Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika
KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO TREBAMO U HRVATSKOJ?
POKROVITELJ PRILOGA
Političke će se elite naći u velikom problemu nestanu li novine
D
ražen Klarić nemirno je koračao predavaonicom Fakulteta političkih znanosti, gdje je gostovao u sklopu kolegija Novinska redakcija, prisjećajući se svoje dugogodišnje karijere. Studentske novine Puls, interni radio na Savi, TV Mreža, CCN, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista, osnivanje vlastite televizije Kapital Network, predavanje na fakultetu i povratak u Večernji list. Ovako "nemirno", kao i njegov stav, izgleda ogoljena karijera tog medijskog profesionalca. Napravivši "puni krug", od prve ljubavi, televizije, do provratka u - novine. Danas je glavni urednik Večernjeg lista za koji kaže da je njegova najveća ljubav. ◼ Prošla je vlada četiri godine radila na medijskoj strategiji, a nije ništa napravljeno. Mislite li vlasti imaju ozbiljne namjere s novinama? Ono što mogu sa stopostotnom sigurnošću reći jest da političke elite nisu svjesne u kakvom su problemu tiskani mediji, ali što je još gore, nisu svjesni što bi se dogodilo kada bi tiskani mediji nestali. U ovoj količini informacija netko te informacije mora krčiti i mora ih staviti u kontekst, inače će se svi na Facebooku zgražati Todorićevu dugu od 40 milijardi kuna. A svi se zgražaju jer nitko ne zna čitati. Netko je to zalijepio da ljudi komentiraju. Znači netko treba pratiti Agrokor cijelo vrijeme, netko mora razumjeti ekonomiju. Mediji su učinili Hrvatsku boljom, oni su otkrivali sve afere, nisu političari međusobno, to je realnost, to su činjenice. Sad kad maknemo sve na stranu. Jesmo li griješili? Jesmo. Griješimo li? Griješimo, ali u dobroj namjeri. ◼ Večernji list poznat je po karikaturama Srećka Puntarića Feliksa. Jeste li ikad, zbog ekonomske situacije, razmišljali da zamijenite karikature nekim oglasom? Evo, to mi stvarno nije palo napamet. Meni je on institucija. Jednostavno treba pustiti da se ti ljudi izražavaju. Imaju
'Dočepali smo se snimke u kojoj slovenska strana na nezakonit i korupcijski način pokušava potkupiti suce Arbitražnog suda. Neke su mi tajne službe sjele na mobitel i prisluškivale me, pa sam morao komunicirati dobrim starim fiksnim telefonom' Tekst: Lucija Adžić, Iva Badanjak, Tanja Gojsilović, Ana Imbriovčan Foto: Luka Šatara/Global
svoju povijest, obiteljsko i životno iskustvo i žive na području koje je bremenito samo po sebi i puno teških sudbina. ◼ Zašto u većini drugih zemalja broj tiskanih izdanja raste, a u nas pada? Mislim da naše tržište, s ob-
Mediji su učinili Hrvatsku boljom, oni su otkrivali sve afere, nisu političari međusobno, to je realnost, to su činjenice. Sad kad maknemo sve na stranu. Jesmo li griješili? Jesmo. Griješimo li? Griješimo, ali u dobroj namjeri zirom na veličinu, ima previše tiskanih izdanja. Hrvatska ima mnogo dnevnih novina: Slobodna Dalmacija, Jutarnji list, Večernji list, Novi list, Glas Istre, Glas Slavonije, 24sata, Zadarski list, Sportske novosti. To je previše za zemlju koja ima četiri milijuna stanovnika. ◼ Vidite li budućnost u premium sadržajima? Tri sam se godine inatio s tim premium-sadržajem. Bio sam sretan kad su mi rekli da su rezultati bolji od Bildovih. Moja generacija, a pogotovo vaša, nije spremna plaćati sadržaj na internetu, što znači da je bitka izgubljena. Osim dobrih tekstova, moramo ponuditi još nešto što je korisniku korisno, što ga u životu zanima.
Portali ovise o tisku
◼ Kako gledate na budućnost novina?
U sljedećih se deset godina ne trebamo brinuti, a za poslije nisam siguran. Druge zemlje imaju PDV na novine nula ili tri posto, a samo mi 22 posto. Druge zemlje spašavaju svoje novine jer još jedino u novinskim redakcijama postoje specijalizirani novinari. Danas je samo u redakciji Večernjeg lista u Zagrebu 90 novinara specijalizirano za neko područje. Netko prati samo nogomet, a netko košarku. Zahtjevnije tekstove pišu novinari tiskanih izdanja jer su oni specijalisti u tome. Zamislite da danas, dok smo mi ovdje, nestane Večernji.hr, Jutarnji.hr, 24sata, Novi list i Slobodna Dalmacija. Što bi za pet dana objavljivao cijeli niz portala u Hrvatskoj? Još u ovih pet redakcija postoji oko 500 rudara novinara koji svaki dan traže informacije i pišu ih.
◼ Zašto
ste se odlučili na redizajn? Kako je publika reagirala i je li se isplatilo? Novine su živo biće. Naša je odluka, još od pojave 24sata, da se Večernji list pomakne prema ozbiljnim novinama. To se i dogodilo, ali naš prijelom je dosad bio tabloidan. Procijenili smo da je vrijeme da prijeđemo na smiren layout. Proces prijelaza trajao je sedam-osam mjeseci. Bilo je poziva čitatelja koji su se žalili na novi dizajn, ali stvarno malo. Prošlo je stvarno iznad svih očekivanja. ◼ U srpnju 2015. došli ste do snimke s Arbitražnog suda zbog koje se podigla velika prašina. Kako ste to uspjeli? Dočepali smo se snimke u kojoj je slovenska strana na nezakonit i korupcijski način pokušava potkupiti suce Arbitražnog suda. Proces objavljivanja razvijao se u dva stadija. U prvom smo izašli s velikom pričom u novinama Gubimo Piranski zaljev - slovenska strana nezakonito potkupila suce. Nastala je velika uzbuna u Vladi. Tek kad je došlo do vrhunca napada na nas, objavili smo snimku. Dok sam je tražio, neke su mi tajne službe sjele na mobitel i prisluškivale me. Znale su da će se u pitanje dovesti i druge odluke Arbitražnog suda ako se dokaže da je korumpiran. Stoga sam morao komunicirati dobrim starim fiksnim telefonom. Zbog ovog pitanja prvi i jedini put sastali su se Karamarko i Milanović i odlučili da će Hrvatska izaći iz arbitraže. To je priča koja je obilježila ne samo ovu godinu nego posljednjih 20 godina istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj. Priču je napisala Sandra Veljković koja je namirisala da se nešto sprema. Uvijek se javlja sumnja je li nam tu snimku dostavila politika i jesu li novinari samo kuriri te da rade u nečijem interesu, ali novinari takvu snimku ne mogu odbiti. Nakon objave, u Sloveniji se digla uzbuna. Slovenski šef tajnih službi dao je ostavku, a ja sam posredovanjem prijatelja, slovenskog novinara, poručio da im kaže da su hrvatske službe zbilja sposobne snimiti ovakve stvari.
DRAŽEN KLARIĆ glavni urednik Večernjeg lista
PO SE BN I PR IL OG
G
oran Ogurlić novinarsku i glavnouredničku karijeru započeo je u riječkom omladinskom listu Val. Pokrenuo je dvoje novine, tjednik Kronika i dnevni list naziva Primorsko– goranski dnevnik. Uređivao je neka revijalna izdanja Novog lista, surađivao u Slobodnoj i Nedjeljnjoj Dalmaciji i Globusu. U Jutarnjem listu od osnivanja 1998. bio je urednik deska, a potom pomoćnik glavnog urednika, da bi 2006. prihvatio ponudu Večernjeg lista i bio glavni urednik punih devet godina. Na mjesto glavnog urednika Jutarnjeg lista vratio se prije dvije godine. ◼ Radili ste u regionalnim listovima i onda prešli na list koji obuhvaća državni teritorij - kakva je to promjena? Promjena je u fokusu. Dok u jednom trenutku vodiš neki regionalni medij, glavni ti je fokus nekakav gradonačelnik ili župan. Kad to prevedeš na nacionalnu razinu, onda se otvaraju mnogo širi fokusi. Nacionalne novine ne idu toliko duboko, u samu srž problema lokalne zajednice. Nacionalne dnevne novine nemaju resurse da se spuste tamo gdje mogu ići lokalni mediji. Iako je lokalna zajednica htjela čitati stvari o njima na nacionalnoj razini. Posljednja istraživanja kažu da su lokalni mediji pokazali mnogo veću stabilnost u nakladi u doba krize nego nacionalni. ◼ Kako urednik prepoznaje dobrog novinara? Kod mladog novinara cijenim strast i želju. Ako želite izaći nekamo i želite napraviti dobru priču, to je ono što se posebno cijeni i ja odmah vidim tko će biti stvarno dobar novinar. Kad postoji ono, što mi kažemo, želja da se grize, da nikad nije dovoljno, da se dodatno istraži nešto i da si potpuno siguran da imaš sve argumente jedne priče. Redakcija otvara mnogo mogućnosti, od putovanja do susreta s mnogo ljudi različitih profila. Može se dogoditi da jedan dan radiš intervju s kriminalcem, a drugi dan s nobelovcem, i to je realan život. To je nešto što se bez problema može dogoditi u jednoj redakciji. Upravo je ta nepredvidljivost dosta uzbudljiva, i to je specifičan posao za koji se mora imati strast za priču bilo kakve vrste. Od priče sa zagrebačke tržnice do priče koja se bazira na ozbiljnim dokumentima koje je netko u redakciju dostavio, a sadrže kompletan dosje neke velike priče. Ljudi koji čitaju medije, koji prate medije, još više vjeruju medijima nego policiji. Još misle da mediji imaju mnogo veći utjecaj da riješe neki problem, da utječu na to da se ispravi neka nepravda. Nama se često događa da prije tužiteljstva imamo dokumente.
Razlikovati važno od nevažnog
◼ Mislite li da se danas, s obzirom na velik pristup informacijama, s novinama vraćamo na početak?
Mislim da da. Prednost portala je da je brz, jednostavan i besplatan. Nema nekog lijevka koji vam kaže, čuj, ovo je danas bitno, ovo morate pročitati. Ili ovih deset stvari morate znati, a ovo ostalo je stvarno višak, nemojte trošiti vrijeme na to. Kad vi krenete surfati i čitati, izgubite neviđenu količinu vremena dok nađete nešto što vam je doista važno i zanimljivo, treba vam neko vrijeme. Ono što je danas zapravo naš glavni zadatak u novinama je da ljudima damo ono što mi smatramo da je važno i smatramo da je to dovoljno da se zna. E sad, tu se sad treba vidjeti umijeće toga, tko to zna raditi bolje i tko će ostvariti veći uspjeh u tome.
BORNA FILIC/PIXSELL
GORAN OGURLIĆ glavni urednik Jutarnjeg lista
2
P O S E B N I Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika PR IL O G
Jedan dan radiš intervju s nobelovcem, drugi dan s kriminalcem 'Nepredvidljivost je u novinarstvu ono što je uzbudljivo, to je specifičan posao za koji se mora imati strast' Tekst: Ines Švagelj, Matea Vidić
Priča mora biti dobra, bila ona crna ili pozitivna
◼ Kako biste ocijenili kvalitetu novinskog sadržaja u Hrvatskoj?
Stalno me uvjeravaju da publika ne voli loše priče, a onda pogledamo nakladu kad objavimo neku lošu priču, ona je mnogo bolja. Priča jednostavno mora biti dobra, bilo da je pozitivna ili nije pozitivna, prema mom je mišljenju potpuno nevažno. Ako je dobro napisana, ako ima kvalitetnu opremu koja će privući čitatelje, i jedno i drugo može biti uspješno. Nažalost, još su čitanije 'crne' priče, znači priče koje nisu pozitivne. To je statistički tako.
◼ Koliko
vi pišete kao urednik? Ništa ne pišem. Ne pišem zato što nemam koncentracije raditi neku ozbiljniju priču, osim što ponekad napravim neki intervju ili komentar, ali neku ozbiljniju priču ne radim. Toliko sudjelujem u cijelom procesu proizvodnje pa mi je nemoguće, ali veselim se danu kada ću opet pisati. ◼ Postoji li neki slučaj da je novinar odbio napisati priču iz osobnih razloga? U Statutu imamo obvezu da uvažimo razloge ako netko ima osobne razloge ili priziv savjesti ili nekakav razlog da se želi isključiti iz priče. Jedna je naša novinarka prije sedam-osam
Posljednja istraživanja kažu da su lokalni mediji pokazali mnogo veću stabilnost u nakladi u vrijeme krize nego nacionalni
mjeseci rekla da ne može raditi priču iz osobnih razloga. Ti osobni razlozi mogu biti razni, može biti da je njezina obitelj uključena u tu priču pa neće biti objektivna, može biti u sukobu interesa, može imati nekakav drugi razlog, ali ako je taj razlog meni logičan, ja ću to jednostavno dati drugom novinaru. ◼ Jutarnji se financira od naklade i oglasa, ali dio financija čine i konferencije? To je novi oblik zarade, ali ne samo zarade nego i način da se okupe neki ljudi, da se promisli neka ozbiljna tema i da to bude neka funkcija medija. Iako je to u nas pokrenuto isključivo iz financijskih razloga jer oglašivači danas više ne žele toliko platiti oglas, žele sudjelovati u nekoj priči. ◼ Kako konkurencija između Jutarnjeg lista i Večernjeg lista danas donosi novitete u hrvatsko novinarstvo? Ako napravimo povijesni pregled, vidjet ćemo da je konkurencija Jutarnjeg i Večernjeg donijela nagradne igre koje su se očuvale do danas. Pa stalno jedni druge kopiramo. Čim netko izmisli nešto dobro, onda to ovaj drugi radi isto. Sad se šalim, ali doista. Te nagradne igre, takozvane strugalice, zapravo je donio Branko Lovrić, bivši direktor Večernjeg lista, donio ih je iz Daily Maila iz Londona. Vidjeli smo da to strahovito diže nakladu. Ljudi su stajali u redovima, ispred kioska, kupovali po deset primjeraka novina. Naravno, vlasnici novina su se polakomili. Mislim, to je genijalno, jedan čitatelj kupi deset novina, gdje ćeš bolje. U jednom trenutku nagrada je bila kuća, stan, milijun kuna, sve je bilo u jednom nagradnom boxu. A naklade su prelazile 350.000 primjeraka. U jednom trenutku Večernji list je prodao čak milijun primjeraka. A normalna naklada je bila 180.000.
B
Novinar mora imati 'upaljen' mozak 200 na sat
erislav Jelinić, glavni urednik obnovljenog Nacionala, novinar je kojem prijete. Bio je pod policijskom zaštitom, dio vremena prisiljen je provoditi na sudu, što ga ne sprečava da vodi neveliku novinarsku ekipu Nacionala koja je prošle godine aferom "Konzultantica" srušila Vladu i pokazala da istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj još živi. Ušao je u uži izbor, ali nije proglašen novinarom godine. Ipak ne krije zadovoljstvo jer je vrijedna nagrada Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo pripala njegovim novinarkama, Sandri Carić Herceg i Orhideji Gauri Hodak. Kao diplomirani kriminalist s apsolviranim studijem novinarstva jedan je od rijetkih koji se odlučio baviti isključivo istraživačkim novinarstvom. Danas je glavni urednik političkog tjednika Nacional, u kojem je izgradio veći dio profesionalne karijere. Radio je i kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, Jutarnjem listu, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži. ◼◼ Kako se osjećate s obzirom na nominaciju HND-a za novinara godine? Meni je sasvim u redu što sam nominiran. Nagradu HND-a vidim kao časnu, a nominaciju doživljavam kao neku vrstu iznimke od uobičajenih trendova. ◼◼ Možete li nam reći nešto o svom prvom novinarskom poslu? Prvi honorarni posao novinara dobio sam na OTV-u, u sklopu redakcije zagrebačkih vijesti, na kojem sam još prije kao student volontirao. Prvi mi je zadatak bio izaći na Zrinjevac s kamerom i pitati ljude jesu li iznenađeni snijegom koji je pao. To je bio moj prvi prilog i trema je bila velika, što se vidjelo u drhtanju moje ruke dok sam držao mikrofon. Sljedeće dvije-tri godine ostao sam tamo gdje sam učio i napredovao kao televizijski novinar. ◼◼ Kako ste se našli u Nacionalu? Odlučio sam se posvetiti ozbiljnom novinarstvu, što je za mene bilo istraživačko novinarstvo i tada između Ferala i Nacionala, ipak sam se odlučio okušati u Nacionalu. U tom sam razdoblju bio jako dobar sa Zdravkom Mamićem, kojeg sam nazvao i zamolio da me preporuči Ivi Pukaniću s kojim je on bio
'Neće vijesti doći na vrata, pokucati i same se ponuditi nego se ljudi moraju družiti s ljudima, tražiti, kopati, komunicirati i povremeno tu i tamo navratiti' Tekst: Ariana Ladišić, Ela Roso, Antonela Petrov, Emina Prljača, Tea Uzbašić Foto: Luka Šatara/Global
Sadržaj je uvijek ispred interesa oglašivača ◼◼ Kakav je osjećaj istodobno biti glavni urednik i suvlasnik Nacionala?
Sadržaj mi je uvijek ispred interesa nekog oglašivača. U tom sam kontekstu hodajući sukob interesa jer sam istodobno direktor koji mora surađivati s oglašivačima i urednik. Svaki dan živim taj sukob interesa, ali ga živim tako da ga radim na štetu prihoda, a u korist sadržaja novina. Drugim riječima, možeš ti meni dati koliko god ti hoćeš novca, ali nećeš time kupiti da ja o tebi ne pišem.
jako dobar prijatelj. Htio sam njegovu preporuku da ne bude baš da dolazim s ceste. Pukanić je tada napravio nešto što nikad nije, a to je da me zaposlio odmah, a da nisam objavio nijedan tekst. U Nacionalu sam brzo napredovao, dijelom zahvaljujući mojim sposobnostima, ali i zato što sam radio u respektabilnom timu s iskustvom i znanjem koji su ulagali u razvijanje mladog novinara, što sam jako cijenio. ◼◼ Kakav je vaš stav prema neprofitnim medijima? Imam potpuno atipičan stav. Mislim da je u državi jako malo neprofitnih medija, koji zapravo trebaju profit. Ne zato što oni ne rade dobro nego zato što to što oni rade možete naći u svim novinama: dnevnim, tiskanim, tjednim. To su ljudi koji rade posao kao i ja, ali ja za to ne tražim akreditaciju države. ◼◼ Prema vama, kako izgleda posao novinara? Novinarski posao ne može se raditi ako ga ne volite i ako ga potpuno ne živite. Nije dovoljno raditi četiri sata na dan i imati radno vrijeme od devet do četiri jer već se u šest sati navečer nešto može dogoditi. Stalno morate čitati, pratiti vijesti iz bilo čega što planirate raditi i uvijek biti potpuno informirani. U novinarstvu to je opća kultura praćenja tko je gdje i s kim, tko je na kakvoj dužnosti i kako je do nje došao. Novinar mora imati 'upaljen' mozak 200 na sat.
Stalno morate čitati, pratiti vijesti iz bilo čega što planirate raditi i uvijek biti potpuno informirani
◼◼ S obzirom na to da ste kriminalist, koliko vam to pomaže u istraživanju priča? Jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila jest da sam završio kriminalistiku koja mi je mnogo pomogla u korištenju pravne terminologije. Jedno su izvidi, indicije, jedno osnovana sumnja, optužnice i niz proceduralnih sitnica koje su iznimno važne za priče koje radite. Ako koristite pogrešne izraze, netko tko to razumije prepoznat će da ne 'baratate' tim stvarima. ◼◼ Moraju li novinari biti dobri s pripadnicima kriminalnog miljea i koja je crta do koje novinari smiju ići?
Crta je ta da ja s njima ništa ne radim osim što smo u takvim odnosima da ih mogu nazvati i pitati što se 'događa'. Bitno je stvoriti neku vrstu povjerenja da od njih možete uvijek dobiti određenu informaciju. ◼◼ Jeste li ikad odustali od objave neke priče jer je prerizična? Iz sigurnosnih razloga - ne. Nismo objavili neke priče samo zato što smo putem rekonstruirali da to što se činilo kao tema zapravo nije tema. ◼◼ Što vam je najvažnije u temama koje objavljujete? Ako neka vijest potencijalno ide u prilog nekome iz politike tko nije moj favorit osobno, to nema nikakve veze. Mene ne zanima tko od čega profitira i tko što gubi ako je nešto činjenično točno. Interes je pokretačka snaga istraživačkog novinarstva. ◼◼ U trenutku kada imate dokumente koji bi mogli štetiti interesima države, što činite? Tada razgovaram s pojedincima iz državnih službi o detaljima uoči objave nekog dokumenta koji imam, a koji će možda štetiti državnim interesima u određenom pogledu tako da ih pripremim na to što će ići van. ◼◼ Kako je onda uopće moguće razotkriti kriminal? Ako je nešto označeno kao državna tajna s ciljem da se prekrije kriminal, to mi ništa ne znači. Tu vam je dužnost novina ključna. Ako je nešto problematično, ne postoji oznaka tajnosti. Ideja je otkrića korigirati sustav. ◼◼ Kada mi kao novinari razgovaramo sa sugovornikom, moramo li biti sigurni da on govori istinu? Strogo gledajući, na sudu ne morate braniti je li nešto istina nego jeste li u vrijeme kada ste to objavljivali imali dovoljno razloga povjerovati da je nešto istina. ◼◼ A kakvo je vaše gledanje na pristranost u novinarstvu? Ono što ja sebi pripisujem kao dobro jest to da smo mi iskorijenili objavljivanje tekstova, a da se ne kontaktira druga strana. Kod mene to ne funkcionira.
3 BERISLAV JELINIĆ glavni urednik Nacionala
KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO TREBAMO U HRVATSKOJ?
ZDRAVKO MILINOVIĆ glavni urednik Globusa
4
P O S E B N I Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika PR IL O G
Budućnost je u specijalistima, a ne u novinarima opće prakse
'U hrvatskom novinarstvu danas više nije problem politika nego siromaštvo medija i izloženost pritisku korporacija' Tekst: Lucija Eichler, Doris Miloščić, Lana Radišić, Zrinka Medak Foto: Marija Edita Feldi/Global
N
akon Studentskog lista i Poleta Zdravko Milinović, kao mladi novinar, nastavio je novinarsko-uredničku karijeru u Večernjem listu, a u Globus prvi put dolazi 1996. godine. Dvije godine poslije postaje dio tima koji pokreće Jutarnji list. Ipak, ljubav prema Globusu ostaje jaka i prije nešto više od godinu dana prihvaća poziv da postane glavni urednik. Smatra da novine nisu mrtve nego se samo moraju prilagoditi novim tehnologijama. ◼◼ Kako biste ocijenili kvalitetu novinskog sadržaja hrvatskih novina? Smatrate li da su dnevne novine požutjele? Nisu požutjele. To što vi sada možete nazvati žutim, to su možda 24sata, ostale su novine relativno ozbiljne. Ne možeš sada raditi novine s plahtama teksta, koje sadrže samo najozbiljnije stvari, propast ćeš. ◼◼ Što mislite, koje bi kvalitete trebao imati novinar? Mislim da su opće obrazovanje i opća kultura važni već u startu. Potom neka vrsta specijalizacije prema interesu jer je budućnost na specijalistima. Neće biti mnogo novinara opće prakse. ◼◼ Koje specijalizacije vidite kao budućnost? Mislim da će to biti gospodarstvo. ◼◼ Jesu li danas mediji pod većim pritiskom oglašivača ili političara? Politički pritisak se uvijek intenzivira prije izbora, međutim, u hrvatskom novinarstvu danas više nije problem politika nego siromaštvo medija i izloženost pritisku korporacija. Dakle, ako se neka korporacija oglašava u tvojem mediju, automatski se stvara autocenzura jer ako nemaš taj oglas – gotov si. Takva vrsta pritisaka je kobna i mediji nemaju ekonomsku moć da se tome odupru. ◼◼ Zašto ste se odlučili vratiti u Globus? Kad su mi ponudili položaj u Globusu, bio sam urednik subotnjeg priloga Obzor u Večernjem listu.
Imao sam jako dobru plaću za današnje uvjete, odličan položaj, uhodan posao. Došao sam iz pristojnosti, kolegijalnosti, poslušao njihovu ponudu i otišao kući razmišljajući da taj posao ne dolazi u obzir. Ali onda sam nakon tri dana shvatio da mi se Globus vrti po glavi. Tada mi je bilo 55 godina. Kad si stariji, nitko ti neće ponuditi nešto što ti je izazov. U pitanju je samo imaš li hrabrosti u to ući ili ne. I onda sam zaključio da me to zanima, pa sam prihvatio, izazova radi. Naravno, nikad ne treba stvari u životu raditi samo izazova radi, uvijek treba dobro pogledati što piše sitnim slovima u ugovoru. ◼◼ Ima li čovjek privatni život na takvom položaju? Naravno da imaš privatni život, samo se moraš organizirati. ◼◼ Kako vidite razliku u funkcioniranju dnevnika i tjednika? Razlika je dosta velika. U dnevnim novina postoji dnevni ritam koji te drži i nemaš mnogo prostora za razmišljanje, apsolutno si rob tog dnevnog radno-intenzivnog procesa. Moraš sve odraditi, predvečer su novine gotove i ideš kući. Kod tjednika imaš osjećaj da imaš jako mnogo vremena. Međutim, kod tjednika je ta komocija samo naoko. Ako svaki dan ne napraviš točno ono što trebaš, onda će ti doći dan kada
Ima dobrih urednika koji nikad nisu bili dobri novinari ◼◼ Je li bolje biti novinar ili urednik?
Svakako je bolje biti novinar, ali profitabilnije je biti urednik. Ima dobrih urednika koji nikad nisu bili dobri novinari, a ima dobrih novinara koji ne mogu biti urednici. Urednički posao je, među ostalim, komunikacija s ljudima i vođenje nekog projekta. Svaki tekst i istraživanje neki je projekt. Dakle, neki ljudi to mogu, a neki ne. Mene su rano stavili u urednike, ali mislim da je mnogo bolje dok ste mladi biti novinar.
Stvar je dostojanstva i profesionalizma da kao novinar odeš na mjesto događaja, razgovaraš sa sugovornikom, vidiš kakav je, mulja li ti i laže
moraš završiti, a nećeš imati ništa, nećeš stići, nećeš dobiti intervju koji hoćeš, bit će kasno. Kod tjednika postoji ta opasnost opuštanja. ◼◼ Na koji način birate koje teme objaviti? Pametan se urednik uvijek raspita prije odluke, a do teme dolazi tako da gleda televiziju, razgovara s ljudima, čuje i bira ono najatraktivnije. A kada se ista tema dulje proteže, pokušavamo napraviti priču iz drugog kuta, da ostanemo aktualni, ozbiljni i relevantni. ◼◼ Jeste li ikad bili u situaciji da vam netko pokuša ponuditi mito? Jesam. Ne od političara, oni samo prijete, nemaju novca. U biznisu se to zna dogoditi, pri poslovnim odlukama, pogotovo na početku privatizacije. Ali sada je toga sve manje, sada se to rješava preko oglasa na korporativnoj razini pa ne ide novinarima izravno. ◼◼ Potičete li vi svoje novinare da izbjegavaju intervjue
e-poštom i da idu na teren? Naravno, stvar je dostojanstva i profesionalizma da kao novinar odeš na mjesto događaja, razgovaraš sa sugovornikom, vidiš kakav je, mulja li ti i laže. ◼◼ Kako postupate s izvorima koji se odbiju naći u živo, a žele odgovoriti isključivo putem e-pošte? To je kao i u životu - ako ti nije pretjerano stalo onda ćeš reći da nema intervjua. Ako ti je strašno važna ta informacija, onda ćeš napraviti neki kompromis. Nećeš zbog svog principa odbiti ključnu informaciju. ◼◼ Neki su listovi za vrijeme afere Agrokor objavili vrlo neutralne, pa čak i pozitivne tekstove o Todoriću, ima li to neke veze s time što je on oglašivač? Novine su u teškoj financijskoj situaciji pa su zbog toga oprezne. A u situacijama kao što je ova s Agrokorom postoji nešto što se zove društvena odgovornost. Cijela situacija s Agrokorom vrlo je ozbiljna, ne samo za simpatične tete na blagajnama nego za nekoliko tisuća tvrtki čiji je novac u sustavu Agrokor. Zbog toga je za cijelu Hrvatsku važno da Agrokor ne padne na koljena. Tu se većina medija dovodi u situaciju hoće li lešinariti ili objavljivati relevantne i istinite činjenice, ili ipak malo razmišljati o društvenoj odgovornosti. Ne bi se svi novinari i urednici složili sa mnom, ali ja sam ipak za tu neku društvenu odgovornost. ◼◼ Bili ste u redakciji Globala. Što mislite o pokretanju tiska za mlade novinare, mlade čitatelje, podržavate li takav projekt? To je jako dobro ovdje na fakultetu. Prije, u socijalizmu, bio je drukčiji politički sustav i investiralo se u medije za mlade. Studentski listovi poput Poleta i Vala bili su inkubatori novinarstva i bilo je jako korisno i dobro. Ali ne vidim tko bi to mogao sada financirati, tko bi imao interes tako nešto napraviti. ◼◼ Interes je nas mladih novinara koji učimo. Jest, ali svatko će vam onda reći - dođite i honorarčite po redakcijama i tamo učite. Iako je ovo mnogo bolji put i brže čovjek napreduje kada rano počne raditi neke ozbiljnije stvari.
M
iodrag Šajatović, urednik, novinar, kolumnist i vlasnik poslovnog lista Lider, počeo je u omladinskom listu Polet, a danas je jedan od najutjecajnijih novinara koji pišu o poslovnom svijetu. S 47 godina otišao je iz Poslovnog dnevnika i, kako sam kaže, s ceste je zajedno s kolegama pokrenuo Lider. Nakon prvotnih kriza, kada novinari mjesecima nisu dobivali plaće, Lider danas, istaknuo je Šajatović, posluje u plusu. ◼◼ Kakva je vaša priča s Liderom? U EPH-u smo najprije pokrenuli Poslovni tjednik. Moram priznati da se tog razdoblja u jednom dijelu sramim jer sam sve pogreške kao urednik i izdavač napravio u te dvije godine. Poslovni tjednik su, naposljetku, pretvorili u Poslovni dnevnik koji danas izlazi u sklopu Styrije. Onda smo kolega Željko Vukelić i ja, uvrijeđeni, dali otkaz u EPH. Ja s 47 godina, a on s 50 doslovce smo otišli na cestu. Rekli smo si: 'Oni su nama ugasili Poslovni tjednik, idemo mi napraviti novi'. Odmah smo imali investitora milijunaša. Rekao nam je da taj novac ne želi nazad, ali uvjet je da napravimo ugledne poslovne novine bez žutila. No bit je priče da sam shvatio kako ne postoje te novine u kojima bih u tom trenutku pisao kao kolumnist. Da nisam pokrenuo Lider, cijelog bih se život pitao jesam li trebao probati. Pokušajte, makar i ne uspjeli. ◼◼ Naklade iz dana u dan padaju, jeste li imali problema s financijama? Imali smo velikih problema prije četiri godine. Praktički je bilo pitanje tjedna hoće li Lider izlaziti ili neće. No niti jedan novinar u tom kriznom razdoblju nije napustio redakciju Lidera, a dva mjeseca nismo imali za plaće. I to je bio najteži trenutak: gledate ljude, a niste im dva mjeseca dali novac i mislite si kako ćete za mjesec dana reći da se razilazite. Još nam se novine zovu Lider i da smo propali, onda bi nas do kraja života zvali Lider posprdno. Sva sreća, jedan je partner uložio u nas. Zapravo nam je trebalo malo novca, što smo i dobili. Posljednje tri godine Lider je u plusu. U međuvremenu smo kolega Vukelić i ja postali 92-postotni vlasnici Lidera, pa sad nemam nikoga na koga bih mogao svaljivati odgovornost. Siguran sam da će specijalizirani časopisi opstati. Zato mi je drago što sam pobjegao iz dnevnih novina. ◼◼ Koliko novinara imate u redakciji? Premalo i previše. U radnom ih je odnosu pet, pet je na ugovorima i još imamo osam. Prije krize smo ih imali 13 u radnom
Uvijek morate pitati drugu stranu otežajte si život, to je novinarstvo! 'Alergičan sam na mailove i na mailing-novinarstvo. Razumijem nove tehnologije, ali živa riječ nema konkurenciju' Tekst: Tina Ozmec-Ban, Antonija Šipušić, Filip Ožbolt, Ivan Pavić Foto: Matea Petrović/Global Odgovor na neovisnost u novinarstvu vrlo je jednostavan. Ako si u plusu, neovisan si, ako nisi u plusu ovisan si odnosu. Kad je prigustilo, radili smo i s pet novinara. Da biste radili ozbiljne i kvalitetne tjedne novine, manje od 10 novinara ne smijete imati. U nas i urednici pišu. ◼◼ Koliko često vaši novinari idu na teren, a koliko skupljaju informacije na internetu i društvenim mrežama? Alergičan sam na mailove i na 'mailing-novinarstvo'. Razumijem nove tehnologije, ali živa riječ nema konkurenciju. Moji novinari imaju normu od osam do devet tekstova na mjesec. Znam da imaju vremena s ljudima razgovarati uživo. Naši novinari svake srijede u 14 sati moraju na kolegiju predložiti nove teme. Onda sam opet alergičan ako je novinar taj dan pročitao novine i iz toga mi predlaže temu za Lider. Da je u tom
tjednu bio na jednoj ili dvjema kavama s nekim, sigurno bi donio dobru temu. ◼◼ Kakav je odnos mladih novinara i urednika? Nije nikakav problem pogriješiti. Urednik treba štiti svog novinara, a ono što se događa iza zatvorenih vrata redakcije nešto je drugo. Najgori su oni urednici koji svaljuju sve na novinare. Ako smo nešto zeznuli, bez obzira na to je li to napravio novinar ili ja kao urednik, ako smo krivi i nazove vas taj koji je pogođen, onda je urednik kriv. Ako mene nazovu kao urednika, onda ja kažem:
Mladi novinari moraju biti pošteni, pristojni i spremni učiti ◼◼ Koje bi osobine trebao imati mladi novinar koji dolazi pisati u Lider?
Poštenje. Dakle, da mi ne mulja. Svi su naši urednici prošli od placa, preko utakmica, do uredničkog mjesta. Ne može nas nitko prijeći s forama. Prokužit ćemo vas odmah. Također, morate razumjeti kakva je uređivačka politika novina. Treća stvar je učenje. Četvrta je biti pristojan prema izvorima informacija. Nastojimo njegovati odnos s izvorima. Najviše mi smeta kada je neki moj novinar bezobrazan prema nekome, pa makar bio i u pravu. Želimo da sve ide na 'finjaka'. Imali smo mnogo talentiranih novinara koji su završili tko zna gdje jer nisu bili radišni. Neće vam se taj trud koji ćete uložiti, pogotovo u prvim godinama, financijski isplatiti. Često ćete se pitati jesam li ja 'bedast' što tu radim, a to nije dobro nagrađeno. Jamčim vam, ima pravde i za nekoliko godina će vam se sve to vratiti.
'Joooj, ti novinari, sredit ću ja njih, neće se to više ponoviti'. ◼◼ Pritišću li medije više oglašivači ili politika? Financijski stojimo pozitivno. Mogu si dopustiti da godišnje izgubim tri, četiri oglašivača koji su bezobrazni. Odgovor na neovisnost u novinarstvu je vrlo jednostavan. Ako si u plusu, neovisan si, ako nisi u plusu ovisan si. Ako popustiš jednom oglašivaču koji ti radi probleme jer si o njemu pisao loše, oni između sebe čuju i onda si gotov. No nitko se ne naljuti na korektan tekst. Uvijek morate pitati drugu stranu. Otežajte si život, to je novinarstvo. ◼◼ Kakva publika vas čita? Pretežno nas čitaju poduzetnici i menadžeri. Ono što nam se pokazalo tijekom 12 godina jest da su studenti koji su nekad čitali Lider danas šefovi marketinga. Bitno nam je da mlade generacije navučemo na čitanje ozbiljnijeg štiva. ◼◼ Koliko vas kao medij etabliraju konferencije koje organizirate više od 25 godina? Prihod nam je oko 30 milijuna na godinu. Pedeset posto od oglasa, 20 posto od prodaje novina i 30 posto od konferencija. Prije šest godina su mi rekli da će svi oglasi iz tiskanog izdanja prijeći na internet. Išli smo drugom logikom. Okupili smo poslovnu zajednicu. Ti ljudi su stalno na internetu i društvenim mrežama. Što je društvenih mreža više, to se ljudi više žele sastajati uživo. Počeli smo organizirati konferencije i sastajati se s čitateljima uživo. Sinergija sastajanja i tiskanog izdanja daje dobitnu kombinaciju. Da ostanemo samo na konferencijama, Lidera više ne bi bilo. ◼◼ Koliko je vama kao mladom novinaru pomogao rad u Poletu i koliko danas mladim novinarima pomaže rad u projektima poput Globala prije ulaska u redakcije tiskanih medija? Polet je bio u vlasništvu omladine. Predsjedništvo se mijenjalo svake dvije godine. Novo bi predsjedništvo uvijek dalo otkaz vrhu redakcije. I tako svake dvije godine. I moju su ekipu smijenili, ali bilo je super što smo za kaznu odlazili u Vjesnik i Večernji. Druga je stvar što smo se mogli igrati urednika kao što i vi radite u Globalu sa samo 20 godina. S 20 godina sam bio zamjenik glavnog urednika. Tad sam već pisao o ekonomiji, a i danas se moja kolumna zove Ekonomalije, koju sam pokrenuo '82 godine u Poletu. Možete misliti koliko je ljudi čitalo Ekonomalije u Poletu, osim moje tadašnje cure i redaktora. Tamo smo se vježbali novinarstvu, što je bila velika stvar, kao što je to danas za Globalove novinare.
5 MIODRAG ŠAJATOVIĆ glavni urednik Lidera
KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO TREBAMO U HRVATSKOJ?
MARIO ZORKO glavni urednik Sportskih novosti
6
P O S E B N I Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika PR IL O G
Znali smo se naći na 'piku' manje eksponiranih menadžera, ali nismo tome pridavali važnost
'Najljepše je biti reporter, novinar reporter na terenu. To je kao otprilike u sportu razlika trener i igrač. Kada pitaju nekog trenera koji je bio bivši igrač što mu je bilo bolje, što mu je lakše, on obično kaže da je više volio biti igrač' Tekst: Silvija Glatki, Ivan Gundić, Melani Ivanac, Zlata Cetina Terzić, Silvija Valjin Foto: Luka Šatara/Global
I
ako tvrdi da nikad nije potpuno iskoristio godišnji odmor ili slobodan vikend, Mario Zorko ne žali zbog iskustva stečenog u novinarstvu. Najviše iskustva stekao je u Sportskim novostima, u 35 godina rada bio je promaknut na razne položaje da bi 2016. godine došao do mjesta glavnog urednika. Impresivan staž imaju i same Sportske novosti, već 72 godine ostaju na položaju jedinog lista isključivo o sportu, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Globalov sugovornik s ponosom se prisjeća svoje karijere i ističe dinamičnost i marljivost kao bitne odlike u novinarstvu. ◼◼ Prošli ste sve etape i položaje u Sportskim novostima. Koji je položaj najteži, odnosno najzahtjevniji? Najljepše je biti reporter, novinar reporter na terenu. To je kao u sportu razlika trenera i igrača, kad pitaju nekog trenera koji je bio bivši igrač što mu je bilo bolje, što mu je lakše, on obično kaže da je više volio biti igrač. Igrač zapravo razmišlja samo o sebi, kako će se pripremiti, što će napraviti i što će sam pružiti, a kao trener mora razmišljati za sve, u nogometu je to za 20 i nešto, u košarci i rukometu nešto manje. Odgovoran si za ono što jesi, ali i za ono što nisi, ali jesi. ◼◼ Jeste li se ikad našli u situaciji da menadžeri određenih nogometaša iz velikih klubova ponude novac da biste pozitivno pisali o njihovim igračima? Znam da je mnogo takvih priča, ali to je više utemeljeno na glasinama. Više smo se znali naći na 'piku' manje eksponiranih menadžera, koji imaju manje poznate igrače pa izražavaju nezadovoljstvo koje onda često zna čak prerasti i u prijetnje, ali nismo tome pridavali važnost. A velikim menadžerima nije to toliko važno da bi tražili da neki njihovi igrači budu povlašteni. Sport je ipak bazično vrlo pošten. Ono što sportaš ima i u čemu je najbolji, to će pokazati na terenu. Pogotovo u današnje vrijeme tehnologije, kad se sve odmah vidi, radili bismo protiv
Volio bih da je više novinarki u redakciji
◼◼ Kakva je situacija u redakciji s obzirom na broj muškaraca i žena, kako se one snalaze?
Naravno da ima žena i ja bih volio da ih ima što više. Evo, opet ću iskoristiti priliku da ovdje bez obzira na spolnu diskriminaciju pozovem bilo koga tko hoće doći raditi u redakciji i u sportskom novinarstvu. Mislim da su Sportske novosti odlična odskočna daska za općenito bavljenje novinarstvom. Svatko tko je zainteresiran za rad kod nas, dapače. A što se novinarki tiče, dapače, bilo bi mi jako drago da ih je više u sportskom novinarstvu jer to pruža jedan novi i drukčiji, zanimljiviji pogled na sport nego što je to bilo do nedavno percipirano, kao nešto što je samo za muškarce. Iako, od toga ne možemo pobjeći jer prioritetno, prema istraživanjima, 90 i više posto publike Sportskih novosti su muškarci.
sebe kad bismo nekome pridavali značenje koje on objektivno nema. Recimo, na primjer, Pivarić. Možemo mi o njemu pisati ne znam kakve bajke, ali brojke su egzaktne. Dojam koji ostavlja na terenu takav je kakav je. Tu Čačić, kao izbornik, može imati svoju logiku, zašto ga drži u reprezentaciji, a mi se možemo s time slagati ili ne slagati. Možemo se i konfrontirati, to nam može biti i zanimljiva novinarska roba, ali daleko od toga da pokušavamo naći opravdanje da je Pivarić siguran igrač za Real ili Barcelonu. ◼◼ Kakva je situacija danas s oglašivačima? Mnogo su veći oglašivački proračuni nego što su bili 2004. go-
dine, ali za razliku od nekih drugih novina ne možemo reći da bismo se mogli održavati samo sa 70 ili 80 posto od oglašavanja. Problem je u tome što je u nas malo izrazitih sportskih brendova koji bi se vezali uz tisak. Imamo velik sportski brend Nike, ali taj Nike vrlo malo ulaže u tiskana izdanja. Imamo pivovare koje se vole vezati uz velika nogometna događanja, ali isto tako od svog proračuna možda namijene samo dva ili tri posto za tisak. ◼◼ Ima novinara koji svakodnevno pišu o Luki Modriću, ali ga uopće ne poznaju nego ga prate na Instagramu. Što bi mladi novinari trebali znati kada prate tu tematiku preko društvenih mreža po-
Sportske novosti su, kao niti jedan drugi medij, zapravo, ovisne o uspjehu hrvatskih sportaša. Nema te teme koja može pridonijeti novinama kao što je veliki sportski uspjeh
Loša prodajna mreža odgovorna je za pad naklade
◼◼ Jeste li vi, kao urednik, u mogućnosti javiti tiražistima da povećaju nakladu u pojedinim četvrtima ovisno o uspješnosti lokalnih klubova? To je apsolutno naša stalna borba. I prije, a i u posljednje vrijeme bili smo nezadovoljni načinom na koji Tisak u vlasništvu Agrokora posluje. Mislim da je pad naklade novina općenito bar 20 posto uvjetovala politika Tiska. Prije, kada su to držali izdavači, prioritetno Vjesnik, u kojemu su radili ljudi koji su znali sve o novinskom poslu, onda se navečer određivala naklada. Danas Tisak mora dobiti potpune naklade za cijeli vikend i ponedjeljak. Evo na primjer, da se odlučuje o prvaku: jedna je naklada ako Rijeka dobije naslov, a drukčija je naklada ako Dinamo dobije naslov. Takve mogućnosti nema, a prije je za novinske izdavače bila puno sretnija politika. Danas je cijela prodajna mreža srezana za jedno 30 posto. Potpuno nelogična situacija. Na primjer, ja živim u Španskom i da bih subotom ujutro kupio novine, moram hodati 300 metara do prvog kioska jer čak ni ove male prodavaonice ne drže tiskovine, ne isplati im se zbog velike marže.
put Instagrama i Facebooka? Neki sportaši objavljuju sadržaje samostalno, a neki ne. Možemo to pojasniti na Rakitićevu primjeru. On i njegova supruga neko su vrijeme bili zaluđeni stavljanjem svega i svačega na društvene mreže i onda su došli u onu situaciju s bacanjem kamenja na prozor na ljetovanju prošle godine i sad su objavljivanje smanjili. Nisu bili svjesni da se objavljena slika na Instagramu prenosi dalje na portalima gdje je mnogo više i negativnih komentara i svačega nego na njegovu profilu. ◼◼ Mislite li da se danas sportsko novinarstvo uglavnom temelji na izvješćima i komentarima ili se mogu pronaći i kvalitetni primjeri istraživačkog novinarstva? Trudimo se u tiskanom izdanju imati upravo i takvih priča, uvjetno nazvano istraživačkih, prije bih ja to nazvao da su to nekim životnim pričama o sportašima. Sportske novosti su, kao ni jedan drugi medij, zapravo, ovisne o uspjehu hrvatskih sportaša. To je činjenica. Nema te teme, nema te novinarske robe koja može pridonijeti novinama kao što je veliki sportski uspjeh.
Novinar mora biti obrazovan, etičan i - mora razumjeti smisao onoga o čemu piše
A
nte Gavranović, doajen hrvatskog novinarstva i prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u samostalnoj Hrvatskoj, novinarstvom se počeo baviti još dok je studirao na Pravnom fakultetu zagrebačkog sveučilišta. U novinarskoj karijeri, koja traje više od 60 godina, okušao se u svim novinarskim poslovima – bio je izvjestitelj, urednik rubrike, komentator i glavni urednik, te, naposljetku i direktor specijaliziranog gospodarskog lista Privredni vjesnik, gdje je proveo gotovo cijeli svoj novinarski radni vijek. Napisao je više desetaka knjiga i publikacija o gospodarstvu i poslovnom novinarstvu. Dobitnik je nagrade za životno djelo "Otokar Keršovani" i drugih priznanja. Na zadovoljstvo studenata, često gostuje kao predavač, osobito na studijima novinarstva. Prigodom gostovanja na FPZG-u poručio je studentima da se zauzmu za očuvanje kvalitetnog novinarstva koje sve više gubi utrku pred najezdom zabavnih i društveno nerelevantnih sadržaja. ◼◼ Možete li usporediti novinarstvo nekada i danas? Kad si došao u redakciju, onda te primao ozbiljniji novinar koji ti je bio mentor, koji te učio osnovama novinarstva i koji nije dopuštao da ti nakon mjesec dana izigravaš zvijezdu. Morao si se mukotrpno pomučiti da te potpišu pod članak i tome si se veselio kao dijete. Danas mladi dolaze u redakcije, često nespremni, često nedovoljno obrazovani za područja u kojima rade i postaju, osobito u elektroničkim medijima, male zvijezde čim se pojave tri puta na ekranu. Dakle, suštinske su promjene u novinarstvu u tom smislu da se više pazilo na sadržaj, na provjeru podataka, da se mnogo više tražilo da ne ideš samo s jednim nego da provjeravaš više izvora. Danas s mladim ljudima gotovo nitko ne radi. On sa svoga laptopa ili pametnog telefona šalje tekst, koji često nije ni lektoriran, izravno na desk. Taj je novi pristup sam po sebi vrlo zanimljiv, ali i zahtjevan. Mi smo imali urednike koji su prve radove bacali u koš da te naviknu da nisi Bogom dan i da se trgneš. Toga danas nema. Neću reći da
'Pisano novinarstvo proživljava najveću krizu u svojoj povijesti. Razlog za to su novi tržišni izazovi, internet, novi izvori, novi čitatelji, nove ideje'
Tekst: Gordana Galzina, Nika Obučina, Tadeja Pigac, Slavica Valdec, Valnea Vrević Foto: Marija Edita Feldi/Global je taj odgojni sustav bio najbolji, ali ti je stvarao osjećaj odgovornosti. Imali smo jednog od najcjenjenijih novinara, Ivu Mihovilovića, koji je sve svoje članke pisao u Kazališnoj kavani. Ali je znao znanje, znao je kako doći do izvora, mnogo je čitao. Novinar mora biti obrazovan, mora razumjeti smisao onoga o čemu piše. ◼◼ Bi li hrvatsko novinarstvo imalo bolje izglede kad bi postojala neka strategija države? Bio sam prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u slobodnoj Hrvatskoj. Mislim da smo obavili dosta dobar posao u vrlo teškim vremenima i moja je osnovna ideja bila da damo ljudima što više kvalitetnih informacija. HND se u jednom razdoblju dosta žestoko
Prije, kada smo tek dolazili u redakcije, imali smo mentora. Danas s mladim ljudima gotovo nitko ne radi
borio za novinarsku strategiju i za osnivanje Vijeća za medije, da se približimo tom nekom skandinavskom modelu. Nažalost, došla je velika kriza 2008. koja je to sve zaustavila i krenulo se u potpuno drugom smjeru. ◼◼ Koje su karakteristike dobrog poslovnog novinara i kakva je kvaliteta trenutačnog poslovnog novinarstva u Hrvatskoj? Kad sam ja počeo, a počeo sam u specijaliziranom listu, Privrednom vjesniku, onda, praktički, poslovnih novinara nije ni bilo. Tek potkraj '50ih, kad se počelo govoriti o privrednoj reformi, onda su se javile, osobito u Vjesnikovoj kući, koja je bila dominantna u tom pogledu, jedna serija
Prihodi od prodaje premašili prihode od oglašivanja
◼◼ U stručnoj javnosti prevladava mišljenje da su novine pod većim pritiskom oglašivača nego politike, je li to istina? Da, to je istina. Imate konkretan primjer Agrokora. Više se o njemu pisalo u posljednjih mjesec dana nego u 27 godina. Uvijek je bilo pritisaka, ali ne toliko koliko i sada. Ali prvi put prošle godine, u svjetskim razmjerima, prihodi od prodaje premašili su prihode od oglašivanja. I vraćamo se korijenima vjerodostojnosti, a ona se ne može temeljiti na PR-u i plaćenom novinarstvu.
Rast lokalnih medija
◼◼ U nekim zemljama naklade rastu, dok u Hrvatskoj padaju. Što mislite o tome? Hoće li tisak opstati u Hrvatskoj?
Dolazi do segmentacije, pojedinim naslovima naklade padaju, a ukupno masa naklade raste. Zanimljivo je da rastu lokalni mediji i oslanjanje na lokalne medije daje novu dimenziju. Posljednji podaci svjetske udruge novinskih izdavača pokazuju da globalno naklade padaju, ali raste broj izdanja i ukupan broj primjeraka koji se tiskaju veći je nego prije.
vrhunskih privrednih novinara, Gavrović, Džeba, Kobali…. ◼◼ Danas prevladava mišljenje da su PR i novinarstvo u ratu i da se bore jedno s drugim, pogotovo s poslovnim novinarstvom. Kakvo je vaše mišljenje o odnosu PR-a i novinarstva? Napravljena je jedna svjetska anketa, koji novinari najviše surađuju sa PR-om. PR recimo pomaže za zabavne članke jer im daje 'štofa' za pisanje je li Severina imala crvene ili plave cipele i čitav niz elemenata. Međutim, cijeli niz drugih novinara ne voli taj dio, posebice analitičara i komentatora zato što ih usmjerava u jednom smjeru i odvodi od njihove osnovne misli. PR je apsolutno prisutan, posebno u poslovnom novinarstvu i njegov će utjecaj rasti, ali prema svakoj informaciji treba biti kritičan i ne uzimati je zdravo za gotovo. ◼◼ Postoji mišljenje da svatko može biti novinar. Koje su, prema vašem mišljenju, vrline dobrog novinara? Mora biti u prvom redu obrazovan, ja stavljam obrazovanje u prvi plan. Mora biti etičan, poštivati pravila novinarske struke i etike uopće. Opće pridržavanje moralnih načela u novinarstvu je sporno. To je pitanje profesionalnog odnosa, pitanje odgovornosti, pitanje vjerodostojnosti i pitanje kakav je naš društveni odnos prema tim pojavama. Danas svatko s pametnim telefonima pošalje sliku koja bi inače bila cenzurirana, a danas je glavni hit. Ako si ti profesionalan i educiran i vjerodostojan i odgovoran, onda tih problema nećeš imati. ◼◼ Kako mlade novinare usmjeriti na put poslovnog novinarstva? Kad je pokrenut Lider, kolegama sam održao predavanje o poslovnom novinarstvu, i danas stojim pri stajalištu da je to najteži dio specijaliziranog novinarstva, da traži ozbiljno znanje i nikad ne smije potpasti pod utjecaje interesnih skupina. To je područje na kojem se ne postiže brzi uspjeh, ali ako se ozbiljno pristupi, može biti zanimljivo. Svakome tko ima barem malo sklonosti prema ekonomiji preporučio bih, jer spoj ekonomije i novinarstva za mene je idealna kombinacija za poslovno novinarstvu.
7 ANTE GAVRANOVIĆ doajen hrvatskog novinarstva
KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO TREBAMO U HRVATSKOJ?