Global 22, prosinac 2016. by Global novine

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 22 / Godina 3 / prosinac 2016.

Foto: Dorian Višnjić/Global

REPORTAŽA S BORONGAJA

STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE

INTERVJU: JANICA KOSTELIĆ

Kampus je dobra ideja koja i dalje nije ništa više od ideje

Poslodavac: Mogla je dobiti posao samo da je htjela raditi

Svi trebaju jednaka prava za bavljenje sportom, bez privilegija

Str. 2-3

Str. 5

Str. 9

Studentski život

Prosinac 2016.

IMPRESSUM

REPORTAŽA S BORONGAJA Prostori bivše vojarne, unatoč velikim planovima i

Kampus: dobra ideja koj

GLOBAL

Novine studenata FPZG-a

Izdavač

Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić

Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj

Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

Izvršna urednica Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com

Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com

Uredništvo Silvija Vuković (Studentski život, Srednja), Zrinka Medak (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Kultura, Reportaža), Tina OzmecBan (Kultura, Lifestyle), Filip Ožbolt (Sport), Mislav Lugonjić (Sport, Zadnja), Hanan Nanić (Društvo, Svijet/EU), Antonija Šipušić (Tehnologija, Poduzetništvo), Nika Mokos (Fotografija), Dorian Višnjić (Fotografija)

Lektura Snježana Babić Višnjić

Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr

Community manager Hrvoje Šoljić hrvojesoljic95@gmail.com

Fotoagencija Pixsell

Dizajn i prijelom Atlantis atlantis@atlantis-design.hr

Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav

Tisak Tiskara Novi list, Zvonimirova 20a, Rijeka

Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com

ISSN 1849-4722

Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

ako da dođem do kampusa?, zovem prijateljicu s Hrvatskih studija jer shvaćam da nemam pojma kamo treba ići. Nabraja mi nekoliko opcija i ja se odlučujem za autobus 215 koji kreće s Kvaternikova trga. Sedma stanica od Kvatrića i izlazim iz autobusa. Očekivala sam da će sa mnom izaći još netko od studenata, ali nema nikoga. Cesta je prazna, samo pokoji automobil projuri tu i tamo. Na nepoznatom sam kraju grada, izgleda dosta pusto, a ispred mene je nekakva šuma. Kampus. Tu je nekad bila vojarna, što nije teško primijetiti. Sve je, uglavnom, još tako. Nekako vojno. TUŽNA SLIKA Prolazim pokraj porte i ulazim u Znanstveno-učilišni kampus Borongaj. I dalje sam sama na dugoj cesti, osušeno drveće oko mene i tu i tamo pokoja ruševna građevina. Očekivala sam mnoštvo studenata koji prolaze, ali ništa od toga. Prošlo je nekoliko automobila, a onda i autobus 268. To je ona druga opcija, koja vozi u dio kampusa sagrađen za studente. Davne 2007. godine prva faza gradnje kampusa je završena i od tada je na ovom, istočnom dijelu grada, nekolicina fakulteta. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Hrvatski studiji potpuno su smješteni na Kampusu. Fakultet prometnih znanosti značajan dio djelatnosti provodi u četiri objekta na Borongaju, dok je dio smješten na još tri lokacije izvan Kampusa. Ekonomski fakultet koristi jedan objekt za stručne studije. Pravni fakultet i Rektorat koriste dio prostora za svoj arhiv. U sklopu kampusa sagrađena je i menza, Restoran Borongaj, a tu je i SRCE. Njegov manji, ali značajan dio djelatnosti. Prije godinu dana otvorena je i nova zgrada Bicro Biocentar d.o.o. Navodno, tu je oko 4500 ljudi. Studenata i djelatnika. Ali ja se osjećam usamljeno. Na jednoj klupici pokraj parkinga ispred ERF-a napokon ugledam dvi-

To je golem prostor, otprilike dvadesetak puta veći od Botaničkog vrta. Čak 35.000 studenata trebalo bi tu biti smješteno kada gradnja završi. Ako završi

je djevojke. Studiraju logopediju. Pitam ih kako im je na Kampusu i one mi isprva nesigurno govore da im i nije nešto. Nakon nekoliko minuta počinju govoriti slobodnije. Pet godina su na kampusu i jedva čekaju otići. “Predaleko je, preloše je povezano. Često moraš doći mnogo ranije na faks. Puno putuješ jer je ovo na kraj svita”. “Ja krećem sat i po vremena prije faksa s Trešnjevke.” “Nemamo kafić, imamo samo onaj u menzi koji radi do četiri. Ne možeš ni pušit’ unutra. Ma, ni pekaru nemamo nikakvu.” “Nemamo di pojesti između predavanja, ako menza ne radi.” “I osuđeni smo na kavu iz automata.” “Popodne ništa ne radi...” MUKE S PROMETOM U menzi na Borongaju, o kojoj djevojke govore, postoji jedan mali kafić. Petkom mu je radno vrijeme samo do 14.30. Na kampusu je i jedan kiosk koji radi od ponedjeljka do petka do 15 sati. To je sve što imaju. Nema niti jednog bankomata. Ističu mi to studentice, ali i dekanica ERF-a, prof. dr. sc. Antonija Žižak te dekan Fakulteta prometnih znanosti, prof. dr. sc. Hrvoje Gold. Oni su na upit o stanju na kampusu sa-

stavili zajednički odgovor. Istaknuli su da im je jako drago što se netko zanima za to kako im je tamo. “Objekti i prometnice unutar Kampusa nisu dovoljno dobro označeni, što svake godine u vrijeme upisa novih generacija studenata dovodi do lutanja po Kampusu”, pišu. “To su sve nedostaci, a prednosti ne vidim”, nastavlja studentica. “A ono, kao…”, razmišlja druga. Njihova razmišljanja se nižu. “Dobra je ideja u pozadini. Da ovo bude studentsko naselje. S domovima, kafićima, fakultetima. Da studenti ovdje ne samo studiraju nego i žive.” “Ali ništa od toga, pa svejedno.” Što dulje govore, sve više uočavam frustraciju. Prepričavaju mi neke anegdote, a najdraže su im one koje se tiču prijevoza. “Bus rikne nekad. A dok dođe ta pomoć ZET-ova…Onda ideš na tramvaj.” “Pješke ti do tramvaja treba 20 minuta.” “I ako propustiš bus, ne možeš stići na predavanje.” “Jer vozi svakih 20 minuta.” “Ja sam danas propustila bus i zakasnila zbog toga na vježbe. Sreća da se profesor ne ljuti.” “Ali nekim profesorima ne možeš ka-

Foto: Anamaria Relja/Global

sniti… Da, mi smo vrlo nezadovoljne.” Prva mi govori da je, kad je upisivala fakultet, vidjela slike kako bi kampus trebao izgledati kada gradnja završi. Bila je oduševljena. Međutim, ništa od toga nije realizirano. Kampus Borongaj trebao je izgledati baš poput pravih zapadnih kampusa. O tome smo u Globalu pisali prije godinu dana. Slali smo upite Gradu Zagrebu i Sveučilištu, ali nikad nismo dobili odgovore na pitanja koja su se odnosila na početak druge faze gradnje kampusa. Arhitekt Hrvoje Njirić, koji je dobio prvu nagradu na natječaju 2011. godine, od kampusa je htio napraviti malo studentsko čudo. Urbanistički plan uređenja završen je 2013. godine i Skupština Grada Zagreba ga je prihvatila kao službeni planski dokument. No Njirić nam je ponovno potvrdio da ni s kim od mjerodavnih nije razgovarao o daljnoj provedbi zamišljenog. Grad Zagreb ponovno do izlaska broja nije odgovorio na upit, iako je pročelnik gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Ivica Lovrić na Smotri Sveučilišta u studenome javno spomenuo Kampus i kazao da taj projekt treba redefinirati.

ZJAPI PRAZNO “Meni je ovo općenito dosta depresivno. Nema ljudi”, slegne ramenima prva studentica ogledavajući se oko sebe. “Uvijek je ovako, nema nikoga...” “U 9 ujutro bude špica i jedva stanemo u bus pa smo ko krumpiri.” “Ne staneš nekad u bus.” “Pa se vrata ne mogu zatvoriti, pa čekamo pola sata.” “A da ne govorim da pokaz moraš imati.” Šteta, razmišljam. To je golem prostor. Kampus ima 92,8 hektara zemljišta. To je otprilike dvadesetak puta više od Botaničkog vrta. Čak 35.000 studenata trebalo bi tu biti smješteno kada gradnja završi. Ako završi. Pogled mi ne doseže do kraja kampusa. Samo je mali njegov dio iskorišten. I dekani fakulteta najveću prednost kampusa vide upravo u prostoru. “Kampus ima perspektivu razvitka u najkvalitetniji kampus u ovom dijelu

DOMOVI U INOZEMSTVU Bilo na Zapadu ili Istoku, fakultetske obveze uvijek se na

U Nizozemskoj je trava dostupna, ali Brečak G Paula paula.brecak@hotmail.com

ve više mladih odlučuje se za studiranje u drugim gradovima, državama, a neki i na drugim kontinentima. Tada je mnogima najjednostavnija i najprivlačnija opcija preseljenje u studentski dom, što postaje najlakši način početka samostalnog života i osamostaljivanja od roditelja. Iako je ideja o vlastitom stanu vrlo privlačna, podstanarstvo donosi mnoge brige s kojima se većina 18-godišnjaka ipak nije spremna suočiti, kao što su stanarina, režije i najmodavci. „Smatrao sam da će mi boravak tijekom studija biti ugodniji ako sam okružen ljudima koji su u istoj ili barem sličnoj situaciji kao ja“, priča L.D., student u Nizozemskom gradu Groningenu, koji živi u privatnom studentskom domu. Većina američkih fakulteta nudit će

Studentska viza na Istoku onemogućuje kupnju alkohola, ali to ne znači da ga je nemoguće nabaviti ili da studenti ne piju i ne tulumare, samo što posljedice takvog ponašanja mogu biti izbacivanje s fakulteta i deportacija opciju smještaja na sveučilišnom kampusu. Iz tog razloga Stjepan Klinar, student New York Universityja Abu Dhabi, nikad nije razmišljao o privatnom smještaju. Stjepan, koji je trenutačno na semestru u New Yorku, govori kako je “od selidbe očekivao veliki kulturni šok, ali je bio primljen na najtopliji mogući način”. KULTURNI ŠOK Studentski domovi mladima pružaju utješan ugođaj i već formiranu zajednicu koja je itekako potrebna pri selidbi u novu zemlju. Zagreb, kao edukacijsko središte Hrvatske, novi je dom mnogim studentima, iako je internacionalna raznolikost u zagrebačkim studentskim

Američki domovi toliko su uređeni da studenti nemaju potrebe za privatnim Foto: Paula Brečak/Global smještajem

Studentski život

Prosinac 2016.

i obećanjima, i dalje zjape sablasno prazni i depresivni

ja i dalje nije ništa više od ideje Foto: Nika Pereš/Global

je mjesto ovdje. Šarena je i puna ljudi. Čista suprotnost vanjštini kampusa. Tu susrećem malu skupinu studenata Hrvatskih studija s kojima započinjem razgovor. “Sviđa mi se na Kampusu. Atmosfera je dobra. U početku mi se nije svidjelo što sam usred šume i nemam ništa osim ovog kafića i menze”, govori jedna od njih, Paula. Ističe da je u ljetnom semestru mnogo ljepše. Zbog vremena. I oni mi govore o prometu. Nedostaje im i neko mjesto u kojem mogu boraviti u slobodno vrijeme. “Moglo bi se napraviti više dnevnih boravaka. Imamo mjesta samo u knjižnici gdje nema mjesta dok su kolokviji i užasno je zagušljivo”, nastavlja Paula. Stanke im znaju trajati i po tri sata, objašnjavaju mi.

‘Predaleko je, preloše je povezano. Često moraš doći dosta ranije na faks. Puno putuješ jer je ovo kraj svita...’

Sve je pusto iako oko 4500 ljudi studira i radi na Borongaju

Zgrade propadaju, a fakulteti ih trebaju “Hitno trebamo reguliranu i djelatnu koordinacijsku službu na razini Kampusa vezanu uz razvoj, organizaciju i održavanje ovog velikog prostora i sustava, pravno rješenje za prostor koji fakulteti koriste, bolju prometnu povezanost, te višu razinu zaštite i sigurnosti na Kampusu. Nadamo se postizanju dogovora sa Sveučilištem, MZO i Gradom o stavljanju u funkciju onih zgrada na Kampusu koje sada (i već dugo) propadaju, a fakultetima su potrebne za podizanje kvalitete nastave, istraživačkog, sportskog i kulturnog života i rada studenata, nastavnog i znanstvenog rada te stručnog rada kroz koji se pružaju usluge građanima (primjerice pomoć i podrška djeci s teškoćama u razvoju)”, šalju zajednički odgovor dekanica ERF-a, prof. dr. sc. Antonija Žižak i dekan Fakulteta prometnih znanosti, prof. dr. sc. Hrvoje Gold. Ističu da su, unatoč svim navedenim nedostacima i teškoćama, na Kampusu ipak zadovoljni.

Foto: Anamaria Relja/Global

jugoistočne Europe”, kaže doc. dr. sc. Marjan Ninčević, povjerenik za nastavu i studente na Hrvatskim studijima. Već se gotovo deset godina o projektu Kampusa Borongaj govori kao o najvećem ulaganju u obrazovanje u posljednjih 150 godina. No ulaganja baš i nema. Stvarno je pomalo depresivno. Pusto. Razveselim se kad ugledam skupinu mladića ispred Prometnog fakulteta. Znakovi života. Hodam prema menzi. Ispred nje sretnem jednog studenta ekonomije. Njemu je ovo prva godina na kampusu. Kaže da mu je sasvim u redu tu. Zasad. Pridružuje mu se kolegica pa se sjete što im se ipak ne sviđa.

“Mi smo iz Ivanića pa idemo na Trnavu i prolazimo po blatu kada dolazimo”, smiju se. Oni dolaze tramvajem. Prometna povezanost svima je prva stvar koju smatraju nekvalitetnom. BEZ MJESTA ZA ODMOR “Prometna povezanost svedena je na jedan autobus koji kruži između Kampusa i Čavićeve ulice svakih 20 minuta od 7 do 20 sati. Studenti i djelatnici koji dolaze iz istočnog dijela grada koriste nezaštićeni prijelaz preko željezničke pruge i Nove Branimirove što je stalni sigurnosni problem“, ističu dekanica ERF-a i dekan FPZ-a. Menzu doživljavam kao najveseli-

ROĐENDAN

ametnu kao prioritet

tko uz studiranje za nju ima vremena domovima gotovo nepostojeća pa je i kulturni šok koji studenti prolaze mnogo manji. Marta Slunjski, studentica iz Varaždina koja trenutačno živi u Studentskom domu Stjepan Radić, za njega se također odlučila zbog blizine akademskih resursa, ali kod nje je ulogu igrala i povezanost s gradom, te blizina noćnih klubova i sličnih mjesta, ali i to što u domu živi mnogo ljudi s njezina fakulteta. “Prvih godinu i pol snalazila sam se po stanovima, ali u domu je mnogo bolje i jeftinije. Mnogo nas je pa će ti uvijek netko pomoći, a i nikad nije dosadno”, objašnjava Marta. BEZ ALKOHOLA Nizozemska, na glasu kao izrazito liberalna zemlja u koju se ide zabavljati i raditi stvari koje su u Hrvatskoj ilegalne, donekle ispunjava očekivanja. U većim se domovima uvijek može

“One zgrade, gdje su udruge za Hrvatske studije, mogle bi se malo renovirati. Baš su ko psihijatrijske bolnice s rešetkama i prozorima.” Nakon ručka ova me skupina studenata odvodi do zajedničke prostorije jedne od udruga Hrvatskih studija. Izvana taj objekt izgleda ruševno. Sve je polomljeno i nije mi jasno kako itko može boraviti unutra, ali onda me odvode u sobicu koju su uredili poput dnevnog boravka. Slatko je i domaće. Veliki stol, stolci, televizija i kauč. Tu se okupljaju i razgovaraju. Još malo razgovaraju o fakultetu, pale cigaretu za cigaretom i čekaju sljedeće predavanje. Kada ih napokon napuštam, odlazim prema 215-ici. Putem razmišljam kako je ovo mogao biti pravi mali studentski grad. Zamišljam sportsku dvoranu, uređene parkove, nasmijane studente i studentski dom. Sve je to tu trebalo biti. A možda jednom i bude. Pa se više nitko i ne sjeti da je ovo nekad bila vojarna. Podižem pogled i u prolazu ugledam vojnika koji me vraća u stvarnost.

naći nekakav tulum i zabava koji ponekad znaju privući i policiju. No većini Hrvata koji studiraju u Nizozemskoj takva zabava nije glavna ambicija. “Studenti, naravno, iskorištavaju dostupnost marihuane, ali fakultet oduzima mnogo vremena i energije. Ja nisam došao ovamo radi zabave nego

‘Iako sam sa sveučilištem bio u pet različitih zemalja, studentsko iskustvo je poprilično slično. Kao studentu, fakultet mi je na prvom mjestu, tako da turizam i slične stvari postaju sporedne’, objašnjava student američkog sveučilišta Stjepan Klinar

i što riskiraju, studenti pridaju više pozornosti tajnosti takvih događanja.

Veliki domovi privlače i potencijalno velike probleme

radi obrazovanja pa se na to i fokusiram”, potvrđuje L.D. Abu Dhabi je pak potpuna suprotnost. Iako je starijima od dvadeset jedne godine koji nisu muslimani dopuštena kupnja i konzumacija alkohola, studentska viza to zabranjuje. To, naravno, ne znači da je nemoguće nabaviti alkohol ili da studenti ne piju i ne tulumare, ali posljedice takva ponašanja mogu biti izbacivanje s fakulteta i deportacija. Tulumi i alkohol na kampusu normalni su, ali svjesni gdje žive

NEMA DOMSKIH TULUMA Budući da u hrvatskoj kulturi tulumi doma nisu česta pojava, oni se ne vide niti u studentskim domovima. Najčešće su to mala okupljanja i spremanja prije izlaska u noćne klubove. Iako istočne i zapadne zemlje nude manje ili više slobode, mladi će na kraju ipak sami odlučiti koliko tu slobodu žele prijeći ili iskoristiti. Očekivano je da će studenti koji žive u potpuno drukčijim zemljama i kulturama kao što su Nizozemska, Hrvatska i UAE, isto tako imati potpuno drukčije dojmove. Stjepan objašnjava da je s NYU sveučilištem bio u pet različitih zemalja, ali studentsko iskustvo je svagdje poprilično slično. Kao studentu, fakultet mu je na prvom mjestu, tako da turizam i slične stvari postaju sporedne.

Zagrebački studentski zbor slavi 20 godina

tudentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ove godine slavi 20 godina djelovanja. Uloga Studentskog zbora jest zastupanje te predstavljanje studenata u svim tijelima Sveučilišta i svim ostalim državnim tijelima gdje se raspravlja o studentima. “U suradnji smo sa Studentskim pravobraniteljem Sveučilišta u Zagrebu s kojim imamo odličnu komunikaciju te se uvijek informiramo o individualnim problemima studenata i o većim problemima unutar pojedine sastavnice”, kaže predsjednik Zbora Sandro Gašpar. Kako bi se poboljšala komunikacija studenata i zbora, Gašpar poziva sve studente da istaknu svoje pozitivne prakse djelovanja na svojim sastavnicama. Od očekivanja u budućnosti, istaknuo je ujedinjenje svih studentskih zborova sastavnica unutar zakona, izmjenu Pravilnika o prehrani, trogodišnje planiranje isplata stipendija i informatizaciju djelovanja zbora. (Božica Kopić)

Studentski život

Prosinac 2016.

PROSVJED ‘Zadržimo liječnike u Hrvatskoj’

Ugovori o specijalizaciji medicinare tjeraju iz države

Liječnici plaćaju visoku kaznu ako deset godina ne ostanu u bolnici s kojom su potpisali ugovor o specijalizaciji

Gudelj G Kate kate.gudelj44@gmail.com Krnčević G Katarina kata9667@gmail.com

Foto: Dorian Višnjić/Global

javno zdravstvo. Tijekom programa u kojemu su govornici iznosili zahtjeve, probleme i priče koje opisuju svakodnevnicu specijalista, ministar zdravstva, dr. Milan Kujundžić pozvao je predstavnike na razgovor u ministarstvu po završetku prosvjeda. Kujundžić je istaknuo da specijalizacija snosi svoje troškove i da bi ugovori trebali biti mjera kojom se osigurava uspješnost ulaganja, ali i da je potrebno vidjeti pacijentovu stranu. Protuargumenti prosvjedničke komisije bili su da imaju potporu udruge pacijenata i kako je egzodus liječnika povećan od uvođenja ugovora. Ministar je istaknuo da bi za promicanje barem dijela zahtjeva bilo potrebno četiri do šest mjeseci. Javno obraćanje ministra prosvjednicima nije rezultiralo zadovoljstvom nego zviždanjem. Međutim, od prosvjednika nismo uspjeli dobiti konkretan komentar zašto im se ministrov govor zamjerio. Organizatori pak žele dati ministru vremena da se posavjetuje sa svojim kabinetom kako popraviti ovu situaciju. No najavljuju kako su se spremni žaliti i višim, odnosno europskim instancama. Ovaj skup su podržali Liječnička komora, Hrvatska udruga bolničkih liječnika, koordinacija hrvatske obiteljske medicine i drugi.

STJEPAN RADIĆ Problemi u obnovljenim domovima

Tuševi i dalje izvan funkcije

Medak G Zrinka zrinka95@gmail.com

prošlom smo broju pisali o lošem stanju nedavno obnovljenih kupaonica u SD Stjepan Radić te o tome kako se na stropovima skupljaju vlaga i plijesan, a preko rasvjetnih tijela po studentima kaplje voda. Radovi na nekim tuševima su počeli, ali problem još nije riješen. Vrata kupaonice i dalje stoje zaključana, a ništa se s njom u vezi nije napravilo u nešto manje od mjesec dana, od kada je zabranjeno korištenje prostorije. U međuvremenu su otkriveni i drugi slični problemi u još kupaonica, a neki su se počeli rješavati potpunim mijenjanjem tuš-kabina. Ko-

Bilo zbog posla ili zabave - u Zagrebu nikom nije dosadno Studentica Karla kaže da joj nije teško biti odvojena od roditelja zato što se svakodnevno čuju telefonski, a i uživa u slobodi u drugom gradu

Kruljac G Ivor ivorzk@gmail.com

edesetak ljudi okupilo se na prosvjedu “Zadržimo liječnike u Hrvatskoj” početkom prosinca ispred Ministarstva zdravstva. Glavni zahtjev organizatora, odnosno liječnika specijalista, specijalizanata i stažista jest ukidanje ugovora o specijalizaciji koje su proglasili robovlasničkim, a koji se kose s pravilnikom i europskim regulativama o mobilnosti radne snage. Naime, ti ugovori, tvrde prosvjednici, obvezuju liječnika da ostane deset godina u bolnici u kojoj se specijalizirao. U slučaju da se ugovor prekrši, naplaćuju se kazne u iznosu od 50.000 do 1,300.000 kuna. Premda bi novi pravilnik koji najavljuje Ministarstvo najvišu kaznu ograničio na 250,000 kuna, prosvjednici ističu da je taj iznos i dalje viši od stvarnih troškova specijalizacije. “Odbila sam ugovor i sada u Njemačkoj specijaliziram kardiologiju”, rekla je Sanja Križan koja je u Hrvatsku došla samo zbog ovog prosvjeda. Odlazak iz Hrvatske neizbježnim smatra i Luka Ćusek. Premda je tek na trećoj godini medicine, prepoznao je problem malih prihoda i kaže da se liječnici više bave administracijom nego pravom medicinom. “Moram misliti najviše na sebe, svoju budućnost i buduću obitelj, a ne ostati ovdje i nadati se nečemu što se vjerojatno nikad neće popraviti”, objasnio je Ćusek. Uz ukidanje ugovora, prosvjednici zahtijevaju i stimulativne mjere za zadržavanje liječnika i općenito održivo

ADVENT Dio studenata ne ide kući, blagdane provode u metropoli

Foto: Zrinka Medak/Global

liko će popravak trajati i koliko će prostorija obuhvatiti, u domu zasad nisu precizirali.

Aleksandar: Prošle akademske godine upisao sam predmet na koji sam izašao samo jednom i nisam ga uspio položiti pa sam ove akademske godine ponovno upisao isti predmet. Kako je moguće da mi se na studomatu sada sljedeći izlazak broji kao peti ako ispitu pristupam tek drugi put? Dragi Aleksandre, prema Pravilniku o studiranju u skladu sa Statutom, ispit iz istog predmeta može se polagati najviše četiri puta. Četvrti put ispit se polaže pred povjerenstvom. Student koji ni četvrti put ne položi ispit iz nekog predmeta obvezan je u idućoj akademskoj godini ponovo upisati taj predmet. Studomat funkcionira tako da prilikom upisa kolegija u toj akademskoj godini studentu omogući izlazak na 4 roka (3+1). Bez obzira na to jesi li ili nisi iskoristio 4 roka prilikom prvog upisa kolegija, kada drugi put upišeš kolegij, imaš pravo regularno izaći na ispit još 4 puta u toj akademskoj godini. S obzirom na to da trećeg upisa nema, preostali i “nepotrošeni” rokovi se ne računaju pa se nakon 8 izlazaka gubi pravo studiranja.

anjski Advent u Zagrebu proglašen je najboljim u Europi. I ove su se godine organizatori potrudili dovesti što više novih događanja u grad, pa su tako u božićnom duhu uređeni i tunel Grič, Strossmayerov trg, Muzej suvremene umjetnosti i mnoga druga mjesta. Dio studenata odlučio je ostati u Zagrebu tijekom blagdana, a među njima je i Karla. “Ne idem kući jer planiram raditi preko studentskog servisa. Želim uštedjeti dovoljno novca za prebacivanje s jednog studija na drugi”, kaže Karla. Dodaje kako joj nije teško biti odvojena od roditelja zato što se svakodnevno čuju telefonski, a i uživa u slobodi u

Velika novost ove godine je zimski Ultra Europe u zagrebačkoj Areni, gdje će svi željni zabave najluđu noć imati mogućnost provesti s najpoznatijim DJ-ima današnjice drugom gradu koji nudi pregršt događanja i aktivnosti tijekom praznika. “Smatram da je Zagreb poprilično zanimljiv grad da se u njemu provedu praznici, definitivno svatko može pronaći nešto za sebe, bilo da je riječ o adventu, klizanju, kuhanom vinu, ili o dočeku Nove godine na Trgu bana Jelačića ili u nekom od brojnih klubova i restorana”, dodaje Karla. Ivan Crljen, student Pravnog fakulteta, također je odlučio praznike provesti u metropoli, daleko od kuće. Kao i Karla, namjerava iskoristiti praznike kako bi zaradio nešto novca za putovanje. Kaže da će mu biti teško provesti blagdane bez obitelji i zbog toga će za Božić otići do rodnog Šibenika, kako bi barem malo bio sa svojim najmilijima. “Iako ću praznike provesti radeći, pronaći ću vremena za uživanje u Zagrebu i svemu što ovaj grad tijekom adventa pruža”, kaže Ivan.

Glavni grad zimi mnoge ipak “natjera” da u njemu provedu i praznike Foto: Tin Bedenko/Global

Ponešto za svakoga Mnogim studentima koji su odlučili praznike provesti u metropoli nude se razni programi te svatko može pronaći nešto za sebe - od klizanja, preko raznih koncerata pa do izložbi. Velika novost ove godine zimski je Ultra Europe u zagrebačkoj Areni, gdje će svi željni zabave najluđu noć imati mogućnost provesti s najpoznatijim DJ-ima današnjice. Na Trgu bana Jelačića 19. prosinca održat će se koncert zaklade Ana Rukavina. Također, poznato Fuliranje kod uspinjače ove godine nastupa s tematikom kuharstva, dok će Fuliranje u Kurelčevoj biti disko na otvorenom. Prema uzoru na bečki Ledeni san, Zagreb posljednje tri godine ima svoje graciozno klizalište na Trgu kralja Tomislava koje je otvoreno svakodnevno od 10 do 23 sata. Nadalje, božićni sajam se već tradicionalno održava u Bogovićevoj, Gajevoj, Petrićevoj i Varšavskoj ulici, a vrhunac Adventa u Zagrebu svakako su žive jaslice na Kaptolu koje će biti postavljene od 18. prosinca do 6. siječnja. Saida Juma, studentica na razmjeni iz Poljske, rodom iz Tanzanije, ostaje u Zagrebu tijekom praznika. Advent joj se iznimno svidio i kaže kako je mnogo ljepši od onog u Wroclawu. “Još ne znam gdje ću proslaviti Novu

godinu, ali vjerojatno na Trgu bana Jelačića s prijateljima koji također ostaju ovdje u Zagrebu”, priča Saida. I njoj je teško biti odvojena od obitelji, ali kako kaže, već je navikla na to s obzirom da studira na drugom kontinentu.

Nova adventska događanja Uz program “S božićnih balkona Zagreba” na svoje su napokon došli obožavatelji renesansnih plesova (polka, valcer) i božićnih pjesama koje će izvoditi sastav Ad gloriam brass s balkona u Tkalčićevoj ulici 31 i balkona HNK. I Muzej suvremene umjetnosti ove je godine živnuo s petnaestak kućica, a uz pomoć Ledene bajke na Zagrebačkom velesajmu, Novi Zagreb se može pohvaliti i više nego zanimljivim adventom. Advent na Štrosu, također je ove godine zasjao adventskim sjajem te će svakog dana prolaznici imati priliku uživati u nastupima raznih DJ-eva. Tunel Grič ukrašen je u stilu Božića na Sjevernom polu, s raznim 3D instalacijama i uz razne glazbene sastave koji se brinu za dobru atmosferu.

Foto: Katarina Krnčević/Global

ANKETA ANTE ZORIĆ: Praznike ću provesti u Šibeniku s obitelji, ali se za Novu godinu vraćam u Zagreb kako bih je proslavio s prijateljima s Erasmusa.

MARTA DVORSKI: Novu godinu ću dočekati s prijateljima u nekom od zagrebačkih klubova, a praznike ću, nadam se, provesti skijajući na Sljemenu.

Studentski život

Prosinac 2016.

STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE Postoji i druga strana medalje

STUDENTSKI DOMOVI

Poslodavac: Mogla je dobiti posao samo da je htjela raditi

‘Problem je kad osoba dođe sa stavom da je potplaćena i da će raditi samo onoliko koliko je potrebno’, kaže jedan poslodavac koji je imao teškoća i sa zaposlenicom koja je stalno kasnila, nije poštovala rokove, a nekad i ne bi došla na posao

G zrinka95@gmail.com Zrinka Medak

javnosti nerijetko prevladava mišljenje kako je stručno osposobljavanje za rad (SOR) idealna prigoda koju mnogi poslodavci koriste kako bi iskorištavali mlade i neiskusne radnike, koji se pak pokušavaju domoći posla u struci i nužne prakse. Ima u tome ponekad i istine, ali kao i uvijek, postoji i druga strana priče. Što kada su osobe na stručnom osposobljavanju te koje iskorištavaju svoje poslodavce koji u njih ulažu vrijeme, energiju i novac? NE SHVAĆAJU OZBILJNO Poslodavac putem javnog natječaja pronalazi osobe koje će primiti na stručno osposobljavanje. Ponekad se već tada javljaju problemi jer, kako kaže jedan manji poslodavac (podaci poznati redakciji) koji već godinama zapošljava preko SOR-a, “u velikom broju slučajeva kandidati ne zadovoljavaju ni neke osnovne kriterije natječaja, uvijek im nešto nedostaje, ne pošalju nešto što se traži u natječaju, ili fotografiju, ili životopis, ili nešto treće što je navedeno”. “Imali smo i slučaj kada smo riješili svu papirologiju, nakon čega je prijavljena osoba jednostavno odustala jer joj se, kako je rekla, nije dalo raditi”, ističe taj poslodavac. Nadodaje kako osobe koje se jave na na-

‘Ja, kao poslodavac, moram u tu osobu uložiti svoj novac i vrijeme, osigurati zaposleniku prostor i alate za rad’, ističe poslodavac tječaj često uopće ne odgovaraju na e-poruke u vezi sa SOR-om, koje im budući poslodavac šalje. Smatra da je velik problem što polaznici SOR-a često posao ne shvaćaju ozbiljno, ne pristupaju mu primjereno i ne posvete mu se dovoljno. “Problem je kad osoba dođe na stručno sa stavom da je potplaćena i da će raditi samo onoliko koliko je potrebno”, kaže naš sugovornik koji je imao teškoća i sa zaposlenicom koja je stalno kasnila, nije poštovala rokove, a nekad i ne bi došla na posao. Ali on nije jedini. Drugi poslodavac, direktor jedne manje radiopostaje, kaže kako “jedna osoba koja je kod njega na stručnom osposobljavanju niti u jednom trenutku nije pokazala želju da nešto nauči. Nije pokazala zanimanje za posao nego je došla isključivo s idejom da odradi godinu dana i da se računa da je gotova s osposobljavanjem.” “Svi pokušaji da ju se motivira da nešto nauči nisu bili uspješni. To je vrijeme definitivno prošlo neiskorišteno i slobodno mogu reći da je propalo”, kaže poslodavac. Smatra da je mnogo više izgubila ta osoba

Foto: Dorian Višnjić/Global

Stanarima petnaestak soba nalog da poboljšaju higijenske uvjete Kopić G Božica bozicakopic@gmail.com Horvat G Tamara thorvat1997@gmail.com

Foto: Dorian Višnjić/Global

Neki znaju tražiti posao, a mole se da ga ne nađu

Za zaposlene putem stručnog osposobljavanja za rad vrijede ista pravila kao i za bilo kojeg drugog radnika Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kažu kako za polaznike stručnog osposobljavanja za rad vrijede sve obveze kao i za ostale zaposlene radnike. “U tom smislu poslodavci koji naiđu na probleme s polaznicima stručnog osposobljavanja za rad koji posao ne odrađuju prema utvrđenom programu i koji ne poštuju radne obveze, u pravilu moraju najprije upozoriti polaznika uz napomenu da će

se ugovor prekinuti u slučaju daljnjeg izbjegavanja radnih obveza uz prethodnu obavijest Zavodu”, objašnjavaju iz Zavoda. Međutim, ako se osoba i dalje “ne pridržava radnih obveza i nakon upozorenja poslodavca, poslodavac joj uz obavijest Zavodu može uz navođenje razloga otkazati ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez sankcija za ugovorne strane”.

Novi proračun, ako se izglasa, unaprijedit će SOR Prijedlog proračuna za 2017. godinu donosi promjene i u SOR-u. Ako se proračun prihvati, od iduće godine SOR će moći koristiti i mladi sa završenom četverogodišnjom stručnom spremom. Ukupni proračun za stručno osposobljavanje povećat će se s dosadašnjih 245 na 696 milijuna kuna. Za mjere aktivne politike zapošljavanja s europskim sredstvima ukupno je dostupna 1,5 milijarda kuna. Novost je i da će se mladi moći zapošljavati i kod poduzetnika početnika. Povećat će se i potpore za samozapošljavanje, s 25.000 na 30.000 kuna.

Što kad posao nema veze sa strukom? Iako ponekad poslodavci imaju problema s osobama na stručnom osposobljavanju, dogodi se i obratno, kao Valentini Bodiš. “Bila sam na stručnom kod privatnika nakon što sam završila agronomiju, zaštitu bilja. Poslodavac ima svoje plastenike, bavi se cvijećem”, prepričava Valentina i objašnjava kako je na razgovoru za stručno poslodavac rekao da će joj trebati znanje engleskog jezika, rad na računalu, da će s njim ići po terenu. “Kad sam počela raditi, ničega od toga nije bilo, moji su dani prolazili tako što sam bacala krizanteme koje nisu prodali, premještala sam cvijeće s njegova prozora, mela po dvorištu otpalo lišće, ukratko, radila sam sve što nema veze s fakultetom i strukom”, kaže Valentina i dodaje: “Kad bih mu se potužila, samo bi krenuo s izgovorima i obećanjima”. Nedugo poslije Valentina je s poslodavcem raskinula ugovor.

koja posao nije shvatila kako treba nego on. Naime, iako su osobu na SOR-u planirali trajno zaposliti nakon što završi osposobljavanje, od te su ideje na kraju odustali. PROGRAM KORISAN Unatoč tome, oba poslodavca smatraju da je stručno osposobljavanje za rad dobar i korisan program koji daje pozitivne rezultate i koji treba nastaviti provoditi. “Mnogo ovisi o tome je li osoba zainteresirana za taj posao ili je tu samo zato što mora biti. Smatram da bi uz kvalitetnog pripravnika ili pripravnicu poslodavac mogao biti itekako zadovoljan jer bi odmah vidio je li ta osoba dobra za posao i zaslužuje li ostati i nakon završetka SOR-a”, kaže direktor radiopostaje, a s njim se slaže i naš drugi sugovornik. “Ja, kao poslodavac, moram u tu osobu uložiti svoj novac i vrijeme, osigurati zaposleniku prostor i alate za rad”, ističe prvi poslodavac, pa dodaje kako su već nekoliko osoba nakon stručnog osposobljavanja zaposlili jer su se pokazali vrsnim i odgovornim radnicima.

ije važno ako su vam neuredne knjige ili krevet, ali higijenski uvjeti moraju biti zadovoljeni, kažu iz Studentskog odbora Cvjetno naselje komentirajući sanitarnu inspekciju, koja je i ove godine, kao i prethodnih, odradila sanitarno-tehničku kontrolu u studentskim domovima i zaključila da je stanje zadovoljavajuće. Boženko Ćosić, upravitelj Studentskog doma Stjepan Radić, kaže da su sanitarnom kontrolom utvrđeni pozitivni rezultati. Tehničko stanje je većinom u redu, ali su otkriveni manji i veći kvarovi. Za rješavanje manjih kvarova zaduženi su domski majstori, a veće kvarove riješit će izvođači radova. “U sobama treće kategorije nemamo većih tehničkih pogrešaka dok je u zajedničkim prostorima najveći problem curenje vode u tuš-kabinama’’, kaže Ćosić. Iako su Domskim redom predviđene disciplinske mjere za nepoštivanje higijenskih uvjeta, stanari petnaestak soba morali su poboljšati higijensko stanje svojih soba. Nakon priopćenja, prihvatili su kritike na račun svojih soba te nisu slijedile daljnje sankcije. Stanari doma na različite su načine pokušavali opravdati svoju neurednost tijekom kontrole. M.L. i njegov cimer uspjeli su izbjeći sankcije. Svoj kaos u sobi opravdali su laži da se cimer, koji je upravo diplomirao, seli. Na upit o potencijalnom narušavanju privatnosti tijekom sanitarne inspekci-

M.L. i njegov cimer uspjeli su izbjeći sankcije. Svoj kaos u sobi opravdali su laži da se cimer, koji je upravo diplomirao, seli je, M.L. kaže da je više narušena privatnost studentica nego studenata jer su muškarci slobodniji što se tiče privatnosti. Student D.Z. izražava, s druge strane, nezadovoljstvo ulaženjem kontrole u zaključane sobe. “Vrata su zaključana s razlogom. Da nikoga nije bilo u sobi bi li onda ušli unutra i gledali po njoj?”, pita se. Neugodna iskustva sa sanitarnom inspekcijom potvrđuje i primjer L.J.V, stanarke Studentskog doma Ante Starčević. Tijekom tuširanja čistačice su je s vrata susjedne sobe upitale hoće li još dugo. “Za nekoliko minuta došle su na vrata moje sobe i same ušle, dok se ja još nisam ni obukla do kraja, užas jedan”, kaže ona. Unatoč neugodnim iskustvima nekih studenata, upravitelj Ćosić kaže da nije bilo ozbiljnih primjedbi.

STUDENTSKI ŽIVOT/SREDNJA

Prosinac 2016.

STRES Studentice novinarstva provele istraživanje među kolegama

Mladi se boje ispita i budućnosti

Ivković G Hana hana.ivkovich@gmail.com

ako se doimaju bezbrižnima, brojevi ne lažu - studenti su pod velikim stresom. Studentice novinarstva Lana Landeka i Lara Lovrek napravile su istraživanje među kolegama s druge godine preddiplomskog studija, a rezultati su pokazali da je čak 95 posto studenata barem ponekad pod stresom, čak i izvan ispitnih rokova. Kad ih se zamolilo da ocjene svoju opću razinu stresa ocjenama od 1 (uopće ne pod stresom) do 5 (jako pod stresom), 81 posto studenata dalo je ocjenu od 3 na više. Gotovo 90 posto njih je izjavilo da se barem ponekad osjećaju preopterećeno dnevnim obvezama. NESANICA I SUZE Stres je danas postao normalan dio svakodevnog života i stvara mnoge psihičke i fizičke teškoće. Nesanica, gubitak apetita, ubrzani rad srca i probavne smetnje samo su neki od fizičkih simptoma stresa. Često ih prati osjećaj izgubljenosti, izoliranosti, umora, letargije i nemoći. Mnogi zbog velike količine stresa konzumiraju sredstva za smirenje i glavobolju, kao i velike količine kofeina da bi došli u korak s golemom količinom dnevnih obveza. Glavni uzrok stresa, prema istraživanju Lovrek i Landeke, ispitni su rokovi, ali i strah od budućnosti, što je logično s obzirom na to da su studenti u razdoblju života u kojem se od njih očekuje da shvate što žele od života i postanu samostalni, zbog čega su pod velikim pritiskom. Da stres među studentima nije ograničen na Fakultet političkih znanosti, potvrđuje Mirela Veršić, studentica medicine. Zbog straha od ispita i kolokvija, među ostalim, proživljava probleme sa cirkulacijom, nesanicom, probavnim sustavom i apetitom. “Najčešće je to strah od neuspjeha, brinem se hoću li uspjeti u onome što mi

Nesanica, gubitak apetita, ubrzani rad srca i probavne smetnje neki su simptomi stresa. Prati ih osjećaj izgubljenosti, izoliranosti i umora Vrata savjetovališta svima su otvorena a sve one koji imaju osjećaj da Z im treba stručna pomoć pri stresu u vrijeme studiranja, vrata Zavoda su uvijek otvorena. Kako navodi Kuzman, u Službi za školsku i adolescentnu medicinu svaki fakultet ima mjerodavnog fakultetskog liječnika i on je uvijek dostupan za studente. Osim toga, u Mirogojskoj 16 je Savjetovalište za teškoće učenja i prilagodbe. U Savjetovalištu se nastoji pomoći i dati podrška mladima da dosegnu puni potencijal, što, prema riječima liječnice, “uključuje prevenciju, rano prepoznavanje kao i liječenje onih poremećaja koji ometaju adolescentni razvoj u uspješnu i zadovoljnu odraslu osobu”. Savjetovalište radi dva puta tjedno u popodnevnim satima, a kontakt telefon je 01 4696 281.

je zadano, ponekad su tu tuga i ljutnja što sam neke stvari možda mogla bolje odraditi. Priznajem, bilo je i suza”, kaže Mirela i dodaje kako zbog stresa često mijenja raspoloženja, postaje šutljivija, povučenija i manje produktivna, a i gubi volju za onim što radi. Erblina Morina, studentica prava, stres proživljava najviše u vrijeme ispitnih rokova. VAŽNO RAZDOBLJE U ŽIVOTU “U vrijeme rokova nepravilno se hranim i ispijam litre kave. Takve nezdrave navike manifestiraju se lošijom koncentracijom, umorom i slabijim imunitetom”, kaže Erblina, ali tvrdi da je tijekom studija uspjela naći način da

FSB Osnovana Udruga studenata inženjerstva materijala

Prvi posao budućih inženjera: sigurni parkovi za djecu Cilj je udruge povezivanje studenata i profesora svih sveučilišta u Hrvatskoj i u svijetu

Pauković G Donatella paukovicdonatella@gmail.com

vidjevši važnost i potrebu za širenjem znanja o materijalima, studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje osnovali su Udrugu studenata inženjerstva materijala, SOME (Student organization of materials engineering). “Materijali su temelj nužan za napredak tehnologija, inovacija i cjelokupnog čovječanstva. Uvijek je bilo tako. Međutim, materijali su vrlo široko područje i uvid koji dobijemo mi, kao studenti FSB-a, samo je mali dio širokog spektra”, riječi su Tomislava Horvata, predsjednika Udruge SOME. Prvi velik projekt u kojem će Udruga sudjelovati bit će “Volonteri u parku”. Ideja projekta je na zabavan i zanimljiv način raznim aktivnostima u parku poticati zdrave navike za djecu i odrasle. Volonterski tim činit će velika interdisciplinarna grupa stručnjaka, od medicinara, psihologa, do strojara, točnije, inženjera materijala.

“Naša uloga bila bi, prije svega, projektiranje i gradnja sigurnih parkova za djecu”, ističe Horvat. Cilj je udruge povezivanje studenata i profesora svih sveučilišta u Hrvatskoj i u svijetu, kao i povezivanje s industrijom materijala. “Članom Udruge SOME mogu postati svi redovni i izvanredni studenti nekog sveučilišta u Hrvatskoj i svijetu koji studiraju područje materijala, kao i sveučilišni profesori, magistri struke, diplomirani inženjeri i inženjeri prvostupnici koji su završili studij i stručno djeluju u području materijala”, rekao je predsjednik udruge Horvat.

Foto: Tin Koren/Global

Studenti pod stresom traže razne metode spasa

se održi u jednom komadu i olakša si studij. “Tenisom i boksom izbacujem svu negativnu energiju nakupljenu tijekom dana i spremna sam za nove izazove”, dodaje.

Foto: Ivan Gundić/Global

Kao i Erblina, Margarita Vukoja je također našla lijek protiv stresa u sportu, točnije treniranju capoeire. Kao studentica pete godine arhitekture, postala je veteranka u nošenju sa stresnim situacijama, ali priznaje da joj

još nije lako. Na arhitekturi su od ispita važniji projekti, a njoj je to najstresnija situacija. “Nakon nekoliko iznimno iscrpljujućih tjedana iscrtavanja, projektiranja i predaja projekata, slijedi još mjesec dana ispita, a zasluženi odmor dolazi tek poslije”, objašnjava Margarita. Prim. dr. sc. Marina Kuzman, dr. med. voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” prepoznaje koliko su studenti opterećeni i kako im to utječe na život. “Početak studija je važan, uzbudljiv, koji put presudan, a u svakom slučaju stresan događaj – odnosno razdoblje u životu mladih. Svi studenti nose u sebi određenu dozu stresa, ali se različito nose sa stresom tijekom studiranja”, objašnjava Kuzman i ističe kako nije dovoljno samo nositi se sa stresom nego je potrebna rana intervencija i razgovori sa stručnjakom prije nego što teškoće izmaknu kontroli. POMOĆ STRUČNJAKA “Potražiti stručnu pomoć u takvom razdoblju znak je hrabrosti i razboritosti. Cilj je da se psihička tegoba razriješi jer u protivnom može biti okidač za pojavu psihičkih poremećaja čije neprepoznavanje može dovesti do akademskog neuspjeha, uporabe psihoaktivnih supstanci i nepovoljno se odraziti na socijalne odnose”, dodaje Kuzman. Zbog kroničnog preopterećenja svakodnevnim stresnim situacijama, vrlo lako može doći do stjecanja anksioznog poremećaja, pa i depresije. Da bi se uspješno opustili, mnogi se, kao Erblina i Margarita upuštaju u fizičku aktivnost koja je odličan antistres, a neki, kao Mirela, pokušavaju razgovarati s prijateljima i obitelji. Ipak, ako životna situacija postane preteška, a stres se ne može kontrolirati, uvijek je dobro potražiti pomoć osobe posebno osposobljene za takve probleme.

DIGITALIZACIJA Pilot projekt e-Škole dao poražavajuće rezultate

‘Dovoljan, dva’ ocjena je za digitalnu zrelost škola

Šalić G Gabrijela gabrijela.salic@gmail.com

rvatske su škole prilično niskog tehnološkog standarda i zbog toga su dobile ocjenu dva. Prosječni rezultat prikazao je škole kao “digitalne početnice”, što je samo za jednu ocjenu više od “digitalne nezrelosti”. Rezultati su to pilot-projekta e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola koji je započeo u prosincu 2014. godine. Za sudjelovanje u pilot-projektu tada je bio raspisan javni poziv. Od odabranih 150 škola, samo nekoliko njih pripada digitalno osposobljenim, a niti jedna digitalno zrelim ili digitalno naprednim školama. To je jako poražavajući rezultat i jedino pozitivno je što ne postoji niti jedna škola koja je digitalno neosviještena. Očita je potreba za takvim projektima, što je vidljivo prema broju prijavljenih. “Škole su odabrane na temelju načela reprezentativnosti tako da odabrane škole odražavaju stanje na terenu,

Od odabranih 150 škola samo njih nekoliko pripada digitalno osposobljenim školama, a niti jedna digitalno zrelim ili digitalno naprednim

Foto: Dorian Višnjić/Global

kako po vrstama škola, tako i po veličini, razvijenosti područja i regionalnoj zastupljenosti”, CARNet-ovi su temelji za provođenje pilot-projekta. Cijeli je projekt dio većeg projekta e-Škole kojemu je cilj provedba informatizacije nastavnog plana i poslovnog postupka. Uspostavom pro-

jekta, nastavnicima se daje stručna pomoć u usavršavanju. Cilj je mladima omogućiti napredovanje pružanjem novih izvora u skladu s ostalim državama svijeta. Pokušava se sustavno pristupiti uvođenju informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT). CARNet ističe da je cilj samog projekta “razviti strategiju za implementaciju sustava digitalno zrelih škola”. Projektom su se školama stavili na raspolaganje digitalni uređaji kako bi se nastavni sadržaji poboljšali. Jedan od ciljeva projekta je uspostaviti brzu i učinkovitu internetsku mrežu i pružiti obrazovanje nastavnicima za učinkovitiji i valjaniji način rada. Pilot-projektom škole sudionice dobile su potvrdnu informaciju o početnom stanju, napretku te su dobile određeni stupanj podrške organizatora u daljnjem napredovanju.

Društvo

Prosinac 2016.

TERASIZACIJA U blagdansko vrijeme grad je pokleknuo pred konzumerizmom

DENTAKL

Zbog karatistica sa Stomatologije publika ‘čuvala zube’

oliko su studenti svestrani, maštoviti i nadareni moglo se vidjeti i na Dentaklu - događaju koju treću godinu organizira Udruga studenata dentalne medicine Stomatološkog fakulteta. Studenti ne sjede samo na predavanjima nego imaju razne hobije i zanimacije, a studenti Stomatologije predstavili su svoje interese u suradnji s Kulturnim centrom Travno. Bilo je tu mnogo pjesme uz raspjevane buduće zubare, solo nastupa kao i nastupa u fakultetskom zboru duhovito nazvanom Zubor. Predstavljeni su brojni talenti. Pet baletana izvelo je elegantnu plesnu točku, a studentski dvojac unio je smijeh u dvoranu svojom imitacijom profesora. Nakon poznate sku-

Kožarićevo Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici samo je smetnja zimskoj adventskoj terasi kafića

Foto: Patrik Macek/Pixsell

Kafići bacili estetiku na koljena

Ivković G Hana hana.ivkovich@gmail.com

ultna skulptura u srcu Zagreba, Kožarićevo Prizemljeno sunce, u blagdansko je doba okružena barskim stolcima i jedva se vidi. Razlistana forma Vojina Bakića u Gajevoj ulici skrivena je iza ugostiteljskih štandova koji nude hranu i piće posjetiteljima Adventa u Zagrebu. Osim ovih lokalnih umjetnina, ostale ulice i trgovi u zagrebačkom središtu također su zatrpani štandovima i kafićima do te mjere da pješaci ne mogu ni prolaziti. Mediji taj fenomen zovu “terasizacijom” i dok je nekima to zapravo prava sramota, drugi vide situaciju kao prenapuhanu. KONZUMERIZAM KAO CILJ? Moglo bi se reći da je cilj ovakvog poteza vlasnika obrta čisti konzumerizam, s čime se slaže Tea Radović, studentica kroatistike i rusistike. “Iako je nama super što je Zagreb tako lijep tijekom došašća, nije sve tako savršeno”, tvrdi Tea i dodaje da, dok je u redu stvoriti adventski ugođaj i imati ponudu za posjetitelje, u tome se izgubilo mjeru. “Mislim da svi znamo odgovor na pitanje kome je u interesu da ubire plodove tog konzumerizma”, zaključuje. S njom se slaže mladi Puljanin Dino Topčagić koji postavljanje stolova i stolaca oko Sunca naziva “običnim barbarstvom nad javnom površinog glavnoga grada.” “Tako se potpuno ignoriraju napori i stvaralačka genijalnost umjetnika, i oduzima se važnost umjetničkim djelima”, nastavlja Dino, a kao potencijalno rješenje predlaže bojkot kafića i štandova koji blokiraju komunikaciju između slučajnih prolaznika i umjetničkih skulptura. Norma Trkovnik, studentica kroatistike i lingvistike, veći problem vidi

Mladi Puljanin Dino Topčagić postavljanje stolova i stolaca oko Prizemljena sunca naziva ‘običnim barbarstvom nad javnom površinog glavnoga grada’ u smanjenju prostora za cvjećare na Cvjetnom trgu, nego zagrađivanje Sunca. “Nije me pretjerano briga što je zagrađeno Sunce, ono ne treba zarađivati za život kao oni radnici”, objašnjava Norma i također tvrdi da je činjenica što je Sunce išarano grafitima dovoljan znak vrijednosti koju ima za građane. Nagrđivanje lokalne kulturne baštine u svrhu zarade ne događa se samo u gradu Zagrebu. Selma Stipčević, zadarska novinarka i turistički vodič, primjećuje kako se isto događa i u njezinu gradu. “Sličnoj smo situaciji svjedočili i ljetos u Zadru kada se jedan ugostiteljski objekt ‘proširio’ na rivu, a vr-

hunac apsurda dogodio se kada je preko trave postavljen - zeleni tepih.” Također smatra da pretjerana komercijalizacija može uništiti kulturni život sredine. “Osim očite degradacije onog što je kulturno vrijedno, ovakvom se zamjenom autentičnog u korist generičkog gubi ona intimna, osobna povezanost osobe s mjestom, a na kraju i turistička destinacija gubi prigodu za brendiranje”, zaključuje Stipčević. POGLEDATI ŠIRU SLIKU Koliko god ovakvo ponašanje vrijeđa neke građane, ono ipak nije protuzakonito. “Trenutačno ne postoji ni jedan spe-

cifični zakonski akt kojim bi se regulirao suodnos privatnih terasa i javne spomenične baštine”, kaže Ivana Hanaček iz kustoskog kolektiva Blok, ali dodaje da Sektor za komunalne poslove i javne površine, koji se bavi zakupom javnih površina, nije prije izdavanja dozvole uvidio stanje na terenu. Kako objašnjavaju iz Bloka, ako je riječ o zaštićenoj zoni, tada konzervatori moraju dati svoje stručno mišljenje i uputu o postavljanju terasa na javni prostor, ali njihovo mišljenje nije obvezujuće. Hanaček također ističe da je važno pogledati i širu sliku i kako gentrifikacija općenito utječe na gradske spomenike, kao i lokalno stanovništvo. Naime, objašnjava, zbog tih procesa građani Zagreba slabijeg imovinskog statusa osjećaju se pritisnuti i sele se iz centra, a sve više stanova pretvara se u luksuzne smještaje za turiste dubljih džepova.

Kultni Cvjetni trg ostao bez cvijeća Krajem studenog na Trgu Petra Preradovića, poznatijem kao Cvjetni trg, organiziran je prosvjed za očuvanje cvijeća, po kojemu je i dobio ime. Razlog tome je odluka Grada Zagreba da vlasnici cvjećarnica na Cvjetnom više ne smiju držati cvijeće ispred svojih obrta, već samo u izlogu. Objašenje gradonačelnika Milana Bandića je da “treba uvesti red i učiniti trg prohodnijim za prolaznike”. Prosvjed je pokrenut putem Facebook grupe “Cvijet za Cvjetni trg” te se za njega brzo pročulo. Unatoč velikom odazivu na društvenim mrežama i brojnim porukama potpore, pojavilo se stotinjak prosvjednika. Kako ovo nije izolirani slučaj, već nastavak na nedavni incident nepropisnog podizanja terase obližnjeg kafića građani su opravdano uzrujani. Iako kako kaže voli Bandića, umirovljenica Ruža zabrinuta je da je trg postao pitanje interesa, a ne javnog dobra. Dokaz za to su ilegalna proširenja kafića izvan granica propisanih ugovorima. I dok spomenuti objekti nisu regulirani, oko cvjećarnica stav je jasan – cvijeću je mjesto unutar prostora, a ne na otvorenom, na kultnom trgu koji je po cvijeću poznat. Prolaznici pak smatraju da, iako cvjećarnice jesu prekršile svoje ugovore o širenju, one su duša grada. “Radije ćemo se spoticati o cvijeće nego o metalne konstrukcije”, jasni su bili prosvjednici u svojim stavovima. (Stjepan Pavić)

pine Atomic dance factory na red je došao i folklor koji je proizvod suradnje profesora i studenata i nazvan je Akademsko kolo. Naime, profesori i studenti, podijeljeni u šest parova, zajedno su zaplesali. Bilo je tu i mažoretkinja i karate majstorija zbog kojih su posjetitelji upozoreni da “čuvaju zube”. Za svoju kreativnost, Dentakl je nagrađen Posebnom rektorovom nagradom i Plaketom svete Apolonije, zaštitnice stomatologa. (Ana Roksandić)

FPZG Humanitarni party

Klub studenata pomaže Klaićevoj i dječjim domovima

ove godine, 14. prosinca 2016. Klub studenata Fakulteta političkih znanosti organizira veliki božićni, ali i humanitarni party za sve studente i studentice koji se žele opustiti od svih kolokvija, eseja, obveza te se, uz najveće hitove domaćeg i stranog treša, zabaviti za kraj ove kalendarske godine, i to sve u humanitarne svrhe. Klub studenata ponovno je ostvario iznimno uspješnu suradnju s udrugom Zvončići, preko kojih sve donacije namjenjuje djeci s odjela onkologije Klaićeve bolnice. Novost tog partya je da je umjesto same kupnje karte, moguće ući na party i donacijom igrački ili slatkiša za korisnice i korisnike dječjih domova. Tako je i ovaj put ostvarena podrška uprave fakulteta, te suradnja sa svim studentskim medijima - Televizijom Student, Radio Studentom i Globalom. Ovo je vrlo aktivan mjesec u klubu, posebno u humanitarnom djelu djelatnosti. Naime, cijeli prosinac skupljaju se i donacije za udrugu za sindrom Down, koje su popraćene radionicom izrade božićnih ukrasa za sve članove i članice. (Kristijan Orešković)

Društvo

Prosinac 2016.

NEPLAĆENO BOGATSTVO U prosincu je obilježen Međunarodni dan volontera

Budite sebični - volontirajte!

Ayyash G Azra ayyash.azra@gmail.com

tkako je Opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine donijela rezoluciju 40/212, kojom državama članicama preporučuje poticanje volonterskog rada, peti dan u mjesecu prosincu posvećen je volonterima i obilježava se Međunarodni dana volontera. Na taj dan volonterske organizacije te njihovi volonteri i volonterke nastoje približiti široj javnosti svoj rad na svim društvenim razinama, od lokalne preko nacionalne pa sve do međunarodne. Osim toga, u prosincu se dodjeljuje i Državna nagrada za volontiranje - najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti. UČENJE, POMAGANJE, POVEZIVANJE Činjenica je da volontiranje u Republici Hrvatskoj nije nepoznanica. Štoviše, volontera je svakim danom sve više. No ipak, kada je riječ o studentskoj populaciji, mišljenja o takvoj vrsti angažmana izrazito su polarizirana. S jedne strane imamo studente i studentice koji su itekako upoznati s mogućnostima koje volontiranje pruža i prednostima koje takvim djelovanjem mogu ostvariti dok, s druge strane, mnogi studenti volontiranje smatraju izrabljivanjem i zahtijevaju da im se plati za svaki oblik uloženog vremena, truda i rada. Svi koji imaju barem malo iskustva s volontiranjem svjesni su da je volontiranje mnogo više od toga. Naime, volontiranjem se ostvaruje komunikacija između osobe koja volontira i društva u cjelini što nosi brojne prednosti za društvo i za angažirane volontere i volonterke. Mateja Medlobi, zaposlenica Volonterskog centra Zagreb s dugogodišnjim volonterskim iskustvom, ističe neopisiv osjećaj zadovoljstva koji volontiranje pruža.

‘Volonteri stječu znanja i vještine koji osiguravaju kompetentnost na tržištu rada’, ističe nekadašnja volonterka Ana Šeničnjak

Volontiranje daje veću šansu za bolju budućnost

“Nevjerojatna su to iskustva i situacije, te se povežeš sa ljudima, učiš, upijaš, pomažeš, daješ i činiš da zajednica postaje aktivnije, povezanije i ljepše mjesto”, kaže Medlobi. Mateja je volontirati počela u srednjoj školi. Iza sebe ima brojne volonterske angažmane od Festivala jednakih mogućnosti, volontiranja u domovima za starije osobe, u centru Vinko Bek, CMS, na kratkotrajnim manifestacijama, na projektima VCZ-a, za vrijeme poplava i izbjegličke krize na terenu, u Zakladi Solidarna te mnoge druge. “Sa svakim volonterskim angažmanom volonter dobije više nego što daje i to zaista govorim iz osobnog iskustva. Volontiranje me naučilo gledati drukčije na život, izgradilo me u osobu koja

sam danas i natjeralo me da svaki dan nastojim učiniti još malo više nego dan prije”, tvrdi Mateja koja je sad magistra socijalnog rada te dodaje da svakako namjerava nastaviti volontirati i ubuduće. Matejin stav dijeli i nekadašnja volonterka, a sadašnja koordinatorica Nacio-

Volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit

nalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja Ana Šeničnjak. “Neovisno o formalnom priznavanju iskustva, neupitna je činjenica da osobe koje volontiraju stječu znanja i vještine koje im osiguravaju veću kompetentnost na tržištu rada”, ističe te dodaje kako poslodavci cijene one volontere koji su radili s osjetljivim skupinama ljudi, jer su time dokazali sposobnost rada u okruženju u kojem je potrebna visoka razina diskrecije, brzo reagiranje i donošenje učinkovitih i efektivnih odluka. Naime, volonteri Nacionalnog pozivnog centra uz angažman uče o izazovima s kojima se susreću osobe koje se nađu ulozi žrtve ili svjedoka te im imaju prigodu izravno pomoći. Time

nadograđuju znanja potrebna za daljnje akademsko obrazovanje, a osim toga upoznaju i druge organizacije civilnog društva i njihove djelokruge te veću pozornost posvećuju važnosti civilnog sektora i njegovoj neovisnosti. Kao prednost volontiranja u Nacionalnom pozivnom centru konkretno, Ana ističe i to što po završetku volonterskog angažmana, svi volonteri i volonterke dobivaju preporuku za posao i potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, što poslodavci počinju prepoznavati kao potvrdu radnog iskustva. Upravo iz tog razloga ne čudi što su za volontiranje u NPC-u zainteresirani mahom studenti i studentice pravnog fakulteta. Katarina, jedna od volonterki Nacionalnog pozivnog centra koja je ujedno i studentica Pravnog fakulteta, kaže kako je volontiranje u NPC-u odabrala zato što smatra da je takav tip volontiranja najbolje može pripremiti za buduću profesiju. Također, dodaje kako u sklopu svog volonterskog angažmana ima prigodu sudjelovati u brojnim edukacijama koje joj olakšavaju pripremu za ispite iz kaznenopravnog područja. DRUŠTVENA KORIST Na temelju iskustava i informacija o volontiranju koje su podijelile sugovornice, možemo zaključiti da, iako volontiranje ne donosi izravno novčanu korist, obogaćuje one koji se odluče na takvu vrstu angažmana. Nije riječ samo o neizmjernom osjećaju sreće i društvene korisnosti koje volonteri i volonterke razviju. Naime, brojne specijalizirane nevladine organizacije, poput Nacionalnog pozivnog centra, svojim volonterima i volonterkama pružaju mnoge prilike do kojih bi na druge načine teže došli te ih čine konkurentnijim na tržištu rada, a to je u vremenu krize, neizmjerno važno. Stoga za kraj, možemo samo ponoviti slogan Volonterskog centra Zagreb - budite sebični, volontirajte! Svakako će vam se isplatiti.

OBEĆANJE PREMIJERA Nakon tri godine, Hrvatska kreće u ratifikaciju Istanbulske konvencije

Žene napokon dobivaju konkretnu zaštitu

Žučko G Luka lukazucko@gmail.com

rošle su duge tri godine otkako je Hrvatska potpisala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, tzv. Istanbulsku konvenciju. Iako je Hrvatska konvenciju potpisala, tek se potkraj 2016. godine pokrenuo proces kojim bi se ona ratificirala. Predsjednik Vlade Andrej Plenković u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama rekao je kako žene žrtve nasilja u Hrvatskoj moraju biti bolje zaštićene, a počinitelji sankcionirani, te kako će se pobrinuti da mjerodavno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku pokrene postupak ratifikacije Konvencije što prije. Njome je potvrđeno da je nasilje nad ženama ozbiljno kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije. Ciljevi Istanbulske konvencije su suzbijanje svih oblika nasilja i diskriminacije te promicanje rodne ravnopravnosti uz razvijanje sveobuhvatnih mjera koje će zaštititi i pomoći žrtvama svih oblika nasilja. Također se podrazumijeva podrška i

Problemi su vidljiviji u ruralnim sredinama gdje zbog imovinsko-pravnih pitanja osobe koje bježe od nasilja često završe na cesti, upozorava Sanja Sarnavka

Porazne statistike To da je Hrvatskoj trebalo toliko dugo kako bi ratificirala konvenciju zaista je neshvatljivo kada se malo pogledaju porazne statistike o obiteljskom nasilju. Službeni podaci iz policije pokazuju da se godišnji broj počinitelja kreće između 11.500 do 17.500, a žrtava je između 14.500 i 22.200. Žene su žrtve u 64 do 71 posto slučajeva. Prijavi se između 1400 i 2000 kaznenih djela na godinu, pri čemu je oštećeno 1500 do 2100 osoba, a žene su žrtve u 75 do 80 posto slučajeva. Zabrinjava i podatak da 22 do 45 žena na godinu izgubi život zbog obiteljskog nasilja, najčešće od ruku sadašnjih ili bivših partnera. pomoć organizacijama i institucijama u uspostavljanju suradnje, te prihvaćanje sveobuhvatnog pristupa u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Istanbulska konvencija na snagu je stupila 2014. godine, kada ju je ratificiralo deset EU-ovih članica. O započetom procesu ratifikacije go-

vori Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e., koja je članica Radne skupine za izradu Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Sanja Sarnavka tvrdi da je međusektorska suradnja jedna od ključnih stav-

ki u ovom procesu. Istaknula je da sigurne kuće nisu jedina ključna stavka na koju se treba orijentirati te kako je žrtvama obiteljskog nasilja potrebna financijska pomoć kao i mogućnost zapošljavanja kako bi mogle voditi normalan život bez nasilja. “Osoba može provesti do pola godi-

ne u sigurnoj kući i što poslije?”, na problem upozorava Sarnavka. Problemi su vidljiviji u ruralnim sredinama gdje se često događa da zbog imovinsko-pravnih pitanja osobe koje odluče pobjeći od nasilja u obitelji znaju završiti na cesti i ostati bez doma. “Cjelovito rješenje zahtijeva suradnju više ključnih aktera”, zaključila je Sarnavka. Ključni su akteri napokon počeli surađivati, a uskoro bi se trebala održati i tematska sjednica u Hrvatskom saboru. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, ističe da je Konvencija važna jer je prvi dokument koji se bavi svim oblicima nasilja nad ženama i koji ga definira kao rodno uvjetovano nasilje i vrstu diskriminacije. “Pojam žene se ne odnosi samo na punoljetne osobe nego uključuje i djevojke koje još nisu navršile osamnaest godina”, dodaje Mamula. Također ističe kako će civilne udruge i država biti jednakopravni partneri u borbi protiv nasilja nad ženama. “Ratificiranje Konvencije je iznimno važno jer specifično govori o načinima prevencije, potpore žrtvama i kaznenog progona počinitelja”, zaključila je Mamula.

Intervju

Prosinac 2016.

RAZGOVOR Prva dama hrvatskog sporta, Janica Kostelić, o svojoj ulozi državne tajnice za sport

Svi trebaju dobiti jednaka prava za bavljenje sportom, bez privilegija

Ožbolt G Filip filip.ozbolt7@gmail.com

ila je to 2002. godina, prva slalomska vožnja Olimpijskih igara u Salt Lake Cityju po nemogućim uvjetima. Komentator je bio danas pokojni Boris Mutić, a Janica sama na stazi. Prizor je po kojem mnogi pamte najbolju hrvatsku sportašicu svih vremena, Janicu Kostelić. Nepotrebno je nabrajati sve te uspjehe, medalje, ozljede koljena, dočeke i pozitivne emocije koje je probudila diljem Lijepe Naše u godinama dok je vladala svjetskim skijalištima. Nakon nje, palicu je preuzeo brat Ivica. Pratila ga je u svim njegovim uspjesima, a urezane u sjećanje ostaju suze i zagrljaj nakon što je brat osvojio prvu olimpijsku medalju 2006. godine u Torinu. Gdje je Janica danas? Global ju je uspio pronaći u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. U ulozi državne tajnice Središnjeg ureda za sport. Da, ona je danas prva dama hrvatskog sporta, iako je to uvijek bila, a svoja je razmišljanja iz užarenog stolca podijelila s Globalom • Koja je uloga Središnjeg ureda za šport (SDUŠ) i koliku autonomiju on ima u sklopu ministarstva? SDUŠ više nije dio Ministarstva znanosti i obrazovanja. To je potpuno novo pravno tijelo, izravno vezano na Vladu Republike Hrvatske. Po-

Volim svoju domovinu i sretna sam što sam rođena ovdje te smatram to svojim privilegijem sljednjih se godina mnogo govorilo o tome kako bi sport trebao dobiti bolji tretman u hrvatskom društvu s obzirom na to koliko nam radosti donosi i mislim da je ovim odvajanjem dobio svoju autonomiju. SDUŠ je u formiranju i treba nam vremena kako bismo pronašli ljude koji su motivirani i koji žele dati svoj doprinos sportu. Sportu želimo dati na važnosti, ali problem je taj što ljudi sport uglavnom gledaju kroz oči vrhunskog sporta, a njegovu vrijednost ne možemo gledati samo kroz uspjehe. Iako dolazim iz vrhunskog sporta, jedan od glavnih zadataka SDUŠ-a bit će pronaći ravnotežu između vrhunskog i rekreativnog sporta. • Koliko državnoj tajnici za sport pomaže to što je odgovorna Vladi, a ne ministru? Recimo da sada postoji jedan korak manje kod procesa donošenja odluka, jer sam izravno u komunikaciji s čelnom osobom, u ovom slučaju premijerom, pa se odluke mogu donositi mnogo direktnije i brže. Odgoj i obrazovanje su i dalje u domeni Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali mislim da u suradnji s njima možemo olakšati djeci bavljenje fizičkim aktivnostima. Tjelesna i zdravstvena kultura se u školama, pa čak i na fakultetima, sustavno zapostavlja. Ponekad se čini da se to sve radi samo kako bi se zadovoljila forma i zato sustav treba prilagoditi. • Što je najtrofejniju hrvatsku sportašicu nagnalo na ulazak u politiku?

Tjelesna i zdravstvena kultura u školama, pa čak i na fakultetima, sustavno se zapostavlja. Ponekad se čini da se to sve radi samo kako bi se zadovoljila forma i zato sustav treba prilagoditi

Neke stvari dogodile su se prije mog dolaska tako da sam naslijedila određene probleme, rekla je Janica Kostelić

Velika želja da pomognem da se što više ljudi, a pogotovo mladih, počne baviti sportom i uključe u razne sportske aktivnosti. Vrhunski sport i rekreacija su dvije različite galaksije i mislim da ljudi prečesto misle kako moraju biti vrhunski u onom sportu kojim se bave, a sve to može biti hobi na razini neke osobne zadovoljštine. Uz to, mislim da premalo iskorištavamo prirodu. Zbog manjka vremena ljudima je praktičnije otići u teretanu i odvježbati sat vremena, a to ne doživljavaju kao nešto što ih ispunjava. Mislim da u tom smislu možemo više

u godini održi velikih natjecanja. Hrvatski sportaši tako niti ove godine, u kojoj smo kao krunu imali Olimpijske i Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru, nisu razočarali svoje navijače. Dapače. Mislim da svi možemo biti prezadovoljni ostvarenim rezultatima, kako na Igrama u Brazilu, tako i na svim ostalima natjecanjima koja smo imali u 2016. godini. Volim svoju domovinu i sretna sam što sam rođena ovdje te smatram to svojim privilegijem. Smatram da bi sportaši trebali dobiti adekvatnu pomoć od države, ali isto tako bi trebali

iskoristiti ono što nam je priroda dala. Općenito, voljela bih kada bi ljudi postali sve više svjesni kako čovjek zapostavljanjem svog tijela zapostavlja i svoj um, i kada bi se to počelo mijenjati u korist bavljenja sportom. • Kako ocjenjujete sportsku godinu na izmaku, koja nam je donijela pregršt velikih uspjeha i medalja? Mislim da naša nijedna sportska godina nikada nije razočarala, jedino opseg uspjeha ovisi o tome koliko se

Vrhunski sport i rekreacija su dvije različite galaksije i mislim da ljudi prečesto misle kako moraju biti vrhunski u onom sportu kojim se bave, a sve to može biti hobi na razini neke osobne zadovoljštine

biti ponosni što imaju za koga nastupati i negdje pripadati. To je moje viđenje stvari. Tako sam gledala na svijet dok sam se bavila sportom, a tako gledam i sada. • U jednom trenutku se razgovaralo o spajanju Ministarstva turizma i sporta. Razmišlja li se još o tom potezu? To je više političko pitanje. Moj stav je da sport zavređuje svoj status u društvu i, kako sam rekla, mislim da je sa SDUŠ-om dobio svoju autonomiju. Argumenata za i protiv uvijek će biti, ali mislim da se i ovako možemo međusobno nadopunjavati. • Neki sportski savezi ne pridržavaju se izmjena i dopuna Zakona o sportu. Kako to spriječiti? Moj stav je da bi to trebalo biti sportsko-pravno pitanje, no, to je i danas političko-pravno pitanje. Mislim da sport u nekoj mjeri ne može bez politike, ali ga se ne bi smjelo toliko politizirati. Neke stvari dogodile su se prije mog dolaska tako da sam naslijedila određene probleme. Teško je na jednostavan način dočarati suštinu tih problema, a ne želim da se moje riječi pogrešno protumače. Ja želim da svi dobiju jednaka prava za bavljenje sportom i da nitko nije privilegiran. Kad bi se svatko držao svoje uloge, funkcionirali bismo kako treba. Mora postojati hijerarhija u kojoj nema mjesta za podilaženja nikome. Dijete koje sebe iskreno daje u sport trebalo bi iskrenog srca k tome pristupiti, a ne da mu se iza leđa stvaraju druge, prividne slike. • HOO se financira od sredstava Hrvatske lutrije? Hoće li se u tome nešto mijenjati i ima li potrebe? Kao i svim drugim udrugama, i Hrvatskom olimpijskom odboru se dalo mnogo prostora. Financira se od Hr-

Foto: Luka Šatara/Global

vatske lutrije, odnosno 50 posto prihoda Hrvatske lutrije ide za sport, zaklade, branitelje... Postotak za sport iznosi 32,95 posto, za sljedeću godinu se nadamo i nešto većem postotku. HOO s najviše korisnika dobiva i najveći dio sredstava. Središnji državni ured za šport će u budućnosti uvijek davati više prostora sportskim programima, a i uvijek do sada se upozoravalo na to da se vodi računa o tome da se sredstva planiraju u što većoj mjeri za sportaše i njihove potrebe. • Zimski sportovi nam stagniraju nakon odlaska obitelji Kostelić. Kako potaknuti djecu na bavljenje njima? Nemamo mnogo mogućnosti za zimski turizam, ali imamo mnogo malih skijališta, Platak, te i naposljetku Sljeme. Problem je taj što su zimski sportovi skupi, i to možemo vidjeti baš na primjeru skijanja. Ne možete samo navući dres, već treba financirati svu opremu te odlazak na skijanje. Djeca se mogu privući skijaškim školama i školskim natjecanjima, jer nam nedostaje sportsko-zabavnih sadržaja. I naravno da oprema za tu djecu ne mora biti vrhunska jer nije stvar u tome da oni postanu vrhunski, nego da se zabavljaju i druže, pa čak i posvađaju, budući da je to sve dio odrastanja. Na kraju, netko od njih će biti dovoljno uporan i isplivat će. Možda bi djeci trebalo otvoriti vrata Sljemena za skijanje, sanjkanje i skijaško trčanje, no to je stvar Grada Zagreba. Skijanje je moj život i moja domena, ali to što dolazim iz tog svijeta ne znači da ću ga posebno zagovarati. Vjerujem da se uz dobru volju može napraviti sve, dok god to ne opterećuje džepove roditelja koji već sada financiraju previše toga.

Zaustavili Svemir, počela opća panika G

Kolumne/komentari/mišljenja

Prosinac 2016.

Tina Ozmec-Ban

tina.ozmecban@gmail.com

stog dana nakon što je KSET (Klub studenata elektrotehnike) dobio posebno priznanje za doprinos glazbenoj sceni od Hrvatske glazbene unije (HGU), na koncert benda Svemir, koji je održavao promociju svog albuma “Male laži”, banulo je tridesetak policajaca. Toliko je ljudi bilo i u publici. Osim što su prekinuli koncert nakon pola odsvirana repertoara i sljedećih sat i pol pretraživali članove obitelji, prijatelje glazbenika, te ostalu publiku, kao da su došli na sastanak terorističke jedinice, nenajavljenim ulaskom na prostor Sveučilišta prekršili su zakon. Ministar unutarnjih poslova Orepić nakon javnog se prigovora HGU-a ispričao za postupanje policije, te se u KSET-ovoj majici odlučio pojaviti na ponovljenom koncertu Svemira - vjerojatno dobrim dijelom kako bi osvojio političke bodove i skrenuo pozornost s brojnih neodgovorenih pitanja vezanih uz raciju. Ako policija, njih 30-ak, potpuno opremljena, ulazi u klub - što prvo pada na pamet? Bomba, pucnjava, ISIL? Umjesto Svemira nastupa opća panika! Posljednje što pomislite kada vidite toliko policajaca jest da je u pitanju racija, porezna inspekcija ili remećenje javnog reda. Iz Orepićeva dopisa dekanu dalo se jasno naslutiti da je

Svakako je potrebno poticati otkrivanje nekog zločina, ali kada se nakon iscrpne racije pronađe jedan džoint i majka jednog od glazbenika bez osobne, javnost treba znati za kakvu je točno istragu dala novac od svojih plaća problem bio u žalbama susjeda na preglasnu glazbu koja dolazi iz kluba. Zvuči li vam ovo kao nekakav vic? U stilu - koliko policajaca treba da spuste nekoliko gumba za glasnoću na mikseti? Očito 30 do 40! Sva prisutna publika i volonteri bili su u strahu, a ako razmislite - upravo se iz njihova džepa ovakva parada “kornjača” i financirala. Svakako da je potrebno poticati otkrivanje nekog zločina, ali kada se nakon iscrpne racije pronađe jedan džoint i majka jednog od glazbenika bez osobne, javnost treba znati za kakvu je točno istragu dala novac od svojih plaća. Na kraju ne preostaje ništa nego šaljivo zaključiti kako je policija možda htjela doći čestitati KSET-u na dobivenu priznanju za četrdesetogodišnji rad, koji je prepoznala i stručna javnost. Ekipa “kornjača” htjela je plesati sa svim slobodoumnim prisutnima i malo se stiskati uza zid, ali je publika zbog njihova robusnog dress-codea pogrešno protumačila poziv na ples. Eto - sad nam ih je i žao!

Nemojte davati obećanja koja ne možete ispuniti

uropske sveučilišne igre spominju se kao jedan od najvećih sportskih događaja održanih u Hrvatskoj od njena osamostaljenja. I uistinu, brojke govore same za sebe. Zagreb i Rijeku je tijekom srpnja posjetilo 5800 sportaša i sportašica te 1300 volontera iz 40 europskih zemalja. Te su Igre, u svim organizacijskim aspektima, potukle prethodno održana natjecanja u Cordobi i Rotterdamu, ali postavlja se opravdano pitanje, jesmo li mogli profitirati više u smislu infrastrukturnog razvoja? Osim ušminkavanja sportskih borilišta, obnovljena su dva studentska doma, Stjepan Radić na Savi i Cvjetno naselje. I to sredstvima povučenima iz europskih fondova. Mnogi će reći nedovoljno, ako te Igre usporedimo s 1987. godinom i Univerzijadom koja je Zagreb promijenila iz temelja. Nespretno je uspoređivati ta dva događaja iz kvalitativne perspektive jer Univerzijada je natjecanje na svjetskoj razini, dok Europskim igrama sam naziv objašnjava svrhu. No možemo ih usporediti iz vremenske perspektive. Prije 29 godina, kao i danas, hrvatska metropola vapi za obnovom sportske infrastrukture. No prije Univerzijade je sagrađen Jarun, maksimirski stadion je izgledao pristojno, a dvorana Dražena Petrovića također je sagrađena u svrhu potreba Univerzijade. A što smo dobili danas? Obnovu dvaju studentskih domova i ušminkavanje borilišta koja će se u roku od pola godine vratiti u stanje u kojemu su bila prije Igara. Bez obzira na obnovu, nije ni u domovima bajna situacija. Global je prošli mjesec pisao o problemima koji tište novouseljene studente, a na probleme su upozorili i volonteri tijekom održavanja Igara. Radeći reportažu tijekom natjecanja, prolazio sam studentskim domom Stjepan Radić koji na prvi pogled izgleda zaista dobro. No onda zastanete, popričate s natjecateljima i volonterima te steknete jedan sasvim drugi dojam koji se potvrđuje i ovih hladnih prosinačkih dana. “U našoj sobi je gotovo 40 stupnjeva. Uz sve to, curi nam i tuš-kabina zbog koje imamo poplavljenu kupaonicu koju dijelimo s drugom sobom. Nemamo nikakvih informacija, ne znamo gdje je supermarket i gdje možemo oprati svoju robu. U sobama nemamo interneta, i to je to”, kazala je tada portugalska volonterka Mufalda, čije je riječi potvrdila i njezina kolegica. Ne bih sve ovo pisao da na iste probleme nisu naišle kolege gotovo šest mjeseci poslije. Pola godine je prošlo, a još nitko s tim u vezi nije reagirao. To više nije u domeni Igara, nego sustava obrazovanja i odr-

Foto: Nikola Škarec

Ožbolt G Filip filip.ozbolt7@gmail.com žavanja obrazovne infrastrukture. Kada već spominjemo infrastrukturu, Global je u travnju i svibnju ove godine pokušao obići borilišta diljem Zagreba kako bi studentska populacija, a i ona šira, dobila kvalitetan uvid u sve ono što je napravljeno za potrebe ESI-ja. Ali to se nije dogodilo. Zašto? U bezuspješnom kontaktiranju organizatora Igara i Grada Zagreba novinarki Globala je potvrđeno kako je osiguranje neće pustiti na spomenuta borilišta. Očito nekome nije

Govorilo se o obnovi maksimirskog stadiona, Doma sportova, gradnji multifunkcionalne dvorane u sklopu Kineziološkog fakulteta, nekolicini školskih i sportskih dvorana, centra za ragbi, rekonstrukciji nogometnog stadiona NK Zagreb, NK Rudeš, nogometnih igrališta, sportsko-rekreacijskih centara, uređenju sportskih borilišta, tribina i popratnih sadržaja, svlačionica, klimatizacije i informatizacije dvorana... Ipak, samo dio toga je i napravljen. Uz to, ni stanje u novoobnovljenim studentskim domovima nije bajno!

bilo u interesu pokazati što je sve obećano, a što je ispunjeno. A obećano je mnogo toga. S pripremama za Europske sveučilišne igre govorilo se o obnovi maksimirskog stadiona, Doma sportova, gradnji multifunkcionalne dvorane u sklopu Kineziološkog fakulteta, nekolicini školskih i sportskih dvorana, centra za ragbi, rekonstrukciji nogometnog stadiona NK Zagreb, NK Rudeš, nogometnih igrališta, sportsko-rekreacijskih centara, uređenju sportskih borilišta, tribina i popratnih sadržaja, svlačionica, klimatizacije i informatizacije dvorana... Ipak, samo dio toga je i napravljen. Najbolje je svratiti do Kranjčevićeve ulice gdje je stadion NK Zagreba. Iako je klub u Drugoj nogometnoj ligi, na njemu se i dalje igra Prva HNL. Svoje utakmice tamo odigrava NK Lokomotiva, a prava je istina da osim travnjaka, na tom stadionu ne valja ništa. Fotelje u ložama su poderane, stolci na tribinama iščupani, a zaštitna ograda ne štiti nikoga, nego mu samo može naštetiti. Gdje onda tražiti odgovor? Naravno, u financijama. Prije tri godine najavljeno je kako će Grad Zagreb, Rijeka i MZOŠ za potrebe organiziranja Igara izdvojiti 1,5 milijardi kuna. Godinu poslije glavni je organizator, Zrinko Čustonja, u razgovoru za Večernji list baratao iznosom od 40 milijuna kuna (!), da bi mjesec dana prije početka Igara strahovali hoće li Ministarstvo uplatiti kotizaciju za hrvatske studente sportaše, koja je iznosila 65 eura po studentu, odnosno ukupno tri milijuna kuna. Kotizacija je na kraju uplaćena, hrvatski sportaši su bili uvjerljivo najuspješniji po broju osvojenih medalja, a napravljeni su i pomaci u institucionalizaciji akademskog sporta. No još premalo. Iako su pomaci vidljivi, bez infrastrukture i uređenog sustava ne može se krupnim koracima krenuti naprijed. Iako je organizirala manje natjecanja na manjem broju borilišta, Rijeka je Zagrebu očitala lekciju iz infrastrukturnih sadržaja. Natjecanja su održana na novosagrađenom bazenu Kantrida te u multifunkcionalnoj dvorani na Zametu, a studenti su spavali u novosagrađenom kampusu na Trsatu. Za zaključak pametnom dosta. U povojima sam se dotaknuo i institucionalizacije akademskog sporta. On nije osmišljen u svrhu toga da se njime bave vrhunski sportaši, odnosno da jednom na godinu nastupe za svoju sveučilišnu ekipu i osvoje medalju kojom ćemo se dičiti do sljedećeg velikog turnira. Njegova je poanta druženje, okupljanje studenata na tjednoj bazi i njihov zajednički sportski, a samim time i akademski napredak. Jer ne kaže se bez svrhe - u zdravom tijelu, zdrav duh.

Svijet/EU

Prosinac 2016.

KUBA Donosi li smrt Fidela Castra otvaranje zemlje svijetu i prosperitet?

Odnosi s SAD-om išli bi na bolje da nema Trumpa

Pavić G Stjepan spavic97@gmail.com

ubancima smrt Fidela Castra znači novo poglavlje u njihovoj povijesti. Iako mu je zdravlje bilo ozbiljno ugroženo posljednjih godina, zbog čega više nije bio aktivan u politici, tek njegova smrt označava kraj jednog kubanskog razdoblja. Prekretnica je to u vladavini Kubanske komunističke stranke i sve prisutnijeg utjecaja zapadnoga svijeta. NOVO DOBA Nakon više od 50 godina Castrove vladavine, Zapad se nada jačanju diplomatskih odnosa, a ekonomski stručnjak i kolumnist Večernjeg lista Milan Račić navodi kako će se odnosi Amerike i Kube poboljšavati, te, kaže, da Kuba mora ići naprijed i graditi normalnu ekonomiju - ne smije postati američka kolonija. Dekanica Fakulteta političkih znanosti i stručnjakinja za Latinsku Ameriku, Lidija Kos-Stanišić ističe da bi zatopljavanje odnosa između Kube i SAD-a bilo lakše da na vlast u SAD-u ne dolazi novoizabrani predsjednik Donald Trump. “Jednog veto aktera - Fidela, zamijenio je drugi - Trump, koji je još manje od preminulog Castra sklon obnovi odnosa”, tvrdi Kos-Stanišić. Bez obzira na vječno prisutnu stigmu tiranina, Castro je imao i potporu. Kanada, Francuska, Kina i Rusija podržavale su Castra u njegovoj borbi za samostalnost od stranih utjecaja, unatoč kritikama. Francuski predsjednik Francois Hollande nekoliko je puta pohvalio Castrov revolucionarni duh, smatrajući da ide pravim putem jer je i sama Francuska stvorena na revoluciji. Uz to, Hollande se često protivio zabrani trgovine, kojom je SAD financijski uskraćivao Kubu. Kanadski premijer Justin Trudeau, čija

Unatoč optužbama za opresiju, strane zemlje ugnjetavale su Kubance, tvrdi Theodore Norman, stručnjak za hladni rat i profesor povijesti je zemlja još pod utjecajem engleske krune, isticao je da se Castro izborio za samostalnost svoje zemlje. Usprkos negodovanjima NATO-ova saveza, Kanada je jedina zemlja unutar pakta koja je održavala vezu s Kubom. Stručnjak za hladni rat i profesor povijesti Theodore Norman navodi kako unatoč tome što je Castro optuživan za opresiju vlastitog naroda, “strane zemlje bile su te koje su ugnjetavale Kubance, od uređivanja njihove vanjske politike do iskorištavanja prirodnih resursa.” Iako je bio poznat po strogoj vladavini, zatvaranju političkih protivnika i protjerivanjima, Castro je pokrenuo prve prave promjene na Kubi. Otvarao je bolnice, javne škole i sveučilišta. Od 2002. godine do danas prema UNESCO-u, Kuba je četvrta država prema razini pismenosti. Milan Račić ističe kako je, unatoč pozitivnim promjenama, Castro ekonomski uništio Kubu.

Smrću Fidela Castra otvara se mogućnost velikih promjena na Kubi

Čovjek sa 638 života Fidel Castro na vlast je došao revolucijom protiv diktatora Fulgencie Batiste 1959. Ubrzo postaje meta američke CIA-e zbog likvidacija i progona političkih zatvorenika. Prema nekim navodima, provedeno je 638 operacija u svrhu njegova micanja s vlasti. Postoje mišljenja da je od 1959. do 2001. bezuspješno planirano njegovo ubojstvo u osam mandata američkih predsjednika. Neki od planova uključivali su podmetanje bombi pod automobile i u sale u kojima je održavao govore, otrovane tablete te ronilačko odijelo zaraženo virusom. Također, postoje indicije da je za ubojstvo Castra bila posebno angažirana i američka mafija. Kada su ga 1985. planirali likvidirati otrovanom “kubankom” revolucionar je iznenadno prestao pušiti. Izjavio je kako će, ako preživljavanje atentata postane olimpijska disciplina, osvojiti sve zlatne medalje.

NEZAOBILAZNO SIROMAŠTVO “U modernom svijetu ne možete biti zatvorena ekonomija, pogotovo kad ste mali kao Hrvatska ili Kuba”, tvrdi Račić. Dodaje da američke sankcije jesu naštetile Kubi, ali SAD nije bio jedina zemlja s kojom se moglo trgovati. Norman pak ističe kako je tijekom hladnog rata Amerika vodila glavnu riječ. “Trgovanje s Kubom u to vrijeme značilo bi priklanjanje komunistima i neprijateljima, što si ni jedna zemlja nije htjela priuštiti”, zaključuje Norman. Kuba je jedna od posljednjih država na svijetu nezahvaćena globalizacijom, a tamo i dalje vlada siromaštvo. Smrt Fidela Castra možda ne znači rješenje problema, ali ipak otvara prostor za nove suradnje sa zemljama koje to do sada, upravo zbog Castra nisu htjele.

TRGOVINA Što Europskoj uniji donosi CETA sporazum?

EU i s Kanadom pregovara prema načelima iz kontroverznog TTIP-a

Ivić G Patricia patricia.ivic@gmail.com

uropska unija i Kanada potkraj su listopada potpisale Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum CETA, koji otvara mogućnost ukidanja carina na gotovo sve proizvode u međusobnoj trgovini. Međutim, do punog stupanja na snagu taj se sporazum mora ratificirati u svim EU-ovim članicama, uključujući i Hrvatsku, što će sigurno usporiti realizaciju i donijeti velike promjene. Kristijan Kotarski, docent na Fakultetu političkih znanosti, povlači paralelu između dva trgovinska sporazuma i tvrdi kako se o CETA-i ipak dulje pregovara nego o dobro poznatom TTIP-u. Tek pojavom TTIP-a dobiva veću medijsku pozornost. Glavnu razliku između dva sporazuma Kotarski vidi u tome što CETA omogućava implementaciju sporazuma u dva stadija.

Kristijan Kotarski, docent na FPZG-u, smatra svaki dodatno zarađeni dolar od izvoza dobrodošlim “U prvom bi se stadiju, nakon ratifikacije u Europskom parlamentu, trebalo krenuti s trgovinskim dijelom sporazuma, što bi značilo da vrijede odredbe o liberalizaciji trgovine i

ukidanju carina na relaciji EU – Kanada” dodaje Kotarski. Drugi stadij, ističe Kotarski, obuhvaća kontroverzne arbitražne sudove, gdje invenstitor ima određeno pravo uputiti tužbu

državi zbog mjera ekonomske politike koje oštećuju njegovu dobit ili ograničavaju pravo vlasništva i slobode njegovim raspolaganjem. Trgovinski dio, smatra Kotarski, sigurno će zaživjeti, Europski parlament će to ratificirati, ali, kako kaže, kontrovezan je ovaj drugi, investicijski dio sporazuma. Kotarski smatra kako Hrvatska i Kanada imaju vrlo malu razmjenu dobara i usluga te će zbog toga sigurno doći do ukidanja nekih trgovinskih restrikcija. Sve to će, dodaje Kotarski, rezultirati povećanjem volumena trgovine, ali, kako kaže, tu ne treba očekivati neke jako velike volumene trgovine koji bi se mogli osjetno reflektirati na ekonomsku politiku Hrvatske. Zaključuje kako je svaki dodatno zarađeni dolar izvoza dobrodošao, ali ne treba tražiti nikakve revolucionalne pomake u potencijalnoj stopi rasta, zaposlenosti i slično.

by Valentina Linarić U MJANMARU ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI Sukobi između mjanmarskih vlasti i Rohingya počeli su sredinom listopada, te u posljednja dva mjeseca deseci tisuća Rohingya bježe iz Mjanmara jer su im ugrožena osnovna ljudska prava. U posljednja dva mjeseca ubijeni su deseci Rohingya, a više desetaka tisuća žena i djece bježi u susjedni Bangladeš. UN apelira na međunarodnu zajednicu da osude i zaustave mogući genocid nad ovim narodom. Riječ je o muslimanskoj manjini pretežito naseljenoj na području Rakhine, jednom od najsiromašnijih područja Mjanmara. U toj budističkoj zemlji državni vrh provodi antimuslimansku politiku, a oko milijun Rohingya smatraju uljezima te ih odbijaju priznati kao građane, zbog čega ih se i protjeruje iz zemlje. VAN DER BELLEN NOVI AUSTRIJSKI PREDSJEDNIK

Nezavisni kandidat, ljevičar kojeg su podržali Zeleni, Alexander Van der Bellen, odnio je pobjedu na izborima nad kandidatom krajnje desnice i euroskeptikom Norbertom Hoferom, koji je najavljivao moguće raspisivanje referenduma o izlasku Austrije iz EU-a. Van der Bellen se snažno zauzima za multikulturalnu i tolerantnu Europu, te vrijednosti kao što su sloboda i solidarnost. Njegovom je pobjedom smiren i Bruxelles jer, premda austrijski predsjednik nema velike ovlasti, važna je njegova podrška Europskoj uniji i suradnja s kancelarom Kernom. NOVI TERORISTIČKI NAPADI U SVIJETU U glavnom gradu Somalije, Mogadishuu, 29 osoba poginulo je, a deseci su ranjeni. Odgovornost za samoubilački napad koji se dogodio u luci glavnog grada preuzeo je Al-Shabab, militantna skupina povezana s Al-Kaidom. U Kairu, glavnom gradu Egipta dogodio se napad za koji još nitko nije preuzeo odgovornost. 24 osobe su poginule, a barem 45 je ranjeno u napadu na crkvu u kompleksu glavne koptske katoličke katedrale. Napad PKK (TAK), kurdske militantne grupe, odnio je 38 života u Istanbulu. Najvjerojatnije je riječ o napadu na policiju jer je pored stadiona Besiktasa ubijeno 30 policajaca. U najvažnijoj jemenskoj luci, Adenu, u napadu lokalne ISILove podružnice, poginulo je više od 40, a ranjeno je 30 ljudi. ANTONIO GUTERRES NOVI GLAVNI TAJNIK UN-A Antonio Guterres, bivši premijer Portugala, 12. prosinca položio je zakletvu kao glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Deset godina bio je na čelu UNHCR-a, a svoje stupanje na novu dužnost obilježio je izjavom da je UN rođen u ratu, a danas mora biti tu za mir.

Kultura

Prosinac 2016.

POREZNA REFORMA Nova godina donosi i novi udar na kulturnjake?

Stručnjake bi uskoro jeftino mogli zamijeniti nekompetentni ljudi Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

akon niza promjena koje su se tijekom 2016. godine sustavno provodile u kulturnom sektoru, s novom mnistricom Ninom Obuljen Koržinek, čiji su mandat pozdravili gotovo svi djelatnici kulturne sfere, na vidiku je nova reforma koja bi sve umjesto na bolje, mogla promijeniti - na gore. NIZ POGREŠNIH POTEZA Iako se od kraja 2015. govori o reformama gotovo svih ministarskih resora, čini se da se najviše pozornosti posvećuje upravo kulturi. Tako se, kao temeljni socijalni potez ove vlade, pojavila i porezna reforma kojom bi se (među ostalim) uveli doprinosi na autorske ugovore. “Kulturnjaci su društveno osjetljivi i nisu pasivni u djelovanju. Osim toga, skloni su medijima. Ako ‘obezglaviš’ kulturnjake, imaš manje posla s velikom količinom ljudi. Od kad je Hasanbegović postavljen na čelo Ministarstva kulture, vuku se pogrešni potezi koji su, prema mojem mišljenju, služili samo kao spin kako bi istodobno bez pompe prošlo nešto daleko veće i važnije”, rekla je mlada filmska djelatnica Mia Vitolić, koja već godinama živi upravo od “drugog dohotka”. Drugim riječima - poreznom reformom bi u “zamjenu” za uplaćivanje prihoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te moguće ubrajanje radnog staža (ako prihodi budu blizu prosječne hrvatske plaće) autori dobivali manje iznose za isto autorsko djelo. Nota bene, autorski su ugovori zakonski slabije zaštićeni od ugovora o radu i naručitelj ih može lako raskidati ili mijenjati, a najčešće se sklapaju s bruto iznosima. Bio bi to novi udar na nezavisne profesionalce i autore, poput redatelja, glazbenika, dizajnera, likovnih umjetnika, pisaca, prevoditelja, ali i novinara, odnosno medijskih djelatnika, poput redaktora i lektora. Budući da je prijedlog Zakona prošao prvo čitanje u Saboru, kul-

‘Reforma će naštetiti najviše studentima i mladima koji tek ulaze na tržište rada i kojima će tih nekoliko stotinjaka kuna, koje bi odlazile na uplatu doprinosa, itekako nedostajati’, rekao je mladi novinar Marin

ti umjesto gospođe Obuljen? Nadam se da ministrica zna što radi jer možda svaki njezin potez ima svoje objašnjenje. Trebamo i mi biti strpljivi te najprije pomesti ispred vlastitih vrata”, dodala je Vitolić. O ostavci ministrice ne brine se mladi se novinar Marin, koji samo razmišlja o mogućim posljedicama. “Reforma će naštetiti ponajviše studentima i mladima koji tek ulaze na tržište rada i kojima će tih nekoliko stotinja-

Autori bi u ‘zamjenu’ za uplaćivanje prihoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te moguće ubrajanje radnog staža (ako prihodi budu blizu prosječne hrvatske plaće), dobivali manje iznose za isto autorsko djelo jer se honorari najčešće ugovaraju u bruto iznosu

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani?

turnjaci su na najavljene promjene reagirali organizacijom konferencije za novinare u Hrvatskom novinarskom društvu (HND). KULTURNJACI TRAŽE ZAŠTITU “Nismo ovdje da bismo razgovarali što će se prihvatiti, a što neće. Radi se o cjelovitoj poreznoj reformi. Svaki ministar unutar svojeg resora treba vrlo precizno vidjeti kakvi su učinci pojedinih reformi, a onda će se, naravno, donijeti prijedlozi na razini Vlade koji će potom ići na razmatranje u Sabor”, komentirala je ministrica Obuljen Koržinek. Naime, određen broj kulturnjaka složio se da bi, u slučaju da ih u vezi

s reformom Obuljen Koržinek ne zaštiti, aktualna ministrica trebala podnijeti ostavku. Ipak, postavlja se pitanje koliko je taj “zahtjev” utemeljen. “Takvi zahtjevi su banaliziranje cjelokupne situacije. Ne može se kriviti ministrica koja je na dužnosti tek mjesec dana. Mislim da ionako nije mnogo mogla napraviti jer se reforma tiče svih resora, a ne samo kulturnoga”, u obranu ministrice je stala novinarka Nela Simić, koja je ujedno i voditeljica jedne galerije. S njom se složila i Vitolić. “Govoreći o ‘političkim pravilima’, ministar bi trebao podnijeti ostavku ako se do kraja ne izbori za svoj resor. Ali budimo realni – koga će HDZ postavi-

ka kuna itekako nedostajati”, rekao je. PREDNOSTI REFORME Premda se dio kulturne javnosti požalio jer će uz ionako skromne prihode i državnu nezaštićenost sada biti u još gorem položaju, malo tko je spomenuo pozitivne promjene koje bi porezna reforma mogla donijeti. Simić je istaknula da mnogo njezinih kolega dugo godina rade na autorske ugovore od kojih praktički nemaju “ništa za dalje”. Ova reforma svim primateljima drugog dohotka (dakle, i zaposlenicima na ugovoru o djelu) omogućila bi skupljanje radnog staža. Tako bi autorski ugovori bili izjednačeni s ugovorima

o stalnom zaposlenju tako što bi oboma “išao” radni staž, a autori bi mogli biti malo mirniji u vezi s mirovinama. Naglasimo, kod sklapanja Ugovora o autorskom djelu, zasad se ne plaćaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pa se tako autorima ne ubraja ni radni staž. “Na moj rad ovo neće osjetno utjecati. Radim marketinške poslove za organizacije koje su financijski ‘situirane’ i koje neće osjetiti promjene. Reforma će me jedino pogoditi kao voditeljicu galerije s obzirom na to da će biti teže isplaćivati jednake honorare kao nekoć - kako sebi, tako i suradnicima”, kazala je Simić. U kulturnim kuloarima su se pojavila i nagađanja o porastu rada na crno, s čim su se i Simić i Vitolić načelno složile. “Mislim da će se više angažirati nekompetentni ljudi koji će biti spremni odraditi isti posao za niži honorar, i to me više plaši od rada na crno jer na tom području ne vidim neku razliku”, izjasnila se Vitolić. NAVIKLI NA UDARE Govoreći o financijskom udaru na kulturni sektor, koji će sada, prema prigovorima, umjesto strateškog aduta postati socijalna kategorija, Vitolić je komentirala rekavši kako su freelanceri i dosad bili u jednako teškom položaju te da će se svi jednostavno morati snalaziti drukčije. Poražavajuće ili ne, Vitolić je dodala da je već naviknula na financijske udare poput ovoga te da valja razmišljati pozitivno. “Sve je u stanju svijesti – ako ne dopustiš da te pokolebaju neke odluke, vjerojatno ih nećeš ni osjetiti. Ne mogu razbijati glavu nečime što nije u mojim rukama”, kazala je Vitolić. Naposljetku ostaje samo iščekivanje hoće li nova godina donijeti kulturnjacima sretne ili nesretne vijesti. “Razgovaramo, još je sve otvoreno i nije riječ o tako velikom udaru. On je financijski zaista zanemariv, iako sigurno veliko opterećenje – ali naći ćemo neko rješenje”, zaključila je ministrica Obuljen Koržinek.

O KULTURI KULTURNO

Najopasnija je nepismenost pod krinkom pismenosti

Ana Vlah (24)

očetkom ožujka se u Berlinu održao prvi Grammar Nazi prosvjed. Zatim se ispostavilo da je tu vijest plasirao Waterford Whispers News, irski satirički portal. Bila šala ili ne, dobro je poslužila da se zapitamo treba li nama takav prosvjed. Korisnici interneta u Hrvatskoj pripadaju trima skupinama: (1) oni koji znaju hrvatski i rijetko ili gotovo nikad ne griješe, (2) oni koji su stvarno nepismeni i (3) oni koji su opasno (ne)pismeni. Pismeni nas sada ne zanimaju. Stvarno nepismeni korisnici oni su kojima se svi smijemo i koje lako prepoznajemo. Takvi će napisati čovijek, neču, htjeo, dali i ostala čudesa. “Neznam” kao jedna riječ njima je već pravilo. Bit ćemo užasnuti, a oni će tvrditi da su školovali, i što ćemo ih više napadati, to će oni biti jaći. Opasno (ne)pismeni oni su kojih se trebamo bojati. To su mahom uspješni (budući) akademski građani. Jer su pametni posvojoj struci, pretpostavljaju da su dobri i u pravopisno-gramatičkim pitanjima. Međutim, onda

napišu nešto na Facebook-u s crticom; u svojim pametnim složenim inverznim rečenicama, koje uz to sve izriču i nekoliko pogodbi, ne stave niti jedan zarez; a neseljačko biti će (jer pisati infinitiv bez i je seljački) zaštitni im je znak. Mnogi govornici hrvatskog jezika takve prijatelje/znance/rođake smatraju uzorima pa ih onda kopiraju i u izražavanju. Tako postupno dobivamo sve više (ne)pismenijih. Budući da je jezik sustav koji se neprestano mijenja, moramo se zapitati koje promjene želimo prihvatiti, a od kojih se zasad želimo zaštiti. Ako korisnik namjerno ne piše zarez ispred surečenice koja počinje veznikom a ili provodi sibilarizaciju u točci i lizi, to je sasvim u redu – onda kada zna objasniti zašto to radi. Pitajte nekoga, kada vam napiše slijedeći ponedjeljak umjesto sljedeći, tko tu koga slijedi. Ako uspješno objasni, oprostite mu! Ali ako nema stav… Što ono kažu Dubioza kolektiv o tome?

G Danijela Pauković (50)

če nas da je upravo jezik odrednica po kojoj se iskazuje pripadnost vlastitom narodu, da moramo čuvati jezičnu baštinu, da se jezik mora njegovati. Zašto to onda ne činimo? Potražimo li na internetskim stranicama savjet liječnika, recept za kolače ili obavijest o nekoj aktivnosti određene udruge, naići ćemo na obavijesti koje vrve pravopisnim te gramatičkim pogreškama na svim razinama: od morfoloških, preko sintaktičkih do leksičkih. Tako “bi mi” (umjesto bismo) “mogli uživati u pogledu na neku zgradu”, zatim je neka udruga “u suradnji sa” (umjesto s) “više ustanova ostvarila izvrsne rezultate”. Nadalje, “projekt će se odvijati od 1. 9. 2015

- 30. 6. 2016”. Toliko o očuvanju jezične baštine! Toliko o uporabi naših lijepih hrvatskih naziva za mjesece u godini. Kada tijesto izvadite iz pećnice, “izbockajte ga vilicom na nekoliko mijesta”. Savjet shvaćamo, ali ako smo imalo jezično osjetljivi, “ubost” će nas slovo i u riječi mijesto. Čitamo dalje da su “masažne tehnike mnogobrojne, a njihovi ciljevi specifični, ali unekoliko i slični…” Jesmo li sigurni što bi ova rečenica trebala značiti? Nije li mogla biti drukčije oblikovana pa tako i razumljivija? Za kraj ću još samo navesti jedan “tipfeler” ili lapsus calami. U nizanju županija u kojima se provodio jedan projekt navedena je i Brdsko-posavska. Kao da smo usred dijaloga na nekoj društvenoj mreži! Onaj tko traži informaciju na internetu, može je dobiti okrnjenu za jezični izraz, a onaj tko čita da bi upozorio na pogreške, bit će okarakteriziran kao osoba s lošim namjerama. Ali ako nitko ne bude uporno upozoravao na propuste u jezično pravilnom oblikovanju informacija, nestat će i pismenosti i jezika i nas samih.

Kultura

Prosinac 2016.

KSET Koncert rock-benda racijom naprasito prekinula interventna policija

‘Stisnuli su nas uza zid i pretraživali kao kriminalce!’

Ozmec-Ban G Tina tina.ozmecban@gmail.com

FOTO Izložba Nike Mokos

Čuvari zakona svojim su postupanjem prekršili zakon jer je riječ o prostorijama Sveučilišta koje su trebali prethodno obavijestiti

io sam ispred kluba kad se to dogodilo, započinje priču Luka Zadro, jedan od mnogih volontera u KSET-u. “Bio je to cijeli konvoj potpuno opremljenih policajaca koji su umarširali u klub, na koncert Svemira, na kojem je bilo 30 do 40 ljudi, a isto toliko je bilo i policajaca”, opisuje. “Tada je počela racija interventne i kriminalističke policije. Na kraju su našli 0,25 grama trave, što sigurno nije bio povod za cijelu invaziju”, rekao je Luka. Racije u klubovima nisu ništa novo - dođe policija i naredi: “Racija, gasi sve, pali svjetla!” Međutim, postoji više razloga zašto su mnogi intervenciju ovolikog broja policajaca i na ovaj način prepoznali kao problematičnu i zašto je toliko odjeknula na klupskoj sceni, a ono što je i dalje nedokučivo upravo je razlog za njihovu “invaziju”. UPITNI RAZLOZI U mnogim se medijima posljednja dva tjedna o razlogu samo nagađalo - neki su pretpostavljali da je bend Svemir svojim psihodeličnim rockom možda odaslao kakve “travnate vibracije”, koje su policijske snage poput šišmiša osjetile. Policija u službenom izvješću kaže kako je “provedena racija bila u suradnji s poreznom inspekcijom”. “Što se tiče Porezne, bila je to rutinska kontrola, svi smo znali da ide okolo tu večer”, nastavlja priču volonter Luka Zadro. Pa i da nisu znali - zar se Porezna uprava toliko boji tridesetak posjetitelja? I najapsurdnije jest da je bend Svemir svojom glazbom možda aludirao na nešto protuzakonito. To je vrlo zanimljivo, s obzirom na to da postoji mnogo više zagrebačkih klubova za koje je javna tajna da se ondje mogu nabaviti razne supstance, a glazba tih klubova se ne može baš svesti na zajednički nazivnik. Cajke, reggae, elektronika, punk, rock glazba nema veze s tim kakav je klub niti s tim što se u njemu (ne) konzumira. Na kraju krajeva, svaka mladenačka supkultura za sobom, nažalost, nosi i određeni negativan prizvuk. Nešto je veći problem nastao kad je na vidjelo isplivala logika - KSET je klub studenata, pa je samim time, iako fizički odvojen od FER-a, u njegovoj mjerodavnosti i pod zagrebačkim sveučilištem. Naime, člankom 55. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nalaže se da mjerodavna državna tijela na prostoru Sveučilišta mogu uredovati samo uz suglasnost čelnika, prema odluci mjerodavnog suda ili ako postoji neposredna opasnost za

S 14 aktova slavi žensku ljepotu Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

Grupa Svemir iz drugog je pokušaja uspjela održati koncert

život i zdravlje ljudi ili za imovinu. jenio da je potrebno baš toliko policaPrema tome, čuvari reda, mira i zajaca poslati u raciju? Premda ministar napominje kako bi se trebalo poraditi kona svojim su postupanjem - prekršili zakon. na problemu narušavanja javnog reda Ministar unutarnjih poslova Vlaho i mira, s tim se problemom susreću Orepić naknadno se na tome isprigotovo svi klubovi koji su, na njihočao dekanu FER-a Mislavu Grgivu nesreću, blizu stambenih zgrada, pa se dosad još nije čulo kako je horću, ali u svojoj isprici ističe kako se u KSET-u pušta da “kornjača” došpreglasna glazba Paradoksalno, ranije tog la isključivo zbog zbog koje se su- petka je Hrvatska glaz- buke. U policijsjedi stalno žale. bena unija KSET-u do- skom izvještaju Orepić u dopisu i također stoji kako isprici dekanu, što dijelila priznanje za 40 nije bilo pritužje javno objavio i godina djelovanja na bi na postupanje na svom profilu na glazbenoj sceni policije. Zvonka Facebooku, takoObajdin, frontmeđer moli Grgića da u suradnji s policinica Svemira, i sama je izjavila kako jom i drugim državnim tijelima pokunije na svoje oči vidjela ništa zbog ša naći rješenje za održavanje javnog čega bi mogla policiju tužiti, ali da je reda i mira, te da provjeravaju navocijeli događaj bio prilično stresan. de da su se policajci prema studenti“Stavili su me uza zid i krenuli pretrama, djelatnicima i gostima ponašali živati, kao da sam nekakav diler, što “izvan granica pristojnog i humanog je bilo iznimno neugodno”, izjavila je ponašanja”. i nadodala kako joj nije jasno zašto se Ali i dalje ostaje pitanje - tko je prociovakvi pretresi obavljaju na kultur-

Album ipak predstavljen, u publici i ministar unutarnjih poslova Bend Svemir svoj je novi album “Male laži” ipak uspio predstaviti publici, gostujući još jednom u KSET-u. Na koncert je, kao što je i obećao u isprici na Facebooku, došao i ministar Orepić, ovog puta bez policijske mašinerije. Neslužbeno se šuška kako su se susjedi ponovno žalili na buku, ali je to sređeno sa samo dva policajca i pristojnim razgovorom s mjerodavnima u klubu.

‘Željeli bismo upozoriti da kulturni sadržaji, glazbenici i glazbene grupe, miroljubiva kulturna okupljanja nikako ne smiju postati poligon invazivne policijske intervencije’, samo je dio napisanog u reakciji Hrvatske glazbene unije

Foto: Dalibor Urukalović/Pixsell

nom i kultnom mjestu. “To je KSET, a ne nekakav mafijaški i narkomanski milje”, rekla je. Istaknula je i kako se publika uglavnom sastojala od njihovih obitelji i prijatelja zbog kojih joj je cijeli proces bio dodatno neugodan. “Publika je bila prestrašena, a i nas volontere je bilo strah”, rekao je Luka iz KSET-a. Osim novinara koji su zbog tog čina podigli veliku medijsku prašinu, podrška KSET-u došla je i iz Hrvatske glazbene unije. Paradoksalno, prije tog petka je upravo HGU tom klubu dodijelio priznanje za 40 godina djelovanja na glazbenoj sceni, a prosvjednu notu poslali su također premijeru Andreju Plenkoviću te ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, koji se i dalje nisu oglasili, iako su od tada prošla već više od dva tjedna. POZITIVNI ISHODI “Željeli bismo upozoriti da kulturni sadržaji, glazbenici i glazbene grupe, miroljubiva kulturna okupljanja nikako ne smiju postati poligon invazivne policijske intervencije. Prostori održavanja kulturnih sadržaja mjesta su na kojima umjetnici predstavljaju plodove svog rada, sigurne zone umjetničkog djelovanja i, na kraju krajeva, mjesta koja stvaraju i održavaju društveni život naših građana”, samo je dio napisanog u reakciji Hrvatske glazbene unije. Pa ipak, može se pronaći nekoliko pozitivnih ishoda. Sama medijska popraćenost racije te reakcija HGU-a, mnogih glazbenika, publike i ljubitelja glazbe koji su stali u obranu KSET-a i benda Svemir, pokazuje kako je glazbena scena, kada dođe do drastičnih mjera, ujedinjena i složna. Sam Svemir je time dobio veliku medijsku pozornost što je također dobro, makar ona dolazi iz pogrešnog smjera. S druge strane, koje će sankcije ministar provesti i hoće li se ikada doznati pravi razlog racije takvog intenziteta - odgovori su koje bi mnogi ipak htjeli dobiti u epilogu ove priče.

rednica fotografije u Globalu Nika Mokos doista može reći da je njezina prva izložba došla upravo iz vedra neba. Dok je ispijala kavu u malenom kafiću na vrhu Preradovićeve ulice, “Plug inu”, s vlasnikom je spontano dogovorila prvo svoje fotografsko otkrivanje javnosti. Kad smo već kod otkrivanja, upravo je to tema fotografija - ženski aktovi u kojima se nekoliko njezinih prijateljica pristalo “otkriti” pred njezinim objektivom. Ciljano je odabirala bliske prijateljice jer se samo prijateljskom bliskošću na fotografijama mogla stvoriti duboka emocija i intimna atmosfera na koju je Nika ciljala. Kolekcija s 14 fotografija predstavljena je javnosti 18. studenoga. “Stvarno me dirnulo koliko se ljudi skupilo na otvorenju, koliko ih je došlo k meni i podijelilo svoje viđenje i dojmove. To mi mnogo znači jer ja, kao autor, potpuno drukčije gledam svoje fotografije, budući da točno mogu osjetiti miris atmosfere trenutka kada je sama fotografija nastala. Stoga je jako zanimljivo čuti mišljenje i doživljaj nekoga tko prvi put stane pred te iste fotografije i ima vlastitu percepciju o njima”, kaže Nika o izložbi. Izložbu je naslovila “Fluidnost tije-

‘Stvarno me dirnulo koliko se ljudi okupilo na otvorenju, koliko ih je došlo k meni i podijelilo svoje viđenje i dojmove’, rekla je Nika Mokos la” jer, osim što fotografijama nastoji slaviti ljepotu ženskog tijela, trudi se prikazati ih u drukčijem svjetlu, odnosno dokazati da su ljudska tijela nešto više od primarno erotskog poimanja. Nakon ženskih aktova priprema i muške, ne bi li cjelina bila zaokružena. “Najviše od svega volim konceptualnu fotografiju, ali moja je velika ljubav također i modna fotografija. Mislim da bih u idealnom svijetu, naravno s dozom realnosti (jer ipak treba nečim plaćati račune), voljela raditi modnu fotografiju i od toga živjeti, a koncepte bih ostavila za svoju dušu i zidove galerija”, zaključila je Nika.

Prosinac 2016.

Kultura

MUO Advent u Zagrebu obogaćen izložbom o orašarima i baletu

HNK nije bio dovoljan, pa su u muzeju ispričali cijelu božićnu priču Savić G Raša rasasavic@gmail.com

raneći lanjsku titulu najuspješnijeg europskog adventskog sajma, ove se zime u Zagrebu došašće osjeća i u Muzeju za umjetnost i obrt u kojem se održava izložba posvećena “Orašaru” – jednoj od najpoznatijih božićnih bajki. U suradnji s mnogim muzejskim djelatnicima i vanjskim stručnim suradnicima, autorica i voditeljica projekta Vesna Ledić, te autorica i kustosica izložbe Arijana Koprčina, svoje su snage ujedinile s dizajnerskim duom Sašom Šekoranjom i Deanom Franićem koji potpisuju autorstvo likovnog postava. HNK RASPRODAN “Njihova nam je estetika jednostavno bliska, a svaka suradnja s njima pokazuje se kao uspješna i publika to potvrđuje”, rekla je Ledić. Izložba je nastala u suradnji s mnogim međunarodnim institucijama, a jednostavno, ali vrlo efektno, postavljena, bogata je predmetima i detaljima koji donose priču o orašaru, jednoj od najdražih dječjih igračaka, ali i povijest i razvoj baleta “Orašar”. “Zašto ne prikazati izložbu koja ujedinjuje sve? Od listopada u zagrebačkome HNK ‘Orašar’ je rasprodan, što dokazuje izniman interes, ali dio publike i dalje ostaje zakinut za tu božićnu priču. S izložbom smo htjeli odvesti publiku u backstage i dočarati i drugu stranu baleta i zato smo prikazali mnoge vrijedne kostime koje smo izložili u sanducima u kojima se i prenose, kako bi osjećaj bio što autentičniji”, objasnila je Ledić. Na izložbi su tako izloženi mnogi kostimi iz ra-

Izloženi su brojni kostimi iz baletnih produkcija ‘Orašara’, plakati i scenografija. Izložba traje do 26. veljače 2017. Igračka koja plijeni pozornost djece ali i odraslih

Izložba “Orašar - najljepša božićna bajka” svakako je najugodnije iznenađenje ovog došašća Foto: Bachrach & Krištofić

Orašar je izvorno predmet za drobljenje oraha u obliku lutka, a karakterističan je proizvod radionica s područja na granici između Njemačke (Saske) i Češke – Erzgebirge. Orašari su zbog svoje zahtjevne izrade s vremenom postali poželjni božićni darovi, a tijekom 19. stoljeća “Orašar” se javlja i u dječjoj književnosti. Iako je najčešći oblik orašara onaj kralja i vojnika, tijekom 19. stoljeća bili su izrađivani i orašari u uniformi rudara, vatrogasca i šumara, a brojni primjerci do danas pokazuju iznimnu raznovrsnost i brojnost izvedbi zbog čega je orašar i čest kolekcionarski predmet. Tijekom 20. stoljeća pojavili su se i orašari koji su izgubili uporabnu vrijednost te izrađivani samo kao igračke.

znih baletnih produkcija “Orašara”, a upravo njih autorica ističe kao najzanimljivije eksponate. U suradnji s Državnim muzejom za kazalište i glazbu iz Sankt Peterburga, MUO je dobio prigodu izložiti rijetko viđene artefakte sa sanktpeterburške praizvedbe baleta “Orašar” poput izvornih kostima, originalnih scenografskih kartona, kao i skice za kostime i fotografije. Iako na izložbi dominiraju upravo kostimi, mnogo je elemenata posvećeno scenografiji pa je rekonstrukcijom određenih scenografskih rješenja na izložbi ispričan i sadržaj baleta. Tu se posebno ističu eksponati koji dočaravaju bitku između vojske igračaka i miševa, ali i Kraljevstvo šećera. Treba vidjeti i plakate nastale za mnoge produkcije “Orašara” u HNK. GODIŠNJICA PRVE IZVEDBE Također, izložba je posvećena i 85. godišnjici prve cjelovite izvedbe 1931. godine, na sceni zagrebačkoga HNK. U mnogome, izložba je posvećena upravo djeci i uspješno spaja dječji sa svijetom odraslih, pa, počevši od dječje fascinacije i pokazujući razvoj orašara kao igračke, preko njihovih prvih baletnih koraka, ona donosi priču o povijesti jedne od najpoznatijih baletnih predstava. Stoga, ako izložbu posjetite u pratnji mlađih, očekujte da će se htjeti zadržati među brojnim orašarima koji se mogu vidjeti odmah na početku izložbe ili pak u maloj igraonici smještenoj u prostorima izložbe, gdje su sve igre utemeljene upravo na glazbenim i scenografskim detaljima baletne inačice ove priče. Kako i Vesna Ledić ističe: “izložba je raznolika, dinamična i dio prave božićne čarolije” i svakako ju se isplati posjetiti. Izložba ostaje otvorena sve do 26. veljače 2017.

Novac

Prosinac 2016.

PUTNA OSIGURANJA Koliko su potrebna, kako se ugovaraju, što nude?

SPONZOR RUBRIKE

Bez police i obična zubobolja može stajati na tisuće kuna Ponude sežu od bolničke usluge preko gubitka prtljage ili privatne odgovornosti, a ponekad su tu i banalnosti poput osiguranja od otkazanog leta

Mia Musulin

miamusulin2@gmail.com

laniranje putovanja sa sobom nosi niz stvari na koje treba obratiti pozornost, a jedna od važnijih je i ona o ugovaranju police putnog osiguranja, kako bi se u slučaju bilo kakvog problema prošlo što bezbolnije, barem financijski. Pogotovo o osiguranju moraju razmišljati rekreativni skijaši koji se u zimskim mjesecima vole “preseliti” na neko od inozemnih skijališta, ali i svako putovanje može skrivati potencijalne opasnosti na koje nitko ne može unaprijed računati. Osim standardnim kanalima prodaje, osiguranja se mogu ugovoriti putem internetskih stranica, mobilnih aplikacija, u bankama (neke nude besplatno osiguranje uz otvaranje tekućeg računa) ili turističkim agencijama pri kupnji aranžmana. SKUPO NEZNANJE “Za svoje sljedeće putovanje preko agencije odlučio sam se za najveći paket koji nude (putno zdravstveno, nezgoda, pokriće bolničke naknade, prtljaga i privatna odgovornost) zbog prethodnog lošeg iskustva. Tijekom jednog putovanja prijatelja je počeo boljeti zub i koliko se god on trudio to zanemarivati, morao je zubaru. Kod njega se zadržao samo pet minuta, a kako nije bio osiguran, račun koji je dobio sve nas je neugodno iznenadio. Sa svim “popratnim” troškovima stajao je oko 2000 kuna. Od tada, kad se god prije putovanja ponudi osiguranje, sjetim se njega i zaokružim da”, govori student Antonio Hlupić. Ponude ugovorenog putnog osiguranja sežu od bolničke usluge do gubitka prtljage ili privatne odgovornosti, a ponekad su tu i banalnosti poput osiguranja od otkazanog leta (za što se često pobrine sam prijevoznik pa putno osiguranje nije nužno). Osiguranje od privatne odgovornosti pak pokriva građanskopravnu izvanugovornu odgovornost osiguranika i osoba za koje on, prema zakonu, odgovara za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja treće osobe te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe tijekom puta i boravka u inozemstvu. Dio mladih potpuno zanemaruje putno osiguranje unatoč čestim odlascima preko granice, i to iz više razloga, a neki od njih su nedovoljna informiranost ili cijena. “Kad putujem, ne osiguravam se jer smatram da putničke agencije kasno i nedovoljno informiraju korisnike o uslugama kao što su putna osiguranja.

Dio troškova u Europskoj uniji pokriva i HZZO Osigurane osobe HZZO-a ostvaruju pravo na Europsku karticu zdravstvenog osiguranja European Health Insurance Card. Na temelju EKZO-a, osigurana osoba HZZO-a, koja se za vrijeme svog privremenog boravka na području druge države članice EU iznenada razboli, ozlijedi ili doživi nesreću, ima pravo koristiti zdravstvenu zaštitu koja se ne može odgoditi do njezina planirana povratka u Hrvatsku, a na teret sredstava HZZO-a. EKZO nije alternativa putnom osiguranju. Ona ne pokriva troškove privatne zdravstvene zaštite ili troškove poput spašavanja pacijenta prilikom nezgode na skijalištu, zračni prijevoz natrag u domovinu ili ukradeno ili izgubljeno vlasništvo. Stoga je preporučljivo uz EKZO imati i odgovarajuće putno osiguranje. Studenti svoju EKZO karticu mogu dobiti na vrlo jednostavan način, tako da u uredu HZZO-a ubace svoje zdravstvenu iskaznicu u za to predviđen automat koji nakon samo deset sekundi izbaci karticu koju su zatražili. Usluga je besplatna, a kartica vrijedi godinu dana. Tek nakon što platimo određeni iznos oni zatraže nadoplatu za osiguranje, koja je vrlo često neprihvatljiva. Mislim da su putna osiguranja nepotreban trošak”, ističe studentica Dea Derjanović. SOS TELEFON A kako postupati u hitnim slučajevima, kad osiguranje koje smo uplatili postane nužno? Tada treba nazvati SOS telefon prema uputama osiguratelja koje se prilažu polici osiguranja. “Centar će stupiti u vezu s koordinatorom za područje na kojem ste i u optimalnom roku ugovoriti potrebnu razinu zdravstvene zaštite i u tom slučaju osiguratelj podmiruje račun zdravstvenoj ustanovi. Ako to nije moguće te osiguranik sam plaća troškove po zdravstvenom osiguranju, po povratku u Hrvatsku prijavljuje se šteta i prilaže pripadajuća zdravstvena dokumentacija, a osiguratelj vraća sredstva osiguraniku sve do limita ugovorenog po polici osiguranja”, objašnjava brokerica jednog osiguranja. Činilo se nekome banalno ili ne, malo studenata koristi usluge putnog osiguranja. Nepraktično ili skupo, ali ponekad i prijeko potrebno putno osiguranje svakako čini putovanje bezbrižnijim.

ANKETA ADRIANA NIMAC: Ne putujem često, ali kad putujem, uvijek se osiguram, čisto iz preventivnih razloga i osjećaja sigurnosti. Nikada nisam posve upućena u to što točno dobivam od putnog osiguranja, ali dosad nisam imala nikakvih problema na putovanjima i nadam se da neću u budućnosti, iako ću se uvijek odlučiti za osiguranje.

Zimske radosti mogu započeti na snijegu, a završiti u bolnici i tada je osiguranje jedini spas od velikih troškova

KATARINA ČUTURA: Volim putovati, ali nisam obraćala pozornost na putna osiguranja. Uvijek se vodim onim, ako mi se dosad nije ništa dogodilo, sigurna sam da neće ni na ovom putovanju. Putničke agencije uvijek napomenu mogućnost osiguranja i cijena nije jedan od razloga zašto ga ne uzimam jer nije visoka, ali jednostavno nemam naviku.

LUCIJA NEKIĆ: Svake godine idem na skijanje i posljednje tri obvezno se osiguram preko agencije kojom idem jer sam imala problema na jednom od putovanja. Pad kad sam ozlijedila koljeno dogodio mi se kada nisam imala putno osiguranje, ali sva sreća da sam imala školsko pa me to na neki način spasilo jer su liječenja u inozemstvu iznimno skupa.

U novu godinu s novim automobilom Dobitnici Audija i 20 Mastercard contactless prepaid kartica s iznosom od 1000 kuna bit će poznati 10. siječnja 2017. godine

i manje ni više nego novi Audi A1 Sportback, kao i dvadeset drugih nagrada, čekaju one koji se prijave za sudjelovanje u nagradnoj igri OTP banke „Mastercard karticom do novog auta!“ do 31. prosinca! Vremena do kraja godine još je malo, blagdanski šoping ćete sigurno obavljati pa zašto ne sudjelovati u nagradnoj igri koja vam može donijeti novi automobil? Zainteresirani ste i želite se prijaviti? Pitate se što treba raditi? Ništa osim biti punoljetni državljanin Republike Hrvatske, imati i “peglati” neku od Mastercard kartica OTP banke i prijaviti se za sudjelovanje u igri na stranici www.otpbanka.hr! Svaka transakcija bilo kojom Mastercard karticom OTP banke može vam osigurati novi Audi A1 Sportback, a tu je i 20 Mastercard contactless prepaid kartica s iznosom od 1000 kuna. U igru ulaze sve vaše transakcije nekom od Mastercard kartica OTP banke na prodajnim mjestima, uključujući i plaćanja putem interneta koja napravite do 31. prosinca,

stoga ne oklijevajte s prijavom jer više transakcija donosi i veću vjerojatnost izvlačenja. Sretni dobitnik ući će u novu godinu s novim automobilom, kao i dobitnici 20 Mastercard contactless prepaid kartica s iznosom od 1000 kuna bit će poznati 10. siječnja 2017.

Svaka transakcija bilo kojom Mastercard karticom OTP banke može vam osigurati novi Audi A1 Sportback, a tu je i 20 Mastercard contactless prepaid kartica s iznosom od 1000 kuna. U igru ulaze sve transakcije nekom od Mastercard kartica OTP banke, uključujući i plaćanja putem interneta koja napravite do 31. prosinca

* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike

SPONZORIRANI ČLANAK

Tehnologija/poduzetništvo

Prosinac 2016.

EBAN WINTER UNIVERSITY

STARTUP O iskustvima, savjetima i poduzetničkoj klimi razgovarali smo s poduzetnicom

Bavljenje znanošću je super, al

Foto: Crane.hr

Više od 400 poslovnih anđela podržalo inovativne ideje Pavić G Ivan ivan.pavic.kt@gmail.com

roglašenjem tri najbolja startupa, završena je dvodnevna poslovna konferencija EBAN Winter University 2016 koja se održala u zagrebačkoj dvorani Lisinski. Slovenski startup 45HC je, prema ocjenama žirija, imao najbolju poslovnu ideju, a iza njega su se odmah smjestili startup Gowaft iz Velike Britanije i hrvatski NanoDIY. Startup 45HC imao je najbolju poslovnu ideju te je nagrađen novčanim iznosom od 20.000 eura. Slovenski startup, koji se bavi prijenosom tereta s razrađenom logističkom mrežom, osvojio je i putovanje u Silicijsku dolinu za dva člana tima. Drugoplasirani Gowaft dolazi iz slične branše, ali se bavi prijevozom tereta unutar jednog grada, a treće mjesto pripalo je Nanodiyju koji ipak ima nešto drukčiju ideju koju je i publika izabrala kao najzanimljiviju. Koprivnički startup, koji se bavi nanotehnologijom i visokokvalitetnim ekoprintanjem na sve vrste tekstila, osvojio je novčanu nagradu od 7000 eura te još 5000 eura kao nagradu publike za najzanimljiviji startup. Saša Miklošić, suosnivač i direktor Nanodiya, rekao je da ga posebno veseli što je publika prepoznala njihovu tehnologiju. “Oduševljen sam jer nas je prepoznao

Konferenciji su nazočili i Dov Moran, izumitelj USB sticka, te Bruce Dickinson, pjevač Iron Maidena i poduzetnik žiri u kojem su poslovni anđeli koje mi dugo pratimo, a posebno me dirnulo što nas je prepoznala publika. Ovo je preokret za nas”, rekao je Miklošić koji je priznao da im je uz sva priznanja dobro došla i sva financijska potpora. Svi startupi u finalu prošli su bootcamp radionicu i dva su dana nazočili poslovnoj konferenciji koja se prvi put održava u Hrvatskoj. U organizaciji Hrvatske mreže poslovnih anđela (CRANE) i Grada Zagreba, konferencija je pružila niz zanimljivih predavanja, prezentacija, savjeta i iskustava. Svoje prezentacije održao je niz uspješnih poslovnih anđela iz cijeloga svijeta, a najpoznatiji od njih bio je britanski poslovni anđeo godine Peter Cowley i australski Peter Hedges. Uz njih su konferenciji nazočili i Dov Moran, izumitelj USB sticka, Bruce Dickinson, pjevač Iron Maidena i poduzetnik, te više od 400 drugih predavača i poslovnih anđela. Predsjednik CRANE-a, Davorin Štetner, rekao je da su ispunili očekivanja. “Obećali smo spektakl, napravili smo spektakl. Ovakvo nešto još se nije dogodilo ni u Zagrebu, niti u cijeloj Hrvatskoj. Pokazali smo što mogu hrvatski poslovni anđeli i što može Hrvatska. Nadam se da smo ovime otvorili vrata novim investicijama”, rekao je Štetner i dodao da će svi finalisti imati podršku CRANE-a.“Svi startupi pokazuju da Hrvatska može bolje i oni će jednoga dana igrati veliku ulogu u hrvatskom gospodarstvu”, dodao je.

Ova molekularna biologinja nakon tri godine nezaposlenosti uzela je sudbinu u svoje ruke i u poduzetničkom inkubatoru razvila startup aplikaciju BodyRecog Henec G Mateo mateo.henec@gmail.com

obiti posao u Hrvatskoj veliki je sociološki i ekonomski problem koji obuhvaća sve generacije i slojeve društva. Neki ljudi u nadi za boljim životom odlaze na Zapad, neki se trude i vjeruju kako će biti bolje. S druge strane, Anita Bušić, nakon tri godine nezaposlenosti, kao prekvalificirana osoba odlučila je svoju egzistenciju staviti isključivo u svoje ruke i uskočiti u poduzetničke vode. Nekoliko godina poslije, potkraj 2016., mreža Women in Adria proglasila ju je poduzetnicom godine u kategoriji startupa. Svoj put, uspone i padove te viđenja poduzetničkih nedaća podijelila je s čitateljima Globala. OKRETANJE DIGITALNOJ PLATFORMI Molekularna biologinja Bušić nije mogla dobiti posao u struci te je u to vrijeme pisala knjige, udžbenike i radne bilježnice, čak 32. Shvativši da knjige čita pretežito “sredovječna” generacija te da je pisanje neprekidan posao, odlučila se na digitalnu platformu, točnije, smartphone i tablete. “Mlađi naraštaji sve više koriste mobilne aplikacije. Oni žele informaciju u što kraćem obliku i vrlo personaliziranu. Tako sam odlučila napraviti aplikaciju koju će ljudi moći koristiti dulje. Osmislila sam BodyRecog, platformu za procjenu zdravstvenih rizika i praćenje tjelesnih promjena, koja je prvi korak prema stvaranju personaliziranog programa prehrane, tjelovježbe i otpuštanja stresa na temelju tjelesnog tipa i oblika, odnosno, na temelju genetike i stila života koji čovjek vodi”, objasnila je Bušić ukratko ideju za svoj startup. “Nakon što sam dobila prve nagrade za inovaciju i otvorila svoju tvrtku, ušla sam u proces inkubacije unutar Tehnološkog parka Zagreb (TPZ)

nakon tri mjeseca. Prvo vrijeme bila sam u predinkubaciji. Grad Zagreb sufinancira troškove inkubacije u TPZ-u čak 90 do 95 posto prve godine. Dodatnih pet posto ide poduzetnicama, tehnološkim inovatorima kojih je jako malo. Svake godine taj se udio smanjuje za deset posto jer se računa da tvrtka polako napreduje te stoga ne treba tolik poticaj”, dodala je. Trošak inkubacije obuhvaća vlastiti ured, struju, internet, hlađenje i grijanje te korištenje zajedničkih prostorija. Također, Grad Zagreb svake godine dodjeljuje poticaj inovatorima, a Bušić je pomoć dobila tri puta. Dodala je kako to nije mnogo novca, ali dovoljno je kako bi se nešto postiglo te često daje dodatnu vrijednost poslovanju. Upravo za taj poduzetnički korak valjalo je dodatno raditi na sebi te na-

‘Poduzetništvo zahtijeva cijelog čovjeka, sve dane u tjednu, a slobodnog vremena nema mnogo. Ako budući poduzetnici nisu na to spremni, bolje je da i ne kreću u pothvat’, kaže Bušić

Kako funkcionira BodyRecog? Platforma funkcionira tako da izmjeri ljudsko tijelo te korisniku pokazuje gdje i koliko je masnog tkiva izgubio i je li dobio na mišićnoj masi. Uz to utvrđuje zdravstvene rizike za srčanožilna oboljenja, dijabetes, rak i druge bolesti. “Naša je vizija da uz pomoć BodyRecoga pratimo zdravlje pojedinca, pojedine nacije, ali i svijeta u realnom vremenu”, dodala je Bušić. Postoje dvije vrste aplikacije, BodyRecog PRO koja je namijenjena profesionalnoj upotrebi, poput liječnika, trenera, nutricionista i sl., a BodyRecog HOME za pojedince koji žele pratiti tjelesni napredak te slati podatke svom liječniku ili treneru. Uz takvu vrstu komunikacije korisnik može dobiti riječi preporuke, ohrabrenja, pohvale ili potpore od adekvatne osobe. Bušić je svoj startup razvijala u sklopu Razvojne agencije Zagreb i Tehnološkog parka Zagreb. zočiti mnogobrojnim predavanjima, panelima i seminarima. VAŽNOST DODATNE EDUKACIJE “Najprije sam 2012. završila izvrstan trotjedni seminar koji je organizirala udruga poslovnih žena Krug, naslova ‘Poduzetnica – to mogu biti i ja’, pa jednodnevni ‘Siguran start’ koji organizira Posao. hr, potom trodnevni ‘EntrepreneurSHEp’ u organizaciji HGK, Visoke škole Nikola Šubić Zrinski, EEN i Europske komisije. Nastavila sam s mnogim poslovnim konferencija-

ma i besplatnim edukacijama koje je davala HGK 2013. A nakon što sam 2014. primljena u inkubaciju u Razvojnu agenciju Zagreb – Tehnološki park Zagreb (RAZA-TPZ), nastavila sam s mnoštvom poslovnih edukacija, od jednodnevnih do višednevnih, u Plavom uredu”, objasnila je Bušić svoj put i edukaciju nužnu za poduzetničke vode. Dodala je kako su joj, osim edukacije, seminari i predavanja dali prigodu da razgovara s uspješnim poduzetnicima, ali i s onima koji su učinili prve korake u taj svijet, upravo kao i ona. Mogli su podijeliti iskustva te pronaći rješenja za probleme s ko-

SAM SVOJ MAJSTOR Slaganjem komponenti do uštede i jeftinijeg računala

Kupiti dijelove, čak i platiti sklapanje

Ušteda od 220 kuna pri sastavljanju računala Donosimo vam primjer računala koje je rastavljeno na osnovne dijelove i usporedbu cijena. Ovo računalo dosta je jako i podržavat će ne samo osnovne potrebe studenata (poput Facebooka i Powerpointa), nego je pogodno i za neke malo jače programe za dizajn i uređivanje fotografija i videa, ali i brojne igre i druge aplikacije. Cijena identičnog računala u prodavaonici iznosi 2339 kuna što je 220 kuna skuplje od ovog našeg. Naravno, ako želite još više uštedjeti, uvijek možete kupiti drukčiji komplet miša i tipkovnice, hlađenja ili kućišta ili jednostavno izbaciti DVD čitač ako vam neće biti potreban. Za novac koji ste uštedjeli od kupnje možete nabaviti monitor ili pisač. Osim toga, možete ušteđeni novac iskoristiti za kvalitetnije matične ili grafičke kartice. Grafička kartica AMD Radeon R7 240, 2 GB DDR3 ........................................ 436 kn Procesor AMD A4 X2 6300, 3700 MHz, Socket FM2 ........................................ 250 kn DVD pisač �� 100 kn Kućište SPIRE Coolbox + napajanje 420W �� 300 kn Matična ploča ASUS/GIGABYTE/MSI, socket FM2+ �� 323 kn Tvrdi disk 1 TB, 3.5”, 7200 rpm, SATA III �� 360 kn Tipkovnica, miš i zvučnici GENIUS, USB �� 100 kn Hlađenje: �� 100 kn RAM (memorija): Memorija 4 GB DDR3, 1600 MHz �� 150 kn UKUPNA CIJENA �� 2119 kn

Assemblio je besplatan internetski alat koji su izradili studenti i koji bilo kome omogućuje da sastavi optimalnu konfiguraciju za svoj proračun

Osnovni dijelovi potrebni za sastavljanje računala

Foto: Silvio Šipušić/Global

Tehnologija/poduzetništvo

m godine Anitom Bušić

li volontiranje ne plaća račune! jima su se suočavali. Kao jedina žena sa startupom u RAZA-TPZ, kaže da se ponekad osjeća kao crna ovca među muškarcima u ulogama panelista, sudaca i govornika, ali dodaje kako or-

ganizatori događanja postaju svjesniji češćeg postavljanja žena na te položaje. Povećan broj startupa u Hrvatskoj posljednjih godina kvalitetan je pokaza-

telj o aklimatizaciji poduzetništva. “To je izvrsno, naročito za mlade da im se pruža još jedna opcija ostvarivanja prihoda osim zaposlenja, ali i za sve kreativne, inovativne ljude neovisno o dobi, pruža kudikamo veće mogućnosti nego što to nudi tradicionalan stil učenja o poduzetništvu. Danas se može dobiti kvalitetna edukacija o poduzetništvu, ali i naći dobre mentore koji mogu unaprijediti poslovanje i uputiti poduzetnika početnika (osnivača startupa) na pravi smjer”, prokomentirala je Anita Bušić sve topliju hrvatsku startup klimu.

Foto: Richard Enticknap

Anita Bušić, poduzetnica godine u kategoriji startupa

Na pitanje o zapošljavanju u Hrvatskoj odgovorila je kako joj je iznimno žao kada vidi da posla za mlade stručnjake nema jer nemamo dovoljno istraživačkih intitucija za zapošljavanje. ISKORISTIMO PAMET “Žao mi je što doktori znanosti moraju praktički volontirati godinama, ne bi li uspjeli barem na nekom projektu upasti pa dobiti nešto novca. S jedne strane, super je baviti se znanošću, ali ipak treba jesti svaki dan i platiti račune svaki mjesec. A to se volontiranjem jednostavno ne može. Rješenje bi bilo otvaranje više akademskih, znanstvenih i istraživačkih institucija. Pametan smo narod, hajdemo iskoristiti tu pamet i unovčiti je za sebe i svoju zemlju, umjesto za tuđu. Kako bismo to postigli, valja više izdvajati iz nacionalnog proračuna upravo za znanost i tehnologiju te pomoći znanstvenicima, istraživačima i inovatorima komercijalizirati njihov rad”, ističe Bušić. Mladima poručuje da iskoriste sve besplatne edukacije, a o poduzetništvu treba učiti što više kako bi bili pripremljeniji za izazove koje nosi poslovni svijet. “Taj posao zahtijeva cijelog čovjeka, sve dane u tjednu, a slobodnog vremena nema mnogo. Ako budući poduzetnici nisu na to spremni, bolje je da i ne kreću u pothvat. Uz vlastitu edukaciju, poduzetnik treba naći i dobre mentore koji će ga savjetovati. Istina, mentori znaju davati proturječne savjete. Takve smo savjete ponekad i mi dobivali pa na kraju uvijek morate sami donijeti odluku. No dobro je čuti različita mišljenja. Također, važno je okružiti se pozitivnim ljudima koji vam daju potporu”, savjetuje ova poduzetnica godine u kategoriji startupa.

Prosinac 2016.

GADGETERIJA Šipušić G Silvio silvio.sipusic@gmail.com

EIGHT SLEEP SMART MATTRESS Ako su vam obični madraci stvar prošlosti, pogledajte Eight Sleep Mattress - madrac 21. stoljeća. Napravljen je od četiri sloja pjene visoke gustoće i sloja koji bilježi svaku vašu kretnju tijekom sna, sobnu temperaturu, otkucaj srca, disanje i ostale informacije za fukcioniranje tijela. Prikupljenim podacima Smart Mattress može analizirati vaš san i tako vam pomoći u slučaju zdrastvenih tegoba. Ako ne spavate sami, madrac može pratiti i partnerov san, pa čak i namjestiti temperaturu kreveta vama te vašem “suputniku”. Smart Mattress ima mogućnost povezivanja na termostat, ključanicu, aparat za kavu i ostale pametne aparate koje posjedujete i osposobiti ih na razne načine uslugom IFTTT (npr. pri buđenju, postavljanje termostata na sobnu temperaturu). Postoje četiri veličine madraca: Full, Queen, King i Cali King. Želite li spavati na jednom od njih, pripremite vrtoglavih 960 dolara (oko 6795 kuna).

ZNANJE JE MOĆ by Tonka

e, jeftinije je od gotovih konfiguracija Z Edita Feldi G Marija edita.feldi@gmail.com

noge prodavaonice nude popuste uoči Božića, ali mogu li studenti proći još jeftinije od onoga što im nude trgovački centri? Jedna od važnijih stvari za svakog studenta je računalo, makar i stolno. Provjeravanje e-poruka, društvenih mreža, pa čak i izrada prezentacija i pisanje seminarskih radova postaju mala komplikacija za studente koji nemaju vlastito računalo. A skromni studentski proračun problem je mnogima, posebno u doba blagdana. Izradom vlastitih računala od kupljenih dijelova pozabavili su se i studenti splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje projektom Assemblio. Iako je isprva počeo kao projekt koji bi plasirali na natjecanje (Infokup 2013.), danas je to, kako sami studenti tumače “besplatan on-line alat koji bilo kome omogućuje da sastavi optimalnu konfiguraciju za

svoj proračun.” Uz pomoć Assemblija možete dobiti idealno računalo za iznos koji sami odredite. Također možete podesiti treba li vam “obično” računalo, računalo za dizajn i montažu, računalo za igranje videoigara ili nešto drugo.

Iako studenti mogu ostvariti popust za vrijeme blagdana kupnjom računala iz prodavaonica tehnološke opreme, ovakav način razmišljanja nudi veću mogućnost usluge. Zasebnim kupovanjem dijelova poput matične ploče, hard diska i grafičke, prolaze jeftinije od bilo

Gdje kupiti dijelove? Stranice poput Amazona ili Ebaya imaju kategorije “računalni dijelovi”, ali ispravnost je često upitna. Preporučujemo da pri kupnji provjerite jesu li korisnici koju prodaju verificirali. Pomaže i kontaktiranje ljudi koji su već kupovali od njih ili jednostavan scroll kroz komentare. Ako naiđete na ljude koji nisu dobili ono što su naručili, bolje da potražite drugog dobavljača! Osim ova dva shopping diva, i hrvatsko Njuškalo može pomoći. Pod kategorijom “PC komponente” mogu se naći razni dijelovi, od grafičkih kartica do matičnih ploča, pa čak i do CD/DVD čitača i kućišta. Pravila vrijede kao i za druge stranice, ali pripazite na cijene. Ako naiđete na komponentu za hlađenje koja stoji 25 kuna, a šalje se poštom, tu nešto ne štima. Stjepanu Mrganiću, donedavnom studentu Pravnog fakulteta u Zagrebu, problem ne predstavlja čekanje dostave. “Istina, potrebno je tjedan ili dva da naručeno stigne, ali ja sam također i puno istraživao prije nego što bih išta kupio da budem siguran da želim točno taj određen proizvod”, kaže Stjepan.

koje opcije koju prodavaonice nude. Društvene mreže su prepune tutoriala za sastavljanje vlastitog računala, ali i za tehnološke antitalente postoji rješenje. Razni forumi i grupe, poput grupa na Facebooku, imaju članove s upravo takvim znanjem, koji su spremni za cijenu od 150 kuna sastaviti računalo od dijelova koje im donesete. “Mnogi to ne znaju, ali samo slaganje računala je dosta jednostavno” objašnjava Mateo Cahun, student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. “Počeo sam sastavljati kompove prije sedam ili osam godina. Mislim da sam htio igrati neku igricu, a komp mi nije bio dovoljno jak. I da bi ga ‘pojačao’ trebao sam ga rastaviti. Od tad sam ih rastavio i sastavio dosta”, dodaje. Sličan razlog imala je i Luciana Žic, studentica Veleučilišta u Rijeci. “Imala sam relativno novo kućište, a htjela sam pojačati preformanse. Računalo mi i dalje služi i kao novo je iako je to bilo prije otprilike šest godina”, rekla je Luciana.

a sve ljubitelje tehnologije i poduzetništva HUB 385 Academy u Petračićevoj 4 u Zagrebu priprema malo iznenađenje u obliku edukacija. Seminar pod nazivom Google Analitycs Masterclass održava se potkraj prvog i početkom drugog mjeseca, a ako želite biti dio inovativne ekipe morat ćete izdvojiti tisuću kuna. GOOGLE ANALITYCS MASTERCLASS Zašto nam je potrebno razumijevanje analitike i njena pravilna upotreba? O tome će biti govora na radionici Google Analyticsa i Google AdWordsa potkraj siječnja. Za vrijeme radionice naučit ćete kako kreirati vlastiti račun, način na koji mjerite i analizirate podatke, kako upoznajete svoju publiku – zašto ljudi posjećuju vašu stranicu, što vam time poručuju, odakle dolaze i kako su došli. Također vam nije potrebno previše iskustva i znanja, dovoljno je da poznajete osnovan rad na računala te da ga i sami posjedujete.

Sport

Prosinac 2016.

IZ NOVINARSKOG KUTA Sportska 2016. kroz oči sprotskih novinara

INTERVJU Najbolja hrvatska tenisačica n

Ana Konjuh: A biti među 20 d

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

Nakon srebra iz Londona, stiglo je i zlato iz Rija - braća Sinković

Foto: Igor Kralj/Pixsell

Jedna od najuspješnijih godina od osamostaljenja U sljedećim godinama za sport bi se, prema projekcijama, trebalo izdvajati manje novca. Moramo donijeti klasifikaciju sporta, a za to će trebati barem dvije godine Ožbolt G Filip filip.ozbolt7@gmail.com

leksandar Holiga iz Telegrama i njegov kolega Dean Bauer iz Sportskih novosti za Global su prokomentirali hrvatsku sportsku 2016. godinu iz hrvatske perspektive. Osmina finala Europskog nogometnog prvenstva i deset olimpijskih medalja sigurno su dobar povod za to. Iako je nogometna godina obilovala mnogim natjecanjima, lukrativnim transferima i pompoznim medijskim praćenjem, nije baš oduševila Aleksandra. “Obično su godine u kojima se igra europsko ili svjetsko prvenstvo lošije od neparnih godina zato što su igrači umorni od tih velikih natjecanja. Možda to nije izravno povezano, ali sezona nije bila spektakularna. U finalu Lige prvaka igrale su momčadi koje su prije dvije godine bile bolje. Na elitnoj razini ne mogu reći da nas je godina posebno oduševila”, podvukao je Holiga koji je u nekim trenucima bio ugodno iznenađen igrom reprezentacije, ali i neugodno iznenađen izbornikom. ČAČIĆ JE PODBACIO “Na Euru smo u grupi igrali šokantno dobro. Moje nagađanje je da im je izbornik dao dosta slobode što je urodilo plodom. Bili su i zaštićeni od medija, a ja nisam od onih koji misle da je njihov trud upitan. Oni su igrali super, a čak je i izbornik napravio neke dobre poteze, iako je i zakazao u svakoj od tih utakmica.

Drugi put zlatna - Sandra Perković Foto: Igor Kralj/Pixsell

Razinom na kojoj je igrala Hrvatska, mogla je postati prvakom Europe. U utakmici protiv Portugala zakazali su igrači, ali najviše izbornik Čačić, koji je trebao napraviti iskorak i pokazati da nije prosječan trener, a pokazao je da nema ništa.” FIFA razmišlja o ekspanziji svjetskog prvenstva na 48 reprezentaci-

Pokazao je da nema ništa - Ante Čačić Foto: Igor Kralj/Pixsell

‘Hrvatski nogomet je i dalje pod kontrolom jednog čovjeka. On je karcinom koji se proširio na cijelo društvo i mnogi osjećaju taj njegov utjecaj na negativan način’, kazao je Holiga ja, a Euro u Francuskoj je dokazao koliko ona može smanjiti kvalitetu, ali i povećati zaradu. “Na europskom prvenstvu mi je depresivno gledati kada igraju Mađarska i Austrija. Nije sjajna ideja, ali postigli su to što su htjeli i ako budu radili ekspanziju mundijala, napraviti će katastrofu. Jedini interes u tome je novac”, a slični interesi vode i hrvatski nogomet koji već dulje ne uživa povjerenje javnosti. “Hrvatski nogomet je i dalje pod kontrolom jednog čovjeka. On je karcinom koji se proširio na cijelo društvo i mnogi osjećaju taj njegov utjecaj na negativan način. Ljudi u HNS-u su smetnja napretku hrvatskog nogometa i zaista nema smi-

sla da ostaju tamo zbog sebe i zbog drugih. U situaciji smo da ih ne trebamo uzimati kao legitimne, jer to nisu”, efektno je poentirao Holiga, dok je Dean Bauer sagledao sport kroz prizmu ostalih sportova, jer ne vrti se sve u ovome svijetu oko nogometa, a to dokazuju i Olimpijske igre. NAVIJAČI PREVIŠE OČEKUJU “Medalje iz Rija su apsolutno za pozdraviti, naš najbolji rezultat ikad. Njima se valja ponositi, a mislim da je ova godina jedna od najuspješnijih, usudio bi se reći i od osamostaljenja države”, kazao je Bauer, a, nažalost, kao i u nogometu, mnogi problemi postoje i među ostalim sportovima. “U organizaciji sporta prošla je još jedna godina u kojoj nismo definirali njegov položaj. Zadovoljili smo se s mrvicama. Oformljen je, i to samo djelomice, Središnji ured za sport. Proračun nije obećavajući, ali još nije ni prihvaćen. U sljedećim godinama za sport bi se, prema projekcijama, trebalo izdvajati manje novca. Moramo donijeti klasifikaciju sporta, a za to će trebati barem dvije godine”, dodao je Bauer. Za kraj smo ostavili navijače. Zbog njih se vrhunski sport igra, ali ponekad svojim velikim očekivanjima nabijaju dodatan pritisak sportašima. Hrvatski natjecatelji to najbolje znaju. “Ne zadovoljavamo se srebrom i broncom. Ponašamo se kao da smo sami na svijetu, a ima nas kao pola Moskve ili Pariza sa smiješnim ulaganjima i bez poreznih olakšica. Naši sportaši u tom kontekstu ostvaruju odlične rezultate koji nisu izvanserijski, odnosno u razini s nama sličnim zemljama. Nezadovoljni smo porazom u finalu Davis Cupa. Primjerice, zaboravili smo pobjedu protiv SAD-a u četvrtfinalu nakon što smo gubili 2:0. Što su Amerikanci trebali napraviti, harakiri? Mislim da smo prezahtjevni i da je to stvar mentaliteta”, podvukao je Bauer crtu pod najuspješniju sportsku godinu u hrvatskoj povijesti.

natoč problemima s ozljedama, najbolja hrvatska tenisačica Ana Konjuh sezonu je završila kao najmlađa tenisačica među 50 najboljih na svijetu, odigrala prvo četvrtfinale na Grand Slamu te ostvarila svoju prvu Top 10 pobjedu. Anin napredak vidljiv je svake sezone i ona je jedna od najvećih sportskih uzdanica koje naša zemlja ima. “Uhvatili” smo je na treninzima u Zagrebu, a potkraj prosinca leti za Auckland, gdje počinje sezonu u kojoj očekuje još ozbiljniji iskorak prema društvu najboljih na svijetu. • Kako gledaš na 2016. i jesi li ostvarila ciljeve s početka godine? Nije krenulo kako smo očekivali, dogodilo se nekoliko ozljeda, ali sam s US Openom izvukla sezonu. Drago mi je što sam dobila osvetu nad Radwanskom i da sam imala iskustvo igranja na Arthur Ashe stadionu jer je to nešto posebno. Nadam se ostati zdrava sljedeću sezonu i da će biti još bolji rezultati. • Četvrtfinale US Opena bio je vrhunac sezone. Koji su glavni ciljevi u 2017. godini i je li daljnji iskorak na Grand Slam turnirima nešto čemu težiš iduće sezone? Sigurno, zato što mi je cilj Top 20, Top 30, a tu ne možeš doći ako igraš prvo, drugo kolo na Grand Slamu. Treba opet napraviti veći rezultat, a na kraju godine i obraniti bodove s US Opena, tako da nije lako. Samo da budem zdrava, drugo će doći. • Angažirala si Gorana Prpića za novog trenera. Što očekuješ od suradnje i koliko će on putovati s tobom?

Vjerujem u njega i vjerujem da s njim mogu ostvariti svoje ciljeve. Bit će full time sa mnom. Mislim da ćemo se na dva, tri turnira odvojiti čisto da se odmorimo jedno od drugoga (smije se). Ali inače ćemo stalno biti zajedno. • Nedavno si uživo gledala finale Davis Cupa. Kako komentiraš rasplet susreta s Argentinom? Pojeli su mi živce, teže je biti sa strane nego na terenu. Bili su jako blizu i stvarno mi je žao što nisu uspjeli jer su dečki to zaslužili. Svaka im čast. Propustili su lijepu šansu i ne znam hoće li biti slične u budućnosti. Ali svaka čast i Argentincima, dali su sve od sebe i bili su bolji. • Kakav je tebi osjećaj igrati za reprezentaciju i je li uspjeh u Fed Cupu jedan od tvojih ciljeva u budućnosti? Sigurno, ali malo je teže jer ni ja ne znam objasniti u kojoj smo trenutačno skupini. Teže se probiti do Svjetske grupe gdje su trenutačno naši dečki jer nemamo tako čvrstu ekipu kao oni. Trebamo još malo vremena da se skupimo i počnemo igrati tenis života da možemo proći sve to. • Od najboljih svjetskih tenisačica, možeš li izdvojiti neku koja je izrazito srdačna s ostalim igračicama i neku koja je ‘rezervirana’? Ne mogu izdvojiti nekoga da je izrazito drzak i da se ne druži s drugima, ali većina najboljih se drži po strani. Nećete biti u svlačionici i tračati s drugima. Radwanska mi nije najsimpatičnija, ali sve druge cure su stvarno ok. • Što je najbolje što ti pruža profesionalno bavljenje sportom? Vidiš svijet i različite kulture. 18 mi je godina i svagdje sam bila, vidjela mnogo toga. Zbog toga drukčije razmišljam

UMJETNIČKO KLIZANJE Hrvatski par ispisa

Rus portugals

Antonio i Lana na treningu u Ledenoj dvorani

Foto: Renato Brandjolica

Sport

Prosinac 2016.

najmlađa je među pedeset najboljih na svijetu

Ako budem zdrava, cilj mi je do 30 najboljih iduće sezone ‘18 mi je godina, vidjela sam mnoga mjesta i različite kulture. Zbog toga drukčije razmišljam o svijetu i bogatija sam za to. Možda neke druge stvari gubim zbog sporta, ali zasad sam zadovoljna’, kaže Ana

‘Uspjeh mi nije primaran. Samo da ostanem zdrava i da sam sretna u tome što radim. A tek onda želim biti uspješna.’ Foto: Igor Kralj/Pixsell

‘Clijsters mi je najveći teniski i životni uzor’ Četverostruku Grand Slam pobjednicu Kim Clijsters mlada tenisačica gleda posebnim očima. “Ona mi je bila idol dok sam odrastala. Rodila je, pa se vratila i osvojila US Open, a mislim da to nije mala stvar i svaka joj čast. Obiteljska je žena, a uz to je ostala u tenisu. Nadam se da ću i ja jednog dana imati takav život i takvu karijeru jer ona mi je najveći uzor.”

o svijetu i bogatija sam za to. Možda neke druge stvari gubim zbog sporta, ali to sam odabrala i zasad sam zadovoljna. • Stigneš li turistički istraživati odredišta u kojima igraš i možeš li izdvojiti najdraže? Većinom je tenis primaran, ali ako imaš day off, odeš razgledati ako ima nešto

poznato u tom gradu. Ali nemam mnogo vremena jer i to te umara, umjesto da se odmoriš. No neke stvari me jako zanimaju, pa odem vidjeti za svoj gušt. Najdraži grad mi je New York jer mislim da je stvarno poseban. Sve je kao u filmovima i trebaš osjetiti tu energiju. Jednostavno je drukčije od svega što sam dosad vidjela. I Bahami, oni su stvarno jako lijepi. • Koje su tebi najvažnije životne i sportske vrijednosti? Obitelj mi je jako važna. Moja je sestra imala problema sa zdravljem, ali izvukli smo se i sad je, hvala Bogu, sve ok. Čvrsto smo povezani i jedva čekam za Badnjak i Božić otići u Dubrovnik. A što se tiče sportskih vrijednosti, uspjeh mi nije primaran. Samo da ostanem zdrava i da sam sretna u tome što radim. A tek onda želim biti uspješna. • Koliko je obrazovanje važno za tebe? Važno mi je i trenutačno završavam srednju školu. Ostala su mi još tri ispita. Jedva čekam završiti jer mi je navrh glave učenje na turnirima. Malo je naporno, ali mislim da je jako važno imati barem srednju školu, ako neću upisivati faks poslije. • Kako voliš provoditi slobodno vrijeme? Fizioterapeutkinja putuje sa mnom, pa smo uvijek u istoj sobi i zezamo se. Ne želim ozbiljnu situaciju, treba biti sve opušteno. U Zagrebu trenutačno učim u slobodno vrijeme, a volim se družiti i s prijateljima. Ne volim baš tulumariti jer se volim i odmoriti za sutrašnji trening. I volim gledati filmove. • Za kraj, najdraža serija i film... Najdraža serija mi je ‘Teorija velikog praska’, a najdraži film, ‘Bilježnica’.

SNOWBOARDING

Lomovi kostiju normalna su pojava, ali sportaši kažu da vrijedi Paliska G Mauro ma.paliska@gmail.com

a su jedna daska i snijeg dovoljni za dobru zabavu i nalet adrenalina, dokazuje snowboarding. Sport je nastao u SAD-u ‘60ih godina te čini spoj surfanja, skijanja i skejtanja. Razlikuje se u tri stila i nekoliko natjecateljskih disciplina. U program zimskih olimpijskih igara ušao je 1998. u Naganu. Da taj sport postaje sve popularniji, pokazuje i to da je na ZOI-u 2010., finale discipline halfpipe, bilo gledanije od svih natjecanja osim finala hokeja na ledu te otvaranja i zatvaranja igara. Disciplina slopestyle od 2014. je u programu ZOI-a, a disciplina big air svoj će olimpijski debi ostvariti 2018. godine. Stanje u Hrvatskoj dosta je drukčije. Lea Jugovac, jedna je od četiri hrvatska reprezentativca u snowboardu. Predvodi ih trener Darko Bilen i direktor reprezentacije, Sebastian Fleiss. Lea se natječe u big airu i slopestyleu. Može se pohvaliti drugim mjestom u ukupnom poretku Europa kupa za sezonu 2014./2015. u big airu te brojnim drugim uspjesima na europskoj i svjetskoj razini. Na svjetskim natjecanjima, ističe 12. mjesto Svjetskog kupa u disciplini slopestyle te 13. mjesto u disciplini big air. “U Hrvatskoj mnogo ljudi borda samo za praznike, a onih koji se ozbiljno bave ovim sportom, ima malo”, ističe Lea. Snowboard kao sport je poprilično skup. Oprema koju svaki border mora imati, čine daska, vezovi, buce te prikladna odjeća i dodaci. Naravno, uz opremu tu su i troškovi putovanja. “U Hrvatskoj su uvjeti katastrofa i nitko nas ne podupire”, smatra Petra Huzjan, bivša borderica. Govori i da zbog financiranja mnogo bordera

ao je povijest ispunivši normu za Svjetsko i Europsko prvenstvo

skih korijena kliže za Hrvatsku Kušec G Katarina katarinakusec@gmail.com

crno-zelenom kostimu s laganim naborima na gornjem dijelu i kosom vezanom u rep na teren Ledene dvorane Doma sportova izašla je Hrvatica Lana Petranović, a nakon nje i njezin partner, tamnoputi Antonio Laudelino Souza-Kordejru, u crnim hlačama i bijeloj majici s natpisom “Croatia”. Uvod u stilu Milke Babović za sve one koji nisu mogli vidjeti naš najbolji sportski klizački par, par koji obećava mnogo, barem je tako izgledalo na treningu prije početka 49. Zlatne piruete. Osmijeh s lica nisu skidali, a baš tako i izgledaju – sretno i obećavajuće. ISPISALI POVIJEST Jedini su hrvatski par koji je izborio svjetsko i europsko prvenstvo u klizanju dosad. Tako da se led u dvorani popravlja isključivo zbog njih. Da, hrvatsko klizanje ponovno se vraća jer nakon što je na natjecanju Ice Star u Minsku Nicholas Vrdoljak postao prvi hrvatski klizač koji je nakon osam godina uspio izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu, koje se održava u ožujku u Helsinkiju, malo je vre-

‘Savez me je poslao u Rusiju da si nađem partnera, tako smo se Antonio i ja upoznali, kliknuli na ledu, i to je to’, kaže Lana Petranović mena trebalo da povijest ispišu Lana i Antonio. Mlada Zagrepčanka i hrvatski Rus zajedno kližu tek nekoliko mjeseci, a na jakoj ISU Challenge seriji u Varšavi postali su prvi hrvatski sportski par koji je ispunio normu za Svjetsko, ali i Europsko prvenstvo. Pa nakon svega, kažu - pritisak je mali. “Prvi smo koji su izborili bodove i postoji mali pritisak jer ipak je to svjetsko natjecanje, ali dobro, nije tako strašno”, kaže 16-godišnja Lana koja se klizanjem bavi od svoje šeste godine. “Časne sestre iz vrtića vodile su nas tada na školu klizanja i tamo sam to vidjela, svidjelo mi se, upisala sam se u klub i počela klizati”, priča o svojim počecima, a do ovdje je doklizala nakon što je po partnera otišla u Rusiju. “Savez me poslao u Rusiju da si nađem partnera, tako smo se Antonio i ja upoznali, kliknuli na ledu, i to je to. Sada plešemo zajedno i super se slažemo izvan leda i na ledu, potpora smo jedno drugom i baš sam sretna zbog

toga.” A ima i zašto biti sretna jer osim što polazi treći razred gimnazije, radi ono što voli. Kaže da je sada obveze uskladila sa školom pa sve stiže jer bez klizanja ne bi mogla živjeti. “Uhh, kada sam na ledu i kližem. Ne znam... Sve što osjećam je puno adrenalina, i to zato što s veseljem kližem. Volim to, to je moj život. Ne znam što bih napravila bez toga.” FOKUS NA NATJECANJIMA A ne znamo ni mi jer ipak je ona dio najpoznatijeg hrvatskog para. Drugu polovicu čini dečko koji je rođeni Rus, otac mu je Portugalac, a on kliže pod hrvatskom zastavom. Da, Antonio sada kliže na hrvatskom ledu, a zašto je uopće odlučio tako? Pa, Hrvatska mu je dala ponudu koju

‘Grad je sladak iako se nakon Moskve čini jako malim, ali može se ovdje dobro zabaviti’, govori Antonio o Zagrebu

jednostavno nije mogao odbiti. “Bila je gotova sezona i dobio sam dobru ponudu od Hrvatske tako da sam odlučio doći i mogu reći da mi je lijepo. Grad je sladak iako se nakon Moskve čini jako malim, ali može se ovdje dobro zabaviti”, kaže hrvatski Rus koji klizanje trenira već 17 godina. “Počeo sam kada sam vidio svog srednjeg brata kako kliže. Tako sam otišao gledati njegov trening i trener me je zvao da i ja probam, bilo je zabavno i tako sam se odlučio vratiti ponovno.” Da, počeo je davno, a sada osim klizanja sa svoje 23 godine ima i druge ciljeve. Iako je krenuo na fakultet, od njega je i odustao. No kaže kako sada želi studirati psihologiju koju će, nada se, upisati u Moskvi, ali do tada - kliže. “Volim se natjecati. Sretan sam zbog bodova za Europsko i Svjetsko prvenstvo, ali moramo dosta raditi za to. Nakon natjecanja ću biti sretniji, a o olimpijskim igrama trenutačno ne mislimo, sada moramo misliti na ovo što dolazi”, zaključuje Antonio. Kližu za trenutak, za tih nekoliko minuta koliko ih glazba vodi po ledu, a oni sa svojim trostrukim tulupom, bestežinskim bacanjem po zraku i osmijehom na licu s leda ionako izlaze kao pobjednici.

Snowboarding je jedan od najatraktivnijih sportova

U Hrvatskoj mnogo ljudi borda samo za praznike, a onih koji se ozbiljno bave ovim sportom, malo je odustane jer to postane luksuz. Lea pak smatra da potpora države ovisi o zauzimanju i uspjehu sportaša. Snowboard se smatra ekstremnim sportom i javlja se pitanje ozljeda. “One su neizostavan dio, ali tako je i u svim sportovima”, kaže Lea. Dok skijašima najčešće stradaju koljena, borderu su to ozljede gornjeg dijela tijela. Priču o ozljedama potvrđuje i Petra. Upravo zbog ozljeda, prestala je s natjecanjima. “Polomila sam gotovo svaku kost u tijelu, ali sve je dio nevjerojatnog osjećaja koji se ne može opisati kad staneš na dasku, zavežeš vezove i kreneš. Vrijedi svake kosti i boli”, zaključuje Petra osjećaj prema tom sportu.

Sport

Prosinac 2016.

NOGOMET Poznati trener Zlatko Dalić u Emiratima proživljava najbolje dane karijere

‘Azijski nogomet ide naprijed, a Hrvatska ima veliku šansu na SP-u’

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

rvatski nogometni trener Zlatko Dalić prije šest se godina zbog posla preselio u Aziju, a dolaskom u Ujedinjene Arapske Emirate 2014., gdje vodi Al Ain, počeli su najbolji dani njegove trenerske karijere. S Al Ainom Dalić je osvojio prvenstvo, kup i superkup Emirata, a potkraj studenoga poražen je, u dvije neizvjesne utakmice, u finalu azijske Lige prvaka protiv južnokorejskog Jeonbuka. Najveće finale njegove karijere bilo je povod za razgovor u kojem Dalić za Global otkriva buduće ciljeve, kako vidi šanse Vatrenih u Rusiji te koga bi volio vidjeti kao prvaka Hrvatske na kraju sezone. “Jako sam ponosan i sretan zbog ovoga rezultata, ali, nažalost, nismo uspjeli osvojiti Ligu prvaka i ostaje žal za tim. Ipak, ovo je veliki rezultat i golem uspjeh, s obzirom na to da smo klub nakon 11 godina ponovno uveli u finale Lige prvaka”, započinje Dalić i govori kako je ovo finale samo dodatni motiv da iduće godine klub ode stubu više u najprestižnijem azijskom nogometnom natjecanju. ’MOŽDA SE VRATIM U HRVATSKI NOGOMET’ “U posljednje tri godine uvijek smo prošli grupnu fazu Lige prvaka i jedini smo klub u Aziji kome je to pošlo za rukom. U veljači počinje nova sezona Lige prvaka u koju idemo s istim ambicijama i pokušat ćemo po-

S Al Ainom hrvatski je trener osvojio nacionalno prvenstvo, kup i superkup, a potkraj studenoga poražen je u finalu azijske Lige prvaka noviti ovu sezonu”. U posljednjih nekoliko godina ulaganja u azijski nogomet postaju doista ozbiljna, odrađuju se multimilijunski transferi i dovode igračke zvijezde kako bi se dodatno promovirao nogomet. “Ulaže se mnogo novca, pogotovo u Kini”, govori Dalić i nastavlja da “još nije realno da klubovi iz Azije budu prava konkurencija klubovima u Europi, ali nogomet ovdje ide krupnim koracima naprijed.” Unatoč brojnim obvezama na Istoku,

‘Nisam opterećen time, ali ako se pojavi prigoda voditi Hrvatsku ili neku drugu reprezentaciju, rado bih prihvatio’ hrvatski trener s velikim zanimanjem prati domaće prvenstvo, pogotovo u situaciji kad “njegova” Rijeka ima realne šanse za naslov prvaka. “Dobro je za naš klupski nogomet da su se pojavili Rijeka i Osijek uz Dinamo i Hajduk te da je prvenstvo zanimljivo i neizvjesno. Bit će borba do samoga kraja i bilo bi dobro da Rijeka zadrži prednost zbog nogometa općenito, a i ja sam proveo lijepu godinu u Rijeci”, kaže Dalić. Rado se prisjeća svojih dana u hrvatskom no-

gometu, te otkriva postoji li mogućnost da ga opet vidimo na travnjacima HNL-a. “Proveo sam tamo četiri godine kao trener i u njemu stekao znanje i iskustvo za ovo što radim sada u inozemstvu. Možda se jednoga dana vratim u hrvatski klupski nogomet, ali više iz ljubavi i želje da pomognem ako mogu, a ne zbog drugih ciljeva”, ističe trener Al Aina. Hrvatska reprezentacija dobro je krenula u novi kvalifikacijski ciklus s tri pobjede i jednim remijem, a on vjeruje u mogućnosti Čačićeve momčadi na Svjetskom prvenstvu u Rusiji za dvije godine. “Imamo vrhunsku reprezentaciju i igrače koji igraju u najvećim klubovima u Europi te imaju realne izglede da postignu velik rezultat”, smatra Dalić. ’RADIT ĆU JOŠ KOJU GODINU, A ONDA UŽIVATI’ Izbornička klupa san je većine nogometnih trenera, kao svojevrsni vrhunac Zlatko Dalić već šest godina radi kao trener u Aziji Foto: Marko Lukunić/Pixsell

njihove uspješne karijere. “Nakon klupskog nogometa i rezultata sljedeći korak i želja svih trenera korak je više, a to je reprezentacija. Tako i meni, ali nisam opterećen time. Ako se pojavi prigoda voditi Hrvatsku ili neku drugu reprezentaciju, rado bih prihvatio”, iskreno govori Dalić. Unatoč tome što se neki treneri ne mogu odvojiti od nogometa čak ni pod ‘stare dane’, Dalić ima jasnu viziju svoje budućnosti. “Ovo je vrlo stresan i naporan posao s mnogo odricanja. Ne želim cijeli život provesti na trenerskoj klupi i na njoj doživjeti starost. Još koju godinu, a onda slijedi povratak kući u Varaždin, da mogu uživati u životu s obitelji i prijateljima”, zaključuje pedesetogodišnji trener. Iako će biti trener još samo nekoliko godina, velika je mogućnost da će se njegova kolekcija trofeja povećati. Najveći od njih svakako bi bila Liga prvaka, a iduće godine ponovno kreće s Al Ainom u pohod na taj najveći trofej, koji Dalić uistinu zaslužuje. Kao nagradu za karijeru, ali i skromnost koju jedan od gospodina među hrvatskim trenerima ima.

REPORTAŽA IZ ITALIJE Navijači čekaju i po 14 sati za fotografiju s Valentinom Rossijem

Monza: Strast i tradicija utkani u stazu

Pavić G Ivan ivan.pavic.kt@gmail.com

onza Rally Show i ove je godine okupio više od stotinu vozača relija koji su svoje vještine demonstrirali obožavateljima. Već tradicionalno, nakon završetka trkaće sezone, relijevska zajednica seli se na sjever Italije, kako bi priredila spektakl, pritom približavajući fanovima što se to događa iza vrata garaže na svakoj utrci. Autodromo Nazionale Monza je domaćin relijevskim vozilima od 1978. i pomalo je čudno zamisliti utrku po dugačkim talijanskim stazama. Međutim, Talijani su napravili dobar posao i pokazali da zaista imaju pravi trkači DNK. TRKAĆI DNK Što je to trkači DNK? Pravi primjer toga je najjače ime ovogodišnjeg Monza Rally Showa – Valentino Rossi. Rossi je sedmerostruki svjetski prvak u najjačoj motociklističkoj seriji i s pravom se smatra legendom svjetskog motosporta. Međutim, Rossi iz godine u godinu pokazuje da ima zavidne relijevske vještine. Na Monza Rally Showu slavio je pet puta te je još sedam puta završavao na postolju. Pobjeđivao je iako je protiv sebe imao prave vozače relija. Također, Rossi je dva

Prolazite paddockom i svagdje oko vas su talijanske boje, povijesne slike dosadašnjih pobjednika, neizostavna hrana i piće, majice u bojama Ferrarija objasniti. Njega vidite samo na televiziji dok vozi motocikl ili dok daje intervju. I onda on dođe k vama, u vaš grad i jednostavno ga poželite vidjeti uživo“, rekao je Manuel, posjetitelj Showa i Rossijev navijač.

Ljepotice i trkači automobili uvijek idu ruku pod ruku

puta testirao Ferrarijev bolid u Formuli 1. Upravo zato govorimo o trkačem DNK. Kada spomenemo povijest utrkivanja, u bilo kojoj seriji, prvo što će nam pasti na pamet je Velika Britanija. Kome i ne bi? Britanci su godinama davali najbolje svjetske vozače, svoje domaće serije su pretvarali u svjetske, davali su strašno dobre utrke, ali ostali su bez nečega što su im ukrali Talijani. Dobro, možda ne ukrali. Bolje je reći da Britanci to ni-

Foto: Ivan Pavić/Global

kad nisu imali, ali naši zapadni susjedi jesu. To je strast. Monza Rally Show je ove godine posjetilo nekoliko tisuća obožavatelja automobilizma, a njihova najveća koncentracija bila je upravo pred garažom Valentina Rossija. Svi redom nosili su kape, satove ili druga obilježja s natpisom VR46, a čekali su po 14 sati na dan samo da bi fotografirali svog idola ako slučajno proviri iz garaže. „To je Valentino Rossi. To se ne može

TRADICIJA SVUDA Strast za motosportom opipljiva je u bilo kojem kutu staze u Monzi. Svim osjetilima možete osjetiti tu strast. Prolazite paddockom i svagdje oko vas su talijanske boje, povijesne slike dosadašnjih pobjednika, neizostavna hrana i piće, majice u bojama Ferrarija. Ta strast djeluje neuništivo, pa ponese i vas. Međutim, otkud ona i zašto je toliko jaka.

Hotel ‘Fossati’ u Monzi gdje odsjedaju neki od vozača Formule 1

Ferrari je jedna od najdugovječnijih momčadi u motosportu i Velika nagrada Italije ima dugu povijest u Formuli 1. A tko bi bolje objasnio takvu tradiciju nego vlasnik hotela “Fossati”. Zvuči nepoznato? Sasvim razumljivo. Hotel “Fossati” je u Lesmu, nekoliko kilometara od staze i djeluje kao sasvim običan hotel koji ima samo tri zvjezdice. Međutim, ima i dug odnos s motosportom. „Ovaj hotel ugošćuje vozače Formule 1 od kada postoji. Znači od 1963. Iako u Monzi imate nove ekskluzivne i luksuzne hotele, vozači i dalje cijene tradiciju i odsjedaju ovdje. Doduše, sve manje ih odsjeda ovdje jer dolaze nova lica, ali neki održavaju tu tradiciju,“ rekao je vlasnik hotela Vittorio Fossati. Zaista, samo predvorje hotela govori povijest Formule 1 i svih ostalih serija motosporta. Svaki obožavatelj “oktanskog cirkusa” zastao bi i najradije zamolio da spava u predvorju, ali niti obični laik ne može ostati ravnodušan. Kamo god pogledate tu je slika Ayrtona Senne, Nikija Laude, Michaela Schumachera ili Sebastiana Vettela. Čim uđete u predvorje, osjetit ćete tu strast. Ovo je bio samo reli, zamislite tek kakva strast vlada kada tisuće “tifosa” navija za svoj Ferrari na nacionalnoj stazi Talijana. Zaboravite pastu, pizzu, vino, papu. Želite upoznati Italiju? Otiđite u Monzu.

Reportaža

Prosinac 2016.

HUMOR Je li komičarski uspjeh predodređen samo za muškarce? Kolar G Ana hippie37@yahoo.com

Stand-up je način života!

an žena je. Nakon više od godinu dana praćenja scene i gledanja svih dostupnih nastupa u Zagrebu i šire odlučila sam stati na scenu i probati postati stand-up komičarka. U svijetu koji je većinom muški, a ono malo žena većinom nisu žene, odnosno ženstvene, ja sam “skupila muda” da izvalim koju mudru. Možda i šaljivu.

Foto: Petra Kušan

PRVI PUT Ovaj put ne mogu izbjeći penjanje na pozornicu jer sam nastup najavila, ljudi su došli. Srećom, nervoza me baš i ne pere jer imam dva dupla Amara u guzici. Kvragu, došao mi je i stand-up mentor ilitiga Šef (Predrag Bajović), sad mi je već malo knedla u grlu... ali i dalje se držim. Zamolila sam “kolege” da me stave pri kraju večeri iza debeljka - da izgledam mršavije (sorry, Grmuša, ali stvarno te ima), i uskoro ide mojih sedam (ne) slavnih minuta. Oh ne, Debeli je gotov! Voditelj open mica Aleksandar Gucunski me najavljuje. Noge mi drvene, ruke mi se kreću tresti, ali i dalje kontroliram sebe ili se. “A sada nam na scenu dolazi PRVI PUT, Ana Kolaaaaarrrr!”, urla Aco sa stagea, a ja urlam odozdo: “Pa neeeeee!” Jer to je najgore što mi je netko mogao napraviti, pogotovo kad publika nije malobrojna i nije samo “moja”. Popela sam se. Stvarno ima ljudi i ja stvarno držim mikrofon. I on se stvarno čuje. “Nema nazad. Stisni dupe”, govorim si. Trema me drma sam tak i svi to kuže, nakon čega provalim u mikrofon: “Pa ovo se stvarno čuje.” Prvi smijeh publike. Može, imam ih, ići će to”, prolazi mi kroz glavu. Krenula sam s materijalom

U Zaboku je većinom bila ženska publika - odnosno u pratnji svojih muških polovica. Čitavo vrijeme mog nastupa gledale su me kao da ih mrzim ili im želim oteti te sirote muževe...

Atraktivna žena u svijetu hrvatskog stand up-a? Da, moguće je!

koji sam, brat bratu, povezala u logičku cjelinu odnosno set deset minuta prije izlaska iz stana. I nitko nije imao pojma osim mene, s čime ću nastupiti. Prva fora prošla, druga satrala, krenule još dvije-tri, publiku držim, smiješna sam, fora mi je

ovo i ne želim da ikad završi.... Karlo Šmid (voditelj uz Gucunskog) urla da mi je vrijeme isteklo, a ja cvilim gore dok publika umire: “Nemoj, Karlo, moram ovo završit!” Toliko dugo sam se na ovo nabrijavala, stvarno mi je gušt. Završim s aktualnom temom i poberem ov(ul)acije u publici. LOŠE GAŽE Spustila sam se dolje, izgrlila i naslušala čestitanja, došla do Pedje do čijeg mi je mišljenja, s obzirom na to da mi je mentor i obožavam ga i kao komičara i kao osobu, bilo najviše stalo. Očima punih suza sretnica i ponosa grli me i veli da sam bila triput bolja od onoga što je očekivao. Nakon prvog puta odradila sam još nekoliko nastupa s istim materijalom,

Foto: Marija Čižmešija

‘Danas komedije ima više nego prije dvije godine, i Studio smijeha nije što je nekad bio (niti na istoj lokaciji), sve je više mjesta gdje se mogu okušati nove i (ne nužno) mlade nade hrvatske stand-up scene’ moraš ga brusit jelte, i nije bilo kao prvi put. Pogotovo ne u Zaboku, gdje je većinom bila ženska publika - odnosno u pratnji svojih muških polovica. Čitavo vrijeme mog nastupa gledale su me kao da ih mrzim ili im želim oteti te sirote muževe pokraj njih. Toč-

no si im na licima mogao iščitati da me neće prihvatiti sve i da sam Amy Schumer ili Sarah Silverman (iako vjerojatno ne znaju tko su te dvije jer poznavanje komičara im ne seže dalje od Dreleta i Pervana, ili, još gore, onih nekih u “Nad lipom 35”). Nažalost, djelomično i s pravom, u našem društvu je na snazi ona da Hrvati nemaju smisla za humor te da su Srbi i Bosanci ti koji su smiješni. U godinu dana praćenja scene nisam to potvrdila, pače, u Hrvatskoj ima humora, ali ga treba pronaći. Prošle godine kad mi je Pedja Bajović uletio u inboks s: “Alo, Blogerka, koliko znaš o stand-upu?” nije trebalo dugo, točnije samo dvije rečenice u tom istom inboksu da ga počnem zvati šefom i da se zaljubim u stand-up. Iako do tada nisam uživo bila ni na jednom nastupu, nije me pretjerano zanimalo i nekako sam uvijek mislila da će moj brat biti komičar (kao klinci smo gledali Robina Williamsa, Dennisa Learyja i druge glumce koji su prvo i osnovno bili komičari), pružila mi se prigoda da učim od najboljeg/ih ovdje. DVIJE FRAKCIJE Onomad su komičari u Zagrebu bili podijeljeni u dvije frakcije, Kaptol i Gradec, Scorpion i Sub Zero, HDZ i SDP odnosno Studio smijeha kontra Ovi ostali. Ja sam “potekla” iz “ovih ostalih” (iako nisam zaraćena ni s kim). Danas komedije ima više nego prije dvije godine, i Studio smijeha nije što je nekad bio (niti na istoj lokaciji), sve je više mjesta gdje se mogu okušati nove i (ne nužno) mlade nade hrvatske stand-up scene. Tako i 16. prosinca u kafiću “Norris” nastupam, nakon dulje stanke, s novim materijalom u božićnom ruhu, zatvorit ću ovu godinu i započeti novu, 2017., u kojoj se nadam brojnijim nastupima, bogatijem materijalu i mnogo smijeha zadovoljne publike. Zašto? Zato što je stand-up način života.

ADVENT Kamo pobjeći od zagrebačkih kućica?

Bečani se ‘zainatili’ zagrebačkom Adventu Perošević G Lara lara.perosevicc@gmail.com

dvent u europskim gradovima postao je razlogom za putovanja preko granice. Studenti ističu kako je Ljubljana idealna za jednodnevni izlet, dok u Sarajevu ne-

Filip Koludrović Ljubljana Advent je ovdje sličan zagrebačkom, uz mnogo street fooda. Svi izlozi su uređeni u božićnom duhu. Mnogo je više svirača na cesti, bolje je raspoređeniji. Zagreb je veći, ali Ljubljana ima drukčiji pristup - uvijek ima klasično uređenje, prikazujući tradiciju Božića kroz matematičke formule, veliki prasak, jednadžbe i fiziku. Cijene u Ljubljani nisu više nego u Zagrebu, a može se obići u jednom danu pa je idealna za jednodnevni izlet. OCJENA

Ulice glavnog hrvatskog grada ove su godine sadržajno bogatije nego ikad dosad. Provjerili smo kako je u susjednim zemljama

kolicina slavi Božić. Potpuno drukčiji, hrabri Bečani najavili su nenadmašne sadržaje ove godine! Stoga,

Bernard Čurćić - Beč Potaknuti lanjskim porazom od Grada Zagreba u spomenutom izboru, Bečani su najavljivali nenadmašne sadržaje ove godine koje su definitivno ostvarili dosad neviđenim uređenjem ulica i trgova, stotinama volontera koji organiziraju radionice pravljenja božićnih kolača te izrađivanja unikatnih kuglica za drvce, a istodobno turiste upućuju u sve sadržaje koje Beč nudi. Osim klasičnog sajma, u ponudi su i klizalište, radionice za djecu, organizirano gledanje božićnih filmova i drugi sadržaji koji grad u doba došašća čine idiličnim. Mnoštvo ljudi različitih vjera, nacija, rasa i kultura okupljeni oko Weihnachtsmarkta kao izvora radosti i tolerancije, primjer su humanosti i suživota u gradu. Nažalost, cijene proizvoda ponuđenih na “Bečkom adventu” nisu prilagođene prosječnom hrvatskom studentu, ali uzevši u obzir standard austrijskih građana, cijene hrane i pića ne smatram previsokim (15-ak eura po osobi). OCJENA

ako vam dosade silne zagrebačke kućice i more ljudi na ulicama - možda poželite vidjeti kako to rade susjedi. Foto: Furaj.ba

Ivan Žužul - Sarajevo Sasvim sam zadovoljan adventom u našem gradu s obzirom na to da samo nekolicina ljudi slavi Božić. Uzevši u obzir moje godine, najbolji su organizirani izlasci. Većinom se zna kamo izlaze studenti, a kamo treba ponijeti više novca. Sarajevo obilježavaju mnogobrojna mjesta za zabavu, ali i u stilu obiteljske atmosfere. Preporučujem da posjetitelji posjete pivnicu “Hs”, vrelo Bosne, Principov most, Umjetničku akademiju, Katedralu, Čevabdžinicu “Hodžić” te kuću Sevdaha. OCJENA

Lifestyle

Prosinac 2016.

NAMIRNICA MJESECA

IZLOŽBA Studenti predstavili projekt ‘Dizajn(om) za beskućnike’

Uličnoj modi dali novo značenje Tuzla G Tena tenaktuzla@yahoo.com

Špinat - zeleni kralj povrća Kuliš G Monika kulismonika7@gmail.com

ako nas sama pomisao na špinat asocira na poznatog mornara Popeyeja, koji je u teškim životnim situacijama crpio snagu iz limenki špinata, pretpostavlja se da špinat potječe iz Irana, a u Europi se pojavio u 15. stoljeću. Svoj naziv “zeleni kralj povrća” dobio je zbog velike količine klorofila koji je zaslužan za njegove sočne listove te izrazito zelenu boju. Špinat možemo početi ubirati u proljeće pa ga brati do kasne jeseni, a danas je poznato više vrsta špinata koji se međusobno razlikuju po veličini i obliku listova. Bogat je vitaminom A i C te beta-karotenom, a zbog visoke razine kalija olakšava rad bubrega i srca. Osim što se njegovom konzumacijom brinemo za zdravlje, odličan je i za očuvanje ljepote! Naime, zbog B kompleksa koji sadrži, špinat je zaslužan za ljepotu naše kose, kože i noktiju te štiti naše živce, što je odlično u vrijeme kolokvija i sve hladnijeg vremena! Budući da je špinat doista sjajna namirnica i vrlo se lako priprema, preporučujemo vam recept u kojem ćete uživati. PITA OD ŠPINATA I SIRA PUNJENJE: 500 g špinata (svježeg ili zamrznutog) 500 g svježeg sira 100 g kiselog vrhnja 1 žličica soli kore za savijaču PREMAZ ZA KORE: 3 jaja 250 ml mlijeka 200 ml ulja 3 žlice griza 1 prašak za pecivo RECEPT Izmiješati u jednoj zdjeli sastojke za punjenje, a u drugoj premaz za kore. Ako koristite svježi špinat, kratko ga blanširajte i nasjeckajte, a ako koristite zamrznuti, najprije ga odmrznite pa pomiješajte sa sirom i vrhnjem. Uzmite koru i stavite je u namašćeni, veliki četvrtasti lim za pečenje i najprije je premažite s malo premaza za kore pa punjenjem. Na nju složite drugu koru pa premaz, pa punjenje i tako redom dok potrošite sastojke. Ostavite malo premaza za zadnju koru na vrhu; možete je još premazati i dvjema žlicama kiselog vrhnja. Stavite peći u zagrijanu pećnicu na 190 stupnjeva oko pola sata. Možete pitu narezati prije pečenja, a možete i poslije. Dobar tek!

eskućnike društvo i sustav najčešće zanemaruju - oni su osobe bez stalnog prebivališta kojima nerijetko zbog toga oduzimamo i identitet. Najčešće žive u ekstremnim uvjetima te često nemaju “privilegij” toplog obroka, a kamoli birati što će ujutro odjenuti. Moda je rijetko na njihovoj strani, ali studenti Arhitektonskog i Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu odlučili su nešto poduzeti s tim u vezi - osmislili su izložbu naziva “Dizajn(om) za beskućnike.” Inspirirani prošlogodišnjim predavanjem Mile Mrvelja, predsjednika humanitarne udruge Fajter, studenti i profesori fakulteta odlučili su se na realizaciju projekta, a desetodnevna izložba otvorena je 6. prosinca u galeriji Bernardi. ULIČNI FAJTERI Mile je udrugu Fajter osnovao zajedno s mladom umjetnicom Antonellom Šantek, koju je upoznao na ulici dok je i sam bio beskućnik. “U prvih pet sekundi duše su nam se prepoznale i postali smo veliki prijatelji”, govori Antonella koja je svoju stvaralačku strast odlučila spojiti s humanitarnim radom. Dodaje da udruga djeluje u raznim segmentima, a jedan od njih je i izdavanje vlastitog časopisa Ulični fajter, kojem želi d a uvijek bude kvalitetan i da ima težinu. Na časopisu na volonterskoj bazi rade mladi i talentirani dizajneri i ilustratori, članke pišu blogeri i novinari, a prodaju ga beskućnici. “Oni tada ne moraju kopati po smeću ili prositi, imaju svoje odore, upoznaju druge ljude, druže se i na kraju krajeva osjećaju se korisno, prije svega, sebi pa onda i društvu”, objašnjava Anto-

‘Zaista sam ganuta i drago mi je da netko misli na nas’, kaže prodavačica časopisa Ulični fajter Vlatka Dragojević, i sama beskućnica Otvorenje izložbe

Foto: Pavel Posavec

nella. Osim toga, Mile i Antonella po zagrebačkim školama drže predavanja o siromaštvu, volontiranju te radu njihove udruge. “To je divan način da se educiraju mladi jer nas škola ne uči onim najvažnijim stvarima – empatiji i radu u zajednici”, ističe Antonella. Udruga Fajter izložbom je postigla svoj cilj – spojili su dizajn i socijalnu angažiranost. Svi izloženi predmeti odlično su promišljeni, funkcionalni te imaju smisla. Antonelli se najviše svidio “Buksak”, predmet koji beskućnicima olakšava skupljanje papira i boca, ali im omogućava i odmor u sjedećem ili ležećem položaju, zahvaljujući svojoj sklopivosti. Osim toga, istaknula je iznimnu funkcionalnost torbe za časopise koja je ujedno i stalak za njih. “To je estetski odličan način izlaganja našeg časopisa koji inače drže u rukama ili na podu”, objašnjava. Torbom za časopise oduševljen je i prodavač Uličnog Multipraktik može služiti kao jakna, šator i štošta drugo

Aktivistička umjetnost Antonella se bavi crtanjem te kao mlada umjetnica vjeruje da se umjetnošću učinkovito može skrenuti pozornost na probleme koje susrećemo danas u društvu. “Umjetnički aktivizam postoji u svijetu, to je zapravo neki noviji smjer koji se javio u posljednjih desetak godina”, rekla je Antonella i dodala kako umjetnici napokon imaju prigodu, pravo i slobodu iskazati svoje mišljenje i viđenje svijeta na kreativan način, a da ih se zbog toga ne napada. “Čovjeku je prirodno da na svoj način, svojim radom, bez obzira na zanimanje, pridonosi boljitku svijeta i čovječanstva, pa tako i umjetnicima“, istaknula je. fajtera Denis Brkić. “Lakše bih prenosio i odložio časopise jer s tim imam problema, pogotovo ako je tlo mokro”, kaže Denis. NAKON IZLOŽBE - DONACIJA I ostali beskućnici oduševljeni su izložbom za koju imaju samo lijepe riječi. “Sve što su ti mladi studenti napravili je odlično, oduševilo me,” ističe pro-

Udruga Fajter izložbom je postigla svoj cilj – spojili su dizajn i socijalnu angažiranost

davačica Uličnog fajtera Vlatka Dragojević. “Zaista sam ganuta, drago mi je da se time bave i da netko misli i na nas,” dodaje. Osim Buksaka i torbe za časopise, oduševljenje su izazvali i predmeti poput Multipraktika, predmeta koji je jakna, torba, ruksak i vreća za spavanje u jednom. Antonella kaže kako je i džepna svjetiljka na solarno napajanje također postigla veliku popularnost s obzirom na to da beskućnici često spavaju u mračnim prostorima. Nakon zatvaranja izložbe u zagrebačkoj galeriji Bernardi, svi izloženi predmeti doniraju se beskućnicima.

UREĐIVANJE Kako studensku sobu pretvoriti u zimsku idilu

Božićni ugođaj u 15 ‘kvadrata’

Topić G Patricija patricija.topic@gmail.com

redbožićno doba velikom dijelu studentske populacije znači nostalgiju za obiteljskim domom te idiličnim blagdanima. U trenucima kada “hladna” studentska soba zamijeni kućni čarobni ugođaj, zanemarivane sitnice poput obiteljske atmosfere, mirisa domaće kuhinje, svjetala i bora, nikad se nisu doimale važnijima. Kako diše Božić u studentskim domovima? Studentske sobe poprilično su male, a mogućnosti za ukrašavanje dosta ograničene. “Meni Božić predstavljaju bijele svjećice na prozoru i zidu sobe, ali i nekoliko crvenih i zelenih kuglica na policama jer mi nekako bude kućnu toplinu”, istaknula je studentica Doris Potušek i dodala kako tako lakše “izgura” dok ne dođe kući svojoj obitelji. Iako Božić ne dolazi iz obližnje prodavaonice, mnogi će posegnuti za božićnim ukrasima, vjerojatno onim jeftinijima, kako ne bi ugrozili svoj ionako osjetljiv studentski proračun. U tome,

Domska se soba može jednostavno i bez mnogo novca ukrasiti kako bi dočarala toplinu obiteljskog doma prije odlaska na zimske praznike

naravno, nema ništa loše jer mali džep ostvaruje i velike stvari makar to bio i ručno izrađen vjenčić, borić ili pak ukrašena polica ili zid s adventskim detaljima. Kako bi se stvorilo božićno ozračje u malom sobičku, nije potrebno ni mnogo novca ni vremena. Riječ je o naletu kreative u prosincu

Razni načini ukrašavanja domske sobe Foto: Patricija Topić

s kojom se mnoge studentice i studenti vrate uspomenama iz djetinjstva, pritom stvarajući nove. Potrebne su volja, zajedničke ideje i minimalni trošak, što potvrđuju i cimerice Gorana Lekić i Bernarda Mišetić. Na uređenje sobe potaknula ih je nostalgija za kućnom, obiteljskom atmosferom te su si tako željele dočarati bo-

žićni ugođaj u okružju najmilijih. Posebno su istaknule kako su ih sustanari inspirirali da svoj mali prostor učine što ljepšim i ugodnijim u ovo blagdansko doba. Privlačne božićne dekoracije se mogu izraditi od kartona, ljepilom, škarama i bojicama koje će zaživjeti svaku rukotvorinu. Kratke upute za izradu svakojakih božićnih i novogodišnjih ukrasa su dostupne na brojim internetskim stranicama i blogovima originalnih autorica i autora koji znaju kako unijeti božićni duh u svaki prostor. Ideja Božića je u biti, smatrali je staromodnom ili modernom, jednostavna: voljeti druge, širiti ljubav i dobro raspoloženje. U tom tonu je svoju sliku Božića opisao i Paško, student Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta. “Meni Božić nisu ni lampice ni ostale varijacije ukrasa - Božić mi je kad mater radi fažol, a ćaća naloži vatru i svi zajedno pijemo kuhano vino”, rekao je.

VELIcINA JE VAzNA2016. Prosinac 24

Zadnja

KUTAK ZA LAGODAN TRENUTAK SNOW QUEEN TROPHY

CROATIA MUSIC WEEK

POST SCRIPTUM: POVIJEST I SMISAO UMIJEĆA PISANJA

Nakon finala Davis Cupa, Zagreb će ponovno ugostiti velik sportski događaj! Početak siječnja rezerviran je za najbolje skijašice i skijaše svijeta, a Snow Queen Trophy čini Zagreb jedinim glavnim gradom domaćinom utrka Svjetskog skijaškog kupa. Ženska slalomska utrka na rasporedu je 3. siječnja, dok će muškarci u glavnim ulogama na sljemenskoj stazi biti dva dana poslije. Ovo je idealna prigoda da se vide neka od najprepoznatljivijih lica skijaškog svijeta poput Mikaele Shiffrin ili Marcela Hirschera. Cijena ulaznice za žensku utrku je 30 kuna, za mušku 50 kuna, a komplet za obje utrke stoji 60 kuna. Ulaznice kupite on-line i postanite dio krunidbe nove snježne kraljice i kralja!

Svi partijaneri i oni koji ne mogu dočekati novo izdanje Ultra Europe festivala, ove će zime imati mogućnost uživanja u Croatia Music Weeku! Sedmodnevno događanje počinje 31. prosinca New Year’s Eve 360° partijem u Areni Zagreb, na kojemu će headliner biti jedan od najboljih svjetskih DJ-eva Armin Van Buuren. U prvim danima nove godine luda zabava se nastavlja uz mlade uzdanice DJ scene poput Juliana Jordana i Davida Gravella. Osim glazbenih nastupa, tu je i Zagreb Gaming Arena koja će 2. i 3. siječnja ponuditi turnire u različitim igrama, ali i predstaviti brojne novitete gaming industrije. Cijene ulaznica za događanja kreću se od 50 kuna na više i dostupne su putem interneta. Zaboravite nakratko na Ultru, vidimo se na CMW-u!

Ljubiteljima povijesti kraj godine nudi zanimljiv izložbu u Arheološkom muzeju u Zagrebu. “Post Scriptum: Povijest i smisao umijeća pisanja” djelo je Igora Uranića te obuhvaća dugu i bogatu povijest pisanja predstavljanjem ključnih trenutaka, ali i posljedica razvoja pisanja. Razvoj ljudske svijesti pratio je i razvoj umijeća pisanja, a ako vas zanimaju razne tehnike pisanja, spomenička građa i ilustracije pomoći će vam da shvatite cjelokupno značenje povijesti pisanja. Izložba se otvara 20. prosinca, a cijena ulaznice je 20 kuna, dok za studente ona iznosi simboličnih deset kuna. Posjetite izložbu te istražite što sve niste znali o pisanju. (Mislav Lugonjić)

AUTOR:

XANT

Josip Runjanin

(8. XII 1821. - 2. II 1878.) Josip Runjanin, hrvatski skladatelj i austrougarski časnik, rođen je u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Kršten je u pravoslavnoj crkvi, a bio je cincarskog podrijetla Ilustracija: Matina Tenžera i grčko-istočne vjere. Nakon završene škole odlučio se za vojničku karijeru. Najpoznatiji je po uglazbljivanju pjesme “Horvatska domovina”. Tridesetih godina 19. stoljeća Zagrepčanin Antun Mihanović napisao je pjesmu “Lijepa naša domovina”, dugu 56 stihova, koju je Gaj objavio u Danici 1835. godine. Ova je pjesma donijela slavu skladatelju i časniku Josipu Runjaninu. Kao carski kadet služio je u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove. Upravo je ondje prvi put čuo “Horvatsku domovinu”. Proglašena je hrvatskom himnom u povodu otvaranja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. godine, kada su oba autora već bila preminula. Glazbenu je izobrazbu stekao u Glini, a svirao je i glasovir. Nije sasvim sigurno je li Runjanin skladao melodiju hrvatske himne, ali takvo mišljenje prevladava od druge polovice 19. stoljeća. Kao godina nastanka obično se uzima 1848. godina. U knjizi “Znameniti i zaslužni Hrvati” iz 1925. godine stoji: “...God. 1840. bivši kadet u Glini ishitrio je poznatu himnu ‘Lijepa naša domovina’ prema melodiji Donizettieve arije ‘O sole piu ratto’ iz 3. čina opere ‘Lucia di Lammermoor’”. U vojničkom je zvanju napredovao do potpukovnika. Nakon umirovljenja otišao je živjeti u Novi Sad, gdje je i umro 2. veljače 1878. godine, a pokopan je na pravoslavnom tzv. Uspenskom groblju. (Ana Marmilić)

Veliki sukob naroda

Lagani vjetar

Arhitekt Saarinen

Nakratko otrča�

Drugo, ostalo

Nikal

Čovjek koji govori ikavicom

Kalij

Op�čka umjetnost

Nota solmizaci -je

Viggo u LOTR-u

Boris Akunin: Levijatan

Svetac darovatelj ...-nepar

Religiozan čovjek

Gajba (za ribu)

Nogome -taš Leko

Jezik u Sudanu

Prvi vokal

Ukru��

Upala jajnika

Bog Sunca (Slaveni) Sni

Grad na Temzi (koledž!) Ustaška ideologija Izaslanik

Tantal

100 m2

Sretne žene Pjesma Creeda Mitološki kralj (Nal)

Teretno vozilo, teretnjak “Intercarrier interference“ Radijus

Pratnja velikaša Victor Or�z

Satnice (orariji)

Proizvode vunu Botanički ili zoo

Mjera za tekućinu (zast.) Trkač Boldon Ivan Lendl Rimska pokrajina (Iliri) Ampere

Nomadski Obar Rođendanski kolač

Ponekad je bijeg iz svakodnevice baš ono za čime žudimo, a detektivski su romani kao stvoreni za to jer nas vode u svijet misterija i tajni te nas potpuno okupiraju. Ruski pisac Boris Akunin vraća nas u 19. stoljeće te nam ovim romanom pokreće moždane vijuge. Roman prati kaotičan život uskoro umirovljenog detektiva Fandorina koji se pokušava proslaviti i zaraditi mirovinu svojim zadnjim slučajem u karijeri. Da bi ostvario svoj cilj, mora riješiti slučaj ubijenog engleskog lorda i njegovih slugu. Slijedeći dokaz s mjesta zločina, uskoro se nađe na parobrodu Levijatanu u ulozi ruskog diplomata. Neočekivani razvoj događaja i neočekivani smrtni slučajevi zadržavaju pažnju do samog kraja i ostavljaju bez daha, te lede krv u žilama i najvećim ljubiteljima detektivskih romana. (Antonija Markulin)

... u Zemlji čudesa

SUDOKU

PREMETALJKA

AirWander.com

DA, TI MORU S OBALE! —————————— ———— by Mislav Lugonjić

Najvažnija nagrada u novinarskom svijetu nosi ime Josepha Pulitzera, koji je ujedno i začetnik jedne od najcjenjenijih škola novinarstva na svijetu, one na njujorškoj Columbiji. S druge strane, Pulitzer je, uz Williama R. Hearsta, “krivac” što je žuto novinarstvo postalo dio struke, s obzirom na tehnike koje su koristili u svojim listovima New York World i The New York Journal.

objave informacija, postao prvi američki predsjednik koji je podnio ostavku na tu dužnost.

Carl Bernstein i Bob Woodward, novinari Washington Posta, napisali su knjigu “Svi predsjednikovi ljudi”, u kojoj su detaljno opisali otkrivanje afere Watergate. Njihovo otkriće prisluškivanja novinara bilo je toliko veliko da je predsjednik Richard Nixon, nakon

Jednom je Klemens von Metternich, austrijski državnik, komentirao da za Napoleona novine vrijede više nego 300.000 vojnika, što dovoljno govori o važnosti medija čak i u 19. stoljeću. Glavni Napoleonov propagandni list bio je Le Moniteur.

Makedonski novinar Vlado Taneski pisao je o ubojstvima triju žena u Kičevu, da bi se poslije ispostavilo da je upravo on ubojica. Otkrio se tako što je objavljivao pojedinosti o ubojstvima koje policija nije dala u javnost.

Autor: Xant

Putuj više - dodaj usputne postaje, plati manje i vidi svijet - piše čim otvorite web-stranicu airwander.com. Ova je stranica odlična za organiziranje letova i plana svog putovanja. Kada unesete početno i završno odredište s datumima polaska i odlaska, možete kliknuti na kvadratić “dodaj usputnu postaju”(eng. + stopover). Tada vam se otvore svi gradovi koje možete posjetiti na putu do vašeg krajnjeg odredišta, ako se odlučite na presjedanje letova. Dobit ćete informaciju o tome koliko ćete uštedjeti, ili pak morati nadoplatiti ako koristite baš tu određenu rutu. Možete odabrati koliko se dana želite zadržati u gradu koji usput želite posjetiti prije nastavka putovanja, a stranica će izbaciti sve mogućnosti vaših letova. Cijene mogu biti izražene u bilo kojoj svjetskoj valuti, uključujući i kunu. Možete odabrati i da letovi budu sortirani prema cijeni (od najjeftinijeg prema najskupljem), trajanju leta i broju presjedanja. Na lijevoj strani je alatna traka na kojoj možete filtrirati određene informacije. Osim klasičnog jednosmjernog ili povratnog leta, postoji opcija world tour, kojom možete isplanirati putovanje oko svijeta i to u koliko god odredišta želite. Neka avantura započne! (Mia Meglić)