Global 24, veljača 2017.

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 24 / Godina 3 / veljača 2017.

UVOĐENJE VOJNOG ROKA

Koja je korist od prisilnog ljetnog kampa? Str. 6-7

Foto: Matea Petrović/Global

MLADI DOKTORI

INTERVJU: MATE RIMAC

I DALJE U GUBICIMA

Dajemo im život u ruke, a ukidamo im praksu!

‘Nisam pobornik kukanja koje je u nas sveprisutno’

Jura Ozmec: Sportska televizija ne propada

Str. 2

Str. 9

Str. 18-19

GLOBAL VAM DOVOZI

2

Studentski život

Veljača 2017.

IMPRESSUM

MLADI DOKTORI Nezadovoljni jer im pripravnički staž traje pet mjeseci

Dajemo im život u ruke, a ukidamo im praksu!

GLOBAL Novine studenata FPZG-a

Izdavač Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača prof. dr. sc.

Lidija Kos-Stanišić

Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj

Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

Izvršna urednica Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com

Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com

Uredništvo Zrinka Medak (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Kultura, Reportaža, Zadnja), Tina Ozmec-Ban (Kultura, Lifestyle), Filip Ožbolt (Sport), Hanan Nanić (Društvo, Svijet/ EU), Antonija Šipušić (Tehnologija, Poduzetništvo), Matea Petrović (Fotografija, Fotoreportaža), Dorian Višnjić (Fotografija)

Lektura Snježana Babić Višnjić

Voditeljica promocije Kristina Balun kristina.balun@gmail.com

Fotoagencija Pixsell

Dizajn i prijelom Atlantis atlantis@atlantis-design.hr

Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav

Tisak Tiskara Novi list, Zvonimirova 20a, Rijeka

Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com

ISSN 1849-4722

Svirčić G Anđela andelasvircic@gmail.com

N

edavni novi ugovori o specijalizaciji samo su još jedna na popisu muka mladih doktora medicine u Hrvatskoj. Ugovori ih obvezuju na rad u ustanovi u kojoj su obavljali specijalizaciju najmanje u trajanju specijalizacije uz velike novčane kazne u slučaju kršenja ugovora. Međutim, jedan od problema započeo je 2013. godine, kada je pripravnički staž doktora medicine skraćen s dvanaest na samo pet mjeseci.

Odluka donesena novim Pravilnikom o pripravničkom stažu doktora medicine izazvala je veliko nezadovoljstvo struke, ali se stanje još nije promijenilo. S obzirom na to da pripravnici drugih zanimanja obavljaju jednogodišnji staž, liječnici ostaju zakinuti za važan praktični i prijelazni dio svojeg obrazovanja. S kraćim modelom stažiranja Hrvatska zaostaje za većinom europskih zemalja što svakako nije ohrabrujuće za mlade liječnike.

LOŠA ORGANIZACIJA Koliko stažiranje od pet mjeseci može pripremiti doktora na samostalan rad, zaista je upitno. Ana, koja je trenutačno pripravnica, kaže da svi govore kako liječnika nedostaje, a “rijetko dobivamo prigode i poticaj za ostanak u zemlji.

Pet mjeseci nije dovoljno zbog premale količine vremena provedenog na određenim odjelima”.

“Samo tjedan dana na odjelima interne nije dovoljno da se adekvatno svladaju najčešće bolesti i njihovo liječenje”, nadodaje Ana. Također, Ana kaže da su neki liječnici maksimalno zauzeti pa to stažiranje ponekad izgleda kao gubljenje po hodnicima.

“Iako sam imala prigodu raditi s ljudima koji su unatoč pretrpanom rasporedu našli vremena da me uče, i dalje ne znam sve što mi je potrebno za, na primjer, rad na hitnoj”, ističe Ana. Naglašava da s jedne strane imamo izvrsne starije liječnike, a s druge mlade i sposobne ljude željne znanja i rada, a to je, kaže Ana, “dobitna kombinacija, čijoj realizaciji na putu stoji samo loša organizacija”. S njom se složila i anonimna specijalistica radiologije koja je završila jednogodišnji staž.

“To nije dovoljno za proći sve grane medicine i problematiku svake, što bi uvelike olakšalo daljnji rad, a i odluku o kasnijoj eventualnoj specijalizaciji”, ističe.

Iako neke do staža dijele godine, i stu-

‘Samo tjedan dana na odjelima nije dovoljno da se svladaju najčešće bolesti i liječenje’, kaže pripravnica Ana i dodaje da su neki liječnici prezauzeti pa stažiranje ponekad izgleda kao gubljenje po hodnicima

Studenti medicine zbog hrvatskih se propisa odmah nakon fakulteta pakiraju za inozemstvo

denti medicine su izrekli svoje nezadovoljstvo. Lucija, studentica četvrte godine, rekla je da je pet mjeseci prekratko.

“Nakon fakulteta imamo samo teorijsko znanje i uopće nemamo dodir sa stvarnim životom i praksom. Svi kažu da su na stažu naučili više nego tijekom studija. Nespremni odlazimo sa staža, raditi i tražiti specijalizaciju”, požalila se Lucija. Student druge godine Leon pripada generaciji koja bi čak trebala biti zakinuta za cjelokupni staž.

“Umjesto staža uveli su nam predmet Temelji liječničkog umijeća koji se provlači svih šest godina na kojem učimo komunicirati s pacijentima i kako funkcionira sve u bolnici, te su tako za-

‘Ostalo je nerazjašnjeno zašto je zdravstvena administracija skratila trajanje pripravničkog staža za doktore medicine’, kaže dr. Danko Relić mijenili staž. Iako nije loša ideja, prema mom mišljenju, taj predmet nije ni blizu toga da zamijeni staž”, rekao je Leon.

Nakon učenja teorije šest godina, samo pet mjeseci na odjelima ne zvuči previše pouzdano za budući rad. Doktor Danko Relić, voditelj Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu na Medicinskom fakultetu

ANKETA MONIKA TOMLJENOVIĆ (FFZG): Nikako ne mogu reći da je to dobar potez. Ne vidim tko ima koristi od toga da se mladim liječnicima uskrati obvezna praksa, tj. da se smanji. Ako je riječ o rezanju troškova, uopće me ne čudi što opet režu troškove na zdravstvu.

IVANA ŠIMIĆ (Pravni fakultet): Pet mjeseci je nedovoljno da se osobu osposobi za samostalan rad s pacijentima. Najviše iskustva se stječe upravo praksom pa mislim da bi liječnicima bilo potrebno staž produljiti na minimalno godinu dana.

Foto: Marija Edita Feldi/Global

u Zagrebu, rekao je da su “ostali nerazjašnjeni razlozi zbog kojih je zdravstvena administracija skratila trajanje pripravničkog staža za doktore medicine. Predstavnici Fakulteta i mladi liječnici zauzimali su se za jednogodišnji staž uz adekvatnu prilagođenu promjenu strukture stažiranja koja, nažalost, nije prihvaćena”.

KONKURENTNI UNATOČ SVEMU “Pet mjeseci je nedovoljno da stažist adekvatno usvoji potrebne kompetencije. To da danas imamo 49 različitih specijalističkih programa govori u prilog tome kako je nužno ostaviti prostor da stažisti sami odaberu specijalnost koja ih zanima, a koju tijekom studija nisu uspjeli dovoljno dobro upoznati”, rekao je Relić i dodao da prema aktualnom Pravilniku stažisti, nažalost, nemaju tu mogućnost.

Istaknuo je da su naši liječnici unatoč svemu konkurentni na svjetskom tržištu rada te da zanimaju brojne inozemne agencije.

“Na našem društvu i sustavu je da ih učini još boljima, ali ne za neke druge, nego da ih poticajnim mjerama zadrži u Hrvatskoj kako bi svoju izvrsnost mogli pokazivati i primjenjivati u domovini na zadovoljstvo svih nas”, zaključio je Relić.

KONFERENCIJA Europske politike i servisi za podršku mladima pri zapošljavanju

Stručno obrazovanje na lošem je glasu Svirčić G Anđela andelasvircic@gmail.com

K

onferencija Europske politike i servisi za podršku mladima pri zapošljavanju održana je 8. veljače u Zagrebu, u sklopu europskog projekta BAGS4YOUTH, punim nazivom Building Actions of Guidance Services for Youth Employment. Događaj je organizirala Razvojna agencija Zagreb, a raspravljalo se o

‘Cilj nam je plodonosno okruženje za razvoj mladih koji odgovaraju na globalne izazove’ problemu nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj i Europi. Projekt je sufinancirao program Europa za građane te je uz Razvojnu agenciju Zagreb okupio još pet europskih organizacija iz

Švedske, Italije, Finske i Španjolske.

Konferenciju je otvorio Marko Pavić, državni tajnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, istaknuvši kako je zapošljavanje mladih Vladin prioritet.

“Cilj nam je plodonosno okruženje za razvoj mladih ljudi koji odgovaraju na globalne izazove”, najavio je Frane Šesnić, direktor Razvojne agencije Zagreb. Nicola Catellani iz SERN-a predstavio je sam projekt koji bi trebao trajati dvije godine. Na konferen-

ciji je sudjelovao i Marko Helfrih, voditelj u Razvojnoj agenciji Zagreb, koji je predstavio njihove programe kao što je Start-up akademija. Manica Hauptman, predstavnica Europske komisije, izložila je zanimljive programe i mogućnosti za mlade European Solidarity Corps i Youth Guarantee. Među ostalim je spomenula kako stručno obrazovanje nema dobru reputaciju u Hrvatskoj te da je rješenje za to povezivanje s poslodavcima i industrijom.

Studentski život DOMSKI RED U godini više od 350 poziva na razgovor zbog kršenja

Gubljenje prava na smještaj najveća je kazna

Horvat G Tamara thorvat1997@gmail.com

V

iše od 350 studenata na godinu poziva se na razgovor zbog kršenja domskog reda, kaže upravitelj Studentskog doma “Stjepan Radić” Boženko Ćosić. No jedan od razloga zbog kojega studenti nisu potpuno upoznati s domskim redom jest da je njegovom sadržaju gotovo pa nemoguće pristupiti. Nije objavljen na službenoj stranici Sveučilišta u Zagrebu, a studenti neće imati više sreće niti ako ga pokušaju pronaći iščitavajući razne pravilnike.

U jednom od njih, Pravilniku o ostvarivanju prava na smještaj u studentske domove Studentskog centra u Zagrebu, u članku 23. naznačeno je da povreda Domskog reda povlači stegovnu odgovornost studenata korisnika smještaja, ali nigdje nije navedeno što se podrazumijeva pod riječju “povreda”, a primanje opomena studentima je postala svakodnevnica.

OPOMENA KAO UPOZORENJE Stanarima studentskih domova nije nepoznanica primanje poziva na razgovor i opomena koje na vrata dostavljaju zaštitari zbog kršenja domskog reda. Većina studenata tijekom studiranja prekršila je pravilnik Domskog reda. U tome im slučaju na vrata dolaze zaštitari koji zahtijevaju iksicu na uvid, a ujutro dolazi poziv da se odazovu razgovoru s upraviteljem doma.

Studentica M.B. dobila je opomenu zbog prevelike buke koja se čula iz njezine sobe u kojoj je tada bilo desetak osoba. U Upravi je zamjeniku upravitelja objasnila da se društvo skupilo zbog proslave brucošijade.

Objašnjava da ju je on prijateljski podsjetio na pravilnik Domski red i na to da se nakon 23 sata ne smije čuti nikakva buka. S obzirom na to da joj je to bio prvi poziv na razgovor, dobila je samo usmenu opomenu kao upozorenje. Kaže da nije sigurna gdje bi točno mogla pročitati Domski red na koji je pozivaju.

Nakon obavljenog razgovora s upraviteljem ili njegovim zamjenikom, studente zapišu u interne evidencije praćenja Domskog reda. Jedan od njih je i anonimni student koji je na razgovoru završio nakon što je drugi put dobio opomenu. Zamjenica upravitelja tada mu je rekla da ubuduće izbjegava velike proslave jer bi sljedeća prijava na njegovo ime mogla utjecati na ostvarivanje bodova potrebnih da bi dobio sobu u domu sljedeće akademske godine. Ako student prekrši Domski red drugi put, zapisana

Stanarima studentskih domova nije nepoznanica primanje poziva na razgovor i opomena koje na vrata dostavljaju zaštitari zbog kršenja domskog reda

U zajedničkim prostorijama jasno su napisana pravila

Foto: Mia Musulin/Global

Uhvaćen kao ilegalac u sobi Anonimni student progovara o tome što se dogodi kada zaštitari ipak provode kontrolu. “Sankcionirani smo, i čovjek koji mi je prodao dom i ja koji sam ga kupio. Mislim da su me skužili jer je netko cinkao čovjeka koji mi ga je prodao, ali razlog za to ne znam. Mislim da nije u redu kupovati sobu u domu, ali, nažalost, 4000 kuna koje se tako mogu uštedjeti nekome znače mnogo. Siguran sam da u domu ima još takvih primjera i siguran sam da zaštitar znaju za to jer mi je jedan od njih to i rekao, ali su u dobrim odnosima s tim studentima pa ih neće prijaviti”, ispričao je za Global. mu je disciplinska mjera opomena, no Ćosić kaže da se još nije dogodilo da je netko nakon izricanja ove disciplinske mjere ponovno kršio Domski red.

GUBITAK PRAVA NA SMJEŠTAJ Gubljenje prava na smještaj izriče se pak kada studenti uništavaju inventar, konzumiraju opojna sredstva ili nepravilno koriste prava na smještaj, ističe Ćosić. Anonimna studentica koja je ilegalno kupila studentsko mjesto u SD “Stjepan Radić” izjavila je da ju je na početku boravka u domu bilo strah redovitih kontrola.

“Zaštitari ipak nikad tijekom prve godine nisu dolazili provjeriti jesam li uistinu stanar te sobe, tako da sam prvu godinu u domu provela bezbrižno i bez većeg straha od bilo kakve provjere”, kaže ona.

Osoba od koje je kupila sobu u domu nikad nije imala problema zbog toga.

Damir Mikulić upravitelj je studentskog doma Cvjetno naselje koji slovi kao mirniji dom. Tamo zaštitare šalju u “noćnu patrolu” tek kada se studenti žale jedni na druge. U većini slučajeva studentice se žale na neurednost one druge, kaže Mikulić.

Domski red, do prošlog mjeseca, bilo je moguće iščitati samo ako živite u 5., 6., 11. i 12. paviljonu SD “Stjepan Radić”. Upravitelj je tada rekao da u ostalim paviljonima nije moguće pročitati pravilnik Domskog reda te da će oglasne ploče biti postavljene u obliku velikih naljepnica. Nekoliko dana nakon upita, oglasne ploče su postavljene. Ćosić je rekao da će kontaktirati i Studentski centar da bi se Domski red pojavio i na njihovim stranicama.

Veljača 2017.

3

Studentsk@psiha

M

Cimeri - teško s njima, a još teže bez njih

ožda ste imali iskustvo sa sustanarom koji, beskompromisno usmjeren na svoj komfor, redovito pojede onaj jogurt koji ste si ostavili za poslije. Ili još gore - s nekom sustanarkom ili susjedom koja, bezobrazno ignorirajući definiciju osobnog prostora, navraća kad god je njoj zgodno i ne zamara se time da morate učiti jer sutra imate kolokvij.

Istraživanje Eurostudent VI., koje je 2016. godine provedeno na uzorku hrvatskih studenata, upozorava na zaključak kako polovica studenata ima status podstanara, živi u svom stanu ili u studentskom domu. Ako tome pridodamo da je, prema istom istraživanju, tijekom semestra 44 posto studenata obavljalo neki plaćeni stalni ili povremeni posao, dolazimo do zaključka da je studij u socijalnom i ekonomskom kontekstu vrlo zahtjevno razdoblje.

Prema svemu sudeći, sustanarstvo je jedno od životnih iskustva koje često u tom razdoblju, bilo pozitivno ili negativno, značajno utječe na razvoj radnih i drugih navika, stavova i socijalnih vještina pojedinca.

Kako bi to iskustvo bilo pozitivno i razvojno, a ne izvor nesuglasica i stresa, dajemo vam nekoliko savjeta.

Budite otvoreni za prihvaćanje pozitivnih navika ili vještina svojih ‘cimera’. Istraživanja su pokazala da neformalna interakcija među sustanarima može pozitivno utjecati na navike hranjenja, tjelovježbe, pa čak i akademske ishode jer mogu obogatiti repertoar postojećih vještina i znanja s kojima baratate, biti poticaj kad padne motivacija za učenje ili pomoć u krizama.

Studentsko doba je izazovno i svaka podrška je dobrodošla, pogotovo ako dolazi od osobe po dobi i interesima bliskoj vama, koja prolazi slična iskustva.

Imajte na umu da utjecaj sustanara nije nužno samo pozitivan i pazite se štetnih obrazaca koje možete preuzeti od njih. Naime, prema istraživanjima, negativne navike “cimera” koje “pokupimo”’ traju dulje nego samo sustanarstvo i mogu osjet-

prof. psih. Ivana Mrgan kognitivno-bihevioralna terapeutkinja

Centar za osobni razvoj Apsiha E-mail: ivana@apsiha.hr

no utjecati na osobnu dobrobit, ali i na akademski uspjeh pojedinca. Upravo stoga se potrudite i uvesti korisne zajedničke navike ili obrasce, poput zajedničkog bavljenja sportom ili nekim hobijem i sl. ’Cimerstvo’ može biti otrežnjujuće iskustvo u smislu da formirate jasne stavove o tome što vam u suživotu nije prihvatljivo i da izgradite vlastite granice. Kakva su pravila vezano uz tulume u sobi ili stanu? Koji je raspored čišćenja i što to točno podrazumijeva?

Koji troškovi su zajednički i kako se raspoređuju? Sustanarstvo je prigoda da testirate i izgradite svoju empatiju i strpljenje, ali i asertivnost.

Suživot s osobom iz drugog kraja ili čak zemlje, doticaj s različitim socijalnim i kulturnim utjecajima, ako ste za njih otvoreni, mogu biti obogaćujući i pozitivno utjecati na ‘omekšavanje’ određenih predrasuda i stereotipa. Tako Dalmatinci prestaju biti “oni lijeni”, shvatite da Slavonci ne jedu slaninu sa svime i slično. Osim ovih benignijih, česti su i oni nešto ozbiljniji stereotipi koji mogu biti ograničavajući ili čak štetni za odnose.

Otvorenost da učimo o drugima i interes da upoznamo osobu kao takvu može pridonijeti slabljenju stereotipa i predrasuda, što se očituje u pozitivnijim stavovima, ali i ponašanjima u socijalnim interakcijama. Želimo vam odlične cimere ili barem korisna iskustva, i jedno i drugo vas izgrađuje i obogaćuje.

Andrija: Zanima me mogu li tražiti da se ponište rezultati pismenog ispita?

Također, što se može poduzeti s načinom ocjenjivanja ispita određenog profesora koji daje negativne bodove za netočne odgovore?

Prema Statutu Sveučilišta, na pisani dio ispita uvijek postoji pravo žalbe. Na sastavnici, tj. profesoru, je da odredi način ocjenjivanja o kojem će studenti biti pravodobno obaviješteni, dok je sustav ocjena i prolaznih ocjena određen u Statutu i Pravilniku Sveučilišta. Možeš iskoristiti pravo žalbe na ocjenu, a u roku određenom Pravilnikom svojeg fakulteta zatraži od dekana imenovanje povjerenstva koje bi ponovno ocijenilo pismeni ispit i ponovno te ispitalo.

MEUZ Peto izdanje od 7. do 12. svibnja u Zagrebu

M

Otvorene prijave za ‘Europski parlament’

odel European Union Zagreb simulacija je procesa odlučivanja u Europskoj uniji, a peto izdanje ovog edukacijskog programa održavat će se od 7. do 12. svibnja. Tijekom simulacije, sudionici preuzimaju uloge zastupnika u Europskom parlamentu, ministara EU-ova Vijeća, lobista te no-

vinara. Cilj je omogućiti sudionicima usavršavanje vještina oblikovanja politike i stjecanje znanja o sustavu Europske unije iz prve ruke. Prijave za ovogodišnji MEUZ traju od 27. veljače do 13. ožujka, a za više informacija posjetite internetsku stranicu meuz.eu, te službenu stranicu na Facebooku. (M.Š.)

4

Studentski život

Veljača 2017.

STUDENTSKA PRAVOBRANITELJICA Barbara Šimić o radu i planovima svog ureda

‘Izborite se za svoja prava, danas studentska, sutra životna’

Gudelj G Kate kate.gudelj44@gmail.com

O

bratite mi se i zajedno ćemo pokušati riješiti probleme koji vas muče.

Nemojte biti pasivni, izborite se za svoja prava danas studentska, sutra životna! - poručila je studentska pravobraniteljica Barbara Šimić studentima.

Ona je sama, upravo zbog neinformiranosti i pasivnosti, svojedobno ostala bez statusa izvanrednog studenta na Pravnom fakultetu, što ju je potaknulo da se prijavi na mjesto suradnice u Uredu studentskog pravobranitelja prošle godine.

“Smatram da studenti ne znaju dovoljno o svojim studentskim pravima, pa ni kome se mogu obratiti u slučaju njihova kršenja. Čak i kad djelomično znaju svoja prava, nisu dovoljno upućeni u propise pa ni u to da su žalbe ograničene rokovima”, ističe studentska pravobraniteljica.

Do prijave na mjesto studentske pravobraniteljice vukla ju je želja da što više pomogne kolegama studentima pri informiranju o njihovim studentskim pravima i načinima ostvarivanja tih prava.

ULOGA UREDA Barbara dolazi iz Preloga, malog gradića u Međimurju, pa svoje studentske dane provodi u Studentskom domu “Stjepan Radić”. Studentica je treće godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ističe kako su joj znanja stečena na tom fakultetu pomogla u iščitavanju sveučilišnih propisa i odredbi koje primjenjuje na zaprimljene slučajeve studenata, iako kod same kandidature ne postoji uvjet koji fakultet studentski pravobranitelj mora imati.

Kako ističe Barbara, uloga student-

Studenti se najčešće javljaju u ured zbog komisijskih ispita, mirovanja godine te gubitka prava na studiranje

čaj, to bi bio student koji je rodom iz Kazahstana, ali već deset godina živi u okolici Zagreba kod svoje bake. Naime, kako nije državljanin EU-a, nema ni hrvatsko državljanstvo, a nije ni student na međunarodnoj razmjeni u Hrvatskoj, pa samim time nema pravo na subvencioniran studij ni prehranu”, kaže Barbara i dodaje kako je zapravo student bio “na ničijoj zemlji”. Danas mu je, uz pomoć ureda studentskog pravobranitelja, omogućena subvencionirana prehrana te su mu smanjeni troškovi studiranja.

PLANOVI ZA BUDUĆNOST Barbara namjerava održati predavanja Upoznaj svoja prava, kako bi za trajanja svog mandata što više educirala i informirala studente, te pobolj-

Barbara namjerava održavati predavanja Upoznaj svoja prava, kako bi za trajanje svog mandata što više educirala i informirala studente

Barbara pomaže studentima u borbi za njihova prava jer sama zna koliko je ta pomoć potrebna

skog pravobranitelja je da prima pritužbe studenata koje se tiču njihovih prava te raspravlja o njima s mjerodavnim tijelima Sveučilišta. Također savjetuje studentima kako ostvariti prava, a može sudjelovati i u stegovnim postupcima protiv studenata.

Studenti se najčešće javljaju u ured zbog komisijskih ispita, mirovanja godine te gubitka prava na studiranje.

Dodaje kako joj je žao što se studenti ne javljaju mnogo prije tog spornog

izlaska na komisijski ispit jer im je u zadnji tren teško kvalitetno pomoći, budući da žalbe na ispit pred ispitnim povjerenstvom nisu predviđene Pravilnikom, osim u slučaju određenih neregularnosti pri samom ispitu.

Ističe da su se, zahvaljujući dobroj organiziranosti i ažurnosti Ureda, mnogi studenti koji su zatražili savjet ili pomoć uspjeli izboriti za svoja prava, ali i dodaje kako je u situacijama kada prođu određeni rokovi

Foto: Privatna arhiva

za stavljanje pritužbi, nažalost, bespomoćna.

Događa se i da se studenti javljaju pravobraniteljici zbog problema za koje ona nije mjerodavna, ali ih ona tada prosljeđuje zaduženim institucijama i tako im uvelike olakšava probleme.

Barbara tvrdi da je svaka studentska pritužba s kojom se susrela netipična i neuobičajena.

“Kad bih morala izdvojiti neki slu-

šala vidljivost i postojanje institucije studentskog pravobranitelja. Također je u izradi brošura o studentskim pravima, a plan je i da Ured studentske pravobraniteljice jednom na tjedan na stranici na Facebooku objavljuje najčešća pitanja i odgovore.

Studentska pravobraniteljica jednom na tjedan prima studente kada joj osobno mogu doći iznijeti svoj problem.

Također dodaje da bi se što čvršće voljela povezati s pravobraniteljima na razini svih sastavnica Sveučilišta kako bi zajednički što učinkovitije djelovali na pojedinačnim pritužbama studenata i ispravljali propuste koji se sustavno krše.

HRVATSKI STUDIJI Dio studenata se boji jer im nije jasno što im nosi budućnost

Labaš: Možda se otvore i novi programi

Kruljac G Ivor ivorzk@gmail.com

N

akon što je Senat izglasao da Hrvatski studiji iz sveučilišnog centra postanu odjel, studenti i profesori i dalje osjećaju napetost. Studenti se najviše brinu zbog toga što za njih ova odluka zapravo znači. Izvanredni profesor na HS-u Danijel Labaš smatra kako studenti mogu biti mirni.

POZITIVNO I NEGATIVNO “Odluka o promjeni i unapređenju statusa Hrvatskih studija iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel upisanim studentima ne donosi nikakve promjene”, tvrdi Labaš, pozivajući one koji to nisu, da pročitaju odluku Senata koja to jasno ističe i jamči studiranje prema uvjetima u trenutku njihova upisa. Iako postoji strah od ukidanja nekih odjela na HS-u, Labaš napominje kako se uz dosadašnje čak otvara mogućnost uvođenja novih programa. Ipak, studentica psihologije Maja Vizentaner ima određene sumnje.

‘Odluka o promjeni i unapređenju statusa Hrvatskih studija iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel upisanim studentima ne donosi nikakve promjene’, tvrdi Izvanredni profesor Danijel Labaš

“Od različitih ljudi čujemo različite priče, i to uglavnom budu samo pozitivne, a negativne nitko ne govori iako sigurno postoje”, smatra Vizentaner. S njom se slaže još jedan kolega s psihologije, koji bi želio ostati anoniman da ne bi stvorio dodatne napetosti među studentima i profesorima.

“Jedan od ciljeva nove uprave i voditelja HS-a jest stvoriti ‘jedinstveni identitet’ koji će se kretati oko kroatistike/kroatologije. Osobno ne vidim kako se psihologija može još više integrirati u samu srž jedinstvenog identiteta”, rekao je. Psihologija je samo jedan od odjela na kojima se brinu za svoj opstanak, ali s obzirom na brojne studije psihologije, tamošnji studenti najviše razmišljaju o odlasku. Prema internetskoj anketi grupe treće godine psihologije HS-a, čak 44 od 47 reklo ih je da ili hoće negdje drugdje upisati diplom-

ski ili ne znaju što će, a samo troje ih je reklo da neće nigdje drugdje.

Naš anonimni izvor cilja na Rijeku jer smatra da “studenti, kao ni profesori, na fakultetu nemaju konkretne informacije o budućnosti HS-a”.

“Studij u Rijeci po nastavnom planu i programu najsličniji je programu na HS-u, stoga se prebacivanje na sigurnije mjesto svakako čini logičnim”, zaključio je. Vizentaner, premda nesigurna u budućnost, smatra kako se nema smisla prebacivati radi izgrađene reputacije i poznavanja profesora. Iako njezina kolegica Ivana Mostarac razmišlja o prelasku na Filozofski fakultet, nada se da to neće biti potrebno.

Foto: Dorian Višnjić/Global

DEZINFORMACIJE “Htjela bih ostati, pa se nadam da će se situacija stabilizirati i da se program neće mijenjati”, kaže Mostarac i napominje da je odlazak opcija

samo u slučaju većih promjena.

Labaš ne zna tko širi dezinformacije o masovnoj želji psihologa da odu.

“Psihologija na Hrvatskim studijima svojevrsni je brend upravo zato što je na Hrvatskim studijima, i to će vam potvrditi ne samo studenti nego i sami zaposlenici, to jest naši nastavnici psihologije”, ističe Labaš.

“Mogu shvatiti da širenje dezinformacija može dovesti do straha i zabrinutosti, ali za njih doista nema objektivnih razloga. Sve ostalo su zapravo zlonamjerne interpretacije”, zaključuje.

Iako su podijeljeni, stabilizacija je zajednički cilj HS-a. Labaš smatra kako je upravo “unapređenje u odjel korak rješavanju pravnog statusa koji će na kraju i rezultirati proglašenjem fakulteta”. Nadodaje da “i naši studenti i naši nastavnici smatraju, koliko sam ja upoznat, da bi za nas bio najbolji status fakulteta”.

Hoće li Hrvatski studiji ovim putem postati fakultet, tek treba vidjeti, ali dokle god je program studiranja doista nepromijenjen, čini se da bi na HS-u moglo biti mirno.

Srednja

Veljača 2017.

IZMEĐU ČEKIĆA I NAKOVNJA Ravnatelji škola protiv raznih besplatnih aktivnosti

5

OKRUGLI STOL

Stipendija od dva milijuna kuna nije u interesu učenika?!

Ravnateljica jedne gimnazije odbijanje predstavljanja fakulteta objašnjava činjenicom da su učenici ‘ionako preopterećeni prevelikim brojem programa koji postoje u školi’

Ignac, Ivana Flegar, G Bruna Darija Ilić i Ivona Magdić

V

Foto: Matej Salacan

U školama se premalo uči o medijskoj pismenosti

ećinu informacija koje sam dobio o američkom sustavu obrazovanja našao sam na internetu samostalno, ističe Luka Ignac, sada student američkog fakulteta DePauw University. U potrazi za svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi otišao na studij u SAD, Luka je bio sam i kaže kako od svoje srednje škole nije dobio potrebnu pomoć. Srednja škola koju je pohađao, ali i neke druge gimnazije u Zagrebu, naime, odbijaju otvoriti vrata za predstavljanje stranih fakulteta ili čak za neke besplatne radionice, bilo da u tome ne vide interes za učenike, bilo da svoj stav opravdavaju time da takve aktivnosti nisu u kurikulu koji je odobrilo resorno ministarstvo. ŠKOLE I NE ODGOVORE Loutfi Jirari, prodekan američkog fakulteta DePauw University na koji je Luka na kraju otišao, zadužen je za odabir novih studenata i nekoliko je puta pokušao kontaktirati ravnatelje zagrebačkih gimnazija kako bi predstavio svoj fakultet i ponudio godišnju stipendiju od gotovo 450.000 kuna. U razdoblju od četiri godine američka stipendija iznosi gotovo dva milijuna kuna, a pokriva sve troškove studija: školarinu, smještaj, hranu, osobne troškove i avionske karte. Prosječni građanin Hrvatske bi za jednu godinu školovanja djeteta u Americi morao izdvojiti minimalno 78 svojih neto plaća.

“Poslao sam nebrojene mailove, ostavio poruke tajnicama i drugim djelatnicima. Nažalost, nikad nisam dobio nikakve odgovore”, tvrdi Jirari. Zamolio je i Luku da pokuša kontaktirati ravnatelje na hrvatskom jeziku, međutim ni tada nije bilo odgovora. Na kraju je gotovo odustao od predstavljanja u Hrvatskoj, međutim uz pomoć Instituta za razvoj obrazovanja u siječnju je ipak održao predstavljanje i dodijelio jednu stipendiju.

Novinarke Globala kontaktirale su osam zagrebačkih gimnazija i dobile svojevrsnu potvrdu prethodnih navoda. Ravnateljica jedne zagrebačke gimnazije zatvorena vrata za predstavljanje fakulteta objašnjava time da su učenici “ionako preopterećeni prevelikim brojem programa koji postoje u školi”, dok se njezin kolega opravdao da u njegovoj školi “ne postoji praksa” za takvo što, da takve aktivnosti promocije “graniče s komercijalnom djelatnošću” i da su prostorni kapaciteti nedovoljni za njihovu izvedbu.

Tu su situaciju prokomentirali i neki profesori. Maja Ilić, profesorica III. gimnazije, smatra kako bi o predstavljanju fakulteta trebao isključivo odlučivati ravnatelj i dodaje kako u njezinoj školi nije bilo takvih događaja. S druge strane profesor Petar Paradžik iz VII. gimnazije kaže kako je učenicima

Škreblin G Željka zeljkaskreblin6@gmail.com

M

Promotori školama nude razne besplatne materijale, no ravnatelji ih često odbiju

teško ostvariti svoje interese unutar škole jer teško ostvaruju komunikaciju s ravnateljicom. Međutim ne slaže se s tezom da su svi ravnatelji birokrati koji rade samo prema uputama Ministarstva.

U potrazi za drugim mišljenjem, uputile smo se u drugu krajnost školstva, u Privatnu klasičnu gimnaziju gdje smo razgovarale s ravnateljem Zlatkom Šešeljom. On objašnjava kako svakodnevno dobiva zahtjeve za predstavljanje fakulteta, međutim politika je njegove škole da to ne rade. Pa ipak, od svakog fakulteta zatraži kontakt i promidžbene materijale koje podijeli učenicima kako bi oni mogli doći do informacija. Pojašnjava kako je u doba interneta do informacija jednostavno doći. Postavlja se ipak pitanje koja je uloga ravnatelja u školstvu, s obzirom na procjenu interesa

učenika. “Što se tiče javnog školstva, ravnatelj je između čekića i nakovnja, između onoga što bi on htio i svih stvari koje pišu u zakonima i propisima, uz to mora paziti da zadovolji interese djece i truditi se da budu bolji i da imaju šire mogućnosti, paziti da roditelji ne prigovaraju. I to nije zahvalna uloga, pa je često najbolje ne napraviti ništa jer tako ne možeš pogriješiti”, zaključuje Šešelj.

Dok za zagrebačke škole nismo pronašli podatke o predstavljanju inozemnih ili domaćih fakulteta, 12 srednjih škola iz ostatka Hrvatske ipak ima tu praksu.

“Nije nam ništa neobično dopustiti predstavljanje pojedinih fakulteta jer je to u interesu naših učenika, a time i u interesu škole”, kazao nam je ravnatelj srednje škole Tin Ujević

‘Što se tiče javnog školstva, ravnatelj je između čekića i nakovnja, između onoga što bi on htio i svih stvari koje pišu u zakonima i propisima. Nije to zahvalna uloga, pa je često najbolje ne napraviti ništa jer tako ne možeš pogriješiti’, zaključuje Zlatko Šešelj, ravnatelj Privatne klasične gimnazije

Učenik daje, škole ne trebaju

U posredovanju pomaže IRO

Prošle je godine Luka, uz pokroviteljstvo američke ambasade u Zagrebu, realizirao projekt My global voice koji se bavio osvještavanjem mladih o važnosti sudjelovanja u politici i odlučivanju, a besplatne radionice su se održavale u srednjim školama diljem Hrvatske. Zagrebačke škole ni za ovaj projekt nisu iskazale interes, pa se radionica održala u Varaždinu, Rijeci i Osijeku.

Maja Balen, koordinatorica obrazovnog savjetovanja iz Instituta za razvoj obrazovanja, istaknula je da su u svojoj trogodišnjoj praksi organiziranja sajma visokog obrazovanja EuducationUSA uspješno posredovali suradnji američkih fakulteta i zagrebačkih gimnazija. “Tako smo ove godine izlagačima organizirali posjet dvjema zagrebačkim srednjim školama: XV. gimnaziji te IV. gimnaziji”, dodaje ona.

Foto: Luka Šime Šatara/Global

u Kutini Jakov Novokmet. Iz Katoličke gimnazije u Požegi, ravnatelj Ivan Bedeničić odgovorio nam je da su svi koji se žele predstaviti u školi dobrodošli.

“Dakako, tražim neki dogovor i vremenski okvir kako bismo mogli organizirati nastavu. Iako naši učenici posjećuju i sajmove fakulteta, mislim da su i ovakva predstavljanja važna za njihov izbor. Pri pojedinačnom predstavljanju dobiju više informacija, koncentriraniji su i otvoreniji. Sami uče i prosuđuju dobre i loše prezentacije pa je i to vrijedna pouka”, ističe Bedenčić.

TEORIJA NIJE I PRAKSA Škole bi, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, kao odgojno-obrazovne institucije, u fakultativni dio nastavnog plana trebale uključiti i one nastavne sadržaje koji zadovoljavaju interese učenika. Ipak, u praksi, uloga ravnatelja u zastupanju interesa učenika, definira se ovisno o tome kako pojedini ravnatelj tumači taj interes. Problem ovog zakona je što ravnatelji kurikul (koji obuhvaća sve izvannastavne aktivnosti) moraju dostaviti Ministarstvu do 30. rujna. U praksi takvo što nije moguće jer ravnatelji ne mogu predvidjeti što će se u tekućoj godini dogoditi, no kako nam je rekao ravnatelj Šešelj, oni to mogu omogućiti na svoju ruku ako je riječ o aktivnostima važnima za učenike.

Iako se u praksi većina naših ravnatelja nije pokazala spremnom, aktivnosti kao što su predstavljanja stranih fakulteta, samo stotinjak kilometara dalje, u susjednoj Sloveniji, stanje je, kako se čini, potpuno drukčije.

“Vrlo je ugodno raditi s njima. Javne i privatne srednje škole u Sloveniji spremne su surađivati i vrlo su gostoljubive” zaključuje prodekan Jirari.

edijska kultura premalo se poučava u školama, zaključak je okruglog stola Medijska pismenost za odgovorno društvo. Okrugli stol održan je početkom veljače, a organiziralo ga je Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu u suradnji s Agencijom za elektroničke medije u povodu početka projekta Djeca medija za aktivno građanstvo – treninzi medijske pismenosti te obilježavanja Dana sigurnog interneta.

Na okruglom stolu predstavljen je i portal medijskapismenost.hr namijenjen roditeljima, učiteljima i djeci. Govornici okruglog stola istaknuli su važnost medijske pismenosti i nedovoljno zanimanje odgovornih institucija za tu temu.

Robert Tomljenović, član Vijeća za elektroničke medije, objasnio je kako se ponašanje djece na internetu ne može regulirati zakonima, nego djecu treba educirati. Rupa je to u našem kurikulu. Gotovo da i

‘Najveći je problem što se mladi ne snalaze u enormnoj ponudi sadržaja koji im je dostupan na internetu’, rekao je profesor Krešimir Mikić, jedan od najvećih filmskih znalaca na svijetu nema mjesta za medijsku kulturu i pismenost.

“Najveći je problem što se mladi ne snalaze u enormnoj ponudi sadržaja koji im je dostupan na internetu”, rekao je profesor Krešimir Mikić, jedan od najvećih filmskih znalaca na svijetu. Sudionici okruglog stola složili su se da je šteta što se informatika počinje učiti tek u petom razredu i nije prilagođena predznanjima.

Uz Mikića i Tomljenovića na okruglom stolu sudjelovali su i Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a, Tomislav Ramljak iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, Slaven Staklenac, ravnatelj Osnovne škole Većeslava Holjevca te Anita Kiš, profesorica hrvatskog jezika, a uvodni govor održao je Ivan Milanović Litre, glavni savjetnik ministra znanosti i obrazovanja.

Na kraju, Anita Kiš istaknula je kako “nije važna atributna rečenica, nego kritičko mišljenje”. Zaista, tko se još sjeća atributne rečenice? Važnije je koristiti svoj mozak i kritički razmišljati. Upravo je zato edukacija o medijskoj pismenosti ključna.

Društvo

Veljača 2017.

ŽENSKA PRAVA Razgovor s Radom Borić iz Centra za ženske studije

Zbog malih kazni, nasilnici misle da je nasilje legitimno

Hrvatska još nije ratificirala Istanbulsku konvenciju, kojom je utvrđeno da je svako nasilje nad ženama ozbiljno kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije

Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

I

ako je zemlja potpisnica iz 2013. godine, Hrvatska još nije ratificirala Istanbulsku konvenciju, kojom je utvrđeno da je svako nasilje nad ženama ozbiljno kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije. O borbi protiv nasilja nad ženama razgovarali smo s Radom Borić, feminističkom aktivisticom iz Centra za ženske studije, koja se za Global otvoreno osvrnula i na pravo žena na rad te reproduktivna prava žena u Hrvatskoj.

Borić ističe da je u kontekstu problema ženskih prava uvijek prisutno kršenje prava žena na život bez nasilja.

No tvrdi da je i nasilje nad ženama promijenilo oblik, a, na primjer, prošle je godine u Hrvatskoj ubijeno više od deset žena u obiteljskom nasilju. Dodaje kako je problem što se nasilje često tretira kao prekršaj ili remećenje javnog reda i mira.

“Dokle god nasilnici dobivaju male kazne za nasilje, mislit će da je nasilje legitimno”, tvrdi Borić.

Valja podsjetiti da Konvencija ističe i podršku i pomoć organizacijama i institucijama u uspostavljanju suradnje, kao i prihvaćanje cjelokupnog pristupa u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Na pitanje o razlozima izostanka ratifikacije u državi, Borić kaže kako bi ratifikacija značila ne samo usuglašavanje svih zakonskih akata nego i odvajanje sredstava za prevenciju nasilja nad ženama.

Na primjer, jedan je od zahtjeva Konvencije osiguravanje jednog skloništa na 30.000 stanovnika, dok ih mi u državi, ističe Borić, imamo samo nekoliko, i to neovisnih, koje uglavnom vode ženske udruge.

Iz statistike Ujedinjenih naroda vidljivo je da će jednu od tri žene pretući ili silovati tijekom života, što dovodi do broja od milijardu djevojčica i žena - istaknuto je na obilježavanju kampanje Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama u Zagrebu na Valentinovo, čime se pozivalo Vladu na hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije za uspostavu standarda zaštite žena.

SILOVANJE STIGMATIZIRANO Također, iako je rat završio prije više od dvadeset godina, u Hrvatskoj još ne postoji prijeko potreban Zakon o civilnim žrtvama rata, koji bi, među ostalim, sadržavao i pitanje posljedica ratnog seksualnog nasilja nad ženama. Rada Borić ističe kako se napokon prije nekoliko godina počelo razgovarati o institucionalnoj potpori.

Tako je, tvrdi, napravljen relativno dobar zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

Iako je naslov rodno neutralan, u preambuli se ipak govori o većini žena žrtava ovakvog ratnog nasilja. Iz toga je vidljivo da, iako postoji ovakvo nasilje i prema muškarcima u zatvorima, postoji degradacija u značenju seksualnog nasilja za žene.

“Znamo koliko je priča o silovanju stigmatizirana u našoj zajednici, bilo je potrebno mnogo potpore drugih žena”, ističe Borić. Iako se u ratu devedesetih silovanje žena koristilo kao oružje, Borić tvrdi da je pri-

VOJNI ROK Prijedlog za uvođenje jedno

Može li ‘prisil

Dukši G Anamarija anamarija.duksi@gmail.com

P

rijedlog za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka već neko vrijeme zaokuplja pozornost javnosti. Iako se većinom čuju glasovi protivljenja, vojni rok ima i svoje pobornike. No postavlja se pitanje može li se ovakva vrsta vojnog osposobljavanja u trajanju od samo mjesec dana uopće nazivati vojnim rokom i može li se novac potreban za njegovo uvođenje opravdati stvaranjem vojno sposobnih civila?

Obuhvaćao bi oko 30.000 mladih, trajao do četiri tjedna i održavao bi se ljeti, nakon završetka srednje škole.

Ministar obrane Damir Krstičević navodi kako je uvođenje obveznog vojnog roka nužno zbog geopolitičkih i regionalnih ugroza. No postavlja se i pitanje realnosti tih ugroza i kvalitete odgovora na njih ako se uvede ovakva “beta-verzija” vojnog roka?

KORISNO ILI NE? A što o tome misle mladi? Karlo Kesić, student treće godine povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, protiv je

Rada Borić, feministička aktivistica iz Centra za ženske studije Foto: Boris Ščitar/Pixsell

Jedan od zahtjeva Istanbulske konvencije osiguravanje je jednog skloništa na 30.000 stanovnika, dok ih mi u državi, ističe Borić, imamo samo nekoliko, i to neovisnih, koje uglavnom vode ženske udruge ča silovanja u ratu i miru slična. Naime, tvrdi da ako će za silovanje žena biti terećena zato što je provokativno odjevena (i to je otežavajuća okolnost), onda žene silovane u ratu neće nikad o tome govoriti.

“Mi smo u Hrvatskoj i regiji uspjele napraviti značajnu stvar – povezati se, progovoriti o silovanju u ratu, podržati jedne druge, napraviti mrežu žena Ex-Yu, organizirati Ženski sud za bivšu Jugoslaviju koji je htio progovoriti o različitim vrstama zločina protiv žena, i jedna od niša je bila upravo seksualno zlostavljanje žena u ratu”, kaže Borić. Žene iz Bosne i Hercegovine prve su progovorile i ohrabrile žene iz Hrvatske da o tome govore, ističe.

Žene Zemlju mogu ‘prodrmati’ i plesom Rada Borić navodi i pitanje reproduktivnih i seksualnih prava žena, za koja smatra da mogu biti narušena onime što naziva “uvezenim neokonzervativizmom”, odnosno velikim brojem novonastalih udruga u Hrvatskoj koje mogu utjecati na promjenu ženskih reproduktivnih prava, konkretno pitanja pobačaja. U vezi s najučinkovitijim načinom borbe protiv navedenih ključnih problema, Rada Borić ističe da su jako važne i formalne i ad hoc mreže, organizacije i akcije. Ističe da je važno da se muškarci bore za žene, pogotovo mladi muškarci. Uz to, važna je i mreža ženskih udruga koja okuplja udruge iz cijele zemlje. Za pozitivu kojom se treba boriti protiv diskriminacije, Rada Borić ističe važnost plesa kao ženskog jezika, i važnost “drmanja” Zemlje plesom.

Rada Borić bila je član radne skupine za prijedlog zakona o pravima žrtava Domovinskog rata koji je prihvaćen.

“Sve žene u toj radnoj skupini zauzimale su se za jednu stvar, bez obzira na svjetonazor – za žene”, zaključuje Borić. Tako su neke važne promjene bile da teret dokaza da su bile silovane nije na ženama, da se ženama vjeruje i ako nakon 23 godine nemaju dokumentaciju”, dodaje Borić. Zaključuje kako je radna skupina, osim u prihvaćanju zakona, uspjela i u tome da žene ne trebaju same braniti sebe, nego da imaju neko tijelo koje ih brani i radi za njih.

RETRAUMATIZACIJA ŽRTAVA Pri Ministarstvu branitelja je pak 2014. unutar Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu osnovano Povjerenstvo stručnjaka i stručnjakinja za prava žrtava za javni natječaj, koje je s promjenom vlasti i samo promijenjeno.

Novo povjerenstvo najavilo je i moguće revizije rada starog povjerenstva, što je, tvrdi Borić, jako loše jer je riječ o retraumatizaciji žena kojima se uspjelo pomoći.

Rada Borić tvrdi da su, nažalost, prava žena u Hrvatskoj u gorem položaju nego prije desetak godina. Tvrdi da je to zato što se počinju ograničavati prava za koja se mislilo da su usvojena i neupitna.

S početkom kraja raznih industrija devedesetih, poput tekstilne, javlja se problem prava žena na rad, koje su bile pokretačka radnička snaga tih industrija. Tako danas, na zalazu hrvatske industrije i zatvaranjem Kamenskoga i MTČ-a, čije se radnice, zapravo, šalju u prisilnu mirovinu s 50 godina, postoje i problemi mladih žena koje ili idu iz države, ili kao i muškarci ne mogu planirati obitelji s diskriminatornim ugovorima na određeno.

Prigovor savjesti Za one koji ne žele služiti vojni rok postojala bi, kako su objavili mediji, opcija prigovora savjesti. Prigovor savjesti mogli bi uložiti građani prema članku 47. Ustava Republike Hrvatske. Time se otvara mogućnost služenja civilnog vojnog roka.

Tijekom služenja civilnog vojnog roka odrađivao bi se posao u staračkim domovima, bolnicama.

Takav bi rok trajao sedam do osam tjedana, a ročnici bi stekli osnovna znanja o pružanju prve pomoći, pucanju iz streljiva, ukopavanju i sličnim vojničkim vještinama.

obveznog vojnog roka, iako ga je prije podržavao. Smatra kako se u mjesec dana ne mogu steći osnovne vojne i civilne sposobnosti te da bi se time samo povećao financijski teret državi i građanima.

“Kad bi vojni rok trajao minimalno tri mjeseca ili ako bi postojao u sklopu obrazovanja kao nekakav obvezan predmet, onda bi u tom slučaju mogao uspjeti”, kazao je Kesić. Svoje protivljenje obveznom vojnom roku iskazao je i Karlo Tomac, student druge godine kemije i fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

“U današnje vrijeme nam se služenje vojnog roka ne bi trebalo činiti kao previše korisno”, tvrdi Tomac. Isto tako, Tomac smatra kako bi mladi trebali težiti obrazovanju, te ako se netko ne može sam “disciplinirati” ili stvarno osjeti životni poziv da služi državi, neka se svojevoljno prijavi i neka se to ne tiče onih koji to ne žele.

Ipak, studentica Kineziološkog fakulteta, Klara Pelemiš misli drukčije.

Smatra kako je uvođenje vojnog roka potrebno zbog trenutačne situacije u svijetu, odnosno velikog broja ratova, a Hrvatska bi mogla biti na meti zbog svojih prirodnih bogatstava.

“Potrebno je imati vojnu snagu spremnu braniti Hrvatsku”, istaknula je Pelemiš. Navela je, kao primjedbu, prekratko trajanje. Tvrdi da se u nekoliko tjedana, koliko bi trajao vojni rok, ne može naučiti previše, te da bi on trebao trajati najmanje šest mjeseci.

SKUPLJE OD REFORME OBRAZOVANJA Centar za mirovne studije (CMS) izrazio je protivljenje obveznom vojnom roku. Gordan Bosanac iz CMS-a kaže da Centar smatra kako je uvođenje vojnog roka štetno za Hrvatsku i da šteti njenim nacionalnim interesima kao što su modernizacija obrazovanja, smanjenje nezaposlenosti i društvenih nejednakosti.

AUTORIZACIJA IZJAVA Medijski sugovorn

Neki mijenjaju

Ivković G Hana hana.ivkovich@gmail.com

N

ovinarka Globala za jednu je temu odlučila kontaktirati profesora na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Članak je napisan, ali je profesor tražio cijeli konačni tekst na autorizaciju, iako bi to uključivalo i davanje na uvid i drugih sugovornika i novinarske opreme. Novinarka je, u maniri novinarske prakse, poslala samo dijelove koji uključuju izjave konkretnog sugovornika koji želi autorizirati članak. Profesor je pak tada, nakon konzultacije s upravom FER-a, odbio dati autorizaciju za sve svoje

izjave bez uvida u cijeli tekst. Članak je, naravno, na kraju ipak napisan, ali bez izjava tog profesora.

Nažalost, ovakvih je primjera danas sve više, a sežu do toga da si pojedini sugovornici uzimaju za pravo intervenirati u sve dijelove novinarskog rada, brisati izjave drugih sugovornika ako se s njima ne slažu, a “prisvoje” si i uredničke ovlasti. Zna doći i do situacije da osoba potpuno izmijeni svoju izjavu ili intervju do te mjere da više uopće ne

Foto: Luka Šime Šatara/Global

6

Društvo

Veljača 2017.

7

omjesečne obuke podijelio mišljenja javnosti

lni ljetni kamp’ koristiti mladima?

‘Zemlja koja već 26 godina nije uspjela modernizirati obrazovni sustav i u kojoj je nezaposlenost mladih među najvišima u EU, umjesto da rješava te probleme, mladima nudi vojni rok!’, kaže Gordan Bosanac

Je li potrebno da mladići odlaze u vojsku da bi se naučili samostalno živjeti?

Zemlje s obveznim vojnim rokom u Europi (u mjesecima) CIPAR:

BJELORUSIJA:

12-18

8-11

NORVEŠKA:

RUSIJA:

AUSTRIJA:

TURSKA:

GRČKA:

DANSKA:

25 19 15

12

9-12

FINSKA:

6 4

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

“Zemlja koja već 26 godina nije uspjela modernizirati obrazovni sustav, u njega uvrstiti mirovno i građansko obrazovanje, te u kojoj je nezaposlenost mladih među najvišima u EU, umjesto da ulaže u rješavanje tih problema, mladima nudi vojni rok!”, nadodao je Bosanac.

Također, Bosanac kaže da je procjena troška ovakve popularizacije vojske i militarizacije od 300 do 400 milijuna kuna na godinu, dok je za reformu obrazovnog sustava u sljedećih pet godina potrebno 300 milijuna kuna.

“Fokus treba staviti na obrazovanje, otvaranje radnih mjesta, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja, financijsku i ljudsku sigurnost, kako bi mogli osnivati obitelji i unapređivati kvalitetu svojih života”, poručio je Bosanac.

Iz CMS-a podsjećaju da svaki građanin ima pravo uložiti prigovor savjesti i odbiti služiti vojni rok.

Stručnjak u području obrane i sigurnosti i urednik portala OBRIS - obrana i sigurnost, Igor Tabak, smatra kako vlasti u Hrvatskoj ne govore o uvođenju vojnoga roka nego o nečemu što oni nazivaju “temeljno vojno osposobljavanje”.

Takvo vojno osposobljavanje ne nudi dovoljno vojnih znanja da bi polaznike osposobilo bilo za pričuvu, bilo za pristupanje profesionalnoj vojnoj službi, smatra Tabak. Izjavu ministra obrane Damira Krstićevića, o uvođenju obveznog vojnog roka zbog geopolitičkih i regionalnih ugroza, Tabak komentira kako je,”što se geopolitičkih i regionalnih ugroza tiče, potpuno nejasno na što se tu hrvatski političari pozivaju”. Također smatra kako u regiji nema vojske koja bi mogla izvesti veliki napad na Hrvatsku. Nastavlja da ročna vojska nije pogodna za djelovanja u inozemstvu, kao što nije pogodna ni za borbu s terorizmom ili nadzor granice.

U KONTEKSTU NATO-a Tabak komentira kako članstvo u NATO-u nema gotovo nikakve veze sa sustavom obveznog vojnog roka u Hrvatskoj. “Većina takvih ročnika neće biti u stanju sudjelovati u NATO-vim aktivnostima, a ako ih vlasti i upute u takve pustolovine - to bi moglo biti skupo, komplicirano i teško za provedbu”, predviđa Tabak. Dodaje kako bi ročnici mogli sudjelovati u slučaju elementarnih katastrofa, no tu bi se radilo o pravim ročnicima, a ne o mladima s “prisilnog ljetnog kampa” čije trajanje nije dovoljno za poboljšanje fizičke kondicije ili za nešto kompliciranije.

ANKETA PATRICIJA KRUŠLIN (FKIT): Podržavam ponovno uvođenje vojnog roka jer mjesec dana nije dugo razdoblje, a može biti itekako korisno, pogotovo u današnje vrijeme napetosti u svijetu. Ljudi bi bili svjesniji važnosti obrane i discipline, a svako novo stečeno znanje dobro dođe.

KRISTINA KRNJIĆ (FPZG): Mislim da se vojni rok svakako treba uvesti jer se u današnje vrijeme mnogo mladih muškaraca ne zna samostalno brinuti o sebi i vidi se njihov život s roditeljima i ovisnost o njihovoj pomoći (čast iznimkama).

U vojsci se ipak stekne nekakva disciplina, samostalnost i odgovornost te to iskustvo ne može biti na odmet.

JURAJ BELOŠEVIĆ (FFZG): Protiv sam uvođenja obveznog vojnog roka. Njegova funkcija nije priprema na eventualnu obranu, nego usađivanje bezuvjetnog slušanja naredbi i pridržavanja neupitnih hijerarhijskih struktura. U konačnici se ne dobiva ratno spremno stanovništvo, nego stanovništvo prilagođeno autokratskim uređenjima.

MARIN RIBIĆ (Građevina ZG): Osobno o roku mislim da nije loša ideja, treba ga učiniti zanimljivim za mlade, da prožive novo iskustvo u životu. Mogao bi se napraviti dobar model koji bi trajao oko 20-ak dana. U ta tri tjedna mogu se naučiti nove stvari i stvoriti disciplina, s malo potrošenog vremena.

nici sve češće novinarsku praksu dovode na rub cenzure

vlastite riječi, neki bi i tuđe, pa i naslove!

Novinarska je praksa jednoglasna: na autorizaciju se nikad, ni u kojem slučaju, ne daje cijeli članak, pogotovo kad uključuje više sugovornika nalikuje na originalnu. Pitanje autorizacije, odnosno provjere autentičnosti izjave, u novinarskoj profesiji stvara glavobolje zbog toga što je njen obujam, osim vrlo kratke rečenice u Zakonu o medijima, gotovo potpuno stvar novinarske prakse pojedinih redakcija i podložan raznoj interpretaciji. Upravo zbog nedostatka zakonskih normi o tome što se točno smije tražiti na autorizaciju, a što ne, dolazi do mnogih nesporazuma.

Ipak, novinarska je praksa jednoglasna: na autorizaciju se nikad, ni u kojem slučaju, ne daje cijeli članak, pogotovo kad je riječ o članku koji uključuje više sugovornika različitih mišljenja, a potpuno izmijenjenu izjavu ili intervju jednostavno se - ne objavljuje. Glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić navodi svoje primjere iz prakse. “Znalo se događati da su neki izvori zahtijevali autorizaciju cijelog teksta. Redakcija ne odobrava takve zahtjeve”, kaže on dodajući

kako im se često događa da im sugovornici čak i sugeriraju koje naslove da stave u članak, no urednici nipošto ne popuštaju zahtjevima.

“To je posljedica bojazni nekih sugovornika da im naslov neće vjerno prenijeti ono što je rečeno ili zbog straha od iskrivljavanja izrečenih činjenica.

Oprema je odgovornost urednika medija da što vjernije i točnije prenesu glavnu poruku informacije, članka ili intervjua”, objašnjava Ogurlić. ’NAKNADNA PAMET’ Ružica Cigler, umirovljena novinarka i urednica, jasna je u svojem postupanju prema onima koji svoj intervju potpuno promijene. “Ja bih uvijek objavila da nam je XY dao intervju, ali je pri autorizaciji promijenio smisao za 180 stupnjeva i, eto, zbog toga ne objavljujemo intervju s njim. Ta kratka obavijest govori publici o našem sugovorniku više nego nego tisuće riječi analize njegove osobnosti”, tvrdi ona.

Autorizacija izjave ima svoje pozitivne strane, prije svega, jer se tako osigurava da je dobivena izjava činjenično i “duhovno” točna, a pogotovo je korisna kad je sugovornik osoba zaposlena u znanosti ili nekom drugom novinaru stranom polju, pa tako može potvrditi točnost nekog pojma iz područja intervjuirane osobe.

No razlog zbog kojeg je stav prema autorizaciji među novinarima podijeljen jest što neki smatraju da je ona nepravedno miješanje u rad novinara i pokušaj cenzure. Cigler je, na primjer,

Što je autorizacija izjave?

Prema Zakonu o medijima, autorizacija je “potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku”. Kako objašnjava Tomislav Klauški, “ona je zamišljena kao prilika sugovorniku da provjeri jesu li njegove riječi u razgovoru korektno prenesene, suvislo skraćene, a poruka ispravno shvaćena”.

izrazito protiv autorizacije.

“U konačnici, što je autorizacija? S jedne strane, sumnja novinarskih sugovornika u sposobnosti nas novinara da znamo raditi svoj posao, a s druge strane novinarsko priznanje da nismo sigurni jesmo li točno prenijeli tuđe riječi. Autorizacija je podcjenjivanje i samopodcjenjivanje”, tvrdi Cigler.

“Usput, tko traži autorizaciju izravno emitiranog radijskog ili televizijskog intervjua?”, ističe.

Iskustvo glavnog urednika Hine Serđa Obratova govori da sve više sugovornika traži autorizaciju i pritom pokušava “uljepšati” svoje izjave, odnosno pokušava intervenirati u novinarski uradak, smatrajući da na to imaju pravo. Stoga bi se, smatra Obratov, “novinari i urednici trebali usprotiviti pokušajima sugovornika da naknadno interveniraju u sadržaj, odnosno uljepšavaju, ispravljaju ili dopunjuju svoje izjave zbog naknadne pameti”.

NEMA ZAKONSKIH PROPISA Iako se svakodnevno koristi u novinarskoj praksi i postala je toliko uobičajena da se o tome i ne razmišlja, autorizacija zapravo nije zakonska obveza

novinara niti dano pravo sugovornika.

Ne postoje zakonski propisi koji je reguliraju te je ona uglavnom dio novinarskog bontona, objašnjava Borna Keserović, urednik na RTL televiziji.

“Najvažnije je da se izjave i intervjui uzimaju prema pravilima struke i onda je autorizacija samo dobra volja autora”, tvrdi. S njim se slaže Ogurlić koji objašnjava da je ona dio dogovora između autora, odnosno redakcije i sugovornika.

“Autorizacija nije zakonski obvezna, ona je dio dogovora između autora odnosno redakcije i sugovornika, a u slučaju sudskog postupka postaje dio dokaza. Sudovi različito tretiraju autorizirane i neautorizirane razgovore ili izjave”, kaže Ogurlić također ističući da se ne smije zlorabiti.

Dugogodišnji novinar i urednik Tomislav Klauški daje pak svoje mišljenje o najzdravijoj praksi autorizacije: “Smatram da je ključno postupati u dobroj vjeri, uz maksimalnu dozu korektnosti i profesionalnosti s novinarske strane, ali i uz savjet osobama koje pristaju na intervjue ili izjave kako novinarima trebaju dopustiti da slobodno obavljaju svoj posao”.

8

Kako se na Pravu ‘testira’ bolonja

G

Kolumne/komentari/mišljenja

Veljača 2017.

Božica Kopić

bozicakopic@gmail.com

A

ko student Pravnog fakulteta u Zagrebu ne prikupi sve potpise u indeks u akademskoj godini, umjesto brige o padu godine dovoljno je da izvadi 150 kuna i uplati ih fakultetu za “testiranje semestra” - sve legalno i propisano Odlukom o naknadama za usluge Pravnog fakulteta. Što se zapravo krije ispod ove opcije? Tko ima najveću korist od nje? Izlazi li fakultet samo u susret studentima kako bi im olakšao studiranje ili jednostavno provodi još jedan način profitiranja od njih? Situacija je to koja se može sagledati iz više kutova.

Krenuvši od samog kontradiktornog naziva opcije prema kojem se “testira” jesu li studenti dolazili na predavanja, može se uvidjeti da je ono kakvim se ova opcija predstavlja javnosti samo formalnost.

Praksa je u stvarnosti poprilično drukčija. Gotovo će svaki student s prava reći da ne ide redovito na predavanja jer ona većinom nisu obvezna.

Ni sami studenti ne skrivaju mišljenje da fakultet ovom uslugom profitira na njihovim leđima. Zarada od opcije testiranja semestra možda i nije toliko velika svake akademske godine koliko od nekih drugih usluga, poput upisnina i školarina, ali pridonosi fakultetskom džepu. Na upit o tome koliko je studenata prošle akademske godine platilo tu opciju, iz ureda dekanata dolazi odgovor da se taj podatak zasebno ne evidentira, dok na prethodno pitanje koliko studenti ko-

Ako studenti ne idu na predavanja, ne obavljaju svoju osnovnu dužnost, a time se gubi smisao redovnog studija riste tu mogućnost, odgovaraju da su svi studenti dužni testirati semestar pri upisu u sljedeću akademsku godinu. Osim dvosmislenih odgovora, dekanat fakulteta nije iznio nikakve posebne informacije jer očigledno nije otvoren za razgovor o toj temi.

Gledajući iz perspektive jednog studenta prava, mogućnost ostajanja kod kuće uz knjigu je mnogo isplativija od gubljenja vremena na dugosatna predavanja od kojih nemaju previše koristi jer ih sve to gradivo ionako čeka opet u knjizi.

No što je s ostalim studentima, na drugim fakultetima, koji su također zasićeni količinom učenja? Zašto bi se nekim dala ta mogućnost, a drugima ne? Velika količina učenja sigurno ne bi trebala biti opravdanje za nedolaženje na predavanja. Promatrajući taj slučaj potrebno je ipak malo zagrepsti ispod površine. Ako studenti ne idu na predavanja, ne obavljaju svoju osnovnu dužnost, a time se gubi smisao redovnog studija.

Iz šire perspektive ovaj slučaj dovodi u razmatranje i ispravno provođenje bolonjskog procesa. Isti sustav i ista pravila i jesu uvedeni da se na svim sastavnicama Sveučilišta jednako provode. Uz mnoge aktualne probleme koje potresaju fakultete na Sveučilištu, postoje i oni stalni, dugogodišnji, koji se guraju pod tepih. Problem upravo i nastaje kada se vodimo onom: Tako je bilo i prije, zašto bi se nešto trebalo mijenjati? Dok obje strane imaju koristi, nema potrebe za mijenjanjem, ukidanjem ili preispitivanjem ispravnosti takvih opcija. I Sveučilište i sastavnice vole se dičiti svojim napretkom i konkurentnošću u današnjem svijetu. Smije li si itko od njih onda dopustiti mentalni sklop nekih prošlih vremena?

Jer danas svijet više ne tolerira moto: Ako prođe - prođe!

Vojni rok - teatar apsurda

U

prošlom smo se broju pitali jesu li hrvatskoj Vladi puške važnije od znanja. Promatrajući nedavna događanja, brzo smo doznali odgovor. U Ministarstvu obrane, financijski gledano, cvjetaju ruže. Budžet MORH-a u 2017. godini uvećan je za oko 300 milijuna kuna i nastavit će se povećavati s godinama. Plaće djelatnika povisuju se, nabavlja se novo oružje, a došlo je i do nove super ideje kako potrošiti taj novac - od 2019. godine vraća se obvezan vojni rok, ili si je barem Vlada tako zamislila.

Unatoč zgražanju mnogih, pogotovo mladih, tješe nas - nije riječ o nekom rigoroznom treningu od pola godine ili godinu, kako je prije bilo.

Ova obuka trajat će samo četiri tjedna i bit će usred ljeta. Bit će to zabavno i jednostavno, kao ljetni kamp, provod za dečke uz malo tjelovježbe. Naši ionako “razmaženi” momci ovim putem naučit će osnovne vještine preživljavanja kao što su dugotrajno trčanje i brzo kopanje, hvalevrijedne i korisne stvari koje će im sigurno pomoći u svakodnevnom životu.

Uostalom, vjeruju pobornici vojnog roka, momcima treba jačanje duha, nečega da očvrsnu možda smatraju da su današnji dečki lijene mlakonje pa misle da će im ovo iskustvo pomoći da napokon postanu pravi muškarčine kakvi trebaju biti. Ustalom, ne bismo trebali prigovarati: sve je uređeno tako da porezne obveznike stoji što manje. Zaduživat će se samo ljetna oprema, smještaj će biti minimalan, a hrana je već osigurana. Kao iz reklame - brzo, jeftino i učinkovito!

Na kraju krajeva, ne vidimo li kako opasnost vreba? Nismo li svjesni prijetnji koje nas okružuju? Nema veze što uopće ne znamo jesu li to Srbi, džihadisti ili babaroge na metlama, ali oni su oko nas i mi moramo biti spremni. Mjesec dana “ljetnog kampa” za to će, naravno, biti sasvim dovoljno. Sto posto.

Vidjevši sve ovo, jednostavno ne znam gdje uopće početi s nabrajanjem svega što je s ovom “super” idejom pogrešno. Za početak, možda je lijepo da mladići moraju ispuniti svoju građansku dužnost, ali što je s djevojkama? Žene, naime, ne podliježu obvezi vojnog roka nego imaju pravo sudjelovati samo ako to žele, dobrovoljnom prijavom. No čemu postavljati dvostruke standarde? Nisu li žene pokazale tijekom stoljeća da su jednako hrabre, jednako sposobne, da u njima živi jednaka ljubav prema domovini? Ne zaslužuju li stoga da se s njima postupa jednako?

Izrael, na primjer, kao i Norveška, zemlje su u kojima su i žene i muškarci obvezni služiti vojni rok. Kad već volimo oponašati zemlje naprednije od nas, ne bismo li trebali učiniti isto?

Nadalje, ne znam u kojem svijetu naša Vlada živi, ali u mom svijetu, gdje vlada siromaštvo i nezaposlenost, mladi koriste ljetne mjesece za sezonski rad, kao i velika većina našeg stanovništva. Ljeto za njih ne znači sunčanje na plaži i sklekove na podnevnom suncu - ono predstavlja plimni val turista, a time i ljetnih poslova koji mnogima znače novac za stanarinu u vrijeme studiranja, nove knjige za faks ili vozački ispit. Kad bi morali usred sezone otići na služenje

Ivković G Hana hana.ivkovich@gmail.com

Roditelji im nemaju poslove ili im plaće kasne, a nakon što završe obrazovanje mladi već znaju da će završiti u istoj situaciji, osim ako se odsele van.

Nije mladež slijepa ni glupa, vidi jasno što se događa oko njih. Kad već država ne želi učiniti ništa za njih, zašto bi oni dali svoje vrijeme i život za nju? vojnog roka, to bi automatski značilo da im cijelo ljeto u smislu zarade propada. Ideja “ljetnog kampa” time pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja za one kojima ga pokušava nametnuti.

No dobro, važno je imati obučene ročnike u slučaju da dođe do vojnih prijetnji, zar ne? U slučaju ratne opasnosti i neizbježnih prijetnji potrebno je imati spremne muškarce i žene koji će ponosno primiti oružje i obraniti našu zemlju od (zasad potpuno nepoznatih, a možda i nepostojećih) neprijatelja. Vlada vojnim rokom računa dodati oko 30.000 obučenih ročnika koji mogu udružiti snage s postojećih 16.000 profesionalnih vojnika. U tom slučaju, uvođenje vojnog roka ima smisla, zar ne?

Osim što nema jer Hrvatskoj dodatna ljudska snaga ne treba. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije i zbog toga može računati na međunarodnu pomoć u svakoj situaciji. Osim toga, tri do četiri tjedna obuke je apsolutno premalo da pripremi bilo koga za moguću vojnu situaciju. Profesionalni vojnici godinama treniraju oružjem svih vrsta, a dati mladiću ili djevojci s mjesec dana obuke da upravlja mitraljezom, u najblažem je slučaju glupo, a u najgorem, krajnje opasno za njihov i život njihove braće i sestara po oružju.

Napokon, čak 54 posto ispitanika u velikoj anketi agencije Promocijaplus podržava vojni rok, ali ne zbog želje da mladi nauče vladati oružjem ili budu pripravni na stanje ratne opasnosti, nego da mladići i djevojke napokon svladaju osnovne

vještine samostalnog života i steknu neke radne navike. Obvezni vojni rok dobra je mjera odgoja, tvrde, i nešto što će ih očvrsnuti u daljnjem životu. Sve bi to imalo smisla kad već ne bi postojali oni životni “časnici” koji od svakog mladića i djevojke čine muškarce i žene. U njihovu su životu od rođenja, uče ih svim vještinama koje će im u životu trebati, od pranja zuba do biranja posla i njihova je dužnost pripremiti ih za život koji im predstoji. To su naši roditelji i njihov je posao naučiti nas osnovnim životnim vještinama, a ne da to čine strani ljudi u odorama na teret poreznih obveznika. Zašto prebaciti svoj odgoj na njih? Uostalom, ako momak ili djevojka nemaju osnovne vještine i navike u 18. godini, zar stvarno očekuju da će mjesec dana na +30 usred ničega nešto za njih učiniti? Dok ljeto završi, vratit će se u (za njih) neodgovorne i lijene mamlaze koje su poslali na obuku, osim ako sami ne poduzmu nešto za osobe koje su odgajali od rođenja.

I kao šlag na tortu, potrebno je upitati se nije li licemjerno da od nas služenje vojnog roka žele oni koji su ga u svoje vrijeme elegantno izbjegli. Premijer Pleković se “opravdao” anemijom (koja ga pak nije spriječila da ima uspješnu sportsku karijeru), Božo Petrov je izgleda zaboravio da postoje kontaktne leće pa se izvukao na veliku dioptriju, a neki, poput ministara Butkovića i Ćorića, jednostavno se nisu ni trudili opravdati svoje “markiranje”. Kad su se oni već uspjeli izvući iz te mrske dužnost, čemu da je onda nameću nama? Čak i bez svega navedenoga, postoji li zapravo razlog zbog kojeg bi mladi uopće htjeli služiti svojoj zemlji, pa makar na mjesec dana? Roditelji im nemaju poslove ili im plaće kasne, a nakon što završe obrazovanje, mladi već znaju da će završiti u istoj situaciji, osim ako se odsele.

Susjedi bivaju deložirani iz doma zbog neplaćenih kredita i prisiljeni su kopati po kontejnerima da prežive. Oni i njihovi roditelji pod pritiskom su toliko nameta i računa da jedva krpaju kraj s krajem. Nisu mladi slijepi ni glupi, vide jasno što se događa oko njih. Kad već država ne želi učiniti ništa za njih, zašto bi oni dali svoje vrijeme i život za nju?

Je li riječ o pripremi protiv potencijalnih vanjskih prijetnji, nostalgiji za dobrim starim vremenima ili jednostavno opravdanjem za nepotrebni višak u proračunu, činjenica je da Hrvatskoj ne treba vojni rok, niti u light niti u hard verziji. Ne treba joj trošenje novca, kojeg ionako nema, na djecu koja će mjesec dana trčati krugove po terenu i onda doći kući nimalo pametnija niti sposobnija. Slaganje pištolja u 45 sekundi ne osposobljava nikog za bolji posao, kvalitetnije obrazovanje niti osobno sazrijevanje. Hrvatskoj trebaju nove knjige, modernija računala, trebaju joj bolje plaćeni učitelji i medicinske sestre.

Puške i pištolji neće nahraniti gladne obitelji niti dati mladima obrazovanje koje im treba. No čini se da ljudi na vrhu to ne shvaćaju, jer uvođenjem vojnog roka kao da nam pokušavaju reći: “Ostavi se, dijete, knjige, ne treba ti to. Primi se bolje puške jer nasilje rješava sve probleme”.

Suzavac mržnje i spirala straha

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

S

globalnim porastom desnog radikalizma brzo smo uskočili u ovaj vlak i od komentiranja javnih gay parada s “neka to rade u svoja četiri zida” prešli na neodobravanje da se ljudi druže i u zatvorenom prostoru. U svakom slučaju, dan nakon napada suzavcem na posjetitelje LGBTQ programa u zagrebačkom klubu Super Super, nekoliko stotina prosvjednika okupilo se na Trgu žrtava fašizma u znak solidarnosti sa žrtvama. Prosvjed kao prosvjed.

Mahalo se transparentima, pjevalo i pomalo zaplesalo, uz jedinstvenu poruku da ih napad u klubu neće zastrašiti. Imajući to na pameti, malo je reći da je iznenadilo upozorenje kojim je službeno zatvoren prosvjed.

“Molimo prisutne da se razilaze u grupama bez

Izvor: Facebook

ikakvih obilježja”, rekla je jedna od govornica, naglasivši tu poruku tri puta. Nisam mogla ne primijetiti nesklad između tona prosvjeda i posljednjeg upozorenja premda ga ne smatram nelogičnim.

Čudili smo se i distancirali od žalosnih događanja po Americi, ne mogavši zamisliti da bi se isti scenarij mogao preliti i na domaći teritorij. Zatim se dogodio vikend u kojem se pokazalo da je horor pokucao i na hrvatska vrata.

Okrivljavali mi novu vlast, zastrašujući govor mržnje koji se može pronaći u svakom drugom komentaru na društvenim mrežama i medijskim portalima ili bezbrižnost policije zbog tog napada - najviše plaši to da se od nedjelje 12. veljače dobar dio hrvatskih građana boji za vlastiti život. To je vjerno pokazalo upozorenje koje su poslali organizatori prosvjeda.

I ja se bojim, ali za hrvatsko društvo. Ako smo u stanju baciti suzavac na ljudsko biće s namjerom da mu momentalno prekinemo život na ovakav nehuman način, onda se zaista trebamo zabrinuti.

Zbog naše društvene svijesti, odgoja mlađih naraštaja i pogrešnog smjera kojim smo pošli.

Intervju

Veljača 2017.

9

RAZGOVOR Mate Rimac, jedan od najboljih mladih poduzetnika u svijetu, govori za Global

Nisam pobornik ‘kukanja’ koje je sveprisutno u našoj zemlji

Balun G Kristina kristina.balun@gmail.com

N

ašeg poznatog poduzetnika, Matu Rimca, koji već danas postaje sinonim za budućnost autoindustrije, časopis Forbes nedavno je proglasio jednim od najboljih mladih poduzetnika na svijetu. Za njega samog to priznanje, kao i mnoga druga, znače samo da je na dobrom putu jer njegovi planovi nadilaze to što sa svojom tvrtkom ostvaruje sada. Naime, kako kaže Rimac, namjera mu je ubrzati rast i početi tranziciju u ozbiljnog dobavljača automobilske industrije sa serijskom proizvodnjom. O svojim planovima, ali i o obrazovanju općenito, odljevu mozgova i hrvatskoj mladeži na tržištu rada otvoreno govori za Global.

• Koliko je teško uspjeti u Hrvatskoj?​ Nisam pobornik negativizma i ‘kukanja’ koji su sveprisutni u Hrvatskoj. Često mi se čini da smo upali u kolektivnu depresiju i cinizam. U Hrvatskoj je sigurno teže nego u razvijenim zemljama, ali je sigurno lakše nego u većini svijeta – primjerice Africi ili Indiji. Živimo u globaliziranom svijetu i moguće je uspjeti bilo gdje – negdje lakše, negdje teže.

• S druge strane, ne može se negirati da je odljev mozgova stvaran.

Borim se protiv odljeva mozgova i veselim se tome što su Rimac Automobili uspjeli vratiti dosta Hrvata iz dijaspore (Kanade, Francuske, Njemačke, Rusije, Austrije...) natrag u Hrvatsku.

No dok se ne pokrenu investicije, kvalitetna radna mjesta, izvoz i proizvodnja, možemo očekivati daljnji odljev ljudi. S obzirom na to što zabavlja političare i narod, nažalost, sumnjam da će se išta u tom smjeru dogoditi.

• Što to politika radi pogrešno?

Mlade treba inspirirati i motivirati, a ne ubijati u pojam. Mislim da je tu upravo problem – guši ih se pravilima, rigidnošću i nepotrebnim stvarima. Vidimo da zemlje poput Finske postižu najbolje rezultate s prijateljskim i opuštenim pristupom obrazovanju. Mislim da je najveći problem negativizam i kolektivna depresija nacije i okruženje u kojem uspjeh nije poželjan.

• Naši mladi inovatori u svijetu postižu velike uspjehe. Pa opet, naše gospodarstvo od toga pretjerano ne profitira. Postoji li i tu neki nesrazmjer očekivanja?

Sama inovacija ne može biti dovoljna za uspjeh. Kao srednjoškolac prošao sam brojna natjecanja mladih inovatora, i to je bilo korisno iskustvo, ali nema veze s poslom i tržištem. Ipak je važnije cijelu ideju staviti na papir, u obliku poslovnog plana kroz koji se dobiva opsežnija slika i inovacija postaje projekt, projekt koji uključuje more različitih aktivnosti. Pritom fakultet može pomoći dati osnove, ali važna je praksa. A, prema mom mišljenju, na našim fakultetima je premalo prakse.

• Ne skrivate nezadovoljstvo nedostatkom prakse u hrvatskom obrazovanju.

Ljuti me to i ponekad preburno reagiram, ali nije mi jasno koliko je potrebno da ljudi odgovorni za formiranje našega obrazovnog sustava shvate da

Primjerom nastojim mlade potaknuti da se ohrabre i uđu u poduzetničke vode. Ništa nije nemoguće, i to im želim poručiti. No potrebno je mnogo rada, odricanja i upornosti

Posao dobivaju probitačni i proaktivni • Dobivate stotine životopisa, što je ono što može napraviti razliku u odnosu prema drugim kandidatima?

Kandidati koji su proaktivni, probitačni i imaju želju za učenjem uglavnom najbolje prođu. Najviše cijenimo kad je netko radio u slobodno vrijeme i samoinicijativno nešto srodno našem poslu – na primjer, vlastiti električni bicikl. U početku sam bio uključen u odabir svakog kandidata, ali sada je gotovo sve u rukama Odjela za ljudske resurse, osim kada su u pitanju natječaji za vodeće pozicije. Razina formalnog obrazovanja nam nije pretjerano važna, praktično znanje i želja za napretkom čine razliku. ne idemo u dobrom smjeru. Kao tvrtka imamo dobru suradnju s tehničkim fakultetima - veliki broj naših zaposlenika došao je kroz studentsku praksu – tijekom prakse su dobili stalan posao.

Suradnja fakulteta s tvrtkama bi trebala biti mnogo bolja i interaktivnija.

• Vrata vaše tvrtke često su otvorena mladim ljudima, školarcima. Kakve ste reakcije dobili?

Otvorili smo svoja vrata svima, i svakodnevno nam u organizirane posjete dolaze ljudi svih dobnih skupina iz svih krajeva svijeta. Bilo tko može doći k nama – prijave su na našoj web-stranici. Svi su impresionirani time što se radi u jednoj maloj zemlji i mladoj firmi, a najviše su iznenađeni ljudi iz autoindustrije. Drago mi je da možemo biti pozitivan primjer, pogotovo školarcima koji su tek na početku puta.

• Biste li mladima u Hrvatskoj preporučili pokretanje vlastitog posla, odnosno kretanje u poduzetničke vode?

Nerijetko sudjelujem na raznim konferencijama i predavanjima za studente i mlade te ih svojim primjerom nastojim potaknuti da se ohrabre i uđu u poduzetničke vode. Ništa nije nemoguće, i to im želim poručiti. Ako imaju cilj i dovoljno jako ga žele, baš ništa ih ne može spriječiti da do njega dođu. No potrebno je mnogo rada,

odricanja i upornosti.

• Koja je vaša glavna motivacija u toj poduzetničkoj ‘pustolovini’?

Sve je krenulo od želje da dokažem kako električni pogon može biti primijenjen u sportskim automobilima i da ih zapravo čini boljima, a svi su mi govorili da to u Hrvatskoj neće biti moguće napraviti. To mi je probudilo inat i želio sam svima dokazati da je moguće. Danas mi je cilj da smo vodeći u području kojim se bavimo na globalnoj razini i da naša tehnička rješenja pomažu mnogim proizvođačima au-

tomobila, brodova i drugih proizvoda elektrificirati svoje proizvode.

• Kako ste počeli? Što vas je dovelo u tu, danas više nego uspješnu ‘priču’ s automobilima?

Automobili i tehnologija strast su mi još od najranije dobi. Iako sam znao da su šanse za to nikakve, oduvijek mi je bio san proizvesti vlastiti automobil. U srednjoj sam školi s prvim projektima i poslije patentima, iGloveom i Active Mirror Systemom, osvajao županijska, državna, a poslije i međunarodna natjecanja te postao najnagrađivaniji mladi hrvatski inovator. To mi je dalo prva iskustva i samopouzdanje da mogu stvoriti nešto što je konkurentno. Čim sam postao punoljetan kupio sam staru BMW ‘kockicu’ te se krenuo baviti utrkama, ali stari benzinski motor nije dugo izdržao. Već sam tada dosta čitao i razmišljao o električnom pogonu. Smatrao sam da ima golem potencijal. Stoga sam odlučio preraditi ‘kockicu’ da pokažem kako električni auti nisu samo ekološki prihvatljiviji nego i zabavni i brzi. Ubrzo je stara kockica počela pobjeđivati na utrkama te sam s njom postavio pet Guinnessovih i FIAinih svjetskih rekorda za električne automobile. Odlučio sam osnovati vlastitu tvrtku te proizvesti potpuno novi automobil koji će ujediniti sve prednosti električnih pogona. I tako je, ukratko, sve krenulo.

• Koje poslovne izazove vidite pred sobom?

Trenutačno smo u fazi prijelaza iz rada na projektima koji podrazumij e vaju

Startup inkubatori su odlični, nedostaju nam venture capital fondovi • Dobivaju li startupi u Hrvatskoj dovoljno pozornosti i poticaja?​ U trenucima kada sam sam pokretao startup i borio se da tvrtka zaživi, u Hrvatskoj nije bilo toliko pojedinaca koji su prošli isto te iskustava koja bi mi mogla pomoći. Danas postoji cijela mreža startup inkubatora u kojima na jednom

mjestu mladi mogu čuti što je sve potrebno da se startup pokrene i napravi prve korake. Ima već dosta uspješnih priča koje potvrđuju onu da je u Hrvatskoj ipak moguće uspjeti. No s obzirom na to da, na primjer, nemamo niti jedan venture capital fond, još smo jako daleko od toga da imamo poticajnu okolinu za startup.

razvoj prototipa u one koji zahtijevaju standardizaciju proizvoda i njihovu serijsku proizvodnju. Pritom srž našeg poslovanja predstavljaju baterijski i pogonski sustavi. Potražnja za baterijskim paketima i općenito električnim pogonskim sustavom svakim je danom sve veća, jer se svi veliki proizvođači automobila sve više okreću električnom pogonu. Radimo i na novim lokacijama u Hrvatskoj gdje se želimo proširiti i krenuti u ozbiljnu masovnu proizvodnju.

Automobilsko tržište je iznimno veliko i poprilično tromo pa nam s jedne strane to predstavlja golemu prednost jer u kratkom vremenskom roku vrlo kvalitetno možemo zadovoljiti želje i potrebe naručitelja. Već sad surađujemo s lepezom velikih proizvođača automobila, ali potencijal tržišta mnogo je veći. S druge strane, kao vrlo mlada tvrtka, još nemamo uhodane i posložene procese. Uz brzi rast dolazi i do problema pronalaska odgovarajuće radne snage u Hrvatskoj, pa dobivamo pojačanje i iz inozemstva – u ovom trenutku zapošljavamo strance iz 11 različitih država, čime se također ponosimo.

• Zanimljivo je da uz automobile proizvodite i električni bicikl koji stoji nemalih 6500 eura. Ima li on kupaca?

Trenutačno je na tržištu Greyp G12S, bicikl maksimalne brzine od 75 kilometara na sat, koji s jednim punjenjem baterije može prijeći više od sto kilometara. Greyp je već prisutan na svim svjetskim kontinentima i u više od 25 zemalja, a neka od mjesta na kojima je popularan su policijske postaje Švicarske i vojne jedinice Južnoafričke Republike. Radimo i na novim modelima, koji će više biti orijentirani na user experience te će cijelo iskustvo vožnje učiniti zabavnijim i interaktivnijim, a radimo i na pristupačnijim modelima.

• Kako vidite budućnost automobila i transporta?

Budućnost donosi sve brži razvoj autonomnih vozila, kao i opciju dijeljenja vozila među korisnicima. Električna vozila također sve brže ulaze na tržište – predviđa se da će 2040. biti 400 milijuna električnih vozila na cestama. No smatram da će pravu revoluciju u transportu donijeti novi modeli mobilnosti prema potrebi (on-demand) u kombinaciji s autonomnom vožnjom.

• Što biste kao uspješan mladi poduzetnik poručili mladima u Hrvatskoj?

Svima koji će se okušati kao poduzetnici u tehnološkoj industriji savjetovao bih da se informiraju o tome kako pokrenuti tvrtku. Ideja je sama za sebe bezvrijedna, ne očekujte interes za investiranje u ideju bez pokrića. Učinite što više možete bez vanjskog financiranja. Ne treba mnogo novca za dobar poslovni plan, prezentacije, web-stranice, stranice na društvenim mrežama i u mnogim slučajevima – prototip, pogotovo ako je riječ o softwareu. Tisuće startup kompanija konkurira za ulaganje rizičnog kapitala i tržišni postotak.

Sve što radite mora biti na najvišoj razini ako želite uspjeti – samo sjajan proizvod nije dovoljan. Budite spremni žrtvovati se, odnosno investirati sve, u financijskom i nefinancijskom smislu. Znate kako se kaže - talent je samo 10 posto uspjeha, ostalih 90 posto je naporan rad. Ustrajan rad, znatiželja i tvrdoglavost. I svijet je vaš.

10

Svijet/EU

Veljača 2017.

TENZIJE NA KONTINENTU Europskom projektu prijeti destabilizacija

Populističke struje ugrožavaju opstanak EU

by Valentina Linarić MOHAMMED ABDULLAHI NOVI PREDSJEDNIK SOMALIJE Nakon drugog kruga glasovanja, Mohamed Abdullahi Farmajo izabran je za somalijskog predsjednika. Izravnih izbora kao ni prave središnje vlasti u toj zemlji nije bilo od pada vlade 1991. godine, što znači da izbori predstavljaju veliku prekretnicu za ovu zemlju koja ima najveću stopu korupcije na svijetu, a tri desetljeća njome vladaju kaos i nasilje koje provode zločinačke bande i terorističke grupe.

RUMUNJSKI PROSVJEDI REZULTIRALI REFERENDUMOM

Rumunjski parlament na inicijativu predsjednika Klausa Iohannisa odlučio je odobriti raspisivanje referenduma o borbi s korupcijom nakon velikih dvotjednih prosvjeda koji su rezultat nezadovoljstava uredbom o ublažavanju antikorupcijskih zakona koju je bez rasprave donijela vlada lijevog centra.

Uredbom bi se omogućio izlazak iz zatvora vladinim dužnosnicima i ostalim osuđenima za korupciju, a brojne optužbe bile bi odbačene. I EU je uputio kritike vladi te je premijer Sorin Grindeanu povukao spornu uredbu, međutim svi su složni da se mora održati i referendum koji bi značio potvrdu nastavka borbe protiv korupcije.

ODOBREN BREXIT S 494 glasa za i 122 protiv Donji dom britanskog parlamenta nakon tri dana rasprave odobrio je pokretanje procesa izlaska Velike Britanije iz Europske unije.

Premijerka Theresa May najavila je da će do kraja ožujka aktivirati članak 50. Lisabonskog ugovora kojim se započinju dvogodišnji pregovori o izlasku. Glasnogovornik Europske komisije Schinas izjavio je da će Ujedinjeno kraljevstvo morati preuzeti i ispuniti financijske obveze koje su isplanirane do 2020. godine. Škotski parlament je odbio pokretanje Brexita, ali ta odluka nije pravno obvezujuća za premijerku May. MICHAEL FLYNN DAO OSTAVKU U TRUMPOVOJ ADMINISTRACIJI Bliski suradnici Donalda Trumpa optuženi su da su ponovno kontaktirali s visokim dužnosnicima ruskih obavještajnih službi, a pojavili su se podaci da američki istražitelji posjeduju sporne snimke telefonskih razgovora.

Još prije početka posljednjih američkih izbora nagađalo se o upletenosti Putinove administracije u pokušaje ometanja predsjedničkih izbora. Zbog veza s Rusima već je ostavku podnio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn koji je navodno s ruskim veleposlanicima raspravljao o sankcijama SAD-a, što je protuzakonito.

Gelo G Mihael mgelo996@gmail.com

E

uropska unija utonula je u političku krizu koja bi mogla kulminirati njenim raspadom. Kombinacija financijske krize i gubitka poslova, priljev migranata, te sve veći razdor između elita i siromašnih uzrokovali su nepovjerenje građana prema Uniji, koja ih nije zaštitila od svih tih negativnih procesa. Gubitnici globalizacije, pretežito brojna radnička klasa čiji su poslovi izgubljeni u korist jeftine radne snage u drugim krajevima svijeta i pridošlica iz drugih EU-ovih država, utjehu su našli u programima populističkih i nacionalističkih euroskeptičnih stranaka.

OSLABLJENA GLOBALIZACIJA Britanski referendum o izlasku iz unije upozorio je na veliki trend u podršci tim akterima, a novo iznenađenje došlo je s drugog kraja Atlantika gdje je, prema sličnim načelima, izabran Trump. Dvije predvodnice zapadnog svijeta tako su odlučile oslabjeti globalizaciju i u određenoj mjeri uspostaviti izolacionizam na političkom i ekonomskom planu.

U Europi se posljedično razvila mogućnost domino-efekta, realni izgled da će uspjesi populističkih struja u SAD-u i Britaniji osnažiti nastupe sličnih, već popularnih aktera u državama EU-a. U travnju se u Francuskoj održavaju predsjednički izbori na kojima izglede za pobjedu ima Marine LePen, predvodnica radikalne desne stranke koja obećava referendum o izlasku Francuske iz EU-a.

Slični pokreti u Nizozemskoj, Italiji i Njemačkoj dobivaju sve veću podršku birača, a zajednička su im protiv-

Iako raspad nije nužan, Nataša Beširević s FPZG-a smatra da EU sigurno čekaju promjene

Marine LePen (Francuska) i Geert Wilders (Nizozemska) predvodnici su euroskepFoto: www.marine2017.fr ticizma u zapadnoj Europi

U Europi se razvila mogućnost domino-efekta, realni izgled da će uspjesi populističkih struja u SAD-u i Britaniji osnažiti nastupe sličnih, već popularnih aktera u EU-ovim državama ljenja globalizaciji, političkim elitama i prihvatu migranata.

Ako ti akteri ostvare moć, najezda euroskepticizma mogla bi uzrokovati EU-ov raspad, čime bi se kontinent vratio u doba suprotstavljenih interesa nacionalnih država.

“U povijesti su sve opcije koje je Europa isprobala dok su zemlje bile su-

protstavljene bile prilično katastrofalne te su prouzročile dva svjetska rata”, navodi Tvrtko Jakovina s odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jakovina dodaje da je projekt Europske unije to trebao zaustaviti i u tome je uspio te da je EU jedina nada da u brzo mijenjajućem svijetu demografski usporena Europa

održi svoje običaje i kvalitetu života.

U vezi s Brexitom stručnjakinja za Europsku uniju i viša asistentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Nataša Beširević smatra da će on pokazati kako i moćne europske države poput Velike Britanije imaju značajno bolju ekonomsku, političku i vojnu poziciju unutar, a ne izvan EUa, jer nisu konkurentne naspram velikih svjetskih igrača.

SKRETANJE UDESNO Kako bi spriječilo infiltraciju populista i odbacilo pokušaje destabilizacije, EU-ovo vodstvo morat će djelovati. Beširević smatra da u tom aspektu važnu ulogu ima stav službenog Bruxellesa prema Velikoj Britaniji u pregovorima o Brexitu. Naime, Brexit se ne događa preko noći i trebat će neko vrijeme da se ponište postojeće regule i uspostave nove za trgovinske odnose između Velike Britanije i EU. Ako britanski pregovarači ne uspiju “isposlovati” posebne pogodnosti u vezi s budućim odnosima (čemu se nadaju) i EU ostane nepopustljiv, druge države bi mogle učiti iz ovog primjera pa bi podrška euroskeptičnim strankama mogla pasti.

Druga vrsta bitke protiv krajnje desnice i populizma događa se na planu političkih stranaka pojedinih država članica. Mnoge stranke nastoje “ukrasti” dio biračkog tijela populističkim strankama tako što programski “skreću u desno”, pa, na primjer, počinju kritizirati prihvat izbjeglica premda im to prije nije bilo obilježje. Sve to polako, ali sigurno mijenja politički ambijent u Europskoj uniji koju očekuje turbulentna budućnost.

Premda njen raspad nije nužan, Beširević smatra da EU sigurno čekaju promjene.

ZNANOST Odluke američke administracije uzburkale znanstvenu zajednicu

Ivan Đikić: SAD mora ukloniti opasni i diskriminatorni akt

Curman G Vanessa vanessacurman@gmail.com

S

tupanjem na vlast novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa podigla se prašina u znanstvenoj zajednici. Embargo nad objavljivanjem novih znanstvenih radova američke Agencije za zaštitu okoliša mnogi su shvatili kao glasonošu promjena.

Privremena stanka objavljivanja radova znanstvenih agencija uobičajena je pri primopredaji vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, zbog Trumpovih kontroverznih stavova o znanstvenim pitanjima kao što su klimatske promjene, ovakva naredba zabrinula je mnoge članove akademske zajednice.

Osim pobune na Twitteru, američki znanstvenici poduzeli su konkretne korake kako bi novom predsjedniku pokazali svoj stav. Nedugo nakon stavljanja embarga i zabrane objavljivanja informacija na društvenim mrežama bez odobrenja Trumpova ka-

Znanstvenici za Dan planeta Zemlje, 22. travnja, organiziraju prosvjedni marš bineta, zabrinuti građani pokrenuli su razne peticije i akcije kojima žele obratiti pozornost sugrađana i državnih institucija koje mogu intervenirati.

“Odgovor znanstvenika SAD-a vrlo je decidiran, jasan, vokalan i glasan, javni i činjenični. Taj akt treba ukloniti što prije jer je diskriminatoran, opasan za znanost i nacionalne interese, te nepotrebno oštećuje građane SAD-a”, komentirao je naš poznati znanstvenik Ivan Đikić, molekularni biolog i ravnatelj InstituIvan Đikić član je Europske akademije od 2015. godine Foto: Duško Marušić/Pixsell

ta za biokemiju na njemačkom Goethe Sveučilištu.

Američki građani nisu ostali samo na internetskom aktivizmu. Slijedeći stope nedavno održanog ženskog marša, svoja će prava na ulicama diljem SAD-a, ali i svijeta, tražiti znanstvenici.

“Znanstvenici su se već organizirali i da za Dan planeta Zemlje, 22. travnja, organiziraju prosvjedni marš.

Američka sveučilišta i znanstvene institucije među najboljima su u

svijetu i siguran sam da će naći načina oduprijeti se lošim politikama i zadržati razinu koju su dostigli dosad”, smatra dr. Ivica Puljak, fizičar i profesor na splitskom FESB-u.

“Ljudi ne staju na tome, nego se svaki dan bore činjenicama da uklone štetan akt iz javnog djelovanja”, ističe Đikić i dodaje kako takvom javnom i činjeničnom akcijom znanstvenici šalju snažnu poruku koja očigledno ima velik odjek u javnosti.

Mandat predsjednika Trumpa tek je započeo, stoga valja pričekati prije donošenja zaključaka o budućnosti znanosti i slobode dijeljenja informacija tijekom nadolazećih godina. Sudeći prema javnim reakcijama na prve korake nove administracije, američki građani potencijalne korake prema cenzuri neće tako lako dopustiti.

“Mislim da javnim djelovanjem građani i znanstvenici mogu mnogo postići, te takve i slične postupke trebamo promovirati u javnom i činjeničnom djelovanju i u Hrvatskoj,” zaključio je Đikić.

Kultura

Veljača 2017.

11

IZA KULISA Posjetili smo probu broadwayske inačice ‘Pepeljuge’ koja se priprema u Zagrebu

Rad na mjuziklu ne pita za odmor

Čada G Astrid astridcada@gmail.com

P

romatrajući umorne ekspresije plesača, koji strpljivo čekaju u zavidnim pozama, i glumaca, čije (gotovo neprimjetno) kretanje usana razotkriva zadnje ponavljanje teksta, razmišljam o tome koliko je ovakvih proba bilo prije ove. S obzirom na to da uvježbavanje traje već dva mjeseca, rekla bih mnogo. Svatko se u ovoj prostoriji, na smeđem parketu prepunom rekvizita zavukao u svoj “balon mira”, daleko od svega što bi ga moglo dekoncentrirati. Tišina od nekoliko minuta biva prekinuta redateljskom palicom i tako počinje priča.

BILA JEDNOM….

Bila jednom lijepa djevojka po imenu Pepeljuga. Nju je pratila skromnost, ljepota i - velika nesreća. Naime, izgubila je roditelje i bila prisiljena na život s Miom Begović, Nerom Stipičević i Marijom Kolb. No nisu one ništa krive osim što su utjelovile uloge maćehe i zlih sestara koje su im odlično sjele. U svim scenama ove tri “zlice” drže se zajedno, svaka sa svojim čudnovatim karakterom koji oduševljava, ali ponajprije zabavlja. Da dobra atmosfera vlada i izvan seta, ove dame nisu pokušale skriti.

“Pozitivna energija i talent mladih kolega odmah mi poprave raspoloženje”, rekla je Mia Begović kojoj je “Pepeljuga” ujedno i prvi mjuzikl u karijeri. Čini se istinito kada glumci kažu da je zabavno biti u koži zločestih likova!

Za ovo glazbeno-scensko djelo na hrvatskim pozornicama zaslužni su producent Tadija Kolovrat i režiser Robert Bošković, koji ističu da se na originalnu licencu s Broadwaya čekalo pune dvije godine. No tko čeka i dočeka, a ova dvojica primila su se u koštac s popratnim izazovima – od prijevoda teksta, odabira glumačke postave i drugih, kako kažu, slatkih muka.

“Upravo nešto takvo Hrvatskoj nedostaje!” složio se ovaj tandem.

Mjuzikl “Pepeljuga” ima devet glu-

Na originalnu broadwaysku licencu ovog glazbeno-scenskog djela čekalo se pune dvije godine

Pred samu premijeru na probama se radilo punom parom Foto: Matea Petrović/Global

maca, nešto više plesača i gudački kvintet na čijem je čelu dirigentica Iva Bardun. Zanimljivo je to da Bardun ima diplomu Fakulteta elektronike i računarstva, ali se zbog ljubavi prema glazbi već godinama bavi mjuziklima.

Slična priča prati i Doris Teur, mladu glumicu i pjevačicu, koja se s 19 godina pojavila na Dori i ušla tada u polufinale, a u mjuziklu “Pepeljuga” igra Dobru vilu. Teur je završila preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti, ali je otkrila kako joj je

bilo teško studirati nešto što je nimalo nije zanimalo.

“Probala sam upisati Akademiju dramske umjetnosti, ali nisam prošla audiciju. Danas mi je velika želja otići na West End – četvrt u Londonu s najprestižnijim kazalištima u svijetu. No to će još malo pričekati”, rekla je Teur.

S obzirom na to da je mjuzikl “Pepeljuga” profesionalni nezavisni projekt, a ne projekt nekog institucionalnog kazališta sa stalnim ansamblom, izvođači istodobno rade i na drugim

projektima. No koliko im zapravo vremena ostaje za privatni život?

Neovisno o stalnoj stisci s vremenom, Taher Sanuri (kralj Maximi-

‘Pozitivna energija i talent mladih kolega odmah mi poprave raspoloženje’, rekla je Mia Begović kojoj je ‘Pepeljuga’ ujedno i prvi mjuzikl u kojem nastupa

lian) priznao je kako mu je obitelj na prvom mjestu, ali, bez obzira na razloge, svi se na ovom projektu trude maksimalno i iz dana u dan daju sve od sebe. Mnogi od njih na probe dolaze umorni, neispavani, no uspijevaju održati koncentraciju jer ipak – posao je posao.

Svatko od glumaca ima svoj ritual protiv umora i stresa. Nekome će pomoći dobra masaža – Kim Verson (Pepeljuga) masira Sanurija, a Sanuri maćehu, nekome termosica s vrućom kavom i “puš-pauza”, a nekome pak nešto treće. Mladi princ Christopher (Bojan Jambrošić) energiju dobiva od suradnika.

“Uz dobro redateljsko vodstvo, koreografa i dirigenta nije teško dati maksimum jer oni to izvuku iz mene”, kazao je Jambrošić.

PONAVLJANJEM DO SAVRŠENSTVA Pogreškama ovdje nema mjesta jer svi nervozno odbrojavaju dane do prvih izvedbi. Svaki detalj mora biti izvježban do savršenstva, pa redatelj tijekom probe ulazi na scenu, usmjerava plesače ili glumce, daje pohvale i neumorno zapisuje komentare u bilježnicu, dok pokraj njega to isto čini i koreografkinja Manuela Svorcan.

Unatoč ponekom “nestašnom“ mikrofonu koji je usred probe otkazao “suradnju”, malom kašnjenju zbog snimanja press materijala, premalom improviziranom prostoru za koji nitko ne bi rekao da je sposoban biti “dnevni boravak” za trupu jednog spektakla (naime, Dobra vila bi u predstavi trebala letjeti iznad pozornice) i činjenici da je jedna plesačica u samo jednoj probi dva puta dobila udarac u bradu i sa smiješkom nastavila dalje - stres ili bilo kakvo drugo nezadovoljstvo ovdje se ne smiju pokazati.

U trenutku kada redatelj da znak da mjuzikl može početi, svatko zaboravlja na svoje probleme, uživljava se u ulogu zavodljivog kralja, nesretne Pepeljuge, opake maćehe ili odlučnog princa. I tada bajka uistinu i počinje.

GOST RECENZENT Naš poznati koreograf i redatelj komentira nagrađivani filmski mjuzikl

Kontroverzno - ‘La La Land’ mi se nije svidio Barberić G Igor redatelj i koreograf

R

eći ću nešto kontroverzno. Nije mi se svidio “La La Land” - tako je nedavno glasio Facebook status moje prijateljice Erike, bivše kolegice iz dana kada sam živio u Njemačkoj kao gastarbajter. Taj arbajt je bio igranje u mjuziklima. U međuvremenu smo se oboje vratili u rodne grude, ona u Ameriku, ja u Hrvatsku, i arbajt je i dalje u istom žanru. Ja sam na drugoj strani zavjese kao redatelj i koreograf, a Erika je eto u filmskoj ekranizaciji mjuzikla “Rock Of Ages”.

Laknulo mi je kada sam pročitao njezin status. Jer dok “La La Land” posvuda skuplja nominacije i nagrade i ljudi ga hvale, mislio sam da sam jedini koji tako misli. Htio sam da mi se film svidi. Velikim dijelom zbog toga što je “La La Land” prvi originalni filmski mjuzikl nakon dugo vremena koji nije ekranizacija kazališne inačice. Što mi se nije svidjelo kod filma?

La La Land osvojio je šest Zlatnih globusa

Ukratko - glazbeni brojevi. Songovi.

Taj “mjuziklski” dio. Često se u svojoj profesiji držim one dobre stare: “Nikad nemaš drugu priliku za prvi dojam.” (Ta dobra stara je zapravo pokradena s jedne reklame za šampon, no nema veze.)

Foto: Dale Robinette

Prvi broj u filmu nije iskoristio tu priliku.

Vješto koreografirana točka koja se događa za vrijeme prometnog čepa na jednom od autoputa Los Angelesa. Od prvog vokala djevojke u autu, vokala zapravo nema. Djevojka šapuće me-

lodiju. I nije jedina. Sve solo dionice pjevane su na taj način. A kada zapjeva cijeli ansambl, višeglasja nema ili je jako jednostavno. Ubrzo upoznajemo i glavne protagoniste. Kreću i njihovi glazbeni brojevi. I opet, svaka pjesma se šapće. Čovjek bi pomislio da imam problem sa šaputanjem pjesama. Ne baš. Šaputali su songove i u mjuziklu Woody Allena “Everybody Says I Love You”. Ili u francuskom “Les chansons d’amour”. No u “La La Landu” se radi o mjuziklu koji u svojim šou brojevima nastoji biti onaj tip starog mjuzikla impozantne produkcije kroz koji su skakutali velikani kao Gene Kelly.

Kada u mjuziklu “Singing in the Rain” Gene Kelly iz sveg glasa zapjeva “Gotta Dance!” pitam se bio bi li isti efekt da on to šapne. Ono što je isto neskladno u svemu tome je što su glazbeni aranžmani u “La La Landu” jaki kao da je bilo predviđeno da se glasovi ore nad glazbom. Isto tako i koreografija.

Zamišljam dva moguća razloga zašto

je to tako. Jedan je da glavni glumci ne mogu pjevati bolje od toga pa su svi ostali vokali smanjeni. Drugi je da su nastojali imati što manju razliku između govornog i pjevačkog glasa. Postoji razlog zašto inače glumci u mjuziklima igraju scene u malo jačem intenzitetu i fizički i vokalno. Tako da pjesma, koja je često i emotivni vrhunac scene, bude manje neprirodna i da na trenutak i povjerujemo da ljudi pjevaju kroz život.

“La La Land” najjače emocije ima u dramskim scenama. Osim zadnje pjesme glavne protagonistice. Ali to je i jedina pjesma (osim nastupa Johna Legenda) u kojoj netko napokon zapjeva punim glasom. I tek tada glazba postiže emotivni efekt koji bih ja volio da je film cijelo vrijeme imao.

Koncept je dobar. Mjuzikl života prestaje kada sve krene naopako i vrati se na kraju kao san o sretnom završetku.

Ja bih samo još volio da su i songovi to pratili, a ne da mi je, kao da sam netko tko se baš nije susretao s mjuziklima, smetalo svaki put kad su zapjevali.

12

Kultura

Veljača 2017.

NOVA GLAZBA Mladi perspektivni bendovi Moskau i Side Project

Domaća alternativna scena u cvatu, ali samo za rijetke

Šerić G Filip seric.filip10@gmail.com

R

eklo bi se da je glazbena industrija danas kruh sa sedam kora. Strukturalno utemeljen koncept glazbe u današnje se vrijeme ili potpuno odbacuje ili modificira. Ne postoji više tolika želja za stvaranje kvalitetne glazbe, niti općenito ljubav i strast prema glazbi. Važno je samo napraviti “hit” koji je kratka vijeka, te taj isti hit unovčiti za najveći mogući novčani iznos. Svakodnevni pomaci u glazbenoj industriji zapravo unazađuju. Današnji glazbenici gotovo i ne objavljuju albume jer je sve u singleu, senzaciji i spektaklu, dok slušatelji više ne ulažu u kompletnu sliku glazbe nego se obično zadovoljavaju s nekoliko sekundi pjesme.

MLADI NOSE KVALITETU U moru negativnih glazbenih trendova, dva su mlada perspektivna benda alternativne hrvatske glazbe, Moskau i Side Project, progovorila o tom problemu. Naime, pitanje s kojim se svi izvođači u usponu danas susreću, pa tako i ova dva benda, jest kako se u moru ponajviše loše glazbe, izdignuti nad ostalima.

Iz Side Projecta su otkrili kako nikad nisu nešto pretjerano radili na tome jer takvo natjecanje smatraju besmislenim. Istaknuli su i da alternativnu scenu podržava malo ljudi, pa bi se barem glazbenici trebali međusobno podržavati. Na kraju krajeva, mnogo toga mogu naučiti jedni od drugih, bez obzira na to tko radi kakvu glazbu.

“Nije nam cilj biti bolji od drugih, cilj nam je biti najbolji u ovome što mi konkretno radimo, a za napredak će uvijek biti prostora”, potvrdili su iz benda. S druge strane, iz benda Moskau smatraju kako svatko traži svoj način da se istakne. Njihova početna ideja bila je dovesti što više

Iako je komercijalna glazba u današnjem svijetu postala imperativ, pojedini alternativni bendovi kvalitetom su se uspjeli izdići nad ostale

Foto: Side Project

Ovaj graveyard pop tandem nema želje natjecati se s kolegama

ljudi koji stvaraju takozvanu “zaglušujuću buku”, a koja bi se ljudima u konačnici svidjela. Kada je riječ o izazovima s kojima se svakodnev-

no susreću, oni su očigledno mnogobrojni.

Iz Side Projecta su priznali kako još nisu pronašli način na koji se može

uspjeti na hrvatskoj sceni, a nisu sigurni je li im je to uopće cilj. Svjesni su da u Hrvatskoj postoje ljudi koji se bave alternativnom glazbom

Glazba prožeta umjetnošću i - biblijskim pričama Side Project je zagrebački graveyard pop duo, koji od drugih primarno izdvaja to da se tim žanrom ne bavi mnogo ljudi na ovim prostorima. Nije zanemariv ni vizualni identitet do kojeg im je jako stalo, pa tako uz njihovu glazbu dolaze fotografija, film i moda. S druge strane Moskau, pozadinu svojega osnutka pronalazi u biblijskoj priči u kojoj je Kain, ubivši Abela, osjetio grižnju savjesti te je nekoliko tisućljeća tražio ljude da taj osjećaj uspiju i odsvirati. U nastojanju te zadaće, Moskau je objavio 2 EP-ja i dva albuma, te upravo dovršava dvostruku ploču Violence & Sorrow koja izlazi na proljeće.

Ovu sedmorku inspirirala je biblijska priča o Kainu i Abelu

i žive od nje, ali ističu da za tu scenu nema dovoljno medijskog prostora te da se zbog toga teško probiti. Ipak, iz Moskaua su s dozom ironije rekli da je poimanje uspjeha relativno.

“Opet, ovisi što uspjeh znači. Ako smo mi uspješni, put uopće nije bio trnovit. Mnogo smo pili, nešto svirali i evo nas tu. Kupamo se u uspjesima”, rekli su iz benda.

Na kraju su se oba benda složila da je alternativna scena hrvatske glazbe zapravo u cvatu, ali je problem što upravo danas, kada je toliko mogućnosti i platformi koje omogućavaju artikulaciju različitih glazbenih smjerova, dolazimo do paradoksa gdje je dominantan samo “onaj jedan smjer”. Svi smo u istom košu i svi smo podvrgnuti istim utjecajima. To, nažalost, ponovno dovodi do nedovoljnog pridavanja medijske pozornosti bendovima poput njihova.

ALTERNATIVA U PROCVATU “Alternativna scena je u cvatu, samo što je žalosno što tu scenu doživljava malo ljudi i, osim ako ste dio scene, jako se teško dolazi do nas jer, kao što smo rekli i prije, za nas nema medijskog prostora. To nas rastužuje jer u Hrvatskoj postoji nevjerojatan broj talentiranih glazbenika i jednostavno nam je krivo što ljudi nemaju prilike ih čuti. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti”, rekli su članovi Side Projecta. Slično razmišljaju i u Moskau te ističu da unatoč svim izazovima ne pomišljaju na odustajanje, isto kao što ni Kain, lajtmotiv njihova benda, nikad nije odustao.

“Scena nikad nije bila jača nego danas. Nikad nije bilo više talenta i mogućnosti da se artikulira. Ali publika je uglavnom ipak podvrgnuta općem smeću jer je priroda stvari takva. Ne treba se ljutiti i buniti protiv toga. Svi ćemo ionako umrijeti”, realno su zaključili iz benda.

JEZIK Novinarska ‘šlampavost’ i štednja u javnost plasiraju sve više nepismenih tekstova

Čada G Astrid astridcada@gmail.com

Pogrške nas bodu u oći, ali mediji

O

d pojave interneta kao medija budućnosti pali su standardi važnosti informacija, ali i pismenosti onoga što se objavljuje. Zbog toga gramatičke pogreške, poput “130 momaka i 100 devojaka” i suludi naslovi, kao na primjer “Snahi ne možete oduzeti prezime po vašem sinu”, nisu rijedak slučaj. Čini se da u današnjem svijetu mediji djeluju isključivo kao sredstvo informiranja, pa uz brzinu i stav “tko prvi njegova djevojka” pismenost pada u drugi plan. Studentica kroatistike Elizabeta iznenađena je jezičnom nepismenosti u medijima.

JEZIČNI BISERI “Budući da se mediji obraćaju širokoj masi ljudi, banalne pogreške poput ije i je, č i ć ne bi se smjele događati. Uostalom, kako ćemo mi znati hrvatski je-

Bez obzira koliko novinar ili urednik bili pismeni, potrebni su i stručni čitači zbog kojih se pogreške, poput ‘bisera’ iz naslova ovog teksta, rijetko dogode zik ako nam se on na pravilan način ne servira u medijima?”, pita se Elizabeta. Čitajući neki članak te nailazeći na brojne pravopisne pogreške, vrijedno je pitati se je li moguće da ga nitko nije pročitao prije objave? U najstarijem obliku masovne komunikacije, točnije u novinama, urednici često u zadnji tren prije pripreme za tisak donose odluke, pa nije čudno kada se potkrade pokoja pogreška. Na internetskim portalima pak brzina igra ključnu ulogu, dok se televizijski tekstovi pišu i provjeravaju digitalno, pa novinarima često nije jasno gdje su pogriješili.

No bez obzira na medije, jezično izražavanje općenito je na niskoj razini. S time se slaže i medijska stručnjakinja Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

“U tradicionalnom, kao i on-line novinarstvu, vidljiv je manjak stručnih osoba koje pomažu novinarima. Do srozavanja pismenosti došlo je u trenutku kada su vrhunski poznavatelji publicističkog stila otpušteni, nažalost, zbog manjka novca”, ističe Vilović.

Međutim, ovakva situacija nije samo u Lijepoj Našoj nego u cijelom svijetu. Urednici nekih respektabilnih inozemnih novina često su se zbog svojih propusta znali primiti za glavu, pogotovo kada su njihovi čitatelji naišli na ovako nešto: “Bugs flying around with wings are flying bugs” ili “Homicide victims rarely talk to police”. Ipak internetski portali prednjače u takvim primjerima zbog spomenute brzine objavljivanja članaka. Je li novinarima na portalima važnije objaviti zadanu koli-

činu članaka po danu ili pak uzeti vremena i napisati članke koji zadovoljavaju određene kvalitete? S druge strane, i pojam kvalitete teško je definirati, pogotovo u današnje doba, kada sve ima svojeg kupca, odnosno čitatelja. Na portalu Jutarnjeg lista dnevno izlazi između 120 do 150 članaka, a s obzirom na taj broj sve je nemoguće provjeriti. Urednik portala Jutarnji.hr, Siniša Sušec za Global kaže da se nada da će u budućnosti postojati lektori koji će biti usmjereni isključivo na internetske stranice jer su one ionako najčitanije.

RIJEČ STRUČNJAKA Jedna je od zadaća medija, nacionalnih i stranih, odgajati publiku na svim razinama, pogotovo kada je u pitanju standardni hrvatski jezik. Glavnu ulogu u

tom poslu, ali negdje daleko iza “pozornice” zauzimaju lektori – osobe koji se školuju cijeli život kako bi ono što čitamo ili slušamo bilo ispravno. Jedna od njih je i Globalova lektorica Snježana Babić Višnjić koja je, među brojnim drugim poslovima i spisateljskom radu, 11 godina radila u poznatom Vjesniku, pet kao lektorica, a ostatak kao urednica.

“Bez obzira na to koliko je novinar pismen, on kao autor ne vidi sve probleme teksta koje će uočiti prvi stručni čitač, a to je lektor ili redaktor”, pojašnjava Babić Višnjić. Može se tako zaključiti da osnovna jezična pismenost samih novinara nije dovoljna da bi se izbjegle pogreške u medijima. No bivša lektorica smatra da nije samo manjak novca doveo do nestanka lektora u medijima, nego i nešto drugo.

“Mnogi urednici i menadžeri na neki su način zaključili da ljudi vole da im se obraća ‘jezikom kojim govore’, a

Kultura

Veljača 2017.

FRESH ISLAND Ponajbolji hip-hop festival u Europi

Kako je hip-hop ojačao hrvatski turizam

Težera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

N

akon tri do četiri međunarodne nagrade ekipi koja stoji iza festivala Fresh Island početkom veljače stiglo je i priznanje iz Hrvatske. RSVP je događaj čiji je pokrovitelj hrvatsko Ministarstvo turizma, a čija snaga leži u tome da nagrada dolazi izravno od struke. Iza te su nagrade stručnjaci iz event-industrije iz Hrvatske i regije. Jednom od osnivača Fresh Islanda Adnanu Mehmedoviću Medi smiješi se šesto, a moguće i najuspješnije festivalsko izdanje dosad.

• Fresh Island je mlad festival. Koja je zlatna formula (tako brzog) uspjeha?

Više je toga. Najprije, u Europi nema toliko hip-hop festivala jer su uglavnom usmjereni na elektroniku. Zatim smo sigurno u prednosti zbog destinacije jer nekoliko sličnih festivala gaže ima u šumama i na livadama koje se ne mogu mjeriti s našim plažama i morem, koji osim festivalske priče nude i perfect hip hop holiday. Uz to je dobitna i kombinacija lineupa kroz r&b, grimme te ‘aktualne’ izvođače s Billboard i MTV top 3 ljestvice. I na kraju dobar i precizan marketing.

• Kako komentiraš porast hip-hop trenda na hrvatskom glazbenom tržištu?

Na svjetskoj je razini hip-hop ponovno postao broj jedan. Kad smo kretali s Freshom prije šest godina, hip-hop je u neku ruku stagnirao i nisu nicala nova imena na sceni, no sad je produkcija mnogo šarolikija, a hip-hop izvođači sve više izbacuju hitove i osvajaju nagrade, što im svakako daje na važnosti. Tako je, uz neke nove glazbene smjerove poput trapa, iz Amerike taj smjer zarazio i regionalnu scenu, pa tako i Hrvatsku - što je na kraju iznjedrilo i nove izvođače.

• Festivalsku publiku uglavnom čine stranci. Misliš li da bi jačanje hiphop scene u Hrvatskoj moglo dovesti

Adnan Mehmedović prije šest godina s petero je prijatelja odlučio biti među prvim promotorima hip-hopa u Hrvatskoj. Pa je osnovao ovaj ljetni festival simbolična naziva

Foto: Marko Delbell

Fresh Island svake godine na Zrće dovede više od 10.000 posjetitelja

više domaće publike na Fresh?

Nadam se! Žao mi je što više hrvatske publike nije zainteresirano za hip-hop. Čak imamo povoljne cijene ulaznice za posjetitelje iz regije kako bismo ih potaknuli da dođu. Što jest jest, njihov broj je u porastu u posljednje tri godine, a prošle smo godine s Chrisom Brownom uspjeli dovesti najviše domaće publike. Izbor izvođača je presudan okidač za to hoće li netko od ‘naših’ potegnuti na festival, ali mislim da bi ove godine odaziv mogao biti najveći dosad jer imamo dobar lineup baš za ovo podneblje – Seana Paula i Rae Sremmurd, koji su trenutačno najaktualniji hiphoperski dvojac na planetu.

• Fresh ima dobar marketing, a široko je prepoznat izvan Hrvatske.

Jesu li ostali festivali nešto ‘posudili’ od vas?

Nedavno smo u Londonu imali promotivan party za ovogodišnji Fresh i ondje se tek pokazala snaga brenda – u kolikoj mjeri ga publika prati i poznaje. Ondje smo doznali i za grčki festival

‘Žao mi je što više hrvatske publike nije zainteresirano za hip-hop’ koji organizira upravo ekipa iz Londona, a koji je napola čista kopija Fresh Islanda – kroz pool partije, tulume na brodu i slične izvođače. Znam i za jedan festival na Ibizi kojem će ovo biti prva godina, a koji ima sličan vizualan identitet te slogane kao Fresh. A kad te

Englezi kopiraju, onda to valjda znači da radiš nešto dobro!

• Koji glazbenik je imao najbizarnije zahtjeve, a koji te ugodno iznenadio?

Pa znaš što... već je u ugovorima velikih izvođača nabrojeno milijun stvari koje većinom slažu njihovi agenti. Ispada da su agenti veće zvijezde od samih izvođača! Sve te silne cateringe koje naručuju, kokosove vode ili nešto treće čega u nas nema, izvođač gotovo i ne dotakne. Oni su zapravo najjednostavniji. Primjerice Wiz Khalifa je prilikom dolaska u Zadar samo tražio bicikl kako bi se mogao malo provozati po gradu. Glazbenici su jednostavni, ali njihovi agenti rade hype oko svega.

Dobar hotel, dobar prijevoz i piće koje žele u backstageu sasvim su dovoljni.

više nežele plačati lektore nitko se ne pita tko tako govori. Kako govore čakavci, kajkavci, neobrazovani...” kaže Višnjić. Sve to dovodi do nereda u medijima i ne pridonosi uspostavi pravilnog jezika.

Primjećujemo li jezične pogreške?

Foto: Nika Pereš/Global

SURADNJA S LEKTORIMA Zbog gospodarske krize otpušteni su mnogi iskusni novinari, a njihova mjesta zauzeli su manje iskusni i oni jeftiniji, najčešće zaposleni honorarno. To lektorima predstavlja još težu zadaću jer takve novinare moraju odgajati u njihovoj osnovnoj jezičnoj pismenosti.

U Večernjem listu postoje četiri stalno zaposlena lektora u tisku i dva na portalu, a prema potrebi se još zapošljavaju i vanjski suradnici.

“Bitno je da lektori i urednici dobro funkcioniraju jer stalno surađuju. Lektori u Večernjem listu profesionalci su s višegodišnjim iskustvom koji mogu preuzeti i jedan dio redaktorskog posla i tako pomoći novinarima u podiza-

nju kvalitete njihovih tekstova”, kaže Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista.

S druge strane, situacija je na televiziji drukčija. Naša najveća televizijska kuća, Hrvatska radiotelevizija, trenutačno zapošljava čak 23 lektora koji rade u smjenama, s time da im prva počinje u pet ujutro, a zadnja završava u ponoć. Tihomir Janjić, šef službe Jezik i govor na HRT-u otkrio je da se lektoriraju svi dokumentarni i crtani filmovi, ukupni strani serijski i igrani programi.

I sam Janjić priznaje koliko je teško, gotovo nemoguće pročitati ili poslušati baš svaku rečenicu, s obzirom na to koliko je kanala koje HRT emitira, ali je njihov trud za promicanje standardnog hrvatskog jezika maksimalan.

RECEPT ZA PISMENOST ”Kad je riječ o jeziku, lektori su autoritet i novinari to poštuju, pa čak i kad se ne slažu s prijedlogom. Ponekad je

stajalište novinara da će se jednostavnije i bolje izraziti nekim kolokvijalnim izrazom ili tuđicom pa se traži najbolje rješenje u skladu sa standardom.

Većina novinara radi na sebi, uči i razvija se, ali ima i onih koji i nisu tako revnosni”, kaže Janjić. S obzirom na funkcije koje lektori imaju, stoje visoko na medijskoj hijerarhijskoj ljestvici. No ta ljestvica je manjkava jer lektora konstantno nedostaje. Bez obzira na recesiju koja nije poštedjela ni medije, neupitno je da je prostoru javnog komuniciranja potrebno više lektora.

Ipak, nije sve do lektora jer bolje poznavanje standardnog hrvatskog jezika ovisi i o drugim faktorima. Svi članovi medijske kulture, od urednika do novinara, trebaju se truditi kako bi se poboljšala pismenost jer su mediji ti koji utječu na stavove i mišljenja javnosti, a ujedno i obrazuju. Uz bolju opću pismenost, ne bismo se više morali pitati gdje su nestali lektori u medijima.

13

O kulturi kulturno

Protagonisti, a ne statisti

F

Vrdoljak G Nina ninaa.vrdoljak@gmail.com

ascinantno je s kakvim su se prijezirom pojedinci obrušili na Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) zbog navodno objavljenih nepravilnosti u poslovanju, a zbog kojih je njegov ravnatelj Hrvoje Hribar podnio ostavku. Prema mišljenju šire i nerijetko neupućene javnosti, sve te nepravilnosti navode na to kako HAVC, na čelu sa sada već bivšim ravnateljem, te hrvatski filmaši nisu ništa više nego lešinari željni državnog novca koji potkradaju porezne obveznike tako da godišnje realiziraju nekoliko osrednjih filmskih projekata koje će u hrvatskim kinima pogledati nekoliko stotina ljudi. Ipak, otkad je 2008. Ministarstvo kulture osnovalo HAVC, njegova je uloga od presudne važnosti jer služi kao prva postaja pri financiranju filmskih projekata, ali i kao neizmjerna pomoć pri plasmanu i promidžbi Hrvatske kao atraktivne snimajuće lokacije te domaćih projekata u svijetu.

U posljednjih pet godina imali smo nikad više kandidata za Oscara, a hrvatski su filmovi ostvarili mnogobrojne i značajne uspjehe na najvažnijim svjetskim filmskim festivalima.

Zahvaljujući HAVC-u te ulasku Hrvatske u EU, omogućeno nam je konkurirati na najvažnijem europskom fondu MEDIA, za sufinanciranje audiovizualnih sadržaja, što je hrvatskim filmašima otvorilo mogućnosti za brojne koprodukcije i daljnje nizanje uspjeha.

Unatoč radu i trudu, kritična će masa građana i dalje komentirati kako se

Zahvaljujući HAVC-u, u posljednjih pet godina imali smo nikad više kandidata za Oscara, a hrvatski su filmovi ostvarili mnogobrojne i značajne uspjehe na najvažnijim svjetskim filmskim festivalima “ubiru” astronomska sredstva za proizvodnju kvaziumjetnosti. Iskreno, ni malo ih ne krivim za takve stavove.

Da sam na njihovu mjestu, vjerojatno bih pomislila isto kada pokraj naziva produkcijske kuće vidim odobrene iznose od nekoliko stotina tisuća kuna. Međutim, ne razmišlja se da su ti iznosi namijenjeni svim ljudima koji stoje iza filmskog projekta, ispred i iza kamere, svim ljudima koji od toga žive - njih oko 1500. Iz tog su se razloga brojni filmski profesionalci i zaljubljenici u film udružili u inicijativu “Puk’o nam je film” čiji je primarni cilj upozoriti na potrebu zaštite neovisnosti hrvatskog filma od političkih i drugih utjecaja.

Nažalost, od nedavno traje pljuskanje između inicijative te manjine članova filmske zajednice koju predvode Jakov Sedlar, sestre Juka, Branko Ištvančić, Vinko Grubišić i, kako sami navode, “mnogi drugi”’ zbog oprečnih stavova o načina očuvanja neovisnosti u hrvatskoj filmskoj proizvodnji. Uz to su ovi autori niz godina u različitim sukobima s Hribarom (neki od njih i sudskim), ali jedno je sigurno – hrvatskom filmu i profesionalcima koji stoje iza njega ovakva prepucavanja nikako nisu potrebna.

14

Novac

Veljača 2017.

PAMETNO S NOVCEM Jesu li oročene štednje postale neisplative?

SPONZOR RUBRIKE

Uz veću uštedu ide i veći rizik

Iako način ulaganja novca ovisi o brojnim faktorima, kao što su visina prihoda, ciljevi, vremenski rok i (ne)sklonosti riziku, financijski stručnjaci tvrde - višak novca nikako se ne smije uložiti samo u jedan oblik štednje Musulin G Mia miamusulin2@gmail.com

M

ladima se sve više predstavljaju “klasične” mjere štednje i one su jedna od osnova financijske pismenosti i odgovornog raspolaganja novcem. No malo tko danas mladima jasno kaže da su neki od najzagovaranijih oblika štednje, kao što je, recimo, oročenje - gotovo potpuno neisplativi!

Studenti, posebno završnih godina, sve su manje sigurni u svijetlu financijsku budućnost, onu vezanu uz pronalazak karijere koja će im priuštiti dobru financijsku podlogu, ali i onu na koju bi voljeli računati, s obzirom na

novac koji su godinama štedjeli. Štedjeli oni ili njihovi roditelji zaključak je isti - klasična štednja je s godinama postala sve manje isplativa i danas je nužno tražiti alternative kojima se može koliko-toliko financijski osigurati.

ISPLATIVIJI OBLICI “Obična oročena štednja danas je sve manje isplativa zbog vrlo jednostavnog razloga, a to je inflacija. Isplativa je stoga eventualno stambena štednja jer su poticajna sredstva države još značajna, a uplate mjesečne. Također, preporučljivo je ulagati u fondove, dionice i dugoročne depozite, gdje su veći prinosi, ali je potreban i oprez zbog povećanog rizika ulaganja”, ističu iz Hrvatske udruge banaka.

Foto: Matea Petrović/Global

Stručnjaci kažu - ne stavljajte sav novac u istu posudu

Kings of Leon predvode sve bogatiji lineup INmusica Vlasnici INmusic blagdanskog paketa još imaju prigodu iskoristiti vaučere na iznos od 100 kuna za ugovaranje nove ili nadopunu postojeće Mastercard contactless prepaid kartice OTP banke potpuno besplatno, i to do 1. travnja

O

TP banka i ove je godine sponzor INmusic festivala te partner koji osigurava bezgotovinsko i beskontaktno plaćanje tijekom sva tri festivalska dana na zagrebačkom Jarunu, što ponovno jamči manje čekanja u redovima i više uživanja u glazbi.

Već je poznat dobar broj izvođača zbog kojih 12. INmusic koji će se održati od 19. do 21. lipnja 2017. na jarunskim otocima ponovno postaje i ostaje festival koji ne biste smjeli propustiti: moćni lineup predvodi bend Kings of Leon koji se nedavno priključio sjajnim Arcade Fire, Alt-J, Kasabianu, Repetitoru, Michaelu Kiwanuki i Public Service Broadcastingu, a bit će najavljena i mnoga druga svjetska i domaća glazbena imena.

Kao i dosad, osim u vrhunskoj glazbenoj ponudi, posjetitelji festivala moći će uživati u puna tri festivalska dana uz popratne kulturne sadržaje i bogatu gastronomsku ponudu, a one koji se odluče na boravak u festivalskom kampu čeka sedam dana zabave na čak tri jarunska otoka.

Vlasnici INmusic blagdanskog paketa još imaju prigodu iskoristiti vaučere na iznos od 100 kuna za ugovaranje nove ili nadopunu postojeće Mastercard contactless prepaid kartice OTP banke potpuno besplatno, i to do 1. travnja. Ova je kartica dostupna svima, čak i onima koji nemaju tekući račun u OTP banci, a može se vrlo jednostavno ugovoriti popunjavanjem obrasca na web-stranici www.otpbanka. hr. Također, ona nije namijenjena samo plaćanjima na INmusic festivalu, nego se može koristiti na svim prodajnim mjestima, a zbog prepaid modela, koji omogućuje stalnu kontrolu troškova, idealna je za internetsku kupnju.

Ulaznice za festival po cijeni od 399 kuna dostupne su u svim poslovnicama OTP banke do 17. ožujka, ali bit će ponovno prigode i za osvajanje priželjkivanih šarenih karata: pratite stranicu na Facebooku OTP banke jer ćete uskoro imati prigodu pokazati brzinu i poznavanje povijesti INmusic festivala te osvojiti ulaznice u sad već tradicionalnom kvizu znanja “Upadni na INmusic”!

SPONZORIRANI ČLANAK

Iako način ulaganja novca ovisi o brojnim faktorima, kao što su visina prihoda, ciljevi, vremenski rok i (ne)sklonost riziku, financijski stručnjaci tvrde - višak novca nikako se ne smije uložiti samo u jedan oblik štednje.

“Svaki drugi građanin Hrvatske novac ‘čuva’ u novčaniku, što je najmanje isplativ oblik štednje. Brojne su mogućnosti za oplođivanje novca: oročene štednje u banci, dječje i štednje za mlade s višim kamatama, investicijski fondovi, dionice, životna osiguranja, stambena štednja, mirovinski fondovi”, ističe Helena Ilić iz Hrvatske udruge banaka. Dodaje i kako na stambenu i mirovinsku štednju država daje i poticaje. Potiče se štednja u III. (dobrovoljnom) mirovinskom fondu, u koji mogu uplaćivati svi građani, uključujući i one koji nisu zaposleni pa tako i studenti. Novac iz tog fonda može se povlačiti i prije odlaska u mirovinu, s napunjenih 50 godina. Ilić savjetuje da je mudro kombinirati različite oblike štednje jer za novac vrijedi staro pravilo: “Ne stavljajte sva jaja u istu košaru”.

Studenti su vrlo često izgubljeni kada su u pitanju dobre financijske navike, ali, srećom, upravljanje financijama može se naučiti. Važno je, prije svega, zainteresirati se, a onda i dobro informirati. Danas se on-line na svakom koraku mogu pronaći vrlo isplative alternative za “čuvanje novca”.

NA DUGE STAZE “Klasična oročena štednja u bankama daje relativno niske kamate, isto kao i kamate obveznica Hrvatske (jer nose najmanji rizik).

Oblik štednje koji bi meni konkretno bio najbolji jest u obliku fondova. U Hrvatskoj se nudi podosta fund managing tvrtki u kojima ima niz fondova - domaćih, stranih, mješovitih, dioničkih i obvezničkih. Njima se plaća postotak, odnosno mala ulazna naknada za upravljanje, ali načelno su prinosi fondova na godišnjoj razini daleko viši nego kod klasične oročene štednje, ali s time nose i veći rizik”, ističe Ante Gugić, student pete godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Dodaje da u svakom slučaju, kao i prije bilo čega što se u životu ide raditi, i kod štednje je potrebno dobro istražiti mogućnosti ulaganja. Oročena štednja u bankama osigurana je u iznosima do 100.000 kuna, stoga ljudi načelno i dalje vjeruju bankama zbog veće sigurnosti. Međutim i on smatra da je nekad svakako bilo popularnije štedjeti jer je kamata bila viša. Stvari su se većinski promijenile zbog gospodarskih okolnosti u Hrvatskoj, susjednim zemljama i u EU. “Mislim da su dionice kao oblik štednje jako dobre, jer su to ‘pare na duge staze’. To se tiče dionica kao financijskog alata koji će periodično isplaćivati dividendu i u svakoj sekundi

Obična oročena štednja danas je sve manje isplativa zbog vrlo jednostavnog razloga, a to je inflacija. Isplativa je stoga eventualno stambena štednja jer su poticajna sredstva države još značajna, a uplate mjesečne

Koje su druge opcije?

MIROVINSKI TREĆI STUP Prednosti su te da ima najveći državni poticaj, a nedostatak je nemogućnost podizanja novca prije pedesete godine. ŽIVOTNO OSIGURANJE Prednosti su sudjelovanje u dobiti osiguravatelja, mogućnost kratkoročne pozajmice, osiguravanje bankovnog kredita i porezna olakšica, a nedostatak je dugoročnost ulaganja.

FONDOVI, DIONICE, DUGOROČNI DEPOZITI Prednosti su mnogo veći prinosi od klasične oročene štednje, ali nedostatak je povećan rizik ulaganja. možeš pogledati financijske izvještaje tvrtke čije dionice kupiš jer su javni”, kaže Gugić.

PRAKTIČNIJE RJEŠENJE Ipak, unatoč trenutačnoj neisplativosti, studenti se još najradije odlučuju za klasičnu oročenu štednju. Razlog za to najčešće je nedovoljna informiranost i neupućenost, a ponekad i manja financijska briga s obzirom na to da će ih ipak još neko vrijeme uzdržavati roditelji. Štedi se dok su djeca još maloljetna, a kada postanu punoljetna, nakon nekog danog roka taj novac mogu podići za svoje potrebe. Tada sva odgovornost može i ne mora prijeći na njih, odnosno dalje sami odlučuju hoće li ulagati, nastaviti štedjeti (bilo prepušteni svojim prihodima ili i dalje prihodima roditelja).

“Roditelji su mi dok sam bila maloljetna uplaćivali 100 kuna svaki mjesec, i to smo oročili. Kamate su tad, prije nekih pet godina, bile oko jedan posto. Kada sam postala punoljetna imala sam oko 15.000 kuna, podigla sam novac i od toga kupila auto. Nastavila sam štedjeti jer, bez obzira na nepovoljne promjene, smatram da je to način ulaganja koji mi najviše odgovara, barem dok još studiram”, zaključuje Anđela Dujić, studentica građevine.

* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike

Poduzetništvo

Veljača 2017.

15

PRIJEVOZ U sukobu taksista ‘preživjet’ će oni koji prate i tržište i tehnologiju

Mladi biraju što je jeftinije, ali i najdostupnije on-line

P

rometno smo povezani s cijelim svijetom, i to kombinacijom autobusa, tramvaja, taksija, vlakova i zrakoplova, ali danas sva ta sredstva trebaju još jednu komponentu - kvalitetno on-line zaleđe. Naime, prečesto smo osuđeni na beskonačno surfanje po internetu u nadi da ćemo naći najpovoljnije cijene autobusa koji pak polazi u najgluplje vrijeme, ili na dugo čekanje na telefonskoj liniji kako bismo uz dodatnu naplatu troškova potvrdili rezervaciju ili jednostavno pitali za dodatne informacije.

Mogućnost izbjegavanja takvog tradicionalnog načina pristupa prijevozu pretprošle je godine ponudio kontroverzni Uber i time izazvao reakciju javnosti zbog navodnog kršenja propisa. Prema Zakonu o cestama, Uber je nelegalan, a prijedlog zakona koji će odlučiti o njegovoj budućnosti u Hrvatskoj samo što nije donijet.

ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE Kada je Google 2013. godine u Uber uložio 258 milijuna dolara, čak je i nama bilo jasno da je on mnogo više od dobrog američkog startupa. Razlog za popularnost je njegova jednostavnost, što je osobina koja se krije iza svih uspješnih inovacija te, naravno, jeftinija usluga od one na koju smo navikli. Tako ćemo, na primjer, u nekim normalnim uvjetima taksijima poput Cammea ili Ra-

Točnije i jednostavnije planiranje puta i naručivanje prijevoza, ali i jeftinija vožnja od drugih taksija, od Ubera su napravili hit, ali je on, kako mnogi tvrde, u Hrvatskoj na rubu zakona

dio Taxija put uvijek platiti barem nekoliko kuna više nego Uberom.

Svejedno, u obzir se mora uzeti to da Uber posluje prema zakonu ponude i potražnje. Cijena u trenucima velike potražnje naglo raste, pa je tako studenticu Moniku Kovačević prijevoz od središta grada Zagreba do Studentskog doma “Stjepan Radić”, u novogodišnjoj noći stajao i pet puta više nego prijevoz, primjerice, Cammeom ili Eko taksijem. Za uda-

ljenost od otprilike četiri kilometara Monika je umjesto 30 platila 140 kuna.

O novitetima poput Ubera mišljenja studenata su podijeljena i teško im je procijeniti je li riječ o bezopasnom povoljnijem prijevozu i o mogućnosti zarade ili nepoštenoj konkurenciji onima koji već godinama uredno obavljaju svoj posao. Ipak, ono što je studente najviše pri-

vuklo Uberu svakako je poduzetnički plan koji je do korisnika došao predstavljajući se kvalitetnom mobilnom aplikacijom. A to su druge taksi-službe počele uvoditi tek nakon Ubera. Ipak, borba za mjesto na tržištu većim se dijelom iskazala na samim ulicama.

Prijavljeno je nekoliko napada i prijetnji vozačima, a medijima se javljaju mnogi nezadovoljni taksisti koji se osjećaju zakinuto i diskriminirano. Problem, osim očita gubitka klijenata, leži u tome da je legalnost svih modela Ubera upitna u Hrvatskoj

Foto: Vilim Hlušička/Global

Zorović G Sara sarazorovich@gmail,com

Novi korak u digitalizaciji prijevoza Uber je nedavno ostvario suradnju s još jednim startupom koji nudi uslugu on-line pretraživanja i kupnje karata. Riječ je servisu Vollo koji surađuje s 80 posto autoprijevoznika u Hrvatskoj poput Autotransa i Croatiabusa. Cilj suradnje s Uberom je digitalizacija transporta,

a funkcionira tako “da se putnici s Uberove strane koji idu prema Autobusnom kolodvoru informiraju o popustu na Vollo za daljnje putovanje, a Vollo svojim kanalima obavještava putnike o ostvarivanju besplatne vožnje od i do kolodvora”, kaže Marko Jukić, osnivač Volloa.

PAUŠALNO OPOREZIVANJE Lakše knjigovodstvo i manja davanja kao vjetar u leđa

Novi zakon olakšao život malim biznisima Pavić G Ivan ivan.pavic.kt@gmail.com

N

ovi Zakon o porezu na dohodak Ministarstva financija podijelio je javnost kada je stupio na snagu početkom ove godine. Međutim, on je iznjedrio Pravilnik o paušalnom oporezivanju koji je naišao na odobravanje obrtnika. Novi način oporezivanja obrtnicima omogućava lakše i jeftinije poslovanje, a to je svakako poticaj malim poduzetnicima i onima koji tek kreću u te vode.

Svi obrtnici ‘paušalisti’ i dalje imaju obvezu izdavanja fiskalnih računa

Novost je, naime, proširenje razreda za paušalno oporezivanje zbog čega ove godine više obrtnika ima pravo na takav način oporezivanja dohotka.

Iako su obrtnici oduševljeni proširenjem razreda paušalnog oporezivanja, u Hrvatskoj obrtničkoj komori ipak najveću promjenu vide u tome da sada dio paušalnog oporezivanja mogu biti ugostiteljske i trgovačke djelatnosti.

“Dosad to nije bilo moguće i mi smo

prethodnih godina stalno upozoravali na to. Sada je prijedlog HOK-a prihvaćen pa ugostitelji i trgovci mogu biti porezni obveznici koji dohodak utvrđuju u paušalnom iznosu”, kažu u Komori. Prema Pravilniku o paušalnom oporezivanju, novi obrtnici imaju rok osam dana od osnutka obrta da u Poreznoj upravi zatraže paušalno oporezivanje. Izmjenom Zakona na paušalno oporezivanje mogli su prijeći i obrtni-

Povišena gornja granica Novim Pravilnikom dodan je četvrti razred, gdje obrtnici plaćaju godišnji paušalni porez na dohodak u iznosu od 4140 kuna ako imaju primitke više od 149.500 kuna, a manje od 230.000 kuna. Prethodnih godina je gornja granica primitka bila 149.500 kuna, ali izmjenom zakona sada postoje četiri razreda paušalna oporezivanja.

Poduzetnici podržavaju nov način oporezivanja

Foto: Dorian Višnjić/Global

ci koji su od prije imali osnovan obrt, a nisu bili u sustavu PDV-a. Zahtjev su morali predati do 15. siječnja, a to je iskoristila Mirjana Ileković, vlasnica poljoprivrednog gospodarstva.

“Kada sam registrirala OPG, nisam znala za postojanje paušalnog oporezivanja i propustila sam rok za podnošenje zahtjeva. Međutim, kolege su me uputili na Poreznu nakon izmjene zakona. Podnijela sam zahtjev jer sam ispunjavala sve uvjete”, kaže vlasnica malog poljoprivrednog gospodarstva iz Kutine.

Izmjena zakona olakšala je i vođenje poslovnih knjiga ‘paušalistima’. Obrtnici koji pripadaju paušalnom oporezivanju nemaju obvezu voditi cjelokupno knjigovodstvo, nego knjigu prometa gdje stoje podaci o izdanim računima i kako su naplaćeni. No hoće li obrtnici iskoristiti takvo knjigovodstvo i ne izdati račune? Time bi vrlo lako zaobišli “proknjižene” primitke čime bi ostali u nižem razredu paušalnog oporezivanja te bi na kraju platili i manji porez. Ipak, Ministarstvo financija, novi Zakon o porezu na dohodak i novi Pravilnik o paušalnom oporezivanju pobrinuli su se za takvu stvar pa sada svi obrtnici “paušalisti” imaju obvezu izdavanja fiskalnih računa.

te još treba zakonski odrediti što je on zapravo.

Amado Loić, predstavnik Ubera za jugoistočnu Europu, objasnio je kako je dogovor s vlastima i Ministarstvom prometa usavršen, te je sve legalno.

Ivan Pilko, zamjenik predsjednika taksi-udruženja Radio taxi, rekao je pak za jedan dnevni list kako se borba protiv Ubera nastavlja. Ako izmjena Zakona u cestovnom prometu na području reguliranja prijevoza putnika osobnim automobilima neće ići u njihovu korist, udruženje najavljuje velik prosvjed.

“Pravo na prijevoz putnika imaju taksisti, registrirani autobusni prijevoznici i javni gradski prijevoznici. Uber nema taksi-dozvole i taksimetre”, kaže Pilko.

DIJELJENJE TROŠKOVA Još jedna od mogućnosti osobnog prijevoza, BlaBlaCar izvan je takvih problema zbog toga što se novac dijeli među suputnicima u smjeru u kojem je vozač sam krenuo, vozaču to nije zanimanje te nema “uzimanja postotka”, odnosno međusobno se dijele troškovi puta.

Mnogi su studenti pobornici takva tipa prijevoza zbog toga što biraju udobnost i brzinu automobila umjesto autobusa, a tih nekoliko kuna manje čini im veliku razliku. Jedna od njih je i Dora Tadžić, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja se odlučila na putovanje s BlaBlaCar-om. Put u Graz platila je 50 kuna što je za studentski novčanik i više nego povoljno.

I ovdje je studente osvojila još jedna mogućnost mobilne aplikacije - planiranje puta bez potrebe “podizanja” karte.

ZNANJE JE MOĆ

by Tonka

BUS KONFERENCIJA Iako se na prvu ne čini da je tako, sport je na razne načine povezan s ekonomijom. O toj vezi biznisa i sporta bit će riječ na BUS konferenciji u organizaciji Hrvatske studentske asocijacije. O svom dugogodišnjem iskustvu, progovorit će 11. ožujka u Kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta, bivši vaterpolist Dubravko Šimenc, bivša skijašica Nika Fleiss, gimnastičar Marijo Možnik, jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić te različite organizacije koje podupiru sport. Cjelodnevna konferencija podijeljena je u tri dijela, a cilj je prikazati poslovnu pozadinu sportskih karijera. Ako želite naučiti više o jednom od sigurno najprofitabilnijih izvoznih “proizvoda” Hrvatske - sportu, požurite s prijavom jer broj mjesta je ograničen.

16

TEHNOLOGIJA

Veljača 2017.

GADGETERIJA Šipušić G Silvio silvio.sipusic@gmail.com

SCOLLAR MINI

ANALIZA Internetske stranice fakulteta zastarjele, društvene mreže zapuštene

Većina web-stranica fakulteta nije prilagođena mobitelima

Šipušić, Hrvoje G Antonija Šoljić, Martina Soldo

Scollar Mini pametan je ovratnik za male pse i mačke. Pomoći će vama i vašem ljubimcu u svakodnevnim aktivnostima.

Scollar Mini može pratiti korake i pokazati aktivnost (ili neaktivnost) čupavaca. U slučaju da su skloni bježanju od kuće, Scollar uz pomoć GPS-a može locirati gdje su. Situacija kao što je penjanje po stolu, bit će stvar prošlosti jer dodatak Scollaru omogućuje vibracije, koje se aktiviraju pri dolasku na neželjeno mjesto. Kao i svaki pametni “Internet of Things” gadget, Scollar Mini moći će se spojiti na ostale “made for čupavce” gadgete. Sve funkcije kontrolirate putem zaslona na ovratniku ili putem smartphone aplikacije. Taj “luksuz” stajat će vas 99 dolara.

LG SIGNATURE OLED W TV

Imate li potrebu za televizijom tanjom od papira? Imate li previše novca? Kompanija LG osiromašit će vaš kućni proračun, ali zadovoljit će fantazije o savršenom televizijskom prikazu ponudom novog OLED TV-a. Ova tehnologija na oko je zapanjujuće tanka, samo 2,57 milimetra, a zaslon je središte vaše pažnje jer posjeduje gotovo nepostojeći okvir.

Naravno, ova “dalekovidnica” ne bi bila ništa bez odličnog središta gledišta - OLED zaslona 4K rezolucije odličnog kontrasta i boja, jedne od karakteristika OLED tehnologije. Mozak ovog TV-a u velikoj je bazi koja sadrži zvučnike, procesor, utore, a sam zaslon (veličine 165 ili 196 centimetara) magnetski se drži na zidu. Cijena nije objavljena, ali šire se glasine u kojima se spominje iznos viši od 8000 dolara.

AIRBAR

Nemate računalo ili laptop na dodir, ali slino biste ga željeli?

Umjesto kupnje novog skupocjenog računala, touch rješenje pružit će vam AirBar. Možete ga priključiti na USB utor vašeg računala što vam omogućuje da dodirom na zaslon upravljate čime god poželite. Tehnologija radi na jednostavnom principu nevidljiva svjetla. Operativni sustavi kao Windows 10 odlično funkcioniraju s takvim uređajima na dodir. Cijena je 79 dolara.

U

današnjem umreženom svijetu neku ćete ustanovu najprije “posjetiti” u njenu virtualnom obliku, bilo putem web-stranice ili društvenih mreža nego na stvarnoj, fizičkoj lokaciji. Istraživanje koje su Globalovi novinari proveli tiče se internetskih stranica i društvene mreže 29 sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, te četiriju privatnih fakulteta u Zagrebu. Provjerili smo kakva je virtualna komunikacija sastavnica, kome ona polazi za rukom, a tko još mora poraditi na tome. Što se tiče tehničke analize, najbolju ukupnu ocjenu ima Agronomski fakultet (7,8). Slijede ga web-stranice Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (7,4) i Fakulteta organizacije i informatike Varaždin (7,3). Fakulteti s dna popisa su Geotehnički fakultet (5,1), Tehničko-tehnološki (4,9), a za najboljim, prema tehničkoj analizi, najviše zaostaje Šumarski fakultet (4,8).

FOI JE NAJBOLJI No situacija se mijenja kada uzmemo u obzir i vizualnost, prema studentima često i presudni element vrednovanja web-stranice njihova fakulteta.

“Apsolutni favorit među najboljima je web-stranica Fakulteta organizacije i informatike. Moderna je, koristi Drupal CMS platformu koja se sve više razvija. Koristi sve tehnike kako bi stranica bila zanimljiva kao što su zgodne animacije pri učitavanju stranica te korisne web-aplikacije”, kaže Aurel Delić, web-dizajner. Dodaje kako oni jedini koriste responsivni dizajn, onaj koji se sam prilagođava različitim dimenzijama preglednika, što znači da drukčije izgleda na velikom monitoru, tabletu ili mobitelu, a sve radi pružanja najpotpunijeg vizualnog doživljaja.

“Jako dobra izvedba”, zaključuje Delić. Šumarski fakultet, prema riječima web-dizajnera, zaslužuje zadnje mjesto na listi.

“Najgori vizualni doživljaj. Potpuno zastarjeli dizajn, uz izostanak mobilne verzije. Vjerojatno ni studenti nisu zadovoljni zbog nepostojeće prilagodbe mobitelima jer je takav pristup sadržaju prestigao gledanje stranica na računalu”, kaže ovaj stručnjak.

Sva četiri analizirana privatna fakulteta visoko su pozicionirana, a u konkurenciji između VERN-a, Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, Visoke škole za komunikacijski menadžment Edward Bernays i Libertas, najbolju ukupnu ocjenu dobiva Edward Bernays (8,6) što ga čini apsolutnim pobjednikom u analizi 33 fakulteta. Privatni fakulteti, za razliku od državnih, na svojim web-stranicama nude i oglasni prostor.

BOOM NA FACEBOOKU, TWITTER ZABORAVLJEN “Sam prikaz informacija u golom obliku više nije dovoljan. Moramo imati na umu da se u nas stranice fakulteta većinom koriste za objavu informacija namijenjenih studentima, a sve od navedenih to i čine”, kaže Delić. Ipak, neke rade iskorake i “kreću se prema modernim zahtjevima, kako tehnološkim tako i vizualnim, te navikama korisnika”, dodaje.

Zanimljivo je istaknuti kako mnogi društveno-humanistički fakulteti nisu

Filozofski, Pravni, Učiteljski, Ekonomski, Kineziološki i Edukacijskorehabilitacijski fakultet nisu aktivni na društvenim mrežama, a svoj profil redovito ažuriraju FPZG, PMF, Grafički fakultet i FER

Prikaz pobjedničke web-stranice

Nibbler analiza

Zanimljivosti

Alat koji se koristio pri tehničkoj analizi je web-stranica Nibbler, a za svaku pojedinu sastavnicu dobivena je objektivna slika trenutačnog stanja kvalitete “virtualne komunikacije”, iskazane vrlo transparentno u brojčanom prikazu.

U četiri osnovne kategorije koje su ušle u analizu su dostupnost sadržaja, korisničko iskustvo, promocija i popularnost i tehnologija izrade. Također, svaka od tih kategorija svoju ocjenu temelji na analizi još desetak potkategorija.

Većina web-stranica fakulteta na ljestvici je između 26.000 i 26.500 najpopularnijih web-stranica u svijetu po kriteriju posjećenosti, a u tom području prednjači Filozofski fakultet.

Sve stranice bilježe lagan porast popularnosti u posljednja tri mjeseca u usporedbi s dva tromjesečja prije.

Test redovitosti objavljivanja sadržaja položile su sve sastavnice, s neznatnom razlikom u dinamici objava.

Google Analytics i slične alate za praćenje publike koristi trećina fakulteta. Čak dvije trećine fakulteta nemaju izravnu povezanost web-stranice na društvene mreže.

Primjer kako web-stranica ne bi trebala izgledati

aktivni na društvenim mrežama, dok, na primjer, prirodoslovno ili tehnički orijentirani fakulteti jesu. Filozofski fakultet, Pravni, Učiteljski, Ekonomski, Kineziološki i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet nisu aktivni na društvenim mrežama, a svoje profile redovito ažuriraju Prirodoslovno-matematički fakultet, Grafički te Fakultet elektrotehnike i računarstva.

Fakultet organizacije i informatike Varaždin s više od 36.000 pratitelja na Facebooku ima najveću bazu pratitelja.

Maksimalno se posvetivši Facebooku, Twitter profil su zanemarili, ne objavivši ništa od veljače 2016. godine. Stomatološki fakultet jedan je od onih koji nisu ažurni na društvenim mrežama.

Objave su im iznimno rijetke, a kada se i dogode, otprilike jednom na mjesec, rezervirane su za Glasilo stomatološkog fakulteta, njihov fakultetski časopis.

Fakultet koji pridaje najveću pozornost društvenim mrežama je Fakultet političkih znanosti. Uz Facebook, Instagram i Twitter, jedini je fakultet koji je odne-

Raspon ocjena od najboljeg (Agronomskog) prema najgorem (Šumarskom) fakultetu

davno aktivan i na Snapchatu. Jedan od idejnih pokretača društvenih mreža FPZG-a i nositelj smjera društvenih medija, profesor Domagoj Bebić, kaže kako je to i očekivano jer se bave komunikacijom, da budu i predvodnici takvog načina komunikacije.

“Ona je najveći izazov, mora biti brza, ciljana i izravna, a uz predan tim i sinergiju uprave, studenata i informacije društvene mreže nisu više samo obični kanali komunikacije, nego čine uspjeh cijele zajednice”, kaže profesor.

NEFORMALNI SADRŽAJI Dora Kršul, uz studentske obveze, obavlja i posao community managera FPZG-a. Kaže da je briga o društvenim mrežama sve samo ne dosadna.

“Potrebno je razmišljati o svakoj mreži posebno. Uvijek ustrajem na kreativnom sadržaju koji je neformalnijeg tipa jer bez njega radi se samo o svojevrsnoj oglasnoj ploči fakulteta. Mreže su ključ približavanja institucije studentima”, kaže. Trenutačni projekt na kojem radi je #meetFPZG, kratke priče o studentima, nastavnom i nenastavnom osoblju.

“Poruka je ta da fakultet nije samo zgrada u Lepušićevoj ulici, nego ljudi koji u njoj provode svoje vrijeme”, zaključuje Kršul.

Sport

Veljača 2017.

17

TENIS Čak 99 mladih pridonijelo je sjajnoj organizaciji susreta između Hrvatske i Španjolske

Volonteri iz Osijeka obogatili Davis Cup i pokazali veliko srce

Džindo G Edi dzindo22@gmail.com

O

sijek je u dvorani Gradski vrt od 3. do 5. veljače bio domaćin susreta prvog kola Svjetske skupine Davis Cupa između Hrvatske i Španjolske. Iako su se mediji usredotočili na fantastičnu igru hrvatskih tenisača unatoč porazu, treba ponešto reći i o organizaciji tog spektakla.

Pri rješavanju mnogih problema i organizacijskih teškoća pomogli su upravo volonteri. Točnije, brojna ekipa od 99 volontera, većinom mladih, od kojih je jedan dio došao zato što su ih animirali njihovi teniski klubovi, a najviše iz Teniskog kluba Olimpija iz Osijeka.

POHVALIO IH ITF Drugi dio volontera činili su srednjoškolci i studenti koji se nikad prije zapravo nisu susreli s tenisom, a svoje su volontiranje osigurali putem prijavnica. Uz većinu Slavonaca, volonteri su dolazili iz cijele Hrvatske te su ih solidarnom gestom u svoje domove primili kolege i kolegice volonteri.

Mnogi su se na hodnicima dvorane pitali što zapravo rade ljudi s bijelim majicama i zelenkastim akreditacijama. Mnogi su komentirali da se samo šeću prostorima dvorane i zabavljaju se.

Rijetko tko je zapravo znao koliko je zahtjevno volontiranje i koliko su se, makar samo na tri dana, ti mladi posvetili tome da Davis Cup učine što boljim, profesionalnijim, čak i ugodnijim za sve gledatelje, tenisače, novinare i ostale aktere.

Za koordinaciju volontera bila je zadužena Ivana Aničić, kojoj je po-

Tijekom natjecanja volonteri su prikupljali plastičnu ambalažu u prostorijama dvorane i povratom novca od te ambalaže pomogli jednoj osječkoj samohranoj majci

Volonteri na Davisovu Cupu održanom u Osijeku početkom veljače

vjerena ova dužnost na temelju velikog iskustva vođenja volontera na sportskim priredbama. Najveće i najzahtjevnije iskustvo Ivani je bilo koordiniranje više od 1500 volontera na Europskim sveučilišnim igrama Zagreb - Rijeka, održanim proteklog ljeta.

Volonteri su na kraju dobili pohvalu ITF-a, što im je i više nego dovoljno priznanje za počinjeni rad.

Dobrom dijelu volontera ovo je bio prvi susret s takvim sustavom rada, ali ipak su se odlučili prijaviti, doživjeti nešto novo, steći nova poznan-

stva te iz prve ruke doznati kako to izgleda sudjelovati u organizaciji velikog sportskog događaja.

Volonteri su bili ključ uspješne organizacije teniskog spektakla u Gradu na Dravi. Bili su raspoređeni u tri glavna tima. Po dvadesetak volontera radilo je na tome da medijskim predstavnicima bude što ugodnije, da se akreditacije što lakše izdaju, tako i na konstantnoj pažnji i brizi za sportsku opremu.

Međutim, najviše (čak 40) članova tima bavilo se organizacijom na tribinama. Uzevši u obzir da šira pu-

Foto: Ana Kalaica

blika nije upoznata sa svim zakonitostima teniskih mečeva, volonteri su pomagali gledateljima da nađu svoja mjesta, upozoravali i naučili gledatelje vrlo striktnim pravilima ponašanja na tribinama.

MNOGO POZITIVNE ENERGIJE “Gotovo smo cjelodnevno boravili u dvorani za vrijeme trajanja Davis Cupa, no bez obzira na teškoće s kojima smo se susretali, svoje smo zadatke obavljali odgovorno, brzo i najvažnije s osmijehom na licu”, kazala je Ana Kalaica, studentica

treće godine na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, inače iz Nuštra, sela u okolici Vinkovaca.

Po svršetku natjecanja, gotovo svi volonteri izrazili su svoje zadovoljstvo obavljenim poslom, te su stekli motivaciju i izrazili želju za daljnjim sudjelovanjem u organiziranju mnogih sportskih, ali i drugih priredbi.

Osim što su odvojili dobar dio svog vremena i što su u organizaciju uložili svoj rad i trud, ova odlična skupina pokazala je i svoju dobroćudnost te veliko srce.

Tijekom natjecanja volonteri su prikupljali plastičnu ambalažu u prostorijama dvorane i zatim su povratom novca od te ambalaže pomogli jednoj osječkoj samohranoj majci u teškoj financijskoj situaciji. Uz vo-

‘Bez obzira na poteškoće s kojima smo se susretali, svoje zadatke obavljali smo odgovorno, brzo i, što je najvažnije, s osmijehom na licu’, kazala je volonterka Ana Kalaica lonterski rad, ova skupina srčanih ljudi pridodala je i humanitarni rad.

“Najveća mi je nagrada kao volonteru iskustvo koje sam stekla, a daleko iznad toga su i nova poznanstva, mnogo ljudi punih pozitivne energije s kojima je bio užitak provoditi vrijeme koje je prebrzo prolazilo. Volontiranje na Davis Cupu sigurno će mi ostati u mislima kao velika svijetla točka u životu”, s oduševljenjem je svoja iskustva podijelila Maja Bilić, studentica četvrte godine, također na osječkom FOOZOS-u.

SPORTSKO PENJANJE Mladi reprezentativac uspješno promiče relativno ‘svježi’ sport

Fizičkom snagom pomiče vlastite granice

Prpić G Iva Iva_Prpic@hotmail.com

B

orna Čujić mladi je hrvatski reprezentativac u sportskom penjanju u kojem niže brojne uspjehe.

U sportsko se penjanje, kaže, zaljubio sa šest godina zahvaljujući ocu, a s ozbiljnijim treninzima počeo je pet godina poslije. Iako mu je tek 19, ove je godine postao juniorski svjetski prvak u kineskom gradu Guangzhouu u disciplini bouldering. Za sportsku redakciju Globala, otkrio je kakva su natjecanja, treninzi, ali i konkurencija. Sportsko penjanje traži puno snage, a sport posebno privlači mlađe naraštaje.

PROMOCIJA BLOGOM “Zahtjevni su treninzi, treba vježbati fizičku snagu, snagu prstiju, tehniku i tako dalje. Privlači relativno dosta ljudi jer izgleda zanimljivo i neobično, a tko proba, obično se oduševi jer se stalno pomiču vlastite granice”, objašnjava Borna.

Velika je razlika u konkurenciji na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

“U Hrvatskoj nije posebno jaka, ali na europskim i svjetskim natjecanjima

Borna Čujić bio je ukupni pobjednik Regional Climbing Cupa 2010. i 2012. i višestruki je prvak Hrvatske. U studenome Čujić je ostvario uspjeh karijere

konkurencija je izrazito jaka. Natjecanja su teška jer treba održati stalnu koncentraciju i dosta nepredvidljiva”, nastavlja Borna.

U sportskom penjanju mladi reprezentativac niže značajne rezultate. Bio je ukupni pobjednik Regional Climbing Cupa 2010. i 2012. godine, višestruki je prvak Hrvatske u disciplinama boulder i lead te je na europskim i svjetskim prvenstvima bio među najboljih petnaest. U studenome je postao juniorski svjetski prvak u sportskom penjanju zahvaljujući zavidnoj spretnosti i koncentraciji. Iako je u finale ušao s trećim rezultatom iz polufinala, mnogi su ga smatrali favoritom i predviđali mu pobjedu.

“Jako sam zadovoljan nastupom u Kini. Nisam očekivao takav rezultat te sam bio skroz iznenađen. Dao sam sve od sebe u svakom smjeru i imao sam jaku glavu cijelo natjecanje”, govori mladi penjač.

Borna ima i vlastiti blog “Borna Čujić climbing blog” na kojem objavlju-

Borna Čujić na umjetnoj stijeni

Foto: Luka Tambača

je zanimljive priče i iskustva povezana sa sportskim penjanjem. Svjestan je da putem interneta može privući nove ljubitelje ovog sporta.

“Mislim da nisam nužno privukao ljude blogom, ali prilozima, intervjuima, Instagramom i rezultatima vjerojatno jesam da pogledaju o kakvom je sportu riječ”, ističe Borna.

TREBA I UČITI Trenutno studira na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a obrazovanje i trening naučio je usklađivati još kao učenik.

“Tijekom srednje škole naučio sam organizirati vrijeme i uskladiti obveze tako da zasad sve dobro ide. Obično je učenje podređeno treningu, ali zasad zbog toga nisam imao problema”, otkriva Borna.

Sljedeće godine očekuju ga međunarodna natjecanja, ali talentirani mladić ne zaboravlja ni to da će na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine sportsko penjanje biti premijerno uvršteno u program natjecanja.

“Nadam se da ću biti što bolji na natjecanjima koja me očekuju, a, naravno, da bi mi bila čast nastupiti na Igrama.”

18

Sport

Veljača 2017.

POZITIVNI ZAOKRET ILI KONAČNA KAPITULACIJA SPTV je od svog osnutka do danas stvorila 77

Jura Ozmec: Sportska tel

‘Novac je potrošen, a budući da nije od marketinga ništa zarađeno, to je sve čisti minus. Dakle, nitko taj novac nije ukrao, on je potrošen.

Televizija nema svog prostora, nema svoje opreme, sve se iznajmljuje, sve se plaća, a to košta’, kazao je bivši djelatnik Marin Šarec Ožbolt G Filip filip.ozbolt7@gmail.com Pavić G Ivan ivan.pavic.kt@gmail.com

N

ije tajna da je Sportska televizija (SPTV) davno izgubila status promotora hrvatskog sporta i stekla status “rupe bez dna”. Hrvatski olimpijski odbor svake godine izdvaja oko tri i pol milijuna kuna za televiziju na kojoj praktički nitko i ne radi, a pritom ostaje dužan nekim sportskim savezima dva milijuna kuna. Opravdalo bi se ulaganje u SPTV kada bi zaista i promovirao hrvatski sport.

Međutim, Sportska televizija davno je prestala ispunjavati tu dužnost, a čini se kako će se to nastaviti i u idućim godinama. Godine 2013., u razdoblju najveće krize, SPTV je imao dva rješenja svojih problema – stečaj ili novi kredit. Odlučili su se za novi kredit, a i godinama poslije uporno odbijaju ugasiti taj očito propali projekt. Sve je eskaliralo 2013. godine kada se tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović odlučio detaljnije pozabaviti tim slučajem. Nalaze sportske inspekcije navodno je dostavio Državnom odvjetništvu, ali do zaključenja broja nismo uspjeli dobiti odgovor DORH-a.

HOO SE OGRAĐUJE, SDUŠ SHVAĆA Odgovor je pak došao od Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ), a jedina razlika između ta dva odgovora o financijskom stanju Sportske televizije je konkretnost. Naime, tajnik HOO-a Josip Čop uputio nas je da se u vezi s financijskim stanjem obratimo samoj televiziji.

“Hrvatski olimpijski odbor osnivač je i vlasnik SPTV-a, ali SPTV je d.o.o. i trebate se njima obratiti zahtjevom koji ste uputili nama. HOO nije adresa koja vam može proslijediti tražene informacije”, napisao je Čop, dok je SDUŠ bio mnogo konkretniji u svom odgovoru.

SDUŠ potvrđuje kako je dosadašnje financijsko poslovanje HOO TV-a dovelo do kreditnih zaduženja i određenih dugovanja, a s obzirom na to da se više od 90 posto sredstava namijenjenih javnim potrebama u sportu ostvaruje iz javnih izvora, odnosno državnog proračuna, iz SDUŠ-a su iskazali zabrinutost u nastavak tog projekta.

“Budući da Hrvatski olimpijski odbor koristi vlastita sredstva za financiranje HOO TV d.o.o. te s obzirom na dana jamstva Hrvatskog olimpijskog odbora prema kreditnim institucijama, zbog potencijalne blokade računa i aktiviranja danih jamstava može doći do realnog problema u cjelokupnom financiranju javnih potreba u sportu državne razine koje provodi HOO u nadolazećem razdoblju.

Iz navedenih razloga, smatramo kako se ovakav način uključivanja krovnih sportskih organizacija, koje se primarno financiraju iz Državnog proračuna, u rizične poslovne aktivno-

sti mora izbjegavati”, kazali su nam iz Središnjeg državnog ureda za sport.

Sportsku je televiziju (SPTV) pokrenuo 2011. godine Hrvatski olimpijski odbor (HOO) s ciljem promicanja hrvatskog sporta i većeg medijskog praćenja manjih sportova. Bila je, i još je, jedina televizija nekog olimpijskog odbora u svijetu, ali stanje nije usporedivo s onim koje je rad televizije pratilo u njenu početku.

Nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, koje je SPTV prenosio u svom programu, cjelokupna situacija krenula je nizbrdo. Krenuli su

‘Smatramo kako se ovakav način uključivanja krovnih sportskih organizacija, koje se primarno financiraju iz Državnog proračuna, u rizične poslovne aktivnosti mora izbjegavati’, kazali su iz SDUŠ-a dugovi, podignut je kredit, a zatim su slijedila i otpuštanja djelatnika, što se osjetilo i na programu. To dovodi televiziju do duga koji je danas narastao na golemih 77 milijuna kuna, a zapravo je riječ o nepodmirenim obvezama prema bankama i kamatama koje redovito dolaze na naplatu. ’NEMA TU NIŠTA NOVO’ Bivši zamjenik glavnog urednika i jedan od osnivača Sportske televizije Marin Šarec razočaran je stanjem na televiziji, a o problemima na SPTV-u često je govorio u medijima.

“O tome govorim, a nema učinka. Na skupštini HOO-a ruke se dižu, izvješća o programu se ne daju nego se

samo kopiraju iz prve dvije godine poslovanja. Nema tu ništa novo. Financije se nekako skrivaju, iako je to javan podatak koji bi trebao biti dostupan svagdje”, govori Šarec i otkriva kako je spomenuti dug napravljen isključivo kako bi se omogućilo normalno funkcioniranje same televizije.

“Dakle, taj novac je potrošen za šest godina postojanja televizije. Za plaće, odašiljače i veze, koncesiju, usluge najma opreme, usluge vanjske produkcije. Dakle, novac je potrošen za funkcioniranje televizije. On je potrošen, a budući da nije od marketinga ništa zarađeno, to je sve čisti minus. Dakle, nitko taj novac nije ukrao, on je potrošen. Televizija nema svog prostora, nema svoje opreme, sve se iznajmljuje, sve se plaća, a to košta.

Još se plaćaju Odašiljači i veze koji su isto dosta skupi”, nastavlja Šarec.

Prema njegovim riječima, sporna je i činjenica što SPTV duguje Odašiljačima i vezama, odnosno činjenica da oni još nisu prekinuli emitiranje SPTV-a zbog duga. Naime, događalo se da manje radiostanice prestanu emitirati zbog 5000 kuna duga.

Problem je nastao i u politici same televizije koja je htjela nekomercijalni sadržaj prikazati na komercijalan način. Naime, bez jakih i stalnih partnera projekt ne može opstati, a SPTV tih partnera nije imao.

Uz to, u razdoblju kada se na funkcioniranje televizije trošilo i do 20 milijuna kuna na godinu, marketingom se uspio pokriti jako mali dio utrošenog novca, što je dovelo do negativne bilance poslovanja.

“Na kraju, takav jedan program u kojem želiš pokriti velik spektar sportova dobra je zamisao, ali, nažalost, neizvediva. Bila je, dakle, izvediva samo uz podršku jakih partnera i su-

Petar Čavlović i Josip Čop, čelni ljudi HOO TV-a

Foto: Daniel Kasap/Pixsell

Najgledanija sportska televizija u Hrvatskoj Unatoč svim problemima i nadzorima koji su provođeni na SPTV-u, Ozmec kaže kako oni nikad nisu odustali. Sportska televizija je, kaže, jedina televizija koja je prikazala 116 različitih hrvatskih sportova i dodaje kako su 2015. bili 12. na popisu najgledanijih televizijskih kanala te ujedno i najgledaniji sportski kanal. Međutim, mora se priznati kako su najgledaniji sportski kanal ponajviše jer su besplatna platforma, a ne toliko zbog sadržaja. Iako u SPTV-u 12. mjesto vide kao uspjeh, teško možemo reći da je to pozitivno. Oglašivače privlači prvih deset televizija po gledanosti pa upravo zbog toga SPTV teško može oživjeti prihode od oglašavanja koji su prijeko potrebni, kako za televiziju, tako i za promociju hrvatskog sporta.

Kamere na Sportskoj televiziji ubrzo bi trebale biti u pogonu nakon dugo vremena

vlasnika. To se, nažalost, nije našlo.

Ja sam dvije godine bio tamo, kad se vidjelo da to sve odlazi, da je novac potrošen, a novog nema, onda sam otišao dalje”, podvlači Šarec.

NADZOR SPORTSKE INSPEKCIJE Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, koji nam je odbio komentirati stanje na Sportskoj televiziji, često je tom mediju prijetio Sportskom inspekcijom, a ona je više puta zaista i kucala na vrata HOO-a i SPTV-a. Ipak, nakon što je inspekcija odradila svoj posao, nitko nije odgovarao za neodgovorno poslovanje.

“Svi su pažljivo češljali. Jedno je konstatirati mane, a drugo je potvrditi ih. Koja ti može biti veća inspekcija od izvješća za 2015. godinu koje je katastrofalno. Ako to nije dovoljno, da se prema nekim zakonima ide u stečaj ili da se uzme koncesija, onda ne znam što jest. Sve je tu jasno, samo nije jasno kako to još funkcionira”, za kraj je poentirao Šarec.

Na nedavnim izborima za predsjednika HOO-a Zlatko Mateša je ponovno izabran na tu dužnost, a protukandidata nije imao. Ipak, Mateša nije jednoglasno postavljen na mjesto predsjednika jer je protiv njegova imenovanja glasao predsjednik Hrvatskog atletskog saveza (HAS) Ivan Veštić koji se javno usprotivio novom Matešinu mandatu, i to iz nekoliko razloga.

“Nisam glasao osobno protiv Zlatka Mateše. Jednostavno nisam dobio prigodu postaviti pitanja kandidatu za predsjednika koja su me zanimala. Ta pitanja su i danas aktualna. To su zapravo pitanja kriterija raspodjele novca u hrvatskom sportu, nedopuštanje autonomije savezima i pitanje Sportske televizije jer se o njoj svašta govori. Nisam dobio odgovore i moja ruka je bila protiv. Možda bi bilo drukčije da sam dobio odgovor”, rekao je Veštić.

Pitanje SPTV-a posebno brine Veštića

jer televizija već dulje ne emitira kvalitetan sadržaj, a HOO i dalje iz proračuna financira SPTV i tako uzima novac savezima, odnosno hrvatskom sportu.

“Ono što je također znakovito jest da su podignuli reprogramirani kredit prije dvije godine. O tome ne znam ništa, a mislim da bi kao član skupštine to trebao znati. Ne sumnjam da je bila dobra namjera, ali rečeno je bilo da to neće koštati hrvatski sport, a vidimo da ga košta. Vidimo da poslovanje nije stabilizirano, a s druge strane bih ja volio da je ta televizija atraktivna i da služi sportu”, osvrnuo se Veštić na nadzor Sportske inspekcije.

“Ako postoji unutarnja revizija, tijela sportske inspekcije i ostala, onda se postavlja pitanje rade li ona svoj posao. Uvijek to sve plati narod. Svaki se račun mora platitI i ako se toj televiziji HOO pretvorio iz jamca u dužnika, onda se zna tko će to platiti, sport. Nije pošteno da ga plate krajnji korisnici”, zaključio je predsjednik HAS-a.

SPTV VAŽNIJI OD DUGOVA SAVEZIMA Problematika poslovanja Sportske televizije, odnosno, njena nakladnika HOO TV-a, već je dugo tema rasprava među sportskim savezima i u sportskoj javnosti. Doduše, ipak je to tema o kojoj se samo šapuće. Upravljačko vodstvo Hrvatskog olimpijskog odbora raspodjeljuje novac po sportskim savezima i svako ponašanje protiv “autoriteta” može značiti da vaš savez ostaje bez prijeko potrebnog novca, odnosno dogodi vam se ono što se dogodilo HAS-u i Ivanu Veštiću – smanje vam proračun.

Realno gledajući, proračun HOO-a trebao bi biti dovoljan za financiranje svih sportskih saveza koji sjede u skupštini. Prihodi Hrvatskog olimpijskog odbora u 2015. godini iznosili su gotovo 121 milijun kuna pa su time ostvarili i dobit od gotovo četiri mili-

Sport

Veljača 2017.

19

milijuna kuna gubitka

levizija uopće ne propada su nešto višem od milijun eura.

Nadalje, nakon završetka Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine došlo je do produbljivanja krize pa je zatražen još jedan kredit. Ovoga puta je SPTV-u u susret izašao PBZ koji im je odobrio kredit od 1,6 milijuna eura.

Ozmec je potvrdio kako je pri zahtjevu za kreditno zaduženje, PBZ napravio kompletnu reviziju poslovanja.

“Nama je naknadno, u teškom financijskom razdoblju, banka izašla u susret. Dakle, banke baš i ne izlaze u susret samo tako lako. I banka je napravila reviziju cjelokupnog poslovanja. Bavili su se time deset mjeseci, ali je pristala da se apsolutno stane iza nas i da bude naš podupirač u svemu onome što radimo,” kaže glavni urednik SPTV-a.

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

juna kuna. HOO pod stavku promocije sporta, odnosno financiranje povezanih neprofitnih organizacija izdvaja nešto više od 72 milijuna kuna.

Ta se stavka tiče iznosa koji se raspodjeljuje po savezima, a ipak, ostalo je saveza čiji su troškovi ostali nepokriveni jer im HOO nije isplatio zaostatke. Međutim, financijsko izvješće Odbora ne navodi koji su to točno savezi, ali navodi kako iznos duga savezima iznosi gotovo dva i pol milijuna kuna.

Hrvatski olimpijski odbor ostvario je profit od gotovo četiri milijuna kuna, pa je logično zaključiti da su mogli podmiriti obveze prema sportskim savezima i tako dodatno pomoći razvoju sporta. Hrvatski olimpijski odbor, kao neprofitna organizacija, mogao bi se zadovoljiti i pristojnim prihodom od milijun i pol kuna, a svima je jasno i kako opstojnost HOO-a neće biti ugrožena ako isplate svoje ob-

Ivan Veštić, predsjednik HAS-a i jedan od vodećih oponenata SPTV-a Foto: Luka Stanzl/Pixsell

GOLEMI GUBICI, A SPORTA NIGDJE Pozajmica od PBZ-a održala je SPTV na nogama, ali kada se pogleda financijsko izvješće njena nakladnika pitanje je kako ta televizija uopće ima noge. Ukupni se gubitak svake godine gomila, a obveze kreditora svake godine iznose oko 19 milijuna kuna, a za sve te kredite jamac je krovna sportska organizacija u državi – Hrvatski olimpijski odbor.

HOO TV je u razdoblju od 2011. do 2015. stvorio gubitak od gotovo 78

veze savezima jer im je proračun zajamčen iznosima od Hrvatske lutrije, iznosima iz državnog proračuna, sponzora. Međutim, Hrvatski olimpijski odbor odlučio je na “zaobilazni” način pomoći promociji i razvoju sporta ulaganjem u ono što Veštić i Šarec smatraju apsurdnim – ulaganjem u Sportsku televiziju.

IZDVAJANJA ZA SPTV Upravo je to bila polemika žustrih odnosa između Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 2013. godine. Tadašnji ministar Jovanović blokirao je isplatu HOO-u zbog tvrdnji kako zbog SPTV-a ne poštuju Zakon o sportu. Glavni argument ministra glasio je kako novac koji država daje HOO-u mora biti namijenjen za razvoj sporta i sportske saveze, a on putem odluka Vijeća odlazi u SPTV. Jedina free-to-air sportska televizija tada je potpala pod niz inspekcija, a ministar Jovanović je rekao kako su nalazi Sportske inspekcije proslijeđeni Državnom odvjetništvu. Jovanović je nakon nekog vremena otišao s dužnosti, a na mjesto ministra došao je Vedran Mornar. Tada su odnosi HOO-a i MZOS-a izglađeni, a problemi SPTV-a su samo gurnuti pod tepih.

U javnost je tada izašlo nekoliko iznosa koje HOO daje za poslovanje SPTV-a. Najviše se spominjalo nekoliko desetaka milijuna kuna, ali u financijskom izvješću HOO-a za 2016. godinu stoji kako su za SPTV dali tri i pol milijuna kuna. Prema financijskom planu za 2017. godinu, navode kako će za SPTV izdvojiti 300.000 kuna više, odnosno 3,8 milijuna kuna.

Izdvajanja tih iznosa HOO-a potvrdio nam je i glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec.

“Odlukom Skupštine HOO-a, a to je službeni dokument, izdvaja se tri i pol milijuna kuna. Ta stavka zove se promocija hrvatskog sporta”, rekao je Ozmec koji dodaje kako to nisu sred-

Stali smo na noge i osposobit ćemo program - Jura Ozmec Foto: Goran Stanzl/Pixsell

U financijskom izvješću HOO-a za 2016. godinu stoji kako su za SPTV dali 3,5 milijuna kuna. Prema financijskom planu za 2017. godinu, navode kako će za SPTV izdvojiti 300.000 kuna više, odnosno 3,8 milijuna kuna stva iz proračuna nego isključivo vlastita sredstva HOO-a.

KREDITNA ZADUŽENJA Međutim, HOO održava SPTV na životu na nešto drukčiji način. U izvješću o održivu modelu emitiranja SPTV-a stoji kako se poslovanje HOO TV-a temelji na financiranju putem dugoročnih kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj preko poslovnih banaka. Takvo financiranje za cilj ima oživljavanje prihoda od oglašavanja, ali to se u pet godina postojanja Sportske televizije još nije dogodilo. Štoviše, “rupa” koju su stvorili krediti samo se produbljivala pa bi poslovni oporavak putem prihoda od oglašavanja trajao dugo godina. HOO TV, kao nakladnik SPTV-a, korisnik je četiri kredita.

Tri kredita uzeta su 2011. godine od HBOR-a. Dva u ukupnom iznosu od 16 milijuna kuna i jedan kredit u izno-

milijuna kuna. Najveći gubitak imali su 2012. godine kada je on iznosio više od 22 i pol milijuna kuna, ali mora se priznati kako su restrukturiranjem troškova uspjeli smanjiti godišnje gubitke. Tako su 2013. imali milijun kuna manje gubitke, a 2014. gubitak je bio oko 11 milijuna kuna.

Godine 2015. gubitak su uspjeli spustiti na “samo” osam milijuna kuna.

Međutim, nije stvar samo u restrukturiranju troškova nego u tome da SPTV praktički i nema vlastite proizvodnje medijskog sadržaja. Program se sastoji od emisija i magazina vanjske produkcije uz pokoji prijenos juda ili karatea. Upravo zato se povlači pitanje promovira li SPTV uistinu hrvatski olimpijski sport.

S druge strane, Jura Ozmec tvrdi kako SPTV ne propada te da gubitak od 77 milijuna kuna nije točan.

“Kao prvo, SPTV uopće ne propada.

Ono što je dosta važno reći u toj ci-

jeloj priči jest da nam je gospodin Jovanović uspio nanijeti golemu štetu.

Tvrdio je i da dugujemo 110 milijuna kuna, a vrlo brzo se pokazalo da to nije ni približno točno”, dodaje Ozmec koji tvrdi kako dug SPTV-a iznosi 35 milijuna kuna.

Međutim, u financijskom izvješću HOO TV-a jasno stoji kako ukupan zbroj tekućih godišnjih gubitaka iznosi gotovo 78 milijuna kuna. Iznos koji je iznio glavni urednik ipak je dosta niži, ali nije potpuno netočan. Iako HOO TV ima dug od 78 milijuna kuna, u 2015. isplatili su 19 milijuna kuna kreditnih obveza, a u 2016. su podmirili dodatnih osam milijuna te je trebao biti podmiren i gubitak iz 2011. godine u iznosu od 15 milijuna kuna.

Takvom računicom istinito je kako trenutačni gubitak SPTV-a iznosi 35 do 36 milijuna kuna, ali u obzir treba uzeti i troškove tekućeg razdoblja.

Gubitak SPTV-a se tako može razvlačiti barem pet godina u budućnost, odnosno do 2022. godine kada bi trebao biti podmiren posljednji kredit HBOR-a.

Tako gledajući neće biti novca za vlastitu proizvodnju sadržaja koji će zaista promovirati hrvatski olimpijski sport. Naprotiv, kako tvrde kritičari ovog projekta, to znači barem pet godina potpomaganja HOO-a, koji otkida od usta savezima kako bi dao televiziji koja onda te saveze ne promovira.

PRODAJA PROGRAMA AL JAZEERI Ozmec kaže kako je svjestan toga te mu je primaran cilj vratiti dugove i ponovno osposobiti program.

“Najprije moramo vratiti dugove.

Drugo, stali smo na noge, i, treće, ponovno osposobiti program. U međuvremenu su gotovo sva prava za viđenije sportske stvari u Hrvatskoj otišle izvan granica. Mi smo bili ti koji smo htjeli imati i vaterpolo, i rukomet, i odbojku, i košarku, i nogomet. I onda su nas napali, baš kad smo bili pred potpisom ugovora,” prisjetio se “okršaja” s bivšim ministrom Jovanovićem.

SPTV, kao specijalizirani kanal, ima obvezu 70 posto programskog sadržaja prikazivati sport, a 30 posto može prikazivati što god hoće, uz odobrenje Agencije za elektroničke medije.

Kako bi opstali i barem malo pokrpali rupe, SPTV je 30 posto programskog sadržaja prodao Al Jazeeri.

“Prije dvije smo godine odlučili prodati Al Jazeeri 30 posto svog programa. Al Jazeera je prve dvije godine ušla eksperimentalno. Prodali jesmo, ali za vrlo malo novca. Ove je godine Al Jazeera ozbiljnije ušla u sve, i to će se primijetiti već u sljedećih tjedan ili dva tjedna. Dakle, mi smo pojačali naše emisije, koristit ćemo njihov studio, s njima ćemo raditi i još neke stvari,” optimističan je Ozmec koji potom želi pokrenuti pregovore s hrvatskim sportskim savezima o otkupu prava prijenosa.

Teško je reći i da će se u budućnosti popraviti situacija na SPTV-u, možda bi točnije bilo reći kako će se ovakav način postojanja nastaviti do 2026. kada ističe koncesija za emitiranje.

Sve do tada, hrvatski sport ostat će zakinut za potreban novac, a time se ne promovira sport nego se uništava i ono malo što je od njega ostalo.

20

Reportaža

Veljača 2017.

ŠTO KRIJE PUSTINJA Dvotjedno putovanje studenata novinarstva po Arizoni

Što Trump užari, Kanjon rashladi

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

N

akon dvotjednog putovanja po Arizoni, nemoguće je izbjeći pitanja o tome što sam vidjela u Americi, te koga sam upoznala, očekujući hollywoodske opise i filmske situacije. Naime, projekt Balkan Bridges povezao je novinare Televizije Student sa studentima prestižnog novinarskog fakulteta u Phoenixu - Walter Cronkite School of Journalism. Dva tjedna zajedno su obrađivali teme izbjeglica i imigranata na području Arizone. A Phoenix, iako prozvan jednim od najsunčanijih gradova na svijetu, definitivno je “tamna” strana Amerike s najmanje blještavila.

GRAD KULISA Iako je Phoenix jedan od najnaseljenijih američkih gradova, s nešto više od 1,5 milijuna stanovnika (odnosno više od nevjerojatnih pet milijuna ako se ubroji stanovništvo njegovih “zabačenijih” dijelova), njegove su ulice gotovo potpuno puste. Danju ili noću, tijekom tjedna ili vikenda, u strogom središtu grada ili na rubnim dijelovima. Čini se da je njegova površina od 183.449 četvornih kilometara uspješno progutala njegovu mnogoljudnost.

Osim toga, njegove ulice te eksterijer izgledaju toliko umjetno i nadrealno da se šetnja gradom čini kao statiranje u filmu “Trumanov show”. Svaka je travčica jednake visine, boje nevjerojatno ujednačene, ulice čiste, a zgrade iznimno uređene. Gradskih je sadržaja vrlo malo dok klasični noćni život na kakav smo naviknuli ne postoji, osim studentskog kampusa koji slovi za jedan od najvećih u cijeloj Americi, a koji je u Phoenixovu gradu “satelitu” Tempeu.

TRUMPOVA ZEMLJA Nikako neću moći shvatiti nelogičnost između činjenice da je Arizona američka savezna država koja je primila najviše izbjeglica, a da je istodobno upravo njezin puk izglasao Donalda

U Phoenixu smo se, nakon manje od 24 sata, našli na prosvjedu protiv izvršne uredbe predsjednika Trumpa da građanima sedam muslimanskih zemalja zabrani ulazak u SAD, napali su nas kaktusi i udahnuli smo hladan zrak Grand Canyona

Foto: Katarina Šapina

Grand Canyon prizor je koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Trumpa za predsjednika. Ipak, na našem dvotjednom putovanju bilo je gotovo neizvedivo pronaći republikanca koji bi pristao dati izjavu - posebno nakon recentnih skandala sa zabranom građanima sedam muslimanskih zemalja da uđu na američki teritorij.

Budući da se upravo zbog te predsjednikove izvršne uredbe prosvjedovalo na aerodromima diljem Amerike, uhvatili smo savršen trenutak da i sami, nakon manje od 24 sata ondje, doživimo prosvjed na Sky Harbour aerodromu.

Među nekoliko stotina prosvjednika naišli smo i na republikanca koji je došao podržati prosvjednike, rekavši da žali što je svoj glas dao Trumpu.

Nezahvalno je, doduše, opće mišljenje temeljiti na njegovu komentaru, s obzirom na to da se teško moglo doznati tko je i za koga glasovao na izborima. Nekolicina Trumpovih glasača ogradila se

od izbjegličkih tema, rekavši da o tome nemaju mnogo reći te da podržavaju odluke i stavove predsjednika Trumpa, znakovito zaključivši da “ulazak u

Više smo puta upozoreni da se kaktusima ne približavamo previše jer znaju ‘napasti’ neiskusne žrtve SAD svakako treba staviti pod strožu kontrolu”.

OŠTRE BILJKE, MEKI DOJMOVI Kad odeš u pustinju, ne očekuješ mnogo. Ali svakako očekuješ mnogo kaktusa. Saguaro je vrsta kaktusa koja raste samo u Arizoni pa mnogi građani to ponosno ističu - kako verbalno, tako i vizualno jer je upravo on nacionalna bilj-

ka Arizone koja se pojavljuje čak i na registracijskim tablicama njihovih prenabrijanih terenaca. Mogu živjeti nekoliko stotina godina, a mogu se naći i na tanjurima. Što jest jest, Amerikanci nisu toliko skloni konzumaciji kaktusa kao Meksikanci, ali i to je lako objašnjivo kad se uzme u obzir da je Phoenix od najbližeg meksičkog grada Nogalesa udaljen manje od tri sata vožnje. Osim toga Arizona je do 1848. bila dio Meksika, odnosno postala nezavisna država 1863.!

Nevjerojatno, ali istinito, od jedne vrste kaktusa proizvode se i parfemi. No iako praktični za uzgajanje te ukusni za konzumaciju, ove biljke nipošto nisu bezazlene.

Više smo puta upozoreni da im se ne približavamo previše jer kaktusi znaju “napasti” neiskusne žrtve. Da se nisu šalili, posvjedočila sam vlastitim oči-

FLASH FOOD REPORT Nježan okus oštre biljke

Na jugu Amerike znaju da se biljka ne sudi po trnju Foto: Thekitchn.com

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

A

merički grad Phoenix od meksičke je granice udaljen 291 kilometar, odnosno nešto manje od tri sata vožnje. Zato ne čudi da su na tanjurima restorana i zalogajnica najčešće upravo meksička jela nachosi, tacosi, burritosi, que-

sadille. Od meksičkog fast food lanca Taco Bell, preko restorana s “prilagođenim” meksičkim jelima na jelovnicima, do supermarketa s meksičkim namirnicama. Upravo se u takvim marketima može pronaći i namirnica koju možda niste nikada zamišljali da jedete - kaktus. Osim što je saguaro, posebna vrsta kaktusa koja raste samo u Arizoni, za-

štitni znak ove američke savezne države, njezine brojne “kaktusoidne” vrste gotovo su potpuno jestive! Uglavnom se pripremaju kaktusovi zagasitocrveni plodovi i “jastučići”’ - odnosno kaktusove “ruke”. Izbor jela je, dakako, neograničen - od juha i salata do slatkiša i pekmeza. Okus je specifičan no ne i nepodnošljiv. Pa tko voli, nek izvoli!

ma kad mi je suputnica čak dva puta na sebe uspjela navući kaktusovo trnje koje se prilično teško izvlačilo iz kože i ostavljalo bolne rane. Naposljetku nitko od nas nije propustio prigodu da se fotografira s jednim od tih zelenih stanovnika Arizone. Prigodu za fotografije, bizarno ili ne, nije propustio ni senator Arizone Steve Farley, čiji je omiljeni hobi upravo fotografiranje kaktusa.

GRANICA SHOPPING ZNAČI Iako Phoenix nije najsretnije odredište za šopingholičare, možda bi se mogli usrećiti ako odvoje više sati strpljenja i vremena da obiđu Nogalese - sestrinske gradove koji se prostiru svaki na svojoj strani granice. Tako postoje Nogales Arizona odnosno Nogales Sonora. Oba su dijela jednako atraktivna i nevjerojatno jeftina mjesta za shopping. Naime, ondje se obavlja svojevrsna razmjena kupaca. Meksikanci dolaze na američku stranu jeftino kupovati hranu, čarape, pokrivače, toaletni papir i šminku, dok se Amerikanci “zalete”’ do Meksika u potrazi za jeftinim lijekovima, ali i brojnim stomatološkim ordinacijama.

Malo me toga može oduševiti, ali jedno od sedam svjetskih čuda - Grand Canyon, učinio je “ono” da staneš i šutke gledaš u prostranstvo pred sobom. Mjesto koje posjećuju milijuni turista iz cijelog svijeta dom je više od 400 životinjskih vrsta te pet indijanskih plemena.

Govoreći o prirodnim ljepotama Arizone, nezamislive su njezina snaga i veličina. Nepregledne stijene, raskošno zelenilo i boje neba koje oduzimaju dah, spokoj su za oči. Fotografi zaljubljeni u prirodu u Arizoni bi imali neiscrpan izvor inspiracije pri prvom pogledu na nebeski svod i njegove oblake. Tako mi svega, oblaci su nekoliko puta veći od onih “hrvatskih”, a silna prašina koja se diže iz pustinjske zemlje, na nebu s izlaskom i zalaskom sunca šara čarobne oblike i kombinacije boja.

Fotoreportaža

SUZAVAC SUZU MIJE

foto: Matea Petrović

Veljača 2017.

21

Lifestyle

Veljača 2017.

NAMIRNICA MJESECA

POREMEĆAJ PREHRANE Nora otvoreno govori o problemu s hranjenjem

‘Prejedanjem sam stavljala u ladicu negativne emocije’ Topić G Patricija patricija.topic@gmail.com

Foto: Patricija Topić

Kaki: hrana bogova? Da, molim!

Kuliš G Monika kulismonika7@gmail.com

K

aki ili japanska jabuka voće je podrijetlom iz Azije, a izgledom nalikuje na nešto između jabuke i rajčice. Kaki bi u prijevodu značilo “hrana bogova“. Okusom podsjeća na slatku marelicu.

“Plodove je moguće pronaći i na policama zagrebačkih prodavaonica”, rekla je Kristina Vranić, studentica prehrambenog inženjerstva. “Pristupačna cijena i dobrobit koju donosi konzumacija tog ploda trebali bi svima biti ohrabrenje za uvrštavanje ove zlatne jabuke u dnevne jelovnike”, nadodala je.

Japanska jabuka poznata je po svojim nutritivnim vrijednostima. Njeni plodovi u sebi sadrže značajne količine brojnih vlakana, proteina, vitamina i minerala. Sok kaki jabuke možemo konzumirati kao lijek za upalu crijeva, hemoroida, bolesti želuca, poremećaje probave, a može pomoći i protiv visokog krvnog tlaka. Sušeni plodovi kakija dobra su i zdrava namirnica tijekom tmurnih zimskih dana.

Koža, odnosno kora ploda, može se sušiti i mljeti u prah pa se u tom stanju koristi kao prirodno sladilo. Kako pozitivno utječe na zdravlje, svoju primjenu pronašla je i u kozmetici kao maska za lice koja se radi od unutrašnjeg mesa kaki jabuke.

“Osim pozitivnog učinka na zdravlje, moguć je i pozitivan učinak na hrvatsku poljoprivredu, ako se ova vrsta uzgaja na domaćem tlu”, za kraj nam je istaknula Kristina.

Njena raznovrsna uporaba odlikuje se dobrom kvalitetom okusa koji možemo miješati s drugim voćem. Upravo zato za vas imamo jedan ukusan recept za svjež i zdrav početak dana!

Smoothie od japanske jabuke, mandarine i mrkve SASTOJCI 3-4 japanske jabuke 2-3 mandarine (iscijeđen sok) 1-2 mrkve 2 kruške malo đumbira PRIPREMA Kupite jako zrele i mekane japanske jabuke kako bi se što lakše iscijedio sok iz njih. Žlicom istružite unutrašnjost. Izvadite sjemenke (ako ih ima) i dodajte iscijeđeni sok od mandarine, jednu oljuštenu krušku. Sok od mrkve iscijedite u sokovnik te na kraju dodajte malo đumbira. Uživajte u svom smoothieju!

N

ora ima nespecifičan poremećaj hranjenja. Iako to označava da Nora nema sve kriterije kojim bi joj se dijagnosticirao konkretan poremećaj, to ne znači da ona poremećaj hranjenja nema, nego da ga ne možemo staviti u “grubi” okvir.

“Primjerice, za postavljanje dijagnoze bulimije, prejedanje i kompenzacijsko ponašanje (npr. povraćanje) mora biti prisutno, u prosjeku, najmanje dva puta na tjedan”, pojasnila je Maja Žanko, nutricionistica Centra BEA. Svaki nespecifični poremećaj hranjenja specifičan je na svoj način. Nora je u svoj začarani krug ušla pred kraj studija. Kada se govori o pojavi poremećaja u hranjenju, govori se o više utjecaja i čimbenika. ’U KOMI OD HRANE’ “Istraživanja pokazuju da odlazak na neku vrstu stroge dijete (selektivne ili restriktivne) povećava rizik za razvoj poremećaja hranjenja u mladih adolescentica”, nadodala je Maja. A upravo je odlaskom na dijetu započela Norina priča.

“Koliko god zvuči klišejski, iza svega toga stoji mišljenje da su svi drugi bolji od mene”, započela je Nora.

Naime, imala je tipične ženske komplekse koji su se svodili na zaokupljenost kontrolom tjelesne težine.

Sve je počelo s umjerenim vježbanjem te “bezazlenom dijetom” zbog pokojeg kilograma viška. Iako je takvim režimom vidno smršavjela, bila je i dalje uvjerena da je debela. Tada je počela jesti samo doručak i ručak, a potom izbacivati cijeli niz namirnica te vježbati sve više i više. Nakon toga je počela s prejedanjima.

“U tom sam razdoblju imala osjećaj da sa mnom upravlja netko drugi”, objasnila je Nora. Prejedanje bi nekad bilo jedan obrok, a nekad dva. Riječ je o zaista velikim količinama hrane. Krenulo je tako da bi pojela nešto “zabranjeno” poput sladoleda, keksa ili obiteljskog ručka. Slijedila je velika grižnja savjesti zbog koje bi na kraju pojela previše, a sutra bi nastavila po starom, rigoroznom prehrambenom režimu. Provjeravala je nutritivnu vrijednost svega, a kada bi se našao ijedan sastojak koji joj se ne bi svidio, ne bi jela. Sve je obroke vagala te je točno znala koliko je čega pojela i koliko još smije pojesti.

“Ušla sam u začarani krug prejedanja i stroge dijete s kompulzivnim vježbanjem koje je trebalo poništavati posljedice prejedanja”, rekla je Nora. “Povećana kontrola hranjenja me držala u okovima i dovodila do još gorih prejedanja”, nadodala je. Prejedanjem bi znala sama pojesti pola tepsije kolača, pakiranje

Svoju oazu mira Nora je našla u Centru za poremećaje hranjenja BEA u Zagrebu. Danas kaže da ne postoji pravi trenutak da se potraži pomoć

‘Mislila sam da ne vrijedim kao osoba. Počela sam kontrolirati svoje tijelo, što je bilo mnogo lakše nego raditi na sebi kao osobi. Ako imam tijelo koje je projekcija iz moje glave, tek onda vrijedim jer ljudi procjenjuju prema vanjštini, a tako neće morati gledati moju nutrinu’ Poremećaji u prehrani rastuća su pošast ‘modernog’ društva

Ilustracija: Veronika Šindilj

22

napolitanki od 420 grama, jednu cijelu čokoladu, pet do šest šnita kruha s nekakvim namazom, pa i vrećicu čipsa. Jela bi do fizičke muke kada se više ne bi mogla ni pomaknuti i onda bi joj, vrlo često, bilo toliko loše da je mogla jedino zaspati.

“Bila bih ‘u komi’ od hrane”, istaknula je Nora. Koliko god pokušavala, povraćati nije mogla.

HRANA KAO BIJEG Splet grižnje savjesi i straha Noru je doveo do googlanja o posljedicama prejedanja. Tada je doznala za kompulzivni poremećaj hranjenja, koji može prouzrokovati multifaktoralni problem - u pitanju je više utjecaja i čimbenika.

Postoji emocionalni problem koji muči osobu, a prejedanjem nesvjesno pokušava umrtviti negativne emocije koje je zaokupljaju. Osoba često nije svjesna da zapravo nisu samo prejedanja problem.

“Prejedanjem sam stavljala u ladicu tugu, ljutnju i anksioznost jer mi je bilo lakše okupirati se svojim tijelom nego stvarnim problemima”, priznala je Nora. Dugo nije htjela potražiti pomoć jer je mislila da će novonastalu situaciju moći riješiti sama.

“Ono što sam shvatila jest da ne postoji pravi trenutak da se potraži pomoć jer pravog trenutka u tvojoj glavi zapravo nema”, poručila je Nora.

Nije znala kome se mogla obratiti, a

njezina najbliža osoba nije mogla razumjeti kako može pojesti toliko hrane i zašto je toliko opterećena svojim tijelom. Iako u tim trenucima ni Nora nije shvaćala zašto je bila opsjednuta svojim tijelom. “Oboljelima” je teško objasniti što se događa u njihovoj glavi kad je ne razumiju ni sami.

“Počela sam kontrolirati svoje tijelo, što je bilo mnogo lakše napraviti nego raditi na sebi kao osobi”, prisjetila se Nora. “Ako imam tijelo koje je projekcija iz moje glave, tek onda vrijedim jer ljudi procjenjuju prema vanjštini, a tako neće morati gledati moju nutrinu”, objasnila je. Tom osjećaju vodio je strah od osuđivanja i neshvaćanja, a još više sažalijevanja.

“U Hrvatskoj je, nažalost, prisutna golema stigma poremećaja hranjenja”, istaknula je nutricionistica Maja.

SPAS NA KRAJU Svoju oazu mira Nora je pronašla u Centru za poremećaje hranjenja BEA u Zagrebu. Bolna je točka što nema sličnih udruga u više gradova diljem Hrvatske. Na nutricionističku grupu Nora je krenula prošle godine u siječnju i tamo se bave problemom prehrane. Odmah je pošla i na individualnu terapiju na koju još ide.

Kako kaže, taj dio će i dalje nastaviti jer kad se riješiš problema prehrane shvatiš da to uopće nije bio problem.

To je samo simptom koji su izazvali milijune drugih “stvari”, a njih Nora još rješava. Sada je svjesna da njezina sreća i vrijednost ne ovise o izgledu njezina tijela i onoga što drugi misle o njoj.

“Izlječenje je proces koji se sastoji od bezbroj malih i velikih koraka, kako unaprijed, tako i unazad”, pojasnila je. Svaki korak je podjednako važan znak snage, a ne slabosti.

“Jednom će nas svaki taj mali korak dovesti do cilja - slobode”, istaknula je Nora.

j a ir

c o L

Vozi

!

Foto: Spin City - Oglas

Spin City - OGLAS

Registriraj se na www.spincity.hr i unesi kod: REGAjTAz Umjesto 149 kn registraciju plaćaš samo 49 kuna i uživaj u 30 bonus minuta za vožnju

Veljača 2017.

24 VELIcINA JE VAzNA

Zadnja

KUTAK ZA LAGODAN TRENUTAK VOOOOOOOLIMO DOKUMENTARCE!

OSOBENJAK KOJEG VOLIMO

R&B, JAZZ I SOUL DIVA U TVORNICI!

Potkraj veljače počinje 13. izdanje jednog međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Od 26. veljače do 5. ožujka prikazat će se nekoliko stotina dokumentaraca u niz kategorija. Uz međunarodni i regionalni natjecateljski program, službeni te posebne programe, ali i nekoliko retrospektiva, ne sumnjamo da će se ove godine pojaviti i neke nove kategorije koje će zadovoljiti i one najzahtjevnije. Iako broj 13 u narodu nije jedan od omiljenijih, nevjerojatnih 2000 filmova pristiglih iz cijelog svijeta ne bi li uspjeli dospjeti na Doxov filmski repertoar - ipak zvuči nešto primamljivije.

John Malkovich, američki glumac hrvatskog (ali i škotskog, odnosno njemačkog) podrijetla, ne prestaje oduševljavati. Osim iznimnog glumačkog talenta, Malkovich rado smišlja i popratne projekte kojima je cilj komentirati, zabaviti i, u neku ruku, educirati publiku. Tako je početkom veljače u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU) otvorena izložba posvećena upravo Malkovichu. Ako još niste vidjeli njegove reinterpretacije kultnih fotografija, imate vremena cijeli ožujak prošetati do “Džamije”.

Američki fotograf Sandro Miller, koji je s Malkovichem organizirao izložbu, izjavio je da je “John briljantna i najplodonosnija osoba koju zna te da je njegov genij neusporediv.”

Istina je, dobra stara Macy Gray nastupa u zagrebačkoj Tvornici kulture. Iako je, govoreći o Zagrebu, ova R&B, jazz i soul diva već na “domaćem” terenu jer joj ovo neće biti prvi nastup, ne možemo reći da se ne veselimo ponovno uživo čuti specifičan i krajnje ugodan baršunasti glas. Ovog puta Macy Gray dolazi promovirati svoj najnoviji, a deveti studijski album “Stripped”. Nemojte se brinuti ako se još niste upoznali s njezinim najnovijim repertoarom jer će se na pozornici izvesti i pojedini kultni singlovi. Drugim riječima, ako 9. ožujka (četvrtak) nećete imati pametnijeg posla, znajte da će vas Macy Gray čekati u Tvornici!

XANT

U pekarnama u BiH ne postoji

Album Kuzme i Shake Zulu

Stavlja� teret na što

Rukometna legenda Balić

Albanska pjevačica („Dodirni mi kolena“)

Pokret skakača u šahu

„Arab American Ins�tute“

Shia LaBeouf

Glumica Hayworth

Nogometaš i glumac Éric

Kemijski element, asta�n

Filmska montaža: odreži me nježno

Bi� loša osoba (fig.)

Na drugi način (lat.)

Motka za čamac

Udovica kraće

Grupa Alana Forda Manji kamion

Uzvratni susret (množ.)

Katarina odmilja Koji je zvan (deto)

Produkt emanacije

Osamu Tezuka Atovo mlado (reg.)

Mitska ljepo�ca (Korônís)

DriverAbroad.com Planirate li uskoro na road trip u vlastitom automobilu, ili pak unajmiti rent a car u nekoj stranoj državi, driverabroad.com prava je stranica da se informirate o svemu što bi vam moglo biti korisno. Ta internetska stranica sadrži detaljan pregled cesta više od 200 zemalja svijeta te putopise i savjete o najpopularnijim road tripovima, poput Route 66, Star Wars rute u Tunisu i mnogih drugih. Ovdje ćete naići na neke neuobičajene informacije poput popisa najopasnijih i najprometnijih cesta na svijetu ili čudnih prometnih zakona (npr., u Cipru se ne smije piti voda tijekom vožnje, u Rusiji ne smijete voziti prljav automobil). Korisne će vam sigurno biti informacije o cijeni goriva, alkoholnoj granici za vožnju i prometnim kaznama u bilo kojoj zemlji svijeta. Na vrhu je stranice alatna traka pa klikom na “Countries” (države), možete odabrati zemlju koja vas zanima i sve o ondašnjem prometu. U kojim se državama vozi po desnoj, a u kojima po lijevoj strani, savjete o rent a caru i osiguranju, kao i informacije gdje ne postoji usluga rent a cara – također su podaci koje možete naći na internetskoj stranici driverabroad.com. (Mia Meglić)

Räikkönenov nadimak („Ledeni“) Polet (mn.)

Snovi, sanje

WALL-E ili Bender

Znalac u matema�ci Nožni palac (eng.)

Tama (poet.)

Emilova imenjakinja Do, re, mi, fa, …

Kisik … u oku

Nog. ekspert Samovojska Sredina boce

Tori Black Uzvik negodovanja Valuta EU

Naziv za brdo u jeziku

Kelvin

Komad streljiva (množ.)

Sudionik, akter

SUDOKU

PREMETALJKA

SPOL-HEROINA! ——————

————— Autor: Xant

Govoreći o filmskoj vrpci nije sporno govoriti o filmskoj montaži. Tu tezu potvrdila je i Branka Valjin, programska koordinatorica Klubvizije SC-a u zagrebačkom MM centru, govoreći kako je filmska montaža komunikacijska praksa utemeljena na rezu, koja potiče gledatelja da izvede zaključak o značenju niza kadrova. Pojednostavljeno, montaža je tehnika spajanja kadrova u cjelinu. Ovisno o tome koje kadrove dovedemo međusobno u vezu, stvaraju se i raznovrsna značenja. Tako se u gledatelja budi emocija, koja naposljetku omogućava dobar (ili loš) plasman nekog audiovizualnog djela.

“Razlikujemo analognu ili filmsku montažu, u kojima se radi o lijepljenju filmske trake posebnim, za tu svrhu stvorenim, prozirnim trakama. Kod elektroničke ili digitalne montaže, promjene kadra rade se na računalu”, pojasnila je Valjin. Montaža je ujedno i završni proces stvaranja nekog filma.

“Danas se često snima na vrpcu jer se istodobno može vidjeti otprilike kako izgleda slika. Potom se vrpca šalje u laboratorij, a ondje se materijal na licu mjesta telekinira. Montažeri dobiju digitalni materijal i digitalno montiraju”, dodala je Valjin. Digitalna montaža, baš kao i “odbacivanje” rada s filmskim vrpcama ubrzala je i olakšala proces stvaranja filmova i televizijskih priloga. “Ipak, makar je filmska vrpca arhaičan medij, u filmu bi se mogla još održati, dok u području televizije više nema što tražiti”, zaključila je Valjin.

(Lara Perošević) SARA PRPIĆ

AUTOR: