Global - broj 4, siječanj 2015.

SMJEŠTAJ

Mevludi ef. Arslani: Islamisti nemaju veze s islamom

Sveučilišne igre donose više cijene domova

Str. 10-11

Foto: Žarko Bašić/Pixsell

INTERVJU

Str. 2

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 4 / Godina 2 / siječanj 2015.

IZBORNA RETORIKA

Sloboda medija i sloboda provokacije

Političari, gdje su vam nestali dobri slogani? Str. 9

ZAPOŠLJAVANJE

Rad za 2400 kuna na mjesec nije reforma Str. 13

SUPKULTURA

Nisu svi rejveri na drogama Str. 7

OPĆA KULTURA

Paul McCartney?

Nikad čuo! Str. 14-15

AZILANTI

Prepušteni izolaciji i predrasudama Str. 17

Str. 12

SPORT

TRENDOVI

Mateo Kovačić: Najveći je izazov ostati normalan!

Angažirane poruke s modnih pista

Str. 18-19

Foto: Marko Lukunić/Pixsell

Foto: Igor Kralj/Pixsell

Foto: Matea Petrović

Str. 22

2

STUDENTSKI ŽIVOT

Siječanj 2015.

DOZNAJEMO Europske sveučilišne igre donose nove cijene smještaja

Skuplji krevet u obnovljenim domovima, ali ne znatno!

Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

S

tudentski dom ili stan? Što da odaberem? Domovi su jeftiniji, ali u stanu imam svoj mir i slobodnije se osjećam.

Tako nekako misle studenti prije dolaska na fakultet u novi grad dok razmišljaju o odabiru novog mjesta za život, osobnog prostora koji mnogo znači. Hrvatska metropola nudi četiri studentska doma. Oni su povoljni, ali mnogima ipak nisu prvi izbor. Prva pomisao koja studentima uglavnom pada na pamet dijeljenje je kupaonice s previše nepoznatih ljudi. No mnogima je dom jedini mogući izbor.

KOMOCIJA I DRUŠTVO Jelena Ratko, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, smještena je u Studentskom domu Stjepan Radić. Mnogi će se složiti s njom kada kaže da je najveća prednost doma definitivno cijena smještaja.

“Za 200 kuna na mjesec moraš samo dijeliti kupaonicu s dvadesetak ljudi”, kaže i dodaje: “Prednost stana je komocija, ali nosi veću odgovornost. U domu se ne moraš brinuti o režijama, hrani…”

S druge strane, Borna Radoš, student matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, studentske dane provodi u iznajmljenom stanu.

Studenti će za vrijeme obnove otići u stanove, ali će potpisati ugovore da se nakon radova vraćaju u dom kako se ne bi dogodilo da domovi ostanu prazni, kaže upravitelj doma Cvjetno naselje

“Imam više prostora, slobode, ugodnije se osjećam. Sigurnije je ipak kad dođeš u nešto što je više ‘tvoje’ nego soba u domu”, ističe Borna. Unatoč tome, on vidi i mnoge prednosti studentskih domova.

“Htio bih otići u dom na neko vrijeme jer tamo imaš priliku upoznati mnogo zanimljivih i različitih ljudi. Prisiljen si na neki način na komunikaciju koja je zdrava i širi tvoje svjetonazore. Ljepše je biti u dobrom stanu, ali prednost je doma i to što ti je menza blizu” dodaje.

Dva doma ovoga ljeta počet će se obnavljati. Riječ je o studentskim domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje. Povod obnovi su Europske sveučilišne igre kojima će Zagreb, uz Rijeku, biti domaćin 2016. godine.

Koliko o svemu tome znaju studenti?

Neki više, neki manje. O renoviranju su uglavnom čuli putem medija.

Upravitelj doma Cvjetno naselje Damir Mikulić kaže da se veseli skorom uređenju jer je dom u zaista očajnom stanju.

IMPRESSUM Izdavač Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj

Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com Uredništvo Marija Gaura (Studentski život), Matina Tenžera (Sveučilište), Iris Brčić (Društvo), Mila Puljiz (Lifestyle), Lucija Pongrac (Intervju) Mirna Grujoski (Reportaža), Petra Šarić (Svijet/EU), Tibor Trupec (Kultura – Glazba, Likovna umjetnost, Književnost), Lucija Tošić (Film, Kazalište, Supkultura), Mislav Lugonjić (Sport), Milan Dalmacija (Tehnologija/Poduzetništvo), Helena Pereković (Fotografija)

Lektura Snježana Babić Višnjić Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr Community manageri Dora Kršul dora.krsul@gmail.com Nikolina Maškarić nikolina.maskarc@gmail.com Fotoagencija Pixsell Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav Tisak Tiskara Zagreb, Radnička cesta bb, Zagreb Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com

ISSN 1849-4722

SMJEŠTAJ OSIGURAN Studenti nijednog doma ne moraju se brinuti. Onima koji ostvare pravo na dom Ministarstvo će subvencionirati smještaj u stanovima.

“Studenti će potpisati ugovore da se nakon radova vraćaju u dom, da se ne bi dogodilo da domovi ostanu prazni.

Svima će biti osiguran smještaj do trenutka kada se mogu vratiti u dom, neovisno o tome je li početak akademske godine ili Božić”, kaže Mikulić.

Na upit o povišenju cijene doma odgovara: “Vrlo vjerojatno će do toga doći. Ali sigurno to neće biti nešto drastično.”

Prva pomisao koja studentima uglavnom pada na pamet u vezi s domom je dijeljenje kupaonice s previše nepoznatih ljudi

ERASMUS Za smještaj stranih studenata ne vrijede ista pravila

GLOBAL Novine studenata FPZG-a

Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

Foto: Silvija Vuković

Do kraja godine sobe će dobiti novi sjaj

“Službeni početak najavljen je za 15. srpnja ove godine. Možda se započne i nešto ranije, ovisno o tome kako se sobe budu praznile, ali uz što manje buke zbog ispita. Obnovit će se svih osam paviljona, cijeli interijer: od podova, parketa, instalacija, sanitarija…

Uredit će se i studentski restoran. U svakom paviljonu bit će barem jedna čajna kuhinja, bit će videonadzor, bolja vanjska rasvjeta, sve će biti na višoj razini. Imamo i studente s posebnim potrebama pa će se i za njih podići standard”, ističe Mikulić. Datum kraja radova, naravno, još nije točno poznat.

Više im se isplati najam stana od života u skupom domu

Mutnjaković G Tena tena.mutna@gmail.com

S

ve popularniji Erasmus i drugi oblici razmjene svake godine u Zagreb dovedu oko tisuću studenata iz raznih dijelova svijeta. Iako ćemo razgovarajući s njima čuti većinom pozitivna iskustva i komentare, jedna će nas crtica iz njihova boravka u Hrvatskoj poprilično iznenaditi.

Dok će student iz Hrvatske koji je otišao na razmjenu u Njemačku, Španjolsku ili Bugarsku plaćati smještaj po istoj cijeni kao i tamošnji studenti, strani će student u Hrvatskoj za isti smještaj plaćati više od dvostruke cijene. Tako će, na primjer, za dvokrevetnu sobu u novim paviljonima na Savi, u domu Stjepan Radić izdvojiti 1500 kuna, odnosno 900 kuna više nego domaći studenti.

Ne treba čuditi što strani studenti radije izabiru najam stana, apsurdna im je cijena smještaja u domu. Za otprilike istu cijenu mogu naći stan u kojemu nije potrebno dijeliti sobu i kupaonicu, udobniji je i veći. Drugi je razlog nemogućnost ostvarivanja prava na dom jer smještaj u studentskom domu mogu dobiti isključivo studenti koji

Za dvokrevetnu sobu u novim paviljonima doma Stjepan Radić strani će studenti izdvojiti 1500 kuna, odnosno 900 kuna više nego domaći studenti

Foto: Žarko Bašić/Pixsell

imaju potpisani ugovor sa Sveučilištem ili mjerodavnim ministarstvom.

Ipak, oni koji su prošli više država u svojim studentskim danima smatraju da je Hrvatska postavila dobar standard.

“U BiH i Srbiji domovi su jeftiniji, ali znaju biti u vrlo lošem stanju i ponekad se soba dijeli s tri ili četiri osobe.

Domovi U Austriji i Sloveniji nisu mnogo drukčiji od domova u Hrvatskoj, ali cijene su mnogo više”, kazao je Xavier Carrera, student iz Meksika.

“Strani studenti nisu državljani Republike Hrvatske i samim time ne mogu imati subvencionirani smještaj”, objašnjava pomoćnica ravnatelja SC-a Ružica Rajšić.

Cijenu smještaja za stranog studenta određuje Studentski centar prema cjeniku koji se nije promijenio već punih deset godina, a za svakog se studenta računa posebno, ovisno o vrsti razmjene i stipendiji. Hrvatska nije jedina zemlja koja subvencionira samo domaće studente. Poljska djeluje prema istom načelu i za smještaj, koji je inače 400 kuna, strani student mora izdvojiti 800 kuna, ali bez obzira na to što je cijena čak dvostruko viša i dalje je to mnogo jeftinije od najma stana.

STUDENTSKI ŽIVOT

Siječanj 2015.

STUDENTSKA ZARADA Porezna olakšica roditeljima ‘otpada’ nakon 13.000 kuna

Visina limita nejasna, a u Poreznoj spuštaju slušalicu

Ako su vas roditelji u svojim poreznim karticama prijavili kao poreznu olakšicu, bitno je ne prijeći ljestvicu ako roditelji žele zadržati pravo na olakšicu, objašnjavaju u SC-u

Pudja G Sandra sandra.pudja@gmail.com

D

ok slovenski kolege novac zarađen preko studentskog servisa uplaćuju u mirovinsko i zdravstveno osiguranje, mi još muku mučimo s brigom o poreznim davanjima, primanjima, stopama i olakšicama. Osim što si radom za “enormnih” 18 kuna po satu sami olakšavamo razdoblje ganjanja diplome, plafon smo dosegli olakšavajući roditeljima u njihovim poreznim obvezama.

BOGATSTVO OD 270 KUNA NA TJEDAN Studenti donedavno nisu “smjeli“ zaraditi više od 11.000 kuna, a odsad mogu “kao pravi šeici” ići do čak 13.000 kuna, a da bi njihovi roditelji i dalje imali pravo na poreznu olakšicu. U ovaj iznos ulaze prihodi ostvareni preko „servisa“, ali i stipendije.

Recimo da ne želimo prijeći „zabranjeni” iznos od 13.000 kuna. To znači da mjesečno ne bismo trebali zarađivati više od 1083 kune. To je oko 270 kuna prihoda na tjedan.

Menu u menzi stoji 6,50 kuna. Ako jedemo tri puta na dan, sedam dana u tjednu, to nas stoji 136,50 kuna. Ostaje nam 133,50 kune, a najam najjefitnije sobe u studentskom domu je 200 kuna. Prema tome, studenti ne mogu zaraditi ni za osnovne životne potrebe kako bi njihovi roditelji zadržali poreznu olakšicu.

U tri dana zvanja Ministarstva financija, tj. Porezne uprave, novinari

Foto: Matea Petrović

Radišni studenti moraju pripaziti da ne zarade ‘previše’

Globala nisu mogli dobiti odgovor na svoja pitanja o limitima zarade.

Nakon automata koji je redovito upozoravao da „su svi operateri zauzeti“ došli smo i do gospođe koja nas je proslijedila područnom uredu u Zagrebu.

“Dobar dan, imam pitanje vezano uz porezne olakšice roditeljima kada zar...”

“Tuuut, tuuut, tuuut...”, začuli smo iz slušalice. Vjerojatno smo zvali prerano, jer je bilo 9.05, a radno vrijeme počinje u 9.

U službi za zapošljavanje studenata u zagrebačkom Studentskom centru zato kažu da je, osim što možemo

„više zaraditi“, važno ne pomiješati neto i bruto iznos. Dakle, neto je ono što zaradimo, a bruto uračunava i ono što poslodavac još mora platiti državi, ali student se o tome ne treba brinuti.

STUDENTI KAO POREZNI OBVEZNICI “Prema Zakonu o porezu na dohodak, roditelji će u slučaju prekoračenja tih 13.000 kuna morati mjesečno plaćati nešto više poreza, ali ne i studenti jer oni nisu porezni obveznici. Ako su vas roditelji u svojim poreznim karticama prijavili kao poreznu olakšicu, važno je ne prijeći ljestvicu ako roditelji žele zadržati pravo na olakšicu”,

objašnjavaju u SC-u.

Te iznose ne treba miješati s onim što zarade studenti koji su i sami porezni obveznici. Naime, ako student zarađuje više od 50.000 kuna na godinu, i sam mora plaćati porez, i to 25 posto.

Ovo se ticalo i Ene D. (26) s Fakulteta političkih znanosti, koja je osjetila što znači plaćati porez.

“Odavno sam prešla iznos od 11.000 kuna i pred kraj godine ću i sama plaćati porez. S jedne strane to je loša vijest, ali s druge shvaćam da kraj svojih kolega koji zarađuju osjetno manje ili uopće nemaju posao, imam sreće što uopće imam takve prihode”, rekla je Ena.

3

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

Imate pravo na uputnice i recepte, ali donesite karton!

Buljan G Petra petra.buljan143@gmail.com

L

ijepa, draga i slatka sloboda koju dobijemo čim počnemo studirati daleko od mame, tate i rodnog grada nije sve što je u paketu zvanom studentski život. Manje sretne situacije su one kada hitno zatrebate liječnika, a vi još ne znate ni gdje je Dom zdravlja. Što onda?

Većina studenata smatra da su liječnici zaduženi za njihove fakultete zamjena za liječnika opće prakse.

Uvjerili smo se da to nije istina.

Osim sistematskog pregleda, u njihovoj je mjerodavnosti i pregled prije prijma u studentske domove, timski rad sa studentima s posebnim potrebama za kolegij tjelesne i zdravstvene kulture, savjetovališni rad, posebni program praćenja studenata sa zdravstvenim rizicima i rizičnim ponašanjima te zdravstveni odgoj. Ali to i dalje nisu liječnici kod kojih studenti imaju svoj karton, te liječnike studenti moraju potražiti sami.

“Kada dođete u Zagreb, odete u Dom zdravlja i zatražite primanje kod slobodnog liječnika. Većina njih podatke sami nose u HZZO. Jednostavnije je nego izvaditi pokaz”, objašnjava dr. med. Zorana Galić, specijalist školske medicine.

“U slučaju putovanja uvijek imate hitnu zaštitu”, dodaje.

Studente je zbunilo to što dva najveća studentska doma u Zagrebu, Cvjetno naselje i Stjepan Radić u sklopu doma imaju i ambulante.

ISPITNI ROKOVI Dok jedni gube živce zbog rasporeda, drugi ‘ganjaju’ kolokvije

Zašto dva ispita u istom danu?!

Šobak G Mateja mateja.sobak@gmail.com

V

eljača i lipanj, pita li se studente, zbog ispitnih rokova najgori su mjeseci u godini. Doduše, ističu sami studenti, jednaki se trud ne mora uložiti na svakom fakultetu kako bi ispiti prošli “glatko“. Dok se jedni oslanjaju na ispitne rokove pa im se dogodi pretrpanost u kojoj ponekad ni fizički sve ne stižu, drugi vole “lakša” rješenja.

“Ne učim baš toliko mnogo. Mislim da kolege s tehničkih fakulteta imaju mnogo više problema i briga kad je u pitanju polaganje ispita. Mi imamo dosta skripti, pa prolaz uglavnom nije teško ‘zaraditi’. Kao i svagdje, ako se želi odlična ocjena, za to se već treba malo više potruditi”, priznala je Anita s Filozofskog fakulteta i dodala da joj rokovi ne predstavljaju problem jer većinu predmeta riješi na kolokvijima. Isto je rekao i Mislav s Ekonomskog fakulteta, koji je objasnio kako za većinu predmeta na njegovu fakultetu postoji i izvanredni rok, koji

Ne postoji pravilnik koji bi zabranio održavanje ispita u istom tjednu ili u istom danu, objasnili su sa Sveučilišta

Jedan ispit riješe, a drugi ih već čeka

Foto: Anja Stević

Drukčiji propisi - novi problemi Ako bi se i ukinula dva roka različitih kolegija u istom danu, to bi samo onemogućilo polaganje ispita onim studentima koji žele izaći na oba predmeta. Veći je problem što se na nekim fakultetima ne daje dovoljan broj rokova, objašnjava Ivan Tomljenović iz Ureda studentskog pravobranitelja.

se održava u travnju. “Tako ‘očistimo’ predmete koji su nam ostali sa zimskog roka, pa uglavnom imamo slobodno ljeto”, ispričao je Mislav te istaknuo, kao i Anita s Filozofskog, da se često događa da ispiti iz više predmeta budu isti tjedan, pa čak i isti dan. Pravilo je to, kažu, na cijelom Sveučilištu u Zagrebu.

“Stvara nam to kaos. Jedan ispit riješimo, drugi već čeka”, rekao je Mislav, dok je Anita dodala kako nagužvani ispiti nisu problem onima koji svoje obveze na fakultetima izvršavaju redovito.

“Ne postoji određeni pravilnik koji bi zabranio održavanje ispita u istom tjednu ili istom danu, svaka sastavnica određuje sama kojeg će se datuma polagati koji kolegij”, objasnila je glasnogovornica Sveučilišta Tamara Dagen, a isto to navodi se i u Zakonu o visokom obrazovanju, koji također fakultetima ostavlja “slobodne ruke“.

Nešto drukčije je, na primjer, u susjednoj Bosni i Hercegovini gdje, u kantonu Sarajevo, studenti smiju imati samo jedan ispit na dan.

Kada dođete u Zagreb, odete u Dom zdravlja i zatražite slobodnog liječnika. Većina njih podatke sami nose u HZZO. Jednostavnije je nego izvaditi pokaz, objašnjava dr. med. Zorana Galić Ipak, one nisu ništa više od toga regularne ambulante namijenjene svima. Kako biste koristili njihove usluge potrebno je donijeti karton od svog liječnika u mjestu prebivališta.

“Studenti svakodnevno dolaze, ali ja ih ne mogu uputiti u laboratorij jer nisu upisani kod mene. Pregledam ih, ali recept ne mogu izdati”, kaže dr. med. Renata Marković Kunić.

Ipak, komentari poput onih da studentski liječnici služe samo za izdavanje uputnica ako si na samrti, pljušte i dalje. Ostaje samo pitanje jesu li studenti uopće upoznati s nužnošću prebacivanja kartona liječniku u mjestu studiranja ili su zapravo samo lijeni.

4

STUDENTSKI ŽIVOT

Siječanj 2015.

ISPITNA GROZNICA Stručnjaci savjetuju što djeluje u borbi s gradivom

Četiri recepta za bolje pamćenje

Horvat G Marija hhorvatmarija@gmail.com

K

ako učiti, kada početi, kako se motivirati i organizirati da krajnji rezultat bude zadovoljavajući - to su pitanja koja muče mnoge studente. Sa završetkom prosinca, a potom i blagdana, slijedi nagli povratak u stvarnost. Umjesto sarme na meniju je učenje. Ono što bi svaki student trebao znati jest da se i “učiti treba naučiti”.

Prije samog učenja važno je naći odgovarajuću motivaciju, a to se prije svega postiže pozitivnim razmišljanjem. Potrebno je posložiti prioritete u životu, vizualizirati ciljeve, zainteresirati se za predmet i pronaći društvo s istim interesom za dobre ocjene.

OSOBNI ODABIR “Ne postoji univerzalni recept za učenje. Svatko uči onako kako mu odgovara”, objašnjava prof. dr. sc. Marina Mučalo, profesorica Radija i radionovinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. “Čini mi se da je problem u tome što ljudi stignu do studentskih klupa, a još ne znaju koji im način najviše odgovara. Općenito govoreći, mislim da se učenje mora podijeliti u dvije faze - prvu, koju čini upoznavanje sadržaja, te drugu”, memoriranje”, dodaje Mučalo.

Psihologinja Sanja Marjanović objašnjava svoje viđenje načina učenja te govori kako sve strategije učenja ne odgovaraju svima te da prema osobnom odabiru pojedinac može odabrati između nekoliko tehnika, a najbolje rezultate daje kombinacija više njih.

Postoji vizualni ili prostorni stil učenja, u kojem je pojedincima lakše zapamtiti definicije ili činjenice ako ih predstave određenom shemom ili slikom. Problem je tog stila učenja

Čini mi se da je problem u tome što ljudi stignu do studentskih klupa, a još ne znaju koji im način najviše odgovara, kaže prof. dr. sc.

Marina Mučalo Efektivne metode Najučinkovitije metode učenja, koje donose najbolje rezultate, nisu toliko poznate. Distribucijska tehnika odnosno distributed practice uključuje produljeno vrijeme učenja, ali u malim količinama. Učenje noć prije ispita možda će donijeti prolaz na ispitu, no definitivno neće rezultirati dugoročnim znanjem nego će informacije vrlo brzo nestati iz sjećanja. Druga strategija učenja koja se preporučuje je tehnika testiranja. Iako nije uobičajena, ova tehnika dovodi do kvalitetna usvajanja informacija, a postoji i velik broj aplikacija koje su korisne u ovoj tehnici učenja. Još jedna metoda koja je predložena kao uspješna jest tjeranje samog sebe objašnjavanju pročitanog teksta u detalje, dakle, samostalno ponavljanje i razjašnjavanje pročitanog. Ako to nije moguće, treba ponovno pročitati tekst.

što može oduzeti dosta vremena, ali će osoba gotovo sigurno zapamtiti sve što je vizualizirala. Sljedeći je auditivni stil učenja te se osobama kojima odgovara preporučuje polaziti predavanja jer tako najlakše uče. Ova tehnika sastoji se od pretvaranja informacija iz vizualnih u zvučne. Snimanje sebe ili predavača također je od velike koristi.

OD LOGIKE DO DRUŠTVA U logičkom ili matematičkom stilu informacije se obrađuju tako da se otkriva njihova unutarnja logika te osoba teži razumijevanju načina na koji su određene informacije povezane.

Osim memoriranja ovdje se koristi i dublja obrada informacija te ovakav način zahtijeva veći intelektualni angažman, ali zato donosi i više koristi. Posljednji, četvrti stil učenja koji spominje Marjanović jest socijalni ili interpersonalni stil koji je prigodan za osobe koje najbolje uče u društvu i interakcijom s drugima. Međusobnim otkrivanjem načina razumijevanja gradiva uvijek je moguće doznati nešto novo i dopuniti vlastite propuste.

“Učenje bi u studentskoj dobi već trebalo postati navikom! Čak i onda kad nema osobite motivacije, u toj bi dobi trebala biti izgrađena odgovornost prema obvezi polaganja ispita”, zaključuje Marina Mučalo.

Podvlačenje i ponovno čitanje - neučinkoviti!

Sjedanje za knjigu tek je početak

Foto: Dorian Višnjić

Istraživanje objavljeno u časopisu Time, koje je provelo pet vodećih psihologa na čelu s Johnom Dunloskyjem na državnom sveučilištu Kent, donijelo je odgovor na pitanje koje metode učenja su najučinkovitije, a koje su posve besmislene. Dunlosky i njegov tim tvrde kako su najgore tehnike upravo one koje većina ljudi koristi, podcrtavanje i naglašavanje “najvažnijeg “ ili tzv. highlighting. Od te metode nema prevelike koristi osim samog čitanja teksta.

Jednako neučinkovita metoda učenja je i metoda ponovnog čitanja, odnosno rereading. Najmanje neefektivna metoda je metoda sažimanja pročitanog ili vođenje bilježaka koja može koristiti onima koji su u tome vješti i iskusni.

E-UČENJE Online platforma na zagrebačkom sveučilištu sve aktivnija, najbolji se i nagrađuju

Merlin donosi 3500 kolegija na internetu

Buljan G Petra petra.buljan143@gmail.com

T

isuće studenata zagrebačkog sveučilišta koriste mrežne stranice za olakšano praćenje nastave i ocjena iz pojedinih zadaća, kalendara kolokvija i ispita, dohvaćanje multimedijalnih materijala koje profesori sastavljaju i iz kojih predaju te provjeravanje znanja testićima koje profesori slože i objave.

Znate li da ti isti profesori održavaju chatove i internetske konzultacije sa studentima, te su gotovo uvijek dostupni? Zvuči čarobno? Vjerojatno je zato i web-platforma na kojoj se sve događa nazvana Merlin.

Merlin je sustav za e-učenje uspostavljen kao platforma za projekte primjene e-učenja, odnosno izvođenje kolegija sveučilišnih studija uz primjenu tehnologija e-učenja. Na njega se prijavljuje s pomoću AAI identiteta koji se dobivao na fakultetu.

Takvih je e-kolegija samo ove akademske godine na našem sveučilištu

oko 3500, a kako bi se profesore i predavače potaklo da e-učenje uključe u svoje kolegije, dodjeljuju se i nagrade za najbolje izvedene e-kolegije.

Upravo na posljednjoj dodjeli nagrada druga je pripala prof. dr. sc. Vesni Babić, nositeljici kolegija Atletikahodanja i trčanja na Kineziološkom fakultetu.

“Nerealno je očekivati da će studenti zapamtiti sve što se ispredaje. Željela sam povećati vidljivost i dostupnost informacija. Isto tako sam željela povećati komunikaciju sa studentima i među njima”, kaže Babić. Osim što su sada materijali studentima dostupni istodobno i trajno, smanjen je i broj studenata na konzultacijama jer se na Merlinu može pokrenuti rasprava koja je vidljiva svima koji predmet slušaju.

“Tako sam smanjila šumove u informacijama koji su česti, posebno kada predajete u prvom semestru”, dodaje.

Atletika-hodanja i trčanja se uz pomoć virtualnog okruženja izvodi petu godinu zaredom.

Nagrađenoj profesorici Vesni Babić Merlin je omogućio vidljivost i dostupnost informacija, ali i bolju komunikaciju sa studentima

“Moram priznati da je ovo prva godina koja teče nekako mirno. Sada već imam dovoljno autorskih materijala koji pomažu studentima u učenju i iskustvo koje mi je pokazalo što im više odgovora. Barem vjerujem u to.”

Osim nagrada, Centar za e-učenje Srca organizira i razna predavanja i radionice na kojima pokušava pre-

Zelena ploča uskoro bi mogla pasti u zaborav

davačima približiti ovaj način studiranja. Upravo se na jednom takvom profesorica na Grafičkom fakultetu, Lidija Mandić, zainteresirala za eučenje.

“Na tim predavanjima ponedjeljkom nastavnici su puni entuzijazma iznosili svoja iskustva i metode provođenja e-učenja. Tako sam se i ja odlučila upustiti u to iako to zahtijeva dosta vremena što se tiče pripreme materijala, ali isto tako omogućuje zajedničko istraživanje unutar kolegija, slanje informacija svim studentima o aktualnim stvarima ili odgodi predavanja”, kaže ona.

Njezinoj studentici Maji Markanović Merlin je najviše pomogao u organizacijskom smislu. “Imali smo sve na jednom mjestu. Na Reprodukcijskoj fotografiji imali smo i vježbe zbog kojih smo imali mnogo materijala.

Bili smo informirani jer informacije nisi morao tražiti. Imali smo ih na jednom mjestu i brzo su se širile”, kaže studentica sad već diplomskog studija.

6

STUDENTSKI ŽIVOT

Siječanj 2015.

TIPS & TRICKS

Bez izgovora: savjetujemo kako skinuti kilograme nakupljene tijekom blagdana Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com

Još je jednom Alexander Woollcott, američki kritičar i dramatičar, imao pravo jer uživanje u božićnoj trpezi na kušnju stavlja čak i najdiscipliniranije. Degustacija primamljivih blagdanskih delicija zasigurno nije nemoralna niti ilegalna, ali da je velika većina osim darova ispod bora, na dar od ovog gastronomski najkreativnijeg blagdana, dobila i nekoliko kilograma viška te u Novu godinu ušla spremna na borbu s njima opće je poznata stvar. Zbog pokojeg “guštom” zarađena kilograma ne treba očajavati nego se naoružati voljom i pozitivnim stavom, uložiti minimalan trud te se na neko vrijeme držati podalje od kaloričnih poroka.

Međutim uz pravilnu prehranu, za uspješno održavanje vitke linije potrebno je baviti se tjelesnom aktivnošću pa smo se, u slučaju da ne znate kojim putem krenuti, umjesto vas bacili u kratku potragu za idealnom i studentskom džepu prihvatljivom teretanom.

U samom središtu Zagreba moderno je uređen Fitness centar Forma koji u Hebrangovoj 21 pruža na neograničeno cjelodnevno korištenje četrdeset vrhunskih sprava za 250 kuna (do 16 sati 200 kuna) dok se u Martićevoj

17 održavaju brojni specijalizirani grupni programi koji u nelimitiranoj kombinaciji s teretanom iznose 280 kuna. Korisnici ISIC kartice imaju 15 posto popusta, a u tijeku je i akcija koja ostalim studentima do 15. veljače nudi 20 posto popusta.

XXL Fitness centar, smješten u 25. paviljonu Zagrebačkog velesajma, sa svojih 120 sprava za vježbanje te educiranim trenerima, s pravom se naziva najvećim. Cijena za studente iznosi 200 kuna za neograničeno cjelodnevno (do 16 sati - 150 kuna) korištenje teretane u kombinaciji s grupnim programima, dok samo grupne programe možete polaziti za 180 kuna.

Vita Fitness&Spa, u Jadranskoj aveniji 2b, omogućuje studentima za 220 kuna na mjesec neograničeno korištenje teretane svaki dan do 16 sati.

Fitness centar Adam i Eva s dugogodišnjom tradicijom u Veslačkoj 2 nudi studentima neograničeno cjelodnevno korištenje teretane za 215 kuna, a do 17 sati za samo 175 kuna na mjesec uz asistenciju trenera. Posjetite sebi najbliže teretane, zaboravite na izgovore i osjećajte se bolje u vlastitoj koži već do sljedećeg broja Globala.

Miran Kurspahić, glumac i redatelj

Foto: Goran Jakuš/Pixsell

Kim Končar, studentica 2. godine glume na ADU

Foto: Marija Gaura

STUDENTI I PROFESIONALCI Razgovaramo sa stručnjacima i onima koji to postaju

Rad, rad i samo rad, praksa je jača od teorije!

Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

K

ada počnemo avanturu zvanu “studiranje”, ni na kraj pameti nam nije što ćemo zaista jednog dana biti. No tamo negdje oko treće godine studija, kada smo već dovoljno zreli sagledati stanje u kojem je država, koliko je teško naći posao u struci te koliko zapravo još u životu moramo raditi, tada većina osjeti strah. Global će vam nastojati prikazati kako je biti u cipelama studenta, a kako je to koračati korakom uspješnog čovjeka koji je završio fakultet i zaposlio se u struci.

Kim Končar studentica je druge godine na Akademiji dramskih umjetnosti. Oduvijek je željela upisati glumu, ali je prije nego je uspjela ući u taj svijet, upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Danas studira na oba fakulteta, ali je njezina velika ljubav upravo gluma. S druge se strane njezin kolega, kazališni redatelj, glumac i nadasve osebujna osoba Miran Kurspahić rado prisjeća svojih studentskih dana. Kada je i kako započeo vaš studij na ADU? Miran: Moja akademska odiseja za-

O glumi i umjetničkom radu te godinama studiranja govore redatelj i glumac Miran Kurspahić i studentica Akademije dramskih umjetnosti Kim Končar

počeše 2001. godine, nakon što godinu dana bijah hospitant na Odsjeku kazališne režije. Pametniju osobu bi to osvijestilo, dekuražiralo i u konačnici odbilo od daljnjih pokušaja upisivanja tog istog smjera na toj istoj akademiji, no očito mi bistrina nije jača strana.

Kim: Upisala sam ADU iz trećeg pokušaja, ali danas i sama priznajem da prva dva puta nisam bila dovoljno spremna. U međuvremenu sam upisala novinarstvo jer sam se, osim u glumi, vidjela još jedino u novinarskom poslu. Jeste li tada željeli biti što ste danas?

Miran: Teško je reći. Možda je postojala neka naznaka u primozgu, no tad, iskreno, nisam zapravo potpuno shvaćao sve momente i detalje ovog poziva. Možda sam samo slutio.

Kim: Nisam požalila što sam ostavila novinarstvo da bih se bavila glumom. To su dvije različite profesije i u glumi se suočavate s mnogim strahovima, nedoumicama, ali se

razvijate kao osoba, i psihički i fizički. Naporno jest i zahtijeva potpunu predanost, ali trenutačno ne vidim ništa drugo čime bih se bavila. Kako su izgledale godine studiranja na ADU? Miran: Traumatično. Radno. Kako je studirati glumu? Postoji li strah od nepoznatoga?

Kim: Studirati glumu je izazov i nije lako. Konstantno se preispitujete i sumnjate, ali to je normalno dok ste mladi i na početku. Svaki dan doznajete nešto novo o svojim mogućnostima i trudite se razviti ih, ali, naravno, ima i dana kada ne uspijevate u tome, što je opet sasvim u redu.

Osobno se vozim liftom emocija gore-dolje iz dana u dan, ali na kraju uvijek zaspim sa smiješkom. Što ste najviše naučili na studiju, a da vam je pomoglo u današnjem poslu?

Miran: Da je praksa uvijek jača od teorije. Da iza prilično rigoroznog prijemnog ispita nije kvalitetan program i kadar.

Što si najviše naučila na studiju, a misliš da će ti pomoći u budućem poslu?

Kim: Trenutačno je glavna novost koja mi olakšava život općenito to da je frustracija nepotreban gubitak vremena i energije. Razmišljam pozitivno i mislim da je to najvažnije jer ako vas nešto ne veseli, ostavite to odmah i probajte nešto novo. Postoji li nekakav recept za uspjeh nakon studija?

Miran: Rad, rad i samo rad. Zaje... kuloarske priče i bavljenje drugima.

Radite i bavite se sobom i svojim djelom.

Kim: Stariji studenti i glumci koje poznajem još mi nisu otkrili tajnu, ako uopće postoji, ali nadam se da ću je i sama doznati. Možete li dati savjet studentima vezan za studij i savjet vezan za posao kojim će se u budućnosti baviti?

Miran: Čitajte knjige, gledajte filmove, dokumentarce, serije, pođite u kazalište i gledajte predstave, pođite u muzeje, u galerije, gledajte izložbe, upijajte sve što vidite. Radite, gradite, svoje projekte. Tako se gradite. Bez obzira na to hoćete li završiti na nekoj akademiji, napredovat ćete kao ljudi, a to je mnogo važnije.

PUB KVIZOVI Kombinacija druženja i natjecanja zamjenjuje ‘uobičajene’ izlaske

Igre znanja uz glazbu i otvoren šank

Vuksan G Iris iris.vuksan@yahoo.com

P

etak navečer inače je rezerviran za piće s ekipom ili za dobar film kod kuće. Zašto ne probati nešto drukčije? Svaki petak u prostorijama Kluba SC-a održava se pub-kviz “Kviz promjene”. Nisam znala što me čeka. Viđala sam pub-kvizove u filmovima i serijama, ali kako funkcioniraju, nisam imala pojma.

Ekipe s maksimalno pet članova natječu se u raznim kategorijama. Taj petak odziv je bio velik, čak 32 ekipe, oko 160 natjecatelja. Uobičajen broj je između 20 i 25 ekipa, rekao je Dejan Cerovec iz Hrvatskog kvizsaveza.

Usmena predaja i Facebook najviše su zaslužni za tolik odziv. Nagrade

Popularnost kvizova raste već pet do šest godina, sada su na vrhuncu. Ljudi jednostavno vole dobru kombinaciju druženja i natjecanja, kaže Dean Kotiga

Natjecatelji na jednom od pub-kvizova

Foto: Iris Vuksan

su simbolične, a varanja i plaćanja participacije nema. U pozadini čitavo vrijeme svira dobra glazba, šank je otvoren, a atmosfera odlična. Spazila sam i poznatog “lovca” Deana Kotigu iz HTV-ova kviza “Potjera”.

“Popularnost pub-kvizova raste već pet do šest godina, sada su na vrhuncu. Ljudi vole dobru kombinaciju druženja i natjecanja”, rekao je Kotiga. Iako većina ljudi dolazi iz zabave, postoje i vjerni natjecatelji, koji sudjeluju i na drugim kvizovima. Ponedjeljak u kafiću MVP Caffe kod Cibone rezerviran je za sportski kviz, Klub studenata Filozofskog fakulteta utorkom organizira svoj kviz, a srijedom je u Sheridan’s pubu kviz na engleskom jeziku! Također, jednom na mjesec u Studiju smijeha organizira se filmski kviz, savršen za sve filmoljupce.

Društvo

Siječanj 2015.

7

SUPKULTURA Elektronička scena preselila u manje klubove, ali još je prati ‘zao’ glas

‘Nije pošteno generalizirati, ne uzimaju svi rejveri drogu’

Znam mnoge koji popiju piće-dva i opijeni glazbom plešu cijelu noć. Ako netko odluči probati drogu, učinit će to prije ili kasnije, na partiju ili negdje drugdje, kaže Marija koja redovito posjećuje rave partije

Foto: Helena Pereković

Ako si iskren ljubitelj glazbe, nisu ti potrebni dodatni stimulansi, kaže DJ Fabijan

Šimac G Ana anasimac@gmail.com

K

ao i svaka supkultura, i elektronička ima svoje posebne značajke, od šarene odjeće i fluorescentnih modnih detalja do rekreativnih droga s kojima je mnogi povezuju. Međutim, poruka tog supkulturnog smjera svakako nije vezana uz konzumaciju narkotika i odjeću.

Partijaneri devedesetih osmislili su naziv koji najbolje govori o poruci rave kulture. Riječ je o nazivu P.L.U.R., nastalom iz sintagme Peace, Love, Unity and Respect. Ova četiri načela nepisana su pravila ponašanja za sve poklonike elektronike.

S tim se složila i naša sugovornica Marija.

VELIKA OBITELJ „Mislim da je glavna poruka ravea da svi imaju pravo zabavljati se i uživati u glazbi, bez obzira na to tko su i odakle dolaze. To se vidi po atmosferi na partiju - rijetko kad ćete tamo doživjeti neugodnosti i pijane tuče.

Upravo suprotno. Na svoje sam oči vidjela kako ekipa pomaže slijepoj djevojci da uđe u jedan dubrovački klub. Došla je s prijateljem koji se na ulazu izgubio u gužvi, posrnula je i pala. Ljudi su je začas dignuli i doslovno unijeli u klub. Zbog toga volim ovaj đir, na partijima smo svi kao jedna velika obitelj - brinemo se jedni o drugima.“ Unatoč toj pozitivnoj poruci i jednakosti koja vlada klupskom scenom, ona se često vezivala uz zloporabu rekreativnih droga, ponajprije ecstasya i amfetamina. Nakon serije

smrti u Europi vezanih uz konzumaciju ecstasya na rave partijima, najviše je publiciteta privukla smrt 15-godišnje Marthe Fernback potkraj 2014. u Velikoj Britaniji. Zbog tih tragičnih događaja partiji diljem svijeta ponovno su poprimili zloćudan prizvuk koji su imali i potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Utvrđeno je da je za smrt većine žrtava odgovorna supstanca PMA, koja nije tipičan dio tablete ecstasya.

Najveću bojazan, dakle, predstavlja to da na ovakvim događajima mladi dolaze u priliku kupiti tablete kojima uopće ne znaju sastav. „Nekoliko mi je puta na partiju netko ponudio tabletu ecstasya, pa i druge droge poput amfetamina ili tripova (LSD), međutim, svaki put sam odbila jer me na partijima ne zanima droga nego glazba. Nije fer generalizirati i govoriti kako svi rejveri uzimaju droge, jer to nije istina. Znam mnogo

ljudi koji dođu na party, popiju pićedva i opijeni glazbom plešu cijelu noć. Postoje i oni koji konzumiraju, ali mislim da je to njihova stvar i odluka, te da ako netko odluči probati takvo nešto, učinit će to prije ili kasnije, na partiju ili negdje drugdje“, kazala je Marija.

NEMA ‘FIKSNIH’ CIJENA Htjeli smo doznati i kako se kreću cijene narkotika na partijima, no Marija nas je upozorila kako za rekreativne droge nema „fiksnih“ cijena

Cijene ecstasya već se nekoliko godina kreću od 50 do 100 kuna po tableti, odnosno 100 kuna po paketiću (gramu) amfetamina, poznatijeg kao speed, za koji naša sugovornica Marija kaže da je i dalje najpopularnija party-droga zbog svoje pristupačne cijene i učinka prije svega na fizičku izdržljivost konzumenta

U Gjuri2 ‘underground’ bez tenzija i sukoba Jedan od rijetkih zagrebačkih klubova koji od zlatnih vremena rave scene nudi posjetiteljima cjelonoćnu zabavu i kvalitetne DJ-e, bio je i ostao Gjuro2, koji je otvorio svoja vrata 1984. godine.

Premda je i ovaj klub prolazio fazu komercijalizacije do prije dvije godine, njegov novi vlasnik, Krešo Leboš, odlučio je vratiti klub na stare underground staze. Na pitanje zašto se odlučio baš na partije, odgovara: „Ne znam ni jedno drugo mjesto na kojemu možemo vidjeti toliko ljudi različitih vjera, nacionalnosti, rasa i uvjerenja,

nego se one kreću ovisno o veličini i karakteru događaja i osobi koja ih pokušava prodati. No cijene ecstasya već se nekoliko godina kreću od 50 do 100 kuna po tableti, odnosno 100 kuna po paketiću (gramu) amfetamina, poznatijeg kao speed, za koji Marija kaže da je i dalje najpopularnija party-droga zbog svoje pristupačne cijene i učinka prije svega na fizičku izdržljivost konzumenta. To odgovara partijanerima, koji plešu i po deset sati bez prestanka, koliko traje neki rave party. Međutim, kao i Marija,

kako svi skupa plešu, slave i vesele se, bez tenzija i sukoba.“ Osim Gjure, u Zagrebu su aktivni i klubovi poput Miksera, Jedinice i Depoa koji su se u posljednje vrijeme također okrenuli starom zvuku i domaćim DJ-ima.

Foto: Gjuro2

DJ Fabijan tvrdi da za dobru zabavu na ovakvim mjestima nije potreban dodatan stimulans. „Ako si iskren ljubitelj glazbe i naježiš se kada čuješ neku ‘opasnu’ stvar, mislim da nema ljepšeg od takvog osjećaja sreće u klubu dok ispuštaš dušu kroz čagu na flooru.“ Postoji posebna veza između ravekulture i Hrvatske, a započinje davne 1993., kada je u gradu održan prvi veliki party, i to u starom podzemnom skloništu u Mesničkoj ulici.

Jedna od domaćih DJ snaga Under City Ravea bila je i pokojna legenda Dino Dvornik, a za prijenos je bila zadužena Danijela Trbović, koja je tada na HRT-u vodila emisiju “Top DJ Mag”. Za vrijeme Under City Ravea u Zagrebu bjesnio je rat, zavijale

su sirene, a ulice su bile sablasno prazne. No u tunelu u Mesničkoj ljudi iz cijelog svijeta došli su u ratom pogođenu Hrvatsku uživati u odličnom ritmu, dobroj vibri i cjelonoćnom plesu. Umjesto očekivanih 400, na događaju je bilo više od 3000 partijanera!

PARTY TURIZAM Uspjeh tog događaja potaknuo je organiziranje mnoštva sličnih, od kojih je najpoznatiji Future Shock Party, održan u lipnju i prosincu 1994. Na njima je, unatoč lošoj ekonomskoj i sigurnosnoj situaciji u zemlji, bilo više od 12.000 ljudi. Slijede legendarni partiji poput Astralisa, Galactice i Kašine. „Scena se strahovito promijenila!

Najprije je underground zvuk bio dobar posao od kojeg su zarađivali i DJevi i ugostitelji, a tada ga je nakratko zamijenio komercijalniji zvuk, koji je neko vrijeme bio jedina opcija što se tiče clubbinga. To se mnogima nije svidjelo, međutim, mislim da je situacija danas povoljna, barem što se tiče Zagreba. Scena se raštrkala po manjim klubovima, izbor evenata je širi, napokon postoji mogućnost izbora između techno, house i trance evenata. Mislim da se sve polako vraća na staro, a išlo bi bolje da nije recesija“, rekao je Fabian Jakopetz, poznatiji kao DJ Dechko.

Uz pomoć stimulansa ili ne, čini se kako je riječ o jedinstvenoj sceni koja svojim pozitivnim porukama i atraktivnim događajima privlači sve više poklonika. Može se reći da je elektronička scena ostala lišena svih ideoloških poruka osim jedne, koja u njoj vlada još od devedesetih - mir, ljubav, jedinstvo i poštovanje.

8

DRUŠTVO

Siječanj 2015.

EUROPARLAMENTARCI Predstavljamo EU grupacije u kojima djeluju hrvatski zastupnici

Zeleni/ESS: Imamo samo jedan planet koji moramo čuvati

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

Z

elene ideje su ideje današnjice, ali i budućnosti.

Od klimatskih promjena, energetske neovisnosti, temeljnih i ljudskih sloboda, “zelenih” poslova, prosperitetne agrikulture do kvalitete hrane. Nudimo konkretne prijedloge kako realizirati ove međunarodne izazove. Niti jedna druga stranka to neće moći progurati jer imaju drukčije prioritete. Tako o ciljevima grupacije Zeleni/Europski slobodni savez u Europskom parlamentu govori Vula Tsetsi, glavna tajnica grupacije. Zeleni/ESS jedna je od pet grupacija u kojima djeluju hrvatski europarlamentarci, a koje ćemo vam predstaviti u sljedećim brojevima Globala.

VAŽAN SUMMIT Grupacija, nastala 1999. godine, u osmom sazivu Europskog parlamenta ima 50 zastupnika iz 17 država, a zauzima se za ekonomski napredak usko povezan s održivim razvojem.

“Fokusirani smo na donošenje boljih zakona u području okoliša, ali ne da isključivo koriste okolišu nego da budu bolje povezani s ekonomijom, zdravstvenim sustavom i regionalnim napretkom“, ističe Rebecca Harms, predsjednica Zelenih/ESS-a.

Klimatske promjene iznimno su važne grupaciji, koja mnogo očekuje od sastanka u Parizu potkraj ove godine, kad bi trebao biti donesen novi klimatski sporazum kao zamjena za protokol iz Kyota. Jedan od vodećih klimatskih stručnjaka i zastupnik Zelenih Yannick Jadot optimistično čeka summit. “To je konferencija

Foto: European Parliament

Zastupnici grupacije Zelenih u Europskom parlamentu

koja mora donijeti rezultate. Imamo obvezu da najrazvijeniji pomognu ostalima te da se stvori pravedan odnos sjevera i juga. Trebamo sporazum koji će povezivati ekonomsku i okolišnu realnost“. Potpredsjednica Europskog parlamenta Ulrike Lunacek nadovezuje se rečenicom da “imamo samo jedan planet koji moramo čuvati jer on nam je budućnost“.

Posljednji europski izbori grupaciji su donijeli zastupnike iz čak osam “istočnih” zemalja. Harms napominje da je to “izrazito važno jer jača njihovu poziciju u parlamentu“.

Jedan od novih zastupnika je i predstavnik Hrvatske Davor Škrlec (OraH), koji ističe da su početni dani nove dužnosti uključivali otežano

OraH-ov Davor Škrlec jedan je od pet najaktivnijih članova Zelenih snalaženje po Europskom parlamentu. Škrlecov radni dan počinje u 8 i traje do kasnih večernjih sati, a posao obavlja na relaciji Bruxelles Strasbourg - Zagreb. Pola je tjedna u Zagrebu, a pola u jednom od sjedišta Parlamenta. “U Bruxellesu radim u odborima za okoliš, javno zdravlje, sigurnost hrane, regionalni razvoj te transport i turizam koji su od vitalnog interesa za Hrvatsku. U Strasbourgu su samo izvanredne sjednice odbo-

ra, a u Zagrebu postoje svakodnevno pristupačni asistenti s kojima građani mogu komunicirati“, govori Škrlec.

CILJ MI JE BORBA ZA MLADE Tijekom plenarne sjednice zastupnik je većinom zauzet sastancima, ali ured mu se nalazi blizu stola za stolni tenis, pa poneki slobodni trenutak zna iskoristiti za partiju sa svojim suradnicima. Škrlec je trenutačno 104. najaktivniji zastupnik u Parlamentu (od njih 751) i jedan od pet najaktivnijih “zelenih”, dok je na početku mandata bio na začelju. “To je zasluga kompletnog tima, asistenata i stažista koji rade na tome da zastupnik bude uspješan u parlamentu i u grupaciji“. Škrlecovi kolege iz Zelenih hvale

njegov rad, ističući da im je posebno drago što je i Hrvatska postala dio grupacije u Parlamentu. “Zajedno smo u nekim odborima i imam odlična iskustva. Zauzima se za održivu budućnost i ciljeve Zelenih, a vjerujem da to želi prebaciti i na Hrvatsku“, govori druga najmlađa zastupnica EP-a Terry Reintke. Slično mišljenje dijeli i slovenski zastupnik Igor Šoltes. “Jako sam zadovoljan da je sa mnom kolega iz Hrvatske. Očekujem da njegova stranka igra veliku ulogu na vašim izborima. Ako se smijem našaliti, bit će mi žao ako će se Davor morati vratiti na neku visoku dužnost u zemlji“.

Posao sveučilišnog profesora na FER-u trenutačno je u fazi mirovanja, a Škrlec ističe da voli rad sa studentima. “Ljepota rada s mladima nama koji smo u obrazovanju daje poticaj za nečim novim i boljim. Moj privremeni odlazak iz sveučilišne sredine ima cilj da se borim za mlade i njihovu bolju budućnost“.

Kada je u pitanju Hrvatska, Škrlec ističe da nam činjenica što imamo europarlamentarca u redovima Zelenih može samo koristiti. „Dosad je politika bila u interesu pojedinca, a ne u javnom interesu. Imamo motiv i entuzijazam, treba sagraditi jake temelje stranke, razviti ljude koji će biti sposobni nositi teret odgovornog rada u javnom interesu. Želimo razviti političare koji će raditi ono što su govorili prije dolaska na vlast“, dodaje. Poznavajući hrvatsku političku kulturu, to neće biti jednostavno.

Zato Škrleca i OraH očekuje najteži zadatak, dokazati građanima da je moguće promijeniti način djelovanja političara u Hrvatskoj i tako potaknuti napredak društva.

FREELANCERI Unatoč gotovo nemogućim uvjetima za rad, njihov broj u našoj zemlji raste

U njima je budućnost, birokracija ih koči Šarić G Petra petra-saric@live.com

S

lobodnjaci, freelanceri, u Hrvatskoj podjednako su muškarci i žene. Uglavnom je riječ o ljudima s visokom i višom stručnom spremom, koji žive i rade u Zagrebu te uredno plaćaju porez i tako pridonose rastu gospodarstva. Čak 49 posto njih staro je između 25 i 34 godine, a 32 posto između 35 i 49 godina. Podaci su to opsežnog istraživanja koje je provelo Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca (HDNP).

IZVRSNOST I PREPORUKE HDNP je udruga koja se može pohvaliti s čak 1725 članova iz svih dijelova Lijepe Naše. Članarine zasad nema, a kad je i bude, investirat će se u unapređenje položaja i prava freelancera. „Osnovna ideja je omogućiti sva-

Zakonska regulativa je nedovoljna, nema pravne pomoći, pa ni lake naplate honorara, pokazalo je istraživanje Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca

kome tko ima znanje da ga lako i u skladu sa zakonom ponudi izravno na tržište, a da je pri tome informiran kako to činiti, koja su njegova prava i obveze, da bude zaštićen od situacija izrabljivanja ili nenaplate te da ima sustav podrške i okolinu koja razumije njegove potrebe i probleme. Freelanceri svoj posao dobivaju na temelju izvrsnosti i preporuka, a to je, možemo se složiti, pristup koji ih tjera na kontinuiranu edukaciju i unapređenje vještina i znanja“, za Global kaže predsjednika Matija Raos.

Međutim, situacija u državi u smislu prava i zaštite, ali i javnog percipiranja slobodnjaka nije ni približno utopijska. Zakoni koji se odnose na rad nezavisnih profesionalaca više im odmažu nego pomažu, a pravne

Matija Raos

Foto: Damir Žižić

zaštite gotovo i nema. Čak 90 posto ispitanika u istraživanju HDNP-a smatra da treba mijenjati hrvatske zakone vezane uz poslovanje freelancera, a više 80 posto da Hrvatska ima zakone koji se loše provode i freelancerima ne omogućuju laku naplatu honorara. Dosta govori i činjenica da 53 posto freelancera navodi da je uredski trošak nešto što si nikako ne mogu priuštiti.

Freelancera je mnogo i nezadovoljni su i diljem Europske unije, gdje slične organizacije djeluju s ciljem jačanja konkurentnosti, samoodrživosti i zaštite na fleksibilnijem tržištu rada. U tom kontekstu, doznajemo od Raosa, HDNP surađuje s Europskim forumom nezavisnih profesionalaca. Problematično je, ističe Raos, što Europa nema jedin-

stven stav prema freelancerima i samozaposlenima. Glavni problem, tko zna koji put, leži u birokraciji jer EU još ne razlikuje nezavisne profesionalce od malih poduzeća i poduzetnika, a u realnosti je ta razlika i te kako velika.

NEMA SIGURNOSTI Nezavisne profesionalce, koje krase jednake, ako ne i profiliranije vještine i znanja od onih “stalno zaposlenih” zasad su dobrim dijelom zakonski marginalizirali, pravno su nezaštićeni te su ih socijalno doživljavali kao “radnike na crno”.

“Vjerujemo da će se u narednim godinama situacija bitno mijenjati jer sve više ljudi, posebno mladih, shvaća da stalno zaposlenje ne nosi ni sigurnost, ni adekvatnu plaću, ni prostor za napredak, pa tako ako žele do realnog radnog iskustva, freelancing može biti odličan smjer kretanja“, zaključuje Matija Raos.

DRUŠTVO

Siječanj 2015.

9

RIJEČ STUDENATA

Samo su zujali i brujali...

IZBORNA RETORIKA Mladi između vrijeđanja i praznih fraza

Političke elite nesposobne smisliti inovativan i pamtljiv slogan?

Negativnosti su u kampanjama, nažalost, postale sastavni dio diskreditiranja protukandidata. Takva retorika možda je zanimljiva simpatizerima i članovima HDZ-a i SDP-a, ali se negativno odražava na političku kulturu i ne privlači neodlučne birače, kaže dr. sc. Dario Nikić Čakar

Novak G Nikola novak.ni@web.de

H

rvatska ima svoju prvu predsjednicu, ali iza sebe ima i još jednu kampanju koja je stručnjacima dala dovoljno materijala za analize. Nadimci poput „Barbika na daljinski“, „Kuhana nogica“, „Lignja“, „Sanaderova mala“ udarali su debelo ispod pojasa u drugom krugu predsjedničkih izbora, a obećanja koja su uglavnom nadilazila ustavne ovlasti predsjednika RH bila su središte televizijskih sučeljavanja. Bolju budućnost kandidati su gradili „na leđima“ mladih, pozivali su na zajedništvo, obećavali gospodarski rast i socijalnu državu.

RECIKLIRANJE PATRIOTIZMA I dok je Josipović neprestano tvrdio „to je pravi put“, spominjao reforme Ustava i “drugu republiku” te branitelje kao temelj naše državnosti, Grabar-Kitarović je uoči kampanje „za bolju Hrvatsku“, kako je isticala, prešla 30.000 kilometara, posjetila sve dijelove Lijepe Naše, razgovarala s poduzetnicima, seljacima i ribarima, a potom je u kampanji obuhvatno uključivala sve: blokirane, mlade, branitelje i sve socijalno ugrožene skupine, smanjivala izdatke Ureda predsjednika…

Rečenice ili floskule kakve se gotovo redovno pojavljuju u ovakvim kampanjama ni ovog se puta nisu mogle izbjeći. Samo neke od njih su: „Branitelji su temelj naše državnosti“, „Ustav treba mijenjati“, „Ovakve promjene nikad nitko nije ponudio u Hrvatskoj“, „Mladi su naša budućnost“, „Pomozimo blokiranim građanima“, „Zaustavimo nelegalne ovrhe“… „Smatram da hrvatska politika u posljednjih gotovo četvrt stoljeća nije stvorila nijedan slogan, krilaticu ili zvukovno-smisaono snažnu poruku koja bi se, osim što bi obilježila konkretnu političku situaciju i u njoj mobilizacijski djelovala, i dulje pamtila kao opća jezična i komunikacijska baština. Ona to nije učinila ni posredovanjem istaknutih pojedinca u smislu njihova osobnoga, spontanoga nadahnuća u nekom poticajnom okruženju, ni posredovanjem stranaka. To nije uobičajena situacija i sigurno svjedoči o nesposobnosti i nezrelosti naših političkih elita i na toj razini. Sve se

Zakazali su i kandidati i njihove stranke

Foto: Anja Stević

uporno vrti oko neinventivna recikliranja nekoliko općih pojmova ili trivijaliziranoga patriotizma“, ističe dr. sc. Ivo Žanić, stručnjak za novinarsku stilistiku i hrvatski jezik s Fakulteta političkih znanosti.

koji se onda, tako grafički izdvojeni, bojom i/ ili veličinom, mogu čitati i samostalno, i tako proizvoditi dodatnu atraktivnost, primjerice: pravDA, KolinDA, ZAjedno itd. „To je, naravno, moguće samo u vizualnoj prezentaciji, dok verbalno i dalje sve ostaje beznadno banalno“, kaže Žanić.

Dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da su se koristile fraze i poruke koje sadržajno značajno odstupaju od onoga što nosi dužnost predsjednika Republike. „Svjedočili smo diskursu koji je trebao mobilizirati biračko tijelo na osnovi novije ili starije povijesti s jako malo racionalnih i konkretnih ideja koje bi mogle pomoći da se društvo pokrene“, misli Krolo.

S druge pak strane dr.sc. Dario Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti tvrdi da je ponavljanje nekoliko ključnih fraza i poruka iz izbornih programa u kampanji važno jer birači ne čitaju programe kandidata. Tu je i

OMALOVAŽAVANJE Dodaje da je jedina donekle moderna, a opet komunikacijski jednostavno učinkovita inovacija u posljednjih nekoliko godina češće posezanje za grafičkim isticanjem dijelova riječi,

Svjedočili smo diskursu koji je trebao mobilizirati biračko tijelo na osnovi novije ili starije povijesti s jako malo racionalnih i konkretnih ideja koje bi mogle pomoći da se društvo pokrene, kaže dr. sc.

Krešimir Krolo

pitanje međusobna vrijeđanja kandidata i kolikog to učinka ima. „Negativnosti su u kampanjama, nažalost, postale sastavni dio diskreditiranja protukandidata. Takva je retorika možda zanimljiva simpatizerima i članovima HDZ-a i SDP-a, ali se negativno odražava na političku kulturu. Ona također ne privlači neodlučne birače. Primjer je retorika premijera Milanovića za vrijeme i neposredno nakon izbora. Pokušaj diskreditiranja nove predsjednice sintagmom ‘članica zločinačke organizacije’ može motivirati članove i simpatizere SDPa, ali nikako ne privlači neodlučne.

Omalovažavanje kandidata gotovo pa uvijek postiže suprotan učinak te predstavlja širi problem u drugim zemljama u svijetu. Trend porasta negativne retorike pogotovo je zabrinjavajući“, ističe Nikić Čakar.

Stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan, koji je i sam bio uključen u ovu kampanju, uočava da „negativni termini i negativni diskurs općenito smanjuju interes gledatelja ili slušatelja za slušanjem sučeljavanja.“ Floskule kandidata uglavnom su se vezale uz gospodarska i socijalna pitanja. Tragom te problematike, argumentacija je gotovo pa uvijek počivala na marginaliziranoj skupini, na mladima.

EKSPLOATIRANJE STATUSA „Ako želimo vidjeti koliko je takva retorika bila prihvatljiva samim mladima, valjalo bi raspolagati podacima koji bi nam jasno dali odgovor na to pitanje, ali možda se može pretpostaviti da se, posebice oni koji su najviše marginalizirani i pogođeni teškom društvenom situacijom, ne osjećaju ugodno kada se na takav način eksploatira njihov status“, objašnjava dr. sc. Krolo.

Nikić Čakar pak ističe da „ovakvom retorikom kandidati nude svoje mišljenje o različitim politikama te se tako legitimiraju kod birača. Ponekad su se ponašali kao kandidati na parlamentarnim izborima pa bi bilo dobro kad bi mediji i izborni stožeri ubuduće više pažnje usmjerili programima u okvirima ovlasti predsjednika ili predsjednice. Na tragu toga odnos je prema mladima – nemogućnost zaposlenja, iseljavanje i ostali problemi mladih služe kandidatima kao još jedna u nizu floskula koju koriste kako bi podigli vlastiti rejting kod birača.“

Programi su sačinjeni od točaka i ideja, ali ne odgovaraju na pitanje kako ih ostvariti - standardni je to problem filozofa i državnika. Intelektualna radna snaga odlazi za boljim uvjetima, a naši kandidati su zujali i brujali samo o problematici tog fenomena. Sve je više obrazovanih mladih ljudi koji su svjesni teških retorika, glume i lakih riječi. “Nova republika” ili “bolja Hrvatska” znače učiniti promjene, a ne vikati o njima. Dok nema rješenja, ti su slogani samo prazne parole.

Kristina Trampuš

Ostarit ću dok se netko sjeti mladih U biti, ne muči me toliko što se nitko nije bavio mladima, koliko to što se skoro nitko nije bavio stvarima kojima bi se predsjednik trebao baviti. Čini mi se da, kada se na hrvatskoj političkoj sceni napokon pojavi kandidat koji je ozbiljan i svjestan moći mladog biračkog tijela, više neću biti mlad, a predsjedničke kampanje će se i dalje svoditi na naklapanja oko toga tko je crven, a tko plav. Većina će nas, pretpostavljam, od svih tih besmislica već biti zelena od muke.

Dominik Bošnjak

Još da netko sluša...

Političari očito smatraju da je dovoljno ponavljati iste izlizane parole o tome kako su mladi budućnost.

Misle, to će biti dovoljno. Nisam siguran radi li se o strahu od nadiranja mladih, pametnih i odmornih snaga ili je riječ o stavu da im mladi i nisu toliko važni. Mladi građani najuspješnije artikuliraju svoje želje i stavove, šteta što u Hrvatskoj nema nikoga da ih sasluša. Uvijek nam ostaje ostatak Europe i svijeta, gdje nas trebaju svih dana u godini, što je svakako više od jednom u četiri ili pet godina, koliko nas trebaju hrvatski političari.

Luka Mihačić

Na mladima je budućnost, ali kakva?

Kad se izredaju svi problemi, problemi jednog studenta su, čini se, kandidatima bili nešto za što taman preostaju dva retka na papiru ili minuta vremena za govor. Žalosno je da se o mladima (na kojima ostaju i država i svijet) ne razmišlja mnogo i ne vidi ih se kao najvažnije donositelje odluka za budućnost, već samo kao djecu koju treba naučiti i uvjeriti u ispravne stvari. Postavlja se pitanje kakva će to država ostati mladima?

Karla Trstenjak

‘Ništa ne mijenjaj’ Kandidati se nisu zapitali zašto mladež bježi od svega. Odgovor leži u ponašanju koje viđaju svaki dan Samo kukaj kako ništa na možemo promijeniti i ne poduzimaj ništa.

Ako je stav ijednoga kandidata takav, onda ga ne trebamo. Trebamo osobu koja će u mladima pobuditi zanimanje za bolji i jednostavniji život.

Senka Švraka

10

Intervju

Siječanj 2015.

TKO JE HRVATSKA? Predstavljamo Lijepu Našu

Osnovnoškolka Zara vs. srednjoškolka Jelena!

RAZGOVOR Mevludi ef. Arslani, ravnatelj Islamske gimnaz

Muslimani su napada koji se iz

Maturantica Jelena odlučna je u tome da svoje želje i snove pokuša ostvariti u Hrvatskoj, dok osnovnoškolka Zara neopterećeno zaključuje kako će za deset godina biti – velika

ZARA CENOV (8) Predstavnica osnovnoškolaca, osmogodišnja djevojčica Zara, učenica je 2. razreda koja u intervjuu otkriva svoj još zaigran i dječji pogled na život i Hrvatsku. Što ti prvo padne na pamet kad pomisliš na Hrvatsku?

Pomislim na sve te gradove u Hrvatskoj, na našu kuću, pomislim na svoju prijateljicu Zou... Što misliš, po čemu ljudi pamte Hrvatsku nakon što je posjete?

Po tome što su ga neki voditelj ili voditeljica učili, to jest, ne učili nego objašnjavali nešto o Hrvatskoj.

Postoji li neka osoba u Hrvatskoj za koju misliš da govori jako pametne stvari i da je zbog toga treba više slušati?

Pa, mislim na svog tatu. Što bi u Hrvatskoj trebalo napraviti da postane još bolja zemlja za ljude koji u njoj žive?

Pongrac G Lucija lucija.pongrac@gmail.com

Z

1.

2.

3.

4.

Foto: Dora Kršul

Mislim da treba imati malo više igraonica i da ima malo više poslova za ljude.

Kako zamišljaš sebe, a kako Hrvatsku za deset godina?

Ja ću za deset godina biti velika! U Hrvatskoj će se možda promijeniti neke kuće, a mi ćemo doma sigurno farbati zid u bijelo.

5.

U Hrvatskoj treba biti više igraonica i malo više poslova za ljude, zaključuje Zara JELENA BATUR (18) Jelena je srednjoškolka, maturantica zagrebačke II. gimnazije.

Koja je tvoja prva asocijacija na Hrvatsku?

Moja domovina, ponos. Zemlja u kojoj sam se rodila, u kojoj trenutačno živim i u kojoj se nadam da ću nastaviti živjeti.

Po čemu je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu?

Hrvatska i Hrvati, odnosno Hrvatice, vjerojatno su dosta poznati po sportu. Za tako malu zemlju, imamo istaknute sportaše i u ekipnim sportovima i pojedinačno. Osim toga, prepoznatljivi smo i kao turistička destinacija, poglavito Jadranska obala i naša prirodna bogatstva.

Koju bi osobu izdvojila kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće takva?

Danas se teško može naći nekakav moralni autoritet na hrvatskoj javnoj sceni. Pogotovo iz politike. Naglašavam danas, jer ne želim eventualno zanijekati neku osobu koja je imala odlike moralnog autoriteta u bližoj ili daljoj hrvatskoj prošlosti.

Danas je teško pronaći osobu koja će se isticati kao ‘idealna’ osoba, koja će usmjeravati Hrvatsku i biti građanin koji će služiti kao uzor. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život?

Treba poticati svijest među ljudima o nekim važnim stvarima. Bilo da je riječ o problemima ili o upućivanju

Nijedna razumna osoba, neovisno o svjetonazoru i religiji, ne prihvaća da se njegovu vjeru ismijava

1.

2.

3.

4.

ašto u svijetu vlada antiislamsko raspoloženje, koji su stereotipi i problemi s kojima se muslimani susreću, što činiti na području njihove integracije i koja je odgovornost medijskog izvještavanja, neke su od tema koje su se otvorile u razgovoru s Mevludijem ef. Arslanijem, ravnateljem Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića u Zagrebu.

Osim obnašanja dužnosti ravnatelja, ef. Arslani je i službeni prevoditelj s arapskog na hrvatski te s hrvatskog na arapski za neke državne institucije, član Mešihata Islamske zajednice te doktorant na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako komentirate nedavni masakr koji se dogodio u redakciji satiričnog lista Charlie Hebdo u Parizu?

Najoštrije osuđujem taj barbarski i teroristički čin. Izražavam svoju i sućut Islamske zajednice u Hrvatskoj obiteljima žrtava, njihovim prijateljima i

Foto: Dora Kršul

na vrijednosti koje Hrvatska ima.

Treba njegovati poštovanje prema hrvatskim proizvodima, prema onome što Hrvatska može pružiti.

Profesorica iz zemljopisa često nam govori kako je naša delta Neretve bogata mandarinama, a mi ih uporno uvozimo iz Turske ili Kine. Treba jačati svijest o tome da Hrvatska može nešto pružiti svojim građanima i upozoriti da mi najprije trebamo pomoći Hrvatskoj pa će se ona nama odužiti. Pogotovo mladima.

Kako vidiš Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj?

Mislim da će razvoj, koji se pokušava potaknuti, napokon krenuti i mislim da će Hrvatska krenuti u pozitivnom smjeru u svakom smislu. Mislim da ću svoje želje i snove pokušati ostvariti u Hrvatskoj jer svoju budućnost vidim ovdje.

[Dora Kršul]

5.

Treba njegovati poštovanje prema hrvatskim proizvodima, ističe Batur *Cjeloviti intervjui objavljeni su na Studosferi, blogerskoj platformi studenata novinarstva FPZG-a. (www.studosfera.net)

cijelom francuskom narodu. Izvršitelji tog strašnog zločina pojedinci su koji zlorabe religiju kojoj pripadaju zbog svojih ciljeva koji su ideološke naravi. Smetaju li vama osobno karikature i ismijavanje proroka Muhameda na naslovnicama lista Charlie Hebdo? Vrijeđaju li se time osjećaji vjernika?

Da, smetaju mi jer se time vrijeđaju osjećaji vjernika muslimana. Riječ je o osobi koja je jedini uzor, ne samo meni nego svim muslimanima, do Dana suda. Nijedna razumna osoba, neovisno o svjetonazoru i religiji, ne prihvaća da se njegovu vjeru ismijava. Ali smeta mi također što se na takve provokacije odgovara ubijanjem. Koja je u ovom slučaju granica izražavanja mišljenja i slobode medija te vrijeđanja temeljnih duhovnih vrijednosti nekih ljudi, u ovom slučaju pripadnika islamske vjeroispovijesti?

Sloboda govora i izražavanja pravo je zajamčeno i islamom, ali se ne smije pretvoriti u govor mržnje. Ona bi trebala biti ograničena samo na konstruktivnu i dobronamjernu kritiku, a nikako da bude sredstvo vrijeđanja bilo čega što je nekim ljudima sveto.

Sloboda govora završava tamo gdje počinje vrijeđanje drugoga i izražavanje govora mržnje. Oštro osuđujem ponovno objavljivanje karikatura Poslanika islama na naslovnici lista Charlie Hebdo što je nepotrebna provokacija i prijezir prema osjećajima

vjernika muslimana. Nažalost, uvjerili su nas da je to ipak govor mržnje. Možete li povući paralelu što se tiče medijskog izvještavanja i prostora koji se dao nedavnom terorističkom napadu u Parizu s brojnim drugim napadima u svijetu čije su posljedice mnogo veće što se tiče broja poginulih. Sirija, Irak, Nigerija, Somalija..., samo su neke od zemalja u kojima je ugrožen život ljudima i gdje ginu tisuće nedužnih koje ne dobivaju toliko medijskog prostora.

Mislim da mediji snose dio odgovornosti za sve što se danas događa u svijetu i oni su ti koji kreiraju mišljenje javnosti. Oni nisu uvijek dobronamjerni u svojim izvješćima i velik dio novinara radi za interese svojih šefova ili urednika, koji ih plaćaju. Smatram da je ovaj teroristički čin u Francuskoj popraćen dovoljno, ali nije isto kada se događa neki sličan teroristički čin negdje drugdje u svijetu. Postoji nekoliko žarišta u svijetu - Ukrajina, Sirija, Irak, Jemen, Nigerija. Nećemo čuti o zločinima koje čine vladine snage u Siriji, pa i u Iraku. Nećemo čuti o svakodnevnim napadima izraelskih snaga na Palestince. U Nigeriji postoji teroristička skupina Boko Haram koja se poziva na islam, a radi zlodjela, i, ako je istina, oni su u jednom danu masakrirali 2000 ljudi. Na globalnoj razini postoje ljudi koji neke događaje žele pri-

Zašto se teroristi pozivaju na islam zaista je teško odgovoriti.

Oni ubijaju, kolju, siluju ljude, to nema veze s islamom u kojem su ta tri zlodjela veliki grijesi. Oni islam shvaćaju kao ideologiju, što islam nije

bližavati ljudima, a neke ne. Zašto je tako? Mislim da su to prije svega interesi određenih skupina na globalnoj razini, koji nemaju veze s interesima za dobrobit čovječanstva. Koji je glavni problem s kojim se danas susreće Europa u odnosu s islamom?

Glavni problem je nepriznavanje islama kao ravnopravne religije u pravnim okvirima država. Do danas su samo četiri države priznale islam.

To su Austrija 1912., Hrvatska 1916., zatim su to poslije učinile i Belgija i Španjolska. Najveći je problem što Europa nije uspjela u integraciji muslimana, za što nije kriva samo ona. I muslimani snose krivnju zato što su razjedinjeni u nekim zemljama. Neke europske zemlje napravile su više frakcija među muslimanima, misleći da će tako njima lakše vladati, ali se to nije pokazalo uspješnim. Zato govorimo da je model rješavanja muslimanskog pitanja u Hrvatskoj najbolji jer postoji samo jedna Islamska zajednica koju čine Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Romi, Arapi, Turci i drugi.

No, na primjer, u Francuskoj, u kojoj je šest milijuna muslimana, postoji nekoliko islamskih zajednica i država nije našla rješenja i nisu se dogovorili koja će od svih tih zajednica biti partner državi u rješavanju muslimanskog pitanja. U svijetu je nakon rušenja njujorških tornjeva Blizanaca jako raslo antiislamsko raspoloženje, osjeća li se to i nakon ovih događaja?

Teroristički napadi na New York i Washington izazvali su veliko i zastrašujuće antiislamsko i antimuslimansko raspoloženje. Od tada je krenulo naopako. Nažalost, to se osjeća i nakon ovih događaja. Posljednjih dana dogodili su se deseci napada na islamske objekte, ne samo u Francuskoj nego i u ostatku Europe. Bilježe se fizički i verbalni napadi na muslimane na mnogim javnim mjestima.

Prvi put takvo raspoloženje vlada i

Intervju

Siječanj 2015.

11

zije dr. Ahmeda Smajlovića u Zagrebu i član Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj

najveće žrtve terorističkih zvode, navodno, u ime islama Sloboda govora trebala bi biti ograničena samo na konstruktivnu i dobronamjernu kritiku, a nikako da bude sredstvo vrijeđanja bilo čega što je nekim ljudima sveto. Sloboda govora završava tamo gdje počinje vrijeđanje drugoga i govor mržnje, ističe Mevludi ef. Arslani

u Švedskoj, koja je primjer zemlje visokih demokratskih standarda. Trenutačno i u Švicarskoj raste antimuslimanski pokret Pegida. To nije dobro za muslimane, ali ni za Europu.

To ne pridonosi ničemu i mi smo svi pozvani, i vlade i vjerske zajednice, da sjednemo zajedno i nađemo rješenje za dobrobit cijele Europe, ali i čovječanstva. Na provokaciju ne smijemo provokativno odgovoriti. Koliko islamizam i radikalizam štete islamu i muslimanima? Počinju li ih ljudi poistovjećivati?

I te kako štete jer ljudi često poistovjećuju muslimane s islamistima i radikalistima, zaboravljajući pritom da su muslimani najveće žrtve terorističkih napada koje se izvode, navodno, u ime islama. Zašto se teroristi i radikalisti oslanjaju na islam kao uporište u svo-

islamskog učenja, prije svega Kurana i Sunneta, tradicije Poslanikove, nepoznavanje autentične prošlosti muslimana i širenje dezinformacija putem medija kao i neprimjereni postupci nekih muslimana. Ima li u Hrvatskoj slučajeva vjerske nesnošljivosti? Osjećaju li se muslimani sigurno?

Nema, što ne znači da ne trebamo biti oprezni. Zadovoljni smo, osjećamo se sigurno i na tome smo zahvalni.

Islamska zajednica nikada neće biti ta koja će nekome dati povoda da se prema muslimanima ponaša na nedoličan način niti će biti čimbenik destabilizacije društva. Kakvo je medijsko praćenje muslimana i zajednice?

Zadovoljni smo s medijima u Hrvatskoj. S nekim medijima, poput HRT-a, imamo potpisan i ugovor.

objavljuju prijeteće slike i videe, najavljuju krvoprolića. Što mislite zašto je došlo do buđenja takvih strašnih zločina pod izlikom vjere?

Oni nisu nastali preko noći, a mislim da odgovor znaju velike sile koje danas vladaju svijetom. Iste takve slučajeve imali smo i prije. Bila je Al Qaida koja je i danas prisutna. Ne smije se zanemariti i ono što govore neki arapski mediji i znanstvenici da je ono što se njima događa vezano uz

sukob koji postoji od 1948. godine na Bliskom istoku, u Palestini. Često ćete čuti od muslimanskih znanstvenika da se danas svijet i Europa bore protiv posljedica, a zanemaruju ono što je bit problema, a to je priznavanje Palestinaca i pravo da i oni imaju svoju državu. Neki će reći da je i jedan od razloga to što su ljudi nakon tzv. arapskog proljeća očekivali procvat i blagostanje, ali to se nije dogodilo, te da je Zapad kriv za to, jer

Mislim da mediji snose jedan dio odgovornosti za sve što se danas događa u svijetu i oni su ti koji kreiraju mišljenje javnosti. Oni nisu uvijek dobronamjerni u svojim izvješćima jim zločinima ako islam kao vjera nema nikakve veze s mržnjom i isključivosti? Zašto se određene grupe u ubojstvima pozivaju na Kuran? Postoje li kontradikcije u Kuranu?

U Kuranu ne postoji niti jedna kontradikcija, ali postoji kontradikcija kod muslimana. Dio muslimana pogrešno tumači Poslanikovu izreku da u islamu nema svećenstva i tako smatraju da nitko nema ekskluzivno pravo tumačenja vjere i da za to nije nužno biti imam ili završiti bilo koji fakultet islamskih znanosti. Ovakvo pogrešno shvaćanje spomenute Poslanikove izreke dovodi do različitih i vrlo često pogrešnih tumačenja pojedinih vjerskih propisa. Ljudi danas smatraju da ako pročitaju neku knjigu o islamu na temelju toga da mogu govoriti o islamu, što je pogrešno. Zašto se teroristi pozivaju na islam zaista je teško odgovoriti. Oni ubijaju, kolju, siluju ljude, to nema veze s islamom, u kojem su ta tri zlodjela veliki grijesi. Oni islam shvaćaju kao ideologiju, što islam nije. Tako žele postići neke svoje interese, možda i političke jer zaista ne znamo što se krije iza ovog kaosa koji danas imamo, pogotovo na Bliskom istoku. Koje su najčešće zablude u vezi s islamom? S kojim se stereotipima susrećete?

Nažalost, dosta je predrasuda i stereotipa. Na primjer, da je islam vjera koja poziva na nasilje i podržava terorizam i ekstremizam, vjera koja ignorira i omaložava prava žena i ženu kao osobu. Glavni razlozi za to su neznanje i nepoznavanje izvora

Ipak, zbog nekih sam medijskih izvještavanja nesretan. Na dan kada je, nakon terorističkog napada, Charlie Hebdo ponovno objavio naslovnicu s karikaturom poslanika Muhameda, u središnjem dnevniku HRT-a sedam se puta pojavila ta naslovnica, a prilog je bio vrlo kratak. Mislim da to ne dolikuje jednoj javnoj televiziji poput HRT-a. Njihovo je pravo da o tome izvještavaju, ali ako CNN, BBC i druge poznate televizijske kuće to nisu htjele prikazivati jer se kosi s njihovim kodeksom poslovanja, smatram da ni HRT to nije trebao učiniti.

To može revoltirati i najnormalnijeg muslimana. Ta karikatura i ne može naškoditi samom Poslaniku, ali ona škodi nama. Mi smo pozvali naše muslimane da ne reagiraju na provokativne karikature, što su i učinili. Terorističke organizacije tzv.

Islamske države poučavaju djecu od malena korištenju oružja,

Glavni problem islama je njegovo nepriznavanje kao ravnopravne religije u pravnim okvirima država, ističe Mevludi ef. Arslani Foto: Jozo Jozipović

je bio duboko upleten u rušenje nekih vladara u muslimanskom svijetu, koji su bili njihovi dugogodišnji saveznici, a nisu intervenirali kad su ti isti njihovi saveznici tlačili i ubijali svoj narod desetljećima. To je jako komplicirano za nas, obične ljude. Teško nam je dokučiti što je zapravo istina. Ljudi se u nekim zemljama osjećaju ugroženo, strahuju. Hoće li se, prema vašem mišljenju, teroristički napadi i dalje širiti i postati sve učestaliji?

Teško je prognozirati. Pokret Pegida je u početku imao samo stotine sljedbenika, sada ima desetke tisuća. Što se tiče tzv. Islamske države, mi smo među prvim zajednicama koja ju je osudila jer islam ne poznaje takvu državu. Svi muslimani sanjaju da imaju svoga ‘papu’, odnosnu halifu, koji će nas predstavljati u svijetu, ali mi ne želimo ovakvog halifu. Drago mi je da su prvi put sve organizacije i institucije koje imaju prefiks islamski ili muslimanski javno osudile stvaranje takve države, da i ne govorim o njihovim zločinima. Mislim da države koje imaju svoje državljane na ratištima u Siriji, Iraku, Ukrajini trebaju mudro postupiti prema takvim osobama. Imamo informacije da je 80 sljedbenika tzv. Islamske države ubijeno jer je, navodno, smatrano da imaju neku drugu zadaću. Ima i dosta onih koji su se pokajali i koji se vraćaju. Prema tim povratnicima treba se vrlo pažljivo i oprezno odnositi.

Naravno, svatko treba odgovarati za nedjela koja mu se dokažu, no ovaj rat protiv terorizma i tzv. Islamske države ne smije na Zapadu pobuditi animozitet i predrasude o muslimanima jer muslimani na Zapadu i te kako žive u strahu. Zbog toga nam je drago da se političari na Zapadu ipak ograđuju od antiislamskih pokreta koji su u usponu u Europi.

Kao vjernik sam optimist i mislim da nećemo imati većih ‘trzaja’ što se tiče Europe. Nalazimo se u vrlo problematičnom razdoblju, ali svatko treba dati svoj doprinos i trebamo se humanizirati. Svijet je postao malo selo i ja smatram da je različitost bogatstvo, a ne prijetnja. Ne postoji država koja nema stranaca i imigranata, ali ti ljudi nisu čimbenik nestabilnosti nego daju svoj doprinos razvoju.

Integracija uz očuvanje vjerskog identiteta Kako procjenjujete položaj muslimana u Hrvatskoj?

Jako smo zadovoljni položajem muslimana u Hrvatskoj. Islamska zajednica i Vlada Republike Hrvatske potpisali su 2002. godine ugovor o pitanjima zajedničkog interesa, u kojem su naznačena prava i obveze naše zajednice. Smatramo da je to ugovor koji je na najbolji mogući način riješio islamskomuslimansko pitanje ne samo u Europi nego i šire.

Zato je naš uvaženi muftija Hasanović dao inicijativu da hrvatski model rješavanja muslimanskih pitanja bude model ostalim europskim zemljama, a isto tako može biti model rješavanja kršćanskih

pitanja u muslimanskim sredinama. Na tom planu radimo. Što Islamska zajednica može učiniti na području bolje integracije muslimana?

Islamska zajednica daje svoj maksimum u pogledu integracije muslimana u hrvatsko društvo. Kroz vjeronauk u školama i kroz Islamsku gimnaziju ona olakšava mladim muslimanima da se lakše integrijaju u hrvatsko društvo, ali i pomaže im da sačuvaju svoj vjerski identitet. Zahvaljujući institucionalnom pristupu odgoju i obrazovanju, danas nemamo nijednog muslimana koji je otišao ratovati u Siriju ili Irak.

Spomenut ću i dva projekta koja Islamska zajednica provodi u Hrvatskoj. Osnovali smo 2008. Centar za certificiranje halal kvalitete i time smo htjeli povećati izvoz halal proizvoda u muslimanske zemlje i dati doprinos hrvatskom gospodarstvu u tim teškim godinama. U tome smo uspjeli jer je izvoz svaki dan sve veći. Drugi važan projekt je edukacija naših vojnika koji idu u mirovne misije. Oni prolaze kratak tečaj o islamu, na kojem ih pokušavamo upoznati s islamskom kulturom, ali i s kulturom ponašanja domicilnog naroda tamo gdje odlaze. To je i jedan od razloga što nemamo nijednu žrtvu u Afganistanu, po čemu smo jedinstven primjer u svijet.

12

Reportaža

Siječanj 2015.

ŽIVOT NA ČEKANJU Globalovi reporteri s tražiteljima azila i azilantima u Hrvatskoj

Prepušteni izolaciji, predrasudama i naporima vrijednih volontera Mulalić G Lucija lucija.mulalic@gmail.com

B

elende Saiko, mladić iz Demokratske Republike Kongo, jedan je od rijetkih sretnika koji su u Hrvatskoj uspjeli dobiti azil. Belende je iz Konga prije tri godine pobjegao u Grčku, ali je ubrzo otišao zbog policijskog nasilja i nesnošljivosti stanovništva. Dolaskom u Hrvatsku doživio je potpuno drukčije postupanje ljudi u uniformi, koji su ga, umjesto pogrdnih riječi, najprije pitali je li gladan. Iako je dobio azil, rješenje je morao čekati gotovo godinu i pol dana.

“Najteže je bilo čekanje i osjećaj nemoći”, govori. Zavolio je Hrvatsku i veseli se tome što može ostati ovdje, no priznaje da ga je ponekad strah budućnosti.

Također mu smeta i percepcija azilanata u javnosti. “Zbog jedne loše osobe, ljudi misle da su svi azilanti loši”, smatra Belende.

SENZACIONALIZAM I KSENOFOBIJA Problemi s kojima se susreću tražite-

Nerijetko možemo čuti da su tražitelji azila i azilanti ovdje da bi nam ukrali posao, da bi živjeli od naše socijalne pomoći ili ih se prikazuje kao ljude koji su u obećanu zemlju pobjegli od raznih strahota

Branko Orišković socijalni je radnik Crvenog križa koji radi s tražiteljima azila

Belende Saiko dobio je azil nakon što je u Hrvatsku iz Konga pobjegao preko Grčke

Prvi status azila odobren 2006.

Tražitelji azila pomagali u poplavama „Azilanti i tražitelji azila briga su svih članova ovog društva jer su oni danas izbjeglice jednako kako su Hrvati bili prije 20 godina“, smatra Tea Vidović iz Centra za mirovne studije. Nadodaje i kako smatra da je solidarnost prema svima važna za cijelo društvo. I sami tražitelji azila pokazali su svoju solidarnost time što su aktivno volontirali s Crvenim križem u pomoći Hrvatskoj u vrijeme poplava. Umjesto da budu prva instanca za pružanje sustavne institucionalne podrške, u kojem bi svako ministarstvo pružilo uslugu iz svoje domene, državne institucije su u tom pogledu razočarale i zadatak prebacile na civilno društvo. „Važno je da udruge poput Crvenog križa i CMS-a nisu jedini sustav podrške jer je onda sasvim jasno koliko je institucijama ove države stalo to tih ljudi“, zaključuje Tea. lji azila i azilanti (osobe koje su azil dobile) u Hrvatskoj nisu česta tema u javnosti. Medijsko praćenje teme često je senzacionalističko, a ponekad i ksenofobno i rasističko. Nerijetko možemo čuti da su tražitelji azila i azilanti ovdje da bi nam ukrali posao, da bi živjeli od naše socijalne pomoći koja se ne osigurava ni većini Hrvata. Ako se o azilantima piše na drugi način, onda se prikazuje kako je Hrvatska za njih značila spas od strahota od kojih su morali pobjeći.

Iako je to točno, Hrvatska u mnogo toga nije niti blizu obećanoj zemlji.

Osim dugog čekanja na odluku o azilu, neki od problema s kojima se suočavaju i tražitelji azila i azilanti nedostatak je stručne psihološke podrške, a mnogi dolaze s traumama koje treba tretirati.

Tražitelji azila nerijetko nisu upoznati sa svojim pravima, niti s barem osnovama hrvatskog jezika i informacijama

Jezik je najveći problem integracije, budući da, iako zakonom propisan, hrvatske vlasti uopće ne osiguravaju provođenje tečaja hrvatskog jezika i kulture

Ovako nekima izgledaju prve slike Zagreba

Foto: Matea Petrović

BROJEVI

4711

zahtjeva za azil predano je od 2004. do listopada 2014.

71 azil i

60

supsidijarnih zaštita dodijeljeno je u Hrvatskoj od 2006. do danas Hotel Porin utočište je za azilante

o našem društvu. Također i sam proces ispitivanja pri pružanju iskaza za azil može biti vrlo težak i neugodan. Tražitelji azila osobe su koje bježe iz određenih zemalja, od određenih politika te ako bježe od osoba u uniformama, razgovor s drugom osobom u uniformi u Hrvatskoj može im biti vrlo neugodan, a upravo je taj razgovor ključan segment za odobravanje ili odbijanje azila.

No i oni koji uspiju dobiti azil ili supsidijarnu zaštitu susreću se s mnogim zaprekama u integraciji u hrvatsko društvo. Jezik je u tome najveći problem, jer,

Također, problem je i nepriznavanje kvalifikacija koji su stekli jer sa sobom nemaju svjedodžbe ili diplome. Dokumente često nemaju jer su im uništeni ili izgubljeni, a ako i postoje, teško je kontaktirati državne institucije zemalja iz kojih su pobjegli, jer im to može ugroziti status azila.

Osim toga azilanti nakon odobravanja statusa dugo čekaju na dobivanje stana, na koji imaju pravo prema Zakonu o azilu, a nerijetko se susreću i s ksenofobnim i rasističkim stanodavcima.

Mustafa, mladić iz Somalije, i sedam mjeseci nakon što je dobio supsidijarnu zaštitu živi u prihvatilištu jer mu MUP i Centar za socijalnu skrb još nisu osigurali stan.

“Samo čekam i čekam”, izjavljuje bez nade.

Crveni križ dio je šire socijalne mreže nevladinih udruga koje pružaju podršku izbjeglicama i u kojoj su i Hrvatski pravni centar koji pruža besplatnu pravnu pomoć, Centar za mirovne studije koji radi na poučavanju jezika, zaštiti

iako zakonom propisan, hrvatske vlasti uopće ne osiguravaju provođenje tečaja hrvatskog jezika i kulture. Branko Orišković, socijalni radnik iz Crvenog križa, ističe isto.

UČENJE JEZIKA “Osobama koje dobiju zaštitu zakonom je zajamčeno učenje hrvatskog jezika, ali oni ga ne uče”, zaključuje i dodaje kako jezik jedino uče u prihvatilištu s Crvenim križem te s Centrom za mirovne studije, čiji volonteri uglavnom nisu profesionalni učitelji.

394

ljudi zatražilo azil u prvih deset mjeseci 2014.

1193

zahtjeva zaprimljeno je 2012., najviše dosad Najviše zahtjeva u ovih deset godina došlo je od tražitelja iz Afganistana, Somalije, Sirije, Alžira, Srbije, Kosova, Pakistana, Palestine, Irana, Maroka i Tunisa

Azil se prema našem zakonu definira kao zaštita koja se odobrava strancu koji zbog osnovana straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može biti siguran u vlastitoj zemlji.

O odobravanju azila odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova, a dok čekaju rješavanje svojih slučajeva, tražitelji azila smješteni su u prihvatnim centrima: nekadašnjem hotelu Porin u Dugavama ili u Kutini, gdje su smještene samo ranjive skupine: žene, djeca, maloljetnici, obitelji, osobe s invaliditetom, osobe s psihičkim tegobama.

Zakon o azilu koji je trenutačno na snazi donesen je 2007. godine, s izmjenama 2010. i 2013. godine.

Hrvatska je prvi status azila odobrila 2006. prava i integraciji, Bijeli anđeli – navijači NK Zagreba s kojima se organiziraju nogometne utakmice, Jezuitska služba za izbjeglice, udruga Izazov kao i najveći partner udruga, UNHCR. NEDOSTATAK POLITIČKE VOLJE Hrvatska je za izbjeglice i dalje primarno tranzitna zemlja, uglavnom zbog teškog jezika, strogih uvjeta za dobivanje azila, predugog postupka i malih izgleda za pronalazak posla.

Većina tražitelja tako Hrvatsku uglavnom napušta, a i oni koji dobiju azil nemaju mnogo izgleda za kvalitetnu integraciju u društvo. U Hrvatskoj se čini kao da ne postoji politička volja za bavljenjem ovim problemima, država ne provodi kvalitetnu integracijsku strategiju izbjeglica, koordinacija institucija nedovoljna je te su tražitelji azila i azilanti tako uvelike prepušteni sami sebi i gotovo neizbježnoj društvenoj izolaciji.

Svijet/EU

Siječanj 2015.

13

POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA Hrvatska je treća u Europi po nezaposlenosti mladih

Rad za 2400 kuna ne može biti zamjena za reformu sustava

Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

Z

nači li povišenje visine novčane pomoći za osobu na stručnom osposobljavanju s 1600 na 2400 kuna na mjesec nužno i poboljšanje situacije problema zapošljavanja mladih?

Sven Janovski, potpredsjednik Programa Prava mladih Mreže mladih Hrvatske, za Global tvrdi da je spomenuto povišenje samo površinsko poboljšanje u rješavanju problema.

ALARMANTNI BROJEVI “Povišenje naknade za SOR (stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa) na 2400 kuna, koliko iznosi i minimalna plaća, svakako je poboljšanje za korisnike. No problem je u tome što se time SOR tako izjednačava s normalnim zaposlenjem, a to nije”, ističe Janovski.

“Iako se država deklarativno bavi nezaposlenošću mladih, uglavnom zbog pritiska Europske unije, koja je postavila vrlo konkretne ciljeve svojim članicama i očekuje konkretne rezultate, mjere koje država osmišljava za to zapravo se često bave površinskim problemima, a ne ulazi se u ono bitno - reformu sustava kako bi mladi koji izlaze iz sustava obrazovanja bili potpuno spremni za rad, bez potrebe da nešto toliko osnovno kao praktično iskustvo stječu izvan samog sustava”, dodaje Janovski.

S druge strane Mirella Rašić, voditeljica odjela za političko izvještavanje i analitiku predstavništva Europske komisije u RH, tvrdi da je

Povišenje naknade za stručno osposobljavanje na razinu minimalne plaće jest poboljšanje, ali to i dalje nije normalno zaposlenje, ističe Sven Janovski iz Mreže mladih Hrvatske

Sve je veći broj mladih na burzi rada

Foto: Dorian Višnjić

Mirella Rašić iz predstavništva Europske komisije u RH

“stanje nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji dosegnulo alarmantnu razinu. Broj mladih koji su i prvom kvartalu prošle godine bili nezaposleni porastao je na 5,4 milijuna”.

Prema nezaposlenosti mlađih od 25 godina, Hrvatska je na trećem mjestu, iza Grčke i Španjolske. U prvom kvartalu u Republici Hrvatskoj bilo je 48,7 posto nezaposlenih mladih, u Španjolskoj 54 posto, a u Grčkoj 57,7 posto.

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je prihvatila paket mjera Garan-

Sven Janovski iz Mreže mladih Hrvatske

cija za mlade 1. srpnja 2013., ali to da postoji taj dokument i program, studentu ili osobi sa stručnom spremom ne znači mnogo ako se politike u praksi ne provode.

Mjere se, naime, temelje na preporuci da se svakoj osobi mlađoj od 25 godina treba osigurati zaposlenje, naukovanje, pripravništvo ili nastavak obrazovanja u roku od četiri mjeseca po izlasku iz sustava obrazovanja. Mjere osiguravaju i rad na jačanju te uključivanju mladih u poduzetništvo, kao i razvoj organizacija civilnog društva, a pomak je od početka implementacije mjera vidljiv, pa ti rezultati s jedne strane bude optimizam.

STIHIJSKO PROVOĐENJE POLITIKA Iz Mreže mladih kažu da u odnosu prema prošlih nekoliko godina postoji poboljšanje u nekim područjima zapošljavanja mladih, ali i upozoravaju da je “politika zapošljavanja mladih uglavnom loše razvijen sektor javnih politika i da se vodi stihijski i bez kvalitetna promišljanja. Osim toga, sadašnje politike loše koriste analitičku pozadinu na temelju kojih bi se mogle usmjeriti na posebno osjetljive društvene skupine.’’

Budući da iz Ministarstva tvrde da se sukladno prognozama Europske komisije za 2015. predviđa spor rast i visoka (ali relativna) nezaposlenost na razini cijele Europske unije, mladi se mogu samo nadati što većem broju plaćenih i neplaćenih poslova i uspješnosti “bogatog” curriculuma vitae.

TERORIZAM Europska unija gotovo se isključivo oslanja na vojsku, policiju i tajne službe

Europa odgovara represijom, je li to rješenje?

Okić G Raif raif.okic@gmail.com

N

Stručnjaka za sigurnost Cvrtilu posebno zabrinjava radikalizacija desnih političkih stranaka i pokreta koji vrše pritisak na vladajuće strukture

CILJ JE ŠIRENJE STRAHA “Teroristički napadi danas nisu usmjereni samo prema poražavanju protivnika nego prema njegovu ponižavanju, smanjivanju njegove sigurnosti i širenju straha. U tom se smislu oblikuju i ciljevi, pa možemo reći kako se oni sa svakim novim napadom i ostvaruju”, kaže za Global stručnjak za sigurnost, prof. dr. sc.

Vlatko Cvrtila. Osvrnuo se i na radikalizaciju desno orijentiranih političkih pokreta.

“Europska se unija još u borbi protiv terorizma gotovo isključivo oslanja na represivni aparat, odnosno vojsku, policiju i tajne službe. To vrlo često dovodi do još većih rizika, posebno u kršenju ljudskih i građanskih

prava. Prema tome, rizici će se povećavati u Europi, ne samo od terorističkih napada nego i od pogrešnih politika koje vode vrlo često prema radikalizaciji na svim stranama”, ističe Cvrtila. Posebno ga zabrinjava radikalizacija desnih političkih stranaka i pokreta koji vrše pritisak na vladajuće strukture, s ciljem promjene nekih politika, posebno useljeničkih i azilantskih. Takav razvoj, ističe, mogao bi voditi novim rizicima na koje europsko društvo teško može pronaći adekvatne odgovore.

Stručnjak za terorizam, prof. Mirko Bilandžić u svojoj knjizi “Sjeme zla” navodi podatke o prestanku djelovanja terorističkih organizacija. Više od 40 posto svih terorističkih organizacija prestaje s djelovanjem zbog uključivanja u političke procese odlučivanja unutar države u kojoj te organizacije djeluju. Terorističke organizacije najčešće imaju vojno i

apadom na Charlie Hebdo islamistički ekstremizam opet je došao u središte pozornosti, a kao odgovor su isplivali razni desni ekstremisti koji se zauzimaju za antiimigracijsku politiku i razne represivne mjere. Postavlja se pitanje, koliko su uopće teroristički napadi učinkoviti u ostvarivanju političkih ciljeva organizacija koje iza njih stoje.

političko krilo pa tako dolazimo do situacije da takve organizacije prestaju s vojnim (terorističkim) djelovanjem kada političko krilo postane relevantan čimbenik u društvu. Najbolji primjer toga je Irska republikanska armija koja je prestala s aktivnim djelovanjem 1997. godine, kada je njeno političko krilo, Sinn Fein, uključeno u mirovne procese u Sjevernoj Irskoj.

INTEGRACIJA I KOMUNIKACIJA U svakom slučaju, ostaje činjenica da je dugoročno održavanje novonastale situacije u EU nemoguće.

“Ovakvo pojačano angažiranje sigurnosnog sustava dugoročno zahtijeva njegovo veliko trošenje i smanjivanje mogućnosti u prepoznavanju novih rizika koji bi mogli dovesti do terorističkih napada”, kaže Cvrtila. Samo zaustavljanje terorističkih napada tako je liječenje simptoma bolesti čiji uzroci i dalje postoje.

“Ovo nije pesimizam nego ozbiljno upozorenje da političke elite trenutačno nemaju ideju i odgovore kako postupati u ovakvim situacijama, a ono što poduzimaju izaziva rađanje novih rizika”, zaključuje Cvrtila

Prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, stručnjak za sigurnosna pitanja Foto: Petar Glebov/Pixsell

14

Kultura

Siječanj 2015.

OPĆA KULTURA Iz suradnje dvaju glaz

Paul McC

Što se to dogodilo, zašto mlađi zaboravljaju starije, svjetski poznate glazbenike, koji iza sebe imaju golem glazbeni opus i vrijednost?

Slivar G Dominik domslivar@net.hr

Foto: Nova TV

“Tvoje lice zvuči poznato” rušilo je rekorde gledanosti

REALITY GENERACIJA Postajemo li ovisnici o TLZP-u i ‘The Voiceu’

Bijeg od stvarnosti ili poticaj gledateljima da se pokrenu

Trupec G Tibor tibortrupec.tt@gmail.com

L

ani se na malim ekranima počela prikazivati emisija Nove TV pomalo zbunjujućeg naziva “Tvoje lice zvuči poznato”. Enigma je stvorena i, iako je riječ o poznatoj inozemnoj franšizi, svi smo htjeli doznati odgovor na pitanje: Što je to?

Naslov je svoju svrhu ispunio.

Kada smo pogledali prvu emisiju, vidjeli smo o čemu je zapravo riječ.

Neki su bili oduševljeni, a neki su rekli da je sam koncept showa nakaradan, da je to najobičnije kreveljenje koje je gledano samo zato što je na televiziji. Ali kod tog showa postoji nešto što vam jednostavno ne da da se odlijepite od ekrana dok emisija traje.

Koliko je TLZP televizičan i zanimljiv pokazuju i dosad rijetko viđene visoke stope gledanosti, a ne treba ni sumnjati da će mu u korak ići i novi talent show “The Voice” na HTV-u.

O fenomenu velike gledanosti takve vrste showa, odnosno o tome što ljude privlači toj vrsti televizijske

Dok se Mirjani Krizmanić TLZP nije svidio jer nije zahtijevao razmišljanje i emocije, Tanji Pureti emisija je bila inspirativna i edukativna za gledatelje zabave, upitali smo dvije psihologinje, profesoricu Tanju Puretu i profesoricu, dr. sc. Mirjanu Krizmanić, koje imaju suprotna mišljenja. Dok je Pureta imala uglavnom riječi hvale za show i sudionike, Krizmanić je rekla kako joj se show nije svidio jer smatra da njegovo gledanje nije zahtijevalo ni jednu misao ili emociju pa je i to razlog zašto je sam show dostigao tako visoku gledanost.

S druge pak strane Pureta, govoreći o tome kako nijedan gledatelj showa sigurno nije mogao dobiti poruku o tome da su pjevanje, ples i gluma lak posao, upućuje na emisiju kao na priliku pojedinca (gledatelja) koji su u potrazi za inspiracijom i hrabrošću da se i osobno upuste u avanturu vlasti-

tog razvoja. Smatra kako su u showu mogli dobiti to što im za takav razvoj treba.

Pureta govori i o fleksibilnosti te razini otpora kandidata prema zahtjevima koji su se pred njih predstavljali, o čemu je ovisio i njihov uspjeh u natjecanju. Kandidati koji su zadatke i preobrazbe prihvaćali s entuzijazmom i otvorenošću u pravilu su automatski imali bolje rezultate od onih koji su u sebi imali velike borbe u smislu odlučivanja kako se prepustiti pojedinoj ulozi.

Mlada sociologinja Ira Alaburić pak ne vidi tako duboke razloge gledanosti kao Pureta. Ona nam je kazala kako je emisija bila gledana iz jednostavnog razloga, a to je njen zabavan i opuštajući karakter. Velik dio popularnosti showa pripisuje i sudjelovanju ličnosti iz javnog života. Povrh svega navodi da je humanitaran karakter showa bio također jedan od važnih čimbenika gledanosti koji su zajedno tvorili emisiju koja dopušta svima da se nakratko opuste od razmišljanja kako će sutra platiti račune.

SVJEŽI ZVUK Predstavljamo osebujnu rap-grupaciju

Fetbojsi, dečki s Trešnjevke

Lapić G Iva iva_lapic@yahoo.com

F

etbojsi su rap-grupacija koja je nastala kao plod prijateljstva između dvije reperske duše, Stjepana Sabađije Badže i Ante Jozelića Želka. Njihovo dugogodišnje druženje rezultiralo je okupljanjem Fetbojsa.

Prva zajednička stvar koju su snimili 2003. godine zvala se “Trešnjevka” jer, kako kažu - htjeli su da prva “traka” bude baš o njihovu hoodu, dok prvu stvar kao “Fetbojs” snimaju 2012. pod nazivom “Bracika”. To je kultna pjesma iz koje je proizašlo to čarobno ime, Fetbojsi. U pisanju imena svoje grupacije dečki su, kako kažu, odlučili slijediti pravopisne zakone “po Vuku” da ih se ne bi miješalo s bruklinskim The Fat Boys.

Iza sebe imaju nekoliko projekata, Mixtape pod nazivom “Prije prasca praščić”, album pod nazivom “Prasci na traci” i Želkov te AC3PO-ov pro-

jekt “Gamacid” koji je isto izašao pod okriljem Fetbojsa. Zanimljivo je da je “Gamacid” nastao unutar 24 sata.

Odlika prema kojoj ih se može istaknuti kao drukčije na sceni jest njihova suradnja s Antifa organiza-

cijom. Vole nastupati na njihovim događanjima jer, kažu, drukčija je to vibra od klasičnih reperskih nastupa.

Ljudi su pozitivno nabrijani, publika repa tekstove i pokazuje određeni respekt prema njihovu stvaralaštvu koji zna izostati na klasičnim, danas već pomalo isforsiranim reperskim događanjima. Samu organizaciju takvih Antifa veselja dečki pozdravljaju i imaju samo riječi hvale te dodaju kako se na takvim druženjima uvijek osjećaju kao kraljevi.

Nadalje, dečki su s vremenom odlučili proširiti Fetbojs obitelj, pa su im se priključili Luka Karamarko, koji se uglavnom bavi produkcijom materijala, Marin Begović Bega, koji radi sve vizualizacije, odnosno fotografije, Nikola Dušak Fetboj Džek, koji je tonski majstor i svojevrsni tračak nade, kako ga dečki nazivaju, te AC3PO koji je također postao dio obitelji Fetbojs, stvarajući beatove i odnedavno zauzimajući poziciju za klavijaturama.

T

ko je, dovraga, Paul McCartney? Jedna od ikona dvadesetog stoljeća, renomiran glazbenik, član najvećeg benda u povijesti, The Beatlesa, vodeći čovjek grupe Wings, multiinstrumentalist i slikar, koji i u poznim godinama nastavlja skladati.

Nedavno je, u suradnji s jednim od najpoznatijih repera i glazbenih producenata današnjice, Kanyeom Westom, snimio pjesmu nazvanu „Only One“.

SRAMOTNI TWEETOVI Ništa novo za McCartneya, koji je u glazbenim vodama već više od pola stoljeća. Ono što cijelu stvar čini zanimljivom jesu reakcije koje su izronile na Twitteru.

Poveći broj korisnika, pretežito mlađe populacije, koji na spomenutoj društvenoj mreži slijedi Kanyea Westa, nikad nije čuo za McCartneya, osobu koja je, prema Guinessovoj knjizi rekorda, najuspješniji autor popularne glazbe svih vremena, sa 188 pjesama na Top 40 ljestvicama, od čega su 33 zasjele na prvo mjesto.

Osobu koja sudjelovala u stvaranju bezvremenskih pjesama poput „Yesterday“ i „Hey Jude“. Osobu koja je proglašena vitezom za svoje „zasluge prema glazbi“. Bilo je tu svakakvih komentara, od onih koji su veličali Kanyea Westa jer promovira nove, nepoznate glazbenike, preko pojedinaca koji smatraju da će McCartneyeva karijera „poletjeti“ zahvaljujući suradnji sa svjetski poznatim reperom, do onog komentara koji najviše odzvanja: Who The F**k Is Paul McCartney? Što se to dogodilo, zašto mlađi za-

Sramota je kad jedan student ili mlad čovjek ne zna tko je Paul McCartney. On je poput Beethovena, na toj je razini. Vjerujem da je to odraz vremena u kojem živimo, vrijeme donosi svoje, kaže Davor Gobac

KULTNA MJESTA ZA IZLASKE Klub stude

Od stare kotlo

Popović G Anja popovic.anja6@gmail.com

K

SET je jedno od onih studentskih mjesta za koje je većina budućih studenata čula i prije odlaska na fakultet. Oni koji na studij u Zagreb dolaze iz drugih krajeva Hrvatske nerijetko upravo KSET stavljaju na popis mjesta koje moraju posjetiti čim postanu brucoši.

“Za KSET sam čula još kad sam bila tinejdžerica, sjećam se da mi je jedna tadašnja studentica rekla: ‘Ako želiš izaći u prave studentske klubove, moraš ići u KSET’. Iako živim i studirala sam u Splitu, svako toliko posjetim Zagreb. U sklopu takvih posjeta, noćni izlasci su nezaobilazni i imala sam priliku doći do KSET-a nekoliko puta”, prisjeća se Filipa Marušić, magistra ekonomije.

VIŠE OD PLESNJAKA Klub studenata elektrotehnike osnovan je prije 38 godina, kad je nekoliko studenata FER-a poželjelo mjesto za druženje i učenje. Sretnim spletom okolnosti upravo je u to vrijeme na fakultet uvedeno centralno grijanje pa je kotlovnica postala nepotrebna. Stara kotlovnica ubrzo postaje Klub studenata nakon što im dekan daje pravo na korištenje prostora.

Danas KSET ima status kultnog studentskog mjesta iako su u početku očekivanja bila nešto skromnija.

Kada su studenti FER-a prije gotovo četiri desetljeća počeli organizirati plesnjake, očekivali su da će tako privući djevojke s Filozofskog fakulteta koji je u blizini.

Sada se u sklopu večernjeg programa organiziraju razne slušaonice i koncerti. KSET ugošćuje brojna imena hrvatske i strane glazbene scene.

Unatoč tome što veća estradna imena privlače više posjetitelja, KSET otvara svoja vrata i onima čija karijera tek počinje.

“Nama nije poanta zaraditi nego dovesti nove nade, nove bendove. Evo, Hladno pivo, na primjer, njihov je prvi koncert bio u KSET-u. Svi su nekako počeli u KSET-u”, ističe Vedrana Čolić, voditeljica kluba.

Prije nego započne večernji program, studenti se u KSET-u mogu opustiti, popiti kavu ili pak zaigrati šah i kartati. Tijekom dana se održavaju predavanja, a ponekad se puštaju i filmovi. KSET ima devet sekcija kojima se studenti mogu pridružiti. Za one sportskog duha tu su bike i planinarska, dok se oni umjetnički nastrojeni mogu priključiti glazbenoj, dramskoj te foto i videosekciji. Tu su neizostavne računarska i tehnička pa čak i diskosekcija.

Kultura

Siječanj 2015.

zbenika na površinu izašlo golemo neznanje mladih

Cartney? Nikad čuo!

DIZAJN Boris Ljubičić

‘Mladi, budite izdvojeni i originalni!’

Dizajner smatra da u programu HRT-a treba postojati emisija koja educira vizualno nepismenu publiku

Stojanović G Andrea andrea.stojanovic99@gmail.com

H

rvatski dizajner Boris Ljubičić skupio je svoje najvažnije radove i prenamijenio ih u građu izložbe koja se do početka veljače može pogledati u Muzeju za umjetnost i obrt, a nakon Zagreba, izložbu će ugostiti europske metropole. Ljubičićev rad, velikim dijelom utemeljen na promicanju hrvatskog identiteta, svojevrsni je izvozni proizvod i u tom ga smislu treba interpretirati.

Sam Ljubičić dizajn vidi kao globalnu profesiju koja je svojevrsna verbalno-vizualna komunikacija.

S aspekta dizajna i prenošenja poruka, prokomentirao je za Global i netom završene predsjedničke izbore. Njegov dojam je da promidžbeni slogan Ive Josipovića, vizualno zatvoren krug, subliminalno prenosi poruku o bezizlaznosti, dok je Kolinda Grabar-Kitarović svojom pojavom estetsko oličenje početka hrvatske himne: “Lijepa Naša…”.

Za one koji nisu sigurni - Paul McCartney je treći s lijeva

boravljaju starije, svjetski poznate glazbenike, koji iza sebe imaju golem glazbeni opus i vrijednost?

Davor Gobac, frontmen hrvatske rock-grupe Psihomodo Pop, cijelu situaciju opisuje na sljedeći način: „Meni je to smiješno, ja sam ‘64. godište, ja sam rastao uz Beatlese, to je dokaz toga kamo su vremena otišla.

Sramota je kad jedan student ili mladi

15

čovjek ne zna tko je Paul McCartney.

Smatram da je riječ o nedostatku opće kulture. McCartney je poput Beethovena, na toj je razini. Vjerujem da je to odraz vremena u kojem živimo, vrijeme donosi svoje. Slična stvar se, u određenoj mjeri dogodila i s mojom generacijom, ali i onom prije nje, tim se glazbenicima u jednom trenutku urušio svijet. Prije se sve sviralo uži-

vo, ti ljudi su bili nekakve zvijezde“, rekao je Gobac za Global.

VRIJEME ZA ZABRINUTOST? Na tragu onoga što naš poznati glazbenik ističe, možemo zaključiti da vremena mijenjaju običaje, pa tako i percepciju koncepta glazbenika.

Zabrinjava to da od deset srednjoškolaca koje smo pitali znaju li tko je

Vice Vukov, samo je jedan znao da je riječ o hrvatskom glazbeniku, publicistu i političaru!

Slabo poznavanje opće kulture među mlađom populacijom nije novost, no, kada na površinu probije elementarno neznanje o važnim ličnostima koje su značajno obilježile područje svojeg djelovanja, vrijeme je da se zabrinemo.

enata elektrotehnike 38 godina središnje je mjesto brojnih okupljanja

ovnice do kultne brucošijade Kada su studenti FER-a prije gotovo četiri desetljeća počeli organizirati plesnjake, očekivali su samo da će na taj način privući djevojke s Filozofskog fakulteta koji je u blizini

Jedan od nezaboravnih koncerata u KSET-u

Foto: Matej Krpan

KSET sve ove godine pruža studentima ono što im treba, a za to su uvelike zaslužni volonteri zahvaljujući kojima se održava i središnji događaj, a to je brucošijada FER-a.

Već 33 godine zaredom održava se ova, najpoznatija zagrebačka brucošijada. Njezin kultni status bit će prikazan i na velikom platnu u sklopu Revije amaterskog filma zahvaljujući članovima KSET-ove videosekcije koji su napravili film ˝Brucošijada FER-a ponovno u Kotlovnici˝.

“Imati takav događaj s toliko ljudi na jednom prostoru, studente koji su još ujutro u baš tim prostorijama slušali dosadna predavanja i padali ispite a navečer plešu i vesele se do iznemoglosti uz najbolju glazbenu pratnju u gradu, to je jedinstveni doživljaj”, ističe Matija Vuković, voditelj KSETove videosekcije.

Iako se zna da Brucošijada pruža odličnu zabavu, svake se godine iščekuje i popis izvođača. Budući da je riječ o događaju koji posjećuje mnogo studenata različitih glazbenih ukusa, voditeljica Vedrana Čolić objašnjava da godinu za godinom uspijevaju ispuniti svačija očekivanja. ’ZAPALJIVI’ MAĐIONIČAR “Trudimo se uzeti velika imena na hrvatskoj sceni i pokušavamo napraviti Brucošijadu tako da ima za svakog

ponešto. Tako da imamo tri stagea, zapravo četiri. Znači, glavni stage gdje su headlineri, second stage je više etno, elektro stage - modernija glazba i u KSET-u je uvijek, standardno, KSET Caffe”, objašnjava Čolić.

Nije samo glazba ono što posjetitelje animira cijelu večer. Jedne su godine posjetitelji imali prigodu uživati u reviji ženskog donjeg rublja. Iako takve revije nisu sastavni dio Brucošijade, pokazuju spremnost studenata na izlazak iz okvira uobičajene zabave. Voditeljica kluba prisjeća se i mađioničara koji je neko vrijeme bio zabavljač na Brucošijadi. Ipak, studenti više ne mogu uživati u mađioničarskim trikovima jer je mađioničar, nakon kratke karijere na Brucošijadi, zapalio nešto na fakultetu pa više nije dio programa.

Na brucošijadama imamo četiri stagea. Glavni stage gdje su headlineri, second stage je više etno, elektro stage - modernija glazba i u KSET-u je uvijek, standardno, KSET Caffe, kaže voditeljica KSET-a Vedrana Čolić

Ljubičić svoj politički stav objavljuje svojim radovima. Zbog toga ga nerijetko zovu da taj stav artikulira u medijima. Prije nekog je vremena gostovao u HRT-ovoj emisiji “Piramida” i o tom iskustvu, kako kaže, “govorničkog nadvikivanja” nema lijepe riječi.

Pokušaj da vizualnim putem sudjeluje u raspravi raznim rekvizitima, nisu popratile ni kamere, ni publika ni sugovornici. Danas, kao tvorac HRT-ova loga, kritizira rad javne televizije. Smatra da u programu treba postojati emisija koja educira vizualno nepismenu publiku.

Ljubičić svoj pristup dizajnu definira u pet točaka: različito, dobro, lijepo, svjetsko i hrvatsko, a danas gotovo i nema građanina naše zemlje, pa i šire, da mu nisu prepoznatljive dizajnerove “kockice”.

Jedan od njegovih budućih projekata, knjiga je naslova “Hrvatsko je različito”, koja će sačinjavati slojevitu analizu vizualnog identiteta više desetaka država. Mladima koji se žele razvijati u smjeru dizajna, Ljubičić sugerira - izdvojenost, originalnost i lokalno u globalnom - principe prema kojima i sam djeluje, stvara te uokviruje nadolazeće ideje.

16

Kultura

Siječanj 2015.

ZLATNA MALINA

Kandidati za 2014. su ‘Transformeri’ i Cameron Diaz

SEDMA UMJETNOST Bechdel-test upozorava na rodnu nejednakost u filmu

O čemu razgovaraju žene, kad tema nije - muškarac?

G lucija.tosic10@gmail.com Lucija Tošić

Z

latna malina, nagrada za najgora filmska ostvarenja, jedna je od najomiljeniijh priredbi mnogim holivudskim zvijezdama osebujna humora. Apsolutni pobjednik, majstor svega neduhovitoga, duhovni vođa svih loših stand-up komičara, Adam Sandler, 2012. godine maestralno je potukao svoje protukandidate kada je srušio sve postojeće rekorde ove nagrade s osvojenih deset kipića za film “Jack i Jill”.

Ove je godine “razočarao” jer je nominiran u samo jednoj kategoriji, onoj za najgoreg glumca. Jedna od rijetkih svijetlih točaka u moru samoprozvanih komičara i glumaca kojih se ne bi posramila ni Antonija Šola, velika “zvijezda” hrvatskog glumišta, jest Sandra Bullock koja se časno pojavila na dodjeli, te duhovitom izjavom zahvalila žiriju što su joj “uništili život“. Sutradan je dobila Oscara za najbolju glavnu glumicu u filmu “Priča o prvaku”.

Velikim brojem osvojenih Zlatnih malina mogu se podičiti i završni nastavak “Sumrak sage” koji ih je u džep spremio sedam, Madonna s osvojenih devet te Sylvester Stallone koji je uz deset zasluženih kipića zaradio i nagradu za najgoreg glumca stoljeća.

Sandra Bullock časno se pojavila na dodjeli Maline i zahvalila žiriju što su joj ‘uništili život’.

Sutradan je dobila Oscara za najbolju glavnu glumicu u filmu ‘Priča o prvaku’ Svakih nekoliko godina stručno vijeće odluči počastiti Zlatnom malinom određeni film koji se posebno istaknuo protekle godine svojom kreativnošću, uvođenjem posebnih kategorija, poput one za najgoru zloporabu 3D tehnologije koja je pripala filmu “Posljednji Airbender” ili one za najgore bezobzirno nepoštivanje ljudskog života i javne imovine koja je pripala filmu “Con Air”.

Ovogodišnji popis filmova s najviše nominacija predvodi četvrti nastavak “Transformera” koji je ujedno i glavni kandidat za osvajanje Zlatne maline za najgori film godine, a Cameron Diaz si je uspjela priskrbiti čak tri nominacije, za najgoru žensku ulogu u filmovima “Snimka seksa” i “Osveta u visokim petama” te za najgoru sporednu žensku ulogu u filmu “Annie”.

Ovogodišnja Zlatna malina se 35. put održava 21. veljače, a tko će ove godine izaći kao veliki pobjednik, uistinu vrijedi pogledati.

Najpoznatije filmske odmetnice - Thelma i Louise

Ćulap G Stjepan stculap7@gmail.com

U

užegloj američkoj pustoši okruženoj planinama, dvije heroine u Fordovu kabrioletu, Thelma i Louise, premorene od sumornog svakodnevnog života, zadaju revolucionarnu pljusku filmskom šovinističkom etosu.

Središnji subjekt radnje je njihovo prijateljstvo, pri čemu scenarij, koji je napisala žena, izokreće ustaljene rodne uloge filmova ceste. Nakon distribucije filma 1991. godine, pojavile su se kontroverzne optužbe na račun mizandrije, mržnje prema muškarcima, no činjenica je da su obje protagonistice bile zvijezde vlastitih života koji se nisu vrtjeli oko muškaraca.

LAK ZA NOKTE Kriteriji za polaganje takozvanog Bechdel-testa su zadovoljeni: postoje barem dva ženska lika - koja razgovaraju međusobno - o temi koja nije muškarac. Filmski narativ au-

tomatski postaje izrazito kvalitetniji na polju ženske reprezentativnosti.

Termin je skovala američka karikaturistica Allison Bechdel u svojem stripu “Dykes to Watch Out For” iz 1985. godine. Prošlogodišnja dobitnica nagrade MacArthur zaklade, koja služi kao svojevrsna investicija u kreativnu industriju, stvorila je jasnu i neposrednu metodu u obliku testa kojim se utvrđuje koliko su fikcijska umjetnička djela (filmovi, knjige) odraz stvarna stanja društva koje bi, u idealnoj i savršenoj koncepciji, bilo lišeno seksizma i poražavajućeg prikaza žena u kojem su one češće objekti negoli subjekti.

Iako se u posljednjih 20 godina može naći mnogo kinohitova koji uspješno polažu Bechdel-test (“Titanic”, “Alisa u Zemlji čudesa”, “Frozen”), američka je medijska kompanija Vox u tekstu iz srpnja 2014. na jednostavnom primjeru dokazala da njegovo polaganje može biti problematično.

Prošlogodišnji film Davida O. Russella “Američki varalice”, nominiran za deset Oscara, prolazi na testu

samo na osnovi jedne scene u kojoj glavne glumice razgovaraju o - laku za nokte.

Problem samog mjerila je nedostatak kritičke analize koja bi konkretnije procijenila postoji li rodna jednakost i pravilna reprezentativnost ženskog dijela populacije unutar samog fikcijskog umjetničkog djela. Koliko su zapravo žene u marginalnom obliku zastupljene ispred, a posebice i iza filmske kamere, potvrdila je i Jennifer Kesler, bivša studentica američkog sveučilišta UCLA na Studiju kazališta, filma i televizije.

SRŽ PROBLEMA Na internetskom portalu The Hathor Legacy 2008. godine opisala je neugodna iskustva s kojima se susretala pišući scenarij za studij. Unatoč, prema njezinu mišljenju, odlično napisanom scenariju s hrpom iznimnih ženskih likova, profesor joj je odgovorio da “smije ponuditi likove različitih rasa i seksualnih orijentacija, dok oni ne utječu na bijele, heteroseksualne muške protagoniste koje publika želi

Komentar profesora na scenarij studentice američkog sveučilišta UCLA bio je da ‘smije ponuditi likove različitih rasa i seksualnih orijentacija, dok oni ne utječu na bijele, heteroseksualne muške protagoniste koje publika želi vidjeti i za koje je platila novac’ vidjeti i za koje je platila novac”.

Sve su to dokazi duboko ukorijenjena problema u pozadini čitave filmske, ali i televizijske industrije. Problem neće nestati položi li film Bechdeltest. Indikator u kojem smjeru vjetar puše svakako jest, no sama srž problema rodne nejednakosti na ekranu i iza njega kompleksnija je i zamršenija nego što to publika zapravo shvaća.

PROJEKT U Zagrebu se već godinama priprema otvaranje Muzeja filma

Izgubljeni sjaj europskog Hollywooda Janković G Lucija jlucija0@gmail.com Dovijanić G Nataša natasa.dovijanic@gmail.com

Z

a naslove “Proces”, “Sofijin izbor”, “Božji oklop”..., mnogi su sigurno čuli, no malo tko zna da su se ti filmovi snimali upravo u Zagrebu? Čak je i slavni Orson Welles živio u Zagrebu, snimao svoje i glumio u našim filmovima?

Mnoge iznenade te ne toliko poznate činjenice.

Iz nekog razloga u Hrvatskoj nije razvijena svijest o filmskoj baštini, filmska kultura je zanemarena u obrazovanju, a interes za domaći film, posebno mladih, vrlo je mali ili nepostojeći. Upravo u takvu okruženju javila se inicijativa za osnivanje Muzeja filma u Zagrebu. Jedan od inicijatora,

filmski povjesničar i arheolog, profesor Daniel Rafaelić tvrdi da je Muzej filma idealna prigoda da se pokaže ljudima kako imamo filmsku povijest koja je međunarodno relevantna, koja nas povezuje sa svijetom te koja se tek treba iskoristiti.

Muzej filma je projekt na kojem se radi već dulji niz godina, za njega je u Gradu Zagrebu odrađena sva “papirologija” te se polako počinje raditi na financiranju. Rafaelić kaže da će u Muzeju naglasak biti na vezi između hrvatskog i stranog filma te će postojati kontinuirana, paralelna kronika onoga što se događalo u svijetu filma i onoga što se događalo u nas, kako bi posjetitelji osjetili blisku povezanost.

Zlatnim dobom domaće produkcije smatra se razdoblje koje je trajalo od početka šezdesetih do kraja osamdesetih, kada je Zagreb dobio titulu eu-

Filmski povjesničar Daniel Rafaelić tvrdi da je Muzej idealna prigoda da se pokaže kako imamo međunarodno relevantnu filmsku povijest

“Garderoba” Jadran filma Foto: Sanjin Strukić/Pixsell

ropskog Hollywooda, a filmska kuća Jadran film bila je jedna od vodećih u srednjoj Europi.

Bogatu filmsku baštinu Zagreba institucije danas zanemaruju, ne iskorištavaju njen potencijal, pogotovo onaj turistički. Filmska kultura se zanemaruje i u obrazovnom sustavu.

“U školama se definira što je film i gleda se ‘Breza’, to je sve. Vizualna kultura je toliko dominantna i važna da bi se trebala provlačiti kroz obrazovanje, nevažno na kojem predmetu.

U tom smo pitanju jako provincijalni”, kaže Rafaelić.

Velik iskorak u smjeru populariziranja i obrazovanja u hrvatskoj kinematografiji bit će najavljeni muzej filma u Zagrebu koji bi odigrao značajnu ulogu u promicanju filmske kulture među mladima, a time bi sigurno i povećao njihov interes za domaći film.

KOLUMNE/KOMENTARI/MIŠLJENJA

Sloboda medija i sloboda provokacije

Vilović G Gordana gordana.vilovic@zg.t-com.hr

M

ožda nikad kao danas nije bilo toliko slobode u sustavu masovnog komuniciranja. Bilo tko, bilo gdje, bilo što može objaviti, i poslati tekst, sliku ili još bolje - videozapis. Pa makar nakon objave videozapisa na YouTubeu sljedećeg dana čovjek počini samoubojstvo. Sve se može objaviti.

Baš sve. Ono što se prije nazivalo privatnost i poštovanje privatnosti odlazi u povijest. I same javne osobe će reći da su postale ovisnima o “selfijima” i da svaki dan postavljaju prosječno barem jednu fotografiju na radost milijunske publike. Ono što napišemo ili objavimo na nekoj od društvenih grupa već se sljedećeg dana nađe kao objava na drugim medijima: starim - tradicionalnim ili novim. I nepoznate i javne osobe imaju nevjerojatnu

Novinari i novinarstvo potrebni su javnosti kao kontrola i, koliko god to zvučalo otrcano - kao ‘psi čuvari’ demokracije. I stoga bi upravo pripadnicima društvenih elita trebalo biti važno da poštuju i uvažavaju profesionalne novinare i stvaraju im uvjete za nesmetan i slobodan rad želju podijeliti u javnosti mnogo toga: od vrlo osobnih doživljaja do slanja „pametnih“ poruka biračima ili zapovijedi da mladi članovi stranke “lajkaju“ sliku svoga vođe na Facebooku. Budući da su, dakle, u sustav masovnog komuniciranja uključeni svi - mogli bismo brzo zaključiti da nikad kao danas nije bilo više medijskih sloboda. Ali, nažalost, i manjka odgovornosti za posljedice objavljenoga.

Napokon, treba li nam onda uopće profesionalno novinarstvo, u nepreglednoj šumi različitih informacija, i što su to medijske slobode? Profesionalci u masovnim medijima potrebni su da bi smo dobili što potpuniju sliku o onome što se događa. Prije svega, kao pripadnicima različitih publika važno nam je dobiti istinit podatak u uravnoteženoj i nepristranoj slici određenog događaja.

Društvene mreže mogu pomoći dodatnim informacijama, ali neovisno novinarstvo ipak nije mrtvo.

Razočarani smo stanjem novinarstva u Hrvatskoj, teškim materijalnim položajem novinara i pritiscima medijskih vlasnika i raznih drugih interesnih grupa na novinare koji su prisiljeni nerijetko raditi marketinške poslove ili baviti se aktivnostima koje su sramne za slobodne novinare. Prijetnje otkazom i druge prijetnje dovode u pitanje struku, bez koje se jednostavno ne može zamisliti demokracija. Složili se ili ne sa stavom da su profesionalni novinari četvrta vlast u bilo kojoj demokratskoj državi,

mora se priznati da su nam novinari otkrili mnoge ružne postupke i neprihvatljiva ponašanja pripadnika političke klase koja si katkad umišlja da je nedodirljiva i da joj je sve dopušteno. Novinari i novinarstvo potrebni su javnosti kao kontrola i koliko god to zvučalo otrcano - kao „psi čuvari“ demokracije. I stoga bi upravo pripadnicima društvenih elita trebalo biti važno da poštuju i uvažavaju profesionalne novinare i stvaraju im uvjete za nesmetan i slobodan rad. Svaka generacija novinara u nešto više od dva stoljeća povijesti novinarstva u Hrvatskoj vodila je svoju bitku za medijske slobode. Od tiskanja bijelih cenzuriranih stranica, objavljivanja snažnih tekstova koji su odudarali od naslova pa su cenzorima promakli, do objavljivanja sjajnih, analitičkih tekstova u kojima se ipak moglo mnogo toga pročitati između redaka.

I današnjoj generaciji novinara nužna je rasprava o potrebi slobodnog novinarstva.

Posljednji tragični događaji u Parizu ujedinili su Europu i svijet u ponovnom podsjećanju na to da mediji moraju biti slobodni. Satira koja je zapravo provokacija važan je element tih medijskih sloboda. Satira može biti na granici elementarne građanske pristojnosti. Može biti i neodmjerena i uvredljiva. No ona je kritika i stav potreban u svakom društvu gdje žive neovisne novine. U slobodnim društvima moramo se zauzimati za mogućnost da se političkom satirom (fotomontažom, karikaturom, stripom) može iznijeti određeno mišljenje s kojim se osobno i ne slažemo. Zapravo, baš suprotno, možemo iznositi sasvim oprečne argumente u neslaganju s takvim ilustracijama, ali istodobno do kraja se truditi da ta druga strana nesmetano iznese svoje stavove. To je demokracija.

Ilustracija: Julie

Siječanj 2015.

17

Promjene ne nastaju u tišini

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

B

ez slobode govora mrtvi smo.

Ne možemo živjeti u državi bez slobode govora. Radije ću umrijeti nego živjeti kao štakor.

Stéphane Charbonnier ove je znakovite riječi izgovorio 2012. godine.

Glavni urednik satiričnog magazina Charlie Hebdo svoje je novinarsko djelovanje posvetio upravo borbi za slobodu govora i izražavanja. Slobodi koja je temelj svakog čovjeka, društva i istinske demokracije.

Zvjerski teroristički čin koji se dogodio u Parizu tri godine nakon njegove izjave samo je dokaz da društvo 21. stoljeća nije slobodno. I da upravo mi, novinari, moramo biti predvodnici borbe za slobodu napisane i izgovorene riječi. Moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu.

Je suis Charlie. Poruka je to koja ne smije biti samo trend na društvenim mrežama nekoliko tjedana. To je

poruka za novinarsku budućnost. I još važnije, budućnost cjelokupnog društva. La société est Charlie.

Društvo mora težiti tome da bude Charlie. Da bude Ana Politkovskaja. Anja Niedringhaus. I mnogi drugi koji su ubijeni u ime (ne)slobode govora.

Kritiziranje elita, vlada, institucija, religija i društvenih sustava jedini je način njihova mijenjanja. Nabolje. Jer promjene ne nastaju u tišini.

Nastaju glasno izgovorenim i napisanim riječima, slovima, crtežima.

Za koje su svoj život dale i pariške žrtve.

Riječi često uzimamo zdravo za gotovo i ne razmišljamo o njihovoj vrijednosti, ali one su temelj ljudske slobode. Engleska književnica Evelyn Beatrice Hall važnost slobode govora ističe u svojem dijelu “Voltaireovi prijatelji“, rečenicom koju bi svi trebali zapamtiti - “Ne slažem se s onim što si rekao, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš.“

Tko se zadnji smije?

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

N

e diraj u religiju. Ne diraj u politiku. Kvragu, onda, prema toj logici, ne smijemo dirati ni u moju baku Jagu jer joj je srce slabo, a kamoli u susjeda Jerka jer čujem da je PTSP-ovac.

Nemojmo baš ni u moju prijateljicu Jadranku jer je - moja prijateljica.

Jesmo li došli do trenutka kad je satira otišla predaleko? Ili se cenzura doista vješto maskirala u skute demokracije?

Moram primijetiti da su se silne fotografije podrške s natpisom “Je suis Charlie” brzo počele gasiti - otprilike dva tjedna nakon krvoprolića. Umjesto njih puk je počeo objavljivati članke u kojima se opravdava teroristički čin koji je zgrozio čitav svijet. I to pod jefitinom izlikom da se nestašni Hebdo izrugivao i ostalim religijama, posebno onoj najdelikatnijoj - kršćanstvu. Jer bilo je u redu zastupati slo-

bodu govora dok se nije doznalo da je na pojedinim naslovnicama Bog u nedoličnim pozama. Međutim samo rijetki ističu da su te podle i vulgarne naslovnice, kako ih neki nazivaju, uvijek referenca na političku situaciju u kojoj religija prelazi na tamnu stranu svjetovnosti.

Riječ je o onome što dobar dio ljudi spočitava vlastitim religijama, ali u uskom krugu ljudi. Potajno, bez slike, bez pisanog komentara i bez šireg auditorija. Pitanje je to istine, a ne zlobe.

Predrag Lucić, suosnivač Charlijeva hrvatskog brata - Feral Tribunea, u jednom od intervjua zaključio je kako je “i za humor i za satiru važno da ima punokrvni, full angažman“. Feral je bio gotovo potpuno kritičan samo prema političkoj vlasti, a opet su ga uspjeli ugasiti. Što reći - nemoj samo o religiji, nemoj samo o politici, nemoj samo o ovome ili onome. E pa ja kažem - i baku Jagu i susjeda Jerka, a bome i prijateljicu Jadranku... na kolac!

Lijepe riječi kojih se (ne)rado sjećamo

Žanić G Ivo ivo.zanic@zg.t-com.hr

P

osebnost našega vremena nije u promjenama, jer njih je otkad je svijeta i vijeka, nego u brzini kojom se odvijaju i komunikacijskim sredstvima koja nam omogućuju da za njih doznamo i prije negoli dođu do nas. Što se jezika tiče, može se napamet ali posve sigurno ustvrditi da su još u mlađem željeznom dobu ljudi s nezadovoljstvom uočavali kako se jezik promijenio u odnosu na onaj u starijem željeznom dobu, te zbog toga prigovarali, a kome drugome, nego mladim generacijama kojima je samo do ljenčarenja i zabave i nimalo ne mare za čuvanje tradicija i lijepih starih izraza za, recimo, brus kojim se oblikuje kamena oštrica na koplju kojim se love veprovi. A onda

su ti mladi odrasli, pa se priča nastavila: i oni su svojima mladima počeli prigovarati da ih ne razumiju, da rabe neke izraze koje oni nikad nisu čuli, i da će jadan biti taj svijet kad na njima ostane.

Uvijek se naravno može, pa i mora razgovarati o naravi svake promjene, njenu licu i naličju, ali razgovor neće biti ni smislen ni razuman smetne li se s uma da nema promjene koja bi donijela nešto novo, a istodobno sačuvala sve staro, ni u čemu, pa ni u jeziku. Da je tako nešto moguće, značilo bi da nastaje svijet u kojemu bi staro i novo supostojali u punom opsegu, prepletali se u svim svojim aspektima i tako neizbježno blokirali jedno drugo. Ne bi tako bilo ničega osim trajnoga grča u kojemu se ne bi bilo moguće ni u čemu orijentirati.

Postoji cijela jedna velika, gotovo bi se moglo reći industrija nostalgije

koja što formalno, tiskanjem rječnika tipa “kako su govorili naši stari”, što neformalno, na brojnim internetskim portalima i blogovima, pronalazi nestale riječi i izraze, raspravlja o njihovu značenju i manje ili više otvoreno žali što u Zagrebu danas jedva itko zna što znači forhaltati, u Podravini što je krušna struganja, u Dalmaciji što je karet na balinjere (i što ovdje namjerno ne objašnjavam, nego tek ponosno napominjem da sam na trećespomenutom objektu osobne izrade, jer u drugačijem obliku on nije ni postojao, proveo mnoge uzbudljive sate svog djetinjstva i dobio podosta, recimo to krajnje blago, roditeljskih ukora zbog oguljenih koljena, laktova i šaka).

Takva je jezična nostalgija prirodna, ona udovoljava prirodnoj ljudskoj radoznalosti za drugačijim svjetovima, u vremenu i prostoru podjedna-

ko, i nedvojbeno posjeduje sjetnu, romantičnu ljepotu, ali ne odgovara na bitno pitanje ‒ kako sačuvati izraz za nešto što je kao stvarnost odavna prestalo postojati i što onda nije moguće ni imenovati, osim u muzeju. I zašto ga uopće nasilu čuvati kad je nestao svijet u kojem je on bio nužan i funkcionalan. Ispada tako da bi važniji trebao biti svijet duhova, nego stvarni svijet živih ljudi.

Problem s tim nestalim izrazima, koji su u načelu uvijek “lijepi” kao što je lijepo svako djetinjstvo, nije u prirodnim nostalgičnim prisjećanjima.

Problem nastaje kad se ne uspijeva shvatiti da se na tome treba i zaustaviti, da uspomene treba da ostanu uspomene, nego se vlastiti dojmovi i nostalgije pretvaraju u ideologiju, kada generacijske uspomene postaju agresivni programi za kritiku svih koji su jezično drugačiji, i to ne iz

osobnog hira, nego jednostavno zato što žive u drugačijem vremenu koje zahtijeva drugačija imenovanja drugačije stvarnosti. Jer su, dakle, po naravi stvari mlađi, što je uvijek nezgodan podsjetnik na vlastito starenje.

Ljekovito je stoga imati na umu da će za neke buduće generacije današnji joystick, od kojega se jezičnim puristima diže kosa na glavi, sasvim sigurno biti lijepa starinska riječ koja budi uspomene na djetinjstvo, da će internetski forumi biti puni nostalgičnih sjećanja na kompjutorske igrice, da će se s ponekim sačuvanim primjerkom organizirati zavičajne školske radionice pod nazivom “kako su se igrali naši stari”, i da će u nekom etnografskom, ako ne i arheološkom muzeju ‒ možda čak jedno uz drugo ‒ biti izloženi karet na balinjere i konzola PS2. Što osobno držim posve prirodnim.

18

Sport

Siječanj 2015.

INTERVJU Mladi nogometaš Intera Ma

‘Najveći je i

Vlada velik pritisak koji u jednom trenutku prestaje biti poticajan. Ipak, ljubav prema igri prevlada sve teškoće, kaže vezni igrač Mihačić G Luka luka.mihacic60@gmail.com

Luka Barišić predstavljao je Sunbirdse u Las Vegasu

Foto: FPU Photo

SPORTSKA STIPENDIJA Student karijeru nastavio u Kaliforniji

Zagrepčanin ‘otplivao’ preko bare po znanje i medalje

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

O

no što me je privuklo i zadržalo u plivanju jest to da se rezultati lako izmjere. Prije utrke plivač ima predodžbu o trudu i vremenu koje je uložio da bi došao do određenog cilja i nakon svake dozna slaže li se štoperica s tom predodžbom - govori Luka Barišić o svojoj ljubavi prema ovom sportu.

Dvadesetogodišnji Zagrepčanin plivanjem se počeo baviti u prvom razredu osnovne škole, iako su ga privlačili i ostali sportovi.

“Ipak, odrastajući sam se zadržao kod bazena”, kaže. Da je to bila dobra odluka, pokazuju zapaženi rezultati prvo mjesto na državnom prvenstvu (50 metara leđno) u kategoriji mladih seniora i treće mjesto u seniorima. ’ŽELIO SAM PROBATI NEŠTO DRUGO’ Prošle je godine u kolovozu talentirani plivač Zagreb zamijenio Fresnom i tamo nastavio sportsku i akademsku karijeru. “Bila je to duga odluka. Upisao sam ekonomiju, ali s vremenom sam bio sve sigurniji da želim probati nešto drugo”, prisjeća se Luka. Najbolja opcija za novo iskustvo bila je sportska stipendija u SAD-u.

“Pri odabiru fakulteta najvažnije mi je bilo da dobijem sportsku stipendiju. Najbolji izbor bio je Fresno Pacific University jer su ponudili stipendiju koja pokriva sve troškove”. Idealna prigoda da mladi plivač nastavi slijediti sportski san, a ujedno ne zapostavi obrazovanje.

“Mogućnost studiranja i bavljenja sportom jedna je od najvećih prednosti koje život ovdje nudi. To je savršena prigoda za mlade sportaše koji žele napredovati na svim životnim područjima”, dodaje Luka. Najviše vremena provodi s kolegama iz plivačkog tima Sunbirds. “Veliki se naglasak stavlja na zajedništvo tima i to dosta pomaže u treningu i natjecanjima”, ističe ovaj mladić.

POBJEDNIČKO POSTOLJE Luka je u prosincu nastupio na jednom od najjačih natjecanja – UNVL Winter Inviteu u Las Vegasu i odmah pokazao da Sunbirdsi mogu ozbiljno računati na svog freshmana.

“To je jedno od važnijih natjecanja s kvalitetnim timovima od kojih su neki

‘Sportska je stipendija savršena prigoda za mlade sportaše koji žele napredovati na svim životnim poljima’, kaže dvadesetogodišnji Luka Barišić, koji je u Las Vegasu već ostvario odlične rezultate

Nema partijanja Iako su u Hrvatskoj izlasci jedna od omiljenih zabava studenata, Lukina situacija u SAD-u potpuno je suprotna.

“Sportašima je zabranjeno ići na partije ili samo biti viđen u takvom okruženju jer se smatra da takvo ponašanje ruši ugled ostatka sportskog tima i samog faksa.

Takvo ponašanje strogo se kažnjava, ali uvijek se nađe pojedinaca koji su spremni preuzeti taj rizik”, objašnjava Luka.

Iako Fresno slovi kao jedan od dosadnijih gradova u Kaliforniji, Luka kaže da zasad ima pozitivna iskustva.

“Vrlo zadovoljan svime što se pruža ovdje jer se velika većina stvari koje trebaju jednom studentu može naći unutar kampusa.”

Najviše slobodnog vremena provodi u kinima, šoping centrima te u isprobavanju japanske i meksičke kuhinje, za koje kaže da su odlične.

Kad nađe vremena, planira posjetiti prirodne znamenitosti u okolici Fresna: “U blizini su Yosemite National Park, Redwood NP, te jezera Hume i Shaver. To su zanimljiva mjesta, pogotovo za one koji vole provoditi vrijeme u prirodi.”

Luka je student na Fresno Pacific University Foto: Privatna fotografija

među boljima u prvoj diviziji. Tri su divizije, a ja sam u drugoj. Prva ima najbolje uvjete, najveće budžete i najbrža je. Osvojio sam treće mjesto na 100 leđno i peto mjesto na 50 slobodno”, ponosno ističe. Odlične rezultate upotpunio je nastupima u štafeti, drugim mjestom na 200 slobodno i 200 mješovito te trećim na 400 mješovito.

Obrazovni sustav je drugačiji, pa se studenti za glavni smjer odlučuju tek na trećoj godini. “Imamo vremena isprobati razne predmete i aktivnosti koje se nude”, govori Luka koji će se iduće godine opredijeliti za svoje usmjerenje.

Fakultetske i sportske obaveze jednostavnije mu je uskladiti u SAD-u.

“Lakše je sve uskladiti kada studiraš na kampusu gdje ti je sve nadohvat ruke. Treninzi i fakultetske obveze odlično se uklapaju, a nađem vremena i za druge aktivnosti”. Za kolege ističe da su “vrlo ljubazni i uvijek spremni pomoći”.

Na pitanje o popularnosti sportaša među ženama, sa smiješkom kaže da “se to odnosi samo na igrače američkog nogometa, dok svi drugi nekako padaju u drugi plan”.

PUN POGODAK Njegova američka avantura tek je počela, ali Luka ističe da mu se život tamo čini jednostavnijim. Danas zna da je odluka o životu preko bare bila pun pogodak. “Ovo malo iskustva koje imam dovoljno je da kažem da sam sretan što sam se odlučio za studij ovdje te bih poručio svima koji razmišljaju o tome da je vrijedno rizika. Na početku sam se bojao da neće biti onako kako sam očekivao i da ću se možda vratiti kući, ali rekao bih da ću se zadržati ovdje još neko vrijeme”. I steći nova neprocjenjiva životna i sportska iskustva, kojima je ovaj simpatičan sportaš potpuno otvoren.

“Plivanje je normalno za mene. Relaksira me i osjećam se opušteno jer poznajem svoje okruženje. Plivanje je moj dom.”

Ovo nisu riječi Luke Barišića nego Michaela Phelpsa. U razgovoru s Lukom shvatite da bi lako mogle biti i njegove.

M

ateo Kovačić jedan je od najboljih mladih veznih igrača na svijetu. Nogometaš Intera, s kojim je nedavno produljio ugovor do 2019. godine, označen je kao predvodnik vraćanja milanskog kluba među europsku elitu, te kao jedna od ključnih karika hrvatske reprezentacije u budućem pohodu na velike rezultate. U razgovoru za Global podijelio je svoja razmišljanja o nogometu i životu.

Koji je najveći izazov s kojim se suočava mlad i uspješan nogometaš u svom razvoju?

Ostati normalan! Vlada velik pritisak koji u jednom trenutku prestaje biti poticajan. Ipak, ljubav prema igri prevlada sve teškoće i ako ona postoji, sve je odmah lakše i pada u drugi plan. Prema mom mišljenju, najviše su krivi roditelji koji uoče talent i počnu promatrati svoju djecu kroz prizmu novca i mogućnost zarade. Novac navede ljude da se izgube. Moji su roditelji uvijek gledali da postanem dobar čovjek, odgojen, vjernik pa tek onda da iskoristim i razvijem svoj talent. Iako i treneri u mlađim dobnim kategorijama imaju ulogu pedagoga, ona nikada ne može

zamijeniti ili nadmašiti roditeljski odgoj. Trebalo bi biti manje važno hoće li se dijete razviti u dobrog nogometaša, važnije je hoće li izrasti u vrsnu osobu. Iako novac ima utjecaj na ljudsko ponašanje, smatram da će osoba sklona incidentima, napraviti glupost u Bentleyju i u Fiatu.

Osjećate li se privilegiranima što možete živjeti od igre koju volite?

Osjećam se iznimno privilegirano.

Kad te na stadion dođe gledati 50, 60 tisuća ljudi koji su barem u jednom trenutku poželjeli biti kao Ronaldo ili Messi, dobro zarađivati i baviti se onim čime se ja bavim, sigurno je velik privilegij, kojeg sam i te kako svjestan. Čak i kad prođu početni zanos i euforija, nikada ne odlazi osjećaj časti, koji je najistaknutiji tijekom igranja za reprezentaciju.

Dolazi li s vašim statusom i određena društvena odgovornost?

Kad postaneš uspješan, čak i najbliži krug ljudi, pomalo nesvjesno, počne više cijeniti tvoje mišljenje. Ostali, pogotovo mladi, promatraju i skloni su kopirati postupke svojih uzora kako bi im se približili, bili što sličniji i poistovjetili se s njima. Mnogi nogometaši ne shvaćaju kolik utjecaj imaju na mlade. Trebali bi paziti na svoje postupke i znati da imaju društvenu odgovornost, poglavito prema djeci i mladima. Ponekad je i teško

NOVI SPORT Pole dance, unatoč predra

Hrvati su još sk Kušec G Katarina katarinakusec@gmail.com

P

ole dance je vrsta izvedbene umjetnosti koja kombinira ples, akrobacije i gimnastiku na vertikalnoj šipki. Danas se najčešće povezuje sa striptiz-klubovima, međutim svoje korijene ne vuče iz američkih barova nego iz Kine i Indije. U Kini se za vrijeme dinastije Han zabavljalo plesom na bambusovim štapovima, a u Indiji su se izvodile gimnastičke vježbe na stupovima. Tek poslije, osamdesetih godina prošlog stoljeća, pole dance je ugrađen u striptiz rutine diljem Amerike, ali i ostatka svijeta.

TABU TEMA U Hrvatskoj je pole dance donekle tabu te nije toliko popularan i cijenjen kao u svijetu. Međutim sve se više ljudi njime bavi, a javili su se i mnogi klubovi diljem naše zemlje.

“Većina ih radi na principu S-faktora. Ples na šipki medijski je potpuno zapostavljen te natjecanja nisu adekvatno popraćena iako je riječ o sportu”, kaže Zoran Simikić, aktualni državni prvak u pole danceu. Pole dance priznala je kao sport International pole sport federacija (IPSF), a

u Hrvatskoj se to priznanje tek čeka.

K. T. Coates jedna je od najzaslužnijih za promicanje pole dancea kao sporta. Osim što je osnivačica IPSF-a, organizatorica je Svjetskog prvenstva u pole danceu, koje će se u srpnju održati u Londonu. K. T. Coates pokretačica je i peticija čiji je cilj bio uvrštavanje plesa na šipki na Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. Iako to nije uspjelo, radi se na tome da se uvrsti na Olimpijske igre 2020. godine.

Dvije godine za redom plasman na svjetska prvenstva ostvario je Zoran Simikić, no na njih nije mogao ići jer je “Hrvatska skeptična prema plesu na šipki, nedostaje uvjeta za treniranje i razvoj pa tako i sredstava da se putuje na natjecanja“. Simikić je upao i u pole art natjecanje u Italiji koje se održava ove godine u veljači, na natjecanju će sudjelovati deset najboljih pole dancera svijeta, međutim takvi uspjesi nisu prepoznati u Hrvatskoj.

“Biti u deset najboljih na svijetu velika je čast”, kaže Simikić. On i njegova supruga Anita osvajaju medalje i predstavljaju Hrvatsku u svijetu, iako Hrvatska to ne prepoznaje.

Naime, sponzore su uspjeli pronaći u Sloveniji, gdje se, kažu, njihov

Sport

Siječanj 2015.

ateo Kovačić ključna je karika hrvatske reprezentacije

izazov ostati normalan!’ znati da imaš tu odgovornost, da ne smiješ griješiti i da se tvoji postupci drukčije vrednuju jer ipak si samo čovjek i normalno je da griješiš.

Mislite li da je sportašima mjesto u političkom djelovanju, komentiranju političkih zbivanja?

Jedino mogu govoriti za sebe i odgovor je ne. Ne vidim se u području u koje se ne razumijem, da pametujem i da se miješam u nešto o čemu ne znam dovoljno. Kako ja imam nogomet, tako treba pustiti onima koji su stručni u politici da vode računa i brinu se o tome. Što vam najviše smeta u ophođenju medija prema vama?

Najviše mi je smeta prevelika pozornost koja se u javnosti pridaje mojoj vjeri. Stalno se govori o tome, a ja bih volio to držati za sebe jer vjeru živim za sebe. Svi griješimo, ja možda i mnogo više nego drugi, što je normalno. To je odgovornost koja je po sebi dobra jer meni je vjera mnogo pomogla i dobro je da ljudi, pogotovo mladi to vide. Problem je u atmosferi koja se stvorila oko mene, da je neprihvatljivo i mnogo gore ako ja pogriješim.

Meni je to zasmetalo, ali takva je naša javnost, sve treba biti preuveličano.

Koliko često i na koje načine iz Italije pratite zbivanja u Hrvatskoj?

Dosta je negativnosti u hrvatskim medijima. Kako u sferi sporta, koje je moje glavno područje interesa, tako i politike i društva. Volim znati što se događa u Hrvatskoj, informiram se preko portala ili prijatelja, ali zbog te negativnosti koja prevladava i koja je najistaknutija upravo prema nogome-

tašima i reprezentaciji, ne čitam previše i ne dopuštam da utječe na mene.

Kako komentirate atmosferu u društvu gdje gotovo svatko smatra da zna o nogometu više od nogometnih stručnjaka?

Mislim da je svagdje tako, ne samo kod nas. Ljudi vole pametovati i smatraju da su najpametniji i da znaju najviše kada je riječ o nogometu i hrvatskoj reprezentaciji. Da su toliko stručni i da više znaju bili bi na mjestu našeg izbornika i odlučivali. Naravno da ljudi imaju pravo komentirati i imati mišljenje o svemu, ali mene mišljenje tih ljudi ne zanima.

Može li Euro 2016. biti mjesto gdje će Hrvatska pokazati svoj potpuni potencijal?

Ova reprezentacija ima mogućnosti i igrače napraviti velike stvari. Već smo dokazali da možemo igrati protiv najjačih momčadi, treba samo probiti određenu blokadu i napraviti zadnji korak, nadam se u kvalifikacijama i na Europskom prvenstvu.

Kakav je život u Italiji, možete li ga usporediti sa životom u Hrvatskoj?

Jako sam zadovoljan i sretan u Milanu. Italija je prekrasna zemlja. Trebalo se naviknuti na stil nogometa i radne navike. Privatno se nije mnogo toga promijenilo, osim što sad imam svoj stan i što zbog većih mogućnosti češće odem u šoping i na večere uživati u hrani i piću. U Zagrebu imam mnogo prijatelja, djevojka mi tu živi, baka i djed, mnogo me prekrasnih uspomena odrastanja veže za Zagreb i sigurno je da bih se u budućnosti volio vratiti i živjeti u Hrvatskoj.

19

DOPING ZONA Tin Budi tin.budi@hotmail.com

Skijaški skokovi održavali su se na Sljemenu do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća. Najbrži je rukometni udarac od 140 km/h “ispalio” Poljak Karol Bielecki na OI u Pekingu. Za vrijeme trajanja Wimbledona iskoristi se čak 54.000 teniskih loptica. Najplaćeniji sportaš na svijetu je Floyd Mayweather sa zaradom od 105 milijuna dolara. Loptica u golfu prosječno leti brzinom između 184 i 224 km/h. F1 bolidi pri brzini od 195 km/h stvaraju toliku silu gravitacije da mogu voziti po krovu tunela.

Prvi profesionalni tamnoputi nogometaš bio je Ganac Arthur Wharton. Pittsburgh je jedini grad u SAD-u u kojem svi klubovi nose iste boje (crna i zlatna). Najbrži teniski servis iznosio je 263 km/h, a pogodio ga je Australac Sam Groth. Najstariji sudionik Olimpijskih igara imao je 72 godine, a najmlađi samo 10 godina. Golf je jedini sport koji se igrao na Mjesecu, zaslugom Alana Sheparda, prvog Amerikanca u svemiru. Jedan od najopasnijih sportova je jahanje; svake godine poginu najmanje tri džokeja.

Foto: Igor Kralj/Pixsell

Mateo Kovačić

asudama i asocijacijama na striptiz rutine, postaje hit

keptični prema plesu na šipki Trenutačno se radi na inicijativi da se ovaj sport uvrsti u program Olimpijskih igara 2020. godine

Zoran Simikić i supruga Anita osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima

Foto: Privatna fotografija

trud i talent cijene. Osim što se zauzimaju za promicanje pole dancea kao sporta i umjetnosti, vodeći Kteam, pole dance & aerial fitness studio, nastoje svoja znanja, vještine i iskustva prenijeti na druge. Kako oboje žele raditi u struci, nadaju se da će, kada naš sportski savez prizna pole dance kao sport, moći raditi kao treneri, te da će tada ples na šipki imati educirane suce i trenere, ali i same izvođače.

SNAGA I FLEKSIBILNOST Što se tiče budućnosti pole dancea u Hrvatskoj, oboje je optimistično, s obzirom na to da se sve više mladih okreće takvom tipu vježbanja. Jedna od njih je i studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Veronika Rosandić, koja ja pole dance počela trenirati 2012. godine u klubu Phoenix.

“To je sport, zahtijeva veliku upornost i fizičku snagu. Vječito sam bila u masnicama, bedra su mi bila plava, ali sam jako napredovala u fleksibilnosti i kondiciji”, ističe Veronika. Zaključuje kako je takva vrsta plesa u početku za sobom vukla mnoge predrasude, međutim one se polako mijenjaju, a pole dance postaje pravi hit.

Banzai skydiving je sport u kojemu se najprije iz aviona baci padobran, a zatim skače sportaš i lovi taj padobran. NFL momčad Dallas Cowboys na dan utakmice potroši više struje nego cijela Liberija. Krešimir Ćosić prvi je stranac koji je izabran u All America momčad. Boksanje je sport u kojemu je najlakše namjestiti meč. Na silueti NBA lige lik je Jerryja Westa. Prema pravilima, loptica za badminton mora imati 14 pera. Šah-mat u prijevodu znači „kralj je mrtav“. Hokejaški pak teži samo 156-170 grama.

20

Siječanj 2015.

Tehnologija/poduzetništvo

POSLOVNI ANĐELI Članovi CRANE-a imaju nos za prespektivne domaće poslovne ideje

Kvalitetan startup vlastitim novcem spremni lansirati na globalno tržište Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

H

rvatska je u sedmoj godini recesije. Stalni pad BDP-a i sve više zatvorenih poduzeća ne daju razloga za optimizam. Iako već neko vrijeme slušamo najave resornih ministara o poboljšanju, stanje u ekonomiji to ne podupire. Više od 300.000 nezaposlenih, od čega gotovo 40 posto mladih, jasan su znak za uzbunu. U takvu okruženju većina ambicioznih i perspektivnih mladih ljudi ne pomišlja na razvoj vlastite poslovne ideje zbog straha da ne propadnu. Većina njih ne zna da postoji skupina ljudi koja može unaprijediti njihov projekt, u njega investirati i učiniti ga dovoljno kvalitetnim da se nosi sa svim nedaćama na globalnom tržištu. Riječ je o desetak uspješnih poduzetnika udruženih u Hrvatsku mrežu poslovnih anđela, poznatiju kao CRANE. NEMA USPJEHA PREKO NOĆI Članovi CRANE-a svoj kapital ulažu u tvrtke u vrlo ranoj fazi razvoja i s vremenom povećavaju njihovu vrijednost i kapital. Osnovani su 2008. godine kao neprofitna udruga. Jedan od članova, Dražen Topčić, ukratko objašnjava način djelovanja CRANE-a. “Članovi CRANE-a ulažu vlastiti novac u poduzetnike i njihove projekte, mentoriraju ih tijekom razvoja, čine sve što je potrebno da bi zaštitili uloženo, te kapital oplemenili razvojem startupa”, kaže Topčić i dodaje kako na kraju procesa raste vrijednost startupa. Tako se osigurava investiranje članova CRANE-a, a time i daljnja posvećenost razvoju projekta.

CRANE-ovci su uložili kapital u samo dva do tri posto predloženih projekata, što upućuje na važnost kvalitete projekta

No nema jamstva da će se ostvarenje poslovnog sna dogoditi preko noći.

“Različiti projekti imaju različito vremensko razdoblje potrebno za razvoj i tržišno pozicioniranje. Napredak je vidljiv ako je posvećenost poduzetnika projektu stopostotna”, tvrdi Topčić i dodaje kako su članovi CRANE-a uložili kapital u samo dva do tri posto predloženih projekata, što upućuje na važnost kvalitete projekta.

Ipak, nisu svi projekti u kojima su sudjelovali članovi CRANE-a uspješni. Topčić je svjestan problema na koje nailaze poduzetnici početnici.

Uz nedostatak poslovnog duha i obrazovanja koje ne potiče mlade da se okrenu gospodarstvu, nabraja još neke teškoće.

IT SEKTOR PREDNJAČI “Utjecaj globalizacije nametnuo je nova pravila kojih poduzetnici često nisu svjesni. Tu su i lokalna pravila koja su kreirana da bi udavila poduzetnike”, ističe Topčić. Ipak, u Hrvatskoj to nije najveći problem. Veći problem je neprovođenje reformi i

zaostalost cjelokupnog gospodarstva.

“Dok se 80 posto novčanog toka, poslovnih aktivnosti, broja radnih mjesta veže uz državu i lokalnu upravu, poduzetništvo nema izgleda za prirodni razvoj. Većina političke elite nije proizlašla iz poduzetničkog okruženja, što je uzrok spore provedbe transformacije u prosperitetno poduzetničko društvo”, ističe Topčić i navodi primjer Velike Britanije koja je prešla put od recesijske zemlje do jedne od vodećih ekonomskih sila EU u samo dvije godine.

Ipak postoje pomaci, naročito u IT sektoru koji se razvija izvan okvira domaćeg poduzetništva. Razvoj novih tehnologija i velik broj mladih u tom sektoru daju nadu u razvitak tog sektora. CRANE vodi računa i o tome jer, uz pomoć poduzetnicima, oni mentoriraju studente okupljene u organizacijama koje podupiru razvoj poduzetništva i tako stavljaju dodatni naglasak na zapošljavanje mladih.

Uz to, članovi CRANE-a namjeravaju proširiti suradnju s inkubatorima poduzetništva oko kojih se okuplja najveći broj novih startup projekata.

Od ideje do uspješnog brenda

Većina ambicioznih mladih ljudi ne pomišlja na razvoj vlastitih ideja

Jedan od projekata u kojima je sudjelovao CRANE je Entrio, tvrtka koja se bavi organizacijom događanja i prodajom ulaznica. Od osnutka, 2011. godine, do danas bilježi stalan rast. Direktor Entrija Berislav Marszalek kaže kako bi opstanak projekta bez CRANE-a bio puno neizvjesniji. Berislav zna što je potrebno da bi svatko postao uspješan poduzetnik.

“Upornost, marljivost, fair-play i networking formula su za uspjeh i na ovaj ili onaj način uvijek urode plodom. Iskoristi prigodu dok si mlad i pokušaj realizirati taj projekt koji ti se mota po glavi. Iskustvo koje ćeš steći je neprocjenjivo”, kaže Berislav.

Foto: Lidija Lončarić

MLADA POZITIVA Udruga koja odgaja nove generacije za javno djelovanje i leadership

Obučavamo pokretače promjena u društvu Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

V

jerujem da jedino s nekim oblikom angažmana mogu stvarati dobre stvari u društvu i mijenjati što mi se ne sviđa - riječi su Ivana Bambira, dvadesetšestogodišnjeg doktora medicine i osnivača udruge Mlada pozitiva koja je usmjerena osposobljavanju mladih za javno djelovanje.

Frustriralo ga je što mladi u Hrvatskoj zbog nedostatka vještina ne pokreću promjene. Tako je nastao Leadership Academy, glavni program udruge Mlada pozitiva gdje se mladi odgajaju u smjeru leadershipa. Psihologinja udruge Maja Vidović ističe kakve ljude traže. “Ovaj dio s leadershipom često zbunjuje ljude. Jedni misle da to nije za njih jer ne žele biti vođe, a drugi misle da ćemo ih baš to naučiti, kako biti na čelu država i revolucija.

No ono što mi zapravo tražimo nije agresivan tip vođe nego osoba koja ima želju, motivaciju i sposobnost biti pokretač pozitivnih promjena u svojoj okolini”, ističe Vidović.

Također kaže da hrvatskom sustavu obrazovanja nedostaje učenja vještina snalaženja u ‘stvarnom svijetu’ - poput pisanja životopisa ili profesionalne komunikacije.

Trenutno kreću s edukacijom treće generacije polaznika. Mogu se prijaviti zainteresirani od 17 do 22 godine. Polaznicima je na raspolaganju i program stručnih praksi u suradnji s udrugom Ron Brown Alumni, suradnja s Global-In Fellowship, udrugom iz Njemačke, koja organizira međunarodnu diplomatsku i leadership edukaciju u Njemačkoj. Polaznica i studentica Poslovne ekonomije Matea Majstorović je oduševljena: “Program je odličan za sve mlade s liderskim i poduzetničkim duhom,

Ne zadovoljavate se samo gunđanjem i komentiranjem na društvenim mrežama? E pa, dobrodošli!

koji se ne zadovoljavaju gunđanjem i komentiranjem na društvenim mrežama nego žele promjenu, imaju jaku volju i spremni su truditi se i raditi”, kaže Majstorović. Svoje zadovoljstvo ne skriva ni student prava Luka Jurković.

Generacija polaznika tečaja o leadershipu Mlade pozitive 2014.

Foto: Privatna fotografija

“Dobio sam demonstraturu iz jednog predmeta na svojem fakultetu zahvaljujući aktivnosti u Mladoj pozitivi i stečenom znanju. Šteta je ne biti na predavanjima doista sjajnih predavača iz raznih područja”, dodaje Jurković.

Glavni podupiratelj Mlade pozitive je Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu. Uz još nekoliko institucija pomoglo im je sudjelovanje predavača i predavačica različitih profila i političkih svjetonazora.

“Najdraže nam je zajedničko predavanje gospođa Marijane Petir i Mirele Holy o suradnji suprotnih strana na dobrobit zajednice”, zaključuje Bambir, te upućuje savjet vršnjacima: “Ne odustajte od svojih moralnih načela jer svako odustajanje vodi k propasti ideje, projekta i osobe. I ne bojte se pogriješiti ili propasti. Ali kad se to dogodi, izvucite pouku i sljedeći put budite uspješni!”

Tehnologija/poduzetništvo

Siječanj 2015.

21

ONLINE KUPNJA Šoping iz fotelje sve primamljiviji

Isprobaj u prodavaonici pa naruči internetom

Cijene proizvoda su i do četiri puta niže od onih na policama u Hrvatskoj, a moguće su uštede i do 90 posto Ivanković G Ivona ivona-91@live.com

I

Foto: Dorian Višnjić

Online tečajevi sve više mijenjaju one klasične

SAMOOBRAZOVANJE Cijene li poslodavci znanja s web-tečajeva?

Trend: neslužbena edukacija presudna pri zapošljavanju

G eva.marusic5@gmail.com Eva Marušić

U

razvijenim zemljama učenje putem interneta uspješno funkcionira paralelno s klasičnim. Vodeća svjetska sveučilišta besplatno pružaju stotine internetskih predavanja na stranicama poput Coursera.com, a u Hrvatskoj je taj trend tek u razvoju. Tako je CARNet prije mjesec dana predstavio 11 novih ECDL tečajeva namijenjenih hrvatskim profesorima, učenicima i studentima.

Ipak, u nas je među najpoznatijima “portal znanja” profesora Tonija Miluna koji sadrži više od 2000 snimljenih lekcija za osnovnoškolce, srednjoškolce i studente. Želi povećati broj lekcija te traži nove profesore, a njegov uspjeh dokazu-

Tražitelji posla u Hrvatskoj još smatraju da im je diploma glavna prednost u konkuriranju za određeni posao, piše portal MojPosao započelo prije tri godine.

Ubrzo se pokazalo da su sustav eučenja prihvatili mnogi, te danas njegov portal ima više od 1300 polaznika. Najtraženiji je brzi tečaj o upravljanju projektima. Šterle objašnjava kako polaznici nakon položena tečaja dobivaju potvrdu o uspjehu.

“2D-kod na potvrdi onemogućuje krivotvorenje potvrde, no tko je u trenutku rješavanja testa doista sjedio pred računalom ne možemo znati”, ističe Vladimir i dodaje kako bi poslodavci trebali pozdraviti svaki napor koji zaposlenik uloži u vlastito obrazovanje.

Poznati online predavač Toni Milun ističe da je glavni razlog zaostajanja za inozemstvom u primjeni znanja mala podrška institucija te zastarjeli obrazovni sustav je i nagrada Ponos Hrvatske. Milun ističe da je glavni razlog zaostajanja za inozemstvom u primjeni znanja mala podrška institucija te zastarjeli obrazovni sustav.

PROFESORI ENTUZIJASTI “Nažalost, ne obrazujemo učenike da budu dovoljno kreativni da pokrenu svoj startup i ne vidim neke bitne korake naprijed. Cijeli je napredak je u rukama nekolicine profesora entuzijasta koji uvode inovacije u svoju nastavu i time inspiriraju svoje učenike i ostale nastavnike”, kaže Milun.

U ponudi instrukcija i tečajeva nudi se i Maldmedia.com, prvi portal u Hrvatskoj koji koristi vlastiti sustav za online učenje.

“Maldmedia.com s radom je počela čak i prije danas iznimno popularne Coursere, te je već tada naš sustav za e-učenje imao mnoge mogućnosti koje Coursera nije imala ili još nema”, objašnjava vlasnik portala Vladimir Šterle i dodaje da je sve

Neformalna edukacija pružila je zaposlenicima vrlo dobru ili odličnu podlogu za rad:

da 47%

ne 53%

Formalno obrazovanje pružilo je zaposlenicima vrlo dobru ili odličnu podlogu za rad:

da 31%

ne 69%

Dodatna edukacija utječe na odluku poslodavaca o zapošljavanju:

da 71%

ne 29%

(Izvor: EduCentar i MojPosao, 2013.) (n=300)

Prema istraživanju portala EduCentar i MojPosao čak 71 posto od 50 poslodavaca priznaje da dodatna edukacija utječe na odluku o zapošljavanju. Istraživanje provedeno 2013. godine pokazalo je da su poslodavcima važne komunikacijske i prezentacijske vještine, vođenje projekata i osobni razvoj te usavršavanje iz područja menadžmenta.

Dodatna edukacija najčešće se dobiva na vlastitu inicijativu i više se cijeni od formalne. Čak 47 posto od 300 ispitanika smatra da im je neformalna edukacija dala odličnu ili vrlo dobru podlogu za obavljanje posla, a za formalno obrazovanje to kaže 31 posto ispitanika.

VJEŠTINE VAŽNIJE OD PAPIRA “Poslodavci sve manje pozornosti obraćaju formalnom obrazovanju, važne su im vještine, a ne ‘papir’, dok tražitelji posla još smatraju da im je diploma glavna prednost u konkuriranju za određeni posao”, piše portal MojPosao.

Mladi željni znanja najčešće koriste internetske tečajeve kako bi proširili svoja znanja ili naučili nešto novo.

Studentica informatike Martina Petrovečki kaže da je učila engleski putem internetskih stranica koje se plaćaju, ali i onih besplatnih.

“Besplatni tečajevi preko kojih sam učila su BBC English i lingQ. Teško se natjerati i odvojiti vrijeme za učenje jer se nađe nešto treće, odgodiš to i ne odradiš. Drukčije je i kvalitetnije kad nešto platiš i odeš fizički jer si na neki način obvezan to polaziti da ne baciš novac”, kaže Martina.

Iva Jurčić, studentica novinarstva, pak preferira tečajeve stranih jezika na internetu.

“Izbora je mnogo, jeftino je ili besplatno, a na kraju većine tečajeva dobivate dokaz o novostečenom znanju koji možete priložiti u životopis i postati osoba koju bi svatko poželio zaposliti”, zaključuje Iva.

ako su na internetsku kupnju posljednjih nekoliko godina mnogi u Hrvatskoj gledali sa skepsom, danas ona postaje sve popularnija i u nas. Procvat je doživjela ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, zbog čega je kretanje robe postalo slobodno te ne podliježe carini među zemljama članicama. Mnogi proizvodi su stoga Hrvatima postali još dostupniji.

Artikli koji se najčešće kupuju na mreži su odjeća, obuća, modni dodaci i elektronički uređaji, što čini glavninu ponude web-prodavaonica. Jedan od razloga zbog kojeg se potrošači odlučuju na internetsku kupnju cijena je proizvoda koja je i do četiri puta niža od onih u prodavaonicama, a moguće su uštede i do 90 posto.

VIRTUALNE POLICE Prema istraživanju GfK iz rujna 2013. godine, već tada je čak 23 posto hrvatskih građana barem jednom kupilo neki proizvod putem interneta. Češće od prosjeka kupuju mlađe generacije. Čak 44 posto mladih od 15. do 24. godine, te 39 posto onih od 25. do 34. godine kupuju artikle na internetu. Prema istraživanju portala BizDil.

te ističe kupnju svečane haljine po mnogo pristupačnijoj cijeni nego u buticima.

“Svidjela mi se haljina jedne poznate marke, ali nikad ne bih izdvojila toliko novca za nešto što ću odjenuti jednom ili dva puta. U našim buticima takva haljina stoji oko 1000 kuna, dok sam je preko eBaya platila oko 250 kuna”, kaže Petra.

Freelance fotograf te filmski i videoproducent Matej Đuzel sklon je internetskoj kupnji proizvoda, osobito onih koji su nužni za njegov posao.

“Volim online kupnju jer mogu brzo i jednostavno usporediti proizvode, ali i zbog neograničenog izbora. Najčešće kupujem elektroniku, informatičke proizvode, opremu za fotografiranje i snimanje te videoigre”, kaže Matej i dodaje da često posjeti prodavaonicu, uvjeri se u izgled i fizičke karakteristike proizvoda te poslije isti proizvod naruči na internetu.

DOMAĆE IPAK NIJE I SLAĐE Za razliku od inozemnih, domaće inačice web-prodavaonica nisu toliko razvijene. Cijene nisu mnogo niže, a i ponuda je lošija.

“Ne koristim domaće online prodavaonice jer ne osjećam da mi nude neku razliku u ponudi u odnosu prema kla-

Foto: Lidija Lončarić

Internetska kupnja kao ključ velikih ušteda

hr prema platežnoj moći, prednjače upravo mladi bez stalnih primanja, te stalno zaposleni s plaćom do 5000 kuna.

Petra Liber, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, kaže da upravo zbog niskih cijena često kupuje putem interneta.

“Najviše kupujem nakit i opremu za mobitele, a najvažnija mi je razlika u cijeni jer su ti proizvodi u nas jako skupi”, kaže Petra i dodaje da je internetska kupnja mnogo isplativija,

sičnim prodavaonicama. Isključivo kupujem putem Amazona i eBay-a”, kaže Matej i dodaje kako rijetko koristi opciju web-kupnje na stranicama prodavaonica koje imaju svoja klasična prodajna mjesta.

Broj potrošača u Hrvatskoj koji kupuju putem interneta i dalje raste, čemu je najviše pridonijela recesija. Uz plaćenu poštarinu i opciju besplatne dostave, kupljeni proizvod će na internetu ipak biti jeftiniji u usporedbi s onim iz “obične” prodavaonice.

(NE)DRUŠTVENI KUTAK INSTAGRAM

Instagram je potkraj prošle godine uveo pet novih filtera od kojih svaki pogoduje određenim tipovima fotografija. Aden je pastelnim tonovima idealan za portrete, crema daje ‘kremasti’, toplo-hladni efekt, dok ludwig prigušuje boje, pojačava svjetlo te laska geometrijskim oblicima i arhitekturi. Za retroefekt, posebice na crnu i plavu boju, koristite slumber, a perpetua će fotografijama podariti plavkasto-zelenkasti izgled.

by Dora Kršul FACEBOOK

Prema istraživanju Jobvitea iz 2014. godine, 93 posto poslodavaca pregledat će profile potencijalnih kandidata na društvenim mrežama (prije svega na Facebooku) prije no što donesu odluku o zapošljavanju. Čak 55 posto poslodavaca dvoumi se o zapošljavanju kandidata nakon viđenog na društvenim mrežama, stoga pripazite na sadržaj koji objavljujete na svojim Facebook profilima.

22

LIFESTYLE

Siječanj 2015.

ŽIVOTNI PROSTOR

Jeftino uređenje uz dozu kreativnosti

Ponoš G Antonia antonia.ponos@gmail.com

P

retražite tavane i podrume svojih baka jer se možete iznenaditi onim što ćete naći!

- savjet je mlade studentice Barbare s kojim bi se svaki kreativac složio. Namještaj se više ne kupuje planirano ili po mjeri, nego se mnogi odlučuju za alternativu koja dolazi kao posljedica ograničenog proračuna. Studentica Ekonomskog fakulteta te visoke škole Edward Bernays, dvadesetogodišnja Barbara Galić, živi u dvosobnom stanu. Mladenački uređen, stan najbolje opisuje stil dviju studentica. „Vrlo je praktičan, funkcionalan i topao te predstavlja kombinaciju modernog i vintage stila”, rekla nam je Barbara. Blogerica Ljupka Tanevska također se slaže da prostor treba biti udobnan, lijep i personaliziran. Česta početna pogreška pri uređenju doma jest kopiranje inspiracija s Interneta ili časopisa bez prilagođavanja vlastitom ukusu. Vrlo jednostavan, a zahvalan način da prostor učinite osobnim i unikatnim jest bojom zidova ili detalja poput fotografija. „Na zid u hodniku nanijeli smo

Foto: Barbara Galić

Renovirala sam stari namještaj za 500 kuna i tako uštedjela sigurno 10.000 kuna, kaže studentica Barbara boju za školske ploče. Ovo je odlična ideja jer se kreda može brisati, a zid tako uvijek izgledati drukčije“, rekla je Ljupka.

Novac je često najveća prepreka na koju mladi ljudi nailaze prilikom uređenja doma. „Kako živim u rentanom stanu, nisam previše ulagala u namještaj, gotovo sve su jeftini komadi koje skupljam posljednjih godina“, kazala je.

Postoje različiti načini kako i gdje uštedjeti, a Barbara smatra da su vrlo korisni DIY (do it yourself) projekti koje svatko može uraditi sam. „U našem stanu to su stari drveni stolac koji je prebojen i oblijepljen salvetama i kotač bicikla s fotografijama učvršćenim kvačicama“, otkrila je Barbara.

Ljupka smatra da je preuređenje starog namještaja također izvrstan način opremanja doma.

MODA Kada društveni stavovi obilježe kolekcije

Angažirane poruke s revija

Vujčić G Nina nina.vujcic@gmail.com

M

oda je davno ljudima prestala biti samo potreba za pokrivanjem tijela, te postala načinom izražavanja osobnosti i stavova.

Iako dizajneri oduvijek svojim kolekcijama šalju poruku javnosti, u posljednjih nekoliko godina trend promoviranja borbe protiv raznih društvenih problema na modnim je pistama u porastu. Povijest mode jasno pokazuje da je ona uvijek imala ulogu u mijenjanju društva.

OD EKOLOGIJE DO FEMINIZMA Modne revije nisu samo prezentacija odjeće, već pokušavaju osvijestiti javnost o društvenim, ekonomskim i političkim problemima, a među najistaknutijim dizajnerima su Alexander McQueen, Stella McCartney, Vivienne Westwood i Karl Lagerfeld. Alexander McQueen oduvijek je imao ekscentrične i provokativne kreacije, no jedna od njegovih najšokantnijih kolekcija bila je „Highland Rape“ 1995. godine, inspirirana etničkim čišćenjem koje su Britanci proveli u Škotskoj u 18. stoljeću. Njeno značenje i problematika jasni su i danas.

Kolekcije Stelle McCartney pokušavaju pak osvijestiti javnost o klimatskim promjenama i važnosti korištenja organskih materijala.

Uz nju tu je još jedna britanska dizajnerica, Vivienne Westwood, koja svoju moć koristi kako bi promovirala svoju organizaciju Climate Revolution, koja se bavi mnogim

Među najistaknutijim angažiranim dizajnerima su Alexander McQueen, Stella McCartney, Vivienne Westwood i Karl Lagerfeld

Naši dizajneri još strahuju od većeg angažmana u svojim kolekcijama

Foto: Marko Lukunić/Pixsell

Jedna od najšokantnijih i najzapamćenijih kolekcija Alexandera McQueena bila je ‘Highland Rape’ za jesen/zimu 1995., a bila je inspirirana etničkm čišćenjem koje su Britanci proveli u Škotskoj u 18. stoljeću problemima, od kapitalizma i njegova utjecaja na gospodarstvo i klimatske promjene do feminizma i nasilja nad ženama.

Najnoviji istup dolazi od Karla Lagerfelda, koji je na kraju Chanelove modne revije za proljeće/ ljeto 2015. organizirao feministički marš. Tim se nastupom vratio korijenima tog brenda i vrijednostima koje je uspostavila Coco Chanel, a to je borba za žensku moć i emancipaciju.

KRITIKE I SUMNJE Kritičari i skeptici često napadaju ove i mnoge druge dizajnere zbog ovakvih kolekcija i dovode u pitanje iskrenost njihovih namjera.

“Ako se prisjetimo uloge koju je Vi-

vienne Westwood imala za vrijeme punk-pokreta, bit će nam jasno da je dosljedna borbama za ciljeve u koje vjeruje. Stella McCartney započela je pravi trend u koji vjeruje i koji održava. Karl Lagerfeld voli biti provokativan, a poruka koju šalje jasna je. Žena koja nosi Chanel snažna je i bori se protiv modernog nasilja”, rekao je Samuelle Daves, profesor, modni urednik i savjetnik iz Milana.

Kakva god bila njihova namjera, ne može se poreći činjenica da se sve više ljudi zanima za klimatske promjene i gospodarstvo, ili da sve više žena počinje razmišljati i aktivno sudjelovati u raznim programima i inicijativama. Modna industrija vrlo je utjecajna i o njoj

se mnogo piše, tako da je ona vrlo dobra platforma za promoviranje borbe protiv raznih problema.

TEK SE RAZVIJAMO U Hrvatskoj još nismo vidjeli takav angažman dizajnera, ali to ne znači da nećemo. Hrvatska modna scena još je u procesu razvijanja.

“Svakako je za to potrebna hrabrost - pitate mogu li to naši dizajneri učiniti, vjerojatno mogu, no treba za to, ponavljam, imati hrabrosti jer ste nakon toga na meti medija”, rekla je glavna urednica ItGirl. hr, Dubravka Prpić Znaor. Postoji mnogo talentiranih dizajnera koji bi takvim angažmanom mogli utjecati na hrvatsku javnost, pogotovo u ovo vrijeme promjena.

DOBAR VID Kako očuvati zdrave oči u sezoni ‘ekstremna’ sjedenja za knjigom

Pomažu i mrkva i odlazak u prirodu

Biželj G Lana labizelj@gmail.com

U

vrijeme se ispita sati i dani provode pred knjigom ili računalom. Studenti koji imaju problema s vidom, a nemaju adekvatne naočale ili leće, većinu vremena mogu provesti vremena dekodirajući riječi, uz glavobolje, umor ili slabe koncentracije. Umjesto da čitaju tečno i uče s razumijevanjem, vizualiziraju riječi i poruku u cjelini, oni se fokusiraju na svaku pojedinu riječ.

Osim čitanja i pisanje je osobama koje imaju problema s vidom gotovo jednako velik problem, koji se na prvi pogled čini bezazlen. Tako će se dio studenata više fokusirati na zapisivanje nego na svoj zadatak.

Razmak između knjige i očiju mora biti najmanje 30 do 40 centimetara

Svatko je od nas barem jednom u djetinjstvu od roditelja čuo da moramo jesti mrkvu radi boljeg vida.

To nije neka narodna priča za malu djecu nego je jedan od najboljih savjeta koje možemo dobiti. Naime, mrkva sadrži karoten od kojeg nastaje vitamin A, a on je vrlo važan za enzim retinol koji u mrežnici omogućava vid.

Optičar Vladimir Topić dao nam je pet savjeta kako učiti i ne pokvariti vid. Kao prvo, tekst se pri čitanju ne smije držati preblizu očima.

Razmak između knjige i očiju mora

biti najmanje 30 do 40 centimetara.

Valja izbjegavati računalo i mobitel za vrijeme i pola sata prije učenja.

Osim što nas dekoncentriraju, kvare nam i vid. Također, svjetlo ne smije biti preslabo, jer se tako oči više naprežu, što pak uzrokuje njihovo brže umaranje.

I da, kao što je već spomenuto, treba jesti mnogo mrkve i namirnica koje obiluju vitaminom A. Tu je i efekt zelene boje, jer ona smiruje oči. Zato je u stankama od učenja najbolje otići u prirodu.

Svako škiljenje koje nam se pojavi pri čitanju i pisanju ne treba zanemariti, upozorava Topić, nego treba što prije reagirati i otići na pregled kako ne bismo dodatno kvarili vid i umarali oči, ionako već umorne od cjelodnevnih “kampiranja” nad knjigom na fakultetu.

Satira

Siječanj 2015.

PA KAŽE...

G Filip Šovagović

Heavy metal može se svirati na klasičnoj, električnoj ili laserskoj harfi

Foto: Privatna fotografija

STAND DOWN HARP Harfistica Karamatić 'razvaljuje' humorom

A ‘Čavoglave’ na toj tamburi?

Nisam stand-up komičarka, nisam Studio smijeha gdje imam mikrofon i samo pričam. Sve vučem kroz glazbu. To je glazbeni stand-up

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

D

oris Karamatić u svojem stanu skuplja obitelj harfe.

Za sada posjeduje klasičnu harfu, ali i onu lasersku te električnu. Na svakoj od njih najviše voli raspaliti heavy metal jer je samo klasika tako passé.

A dobra glazba ne ide bez dobrih fora. Tako Karamatić svoje harfe vodi i na svoje stand-up nastupe pod nazivom Stand down harp!

“Nisam stand-up komičarka, nisam Studio smijeha gdje imam mikrofon i samo pričam. Sve vučem kroz glazbu. To je glazbeni standup”, kaže ova glazbenica. Koja vam je najbizarnija anegdota koja vam se dogodila tijekom nastupa?

Pa, fasciniralo me na tri do četiri eventa na kojima sam svirala da me ljudi uopće nisu doživjeli. Ono, netko ti svira nasred pozornice harfu i na toj harfi još svira ‘Nothing else matters’ ili ‘TNT’ od AC/DCa, a ljudi prolaze kao da to vide i imaju kod kuće svaki dan! Još mi je čudnije bilo kad je potom jedan čovjek uletio i pitao znam li ja ‘na toj tamburi’ svirati ‘Čavoglave’.

Kakva ti je to tambura, znaš.

Je li vam se dogodila situacija da ljudi nisu skužili foru?

Da, s Ozzyjem Osbourneom i šišmišima me nisu skužili. To su bili moji počeci, a znaš ono da se prvi mačići bacaju u vodu. Tada nisam znala da šalu moram izvući od početka do kraja i da ne moraju svi znati da je Ozzy Osbourne iz Black Sabbatha imao atrakciju da je grizao šišmiše na pozornici. To ne moraju svi znati, pogotovo ljudi koji ne slušaju heavy metal. Ali onda sam shvatila da šalu moram objasniti bez obzira na to koliko meni to možda bilo glupo objašnjavati. Koliko su izvan Hrvatske učestali glazbeni stand-upi?

Dosta. Sve više ozbiljnih glazbenika ide u smjeru duhovitosti. Valjda zato što je polako svima u svijetu postalo dosta te neke ozbiljnosti i svi idu na tu opuštenost. To je generalni trend. Da se pokaže ta jedna druga strana te ozbiljne glazbe.

Da nije sve to dramaturgija uvijek.

I veliki violinisti znaju u tu neku priču ubaciti neku duhovitu foru, govoriti o razlici između violine i viole. Na primjer, da viola dulje gori i tako. Da se ljudi malo nasmiju i da ne budu ukočeni. Da, to je vani vrlo popularno.

A gdje vježbate?

Kod kuće. Susjedi vam ne stvaraju probleme zbog toga?

Ne, nikad se nisu žalili, gdje god da sam živjela. Čak i kad sam svirala Black Sabbath, nitko nije reagirao. Jer je to zanimljiv i lijep instrument. Možda neki pomisle da su umrli ako čuju harfu, ali to nije moj problem! Svojedobno ste spomenuli da ste za svoje istraživanje najglupljih hrvatskih pjesama našli i neke svježe primjere. Podijelite ih s nama za kraj?

Pa ne bih jer su mi to aduti za nastupe. Ali su neka istraživanja pokazala da određeni umjetnici u nekim pjesmama znaju u samo tri minute 87 puta ponoviti istu riječ.

Nevjerojatno. Ali postoje pomaci na našoj estradi, jako veliki pomaci. Možda su u nečijim očima minimalni, ali u mojim očima to je veliki pomak. Evo, na primjer, neki dan sam čula da je Grdović prošao preko Kalelarge - trijezan.

Onda da Alen Vitasović sprema album - na hrvatskom jeziku. Da svi mogu razumjeti. I da je Mišo Kovač otpjevao jednu pjesmu sam.

Bez pomoći publike. To su veliki pomaci!

23

Djetelina!

Imao sam velikih problema s posljednjim tekstovima ovo je već treći u nizu kojim pokušavam objasniti da nisam u nekom problemu ali kako vrijeme dalje odmiče sve mi je čudnije da nema bar nekih manjih poteškoća i da sam tim svojim problemima rekao doviđenja u nekoj dalekoj budućnosti () u svojim problemima uvijek sam otvarao velik prostor svakom problemu, svaki moj problem je uvijek imao toliko prostora i vremena da je mogao štajehtio, puštao sam mu prednost udisao sam mu zrak i pomagao da se on osovi na noge, da postavlja svoje uvjete, mazio sam ga, zalijevao i nisam dopuštao da ga itko banalizira nemrem možda baš reć da je ploča gotova i da su odabrane baš sve stvari te da je cijela snimljena i da bu se pojavila u najboljem dućanu, u nekom dućosu di se prodaju najbolje ploče i najbolje majice i gdje ih nema previše, gdje svaka plocha ima pogled na najbolje dupe na izlazu, možda eventualno stotinjak plocha, stotinjak naslova za deklasiranu škvadru koja bježi sposljednjeg sata i ne dolazi na prvi, možda bu ta plocha zalutala na svom putu do ciljane publike, mozda nebu upala ni u prvih miljon, ali sam siguran da bu se zvala DEMO. (♣) Da sam znao da bu mi se današnjidan zaustavil na ovoj ideji onda bi fakat dobro razmislio da li bi bio toliki optimist već rano ujutro, u idejama o prodajama treba biti oprezan, prodaja je kompleksna i kreće se rubovima sivihzona i možda je sve lakše ako se sagledava iz luzerske pozicije i kad izostaje ideja o velikim prodajama (♣) vjerojatno bi i prodali sto ploča u slučaju injekcije stranogkapitala ili u slučaju masovne revolucije, ali nje nema već mnogu godinu tako da je mnogo jasnija prognoza da ćemo prodati desetdvajstkomada kada bi pred sebe stavio dilemu ploča ili gramofonska igla vjerojatno bi se odlučio za ovo drugo, sviral bi stare ploche al bi uredio gramofon, sigurno nisam usamljen u toj ideji, uostalom, mi smo proveli premalo vremena zajedno i nejasno je da

li Navojec svira i pleše ili samo svira u orkestru deda ili ga nema uostalom on sada već ima tolko izostanaka da je upitno moze li ga ispričnica opravdat, hoću da kažem i da free jazz ima svoje okvire i faze nakon te slobode u muziciranju, on valjda svira neku mjuzu koju niko ne čuje to jest možda avangarda ali i za avangardu mora bit barem jedan gledatelj koji ga je vidio na koncertu (♣) ako se uzme u obzir da smo imali više koncerata nego proba onda postaje jasno da je i Beckett imao više točaka u romanima nego što je Navojec imao proba s vokalnoinstrumentalnimcirkuspunkjazz bandom DEDA... tu su ozbiljne trzavice... i tu će još bit velikih problema, mi se još nismo dakle ni dovoljno razišli da bi se uopće mogli sastati, no... to će se ipak dogoditi u jako jako bliskoj budućnosti (♣) ne-

Foto: Privatna fotografija

mam dakle neki poseban problem, osim možda da ne uspijevam u tome da shvatim treba li nam uopće snimka te naše mjuze ili bi bilo bolje da samo lebdi uokolo bez previše svjedoka (♣) općenito sva ta teorija i praksa o malim izdavachima i još manjim bandovima i njihovim tužbama, otuđenjima i razotuđenjima - kajeto sve, kaj, jatoneželim, znam da to ne želim a još kada bi znao nervira me ili ne to što sat na Frankopanskoj uvijek pokazuje 9 i 20h osjećao bi se defacto izvrsno (♣) uskoro u vašem dućanu buducnosti.

ŠOK I VJEVERICA

Pokopajte me u kutiji čipsa

Trupec G Tibor tibortrupec@hotmail.com

Najprodavanija je fikcija 15. stoljeća bila ‘’Priča o dva ljubavnika’’. Erotska novela čovjeka koji je poslije postao papa Pio II. Na svaku ženu koja je mazohist u populaciji postoji 20 muškaraca koji su mazohisti.

Postoji oko 1000 prihvaćenih eufemizama za vaginu u engleskom jeziku.

Količina “mokrih” snova za koju u muškarca postoji mogućnost ovisi o tome koliko je godina proveo u formalnom obrazovanju, a ona se povećava s više godina provedenih u edukacijskim ustanovama.

Uoči svoje smrti 2008. godine, dvadesetak dana prije svojeg 90. rođendana, umro je izumitelj Pringlesa, Fredric J. Baur.

Baur je kremiran i, kao što je to bila njegova ranija želja, pokopan u kutiji Pringlesa, dok je ostatak pepela stavljen u običnu urnu. Baur je ovaj čudan zahtjev postavio svojoj djeci još 30 godina prije, a kada je zaista umro, Baurova su se djeca na putu do krematorija sjetila njegova zahtjeva i kupila kutiju Pringlesa nakon što su kratko raspravljali koji okus da uzmu. Uzeli su original!

Ilustracija: The Limunada

24

Siječanj 2015.

RECEPT by Tibor Trupec

Zadnja Powered by: tibortrupec.tt@gmail.com

Chilli con carne na studentski

Ljubitelji pikantne hrane ovaj put dolaze na svoje. Iako se chilli con carne, čili s mesom, često stavlja u košaru meksičkih jela, ovo jelo zapravo potječe iz Teksasa, gdje se kuhao i prodavao na štandovima uz cestu koji su nosili popularni naziv Chilli Queens. Za ove zimske dane, kada svi muku mučimo sa začepljenim nosom i prehladama, donosimo recept za jelo od kojeg se nećete samo fino najesti nego ćete i pročistiti sinuse. Chilli con carne je zahtjevan recept koji se priprema s mljevenim junećim mesom, a mi smo za vas pripremili studentsku verziju, s piletinom.

Sastojci za 3 osobe: 500 ml soka/umaka od rajčice 1 bočica čili umaka (330 ml) 750 g pilećeg filea med, ulje, sol, 2 glavice luka mješavina začina chilli con carne i mješavina začina za piletinu 3 rog paprike (može i bilo koja druga ako ih nema) 1 konzerva crvenog graha 1 konzerva kukuruza

Priprema: 1. U posudu staviti na kockice narezanu piletinu, nauljiti je, premazati žlicom meda (1 velika žlica na 650 g piletine), posoliti i začiniti mješavinama začina po želji.

Nakon ovoga ostaviti 15-ak minuta da odstoji. Piletina se premazuje medom kako bi bila mekša nakon pečenja.

Pri okretanju piletine nikako je nemojte probadati da ne bi postala suha.

2. Na tavu s malo vrućeg ulja staviti sitno nasjeckanu glavicu luka dok luk dobije zlatnu boju. U tavu dodati piletinu i peći je dok poprimi zlatno-smeđu boju.

3. U drugoj, dubokoj tavi ili plićem loncu pirjati povrće i poklopiti ne bi li povrće pustilo sok. Prije svega je potrebno staviti papriku nasjeckanu na kockice i luk, zatim se dodaje čili umak pa umak od rajčice. Miješati.

U umak se dodaje mješavina začina chilli con carne i naposljetku grah i kukuruz. Na kraju dodati i meso te sve dobro promiješati.

4. Sve skupa možete poslužiti u zdjeli kao gulaš ili jesti s tortiljama koje možete lagano zagrijati na istoj tavi na kojoj ste pekli meso ili pak uz kuhani krumpir, ako nemate tortilje. Dobar tek!

SAMBA

Drugi film uigrana redateljskog dvojca Nakache/Toledano prati priču Sambe, senegalskog ilegalnog imigranta, koji pokušava zaraditi za kruh obavljajući različite poslove, a istodobno pokušava izbjeći francusku policiju. Kada ga uhite, Samba upoznaje Alice, bivšu menadžericu koja se pokušava vratiti normalnom životu nakon preživljenog živčanog sloma. Iako su redatelji koristili identičnu provjerenu formulu mješavine tople ljudske priče i svakodnevnih problema „malih“ ljudi koja je omogućila golem uspjeh filmu „Nedodirljivi”, ovaj film nije ni približno dosegnuo tu razinu upravo zbog ponavljanja već viđenih elemenata.

Redatelji: Olivier Nakache, Eric Toledano Glumci: Omar Sy, Charlotte Gainsbourg, Tahar Rahim

OCJENA: 3/5

IGRA OPONAŠANJA (The Imitation Game)

Ova biografska drama smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata prati Alana Turinga, poznatog britanskog matematičara i kriptografa, koji dobije zadatak da s grupom najvećih britanskih umova dekodira šifrirani nacistički komunikacijski sustav koji je ključ pobjede Saveznika nad Hitlerom. Iznimno kvalitetna izvedba glavnih protagonista, montaža bez greške te izvrsni zvučni efekti uspjeli su skriti malene nedostatke režije, koja se u nekim dijelovima filma činila pomalo isforsiranom, te priskrbiti ovom filmu čak osam nominacija za Oscara.

Redatelj: Morten Tyldum Glumci: Benedict Cumberbatch, Keira Knightley, Matthew Goode

OCJENA: 4/5

NESALOMLJIVI (Unbroken)

Chilli con Carne - za sve ljubitelje pikantne hrane

SUDOKU

Foto: Tibor Trupec

LAGANO TEŽE TEŠKO

Nakon sramotno lošeg filma „U zemlji krvi i meda” Angelina Jolie, jedna od najpoznatijih holivudskih zvijezda, jednostavno si nije mogla priuštiti još jedan redateljski fijasko te je za scenariste izabrala braću Coen, proslavljene režisere i dobitnike nekoliko Oscara. Još jedna u nizu biografskih drama koje je Akademija nagradila trima nominacijama za Oscar, priča je o Louisu Zamperiniju, sportašu koji je preživio pad zrakoplova i s dvojicom kolega proveo 47 dana na Tihom oceanu nakon čega ga je pronašla japanska mornarica i odvela u zarobljenički logor. Kombinacijom humora i emocionalnog naboja, Angelina je uspjela snimiti gledljiv, solidan film, ali film bez ijednog distinktivnog elementa koji bi ga učinio oskarovskim kalibrom. Ovako je ostala na prosjeku.

Redatelj: Angelina Jolie Glumci: Jack O’Connell, Takamasa Ishihara, Domhall Gleeson

OCJENA: 4/5

Foto: The Limunada