

"Međutim, ni najbolji propisi ne mogu zamijeniti roditeljski nadzor i podršku djetetu, kao ni osmišljeni pristup razvoju medijske pismenosti sve djece kroz odgojno-obrazovni sustav, a s tim bismo sigurno morali početi već u dječjem vrtiću", izjavila je.

URED PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU

Zakonski propisi "Čini se da uz takvu dostupnost, brzinu i izrazito velik broj različitih sadržaja koje internet nudi, roditeljska kontrola i nadzor su zaista teško izvedivi.

Djeca često pretražuju internet u potrazi za njima zanimljivim sadržajima i sigurno se u toj istraživačkoj aktivnosti izvrgavaju većem riziku da naiđu na nepoželjne i uznemirujuće sadržaje", rekla je Ćosić Pregrad.

Kakvom sadržaju djeca mogu imati pristup i pod kojim uvjetima definira Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima koje je prihvatilo Vijeće za elektroničke medije. Prema članku 15., pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da se na naslovnoj stranici ne objavljuju neprimjerene slike ili sadržaji.

Robert Tomljenović, zamjenik predsjednika Vijeća za elektroničke medije, rekao je da je pri regulaciji važno ustanoviti može li pojedini sadržaj ugroziti fizički ili moralni razvoj maloljetnika, bilo da je riječ o nasilnim ili seksualiziranim sadržajima, te

MATEA PETROVIĆ/GLOBAL

G

otovo tri četvrtine djece u dobi od devet do 11 godina bilo je izloženo seksualnom sadržaju a da nisu to željela. Ovo je jedan od nekoliko šokirajućih preliminarnih rezultata istraživanja HR Kids Online koje je provedeno na više od 1000 djece u dobi između devet i 17 godina i njihovih roditelja. Riječ je o seksualnim fotografijama ili filmovima na internetu na kojima su gole osobe, a kojima su gotovo dvije trećine sve ispitane djece bile izvrgnute.

Ivana Ćosić Pregrad, klinička psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i članica Hrvatskog nacionalnog tima EUKids Online, ove rezultate povezuje s još jednim podatkom iz istraživanja, a to je da gotovo pola djece u dobi od devet do 11 godina navodi da ima pristup internetu kada god žele ili trebaju, uz trend porasta dostupnosti interneta s dobi djece i mladih.

je Ministarstvo svjesno izazova s kojima se susreću učenici, njihovi roditelji i učitelji/nastavnici, te stručni suradnici zbog izloženosti djece erotiziranim ili seksualiziranim sadržajima.

Kako bi dodatno obrazovali učitelje i stručne suradnike, nastavit će se s organizacijom stručnih skupova vezanih uz ulogu škole u pripremi i provedbi preventivnih programa s posebnim naglaskom na izazove s kojima se mladi susreću na internetu.

"Posebna pozornost posvetit će se provedbi Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (Konvencija iz Lanzarotea) putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT-a) kroz različite aktivnosti informiranja djece i

Ivana Ćosić Pregrad dio je istraživačkog tima HR Kids Online

roditelja o primjerenom ponašanju na društvenim mrežama", rekla je Kralj. Što se roditeljske intervencije tiče, Ćosić Pregrad ističe i preferira edukaciju i razgovor s djetetom umjesto raznih zabrana.

"Pokazujući interes za djetetove aktivnosti na internetu i razgovarajući o stvarima koje doživljava, roditelji ipak mogu zaštititi djecu od rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu", ističe Ćosić Pregrad.

"Roditelj sam dvoje djece i, iako su još jako mala, moram priznati da jako pazim što rade", rekao je profesor Staklenac i dodao da u njegovoj školi djecu uče da koriste vlastiti mozak za kritičko mišljenje o bilo čemu što vide. "Razne blokade sadržaja i zabrane ne funkcioniraju.

Djeca će, ako nešto žele, proći kroz njih. Roditelji bi trebali razgovarati s djecom i objasniti im što je dobro, a što loše", zaključio je.

8 Društvo

BROJ 32, prosinac 2017.

No kill Niti nakon 60 dana skloništima više nije dopušteno usmrćivanje životinja

Eutanazija je bila skuplja opcija!

V

iše stotina životinja usmrćeno je 2014. u skloništima za napuštene životinje, podaci su koje je prikupila udruga Prijatelji životinja. Novim zakonom zabranjena je eutanazija životinja u skloništima, dok je članak 57 (4) prošlog Zakona o životinjama omogućavao je da se životinje iz skloništa, koje se ne vrate vlasniku niti udome nakon 60 dana, usmrte.

Novim zakonom propisane su i "izvanredne situacije" u kojima je dopušteno ubiti životinju u skloništu, a to su ako je životinja dosegla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije, boluje od neizlječive bolesti, ako bi liječenje bilo dugotrajno i bolno, a ishod neizvjestan ili se takav postupak provodi u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi i životinja te zaštite imovine.

Primjer iz Osijeka Udruga Pobjede iz Nemetina, prigradskog naselja Osijeka, pravi je primjer da eutanazija životinja u skloništima nije uvijek isplativa. Oni od kolovoza 2015. pružaju usluge skloništa Osijeku. Već godinu poslije trošak skloništa Grada Osijeka po primljenom psu smanjio se, te je iznosio oko 1500 kuna, dok je još 2011. godine u istom skloništu taj trošak bio čak 8430 kune.

Važno je istaknuti i da je 2016. u to sklonište primljeno 75 i udomljeno 249 pasa više u odnosu prema 2011. godinu.

Luka Oman iz udruge Prijatelji životinja kaže da Zakon o zaštiti životinja više nalikuje na neki priručnik za iskorištavanje i ubijanje životinja

prilika za udomljavanje jer su ih usmrćivali ako ih nitko ne bi uzeo u prvih 60 dana.

Priliku za život svom psu Peri pružila je i studentica Kristina Komljenović koja ga je udomila iz šinteraja. Na početku je bio prestrašen i bojao se vožnje automobilom godinu dana, ali nije bio bolestan niti zapušten jer je u šinteraju bio samo nekoliko dana, za razliku od stanja u kojemu su bili drugi psi koje je vidjela, kaže ona. Kristina potiče ljude na udomljavanje, a ne kupnju pasa te smatra da nije u

Psi u skloništima strpljivo čekaju za udomljenje bez straha od eutanazije

UDRUGA POBJEDE

Tekst: Tamara Horvat

Eutanazija je i dalje moguća ako su životinje dosegle visoku starost te im otkazuju osnovne životne funkcije, boluju od neizlječive bolesti ili bi liječenje bilo dugotrajno i bolno, a ishod neizvjestan

Punoljetnost kao uvjet za udomljavanje životinja

Zakonom iz 2017. zabranjena je prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama te im nije dopušteno dati životinju iz skloništa na skrb ili udomljavanje. Voditelji skloništa te osobe koje prodaju kućne ljubimce imaju zakonsko pravo tražiti od potencijalog kupca na uvid javnu ispravu da bi se dokazala dob.

Studentica socijalnog rada Gabriela Čorkalo i sama je udomila štene staro pet mjeseci. "Štene je kod mene bilo na privremenom smještaju mjesec dana jer je teta čuvalica morala otputovati, a nakon nekoliko tjedana shvatila sam da ga ne želim dati nikome", govori Gabrijela.

Ona ipak sumnja da će novi Zakon donijeti konkretne pro-

mjene te podsjeća na opasnost zbog tisuća i tisuća nečipiranih životinja, životinja na lancu, zbog zlostavljača i "štancera" kojima psi služe samo kao izvor zarade.

Do izglasavanja novog Zakona o zaštiti životinja, koji je na snazi od 26. listopada 2017., mnogim životinjama u azilima i skloništima nije bila pružena prava

redu da ljudi zarađuju na prodaji pasa jer psi nisu ljudsko vlasništvo.

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja kaže da Zakon o zaštiti životinja više nalik na neki priručnik za iskorištavanje i ubijanje životinja, a ne na akt koji ih štiti.

"Sada se fokusiramo na poticanje provedbe kako Zakon

ne bi ostao samo mrtvo slovo na papiru", zaključuje on. Prvi prosvjedi Prijatelja životinja bili su za zabranu držanja životinja u cirkusu, a zatim su uslijedile akcije za zabranu uzgoja i ubijanja životinja zbog krzna i mnoge druge. I prije donošenje novog zakona, postojala su no kill skloništa koja su obvezno kastrirala životinje koje su udomljavali.

Novim zakonom propisana je obvezna kastracija za sva skloništa te se tako sprečava povećanje broja napuštenih životinja.

Starije mačke nepoželjne za udomljavanje Pomoć napuštenim životinja pruža i Udruga za dobrobit i zaštitu mačaka S.O.S Cat. Danijela iz udruge kaže da ne djeluju kao azil, nego su mačke koje spašavaju s ulice smještene na privremeni smještaj u njihove domove. Volonteri se trenutačno brinu za oko 170 mačaka i mačića, a njih 20 ljudi ne žele udomiti jer su bolesni. Mnogima su nepoželjne i stare mačke za udomljavanje, a Danijela je uvjerena da su upravo one najodanije. Čak 70 posto mačića dođe im u lošem stanju, većinom s upalom gornjih i donjih dišnih putova, dehidracijom ili prisutnošću parazita, a sve zato jer je vlasnicima teško dati 200 kuna za kastraciju svojih mačaka pa se one kote unedogled, pojašnjava ona.

Ministarstvo poljoprivrede ne raspolaže podacima o broju eutanaziranih životinja jer im skloništa nisu obvezna dostavljati te podatke.

Studenti na nogama Mnogi studenti nezadovoljni najavljen

'Ne dirajte nam rad n U budućnosti će poslodavci vjerojatno biti obvezni isplaćivati studentima 50 posto uvećanu naknadu za rad nedjeljom i blagdanom, te za noćni rad Tekst: Petra Vuka

N

ismo dovoljno pametni da ne bismo radili. Nećemo se praviti da smo fini kao Finci samo zato što imamo njihove cijene ako uz to nemamo i njihov standard, kaže student splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Ante Medvido-

vić o mogućoj neradnoj nedjelji. Dodaje da postoje zemlje koji si mogu priuštiti neradnu nedjelju, kao što su Austrija i Njemačka, ali Hrvatima je jedino preostao rad i samo rad.

S njim se slaže i Duje Klisović, student produkcije na Akademiji dramske umjetnosti.

"Vjerujem da svaki pojedinac treba imati pravo na slobodnu nedjelju jer se jedino tada može posvetiti obitelji i sličnom, ali većina ljudi, a pogotovo studenti moraju raditi nedjeljom. Rad nedjeljom generalno se ne bi trebao zabranjivati jer je to često najbolja prigoda studentima da si povećaju proračun, ali bi ih za to trebalo adekvatno platiti", govori Duje.

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji zakon koji propisuje zabranu rada nedjeljom, iako u Zakonu o radu stoji kako radnik u pravilu svoj slobodan dan koristi upravo nedjeljom

Društvo 9

BROJ 32, prosinac 2017.

Ipak ima nade Caritasovom akcijom mladi iz domova za nezbrinutu djecu neće gubiti krov nad glavom

Apsurd: na pola studiranja sustav ih ostavlja bez krova nad glavom Tekst: Andrea Pavlović Foto: Matea Petrović/Global

D

omove za nezbrinutu djecu svake godine napusti prosječno 60 punoljetnih osoba koje nakon "proslave" 18 rođendana praktički ostaju prepuštene same sebi, bez krova nad glavom. Onima koji se odluče na visoko obrazovanje boravak se produljuje na određeno vrijeme. Pomažu im i razne udruge te je tako Rotary klub Zagreb Kaptol humanitarnom akcijom Korak u život dodijelio stipendiju u iznosu od 1600 kuna 19 studenata.

'Često nam se mladi vraćaju kao beskućnici, trudnice i žrtve nasilja', rekla je ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Jelena Lončar

grebačke nadbiskupije Jelena Lončar kaže pak da je u Hrvatskoj u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi gotovo 800 djece i mladih.

Mladima koji se odluče na studiranje produljuje se vrijeme dopuštenog boravka do 21 godine, ali to im i nije od veće pomoći jer je fakultet nemoguće završiti u tom roku. Naime, student koji

diplomira na vrijeme, bez ponovnog upisivanja godina, ima prosječno 24 godine. Iz Caritasa kažu da su djeca nakon toga prepuštena ulici, sebi, snalaženju kako znaju i umiju.

Lončar je dodala i da se korisnici često vraćaju u Caritas kao beKristina Japelj, uspješna studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta

Ne izostaje ni diskriminacija Rotary klub Zagreb Kaptol od 2008. stipendira mlade koji nakon završetka srednje škole moraju napustiti domove za nezbrinutu djecu, a akcija Korak u život dosad je osigurala više od 220 stipendija onima s najboljim školskim uspjehom.

Ravnateljica Caritasa Za-

Caritasovom akcijom Da život imaju dosad je prikupljeno 7,1 milijuna kuna, a potrebno je još 1,6 milijuna da bi se osigurala ustanova u kojoj bi mladi mogli ostati i nakon navršene 21. godine života

'Kad sam izašla iz doma, bila sam pod velikim stresom, nisam znala kamo idem, kako ću plaćati stan, režije', kaže Kristina, bivša korisnica Caritasova doma Emaus

Problem mladih koji nakon punoljetnosti ostaju bez krova nad glavom uskoro bi mogao biti riješen za neke od njih. Caritasovom akcijom Da život imaju dosad je prikupljeno 7,1 milijuna kuna, a potrebno je još 1,6 milijuna da bi se osigurala ustanova u kojoj bi mladi mogli ostati i nakon navršene 21. godine života. Na osiguran smještaj imat će pravo bez obzira na vjeru i ustanovu u kojoj su prije bili.

skućnici, trudnice i žrtve nasilja.

"Kad sam ja izašla iz doma, bila sam pod velikim stresom, nisam znala kamo idem, kako ću plaćati stan, režije. Svaki dan sam dolazila u Caritas na tri, četiri sata i obraćala se odgojiteljima", kaže Kristina, bivša korisnica Caritasova doma Emaus. U domu je sobu dijelila s još dvije osobe što je često izazivalo smetnje u učenju jer nisu mogle učiti sve tri u isto vrijeme pa su se raspoređivale. Danas Kristina studira religijsku pedagogiju i katehetiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Ističe da su drugi korisnici doma s kojima je živjela imali drugi prioritet, zaposliti se. Kristina se susrela i s diskriminacijom te kaže da je ljudi ponekad smatraju problematičnom kada doznaju da je živjela u domu.

Akcija do kraja godine Kristina je oduševljena humanitarnom akcijom i smatra da će ova stambena zajednica pomoći svim mladima da se u godinu ili dvije pripreme za samostalan život. Akcija traje do kraja ove godine, a pomoći se može uplatom putem interneta na službenim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije ili pozivom na broj 060 90001.

Ovom akcijom smještaj na adresi Selska 165 u Zagrebu pronaći će 31 korisnik koji će imati pravo na boravak u kući do dvije godine. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku djecu bez roditelja ili djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi te mlađe punoljetne osobe smatra posebno ranjivom skupinom. Pružaju im pravo na naknadu za redovito studiranje u iznosu od 2000 kuna te financijsku pomoć u suradnji s drugim organizacijama i/ili udrugama.

nom inicijativom za neradnu nedjelju jer im zbog obveza na fakultetu jedino preostaje rad vikendom

nedjeljom, trebamo tu zaradu!' odnosno iza nje slijedi, a ako ga radnik ne može koristiti u propisanom trajanju, mora mu se omogućiti odmah po okončanju razdoblja koje je proveo

na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio, objašnjava Mlakić.

Zakon o radu nalaže i da radnici kojima narav posla za-

htijeva da rade i u dane kada je zakonom određeno da se ne radi, imaju pravo na povećanu plaću, a postotak plaće se regulira putem kolektivnih

Studentica Mia: Ostat će mi samo rad u sezoni

MARIN TIRONI/PIXSELL

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji zakon koji propisuje zabranu rada nedjeljom, nego je on uređen relevantnim nacionalnim propisima, od kojih je iz djelokruga Ministarstva rada i mirovinskog sustava potrebno istaknuti Zakon o radu.

Na temelju tog zakona raspored radnog vremena utvrđuje se sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, a ako raspored radnog vremena nije utvrđen na ovaj način, o njemu odlučuje poslodavac pisanom odlukom, pojašnjava Ružica Mlakić iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na tjedni odmor koji u pravilu koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi,

Studentica Ekonomskog fakulteta u Splitu Mia Križan radi isključivo nedjeljom i to po 11 sati kako bi taj dan, kao jedini slobodan dan, iskoristila što je najbolje moguće. Kaže da joj je satnica jako mala, ali po svemu sudeći, nema izbora i nada se da joj ovaj zakon neće pokvariti radni odnos. S obzirom na njezine fakultetske obveze, ne može raditi radnim danima, a ako joj rad nedjeljom zabrane preostaje joj samo sezona.

a obavljanje posla u posebnim uvjetima koji nisu definirani Pravilnikom, što uključuje i rad nedjeljom, utvrđuju se ugovorom između poslodavca i onoga tko posao obavlja.

Pravilnik iz 1996. doživio je nekoliko puta dopune i izmjene, no važne stavke, kao što je točno definiran pojam rada nedjeljom, nisu donesene.

Studentice Sandra Horvat i Vlatka Vivoda kažu da su za rad nedjeljom na poslovima koje su dosada obavljale i koji trenutačno rade uvijek dobivale satnicu uvećanu za 30 posto.

No u budućnosti će poslodavci vjerojatno biti obvezni isplaćivati studentima 50 posto višu naknadu za rad nedjeljom i blagdanom, te za noćni rad.

10 Svijet

BROJ 32, prosinac 2017.

Dayton Prošle su 22 godine od sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini

Zaustavili rat i napravili državu koja ne funkcionira BiH postoji u današnjem obliku samo zbog toga što se nije mogla raspasti, ističe novinar i diplomat Zlatko Dizdarević

Tekst: Martina Lozo

S

Neučinkovitost sustava Novinar i diplomat Zlatko Dizdarević zaključuje da "takav Daytonski sporazum, ekskluzivno namijenjen prekidu rata, a ne dugoročnom profiliranju države kompatibilne ostalim državama u EU i okruženju, nije mogao u praksi profunkcionirati. Domaće političke elite, naslonjene na logiku tzv. nedovršenog rata, a ne okrenute budućnosti, našle su svoj interes u svakodnevnoj profiterskoj eksploataciji tog državnog surogata".

To se, među ostalim, tiče uspostave institucije rotirajućeg predsjedništva (sastavljenog od triju ravnopravnih predstavnika konstitutivnih naroda) i upravnih podjela uvođenjem dvaju entiteta - Federacije Bosne i

Daytonski sporazum potpisan je prije 22 godine

Obojica sugovornika složna su kako su nužne promjene, ali i da trenutačno vodstvo ne posjeduje političku volju za njihovo pokretanje

STAFF SGT. BRIAN SCHLUMBOHM

redinom prosinca navršavaju se 22 godine službenog potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, poznatijeg pod nazivom Daytonski sporazum. Iako je njegova nedvojbena zasluga završetak rata uz suglasje svih triju uključenih strana, funkcionalni okvir koji je Daytonski sporazum odredio Bosni i Hercegovini u poslijeratnom razdoblju nerijetko se pokazao neostvarivim u primjeni, te uzrokom daljnjih nesuglasica triju konstitutivnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Pitanje trećeg entiteta

Aktivist i kolumnist Marijan Knezović upozorava na sustavno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine na štetu najmanjeg konstitutivnog naroda, Hrvata. Spornim primarno smatra njegove brojne amandmanske promjene, ostvarene bez parlamentarnog odobrenja.

Prema njegovu mišljenju, rješenje treba tražiti u načelu federalizma koji je u svojoj rezoluciji preporučio i Europski parlament: "Hrvati trebaju dobiti svoju federalnu i izbornu jedinicu koja bi onemogućila bošnjačko nametanje političkih predstavnika".

Hercegovine te Republike Srpske, uz pripadajući izborni sustav, koji je izbor institucionalnih predstavnika na nacionalnoj razini ograničio na pripadnost pojedinom entitetu.

Takav politički i izborni sustav nužno dovodi do onoga što Diz-

darević pojednostavljeno naziva "ciljanom i konstantnom proizvodnjom sukoba na terenu po sistemu dva protiv jedan". Osim nefunkcionalnog institucionalnog okvira, glavni tajnik Stranke demokratske akcije Hrvatske Armin Hodžić, spornom smatra

i ovisnost o vanjskim akterima u političkom suživotu u Bosni i Hercegovini. "Često se ističe da je Bosna i Hercegovina zemlja triju konstitutivnih naroda, što nitko ne negira, ali u stvarnosti, samo se Bošnjaci ponašaju kao konstitutivan narod. Razlog za to je što oni Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao domovinu i nemaju alternativu za nju", navodi Hodžić upozoravajući na sklonosti hrvatskih i srpskih predstavnika u zastupanju interesa Zagreba i Beograda, a na izravnu štetu države koju predstavljaju.

Pri ostvarivanju trajnijeg suživota, utegom su se pokazale i

prilično "maćehinske" politike Hrvatske i Srbije, uz izostanak konkretnih političkih mjera pomoći.

Smanjiti nacionalizam Obojica sugovornika složna su da su nužne promjene, ali i da trenutačno vodstvo ne posjeduje političku volju za njihovo pokretanje. Dizdarević zaključuje da "u današnjem obliku BiH de facto postoji samo na temelju činjenice da se nije mogla raspasti", ali ne odbacuje mogućnost budućih pesimističnih scenarija.

Hodžićeve prognoze su optimističnije, no apelira na nužne preduvjete suživota - "suočavanje s prošlošću, priznanje ratnih zločina, smanjivanje nacionalizama, okretanje prema ekonomskim temama te ubrzavanje pristupanja euroatlantskim integracijama".

Višeslav Raos, docent na FPZG-u, ističe da bi bilo mudro kad bi se Hrvatska zalagala za uspostavu trećeg entiteta ili kakvu transformaciju uređenja BiH koje bi poboljšalo položaj Hrvata.

"Kad iz Mostara čujemo izjave hrvatske strane koja kaže da u postojećim institucijama BiH nije dovoljno dobro predstavljena, to je definicijski točno i vidljivo u odnosu na zemlje sa sličnim modelima uređenja poput Švicarske i Belgije gdje postoji institut etničkog power sharinga", zaključuje Raos.

Brexit im se obija u glavu? Ne mogu dizati granicu u Irskoj pa sad djelomično 'gube' teritorij

Britanska vlada prisiljena je na kompromis Tekst: Božo Filip Marković

B

ritanska vlada morala je početkom prosinca odgoditi završetak prve faza pregovora o Brexitu nakon što joj je sjevernoirska Stranka demokratskih unionista (DUP) u posljednji trenutak povukla potporu zbog nesuglasica o granici između Sjeverne Irske i Republike Irske. Razrješenje tog pitanja, ali i drugih u ovoj fazi pregovora, pokazalo je da je britanska vlada spremna na određene kompromise.

Naime, zbog napuštanja carinske unije i jedinstvenog EUova tržišta, na irskom bi otoku bilo potrebno ponovno podići fizičku granicu koja je uklonje-

Kriza zbog irske granice pokazala je da u konzervativnoj stranci postoje struje nesklone Brexitu, navodi Zoran Kurelić s FPZG-a na 1998. godine, čime je okončan dugogodišnji sukob. Kako bi se spriječilo buđenje tenzija, neki su političari predložili primjenu "regulatornog poravnanja", načela prema kojem bi se Sjeverna Irska nastavila pridržavati određenih pravila trgovanja u EU. "To bi značilo da se granica ne bi gradila na irskom otoku nego između pomorskih luka i Velike Britanije, čime bi se Sjeverna Irska odvojila od Britanije, a ne izašla iz Unije", kaže prof. dr. sc. Zoran Kurelić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu,

stručnjak za europska pitanja.

Ideja o "poravnanju" Sjeverne Irske ubrzo se proširila diljem Velike Britanije, te su london-

ski gradonačelnik Sadiq Khan i prva ministrica Škotske Nicola Sturgeon predložili da London i Škotska, područja na kojima je većina stanovnika glasala za ostanak u EU, nastave biti dijelom carinske unije i jedinstvenog tržišta. Nakon intenzivnih pregovora, postignut je načelni dogovor kojim je odlučeno da fizičke granice na irskom otoku neće biti. Ako EU i Velika Britanija pregovorima koji slijede ne postignu dogovor koji taj uvjet zadovoljava, Britanija će ostati u "poravnanju" s nekim pravilima carinske unije i jedinstvenog tržišta.

Osim toga, dogovoreno je i da će EU-ovim građanima biti dopušteno da nastave živjeti u

Britaniji ako su tamo došli prije konačnog izlaska. Odlučeno je i da će Uniji biti isplaćena odšteta od oko 40 milijardi eura.

Kriza koja je zbog granice nastala, smatra profesor Kurelić, otkrila je da u konzervativnoj stranci postoje zastupnici koji nisu skloni Brexitu, dok su ondje i ljudi ideološki bliski zagovarateljima Brexita.

Sljedeća faza pregovora, koja će se ticati trgovinskih odnosa nakon Brexita, trebala bi uskoro početi. Tijekom te faze, smatra Kurelić, EU neće pregovarati jednoglasno, nego će svaka država zastupati vlastite interese. Bit će to odmak od dosadašnje taktike, prema kojoj "su sve članice stajale na istoj strani".

RAZGOVARALI SMO SA STRUČNJAKOM ZA MEDIJSKU PISMENOST

D

anijel Labaš predsjednik je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu i profesor na Hrvatskim studijima. Jedan je od stručnjaka u području medijske pismenost i novinarske etike, a za Global je objasnio važnost medijske pismenosti i kako je senzacionalizam toliko popularan i velik problem medija danas. ◼◼ Kako gledate na senzacionalizam, koliko se on uvukao u naše medije?

Senzacionalizam se usko veže uz novinarski (ne)profesionalizam i etiku. A kada govorimo o novinarskoj etici, prvo na što upozoravamo jest da novine danas, nažalost, prodaju tri s: sport, seks i skandali koji se pretvaraju u senzacionalizam. Senzacionalizam je jedna od velikih boljki suvremenog novinarstva samo zato što se zbog malog tržišta i broja čitatelja ozbiljne novine pretvaraju u senzacionalističke.

Velika je odgovornost prije svega na urednicima, jer oni odlučuju o konačnoj opremi članka. Često vidimo da je tekst članka posvećen nekoj ozbiljnoj i dobroj temi koja je relevantna za svakodnevni život, a naslov odudara od toga i prenaglašava neku izjavu ili događaj do te mjere da se čitatelji tome više i ne čude. Ali počelo se događati da se na forumima čitatelji rugaju novinarima i urednicima, pa otvoreno pitaju: 'Pa zar ste zato pet godina studirali?' Sreća je za novinarstvo što je publika počela reagirati. Ali to je još mali dio publike, a mediji vide da velik dio publike još nasjeda na senzacionalizam.

Klasični primjeri senzacionalističkih naslova su: Šokantno, nikad viđeno, nećete vjerovati. I sve s uskličnicima, dakako! Nema pravog naslova i nadnaslova koji donose informacije. Danas se čak govori da mediji ne postoje da bi informirali, nego šokirali. Novinari senzacionalističkim naslovima pokušavaju pobuditi niske strasti u ljudima, čime se novinarstvo pretvara u trač. ◼◼ Kako bi se senzacionalizam mogao iskorijeniti?

Urednicima i novinarima trebalo bi ponuditi programe cjeloživotnog obrazovanja. To bi u nas trebale raditi strukovne udruge, pa i sami profesionalci. Ali velika je odgovornost na publici. Dok publika bude prihvaćala senzacionalizam, nema lijeka novinarstvu. Ipak, iako se govori o krizi ozbiljnog novinarstva, dolazi do porasta broja specijaliziranih časopisa, što je možda niša za ozbiljno novinarstvo. ◼◼ Kako djeci objasniti, kako osvijestiti sam proces na koji senzacionalizam utječe na gledatelje i kako ih poučiti da mu se odupru?

Mediji su tu da šokiraju, ne da informiraju!

Često vidimo da je tekst članka posvećen nekoj ozbiljnoj i dobroj temi koja je relevantna za svakodnevni život, a naslov odudara od toga i prenaglašava neku izjavu ili događaj, kaže Labaš. Baš kao i, ciljano, na ovom tekstu te ostalim tekstovima u broju Tekst: Zrinka Medak i Hana Ivković Foto: Matea Petrović/Global

Medijska pismenost je cilj medijskog odgoja ◼◼ Koja je razlika između medijske pismenosti i medijske pedagogije?

Medijska pedagogija je znanstvena disciplina koja se bavi predmetom medijskog odgoja i medijskog opismenjavanja, a medijska pismenost je cilj medijskoga odgoja o kojemu govori pedagogija. Na medijskoj pedagogiji poučavamo studente, prije svega komunikologije i nastavničkog smjera na Hrvatskim studijima, o tome kakav bi sve pedagoški pristup u odgoju i obrazovanju za medije trebao imati budući nastavnik. Kada se govori o medijima i njihovom ispravnom korište-

Mi to radimo jednostavno, na primjeru. Uzmemo neku senzacionalističku vijest povezanu s djecom, primjerice vijest da su vršnjaci pretukli neko dijete, i ta je vijest objavljena u nekim lokalnim novinama a da se nije zaštitio identitet tog djeteta. Onda djecu pitamo bi li oni voljeli biti na mjestu tog dječaka, kako bi se osjećali da je njihova slika u novinama, da se detaljno opisuje kako je dijete zlostavljano. S druge strane, pitamo ih jesu li primijetili da njih, kao djecu, mediji

nju, ne smijemo govoriti s visoka, treba nehijerarhijski poučavati jer su djeca i mladi danas već informatički pismeni.

Treba poticati na dijalog, jer se dijalogom potiče na refleksiju i razmišljanje.

Kada su mladi potaknuti na razmišljanje, otvoreni su i za stvaranje medija. Kada sami stvaraju medije vide što se s njima može raditi: prenositi istina, spektakularizirati, dramatizirati i manipulirati. Jer mediji nisu stvarnost, oni su konstrukcije stvarnosti. Kada to shvatimo, ali i prihvatimo, porast će i razina naše medijske pismenosti.

'Dok publika bude prihvaćala senzacionalizam, nema lijeka novinarstvu', zaključio je Labaš

vrlo rijetko prikazuju pozitivno, kada nešto postignu, dobiju neku nagradu. Takvih članaka gotovo da nema. ◼◼ Koliko je građansko novinarstvo pomoglo ili odmoglo informiranosti ljudi, je li ono korisno ili odmaže?

Građansko novinarstvo je izvrsna ideja koja je završila u katastrofi. To je plemenita ideja da svi možemo sudjelovati u stvaranju vijesti, ali koja je onda uloga novinara? Građani nisu naučeni kako odabrati što će biti vijest,

kao i što zaslužuje biti vijest pored toliko različitih pojava i događaja. Ne vidim pozitivne strane građanskog novinarstva kakvo je ono danas. Građansko novinarstvo ne koristi profesionalnom novinarstvu, ne može svaki aktivist i bloger biti novinar, bez potrebnog obrazovanja. Zbog građanskog novinarstva izgleda kao da svi mogu sudjelovati u novinarstvu, ali to je trik, obmana i laž. Sudjeluju samo neki, i to s nevažnim temama i tako kvare ugled novinarstva. Ruše vjerodostojnost novinarstva pa svi krive novinare za površnost, za loš rad, neetičnost i nemoralnost, a građansko novinarstvo je djelomično dovelo do toga, uz sve ono o čemu smo prethodno razgovarali. ◼◼ Koliko je važna informiranost?

Dobro informiran čovjek može donositi informirane odluke, sudjelovati u demokratskim procesima i može se zauzimati za boljitak društva. Površno informiran čovjek pogrešno bira, pogrešno odlučuje, pogrešno djeluje i radi zlo sebi i onima oko sebe. Mislim da sam vam na ovaj način dao odgovor o važnosti informiranja. ◼◼ Kako motivirati studente da se informiraju, da čitaju?

To je poseban izazov. Naviknuti smo na površnost, u medijima pročitamo samo naslove. Na društvenim mrežama smo postali djelitelji lažnih vijesti, vjerujemo svojim prijateljima, koji vjeruju svojim prijateljima, pa nitko ne čita, nego svi samo dijele. Sadržaj uopće ne provjeravamo jer nam se ne da čitati. Okruženi smo mnoštvom informacija pa naš prst jednostavno samo leti po ekranu, ne percipiramo uopće da bismo nešto trebali dublje pročitati. Mediji nam stvore dojam da nešto znamo, da smo dobro informirani, pa donosimo pogrešne zaključke. I onda, kao što sam na početku i rekao, s pravom optužujemo medije. Ali mi kao publika smo pristali na to i tu je naša odgovornost. Zašto pristajemo na loše, nekvalitetno, neprofesionalno novinarstvo i medije? Stalno ispričavamo publiku zato što su se mediji komercijalizirali, što imaju senzacionalističke naslove. Ali publika mora preuzeti svoj dio odgovornosti zašto je to tako. Zato je medijska pismenost važna jer preko nje učimo publiku da je i ona odgovorna, ali nudimo načine na koje se stanje može popraviti. Mi ne pristajemo da nas se zove konzumentima informacija, nego korisnicima. Informacija nije kao svaka druga roba, informacija uopće, u svojoj srži, nije roba da se može konzumirati, informacija je društvena vrijednost. I tako je valja tretirati.

DANIJEL LABAŠ profesor i predsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu

Intervju 11

BROJ 32, prosinac 2017.

12 Reportaža

BROJ 32, prosinac 2017.

Priča koja će vas raznježiti Globalova reporterka provela je dan u pučkoj kuhinji volontirajući za beskućnike

Ne okrećite glavu, nemaju dom, ali imaju veliko srce Osnovnoškolci Lana i Mateo spremno su volontirali prodajući časopis Ulične svjetiljke' Kad ga prolaznici nisu htjeli kupiti - mladi dobročinitelji ponudili su da časopis kupe sami!

Tekst: Tamara Horvat

Pučka kuhinja Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog ispuni se oko 11 sati

Sestra Tihomira vrijedno priprema obroke za korisnike kuhinje

vi, što zbog nove frizure.

I dok se u pučkoj kuhinji pripremala hrana za potrebite, obližnjom Ilicom šetali su volonteri prodavajući časopis Ulične svjetiljke da bi prikupili novac za beskućnike. Ulične svjetiljke prvi su hrvatski časopis o beskućnicima, a 5. prosinca 2017. pridružila sam se skupini od 30-ak volontera koji su se okupili za Međunarodni dan volontera sa željom da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Glavna volonterka Vlatka Bakran Burić bila je oduševljena ovogoGospođa Zorka ponosno pokazuje novu frizuru

MATEA PETROVIĆ/GLOBAL

Zorkina frizura Pohvalila mi se i svojom novom frizurom za koju su također zaslužne sestre milosrdnice, a "njezin" frizerski salon također je u Gundulićevoj 12, u kupaonici u kojoj se potrebiti mogu istuširati ponedjeljkom, petkom i subotom.

Zorka se nije ustručavala raz-

govarati o uvjetima u kojima živi jer je i na njima zahvalna.

Ima ljudi kojima je mnogo gore, rekla mi je. U malom stanu bez struje ona živi s još nekoliko osoba, ovisno o tome kada tko dođe prespavati. Prijatelji joj daju svjetiljku da bi joj barem malo olakšali život u mračnom stanu.

Korisnici pučke kuhinje nisu ogorčeni, vedri su, optimistični i pomažu jedni drugima. Šarmantna Zorka tako je u sekundi uspjela srediti da joj prijatelj "sredi" rezanje drva za ogrjev. AL Dovoljno je bilo samo ga pitati i već su "upali" u dogovor.

Zorku je teško odbiti, što zbog vesele naraRVA T/G LO B

koja u pučku kuhinju dolazi već tri godine. Ona je osobnu iskaznicu napravila tek prije nekoliko mjeseci, uz pomoć socijalne radnice.

Nakon što je ručala, gospođa Zorka i ja nastavile smo razgovor.

O životu. Ona je nekoliko puta ponovila da je još dobro i prošla, da je sretna s ovime što ima i da je zahvalna sestrama za svu pomoć koju joj pružaju. Dodala je da je u životu najvažnije zdravlje i da nikad to ne zaboravim.

FOTO: TAMARA HO

Nemaš osobnu? 500 kuna!

Dan poslije prijepodne sam provela na istoj toj adresi, u pučkoj kuhinji Družbe sestara milosrdnica, a glavna sestra, sestra Tihomira, cijelo me jutro "šopala" besplatnim fritulama koje se nisu prodale dan prije. Moram priznati da mi one adventske sa štanda nisu bile ni upola dobre kao ove, a i razlog zbog kojeg su napravljene dao im je posebnu čar. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kaže da se u Hrvatskoj broj beskućnika već godinama kreće oko 400, ali upozorava da je neregistriranih čak i dvostruko više.

Dok sam razgovarala s nekima od njih u Pučkoj kuhinji Družbe sestara milosrdnica, objasnili su mi da ih je neregistriranih mnogo više nego što uopće možemo zamisliti. Većina ih nije nigdje evidentirana jer neki od njih nemaju niti osobnu iskaznicu. Rekli su mi i za veliki paradoks naše države.

"Ako policija na ulici zatekne beskućnika bez odgovarajućeg dokumenta, odnosno osobne iskaznice, kažnjava ih s 500 kuna", rekao je jedan od njih.

Samo, kako da tu kaznu plate bez kune u džepu?

Do prije nekoliko mjeseci jedna od neregistriranih bila je i gospođa Zorka, 75-godišnjakinja

MATEA PETROVIĆ/GLOBAL

B

ožićno je vrijeme, doba darivanja.

Zagrebački je Advent treći put najljepši u Europi, što svakodnevno potvrđuje masa ljudi koja zadovoljno šeta središnjim gradskim trgom, Gornjim gradom, tunelom Grič te ostalim atraktivnim lokacijama. Prolaznicima se u adventskim kućicama nude razni specijaliteti, pa i fritule čija se cijena kreće oko 20 kuna za desetak komada. Ove godine kušala sam ih na štandu na Cvjetnom trgu.

A malo dalje niz Ilicu, na adresi Gundulićeva 12, u nedjelju je Družba sestara milosrdnica sv.

Vinka Paulskog nasmiješeno pekla fritule koje su nakon mise prodavale za pomoć beskućnicima. Cijena pakiranja s nekoliko fritula ovdje nije iznosila 20 kuna, svatko je dao koliko je mogao i htio, a dijelile su ih i besplatno siromašnima.

Zorka, 75-godišnjakinja koju život nije mazio, tek je prije nekoliko mjeseci uspjela dobiti osobnu iskaznicu. Ali, kako kaže, još je ona u životu dobro i prošla.

Dodala je da je u životu najvažnije zdravlje i da nikad to ne zaboravim

dišnjim brojem volontera. Važnost o pomoći potrebitima prepoznali su i najmlađi, volonteri Osnovne škole Tituša Brezovačkog. Ta djeca su u dogovoru s učiteljicom Željkom Maršanić nesebično odlučila odvojiti dio svoga vremena i prikupljati novac.

Prodavača časopisa inače je sedam, ali ih je za Međunarodni dan volontera bilo petero. Svi su oni tijekom života iskusili život na ulici, a neki od njih tako i dalje žive.

Kako bismo im olakšali prodaju časopisa, podijelili su nas u skupine. A u svojoj sam skupni ja bila najstarija. Naime, sa mnom je u prodaju krenulo dvoje osnovnoškolaca - Mateo i Lana.

"Bliže se blagdani, beskućnicima treba dom i hladno je. Zato smo odlučili pomoći", kažu mladi volonteri.

Skeptični prolaznici I tako je nas troje krenulo prikupljati novac za prodavača Dragu Rendulića. Drago je bio skroman i rekao je da ne se ne trebamo osjećati loše ako ne uspijemo prodati sve časopise.

Uputio nas je i u kojim ulicama da "okušamo sreću".

Na početku Lana je bila sramežljivija, no Mateo je odmah preuzeo inicijativu. Uskoro se opustila i Lana te su moji nove kolege prodavali časopis kao da im je to rutina. Šetali smo Ilicom i Cvjetnim trgom u nadi da će netko kupiti časopis, ali ljudi su većinom bili okupirani svojim poslom; ispijanjem kuhanog vina i uživanjem u božićnim dekoracijama. Nekoliko njih je prepoznalo entuzijazam ovo dvoje nesebične djece te su kupili časopis. Nisu nas previše ispitivali kome ide novac, koja je naša uloga i slično. Bilo im je važno samo da pomognu nekome u ovo blagdansko doba.

Nas troje, zapravo bila je to Mateova ideja, zaključili smo da bolje prodajemo ako ja ostanem u pozadini i samo ih nadgledam, pa smo tako i napravili. Ideja je uspješno realizirana. Oni su veselo šetali Cvjetnim trgom, a ja sam ih gledala s oduševljenjem i razmišljala kakav primjer oni mogu biti svima nama koji na pomoć drugima većinom samo odmahujemo glavom.

Ali prolaznici su većinom ignorirali Matea, Lanu i mene. Danas postoji veliki broj udruga koje "navodno" prikupljaju novac za nekoga, a sa sigurnošću ne može-

Reportaža 13

Uz sestre, u pučkoj kuhinji redovito pomažu i volonteri koji se trude osigurati topli obrok za brojne potrebite

mo znati kamo prikupljeni novac odlazi, pokušavala sam im objasniti zašto su ljudi samo odmahivali rukom i nisu im dopuštali čak niti da završe rečenicu.

Bilo mi je žao kada bi ih ljudi ignorirali, ali sam se prisjetila da i ja radim isto kada me netko zaustavi na ulici ili u prodavaonici.

Samo prođem i ne obazirem se.

Nastojat ću to više ne raditi.

A kako su Mateo i Lana bili toliko razočarani jer su nas ljudi većinom odbijali, upitali su me mogu li oni sami kupiti preostale časopise. Na kraju smo se ipak uspjeli vratiti s prikupljenih 70ak kuna. Cijena Uličnih svjetiljki je osam kuna, ali ljudi su većinom davali po deset, 20. Nisu tražili ostatak.

Kava i četvrtak Na kraju me Vlatka zvala mobitelom jer smo je nas troje zabrinuli kad se nismo pojavili na vrijeme na dogovorenom mjestu.

Zaboravili smo na vrijeme, i Mateo i Lara, pa i ja koja bih trebala biti starija i odgovornija. Od humanitarne akcije napravili smo igru u kojoj smo svi profitirali, neki od nas duhovno, a neki duhovno i materijalno.

"Moji" osnovnoškolci ispričali su mi i da su nedavno u školi imali Božićni sajam te je pola prikupljenog novca bilo za razne humanitarne svrhe, a ostatak je namijenjen za pomoć jednoj obitelji njihove škole. Tako mladi, a

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kaže da se u Hrvatskoj broj beskućnika već godinama kreće oko 400, ali upozorava da je neregistriranih i dvostruko više toliko su već uljepšali ovaj svijet svojim djelima, pomislila sam.

Kada bismo se barem vodili njihovim primjerom, možda bi nam svima bilo ugodnije u životu.

Za kraj su mi rekli da im je ovo bilo lijepo iskustvo, da su sretni što su pomogli nekome i da im je bilo zabavno sa mnom. A i naš

VLATKA BAKRUN BURIC

MATEA PETROVIĆ/GLOBAL

BROJ 32, prosinac 2017.

Mladi volonteri s učiteljicom prodaju Ulične svjetiljke

prodavač Drago bio je zahvalan.

Zahvalni su bili i korisnici pučke kuhinje iz Gajeve 12, njih 80-ak.

Nakon što je ručak bio gotov, izašli su i zahvalili sestrama na ručku te im poželjeli sve najbolje.

"Ljudima su stigle ovrhe pa dolaze ovamo, gube stanove za koje su dizali kredite da bi mogli živjeti kao obitelj", ispričala mi je tada sestra Tihomira i objasnila da nema pravila o tome tko dolazi u pučku kuhinju. Svima je u Gundulićevoj 12 pomoć pružena, bez obzira na spol, dob, boju kože ili vjersko uvjerenje.

Dodala je i da je osobama koje se hrane u pučkoj kuhinji nerijetko teško ispričati svoju životnu priču, teško im je objasniti nekome kako su došli u takvo stanje pa ih ona kroz razgovor navede

da joj se požale, da kažu što im je na duši kako bi im pomogla.

Ljude koji tamo dolaze sestra Tihomira dijeli u tri skupine: one koji su na ulici bez ičega, one koji primaju socijalnu pomoć i one s premalom mirovinom.

Po topao obrok dolazi otprilike 100 ljudi, a za Božić ih očekuju oko 200. Tada im spremaju darove iznenađenja u kojima će se naći britvice, šamponi, sapuni, ručnici i ostale stvari nužne svakome. Svi se posebno vesele četvrtku jer se tada kuha kava, što ih posebno raduje.

Nije kao u filmu Kad sam odlazila, pomislila sam da pučka kuhinja nije bila onakva kakvom sam je zamišljala. Nije bila nalik na one koje sam

Po topao obrok dolazi otprilike 100 ljudi, a za Božić ih očekuju oko 200 te će im se dijeliti darovi iznenađenja, u kojima će se naći britvice, šamponi, sapuni, ručnici i ostale stvari nužne za život

vidjela u raznim božićnim filmovima kada bi roditelji poveli svoju djecu da volontiraju kako bi osjetili pravi duh blagdana. Ovdje su se kuhala variva, juha, rižoto sa špinatom, zelje, a bilo je i fritula i kolača čiji bi recept dobro došao i kuharima u menzama.

Nije se podgrijavao krumpir niti su se pekle kobasice sumnjiva podrijetla. Bilo je posluženo i mnogo kruha koji su si mnogi ponijeli za kasnije, a za to se sestre zahvaljuju pekarnici Pan Pek. Svaki dan u 21 sat u njihove dvije prodavaonice nakon zatvaranja sestre dođu po preostali kruh i peciva.

Oni se potom poslužuju ujutro uz čaj korisnicima kuhinje dok čekaju da se skuha ručak. I tako svaki dan, od ponedjeljka do subote.

I ozraćje je bilo drukčija od onog koje sam zamišljala. Ljudi nisu bili ogorčeni životom jer nisu materijalno bogati, jer nemaju stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo kao što su topao dom i ponekad pun novčanik.

Poseban dojam na mene je ostavila gospođa Zorka koju svakako još ponekad želim vidjeti.

Ona malo onoga što ima dijeli s drugima, svojim sustanarima nosi hranu kada ne mogu doći u pučku kuhinju i hrani golubove na Cvjetnom trgu kada ima kruha uz sebe. A hrani i svakoga koga upozna i to duhovno - životnom mudrošću i optimizmom.

14 Novac

BROJ 32, prosinac 2017.

sponzor rubrike*

* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike

Studentski smještaj Neizbježan mučan trošak studenata koji ne žive s roditeljima

Ako ne 'upadneš' u dom, riskiraš bankrot

Z

agreb je jedan od najskupljih gradova u Hrvatskoj za studentski život, a upravo je trošak smještaja neizbježan i možda najmučniji izdatak studentima, odnosno njihovim roditeljima. Za razliku od studenata koji žive u domovima, oni u privatnom smještaju moraju osim stanarine platiti i režije, koje nerijetko dosežu goleme iznose. Život u stanu skuplji je i jer se manje jede u menzi, a češće se odlazi u prodavaonice, pekare i zove se dostava. Cijene privatnih smještaja variraju s obzirom na lokaciju i veličinu stana, a

Jeftinih opcija privatnih smještaja gotovo nema, a studenti prednost daju domovima zbog nižih troškova i 'obiteljske atmosfere' opcija života bez cimera svakako je skuplja od bilo koje druge. Cijene garsonijera bez režija kreću se od 300 do čak 500 eura, a rijetko kad se može naći nešto jeftinije.

Samo prenoćište "Živim u garsonijeri u središtu grada i smještaj plaćam 400 eura, što ne uključuje iznos za režije koji je svaki mjesec iznenađujuće visok.

Za tu sam se opciju odlučila jer nisam imala uvjete za dom, ni osobu s kojom bih sa

sigurnošću mogla živjeti. Međutim, mislim da ću sljedeću godinu svakako tražiti novi smještaj", kaže Ana Smokrović, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je prošle godine troškove stanarine i režija dijelila sa sustanarkom u drugom stanu i, kaže, prolazila gotovo dvostruko jeftinije.

Cijene smještaja u studentskim domovima kreću se od 200 do 700 kuna na mjesec i, ovisno o uvjetima, studenti su u prosjeku vrlo zadovoljni

SPONZORIRANI ČLANAK

Mirjana Matešić i Balázs Békeffy

Inicijativa za njegovanje raznolikosti

Potpisivanje povelje za organizacije znači da prepoznaju politike raznolikosti kao strateško sredstvo, izvor napretka, kreativnosti i inovativnosti OTP banka potpisala je Povelju o raznolikosti te se priključila europskoj zajednici koja okuplja više od 7100 potpisnika u 18 zemalja, otvorivši time nove kanale i potencijal za svoju organizaciju, zaposlenike i zajednicu u kojoj odgovorno posluje.

Inicijativa funkcionira kao suradnička platforma, a okuplja organizacije koje će tako dijeliti znanje, učiti jedne od drugih te primjenjivati različite alate koji za cilj imaju izradu i promicanje politika raznolikosti, što znači kontinuirano unapređivanje organizacijskih sredina s ciljem povećavanja učinkovitosti organizacije i svakog pojedinca.

Povelja o raznolikosti u Hrvatskoj slijedi uspješne modele iz drugih europskih zemalja, a temelji se na skupu dobrovolj-

no prihvaćenih načela u svrhu promocije raznolikosti, nediskriminacije, uključivosti i jednakih mogućnosti na radnom mjestu.

Namijenjena je prije svega komercijalnim organizacijama, to jest velikim i srednjim, ali i malim poduzećima. Međutim,

OTP banka je potpisala Povelju o raznolikosti te se priključila europskoj zajednici koja okuplja više od 7100 potpisnika u 18 zemalja ona nije ograničena na njih jer joj mogu pristupiti i organizacije civilnog društva i državna tijela ili ustanove. Osim donošenja politike raznolikosti i nediskriminacije te uspostave procesa u organizaciji, uspješna provedba uključuje i razvoj vještina i

kompetencija menadžmenta, stručnjaka iz područja ljudskih potencijala koji su odgovorni za zapošljavanje, trening i razvoj karijera kako bi mogli što kvalitetnije izgraditi procese raznolikosti u kompaniji.

Potpisivanje povelje za organizacije znači da prepoznaju politike raznolikosti kao strateško sredstvo, izvor napretka, kreativnosti i inovativnosti. Organizacije koje je usvoje trebaju se zauzimati za promicanje ravnopravnosti svih zaposlenika, neovisno o spolu, spolnoj orijentaciji, rasnom ili etničkom podrijetlu, vjeri ili uvjerenju, invaliditetu, dobi ili drugome. Uz to, od tih se organizacija očekuje da dugotrajno razvijaju procese koji uključuju inicijaciju, razvoj i prilagodbu politika raznolikosti.

SPONZORIRANI ČLANAK

Studenti žele komociju, ali u skladu s dubinom džepa

HRVOJE JELAVIĆ/PIXSELL

Tekst: Mia Musulin

omjerom cijene i kvalitete, posebno nakon što su domovi obnovljeni.

"Već dvije godine živim u Studentskom domu 'Cvjetno naselje' i mogu reći da sam jako zadovoljna. Prve sam godine živjela u privatnom smještaju, blizu središta grada i bilo mi je odlično. No većinu sam dana provodila na fakultetu i ostalim obvezama tako da sam zapravo stan koristila najviše kao prenoćište.

Kada sam malo zbrojila i oduzela troškove, shvatila sam da bi mi studentski dom bio mnogo isplatljiviji", kaže Lea Medica, studentica treće godine na Fakultetu političkih znanosti.

Ističe da je imala sreću i dobila domski smještaj gdje je i htjela, a dom je lijepo je uređen, sobe su prostrane i ugodne, a svaka ima svoju kupaonicu koja se ne dijeli s ostalima.

Hostel kao alternativa "Smješten je u mirnom kvartu, a povezanost tramvajima također je dobra. Blizina menze također je jedna od ključnih stvari jer s obzirom na to da sam stalno u žurbi, nemam vremena kuhati pa me uvijek spasi odlazak na 'konkretni' kuhani obrok.

Ekipa koja živi u domu također je odlična i imam osjećaj da sam u malom studentskom naselju", zaključuje Lea. Nekolicina studenata, ako ne "upadnu" u studentski dom, iznenada ostanu bez stana ili ga ne nađu na vrijeme, odluči se za hostel. Nekad nezamisliva, danas je to postala gotovo najpoznatija alternativa, a studenti, iako većinom kratko tamo borave, pamte to iskustvo kao nezaboravno. "Smještaj u hostelu

Koliko se izdvaja za smještaj u mjesecu

1 2 3

Stanarine za stanove od 50 četvornih metara: najmanje 300 eura

Garsonijere: od 300 do 500 eura Režije: struja, voda, grijanje, internet - u većim stanovima prelaze iznose od 1000 kuna

4 5

Studentski domovi: 200 do 700 kuna

Hosteli: oko 1100 kuna po osobi

Život u stanu mnogo je skuplji jer se rjeđe jede u menzi, a češće se odlazi u prodavaonice, pekare i zove se dostava financijski je bio prihvatljiv, iako je mogla biti nešto niža cijena s obzirom na to da sam bio u dvokrevetnoj sobi s prijateljem, a svaki je plaćao 1100 kuna na mjesec. Većinom su u njemu bili studenti, a ja sam se tamo zadržao mjesec dana, a poslije sam našao stan. Takav smještaj kratkoročno je dobar, ali dugoročno nije isplativo", kaže Mislav Lulić, student Ekonomskog fakulteta, i dodaje da je tijekom mjesec dana u hostelu upoznao mnogo ljudi i da je upravo to ono što se pamti kao najljepše.

Karijera 15

BROJ 32, prosinac 2017.

Zagreb Connect Na velikoj startup konferenciji briljirao je mladi Albert Gajšak iz Karlovca

Njegovim vršnjacima lakše je biti prosječan, ali on zna kako uspjeti 'Pogriješio sam zaposlivši prijatelje koji nisu ozbiljno shvatili posao, ali to sve je dio procesa učenja', rekao je Gajšak

Tekst: Ivana Turković

Nikolina Tomašić

Na Zagreb Connectu okupila se poduzetnička elita

VILIM HLUŠIČKA/GLOBAL

Sa samo 19 godina, Ivan je postigao veliki uspjeh u poduzetništvu

MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL

Retrokonzola Zagreb Connect posebno je privlačan novim nadama tehnološke scene. Karizmom i samouvjerenošću istaknuo se ovogodišnji pobjednik i dobitnik nagrade od 60.000 kuna, devetnaestogodišnji Albert Gajšak iz Karlovca. Svoj veliki poduzetnički pothvat započeo je u završnom razredu srednje škole. Dok su se ostali maturanti pripremali za državnu maturu, on je radio na realizaciji svog projekta, uradi-sam elektroničkog seta MAKERbuino.

MAKERbuino je kutija s elektroničkim komponentama potrebnim za sastavljanje vla-

VILIM HLUŠIČKA/GLOBAL

E

lita hrvatskog poduzetništva predstavila je svoje projekte na velikoj konferenciji tvrtki s razvojnim potencijalom Zagreb Connect, održanoj na Zagrebačkom velesajmu u prosincu. Svi timovi koji su sudjelovali nadali su se da će baš oni osvojiti jednu od tri glavne nagrade koje su im namijenili strani investitori. Poruka događaja - koju su istaknuli i panelisti - bila je da - uz edukaciju, dobar tim, infrastrukturu te novac - svatko može postati poduzetnik.

stite retroigraće konzole tako da odgovara različitim potrebama kupaca. Originalna ideja tog mladog inovatora ostvarila je novčani cilj na Kickstarter kampanji i prodana je u više od 2500 primjeraka. Gajšak tvrdi da uživa u svim koracima procesa, od smišljanja ideje i plasiranja konačnog proizvoda, kao i u stresu koji prati stvaranje nečeg novog.

'Budućnost je u programiranju, tko zna programirati lako će naći posao', tvrdi jedan od finalista Ivan Kunović "Pogriješio sam što sam zaposlio svoje prijatelje koji to nisu dovoljno ozbiljno shvatili. Izgubio sam čak i nešto novca, ali to sve je dio procesa učenja", iskreno je poručio Gajšak.

Edukacija robotikom Što se tiče birokratske strane koja zabrinjava mnoge razvojne tvrtke, prema njegovu iskustvu,

najvažnije je naći ljude koji će uputiti poduzetnike amatere.

Prema Gojšakovu mišljenju, najveći problem s mladima danas je manjak hrabrosti.

"Lakše im je biti prosječan. Žele imati običan posao, biti kod kuće do pet popodne. Smatram da je to u redu, ali mladost treba iskoristiti, zapeti i napraviti nešto", komentirao je.

Istaknuo je kako mu je jedna od glavnih motivacija bila pretvoriti mlade iz pasivnih potrošača u aktivne kreatore sadržaja. Nije iznenađenje da mu je partner u postizanju toga cilja bio ovogodišnji finalist i bivši zaposlenik Rimac Automobila Ivan Kunović.

Gajšakova igraća konzola dobila je mjesto u Kunovićevoj edukativnoj radionici za djecu pod nazivom Robokacija, što je i ime projekta kojim se predstavio na ovogodišnjem Zagreb Connectu.

Strast za programiranjem javila se na trećoj godini fakulteta.

"Budućnost je u programiranju, tko zna programirati lako će naći posao", kazao je Kunović.

Oba finalista istaknula su kako se ne treba bojati pokrenuti nešto novo, čak i ako se ne uspije u prvom pokušaju. "Najdraže mi je što sam ovako mlad hobi pretvorio u nešto od čega mogu živjeti.

To je taj osjećaj slobode koji je djelomično zastrašujuć, ali i neprocjenjiv", rekao je Gajšak.

Mali genij Leonardo Škrnjug izradio je desetak izuma od kućnih potrepština

Tek mu je jedanaest, a već zna izraditi raketu

J

edanaestogodišnji Leonardo Škrnjug mladi je inovator o kojem se u medijima već pisalo. Taj je talentirani dječak već osmislio desetak izuma koje je izradio od kućanskih potrepština. Uzor mu je naš znanstvenik Nikola Tesla, a u budućnosti bi se htio baviti mehatronikom.

"Motivaciju sam pronašao u crtanom filmu i od tada je sve krenulo. Sada iza sebe imam desetak inovacija", kaže Leonardo. Kao najdražu inovaciju Leonardo ističe raketu na zračni pogon koju je izradio od običnih potrepština poput poklopca za sladoled, plastične boce i običnog stalka. Za takve izume Leo-

nardo tvrdi da mu je dovoljno dva sata.

"Kad imaš ideju, nema teškoća u ostvarivanju", objašnjava. Jedino što ga čini nezadovoljnim jest neuspjeh, ali kad ne uspije, pokuša ponovno.

"Prijatelji su me prihvatili i podržavaju me potpuno. Često im pomažem kad im se nešto pokvari", kaže. Na natjecanjima je Leonardo za svoje izume više puta nagrađen, a ponos ne krije ni ravnateljica Osnovne škole Rovišće Blanka Klemić koja ga je i prijavila na njegovo prvo natjecanje. Svoje prve nagrade Leonardo je ostvario na ARCA natjecanju čiji je medijski pokrovitelj bio upravo Global. Član je i Udruge Inovatora Hrvatske čija je misija promovirati inova-

Jedino što ga čini nezadovoljnim, kaže, jest neuspjeh, ali kad ne uspije - pokuša ponovno

'Prijatelji su me prihvatili i potpuno me podržavaju. Često im pomažem kada im se nešto pokvari', kaže Leonardo

PRIVATNA ARHIVA

Tekst: Dominik Janović

tore i njihovo stvaralaštvo.

"Ako imate ideju, nacrtajte je i nemojte se bojati realizirati je.

Zapamtite svoje ideje i nemojte ih lako mijenjati", zaključio je Leonardo. Dodajmo da mladih inovatora Hrvatskoj ne nedostaje. Prisjetimo se da su se mladi hrvatski robotičari ovog kolovoza iz Japana sa Svjetskog prvenstva u robotici vratili kao prvaci u čak tri kategorije, unatoč lošim uvjetima rada u Hrvatskoj.

Leonardov otac Mihael izrazio je zabrinutost za slabu zainteresiranost za inovatore u Hrvatskoj.

"Mislim da bi trebalo omogućiti mladim inovatorima da plasiraju svoje proizvode u inozemstvo i da se o njima više govori", izjavio je.

16 Kultura

BROJ 32, prosinac 2017.

Marc Rowlands Tko kaže da glazbeno novinarstvo nije ozbiljno?

'Htio sam biti rock-gitarist.

Samo što ne znam svirati...'

Glazbeni novinar iz Velike Britanije piše članke za The Guardian i The Observer, časopis Mixmag te brojna internetska izdanja i festivale

Tekst: Mislav Pislak

Gdje su dana 1987. svi

Tekst: Lara Perošević Foto: Mia Planinić/Global

U

S

am novinar nije priča, on bi trebao pisati o onome što se dogodilo, ne o onome što se dogodilo njemu. To je pravilo old school novinarstva – nikad ne učini sebe dijelom priče, samo budi taj koji će je napisati - objašnjenje je koje je Marc Rowlands, glazbeni novinar iz Velike Britanije, dao kada sam ga upitao za nekoliko fotografija.

Njegovo iskustvo u medijima te kontakti koje je prikupio tijekom karijere potaknuli su ga da se u slobodno vrijeme okuša u još jednom poslu – sezonskom poslu freelance savjetnika na glazbenim festivalima. U sklopu festivala piše tekstove za internet i društvene mreže, sudjeluje u realizaciji glazbenih događaja te osigurava medijski prostor raznim izvođačima. Ostatak godine intervjuira i piše članke za novine poput The Guardian i The Observer, časopis Mixmag i mnoge međunarodne web-portale poput Resident Advisor, XLR8R, Ranson Note i Skiddle. Uz sve to, piše i radove za razne glazbene kuće. ◼◼ Marc, kao glazbeni novinar prve klase, kakav je osjećaj biti s druge strane 'ispitivačkog stola'?

Ahahaha. Poprilično je čudno, zbog toga što volim misliti kako znam sve trikove. A jedan od najboljih trikova koje sam naučio je taj da na početku intervjua treba probiti led i pokušati izgraditi prisnost s osobom koju se ispituje. Odličan način za to je da ih se nasmije. Stoga, odlično prvo pitanje! ◼◼ Kada biste mogli odabrati bilo koji drugi posao, koji bi to bio i zašto?

Ako mislite na posao iz snova, onda moram priznati kako sam opsjednut glazbom pa bih možda mogao biti gitarist u rock-bendu, ali ne znam svirati gitaru. Tako da, realno gledajući, kada ne bih imao ovaj posao, vjerojatno bih bio dio glazbenog PR-a. Svjetovi PR-a i novinarstva vrlo su bliski.

Poznajem nekoliko bivših novinara koji se trenutačno time bave, ali novinarstvu ipak dajem prednost. Mislim da se tako postiže viši stupanj iskrenosti, a ja volim voditi izravan dijalog s većom publikom. ◼◼ Biste li radije provodili intervjue koji vam pružaju više zadovoljstva ili one koje donose više novca?

Radim oboje. Moram plaćati

Zagi mnogima vraća sjećanja Igor Novaković a

Marc često posjećuje glazbene festivale u Hrvatskoj

račune. Intervjuiram i ljude čija mi se glazba ne sviđa, ali shvatio sam da se ponekad i takvi intervjui mogu pretvoriti u one najbolje. Ponekad upoznaješ ljude kojima se diviš i intervju ispadne užasan. Postoji uzrečica u Engleskoj: "Nikada ne upoznaj svoje heroje". I možda ima istine u tome. ◼◼ Na koje ste svoje dosadašnje radove najviše ponosni?

Najviše sam ponosan na neke svoje dulje radove. S više riječi dolazi i veća sloboda. Moji urednici to zovu "dodavanje boja", što znači produbljivanje opisa i korištenje elegantna stila pisanja.

Glazbeno novinarstvo vjerojatno se ne smatra vrlo ozbiljnom granom novinarstva, ali u svojim duljim pričama stvari stavljam u politički i sociološki kontekst, a takav način je onaj koji mi se najviše sviđa. Takve su priče poput onih koje sam pisao u Zagrebu, Litvi i Africi. ◼◼ Koji je sljedeći veliki korak u vašoj karijeri?

Pa, u usporedbi s nekim ljudima, moja karijera ide unatrag.

Mnogi novinari žele napredovati na ljestvici tako da rade puno radno vrijeme u nekom časopisu ili novinama, a ja sam iskusio biti urednik u oboje. Pogotovo sam uživao u prenošenju svog znanja na mlade novinare, ali bavljenje

Moram plaćati stanarinu. Intervjuiram i ljude čija mi se glazba ne sviđa, ali shvatio sam da se ponekad i takvi intervjui mogu pretvoriti u najbolje. Ponekad upoznaješ ljude kojima se diviš i intervju ispadne užasan

time okrenulo me od pisanja, a pisanje je ono što stvarno volim.

Stoga, nema promjena na tom planu. Vjerojatno ću početi pisati za još više outletsa. ◼◼ Čime vas je Hrvatska oduševila?

Dolazim ovamo već sedam godina i ono u čemu najviše uživam su vrijeme, more, hrana i prijateljstva koja sam stekao. Jeftino je provoditi dulja razdoblja ovdje, pogotovo kada se radi za izdanja engleskih ili američkih medija, stoga, dolazim dva puta na godinu po tri mjeseca. Posao kojim se bavim omogućuje mi da ga mogu obavljati bilo gdje, a put me doveo baš ovamo. ◼◼ Završavamo intervju, izlazite iz sobe i nađete listić lota kojim osvojite 10 milijuna dolara. Što biste učinili?

Najprije bih unovčio listić i podigao novac. Zatim bih razmislio o čemu stvarno želim pisati i svim ljudima koje stvarno želim intervjuirati. I učinio bih to. Časopisi ne mogu uvijek pokriti troškove leta do Chicaga kako bi se napisala priča od 1000 riječi.

Kada bih bio milijunaš, sam bih si plaćao avionske karte. Ne bih se prestao baviti ovim poslom, volim ono što radim. ◼◼ Imate li savjet za studente novinarstva u Hrvatskoj?

Neka vas se objavljuje i tako gradite svoj portfolio. Kako biste to započeli, vjerojatno ćete morati pisati besplatno, tako da je pisanje za vrijeme studija odlična ideja. Čitajte novine i časopise, analizirajte kako su napisani. Ne bojte se okušati u raznim vrstama novinarstva ili krenuti smjerovima kojima oni vode. Radite za dva tipa ljudi, za one koji vas plaćaju i za publiku s kojom komunicirate. Vjerujem da bi vam publika trebala biti važnija, ali to nemojte reći onima koji vas plaćaju.

doba Univerzijade autoru nove izložbe u Tehničkom muzeju Nikole Tesle Igoru Novakoviću bilo je osam godina.

Iako tada nije znao što je to Univerzijada, znao je za Zagija. "Čokolada, sladoled, naljepnice, pjesma 'Zagi-Zagi'. To je obilježilo moje djetinjstvo", rekao je.

A kao autor izložbe "30 godina Univerzijade '87", otvorene ovog mjeseca, uspio je prikupiti i izložiti više od tisuću izložaka iz tog razdoblja - od medalja, plakata, marama, priznanja, ambalaže...

Izložba će ostati otvorena do 4. veljače 2018.

Počelo na sajmu Skupljati je počeo nakon što je Novaković 2012. na jednom sajmu ugledao bijelog plišanog Zagija, istog kakvog je nekoć imao u djetinjstvu.

"Na idućem sajmu vidio sam i drugog Zagija, i tako sam ih počeo skupljati, čisto da Zagija otmem zaboravu, i njega i Univerzijadu, a spontano se javila i sama ideja za izložbu u povodu 30 godina njegova postojanja", objasnio je Novaković. Iako do većine predmeta nije bilo jedno-

stavno doći, mnogi su rado darovali ono što su sačuvali.

"Primjerice, zapakirani plišani Zagi obično se rastvori nakon svih tih silnih godina", tvrdi Novaković. Novaković ističe kako je vrijeme Univerzijade bilo šareno i veselo, vladali su zajedništvo, sloga i kolektiv.

"Sama Univerzijada i Zagi nemaju nikakvu negativnu konotaciju. Mladost, radost, veselje i taj studentski sport", Novaković ističe i dodaje da je Univerzijada obilježila Zagreb i da bi bilo lijepo kada bi imala svoje mjesto u muzejima.

"Dobili smo Cibonu, Trg je dobio granitne ploče, dobili smo Mladost, Jarun okretište, Zagreb je doživio urbanističku i društvenu renesansu. To je samo dio, a i danas je vidljiv. Kada bi bilo još pet Univerzijada, onda bi to bio pravi Zagreb", misli autor izložbe.

Mirko Novosel, glavni tajnik Univerzijade '87 izjavio je pak da su ovakve velike priredbe nužne za grad.

"I danas je vrlo lijepo prolaziti pored svih tih objekata koji su tada napravljeni i obnovljeni, od Jaruna, bazena, dvorana. Nužno je da postoje ideje, potrebna je organizacija, a narod je uvijek spreman uključiti se tamo gdje će vidjeti korist od toga", kazao

Recenzija filma Najnovija stripovska adaptacija

I Wonder Woman t

Tekst: Vanessa Curman

S

redina studenoga u kina nam je donijela "Ligu pravde", posljednju u nizu adaptacija stripova na velikom ekranu. Unatoč ne baš tako svijetloj filmskoj prošlosti DC-jeva filmskog svemira, prošlogodišnja studijska uspješnica "Wonder Woman" mnogima je ulila nadu u "Ligu pravde".

Film je svojevrsni klimaks prve faze DC-jevih filmova okuplja sve stare i nove heroje te ih suprotstavlja sa strašnim mitološkim Steppenwolfom.

Unatoč četverogodišnjoj "gradnji" filmske mitologije, "Liga pravde" nije uspjela zapravo i izgraditi tu ligu. S polovicom skupine upoznajemo se tek u filmu koji je trebao biti svojevrsna kulminacija gradnje njihovih karaktera.

Postojeći likovi za nijansu su razvijeniji, no tu su samo kako bi bili dio tima, jer se njihova individualnost u filmu uglavnom ne vidi. Osim, naravno, ako ne računate plitke komentare o izgledu Diane Prince. Žrtva spleta okolnosti "Liga pravde" vizualno je solidan akcijski film kojim možete opravdati večer u kinu, ali možda ćete se razočarati ako želite nešto više. S proračunom od 300 milijuna dolara, koji film čini drugim najskupljim ikada snimljenim, "Liga pravde" takvo ulaganje jedva opravdava.

Iako prihvatljivo snimljen, film se već od početka bori s nekim tehničkim nedostacima. Obilni vizualni efekti korektni su, no ponekad pretjerani - cijela posljednja trećina filma gotovo je ugušena efektima. Fotogra-

Kultura 17

BROJ 32, prosinac 2017.

autor je izložbe o sportskim igrama mladih koje su promijenile Zagreb

as inicijativa i optimizam? su živjeli Univerzijadu 'Univerzijada i Zagi nemaju nikakvu negativnu konotaciju.

Mladost, radost, veselje i studentski sport', misli autor izložbe u Tehničkom muzeju Nikole Tesle

'I danas je vrlo lijepo prolaziti pored svih objekata koji su napravljeni i obnovljeni, od Jaruna, bazena, dvorana.

Nužno je da postoje ideje, organizacija, a narod je uvijek spreman uključiti se tamo gdje će vidjeti korist od toga', kazao je Mirko Novosel

Izložba 30 godina od Univerzijade, Univerzijada, Tehnički muzej Nikole Tesle

je Novosel. Dodao je da je najveća vrijednost Univerzijade bila obnova, ali i gradnja sportske infrastrukture, ali danas su drukčiji uvjeti.

"Danas bi to trebalo malo drukčije organizirati, samo tre-

"To je ono na čemu bismo mi trebali i sada raditi, da se u ljudima stvori optimizam, ne da se serviraju samo crne teme i ružne stvari, potreban je optimizam jer optimizam vodi naprijed i vodi poboljšanju života. To je cilj koji mora biti isti za sve, a pogotovo za mlađe", istaknuo je.

Istaknuo je da nije dovoljno samo sagraditi sportske i druge objekte, nego ih održavati i o njima se brinuti kako se ne bi po-

ba mnogo volje. Zapravo, najveća vrijednost Univerzijade bila je to što smo imali više od 22.000 volontera koji su s punim entuzijazmom i srcem radili cijele dane da bi Univerzijada uspjela i postala najbolja do tada, od tada do danas", rekao je Novosel. Novosel je objasnio i kako mladima optimizam mora biti nit vodilja jer inače je teško pokretati promjene.

novila '82. kada je iz bazena na Šalati rasla trava.

Novosel je optimističan i kaže kako je sretan kad čuje pjesmu "Zagi".

"Ja sam vrlo zadovoljan kad vidim da je Zagi nakon 30 godina još živ, onaj kojeg smo izmislili svojedobno i koji je i dandanas vrlo popularan. Prema tome, mi bismo ponovno mogli nastaviti u tom smjeru, trebali bismo imati nešto veliko kod nas", završava.

Buđenje metropole Da je izložba mnoge podsjetila na djetinjstvo, priznala je i posjetiteljica Ljiljana Lešić koja je u to doba bila studentica.

"Univerzijada je bila prijelomni trenutak, barem za moju generaciju. Za vrijeme Univerzijade i nakon nje Zagreb je počeo nalikovati na metropolu, prije je to bio uspavani socijalistički grad, nakon toga je sve živnulo.

Ulice, trgovi, počeli su restorani, kavane, kafići. To vi danas ne možete pojmiti", misli Lešić. S njom se složila i Gordana Šeler koja je kao djevojka radila na Univerzijadi.

"Univerzijada mi je bila prekretnica u životu. Uvijek govorim da je Zagreb prije toga bio u crno-bijeloj tehnici, a od Univerzijade je prešao u boju", zaključila je Šeler.

a, 'Liga pravde', nije opravdala očekivanja

treba čudo da spasi DC-jevu franšizu

WARNER BROS

Film Zacka Snydera i Jossa Whedona osrednji je akcijski film pun neiskorištenog potencijala

fija je, kao u većini stripovskih adaptacija, sasvim na mjestu i u trenucima čak i zadivljujuća, ali filmu je potrebno mnogo više od lijepo snimljenih kadrova.

Film se istodobno pokušava

nositi s klasično DC-jevskim mračnim temama (opasnim neprijateljima koji nose kraj svijeta koji poznajemo) i laganim scenama upoznavanja cijele skupine junaka, isprepletenih

pošalicama i pozadinskim pričama.

To samo po sebi nije krivnja samog redatelja Zacka Snydera.

Film je od kraja snimanja bio osuđen na takvu sudbinu - Snyder je zbog smrti u obitelji napustio projekt, a redateljsku palicu preuzeo je ni pet, ni šest, nego Marvelov Joss Whedon (redatelj "Osvetnika").

Imaju li budućnosti?

Takav kontrast ozbiljnih i smiješnih elemenata očita je posljedica spajanja dvaju dijametralnih redateljskih stilova - "Liga pravde" daleko je od onoga što je Snyder predvidio.

Nakon preuzimanja kormila filma, Whedon je još pola godine snimao dodatne materijale i ponovno snimao već snimljene scene.

Glumačka postava "Lige prav-

de" sasvim je solidna, iako šarm heroja predstavljenih u prijašnjim nastavcima ovdje vidimo samo u tragovima. Najbolji dojam ostavljaju Jason Momoa i Ezra Miller, čiji simpatični Aquaman i Flash brzo osvajaju srca gledatelja. Ray Fisher više je no dobro publici predstavio svojega Cyborga, no čini se da je humoristični dijalog kolega zasjenio njegovu malčice tamniju priču.

Gal Gadot, Ben Affleck i Henry Cavill korektni su u ulogama najpoznatijih DC-jevih superjunaka, ali izgubili su se u koktelu svega što je ovaj film pokušavao biti. Nakon gledanja "Lige pravde", možemo se jedino pitati je li "Wonder Woman" iznimka u nizu prosječnih DC-jevih filmova ili je sav potencijal "Lige pravde" izgubljen spletom nesretnih okolnosti.

o kulturi KULTURNO g

Tekst: Igor Weidlich

Birokracijo, i kulturi si teška Lijepo je imati kulturu u državi, ali još je ljepše imati kulturu u sređenoj državi. Primjer čovjek izdaje knjigu. U vlastitoj nakladi, naravno, jer smatra da ima dobru ideju i izvedbu, sam financira i sretan je kad vidi tiskano izdanje, fino ukoričeno.

K tome još svojim trudom izgura sve to na police knjižara. Rekli bismo - bravo. Pojedinac je bio proaktivan i stavio se na kulturno tržište, uz malo vjetra u leđa, napisat će i drugu, treću, početi prodavati...

Iz pozicije države to bi trebalo značiti makar koju kunu više u blagajni. No tada mladi autor (i dalje nadobudno) dolazi u poreznu upravu i pita poreznog "stručnjaka" (jer za to čovjek tamo prima plaću) što napraviti i kako platiti porez, podmiriti sva davanja državi i povući svojih kunu-dvije ako se knjiga Ima li našoj kojim čudom kulturi pomoći ako počne prodamladi pisac vati. dođe u pore- A poreznik kaže - ne znu upravu znam. Kaže u želji da - nije se s taplati porez, a 'stručnjak' kvim slučajem mu kaže da još sreo. Pa ne zna kako šalje mladog se to radi? autora do kolega koji ga šalju drugim kolegama, koji ga šalju u središnju Poreznu upravu, odakle ga vraćaju opet istom birokratu. I onda šlag na tortu, birokrat smisli način - neka pisac izvoli otvoriti obrt ili tvrtku!

I ne, nije porezniku nimalo nelogično da privatna osoba koja u slobodno vrijeme piše i želi sebi (i državi očito) zaraditi koju dodatnu lipu, otvara ad hoc obrt i plaća najmanje 20.000 kuna u godini dana za nešto što će njemu najvjerojatnije donijeti deset puta manje.

Pisac, očito više osposobljen za financijsku logiku, na kraju, naravno, ne otvara tvrtku pa makar sva zarada propala. Poreznik mu ne nudi drugo rješenje. Kraj priče? Tko zna?

A to je samo jedan primjer. Ima ih još.

I što reći na to? Imamo Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija. Možda da koji put popričaju, uz kavu i pamet 21. stoljeća. Jer kultura može donositi i profit, ali treba poći od kreativnih pojedinaca, a ne plaća neproduktivnih birokrata.

BROJ 32, prosinac 2017.

Hrvatskoj ne smije biti cilj 'samo' prolazak skupine!

Vehmir Džakmić

H

rvatska nogometna reprezentacija na ždrijebu skupina za grupnu fazu svjetskog prvenstva dobila je grupu s Argentinom, Islandom i Nigerijom. Naoko težak ždrijeb, a mnogi misle da je baš ta skupina D proglašena i "skupinom smrti".

Dogodilo se upravo ono što nitko u Hrvatskoj vjerojatno nije želio prije ždrijeba, a to je da iz prvog šešira izvučemo Brazil ili Argentinu, što u nastavku vuče europsku reprezentaciju iz trećeg ili četvrtog šešira. Prema tome nam je treći šešir dodijelio Island, što je, složit će se većina, bolje od Danske ili Švedske. U četvrtom šeširu se znalo da su najbolji Japan, Nigerija i Srbija pa smo i tu uspjeli izvući jednu od najzahtjevnijih mogućnosti - Nigeriju. Kako bilo, hrvatski protivnici u Rusiji bit će izrazito atraktivni, ne samo za navijače reprezentacija iz skupine nego i za neutralne gledatelje u Rusiji te širom svijeta. Zašto je tako, te što očekivati i čemu se nadati od naše reprezentacije?

Pa krenimo redom...

Argentina Argentina je, zapravo, velika nepoznanica ovog svjetskog prvenstva.

Reprezentacija je to koja se jedva, u zadnjem kolu južnoameričkih kvalifikacija, plasirala na Mundijal. Ipak, način na koji je to uspjela zasluga je samo jednog čovjeka, Lionela Messija. Messi je u zadnjem kolu kvalifikacija postigao tri gola i odveo svoju reprezentaciju na SP u Rusiju, no ono što se lako može uočiti jest da s ovakvom igrom i oslanjanjem na jednog čovjeka, pa makar on bio i najbolji igrač na svijetu, Argentina ne može učiniti ono za što je otišla na SP, a to je da bude prvak.

Velik je taj nesrazmjer između napada, sredine i obrane ove ekipe, i to je zapravo glavno na čemu njihov trener Jorge Sampaoli mora raditi želi li igrati zapaženu ulogu na SP-u. Naši su izgledi protiv Argentine izrazito povoljni.

Nadalje, Hrvatska s tipom i kvalitetom igrača koje ima može napraviti velike probleme prosječnoj Argentininoj sredini i obrani, pogotovo ako znamo da će se braniti sa sedam do osam igrača jer se može očekivati da se Higuain i Messi neće trošiti u obrani. Dakle, Argentina je protivnik koji bi trebao dobro odgovarati Hrvatskoj!

Island Igrali smo s njima četiri puta u posljednje četiri godine i ono što se može

zaključiti iz tih dvoboja jest da nijednom nisu pokazali zavidnu kvalitetu te da nijednom nisu bili bolji od nas, pa čak i onda kad su nas pobijedili na Islandu golom u 90. minuti.

Igraju u klasičnoj formaciji 4-4-2 s ustaljenom postavom i početnom jedanaestoricom te bi se na osnovi toga moglo zaključiti da će Zlatko Dalić u pripremi utakmice s Islandom imati najlakši posao. Opasni su u prekidima među koje u njihovu slučaju možemo ubrojiti i ubacivanja sa strane jer je Aron Gunnarsson jedan od najboljih na svijetu u tome. I to je, uz njihovu izrazitu discipliniranost, jedina njihova snaga. Ipak, za kraj treba reći samo ovo... lopta je okrugla, a mi smo Hrvatska.

Nigerija Izrazito iznenađenje i po dominaciji i po prikazanoj igri u svojoj afričkoj kvalifikacijskoj skupini u kojoj su ostvarili četiri pobjede i dva neriješena ishoda protiv reprezentacija kao što su Alžir, Kamerun i Zambija. Reprezentacija Nigerije odskače od prosjeka ostalih afričkih reprezentacija. Nisu "divlji", imaju svoju strukturu igre u sredini i obrani u formaciji 4-2-3-1 te izrazitu brzinu u napadu kojom su radili probleme snažnom Alžiru, ali i Argentini u nedavnoj prijateljskoj utakmici. Među najpoznatijim Nigerijcima su John Obi Mikel i Victor Moses. S njima igramo prvu utakmicu i nacija će očekivati rapsodiju naše reprezentacije na terenu, no ne treba očajavati ako ne bude tako jer jedino su tri boda važna u ovakvoj utakmici.

Hrvatska tipom i kvalitetom igrača koje ima može napraviti velike probleme prosječnoj Argentininoj sredini i obrani, pogotovo ako znamo da će se ta ista Argentina braniti sa sedam do osam igrača jer se može očekivati da se Higuain i Messi neće trošiti u obrani Ako Hrvatska prema očekivanjima završi na drugom mjestu u svojoj skupini D, trebala bi u osmini finala igrati protiv još jedne velesile, Francuske.

S druge strane uspijemo li iznenaditi Argentinu i završiti prvi u skupini, u osmini finala vjerojatno nas čeka Danska ili, manje vjerojatno, Peru. Takav razvoj događaja otvara nam izrazitu šansu za ulazak u polufinale SP-a u Rusiji što bi, logično, više zadovoljilo navijače od bezveznog prolaska skupine, što nam ulaskom u ovo prvenstvo definitivno ne bi trebao biti cilj.

Sportski kviz

Odgovori i dobitnik urednikove nagrade Dobitnik višenamjenskog ruksaka koji Globalov urednik dodjeljuje osobi koja je točno odgovorila na sva pitanja u sportskom kvizu u zadnjem broju Globala je Pave Bionda.

ODGOVORI: 1.c, 2.b, 3.c, 4.c, 5. a, 6.b, 7.a, 8.b, 9.c, 10.b, 11.a, 12.a, 13.c, 14.b, 15.c

Ples na šipki Sportska obitelj bi se unatoč pred

Pole dan olimpijskim Iako je aktivnost mogla postati jednom od gimnastičkih disciplina, IPSF je tu ponudu odbio

Tekst: Ana Brenčić

S

vi koji i dalje ples na šipki (pole dance) povezuju isključivo s golišavim plesačicama u noćnom klubu, napokon bi morali promijeniti mišljenje jer bi se za koju godinu natjecanje u plesu na šipki moglo gledati čak i na olimpijskim igrama. Naime, prije otprilike dva mjeseca, organizacija GAISF (Global Association of International Sports Federations) dodijelila je plesu na šipki status promatrača, što znači da ga samo korak dijeli od toga da postane potpuno prihvaćen sport. Osim ispunjenja određenih zahtjeva Svjetske antidopinške organizacije, mora postojati barem 40 nacionalnih federacija na četiri kontinenta te svaka od tih 40 zemalja mora priznati tu aktivnost kao sport.

Odbili gimnastiku Najveće zasluge za dosad postignuto pripadaju Katie Coates.

Upitno je bi li ovo uopće bila tema u medijima da ta 41-godišnja Britanka nije još 2006. počela skupljati potpise kako bi se ples na šipki definirao kao sport, a 2009. osnovala krovnu organizaciju IPSF (International Pole Sports Federation).

Nakon što je prije samo pet godina održano prvo Svjetsko prvenstvo u toj aktivnosti,

sportaši bi ubrzo mogli svoj talent predstaviti i na olimpijskoj sceni. Prema pisanju svjetskih medija, postoji mogućnost da sportaši i sportašice već 2020. otputuju u Tokyo na Olimpijske Igre. Nikolina Jurišić, vlasnica i voditeljica studija za ples na šipki u Puli baš se i ne slaže s tim tvrdnjama.

"Nije to tako jednostavno kako se čini. To je nova aktivnost koja još mnogo toga mora formalno definirati", smatra Jurišić. Unatoč tome što postoji komunikacija s Međunarodnim olimpijskim odborom, jedna od glavnih

PRIVATNA ARHIVA

analiza

18 Sport

Pobjednik Supertalenta 2016. Petar Bruno Bašić

Led, rad i disciplina Jedini klub sinkronizirano

Za sport koji vole p

Pahuljice će predstavljati Hrvatsku na Svjetskom juniorskom prvenstvu, komu smo domaćin Tekst: Laura Domitrović

Mirela Hamzić

Z

agreb će ove godine biti domaćin Svjetskog juniorskog prvenstva u sinkroniziranom klizanju. Ledom Doma sportova klizat će ekipe iz cijeloga svijeta. Hrvatsku će na prvenstvu predstavljati natjecatelji iz kluba Zagrebačke pahuljice.

Ovim djevojkama, ali i ponekom dečku, klizanje nije samo sezonska atrakcija nego način života.

Iza oku lijepe koreografije i

blještavih haljinica stoje sati napornih treninga. Treniraju od tri do pet puta na tjedan po tri sata, a kad se približe natjecanja i više od toga. Treniraju kondiciju i koreografiju.

Pripreme za iduću sezonu počinju već u kolovozu kada se pripremaju koreografije za natjecanja. Seniorska kategorija Zagrebačkih pahuljica ima veliku povlasticu jer njihovu koreografiju priprema trenerica iz Finske. Bitno je i stavljanje privatnog života u drugi plan.

Sport 19

BROJ 32, prosinac 2017.

drasudama uskoro mogla proširiti

Pole dancerica Sara Šverko

nce na m igrama?

NBA momčadi TOP 5 NAJBOLJIH Rodman, Jordan i Pippen - glavni akteri Bullsa

1.

Chicago Bulls 1995./96. (87-13) Jordan i društvo zapalili su NBA svijet sredinom devedesetih i lako je moguće da nijedna momčad neće nadmašiti ono što su radili Bullsi. U regularnom dijelu sezone Bullsi su došli nevjerojatno blizu jednoznamenkastom broju poraza (imali su ih deset) što do 2016. nije uspjelo nijednoj momčadi.

Chicago Bulls 1990./91. (76-23) Ovo sigurno nije najbolja sezona momaka iz Windy Citya, ali je sigurno sezona Milwaukee Bucks za pamćenje. Jordan je, 1970./71. (78-18) naravno, harao ligom, a Iako su rijetko spominjani Pippen i Grant su također među najboljim momčadi- igrali fenomenalno. Šećer ma u povijesti, statistike, na kraju je bila dominanali i sama dominacija Buck- tna 4-1 pobjeda protiv sa prije nešto manje od 50 Lakersa. godina pokazuje da upravo Los Angeles Lakers to i jesu. Do naslova su 1986./87. (80-20) doslovno došli bez ijedne veće ogrebotine, izgubivši Showtime! Lakersi su potpuno dominirali osamdesesamo dvije od ukupno 14 utakmica u doigravanju, uz tih, ali nijedna sezona nije bila toliko dominantna kao glavnog aktera Kareema ova. Ekipa vođena legenAbdul-Jabbara. darnim Magic Johnsonom Golden State Warrije uz dominantnu košarku ors 2016./17. (83-16) igrala i nevjerojatno zabavMomčad koju mnogi pronu te lijepu košarku, za što glašavaju najboljom svih se uvijek dobiju dodatni vremena srušila je jedan poeni.

5.

gotovo kad su strogo određena pravila i provjere ispravnosti kostima.

Da se muškarci ne bi osjećali diskriminirano, tu je plesač na šipki Petar Bruno Basić, pobjednik Supertalenta 2016., koji je dokaz da i takve emisije mogu biti odličan način za promoviranje sporta. Jedan je od desetak muškaraca koji se time bavi u Hrvatskoj.

"Mi, muškarci, kompetitivni smo i volimo svladavati teške

stvari, a mislim da je razlog zbog kojeg nas nema toliko u ovoj aktivnosti baš taj jer muškarci ne znaju što je točno ples na šipki i još imaju predrasude o tome", kaže Basić.

S obzirom na to da sve više djece u ranijoj dobi počinje plesati na šipki, za njegovu budućnost u Hrvatskoj ne treba se brinuti. Možda ga nećemo gledati baš na sljedećim olimpijskim igrama, ali vrlo je izvjesno da jednog dana svakako hoćemo.

privatan život ostavljaju po strani

PRIVATNA ARHIVA

4.

Koreografija Pahuljica u Varaždinu

na licu govore o svom hobiju.

Pahuljice, jedini klub sinkroniziranog klizanja u Hrvatskoj, osnovan je 1997. godine. U klubu postoji osam dobnih kategorija. Za razliku od umjetničkog klizanja, u kojem klizači nastupaju pojedinačno ili u parovima, sinkronizirano klizanje je ekipni sport.

U izvedbi jednog natjecateljskog programa sudjeluju ekipe u različitim formacijama s ciljem da njihove kretnje budu što više sinkronizirane.

Sinkronizirano klizanje nije isključivo samo za djevojke, međutim u Hrvatskoj dečki ne

pronalaze interes za ovaj sport.

Trenerica Ozana Miljković ističe nedostatak sponzora i interesa.

Troškovi su veliki, sama cijena klizaljki jednaka je minimalnoj mjesečnoj plaći u Hrvatskoj, a sudjelovanje na natjecanjima financiraju klizačice ili roditelji.

Zahtjevnost ovog sporta očituje se i brojnim ozljedama s kojima se klizačice suočavaju. Kako nam iz iskustva govori Anamaria Kasić, najčešća je ozljeda koljena.

Pahuljice se u nastavku sezone pripremaju za natjecanja u Budimpešti, Salzburgu i Stockholmu.

3.

TOP 5 NAJGORIH Bobcatsi su bili najveće razočarenje

NBA.COM

'Mi, muškarci, kompetitivni smo i volimo svladavati teške stvari, a mislim da je razlog zbog kojeg nas nema u ovoj aktivnosti taj što ne znaju što je točno pole dance i još imaju predrasude o tome', kaže plesač na šipki Petar Bruno Bašić

og klizanja u Hrvatskoj, Zagrebačke pahuljice, djeluje već 20 godina

​"Prijatelji me više i ne pitaju mogu li van s njima ili ne, samo mi kažu kada idu pa ako nemam trening da im se pridružim", rekla je klizačica Jana. Unatoč svemu, klizačice sa smiješkom

od najvećih rekorda u povijesti NBA lige. Sezonu prije su slavili u čak 28 uzastopnih utakmica, a u doigravanju su izgubili u samo jednoj utakmici.

Curry, Durant, Thompson i društvo pomeli su pod s konkurencijom.

2.

PRIVATNA ARHIVA

Snažne predrasude Iako je ovaj sport sve popularniji, pogrešnim se konotacijama koje mnogi ljudi imaju odražavaju sveprisutne društvene predrasude. "Često osjetim predrasude i koliko god ja sportski bila odjevena i odradila neki težak element, oni u tome vide nešto seksualno", podijelila je Šverko.

Zanimljivo je i pitanje zašto se tolika prašina diže oko takozvanih oskudnih kostima, a drugi trče ili skaču za loptom podjednako oskudno odjeveni, ako ne i oskudnije. Kao što je i Nikolina Jurišić istaknula, "tijelo i koža su alat u plesu i imaju svoju svrhu", stoga navodna razodjevenost ne bi trebala stvarati problem, po-

NBA.COM

prepreka jest što države vrlo vjerojatno neće tako brzo stići prihvatiti ples na šipki kao sport.

Iako je mogao postati jednom od gimnastičkih disciplina, IPSF je tu ponudu odbio jer, kako nam otkriva Jurišić, velik dio izvedbe je originalnost u plesnom izričaju koja ne ulazi u gimnastičke okvire, ali su elementi i fizički zahtjevni.

Sara Šverko, studentica druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu tu je kombinaciju smatrala privlačnom zbog "zahtjevnosti plesa da se izbalansiraju elementi fleksibilnosti, plesa i snage", ali i smatra kako zbog glazbe satovi plesa na šipki mogu biti zabavni uz vidljiv napredak.

1.

Charlotte Bobcats 2011./12. (7-59) Najveće razočarenje u povijesti NBA lige. Bobcatsi su čak imali ambiciju ne samo ući u doigravanje, nego otići i dalje. Međutim, uspjeli su srušiti rekord za najviše poraza u nizu, uspjeli su ostvariti čak 23.

pobjedom više te jednim porazom manje. Momčad je, naravno, bila zakucana na dnu ljestvice istočne konferencije.

4.

Providence Steamrollers 1947./48. (6-42) Klub iz Providencea je postojao samo tri godine, i to s dobrim razlogom. Sve Philadelphia 76ers tri sezone u kojima su se 1972./73. (9-73) natjecali bili su najlošija Od Sixersa se u spomenu- momčad NBA lige. Još drže toj sezoni nije previše ni rekord za najmanje pobjeočekivalo, ali definitivno da u jednoj sezoni, no u se nije očekivalo da će 39 to doba se igralo samo 48 godina držati titulu najgore utakmica, za razliku od damomčadi u povijesti. Uz našnje 82. užasnih 40 posto šuta za Denver Nuggets dva poena, momci iz Phi1997./98. (11-71) ladelphije su posjedovali "zavidnih" 89 % izgubljenih Na ovo mjesto su mogli dospjeti i Mavericksi iz utakmica. sezone 92./93. zbog istog omjera pobjeda i poraza, Philadelphia 76ers ali Nuggetsi su prema svim 2015./16. (10-72) statistikama bili nemjerljiSezonu prije nego što su doveli Daria Šarića, Sixer- vo lošiji. Šut za dvicu ispod sima je malo nedostajalo 40 posto te trica ispod da izjednače katastrofu iz 30 posto samo su neki sedamdesetih. Bili su ipak od jezivih podataka ove malo uspješniji, s jednom momčadi.

2.

5.

3.

20 Sport

BROJ 32, prosinac 2017.

Luka Ćurković Nova mlada hrvatska MMA zvijezda cilja na vrhunsku karijeru

Borbe u ringu smanjuju nasilje na ulici i on to dokazuje 'Pritisak uoči borbe kod mene ne postoji. Kolika god da je pozornost i koliko god je borba popraćena, ulazim smireno bez razmišljanja o javnosti, medijima i slično', kaže borac zagrebačkog American Top Teama

M

nogi tvrde da hrvatska MMA scena polako zamire kako se polako usporava i karijera neupitne legende Mirka Filipovića. Međutim, mladi pogon hrvatskih boraca je iz dana u dan sve jači i jači. Najbolji primjer za to je Sinjanin iz Zagreba, Luka Ćurković.

Donedavni borac MMA kluba Ban, a trenutačno borac zagrebačkog American Top Teama već se dokazuje i na europskoj sceni gdje skuplja iskustvo, ali i pobjede. Posljednja "žrtva" 22-godišnjeg Ćurkovića bio je turski borac Selim Topuz, a nakon ove borbe Luki je samo nebo granica.

Ne treba sumnjati da ćemo ga jednog dana imati prigodu vidjeti i u UFC-u, najvećoj svjetskoj organizaciji. Kako smo krenuli u posljednje vrijeme s neuspješnim epizodama Filipa Pejića u UFC-u i Luke Jelčića u Bellatoru, vrijeme je za jednog Hrvata koji će napraviti iskorak.

Mladi Sinjanin za Global govori o svojoj karijeri, planovima za budućnost, pravilnoj prehrani i, možda i najvažnije, utjecaju treniranja na manjak nasilja na ulicama. Međutim, u početku nije Luki sve išlo tako glatko. ◼◼ Dođivio si samo jedan poraz u profesionalnoj karijeri i taj je došao baš u prvoj borbi, za koju smo čuli da je završila nepošteno. Kakvo ti je to zapravo bilo iskustvo u tvojem debiju?

Bio sam na početku borilačke karijere i nisam bio baš

tehnički potkovan, kao što sam sad, te nisam bio dovoljno spreman za tu borbu. Dobio sam ponudu za borbu u Crnoj Gori protiv Dimitrija Džankića u koju je bio uključen i pojas prvaka. Naravno, kao neiskusan borac prihvatio sam izazov, ali sam također i bio pod lošim vodstvom koje me nije znalo pripremiti za tu borbu.

Otišao sam tamo i u prvoj rundi je Džankić zaista bio bolji od mene i pošteno me istukao, ali sam se uspio izvlačiti iz svih njegovih pokušaja.

Kad mu je ponestalo snage, ja

'Najvažnije je izbjegavati brzu hranu. Prehrana čak i više utječe na izgled tijela negoli treniranje, tako da je iznimno važna za svakog vrhunskog sportaša, ali i za svakog tko želi biti zdrav i dobro izgledati' sam počeo voditi borbu, no on me počeo udarati laktom u potiljak, što je, naravno, zabranjeno, a za to postoje i dokazi u obliku liječničkih nalaza.

Stvar je u tome što je Džankić bio brat organizatora borbe i što je sudac, očekivano, bio na njegovoj strani. Čak i kad sam ga srušio, sudac nas je vratio u borbu na nogama bez ikakvog razloga. Moj trener je na sve to tada poludio i rekao mi da se ne trebam više boriti te sam tako ja izašao iz ringa, a pobjeda je pripisana Džankiću, i to tehničkim nokautom. ◼◼ Kako se vratiti i motivirati nakon takvog poraza i kre-

nuti u niz pobjeda?

Motiviralo me je što sam u svojoj prvoj borbi, dok još nisam bio tehnički toliko dobar, parirao jednom iznimno dobrom borcu. Došlo mi je u glavu da mogu kroz karijeru pobjeđivati i bolje borce te mi je to dalo najveći vjetar u leđa. Samo sam trebao pobijediti u idućoj borbi, i to je upravo ono što se dogodilo protiv Makedonca Runčeva u Splitu. ◼◼ Tvoja borba protiv Selima Topuza na FFC 30 priredbi u Linzu bila je definitivno pod najvećom pozornošću. Koja je razlika između takve borbe i svih ostalih borbi?

Pritisak uoči borbe kod mene ne postoji. Kolika god da je pozornost i koliko god je borba popraćena, ulazim smireno bez razmišljanja o javnosti, medijima i slično. Suparnik u Linzu je stvarno bio zahtjevna prepreka, ali bio sam odlično pripremljen i znao sam da ću pobijediti.

Poslije borbe mi je ipak bilo drago što je toliko medija popratilo borbu i što me je toliko ljudi vidjelo, što je za mene dodatna motivacija. ◼◼ Kako se profesionalnim bavljenjem MMA sportom maknuti od nasilja na ulici? Koliko to zapravo pomaže pri smanjenju nasilja?

Dosta tinejdžera ima neku PRIVATNA ARHIVA

Tekst: Edi Džindo

OSOBNI KARTON

Luka Ćurković Datum rođenja: 11. 11. 1995.

Visina: 190,5 cm

MMA kategorija: velter

Mjesto rođenja: Sinj

Težina: 77 kg

MMA skor: 6-1

MMA klub: American Top Team Zagreb

Luka Ćurković je budućnost za hrvatski MMA

želju za dokazivanjem, što nerijetko pokušavaju postići upravo tučnjavama. I sam sam se družio s takvom ekipom, ali kad sam počeo trenirati, nakon toliko treninga i borbi jednostavno sam bio iscrpljen te nemam ni želju ni volju to raditi na ulici. Jednostavno je, ljudi koji se bave slobodnom borbom nemaju potrebu išta nasilno raditi izvan dvorane ili ringa.

Borilački sportovi su zaista odlični, jer svoju energiju potrošiš u ringu i tako se izvlačiš iz bilo kakvih problema. ◼◼ Jel se ikad netko izvan ringa htio dokazati protiv tebe uzevši u obzir da si profesionalni MMA borac?

Naravno da je bilo takvih situacija, ali uvijek treba biti pametniji i maknuti se na stranu. Znaš da možeš istući onog tko se želi dokazati i da si jači od njega, ali jednostavno je bolje biti veći čovjek i ignorirati konflikte. Isto tako, mojoj karijeri ne bi ništa značilo da uletim u borbu s nekim izvan okvira sporta, čak bi imalo negativan utjecaj. ◼◼ Koliko je, uz trening, za bavljenje sportom na vrhunskoj razini važna prehrana?

Na što je najvažnije paziti?

Najvažnije je izbjegavati brzu hranu. Prehrana čak i više utječe na izgled tijela negoli treniranje i iznimno je važna za svakog vrhunskog sportaša, ali i za svakog tko želi biti zdrav i dobro izgledati. ◼◼ Nakon pobjede u Linzu si rekao da voliš dati, ali i primiti batine. Što si tom izjavom htio reći?

Poslije nekih borbi u kojima sam protivnike nokautirao za samo nekoliko sekundi nisam se osjećao toliko zadovoljno, kao da se nisam ni borio. Zato se poslije napetih borbi u kojima sam podjednak sa suparnikom i u kojima se baš borim za pobjedu osjećam mnogo bolje i osjećam se kao da sam napravio mnogo više posla.

Tehnologija 21

BROJ 32, prosinac 2017.

Hrvatski youtuberi Zanimljivim videoradovima dobivaju stotine tisuća 'pretplatnika'

gadgeti

SARA BERTIĆ

PRIVATNA ARHIVA

Tekst: Silvio Šipušić

Marinu je glavi cilj širiti ljubav putem svog YouTube kanala

Ivan je još jedan uspješan gamer u svijetu YouTubea

Tu su da vas nasmiju, zabave i pruže 'kante' ljubavi. Jeste li ih gledali?

Na negativne konotacije da su tu samo radi lake zarade youtuberi se ne obaziru jer iza svake lipe koju dobiju stoje sati i sati naporna rada - od smišljanja ideja do uređivanja videa Tekst: Ivana Turković

nal i na kojem briljira u virtualnom nogometu i živcira djevojku Mateu.

"I moja majka, iako obožava posao medicinske sestre radi taj posao velikim dijelom jer dobiva plaću. Ne vidim zašto je novac loš motiv, ako se radi dobro. A za pravu kvalitetu treba barem mala doza ljubavi'', kaže Ivan.

Janu su najvažnije kvaliteta i originalnost

PRIVATNA ARHIVA

Samo ljubav ''Svoj sam YouTube kanal otvorio s ciljem da se kreativno izrazim i ljudima popravim dan. Želim širiti ideju pozitive, ljubavi, jednakosti, podrške i razumijevanja. Nema ljepšeg nego kada čitate da ste nekoga usrećili, pomogli mu kada je bilo teško ili ga ohrabrili'', svoju je misiju ukratko opisao youtuber Marin Bukvić. Kada svoje znanje o glumi ne prenosi novim generacijama, pod imenom Marin The Unknown snima videosnimke nakon kojih ćete voljeti i osjećati se voljenima.

Na negativne konotacije da su tu samo radi lake zarade youtuberi se ne obaziru jer iza svake lipe koju dobiju stoje sati i sati naporna rada - od smišljanja ideja do uređivanja videa. Za pretprodukciju, snimanje i postprodukciju jednog videa Marinu prosječno treba 40 sati.

S Marinom se slaže Ivan Rado, koji pod pseudonimom Malajski Tapir vodi uspješan gaming-ka-

DOMINIK IMREŠKOVIĆ

Y

ouTube više ne služi samo za slušanje glazbe i gledanje videa mačaka.

Popularna društvena mreža danas je platforma na kojoj se pojedinci mogu predstaviti umreženom svijetu i objavljivanjem videa čak profitirati. Koliko je YouTube golem pokazuje to da se svake minute na tu platformu plasira više od 400 sati videomaterijala. Oni kojima to uspjeva uživaju status zvijezda. Uz to imaju dobru podlogu za ostale pothvate koji će im donijeti zaradu, na primjer, glazbenu karijeru ili izdavanje knjige.

ostavit će vas bez riječi, a nakon ''Večernjih vijesti'' i vi ćete poželjeti biti njegov najbolji prijatelj.

Dennis želi nasmijati svoju publiku i poticati razgovor o depresiji

Može li bilo tko biti youtuber? Viktor kaže da može, ako imate prave motive, veliku inspiraciju i želju - samo nebo je granica

Gaming-kanali su pravi hit na YouTubeu a Viktor 'rastura' igrajući Minecraft i GTA

Može li bilo tko biti youtuber? Viktor kaže da može, ako vas vode pravi motivi, velika inspiracija i želja - samo nebo je granica. Tvrdi kako je YouTube ono u čemu se pronašao i čime se istinski želi baviti. Poznatiji kao BloodMaster, satima će vas zabavljati igrajući planetarno popularne Minecraft i Grand Theft Auto.

"Nema te minute kada ne razmišljam što ću raditi sljedeće, koji će mi projekt biti zanimljiv, kamo ću ići, što ću snimati i kako to montirati'', izjavio je.

Jedan od njihovih najvećih izazova je ostati aktualan. Protiv zaborava se bore visokim standardom videa koje objavljuju i originalnim idejama.

"Uvijek želim da moji videi budu savršeni i drukčiji od prošlih, to je pomalo i moja kletva'', tvrdi Jan Kovačić, još jedan digitalni stvaratelj. Da njemu ne fali kreativnosti uvjerit ćete se ako posjetite njegov kanal, Janiman.

Njegove vokalne sposobnosti

Sve ovisi o publici No originalnost je gotovo pa uzaludna ako nema publike koja će je cijeniti. Za svoj su uspjeh naši youtuberi zahvalni svojim pretplatnicima, obitelji i prijateljima koji im uvijek pružaju podršku. Ivan kaže da bez njih ništa ne bi bilo moguće, a Marinu i Viktoru upravo su pretplatnici i njihove reakcije najveća motivacija da nastave.

Dennis Domian želi vas nasmijati, ali i biti osoba kakvu je sam trebao u određenim trenucima svog života. Zato mu je jedan od najdražih vlastitih videa onaj u kojem govori o svojoj dugogodišnjoj borbi s depresijom.

"Subscriberi su'', smatra, "najjača karika između youtubera i njegova kanala. Možda toga nisu svjesni, ali veliku ulogu u stvaranju sadržaja imaju upravo oni".

Rado čita kritike ako su konstruktivne i prema njihovim željama nastoji osmišljavati sadržaj u budućnosti.

"Smatram ih svojim prijateljima i suradnicima", dodaje Dennis.

Zanima li vas definicija ljubavi? Glazbeni hitovi obrađeni na pet različitih načina? Tražite li savjete kako preživjeti noć u Minecraftu? Želite li upoznati nečiji alter ego bez dlake na jeziku?

Zainteresirani ste za eSportove?

Kvalitetan sadržaj naći ćete u vlastitoj državi, a od vas je udaljen samo nekoliko klikova.

MANTADROID

MantaDroid je novi robot koji su razvili singapurski znanstvenici i koji se kreće kroz vodu kretnjama nalik na ražine. Raže su specifične po svom posebnom i učinkovitom načinu plivanja, a njihove je kretnje mehanički vrlo teško imitirati. Da bi stvorili pokretnost raža, korištene su peraje od pokretnih PVC ploča koje pokreće samo jedan motor, umjesto niza motora, dijelova i nadopuna. Tako se postiže povećana mobilnost i poletnost, zbog čega svake sekunde MantaDroid može proći udaljenost od 0,7 metara i plivati do deset sati.

Takva tehnologija može biti korisna za prikupljanje hidrografskih podataka ili proučavanje biološke raznolikosti mora. Znanstvenici trenutačno rade na dvostruko većoj inačici MantaDroida, a kada bi slična tehnologija mogla doći na tržište, zasad je nepoznato.

SONYJEV AIBO

Ako gotovo sve u vašem životu mora biti digitalno, onda morate udomiti i Sony Aibo robota psa. Aibo je robot u psećem obliku, koji oponaša ponašanje naših najdražih dlakavaca. Može hodati, sjediti, igrati se lopticom, mahati repom, micati ušima, lajati..., ali to nije sve.

Postoje i dodatne odlike koje čine Aiboa "sličnijim" "običnim" psima: OLED oči, touch-senzori po "tijelu" kojima prepoznaje maženje, 64-bitni četverojezgreni procesor i 4G veza za internet. Cijena? Prava sitnica. Oko 1700 dolara (10.823 kuna), ne uključujući mjesečnu pretplatu koju morate plaćati kako biste koristili Aibo.

22 Lifestyle Bezglutenska prehrana Neke životne stilove odabereš, a s nekima se rodiš

Prvi zagriz torte i bum!

Dijagnoza: celijakija

Tekst: Nika Romek

Sarma: bez nje nema Božića Njen vas okus nikad neće razočarati. Dobro se slaže s mamama, naročito bakama, ali i svima ostalima koji se dobro snalaze u kuhinji. Pitate se o kome je riječ? Dobro mislite. O sarmi.

"Doček nove godine. Bil si vani, malo se veselil, malo popil.

Izlazi sunce, izlaziš i ti iz birtije.

Sve ti ide u krug, u mislima si već u krevetu, a želudac dela svoje. Legneš, samo kaj si zaklopil oči, ručak je. Osećaš se ko da stojiš naopačke, a onda najbolji dio praznika, Božića i odlaska doma. Bakina sarma - debela, slana, popravo sfrkana i punjena. Tvoj želudac ponovo sretno dela, a sarma i ti postajete najbolje prijateljice.

Debele, al' sretne", opisala je Danijela iz Pitomače.

Sarma, arambašići ili dulma drugi nazivi, ali isti okus. Iako potječe iz Turske, na Balkanu je prisutna već nekoliko stoljeća pa je tako smatramo našim tradicionalnim jelom. Sastoji se od listova kiselog zelja i nadjeva od mljevenog mesa, začina i riže. Ovo novogodišnje jelo vole sve generacije: najmlađi, koji jedva čekaju ručati nakon škole i odrasli koji sarmu gledaju kao podsjetnik na djetinjstvo. Sarma se najčešće priprema u doba blagdana.

"U nas se arambašići rade na Badnjak jer nan je gušt poist ih u ponoć, nakon cilog dana.

Arambašići van se kod nas jedu i za doručak, i ručak i večeru, a posebno pomaže za mamurluk", rekla je Katarina iz Šibenika.

Nakon pripreme, dobra je i prvi i drugi dan. Nakon toga, svakim danom postaje samo bolja i bolja. Najboljeg recepta nema jer svaka baka i svaka mama radi najbolju sarmu.

Mauro iz Labina jedva čeka zimske praznike jer mu je "najdraže pri dolasku kući za Božić ručak, točnije sarma kod moje none".

Redakcija Globala želi vam sretne blagdane uz najbolju sarmu, a i dobru glazbu!

"Od sve mi hrane najdraža sarma Sva ostala klopa joj nije do boka, Miješano meso smota se lijepo U listove zelja, da vidiš veselja" ~ Hladno pivo (Sarma)

Tekst: Monika Kuliš

N

a njegov prvi rođendan studentu Filozofskog fakulteta u Zagrebu Mihaelu Berišiću dijagnosticirana je celijakija. Baš kao što svaka rođendanska proslava ima tortu, imala je i Mihaelova, ali se njemu zbog nekoliko zalogajčića torte iste večeri napuhnuo trbuh "poput balona", prisjetila se Mihaelova majka.

"Iste večeri sam ostao u bolnici na Rebru, gdje sam proveo iduća tri mjeseca dok su provodili pretrage. Ustanovili su da sam alergičan na gluten, tj. da imam celijakiju", rekao je Mihael.

Doživotna dijeta Ljudi s celijakijom primorani su držati se bezglutenske prehrane i njih je, prema riječima liječnice opće medicine Marije Lajter-Marenić, čak 90.000 u Hrvatskoj. Celijakiju još nazivaju i kameleonskom bolešću ili bolešću s tisuću lica jer joj se simptomi pojavljuju u vrlo različitim oblicima, što često dovodi i do pogrešnih dijagnoza.

Takva vrsta bolesti ne mora imati genske predispozicije.

"Nažalost, od celijakije se ne može izliječiti. Doživotna je, ali nije smrtonosna", rekla je Lajter-Marenić.

Simptomi koji se obično javljaju su nadutost, psihičko nezadovoljstvo, probavne smetnje i dijareja, detaljnije je objasnila doktorica.

Uzevši u obzir da su studentu Mihaelu celijakiju otkrili iznimno rano, kaže da mu je sa 22 godine života sasvim normalno biti na bezglutenskoj prehrani jer "nikad nisam ni znao kako je biti tolerantan na gluten".

Kako organizirati život bez glutena, kakav je plan prehrane namijenjen osobama s celijakijom i koje namirnice su im sve dostupne, a koje bi bilo dobro izbjegavati, ispričala nam je nutricionistica Matea Mirković.

Preporučuju se žitarice kao što su kukuruz, riža, zob i heljda. S ostalim namirnicama kao što su mlijeko, meso, riba, jaja, voće i povrće treba biti pažljiv - u smislu da se jedu što manje obrađene namirnice jer u njima može biti

'Nažalost, od celijakije se ne može izliječiti. Doživotna je, ali nije smrtonosna', kaže liječnica Lajter-Marenić

Mjesta obreshrabrenju nema jer mnogo je recepata za bezglutenske torte i za ona 'dnevna' jela pripremljena bez glutena

Udruga CeliVita Sredinom 2014. u Zagrebu osnovana je udruga CeliVita – Život s celijakijom. Predsjednica udruge Amalija Jurjević Delišimunović istaknula je kako je glavni cilj udruge promicanje i podizanje svijesti o celijakiji, alergiji na pšenicu i osjetljivosti na gluten, te podizanje kvalitete i sigurnosti života i zdravlja osoba oboljelih od celijakije. Iako je sjedište udruge u Zagrebu, članove imaju diljem Hrvatske. U tri godine aktivnog djelovanja, iza sebe imaju nekoliko uspješno odrađenih projekata i uspješno organiziranih predavanja. Jedan od njihovih najvećih projekata je "Podizanje svijesti o celijakiji među djecom vrtićke i školske dobi". Projekt se sastojao od osmišljavanja i pripreme edukativnih priručnika za djecu vrtićkog i osnovnoškolskog uzrasta, a cilj projekta jest edukacija i senzibilizacija bliže okoline djece oboljele od celijakije u vrtićima i školama koje ta djeca polaze, a sve u cilju poboljšanja kvalitete njihova života.

PRIVATNA ARHIVA

namirnica mjeseca

BROJ 32, prosinac 2017.

Nutricionistica Matea Mirković

Celijakiju još nazivaju i kameleonskom bolešću ili bolešću s tisuću lica jer joj se simptomi pojavljuju u vrlo različitim oblicima

glutena. Gluten se najčešće pojavljuje u kuhanim kobasicama, sušenom voću, raznim pudinzima i mliječnim desertima.

Stanje je bolje Svoje iskustvo podijelila je i Branka Pelin, majka dvanaestogodišnje Sofije koja ima celijakiju. "Život s celijakijom je zdrav život na koji mi gledamo vrlo pozitivno", istaknula je Sofijina majka Branka.

Istaknula je kako je bezglutenska prehrana jedini "lijek" koji Sofija uzima, odnosno pravilna prehrana jedini je regulator bolesti. Kao savjet

drugim roditeljima čija djeca boluju od celijakije, istaknula je kako je potrebno biti ozbiljan i strog u bezglutenskoj prehrani, ali i sretan jer je danas sve lakše živjeti s celijakijom.

"Dostupnost bezglutenskih

Simptomi koji se obično javljaju su nadutost, nezadovoljstvo, probavne smetnje i dijareja proizvoda je sve veća, a i sve je više restorana s bezglutenskim menijima", objasnila je Branka.

Naša sugovornica također vjeruje da je osviještenost društva o postojanju ljudi s celijakijom dosegnula višu razinu jer postoje mnoge udruge koje su tu na raspolaganju za bilo kakvu informaciju, savjetovališta za pripremu bezglutenskih obroka, a i predavanja o celijakiji sve je više.

Uz pravilnu ishranu, informiranje i pozitivan stav, celijakija ne mora biti prepreka u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Fotoreportaža 23

BROJ 32, prosinac 2017.

Advent - vrijeme kad Hrvati polude!

Autorica: Matea Petrović

Zagreb je opet rasturio! Već treću godinu zaredom pomeo je konkurenciju od dvadeset gradova i zasjeo na tron najboljeg došašća u Europi. Ove su se godine Beč i francuski Colmar našli na drugom i trećem mjestu. Naša je metropola u prvih deset dana prosinca zabilježila porast noćenja za čak četvrtinu više nego prethodne godine, što nije nimalo čudno jer spektakularna božićna čarolija koja se servira svake godine iznova oduševi građane i turiste. Idemo na kobasice!

travel tips

24 Zadnja

BROJ 32, prosinac 2017.

Foursquare, dobra opcija za izlaske

U nas samo žutilo, golotinja, senzacija. Ili ne.

Provjeri ONLINE

Odlična web-stranica i mobilna aplikacija ako želite preporuku gdje jesti, izaći (kazalište, muzej ili klub), popiti kavu, nešto kupiti ili vidjeti. Preporuke se temelje na prijašnjim iskustvima i ocjenama korisnika koje možete i pročitati. Odaberete li, na primjer, neki restoran, aplikacija će ponuditi njegovu adresu, radno vrijeme, broj telefona, pa čak i slike jela i ambijenta te neke savjete (ako restoran ne prihvaća kartice da pripremite gotovinu). Možete birati i filtre da aplikacija pokaže samo ono što vas zanima. Mia Meglić

www.GlobalNovine.eu

križaljka AUTOR:

XANT

... svakome! (vidi sliku)

'ko mi tebe uze...

Pećnica (njem.)

Dodatak ugovoru

Kiselina (lat.)

Nikal

PORTAL PO MJERI STUDENATA

pet za pet Umiljenica za malu mačku

Nepoznat čovjek Oralo pluga, lemeš (množ.)

Turski nogometaš Belözoğlu

Italo Calvino Urezano mjesto Kud Gradić na port. rivijeri

Tori Amos

Biljka jarmen (rman)

Filozof iz Kirene (Carneades)

Anno

Odbojan Bivša tenisačica, Silvija

Zatvor, rešt Od tog mjesta Ana odmilja

Američki reper (Nasir kraće) Drugo slovo abecede

29. i 21. slovo abecede

Amper Policija u žargonu

Terasa (reg.)

Puščano zrno

2

Koliko posto svemira se sastoji od tamne tvari? a) 46% b) 3% c) 80% d) 27%

... Bean ili ... Robot Caitlyn kraće Plahta (reg.)

Glumica Tyler

Slikari Iveković i Gliha

5

Koliko je vremena potrebno da Sunčeve zrake dođu do Zemlje? a) 13,6 sati b) Sedam dana c) Osam minuta d) 24 sekunde

3

Obredno primanje

Čovjek bez kose

4

Koji planeti Sunčeva sustava nemaju svoje mjesece? a) Jupiter i Saturn b) Merkur i Venera c) Mars i Neptun d) Zemlja i Merkur

Od koliko dijelova se sastoji Saturnov prsten? a) Tri b) Jednog c) Sedam d) Deset

Švicarska rijeka (Aar) Ak�nij

Žarači, žarnjaci

1

Koliko je star svemir u bilijunima svjetlosnih godina (plus-minus jedan bilijun svjetlosnih godina)? a) 183 b) 13,8 c) 4,8 d) 61

U to vrijeme

ODGOVORI:

1. b, 2. d, 3. a, 4. b, 5. c

sudoku

1

šok i vjeverica J.K. Rowling prva je osoba koja je postala miliarderka zahvaljujući pisanju knjiga. No taj status je izgubila jer je velik dio novca donirala u humanitarne svrhe.

2 3

Danny Devito radio je u životu i kao frizer za pokojnike.

globalko

Sveučilište Oxford starije je od carstva Azteka.

4 5 6

Prije parenja, ženka žirafe najprije urinira u usta mužjaku.

Novorođenče svoje roditelje može "koštati" čak 750 sati spavanja u prvoj godini.

Dizajner aktualne zastave Sjedinjenih Američkih Država napravio je to kao projekt za školu kad mu je bilo 17 godina.

Dobio je B- (-4).

7

Kad je predsjednik Jeljcin 1995. susreo predsjednika Clintona, prvo pitanje koje je postavio bilo je: "Što misliš, je li O.J. to učinio?"

8 9

Na svakog čovjeka na Zemlji dolazi 1,6 milijuna mrava.

Psovanje kad vas nešto boli, pokazala su istraživanja, može pomoći tijelu u otpuštanju endorfina koji ublažava bol.

premetaljka STARA NAVODNO GINE! —————— ———— ——————

Autor: XANT