Global - broj 6, ožujak 2015. by Global novine

INTERVJU

ISTRAŽUJEMO

Goran Milić: Nismo toliko siromašni, problem je pesimizam

Kako se neki ugostitelji na nama bogate

Str. 11

Str. 8-9

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 6 / Godina 2 / ožujak 2015.

STRANI JEZICI

NA EKONOMIJI TVRDE:

Integrirani studij ne znači odustajanje od bolonje

Zašto engleski ne učimo tijekom cijelog studija? Str. 2

DRŽAVNA MATURA

Dio učenika u paničnom strahu Str. 6

EKSKLUZIVNO

Cro Cop: U ringu ću dokazati da sam kvalitetniji od Gonzage

Str. 18-19

MUZEJI

Radno vrijeme prekratko, ulaznice mladima preskupe

Str. 14

Foto: Helena Pereković

Str. 3

KOLUMNA

STUDENTSKA INOVACIJA

Budak: Što ne valja s Laptop koji nas prati visokim obrazovanjem? od stola do kreveta Str. 17

Str. 21

STUDENTSKI ŽIVOT

Ožujak 2015.

PIPL MAST TRAST AS Zašto engleski jezik nije obvezan tijekom cijelog studiranja?

Fakultetima nedostaje novca, studentima vježbe i motivacije

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

dobro, ali najveći je problem u motivaciji studenata. ”Za početak je dobro i to što neki fakulteti imaju dvije godine obveznog učenja engleskog, ali ostatak je na studentima. Ove dvije godine dobra su smjernica”, kaže Brown. Veći problem od godina učenja su načini učenja. Razredi su preveliki, mnogi sudionici su nezainteresirani, a učenje se provodi prema načelu ”štrebanja napamet”. Brown smatra da je nemoguće planirati bilo kakvu profesionalnu karijeru, unutar i izvan EU-a, ako osoba nije vješta u engleskom jeziku.

a hrvatskim fakultetima obveza učenja engleskog jezika proteže se najčešće na godinu do dvije godine studiranja, no je li to dovoljno da se jezik svlada dovoljno dobro kako bi mladi ljudi postali konkurentni na globalnom tržištu? Odluku o trajanju učenja engleskog donosi svaki fakultet zasebno. Neki zagrebački fakulteti, na primjer, Fakultet političkih znanosti, omogućuju studentima da umjesto engleskog odaberu neki drugi jezik, dok drugi, kao Agronomski, nude engleski kao izborni kolegij na višoj godini. DOBRA OSNOVA Ne tako davno Ingrid Antičević Marinović ”proslavila” je Hrvatsku svojim govorom u EU-ovu Parlamentu. Rečenica ”Pipl mast trast as” postala je simbolom neznanja engleskog jezika u širim krugovima javnosti. Zašto se onda engleskom ne pridaje veća pozornost u krugovima visokog obrazovanja? Prodekanica za nastavu i studente FPZG-a doc. dr. sc. Marta Zorko ističe da je njezina želja bila omogućiti studentima da tijekom cijelog studija uče engleski jezik, ali problem su financije jer bi bilo potrebno zaposliti dodatne predavače. Drugi problem, koji je mnogo širi od

Učenje jezika trebalo bi slijediti potrebe na tržištu rada

Nemoguće je planirati bilo kakvu profesionalnu karijeru, unutar i izvan EU-a, ako osoba nije vješta u engleskom jeziku, kaže Cody McClain Brown, profesor na FPZG-u i Hrvatskim studijima okvira fakulteta, jest taj što se ”od osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja nije napravila linija logičnosti, koja bi slijedila kasnije potrebe na tržištu rada”, ističe Zorko. Dr. sc. Irena Zovko Dinković, pročelnica Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smatra kako bi bilo korisno i potrebno učiti

engleski tijekom cijelog studija. Jedan od glavnih razloga za to jest da postoje studenti s izvrsnim znanjem engleskoga, ali nedostaje im komunikacije na stranom jeziku. ”Komunicirati tečno na stranom jeziku daleko je zahtjevnije i ne može se svesti samo na pravopis i gramatiku, koje gotovo svatko može nau-

RADIONICA Studenti snimili ‘CRO ID: The Journey Continues’

IMPRESSUM

Projekt kakav se rijetko vidi i na nacionalnoj televiziji

GLOBAL Novine studenata FPZG-a Izdavač Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com Uredništvo Marija Gaura (Studentski život), Irena Domitrović (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Reportaža), Iris Brčić (Društvo), Mila Puljiz (Lifestyle), Tibor Trupec i Lucija Tošić (Kultura), Mislav Lugonjić (Sport, Svijet/EU), Lucija Pongrac (Intervju, Kolumne/Komentari/Mišljenja), Milan Dalmacija (Novac, Tehnologija, Poduzetništvo), Helena Pereković (Fotografija)

Lektura Snježana Babić Višnjić Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr Community manageri Dora Kršul dora.krsul@gmail.com Nikolina Maškarić nikolina.maskarc@gmail.com Fotoagencija Pixsell Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav Tisak Tiskara Zagreb, Radnička cesta bb, Zagreb Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com

ISSN 1849-4722

čiti”, ističe Zovko Dinković i dodaje kako je za usavršavanje tog dijela potrebno mnogo vježbe i vremena. Pred. dr. sc. Cody McClain Brown, profesor na FPZG-u i Hrvatskim studijima, rođeni Amerikanac i jedini profesor na FPZG-u koji nema hrvatsko državljanstvo, kaže kako Hrvati vladaju engleskim poprilično

SAMOSTALNO USAVRŠAVANJE Student agronomije Damir Sokolović smatra da se mora uvesti obvezni engleski tijekom cijelog studija jer ”bez engleskog si nitko i ništa”. Katarina Drvodelić, studentica novinarstva, smatra pak da bi se engleski trebao učiti tijekom cijelog studija jer mnogi nisu uspjeli ovladati elementarnim znanjem. Damir i Katarina slažu se da su najviše engleskog naučili izvan okvira školovanja - putem čitanja, gledanja filmova, slušanja drugih ljudi. Jezik koji se danas traži i pri zaposlenju u lokalnim prodavaonicama, ljudi najviše usavrše samostalno. To možda jest dovoljno za okvire Lijepe Naše, ali je itekako nedovoljno za konkurentnost na svjetskom tržištu rada.

Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

tudenti novinarstva imaju sve manje razloga požaliti se da im nedostaje prakse. Naime, 12 studenata sa smjera televizije na novinarstvu Fakulteta političkih znanosti u ožujku je sudjelovalo na radionici multimedijskog novinarstva. Ovo nije prvi put da se takva radionica održava. Projekt je započeo prije tri godine u suradnji s američkim profesorom novinarstva iz savezne države Arizone, dr. Billom Silcockom. Za taj su rad studenti nagrađeni u Americi. ”Dr. Silcock nas je kontaktirao i rekao nam za natjecanje u Las Vegasu te nas nagovarao da prijavimo emisiju. Osvojili smo prvu nagradu”, ispričao je Mislav Šćukanec Rezniček, student koji je i tada sudjelovao u projektu. Ovoga puta studenti su imali prigodu uz pomoć dr. Silcocka, te mentora prof. dr. sc. Tene Perišin, glavnog urednika Televizije Student Igora Mirkovića i glavne urednice HRT-ova Glasa Hrvatske Darije Marjanović, osmisliti i snimiti emisiju pod nazivom ”CRO ID: The Journey Conti-

Sa studentima su radili mentori Bill Silcock, Tena Perišin, Igor Mirković i Daria Marjanović

Mentori i sudionici radionice na FPZG-u

nues”. Napravljene su dvije verzije - jedna hrvatska, a druga engleska. Nakon dva tjedna naporna rada na FPZG-u je prikazana polusatna emisija. Kako je lajtmotiv emisije potraga za hrvatskim identitetom, teme kojima su se studenti bavili prikazuju život ljudi u Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku uniju. Voditelji najavljuju priče o ženama iz tvornice Kamensko, gamerima, muslimanskoj manjini, tu-

Foto: Nika Mokos

ristima koji posjećuju Zagreb te ljudima iz Slavonskog Broda koji komentiraju ulazak hrvatske u Schengensku zonu. Perišin smatra kako su studenti obavili odličan posao. ”Ovo je za njih bilo fantastično iskustvo. Na projektu su radili dva tjedna kontinuirano i jako su entuzijastični. Mislim da se nešto ovako dobro ne vidi ni na nacionalnoj televiziji”, zaključila je Perišin.

STUDENTSKI ŽIVOT

Ožujak 2015.

EKONOMSKI FAKULTET Od jeseni nema više 4+1 modela studiranja

‘Postajemo integrirani studij, ali ne odustajemo od bolonje’

Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

konomski fakultet u Zagrebu od jeseni će postati integrirani studij, za razliku od dosadašnjeg 4+1 modela. Na fakultetu se ne slažu da to znači i ukidanje bolonje. ”Bolonja je zakonski propisana i svi je slijedimo, ali uočavamo neke nedostatke koje pokušavamo popraviti. Zato smo se odlučili za opciju uvođenja integriranog studija“, objašnjava prodekanica za znanost, poslijediplomske studije i doktorate na tom fakultetu, prof. dr. sc. Nataša Erjavec. STARI PO STAROM Praksa je pokazala da većina studenata nakon četvrte upisuje i petu godinu. Jedan od razloga svakako je i taj da prvostupnici nisu prepoznati na hrvatskom tržištu. ”Ako već svi žele upisati petu godinu, omogućit ćemo im da se to ne odugovlači“, dodaje Erjavec.

Sadašnjim modelom peta godina ne može se upisati ako student nije položio sve ispite s prethodnih godina. Od sada studenti neće gubiti vrijeme, objašnjava prodekanica Nataša Erjavec

Foto: Goran Jakuš/Pixsell

I na integriranom studiju ekonomije prikupljat će se ECTS bodovi

Neven Budak: Vraćanje na staro dovelo bi nas u izolaciju

Nataša Erjavec, prodekanica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Foto: Nika Mokos

Vjerujem da slučaj Ekonomskog i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu neće slijediti mnogi drugi fakulteti, za Global kaže Neven Budak, voditelj radne grupe Strategije znanosti i obrazovanja. „Kada govorimo o ugroženosti bolonjskog procesa, moramo razlikovati govorimo li o bolonji kako je izvorno zamišljena ili o tome na koji se način provodi u Hrvatskoj. Izvorna bolonja nije ugrožena i ne mislim da itko u Europi ozbiljno razmišlja o njenu ukidanju. U Hrvatskoj, koja još nije do kraja shvatila da smo postali dijelom široke zajednice u kojoj vladaju neka zajednička pravila, netko i može razmišljati o povratku na stari način studiranja. Kada bi se to kojim nevjerojatnim slučajem

ostvarilo, našli bismo se izolirani od ostalih europskih visokoobrazovnih sustava, suočeni s prosječnim studiranjem od više od sedam godina i s velikim brojem studenata koji odustaju od studija prije stjecanja diplome“, istaknuo je Budak. Tako je, dodaje, bilo prije uvođenja novog načina studiranja. Ističe da nam, unatoč nedostacima bolonje na hrvatski način, ne preostaje drugo do raditi na njezinu poboljšanju i usklađivanju s izvornikom, a nikako ne vraćati se na staro ili izmišljati neku novu hrvatsku bolonju, u kojoj nema preddiplomskog studija (ili diplomskog?), a „koja služi samo zadovoljavanju interesa dijela sveučilišnih nastavnika, umjesto da služi interesima studenata“. (Lucija Pongrac)

TV INICIJATIVA Novi ambiciozni projekt Slavonske televizije

Emisija studenata za studente

Grego G Sandra sandragrego21@gmail.com

tudent info nova je televizijska emisija kojoj je cilj informirati, zabaviti i pomoći studentima tijekom studiranja. Emitira se svake srijede u 13.15 sati uživo, u sklopu dnevnog programa Slavonske televizije. Pokretanjem emisije u veljači ove godine, Slavonska televizija je studentima osigurala koristan medijski prostor u kojem se govori o najrazličitijim temama vezanim uz studentski život: od stipendija, studentskih poslova, noćnog života, kulturnih i sportskih događaja, putovanja i smještaja, do studentskih udruga i njihova rada. Program je obogaćen raznim anketama, reportažama i intervjuima s talentiranim studentima. Uz sve to, pozornost su posvetili i studentskim pravima na razini osječkog sveučilišta ali i na razini cijele Hrvatske. ”Nažalost, vidimo da je

Nije lako ići uživo, ali atmosfera u studiju olakšava posao voditeljima Foto Student Info

Emisiju priprema sedam studenata koji su se prvi put susreli s ovakvim poslom

studentska populacija dosta pogođena krizom u državi i želimo se boriti protiv toga koliko god je u našoj moći”, poručila je jedna od voditeljica Katarina Kljajić. U nepunih mjesec dana od početka emitiranja emisije, na YouTube kanalu ”Student info” zabilježeno je više od 3000 pregleda, a taj broj, uz lajkove na istoimenoj stranici na Facebooku raste iz dana u dan. ”S obzirom na tako kratak rok, zadovoljni smo odzivom i nastojimo rasti još više i što bolje informirati naše gledatelje”, rekla je Kljajić. Emisiju, uz pomoć snimatelja i montažera Slavonske televizije, priprema sedam studenata koji su se prvi put susreli s ovakvim poslom. Povezala ih je želja za učenjem i stjecanjem radnog iskustva, a potrebno im je bilo mnogo dobre volje i hrabrosti kako bi bili spremni izaći pred kamere. Voditeljica Kljajić priznaje kako je izazov stati pred kamere i ići uživo.

Problem je u tome što se modelom 4+1 peta godina ne može upisati ako student nije položio sve ispite s prethodnih godina. Integriranim studijem studentima će se omogućiti da ne gube vrijeme i da s četvrte na petu godinu pređu bez straha od toga hoće li uspjeti upisati diplomski ili ne. Oni koji na jesen upišu Ekonomski fakultet bit će prvi koji će iskusiti integrirani studij tog fakulteta. ”Stari studenti koji su upisali prema starom sustavu, studirat će prema starom“, kaže prodekanica. Ova promjena za sobom neće povući nikakve druge promjene bolonjskog modela. Studenti koji budu studirali na integriranom studiju skupljat će ECTS bodove, polaziti seminare i vježbe, a mogućnost za mobilnost bit će im jednako visoka kao starim studentima. “Ova promjena neće ugroziti mobilnost studenata koja je vrlo visoka na fakultetu”, ističe Erjavec. BOLJA SPECIJALIZACIJA I Ivan Sesar, predstavnik Studentskog zbora Ekonomskog fakulteta, smatra da je ova promjena dobra. ”Vjerujem da će ovaj model donijeti pozitivne promjene te nam omogućiti bolju specijalizaciju, na način da bi se specijalizirali posljednje dvije godine studija, a ne samo posljednju. Ovaj model donosi i određene uštede studentima, pa tako više nećemo imati troškove dva upisa i dvije promocije“, tvrdi Sesar. Dodaje kako ni on ne smatra da je ovo korak prema ukidanju bolonjskog procesa nego samo prema njegovu poboljšanju.

SPEED DATE Inovativno druženje TVZ-a

Odaberi poslovnog partnera u dvije minute

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

usret dizajnera i programera Tehničkog veleučilišta u Zagrebu naziva ‘Speed date’ održan je 19. ožujka u Klubu Studentskog centra. Oni će zajedno raditi na osmišljavanju kreativnih rješenja u sklopu velikog polugodišnjeg studentskog natjecanja u izradi mobilnih aplikacija TVZ Mobile Challenge Cup. Događaj je osmišljen kako bi se dizajneri i programeri predstavili jedni drugima na zabavan i kreativan način te kako bi pronašli zajedničke interese za budućom suradnjom u sklopu ovog natjecanja, ali i izvan njega. Dizajneri su izložili svoje radove, a programeri su imali samo dvije minute za upoznavanje sa svakim radom i za odabir svog partnera s kojim nastavljaju natjecanje. To je prošlo relativno lako,

a formirani će timovi do 1. svibnja raditi na razvoju vlastitih rješenja. ”Cijelo natjecanje, a posebno speed date prava je prilika studentima da kroz timski rad realiziraju sav svoj kreativni potencijal, a konačnom realizacijom vlastitih ideja pred zainteresiranim poslodavcima kroz druženje i zabavu uđu u blisku interakciju s potrebama tržišta - a to se ne može ostvariti na satu”, izjavila je Vesna Uglješić, asistentica na smjeru Informatičkog dizajna.

Foto: TVZ

STUDENTSKI ŽIVOT

Ožujak 2015.

TIPS & TRICKS

‘Uradi sam’ darovi

Senjak G Antonija antonia.senjak@yahoo.com

Studentski život uključuje brojne obveze i dužnosti koje nas često udare po džepu pa si ne možemo uvijek priuštiti da se istrošimo. Jedna od takvih “dužnosti” svakako su i rođendanski darovi. Svi bismo rado dobrom prijatelju kupili stvarčicu koja će nadmašiti ostale darove, ali nismo uvijek u mogućnosti to i ostvariti. Stara teorija kaže kako su darovi od srca upravo oni najbolji, stoga vam donosimo nekoliko ideja za originalne darove koje vrlo brzo, uz minimalan trošak, možete izraditi sami.

1. POKLON-TEGLICA

Kada sljedeći put potrošite majonezu ili neki drugi proizvod iz staklene teglice, nipošto je ne bacajte u smeće. Temeljito je operite, poklopac obložite komadićem tkanine (može biti dio starog šala, salveta i sl.) te je napunite sitnicama poput slatkiša, narukvice, zajedničke fotografije, laka za nokte, cigareta ili nečeg drugog što će vašem prijatelju koristiti. Uz to priložite i duhovitu čestitku koju možete zavezati oko poklopca uz pomoć ukrasnog užeta ili debljeg konca i vaš je dar spreman.

2. FOTOVJEŠALICA

Svatko od nas ima barem jednu vješalicu koja stoji prazna u ormaru i čeka sljedeći komad odjeće. Upravo ta vješalica baza je za sljedeći rođendanski dar. Privežite četiri deblja konca ili ukrasne trakice na vješalicu, odaberite nekoliko fotografija vas i slavljenika, izbušite im rupice u gornjim kutovima te provucite kroz končiće, a vješalicu dodatno ukrasite po želji.

3. ROĐENDANSKI KUPONI

Ako volite pripremati iznenađenja svojim prijateljima, rođendanski kuponi su idealan dar. Moguće ih je napraviti ručno uz pomoć papira i bojica ili u programu za uređivanje fotografija. Odaberite pozadinu, dodajte otkačeni okvir i stvorite kupone koje je moguće koristiti do sljedećeg rođendana. Budite maštoviti i darujte prijatelju masažu, filmsku večer, maraton društvenih igara ili nešto četvrto što će zauvijek pamtiti.

4. KNJIŽNA OZNAKA

Savršen dar za knjiške moljce upravo je personalizirana knjižna oznaka. Možete ih izraditi uz pomoć kartona ili tvrđeg papira tako da ga obložite ukrasnim papirom, dodate dekorativne materijale ili napišete omiljeni citat slavljenika. Ovaj će se dar sigurno svidjeti svakom slavljeniku te pronaći svoje mjesto u njegovim knjigama.

STUDIJ U INOZEMSTVU Unatoč visokim troškovima, iskustvo privlači studente

Škotska kao Hogwarts, Jordan za visok prosjek daje popuste

Marmilić G Ana ana.marmilic@gmail.com

noge su prednosti studiranja u inozemstvu: usavršavanje jezika i upoznavanje drugih kultura. Međutim, život u inozemstvu može biti mnogo skuplji od života u Hrvatskoj, prije svega, zbog višeg standarda. Mnogi studenti upravo zbog financijskog aspekta odustaju od stjecanja novog iskustva u inozemstvu, ali Global je pronašao tri studentice koje su vrlo zadovoljne svojim fakultetima izvan naših granica te su svoja iskustva odlučile podijeliti s hrvatskim studentima. SKUPI SMJEŠTAJ I HRANA Riječanka Elizabeta Malnar studira na sveučilištu u škotskom gradu Glasgowu. Sveučilište je podijeljeno na koledže, a ona je upisana na College of Arts. „U pravilu, prve dvije godine studiraju se tri predmeta. Ja sam izabrala dva glavna te jedan izborni - glazbu, kazalište te talijanski jezik i kulturu. Nastava se sastoji od predavanja i tutoriala ili seminara. Predavanja slušaju svi studenti zajedno, a seminarske grupe imaju do deset ljudi. U mom slučaju tutoriali/seminari praktične su naravi“, dodaje Elizabeta. Za razliku od hrvatskih fakulteta, ne pišu se kolokviji nego profesori inzistiraju na esejima i prezentacijama. „Studentski smještaj je preskup pa stoga živim u privatnom smještaju. Školarinu mi pokriva škotska vlada, a za ostale mi troškove roditelji šalju novac. Što se tiče prehrane, imamo kafeterije koje nude jela po povoljnijoj cijeni, ali jela po tim cijenama u Hrvatskoj nude restorani. Juha dođe oko 1,50 funti, a pizza oko 4,5 funti. Bilo bi lijepo naći posao, ali Hrvatima je još potrebna radna dozvola“, kaže Elizabeta. Dodaje da je oduševljena sveučilištem čija zgrada podsjeća na Hogwarts, ali isto tako i samim gradom. Glasgow je industrijski grad koji ovu buduću teatrologinju u mnogim stvarima podsjeća na Rijeku jer je multikulturalan i ljudi su veoma srdačni i otvoreni. RASPORED PREMA ŽELJI Zagrepčanka Eman Ahel studira grafički dizajn na Američkom sveučilištu u jordanskom gradu Madabi. Sveučilište funkcionira tako da studenti moraju završiti određeni broj sati i na temelju toga si sami slažu raspored kako im odgovara. Tako je moguće diplomirati već u tri i pol godine. „Na mom fakultetu studenti imaju dva ispita po predmetu, bez usmenih. Prvi ispit ‘mid’ obuhvaća dvije trećine gradiva predmeta, a drugi ispit ‘final’ cijelo gradivo. Moguće je prikupiti maksimalno 80 bodova. Ostatak bodova nose

Tri studentice otkrivaju svoja iskustva studiranja u Glasgowu, u jordanskoj Madabi, te u Dubaiju gdje je gotovo nemoguće dobiti stipendiju

sudjelovanje i dolasci te prezentacija ili seminar. Na kraju semestra objavljuju se ocjene od maksimalno 100 bodova. Studenti s visokim prosjekom dobivaju popuste ili im fakultet daje određeni novčani iznos“, objašnjava Eman. U Jordanu su studiji podijeljeni na sveučilišta. Eman dodaje da gotovo sva sveučilišta imaju fakultet grafičkog dizajna, a ona na temelju njihove jačine bira određeno sveučilište. „Stanujem u studentskom domu čija je cijena u prosjeku 300 eura na mjesec. Cijena ovisi o lokaciji i starosti zgrade pa tako noviji i pristupačniji domovi mogu biti i skuplji. Sve mi troškove financiraju roditelji“, kaže Eman. STAŽIRANJEM DO DŽEPARCA Fatima Mohamed dolazi iz južnoafričkog grada Cape Towna, a trenutačno studira u Dubaiju. Tamo su najuspješnija sveučilišta ogranci australskih, američkih i britanskih sveučilišta. Fatima studira na škotskom sveučilištu Herriot Watt. Program studija nastao je prema uzoru na matično sveučilište u Edinburghu. „Studenti imaju određeni broj ob-

Privatni smještaj je izrazito skup kao i općenito život u Dubaiju. Fatima Mohamed, koja tamo studira, smatra da je najbolja opcija home sharing, odnosno dijeljenje životnog prostora s još nekoliko osoba

Foto: Privatna arhiva

Elizabeta Malnar

Eman Ahel

Fatima Mohamed

veznih kolegija kao i mogućnost biranja izbornih predmeta. Uvjeti za prolaz kolegija vrlo su visoki i strogi. Sveučilište Herriot Watt ne nudi studij na svim fakultetima ponuđenim na matičnom sveučilištu u Škotskoj. Neki od ponuđenih studija su psihologija, modni dizajn, dizajn interijera, arhitektura, strojarstvo i jezici”, kaže Fatima. Sveučilište nudi studentske domove, ali ih nema dovoljno te tako mnogi studenti ne uspiju dobiti smještaj. Privatni smještaj je izrazito skup kao i općenito život u Dubaiju. Fatima smatra da je najbolja opcija home sharing, odnosno dijeljenje životnog prostora s još nekoliko osoba. Školarina je slična onima na britanskim sveučilištima. Na primjerice, godišnja školarina za studij strojarstva iznosi oko 13.500 eura. „Sveučilišta u Dubaiju nude ograničen broj stipendija jer si velika većina stanovništva može priuštiti plaćanje školarine. Većina studenata ne radi paralelno sa studiranjem, ali postoji mnogo mogućnosti stažiranja za studente kako bi zaradili džeparac,“ dodaje Fatima.

STUDENTSKI ŽIVOT OD STUDENTA DO LIDERA Kongres udruga studenata Hrvatske

Abrus: Na Facebooku uhodim potencijalne zaposlenike

Brkić G Luka lukabrkic4@gmail.com Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com

ULOGA POLITIKE Predavanje je održala i Mirela Holy, saborska zastupnica i predsjednica stranke ORaH. „Politika je najjednostavniji put do uspjeha“, poručila je Holy mladim budućim liderima, istaknuvši da je „obveza političkih stranaka pružiti prigodu mladima da govore o svojim interesima - svojim jezikom.“ Okupljeni su imali prigodu čuti i savjete uspješnih hrvatskih poduzetnika Saše Cvetojevića, Luke Abrusa i Darija Šafarića u panel-diskusiji pod vodstvom Željka Karduma. Šafarić, stručnjak za marketing i prodaju u tvrtki Media Soft CRM, daje prednost onima koji prije same prijave za posao nauče nešto o tvrtki i pokažu interes za konkretne poslove kojima se ona bavi. Osim iskustva i želje za znanjem, kod svojih zaposle-

Prvi kongres udruga studenata Hrvatske

‘Nijedan posao nije loš. Ako ću kopati kanale, kopat ću najbolje kanale i naplatiti ih najviše’, kaže poduzetnik Saša Cvetojević nika ovi poduzetnici traže sposobnost uklapanja u poslovni tim. ˝Tražimo idealnu slagalicu, koja će se savršeno uklopiti u tvrtku˝, navodi Cvetojević, pritom ističući važnost individualnog pristupa pri prijavi za posao i znanja o potrebama tvrtke u tom trenutku. ˝Najgore je poslati 100 jednakih životopisa na 100 adresa i očekivati da će vam netko ponuditi posao˝, zaključuje. Govoreći o prijavama za posao, poslodavci ističu važnost primjerenog profila na društvenim mrežama, a Abrus priznaje: „Na Facebooku uhodim ljude koji se prijavljuju za posao u mojoj tvrtki – istina je“. Danas su društvene mreže važan pokazatelj imidža, a “prodaja samoga sebe”

Foto: Petar Vučetić

usko je povezana upravo s time. Cvetojević dodaje da često tvrtka neće pronaći zaposlenika nego će on morati pronaći nju. Zato smatra da je važno pokazati se poslodavcu, odlaziti na evente i istaknuti se. ZNAČENJE PRAKSE “Viknite, budite glasni”, savjetuje Cvetojević. Zato isto traži od budućih zaposlenika. “Projekti su uvid u iskustvo i kvalitetno uloženo vrijeme, a spremnost na učenje važnija je od ocjena na papiru”, objašnjava Abrus. U tvrtki Pet minuta zapošljava “individualce, ljude ‘koji žive’, kreativce”, dok u životopisima najmanje pozornosti pridaje diplomi. S njim se slaže i Cvetojević koji je tvrtku osnovao s 18 godina. “Niti jedan posao nije loš. Ako ću kopati kanale, kopat ću najbolje kanale i naplatiti ih najviše”, kaže Cvetojević koji smatra da definicija uspjeha nije povezana s područjem kojim se bavite. ˝Kopajte kanale, čistite ulice, ali radite to najbolje što možete˝, zaključuje.

ERASMUS ESN Zagreb dočekao studente na razmjeni

Strance ‘udomaćili’ zagrljajima, karaokama i delicijama

Cilj ESN-a Zagreb je pomoći stranim studentima da se što lakše snađu u novome gradu, ali i stvoriti odnos s domaćim studentima Mutnjaković G Tena tena.mutna@gmail.com

edina skupina društva koja u posljednjih deset godina nije izrazila svoje mišljenje ni o čemu su studenti - zaključio je Zdravko Kedžo u svom govoru na Prvom kongresu udruga studenata Hrvatske. Ipak, među pasivnim studentima ima i onih koji imaju želju za promjenom i dodatnom edukacijom uz postojeći studij. Ta manjina okupila se 13. ožujka na Veleučilištu VERN na kongresu pod nazivom Od studenta do lidera. Događaj u organizaciji Udruge studenata VERN-a poslužio je studentima za razmjenu iskustava, učenje o uspjehu, organizaciji i poduzetništvu.

Ožujak 2015.

očetak novog semestra u grad je doveo novu grupu studenata razmjene. Za njih tristotinjak ESN Zagreb, volonterska udruga koja pomaže stranim studentima, organizirala je tjedan dobrodošlice kako bi njihov dolazak u “nepoznato” bio što lakši. U zadnjem tjednu veljače studenti su imali prigodu upoznati Zagreb i ostale studente, zaigrati timski sport, podijeliti zagrljaje i na kraju sve to začiniti odličnom zabavom. Tjedan je počeo već poznatim Free hugs događajem koji je krenuo sa Zrinjevca i iznenadio Zagrepčane u hladno i tmurno jutro. Nakon toga volonteri ESN-a Zagreb pokazali su stranim studentima Gornji grad te

ostale znamenitosti naše metropole, a navečer su imali prigodu upoznati i domaće delicije na nacionalnoj hrvatskoj večeri. Ostatak tjedna studenti su zaigrali odbojku, družili se na karaokama i speed meeting događajima, a na kraju tjedna dočekao ih je party pod nazivom Flag welcome party. Posebno za njih ESN Zagreb organizirao je i put u Krapinu i Kumrovec koji je studente, kako kažu, potaknuo na daljnje izlete i putovanja Hrvatskom. “Cilj ESN-a Zagreb je pomoći stranim studentima da se što lakše snađu u novome gradu, ali i stvoriti odnos s domaćim studentima pa je većina događaja uvijek otvorena za sve studente koji se žele priključiti”, kaže Mihovil Sić, predsjednik udruge ESN Zagreb.

Strane studente dočekali su i besplatnim zagrljajima

PODUZETNOST Studentski trojac bez stručne pomoći u garaži napravio jedrilicu

Za svojih ruku djelo platili i porez na luksuz

Krvarić G Anamarija anamarija.krvaric@gmail.com

porez na luksuz jer imam brod”, kaže Marin. Prvi put jedrilica je zaplovila lani u kolovozu u Zadru, točnije kod otoka Molata s kojeg su braća Lukas rodom. Na njoj mogu ploviti do četiri osobe, a jedrili su brzinom od 12 čvorova.

ve se može kad se hoće! To su pokazala dvojica braće, Marin i Jadran Lukas, te njihov prijatelj Joško Jeličić, kada su odlučili napraviti vlastitu jedrilicu. Bez novca, ali s idejom i velikom željom, krenuli su u izradu projekta jedrilice i550 u garaži na Črnomercu, što je trajalo nešto manje od dvije godine - točnije od rujna 2012. do kolovoza 2014. godine. BEZ MENTORA U današnjem se društvu, prema riječima Marina Lukasa, voditelja projekta, jedrilice smatraju “hohštaplerajem”. Ljudi misle da za izradu nečega takvog treba mnogo novca. No radeći izračune za projektiranje jedrilice, njeni su tvorci došli do zaključka da će im za cijeli projekt biti potrebno 7000 eura. Novac su isprva tražili od sponzora, ali nakon nekoliko ignoriranja i odbijenica, odlučili su ga skupiti sami. Osim što su radili razne studentske poslove, financijski su im pomogli obitelj i prijatelji. Stručni dio izrade projekta koji uklju-

Studentii sa svojom jedrilicom za koju i stručnjaci kažu da i dobro izgleda, i ima odlične performanse

Foto: Marin Lukas

Za projekt je bilo potrebno 7000 eura koje su prikupili sami, a jedrilicu su izložili i na Zagrebačkom sajmu nautike, s ciljem poticanja male brodogradnje čuje razna proračunavanja, napravio je Marin, s obzirom na to da je on student Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Jadran i Joško u to su se uključili koliko su mogli. Jadran je student ekonomije, a Joško specijalizant ortopedije. Nekog stručnjaka ili mentora koji bi

ih vodio kroz projekt nisu imali. Ipak, profesori sa FSB-a pružali su im podršku i davali savjete. Jedan od njih je i profesor Toma Udiljak koji im je omogućio korištenje laboratorija na njegovoj katedri. “Oduševljen sam jedrilicom, jako je zgodna što se tiče modernosti - brza i

primjerena situaciji u Hrvatskoj - jeftina”, rekao je profesor Mario Savar, također sa FSB-a. “Jedrilica je moje vlasništvo”, šali se Marin. Naime, zbog velikih komplikacija ako postoje tri vlasnika, ta je čast pripala Marinu, pa je on registrirao jedrilicu u Sisku. “Platio sam i

PRISTIŽU UPITI Njihovih ruku djelo bilo je izloženo ispred FSB-a, te na Zagrebačkom nautičkom sajmu u suradnji s Nautica Portalom. Na izložbu su njeni tvorci pristali radi poticanja male brodogradnje u Hrvatskoj. Cilj je bio pokazati da “svatko može napraviti nešto vlastitim rukama bez obzira na to bio to brod, romobil ili baraka”, rekao je Marin. Nautica Portal je pak htio razbiti predrasude o jedrilicama iz kućnih radionica kao o onima koje izgledaju ružno i nezgrapno. Upravo suprotno, “jedrilica i550 izgleda odlično i ima odlične jedriličarske performanse”, poručila je Sandra Carić Herceg, glavna urednica portala. Dodala je kako je “izlaganje jedrilice i550 potaknulo veliko zanimanje i rezultiralo brojim pitanjima gdje se može nabaviti jeftinija jedrilica”.

Srednja

Ožujak 2015.

PROVJERA ZNANJA Što je pokazalo probno testiranje maturanata?

Matura nije bauk, ali neki su učenici ipak u paničnom strahu

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

ok jedni smatraju da nije preteška i da od nje ne treba strahovati, drugi se panično boje pitanja koja će ih dočekati na ovogodišnjoj državnoj maturi i “zapečatiti” im mogućnost upisa na željeni fakultet - barem tako pokazuju mišljenja maturanata koji su se sredinom ožujka “okušali” u polaganju probnih ispita koje je Visoko učilište Algebra besplatno provelo za sve zainteresirane srednjoškolce. REZULTATI KAO SMJERNICA ZA DALJNJE PRIPREME Filip, maturant XI. gimnazije u Zagrebu, smatra ovaj tip pripreme vrlo korisnom jer će tako provjeriti koliko je toga naučio i znat će na što se treba usredotočiti. „Mislim da matura nije preteška, da pokazuje neku relevantnu razinu našeg znanja i da bi se trebala nastavljati provoditi i sljedećih godina“, kaže Filip i dodaje kako ga nije strah. Priprema se privatno jer u školi nemaju organizirane pripreme. S rezultatima ove probne mature zadovoljan je, iako smatra da je bila nešto teža od prave mature. S njim se ne bi složio Davor iz Elektrotehničke škole Zagreb, koji se priprema od početka školske godine, djelomično u školi, a djelomično plaća privatne instrukcije.

Mislim da matura nije preteška, da pokazuje neku relevantnu razinu našeg znanja i da bi se trebala nastavljati provoditi i sljedećih godina, kaže Filip, maturant XI. gimnazije u Zagrebu

Na probno testiranje stiglo je toliko maturanata da se čekalo u dugom redu

„Prošlogodišnji testovi imaju dobrih pitanja, ali imaju i mnogo nepotrebnih“, smatra Davor i dodaje kako bi ukinuo maturu i vratio prijamne ispite na fakultetima jer ih smatra boljim alatom za provjeru znanja. Rezultati probnih ispita, kako kaže, bili su zadovoljavajući i poslužili su mu da dozna što još mora dodatno naučiti

za pravu maturu. Ivana, učenica II. gimnazije, prilično strahuje od državne mature, za koju se priprema od početka školske godine. Na pripreme ide privatno, iako postoje i pripreme u školi. „Užasno se bojim da će me zapasti pitanja na koja neću znati odgovore. Vidjela sam prošlogodišnje ispite i

Foto: Jozo Jozipović

zaista dosta cjepidlače zbog gluposti“, kaže Ivana i dodaje da smatra da bi maturu trebalo skroz restrukturirati. Svojim rezultatima nije pretjerano zadovoljna, ali dodaje kako je sretna jer ima mnogo vremena za dodatnu pripremu. Renata, bivša studentica PMF-a, ujedno i pripadnica generacije koja je pi-

sala prvu državnu maturu, potvrdila je da su pripreme prilično napredovale posljednjih godina. „Kada smo mi išli na maturu, mogao si samo platiti privatne pripreme, ali te nitko nije mogao zaista pripremiti za to što slijedi, jer nitko nije pojma imao što ćemo pisati na toj maturi“, prisjeća se Renata i dodaje da je postojao i ispitni katalog i mnogo nagađanja, ali nisu postojali prošlogodišnji ispiti, niti stariji kolege koji su to već prošli. USPOREDBA ZNANJA Klaudija Šarkanj, psiholog po struci i stručni suradnik u centru karijera iz Algebre, rekla je da je ovo druga godina da Algebra provodi ovakav tip priprema za maturu. Ispite je ove godine 4000 učenika pisalo u deset gradova, a probnu maturu sastavljalo je četvero srednjoškolskih profesora. Ispiti su koncipirani tako da su malo kraći od prave mature i ne piše se esej, ali ipak daju osjećaj prave mature. „Ideja je provjera znanja, ali i usporedba u znanju u odnosu prema drugima. Smatramo da je relevantno znati i kako su se pripremili kolege učenici jer ako je generacija općenito slabija u maturi, osoba će i s nižim rezultatima upisati željeni fakultet“, rekla je Šarkanj. Inače, nakon što su rezultati objavljeni, na YouTube kanal postavljeni su i videoradovi u kojima profesori rješavaju sve te ispite i objašnjavaju odgovore.

E-ŠKOLE Od jeseni počinje veliki projekt informatizacije obrazovnih ustanova

Žele e-Dnevnike o vlastitom trošku

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

MATURALNA PUTOVANJA

Odabir samo uz više ponuda i predstavnika roditelja

aturalno je putovanje mnogima najvažniji događaj srednje škole. Kako se mnogi učenici i roditelji nerijetko pitaju koja je pravilna procedura koju škola mora provesti kako bi organizacija bila u skladu sa svim propisima i kako ne bi bilo “sivih zona”, ukratko donosimo proceduru. Naime, nakon što se učenici odluče za odredište svojeg putovanja, škola objavljuje obrazac za organizaciju s detaljima što točno traži za to putovanje. Na taj obrazac može se javiti neograničen broj putničkih agencija sa svojim ponudama. Zatim Povjerenstvo koje čine ravnatelj, razrednik i predstavnik roditelja otvaraju ponude svih agencija i tajnim glasovanjem odlučuju o izboru ponude. Rezultati odabira ponude nakon toga moraju biti objavljeni na internetskoj stranici škole, a razrednik o svemu mora obavijestiti roditelje. (Anamaria Batur)

Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com

ilot projekti e-Dnevnik, Škole 2.0 te internetski portal Nikola Tesla, koje neke škole primjenjuju već tri godine, od ove jeseni idu korak dalje, i to u sklopu velikog projekta e-Škole kojim će se do 2022. godine u Hrvatskoj informatizirati sve osnovne i srednje škole. Projekt vrijedan 143 milijuna eura sufinancirat će se iz strukturnih fondova Europske unije, provodi se pod okriljem CARNeta, a od školske godine 2015./2016. potpuna informatizacija provest će se u 20 škola, od čega pet srednjih, dok će još 130 škola informatizaciju dočekati početkom iduće godine. POZITIVNA ISKUSTVA Među prvima ugovore s CARNetom potpisali su ravnateljica Gimnazije Bernardina Frankopana u Ogulinu Sanja Dubić te ravnatelj Gimnazije Gospić Milan Štimac. “Naša škola e-Dnevnike koristi već treću godinu, svaka učionica opremljena računalom i projektorom uz dva informatička kabineta, a većina nastavnika ima ECDL računalnu diplomu”, ističe ravnateljica Dubić.

Svi podaci o učenicima dostupni su bilo kada i bilo gdje, zbog čega je i broj izostanaka učenika smanjen, kaže ravnateljica X. gimnazije Željka Frković Ravnatelj Štimac pak kaže da tek čekaju informatičku opremu, ali i obuku. Iako su e-Dnevnici u školama u kojima su probno uvedeni u početku izazivali i pomutnju i otpor dijela nastavnika, čini se da ti problemi oko

obuke i opreme polako postaju prošlost. Ravnateljica X. gimnazije Ivan Supek u Zagrebu Željka Frković, za njih ima samo riječi hvale. “S korištenjem e-Dnevnika imamo pozitivno iskustvo jer su podaci učenicima, roditeljima i nastavnicima

Elektronički upis i pregled ocjena zamijenit će ‘papirnato’ izdanje Foto: Dušan Mirković/Pixsell

dostupni u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta, te je zbog toga broj izostanaka učenika u prosjeku smanjen. Više od osamdeset profesora ima na raspolaganju tablet, a svi kabineti te trećina običnih učionica opremljeni su desktop računalima. Prije uvođenja e-Dnevnika CARNet je organizirao obuku, a imali smo i internu edukaciju”, ističe ravnateljica Frković. NEMA MARGINALIZIRANIH Ipak, mnogi se pitaju hoće li se među srednjim školama prednost davati gimnazijama, dok će strukovne škole pri odabiru za projekt ostati marginalizirane. Ravnatelj Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Josip Rodin smatra da to nije slučaj, nego u prvoj fazi projekta novca jednostavno ima samo za manji dio škola. “Prijavili smo se za sudjelovanje u pilot-projektu uvođenja e-Dnevnika 2013./2014. godine, ali iz administrativnih razloga nismo pozvani na edukaciju. Budući da smo tek 2014. instalirali bežičnu mrežu i u dvije trećine učionica instalirali projektor, te sredstva štedimo već tri godine, planiramo kupnju tableta te uvođenje e-Dnevnika o vlastitom trošku”, kaže ravnatelj Rodin.

Društvo

Ožujak 2015.

TKO JE HRVATSKA?

Nezaposlena osoba vs. privatni poduzetnik Koliko se razlikuje percepcija hrvatske nezaposlene, odnosno zaposlene osobe, privatnika?

HRVOJE FILIPAN (53)

Grupacija u Europskom parlamentu ima 191 zastupnika

Foto: S&d Group

EUROPARLAMENTARCI Predstavljamo Socijaliste i demokrate

‘Cilj je okončati ekonomsku krizu i vratiti povjerenje građana’

Novak G Nikola novak.ni@web.de

ocijalisti i demokrati druga su najjača grupacija u Europskom parlamentu. Osnovani 1953. godine, dio su parlamenta od samih početaka, a do 1999. godine bili su pobjednici svih europskih izbora. Od ukupno 751 mjesta, koja se raspoređuju među sedam nadnacionalnih stranaka (i nezavisnih zastupnika), S&D ima 191 mjesto. Ova grupacija dio je Europske socijalističke stranke (PES), koja okuplja 32 europske socijalističke stranke. Socijaldemokratska partija Hrvatske jedna je od stranki članica PES-a. Od ukupno 11 mjesta predviđenih za zastupnike iz Hrvatske, SDP je na posljednjim izborima prošle godine osvojio dva mandata koja tu stranku, ali i Republiku Hrvatsku predstavljaju u europarlamentu. NEZAPOSLENOST MLADIH U razgovoru s Toninom Piculom doznajemo kako je prioritet S&D grupe borba protiv nezaposlenosti te težnja da se osigura da naše društvo, ali i tržište, postanu pravedniji. “Ljudima treba vratiti povjerenje u Europsku uniju i to je načelo, naša misao vodilja u svakidašnjem radu u Europskom parlamentu, kao i izvan njega”, ističe Picula. Dodaje kako je pred današnjim generacijama izazov obnove vrijednosti na kojima se temelji Europska unija, solidarnosti i jednakih uvjeta za sve. “Taj je izazov to teži uzmemo li u obzir da je EU već neko vrijeme u najvećoj krizi od svoga nastanka, koja se najjasnije očituje u postocima nezaposlenosti, i to prije svega nezaposlenosti mladih ljudi, čiji se broj trenutačno popeo na 27 milijuna Europljana”, konkretno navodi. Posebno ističe potrebu da se donese odluka o tome kako reindustrijalizirati Europu jer bez nove industrijalizacije i prihvaćanja novih tehnologija, smatra Picula, neće biti ni novog zapošljavanja. “Kao pozitivan primjer često spominjem Austrijance koji nisu uništili svoju industriju i preselili su proizvodnju na Daleki istok, kako bi mogli razvijati proizvodne i uslužne

Iako nisu najveća stranačka grupacija, Europska socijalistička stranka tradicionalno je najveći politički oponent desnom političkom centru. Od naših 11 europarlamentaraca, dvoje ih pripada grupaciji Socijalista i demokrata

Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu Foto: Didier Bauweraerts

Europarlamentarac Tonino Picula Foto: Tonino Picula

obrte”, konkretan je Picula. Njegova stranačka kolegica Biljana Borzan ističe pronalaženje rješenja za konačan završetak gospodarske krize u Europi te zatvaranje pukotina u europskom projektu koje je kriza izazvala kao glavne ciljeve ovog saziva europarlamenta. “Tu naravno govorim o velikoj nezaposlenosti, pogotovo mladih, porastu nacionalizma i ksenofobije te euroskepticizma”, kaže Borzan. Pojašnjava kako joj je trenutno u fokusu Transatlantsko trgovačko i investicijsko partnerstvo. “Riječ je o sporazumu koji ima potencijal stvoriti najveću i najbogatiju zonu slobodne trgovine na svijetu i promijeniti globalne ekonomske i političke odnose”, ističe Borzan. Tema zaštite potrošačkih prava nailazi na golemo zanimanje u Hrvatskoj i zato se, kako navodi, bavi pitanjima poput razlike kvalitete istih proizvoda na zapadnom i istočnom tržištu, nepoštenih trgovačkih praksi i programiranog kvarenja uređaja. “To su stvari s kojima se građani susreću u svakodnevnom životu i Europska unija sa svojom agendom harmoniziranja unutarnjeg tržišta može napraviti velike pomake u osiguranju jednakosti i zaštite potrošača”, navodi. Napominje još kako je važno, a to je ujedno i stav eurosocijalista, da se zakonskim mjerama moraju kontinuirano poboljšavati prava žena. ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE Na pitanja o novim izborima za Europarlament i budućnosti Unije nude zanimljive procjene. “Na izborima 2019. očekujemo Europu informiranih građana, koji će o sudbini Europe odlučivati ne samo na izborima nego i aktivno sudjelovati u procesu donošenja odluka koje utječu na cijeli kontinent pa i šire”, optimističan je Picula. Borzan smatra da sve ovisi u velikoj mjeri o mogućnosti gospodarstva da se oporavi. “Obećanje integracije i zajedničkog tržišta bilo je da će donijeti blagostanje, logično je da se ljudi zapitaju zašto se to nije dogodilo”, tvrdi Borzan, no ipak naglašava kako, iako je projekt EU ozbiljno uzdrman, situacija nije toliko dramatična.

Hrvoje Filipan je privatni poduzetnik i vlasnik zagrebačke tvrtke FL-SISTEM koja posluje od 1991. godine. Završio je FER i danas živi i posluje na relaciji Zagreb - Rijeka. Oženjen je suprugom Sandrom i ima dva sina, Luku i Mateja. Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku? Najprije mi padnu na pamet more, sunce, kamen... Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu? Po suncu i moru! Možemo govoriti i o sportu. Nekoć, kad sam igrao košarku i kad bi me u inozemstvu pitali otkud sam, onda bih rekao ‘iz Jugoslavije, ali iz Hrvatske’! Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj i postoji li uopće? Moja žena, Sandra! Kad uđem u kuću s posla, moram najprije 10 minuta gledati u pod! Šalu na stranu... Nitko mi ne pada na pamet jer da moralni autoritet postoji, svi bi glasali za njega. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolja zemlja za život svojih građana? Trebalo bi poticati ideje i zapošljavanje. Ako ja za svog radnika

2. 3.

moram platiti 100 posto davanja, normalno da ću teško zaposliti i drugog radnika. Ali ako bih na plaću radnika davao 60 posto nameta, onda ću ih zaposliti obojicu i maknuti ih s burze. Pa daj mi to onda omogući! Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj? Nadam se da ću za deset godina uspjeti prenijeti posao na nekoga mlađega, možda svoje sinove, i uživati u onome što sam postigao. Teško je reći gdje vidim Hrvatsku! Neka budemo nekakva mala Švicarska...

Ako bih na plaću radnika davao samo 60 posto nameta, onda bih zaposlio još jednog, kaže Filipan

TEA KRŠLAK (54) Predstavnica nezaposlenih osoba iz rodne je Banje Luke, gdje je završila srednju ekonomsku školu, došla u Zagreb s 21 godinom. Danas, ima 26 godina radnog staža i šest godina “staža” na burzi rada. Živi sa suprugom i dva sina. Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku? Hrvatska, moja domovina! More, otoci, šume, vode, dobri ljudi, naš hrvatski jezik... Samostalna, krvlju natopljena, ali slobodna. Ja volim svoju Hrvatsku! Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu? Prije svega po našim ljudima. Prepoznati smo i po kravati, po Vegeti, Kraševoj Bajaderi. Po našem lijepom, čistom moru, znamenitostima, gradovima, hrani, maslinovu ulju, vinu... Koju biste osobu izdvojili kao moralni autoritet u Hrvatskoj, i postoji li uopće? Nema takvih ljudi među političarima i u vlasti. Bili su to Stepinac, Majka Tereza, Kuharić. Od živućih, mogu možda spomenuti patera Cveka, koji radi za dobrobit starih ljudi, bolesnih.

Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život svojih građana? Otvoriti nova radna mjesta, zaposliti mlade ljude, ali zaposliti možda i ovu moju generaciju. Smiješno mi je da se na burzi rada vodim samo kao nekakav broj ili kao jedno ime u evidenciji. Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj? Hrvatsku vidim sređeniju, sretnijih građana i sposobnih ljudi na vlasti, nekih mladih ljudi koji će doći i napraviti reda. (Dora Kršul)

Trebalo bi zaposliti i ovu moju generaciju, smiješno mi je da smo samo broj na burzi, ističe Kršlak *Cjeloviti intervjui objavljeni su na Studosferi, blogerskoj platformi studenata novinarstva FPZG-a. (www.studosfera.net).

Društvo

Ožujak 2015.

BONTON Doživljavaju li pravila ponašanja (r)evoluciju?

I ispravno odabran smajlić danas je dio lijepa ophođenja

Uopće nismo psovali, u školu smo išli uredni i obvezno podigli ruku ako smo željeli nešto reći, prisjetio se umirovljenik Tomislav Grujoski Brčić G Iris iris.brcic@gmail.com

o nije po bontonu! Koliko ste samo puta čuli svoje bake ili majke da uzvikuju ove riječi kad biste “praznih ruku” krenuli nekome u posjet? Poznavanje bontona često se zna pokazati iznimno važnim za naš dojam u društvu. Osobe koje se ne pridržavaju bontona smatraju se nepristojnima i loše odgojenima. No bonton se, kao i dosta drugih stvari, mijenjao u povijesti. Ono što je do jučer smatrano najvažnijim pravilom bontona, danas je možda potpuno nevažno. Ili obratno. Umirovljenik Tomislav Grujoski svjestan je tih promjena. Grujoski je odrastao u obitelji s osmero djece i svako je dijete bilo odgajano da prije svega poštuje starije. ŽIVOT SE UBRZAO “Kada sam bio dijete, starije smo obvezno pozdravili na cesti, a ako bismo se sreli sa svećenikom, običaj je bio da mu se poljubi ruka. Također, nije se psovalo kao danas, zapravo, uopće nismo psovali. U školu smo išli uredni i obvezno podigli ruku ako smo željeli nešto reći”, prisjetio se Grujoski. Bi li uvođenje bontona kao predmeta u škole nešto promijenilo? “U vrtićima i u osnovnim školama, kada dječji mozak još ima dosta praznog kvantiteta, trebalo bi djecu poučavati što je dobro, a što nije dobro”, objasnio je Grujoski. Da bi stvar bila složenija, postoji više specijaliziranih kategorija bontona. Tako imamo, na primjer, bonton u restoranima, kazališni bonton, poslovni bonton, a u posljednjem desetljeću čak i e-bonton. Ovaj posljednji postaje sve važniji. Digitalna tehnologija potpuno je promijenila našu svakodnevicu tako da se sad s nekim pitanjima susrećemo prvi put. Na primjer, “koji smajlić da upotrijebim na kraju ove rečenice”, “u kojem roku je pristojno odgovoriti na e-poruku”, “kako reagirati na

Prodaju li se knjige o bontonu? Jesenski i Turk u svojoj ponudi imaju desetak naslova koji se bave temom bontona i svi su, kažu, jednako traženi na tržištu. Školska knjiga već godinama u ponudi ima slikovnicu “Dobar dan, kako ste? - dobro ponašanje u riječi i slici”, koju je napisala bivša premijerka Jadranka Kosor. Čak se i Verbum, inače specijaliziran isključivo za vjersku literaturu, može pohvaliti solidnom prodajom slikovnice “Lucija i Marko - bonton za djecu”.

‘Ne piši ono što ne bi rekao i preko megafona na trgu’ Prvi hrvatski e-bonton nastao je prije četiri godine. Hrvatski Telekom je u suradnji s mnogim fejsbukovcima, tviterašima, forumašima i blogerima kreirao poučan i duhovit priručnik koristan svima koji su dio virtualne zajednice. Ovakva vrsta priručnika, usmjerena na društvene mreže, s vremenom se može nadograđivati. Ipak, neki savjeti su svevremenski, poput: Dvaput promisli prije nego što postaneš prijatelj sa svojom bližom rodbinom, bivšim partnerima ili nadređenim kolegama. - Držislav Ujević Učitaj samo slike koje bi i tvoja mama odobrila. - Sara Novak Ne piši ono što ne bi rekao i preko megafona na trgu. Krešimir Galić Ne lajkaj sam sebi status, poveznicu ili sliku. - Marija Užarević Nemoj brisati prijatelje dok si ljutit. - Daniel Horvat ‘‘Google before you tweet’’ je novi ‘‘Think before you speak’’. - Helena Kos

1. 2. 3. 4. 5. 6.

uvredljive komentare na društvenim mrežama” itd. Ako se bavite komunikacijom, ova pitanja su ponekad presudna. To dobro zna Boris Radošević, poznati bloger i osnivač Gadgeterije, koji je prije četiri godine sudjelovao u projektu izrade prvog hrvatskog e-bontona. “Ne mislim da je razvoj tehnologije utjecao na doživljaj lijepog ponašanja općenito jer naprednih korisnika suvremenih tehnologija još u postotku nema toliko mnogo, ali je svakako donio još jedan segment ‘međuljudskih odnosa’, a to su virtualni odnosi gdje se stvorio ‘novi bonton’”, objašnjava. Prema njegovu mišljenju, informatika i informacijske tehnologije potpuno su zapostavljene u školskom sustavu pa je jednaka stvar i s internetskim bontonom. “Odluči li neka vlast promijeniti nešto s tim u vezi, siguran sam da će i korisnici interneta biti razumniji”, uvjeren je Radošević. ODGOVORNOST A upravo je neobrazovanost mnoge stajala dobrog ugleda na društvenim mrežama. Neprimjereni komentari, dijeljenje vulgarnog sadržaja, trolanje... sve je to znak nepoznavanja internetskog bontona, ali i nedostatka kućnog odgoja. “Jednako kao i u ostalim segmentima društva, tehnologija je imala velik utjecaj na značenje bontona, barem na internetu. A s obzirom na to da je veći dio korisnika interneta na društvenim mrežama i internetskim servisima anoniman, imamo situaciju u kojoj osobe vrlo često ovim kanalima liječe svoje osobne frustracije”, primjećuje Radošević. Iako ne koristi društvene mreže, Grujoski se slaže da su neka pravila lijepa ponašanja univerzalna. “I najružnije stvari mogu se reći pristojnije, a tko poseže za psovkama i vikanjem, liječi svoje frustracije jer se ne može drukčije izraziti. To vrijedi zapamtiti i primijeniti, kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu”, kaže Grujoski.

ANKETA

HRVOJE HERMAN: Mislim da se pravila lijepa ponašanja iz stvarnog svijeta trebaju primijeniti u virtualnome. Ali moramo biti svjesni jedne razlike - u virtualnom svijetu sve se događa mnogo brže pa su i izgledi za pogrešku veći. Zato treba biti pažljiv i dvaput razmisliti prije nego nešto kažemo ili napišemo.

IVANA MARJANOVIĆ: Bonton ne može biti usađen u karakter niti nametnut kaznama, on se mora učiti cijeli život. Najviše promatrajući djela svojih roditelja, a kasnije kroz ono što društvene norme odobravaju. Temelji internetskog bontona leže u stvarnom svijetu, ali granice postavlja online društvo.

PERE TOMISLAV CUKROV: Mislim da bonton lagano postaje “izumiruća vrsta”. Mi kao društvo postajemo sve manje kulturni i sve manje prenosimo kulturno ponašanje na svoju djecu. Nadam se da će bonton zauzimati veliki dio kurikula građanskog odgoja u osnovnim i srednjim školama.

ISTRAŽUJEMO Kako ugostitelji poveća

Do punije blaga ili bezobrazn

G Matina Tenžera G Ana Šimac

tenzera.tenzera@gmail.com ansimac@hotmail.com

a povratku iz Splita u Zagreb stali smo na jednom malom odmorištu jer su klinci bili žedni. Bilo je užasno vruće pa smo svi skupa sjeli i naručili po malu Coca-Colu, onu od pola litre. Znači, sve skupa četiri male Cole. Nisam ni gledala račun dok nije došlo vrijeme za odlazak, a kada sam bacila pogled na njega, nisam mogla vjerovati. Jedna je stajala 22 kune! - prisjeća se djelatnica u IT-centru Nataša. POGREŠAN DOJAM KOD PIVA Iako Zakon o zaštiti potrošača, posljednji put izmijenjen u travnju prošle godine, formalno štiti prava potrošača i brani svaki oblik prijevare, nijedan zakon ne uređuje visinu marže koju trgovac može postaviti. Odmorišta i benzinske crpke veliki su, ali ne i jedini, izrabljivači prava na neograničeno veliku maržu. Kad se još uz to pogledaju cijene po kojima se proizvodi nabavljaju,

imaju manje ugljičnog dioksida pa možda zato ljudi misle da u tom pivu ima vode“, rekao je. Zaintrigirala nas je ta informacija pa smo s dvije pivovare provjerile o čemu je riječ. „Pivo u bačvi ima malo nižu razinu ugljičnog dioksida, ali to je zato što se pivo tijekom točenja iz točionika dodatno obogaćuje ugljičnim dioksidom. Krajnja količina ugljičnog dioksida bi morala biti ista, ali moguća su odstupanja od lokala do lokala, ovisno o tome kako su aparati podešeni. Uzimajući to u obzir, moguće je da ponekad potrošači steknu dojam da je pivo ‘blaže’. Svi ostali parametri su identični pivu u boci“, pojasnili su iz Zagrebačke pivovare.

’ODOKATIVAN’ PRISTUP Nevjerojatan doživljaj stigao je i od jedne studentice koja je, sjedeći u baru udaljenom neposredno od Jaruna ugledala kako se preljepljuju etikete na pridošlim vinima. Priznala je i da ne može reći da ju je taj prizor iznenadio jer provjereno zna da se ista stvar događa u jednom od jarunskih kafića. Kad smo već na zamjeni dvaju pića, studentica

Ljudi su se lako navikli na to da preplaćuju pića

besramna prijevara krajnjeg potrošača izlazi na vidjelo. Naime, ista Cola koju su Nataši naplatili 22 kune, u nabavi s PDV-om stoji točno - četiri kune! Iz Ministarstva turizma odgovaraju kako je „u obavljanju ugostiteljske djelatnosti dopušteno slobodno formiranje cijena te da ono ovisi o poslovnoj odluci ugostitelja, a da turistička inspekcija nema utjecaj na neravnomjeran odnos između prodajnih cijena i marži“. Paradoksalno je koliko su ljudi naviknuli na činjenicu da u većem dijelu lokala preplaćuju svoja pića. No ovo nije jedini način na koji pojedini ugostitelji dodatno pune vlastite džepove. Najviše primjedbi dolazi na račun razvodnjavanja piva i vina, miješanja žestokih pića sa sokovima iz plastičnih boca koja se onda naplaćuju kao cjelovit napitak u bočici te “kraćenja” (zakidanja za 0,01 ml prilikom točenja) u količini utočena alkohola. Filmski kritičar Krešimir Košutić, inače velik ljubitelj piva, nije ostao zatečen ovim iskustvima. „Sva točena piva su inače lakša i

Foto: Helena Pereković

Mirna prisjetila se prijateljičina rođendana. “Nas petero ili šestero cura naručile smo Stock - Colu. Konobar nam nije donio Stock nego neku ‘brlju’ od rakije. Iako nisam stručnjak, znam razliku između lijepo sunčanozlatnog Stocka i ‘brlje’. Na to

‘Ako potrošač posumnja na nepoštenu poslovnu praksu ugostitelja, može se obratiti tržišnoj inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva’, kažu u Društvu za zaštitu potrošača smo se požalile konobaru koji se ispričao i rekao da je bio uvjeren da smo naručile rakije. Riješili smo to jednom cugom na račun kuće”, tvrdi Mirna i pritom upozorava da se konobari doista mogu zabuniti prilikom serviranja pića te da ne moraju u pitanju nužno biti zle namjere. Govoreći o žestokim pićima, od

Društvo

Ožujak 2015.

avaju zaradu koristeći legalne, ali i prevarantske metode

ajne ‘kraćenjem’ žestica no visokim maržama

Ugostiteljima je dopušteno samostalno formiranje prodajnih cijena i marži. Pa ipak, čitateljica Globala ostala je iznenađena kad je Coca-Colu platila 22 kune, a ona u nabavi s PDV-om ugostitelja stoji samo - četiri kune!

Foto: Helena Pereković

Drukčiji okus točenog piva ne znači da je mnogima omiljeno piće razvodnjeno

Najviše primjedbi dolazi na račun razvodnjavanja piva i vina, miješanja žestokih pića sa sokovima iz plastičnih boca, što se onda komadno naplaćuju kao cjelovit napitak u bočici, te zakidanja prilikom točenja bivše djelatnice popularnog kluba u središtu Zagreba doznale smo da je najnormalnija stvar da se žestoka pića miješaju sa sokovima iz plastičnih boca. Osim toga, stigla nam je pritužba da u pojedinim kafićima i klubovima umjesto 0,03 pića dobiju 0,02 što se nadomjesti sokom. Ipak, konobar Marko Brkašić odmahuje rukom na ove primjedbe. „Colu možeš kupiti u plastici i ulijevati u Jager jer se može uzeti od dobavljača u boci od jedne litre. To su akcijska pića. Recimo, naplate ti žesticu od 0,03 plus sok koji su uzeli od dobavljača, a kojemu onda moraju platiti onoliko koliko prodaju“, kaže. Konobar jednog od klubova za koji smo dobile komentare na ovakve prijevare kaže da se “kraćenje” pića ne događa namjerno. „Kako barmen u žurbi daje koktel, on ne pazi je li stavio 0,05 ili 0,1 nego toči otprilike i zbog količine leda, soka ili ostale žestice nećeš ni primijetiti razliku, a opet isto. Ali to je ustaljena praksa u Hrvatskoj, i to se ne može nazvati kraćenjem osim ako ti stvarno barmen ne napravi koktel skroz drukčije“, pojašnjava. Iskusni konobar Domagoj Mrakužić koji je prošao mnoge zagrebačke klubove naglašava razliku između tri vrste varanja u lokalima – varanje konobara iz vlastitog interesa, skraćivanje ili pretakanje pića kao politika ostvarivanja tehničkog viška te varanje države putem ne-

izdavanja računa. Ostvarivanje tehničkog viška odmah je eliminirao zbog uvedene fiskalizacije. Osim neizdavanjem računa, Domagoj se osvrnuo na ono prvo. „Iz iskustva mogu reći da je 95 posto konobara u ‘kombinacijama’. Svatko na svoj način krade od gosta ili od firme. Zvuči užasno, ali, nažalost, tako je. Konobar je krajnji serviser u varanju, ali to su 50/50 omjeri gdje ili ne zna s gostima pa će im pokušati nešto naplatiti više ili će bez računa zeznuti firmu i sebi staviti u džep“, rekao je. POTROŠAČI SE NE ŽALE Iako je znatan broj osoba doživio neku od sljedećih prijevara, svi djelatnici lokala koje smo kontaktirali, djelovali su iznenađeno našim upitima. Osim što ih dobar dio nije

osobno doživio neku od situacija, drugi dio tvrdi da se takve situacije događaju najviše na festivalima gdje je velik protok ljudi, a i gdje je jedini cilj što brža zarada. Svi se slažu u tome da lokali ne mogu dugo opstati ako na takav način varaju konzumente. „Ne možeš uspjeti danas ako ne nudiš kvalitetu i ako ne konkuriraš na tržištu“, rekao je Marko. S njim se složio i Domagoj. „Uloga potrošača trenutačno je premala da bi predstavljala izvor zarade na nekakvu varanju. Vlasnicima je jedini način zarade uredno poslovati te biti fer prema gostima kako bi se vratili“, dodao je. Možda svi ovi konobari samo brane svoju struku. U svakom slučaju, činjenica je da potrošači ne ulažu žalbe na rad ugostiteljskih objekata. „Nemamo pritužbi potrošača na navedenu temu. Međutim, ako potrošač posumnja na nepoštenu poslovnu praksu pojedinog ugostitelja, može se obratiti tržišnoj inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva“, odgovor je koji je stigao iz Društva za zaštitu potrošača.

NAPITAK

NABAVNA CIJENA BEZ PDV-A

PROSJEČNA PRODAJNA CIJENA

MARŽA U POSTOTKU

Kava

1,55 kn

7,00 kn

351%

Čaj

0,75 kn

10,00 kn

1233%

Cedevita

2,19 kn

9,00 kn

310%

Coca-Cola

4,15 kn

12,00 kn

189%

Pivo u boci (0,35)

4,37 kn

12,00 kn

174%

Točeno pivo (0,5)

5,13 kn

13,00 kn

153%

KULTNA MJESTA ZA IZLASKE ROKO Dva desetljeća nezaboravnih tuluma

Akademija na kojoj se ne uči nego pleše

Popović G Anja popovic.anja6@gmail.com

asuprot studentskog doma Stjepan Radić 1994. godine smjestio se klub Roko. Blizina najvećeg studentskog doma ovom je klubu osigurala veliku posjećenost što nije neobično s obzirom na to da velik broj soba u domu gleda upravo na Roko, a glazba koja dopire iz njega navodi vas da se spustite iz paviljona i izađete van, čak i ako to niste planirali. Antonio Legan, PR manager kluba, navodi kako je Roko koncipiran prije svega kao studentski klub te surađuje s mnogim studentskim udrugama brojnih fakulteta, a velikom je broju studenata ovaj klub obilježio prve dane studentskog života. “Većina kolega s mog faksa odlazi u Roko, a brucošijada koja se svake godine održava odlična je prigoda za upoznavanje kolega”, smatra Martina Ladić, studentica fizioterapije. Klub ugošćuje poznate izvođače poput Jelene Rozge, Lane Jurčević, Mladena Grdovića, Harija Rončevića i mnogih drugih. Osim toga, Roko otvara svoja vrata i bendovima koji tek počinju svoju karijeru. Iako je ovo klub u kojem su studenti dobrodošli i tijekom dana na kavu ili čaj, u večernjim satima Roko organizira razne tematske tulume. “Naš program krase večeri kao što su Hercegovačka noć, Slavonska noć, Lička noć, Noć zagorskih studenata, Zadarska noć, Splitska noć, Brucošijada ZVU-a,

Foto: Klub Roko

Brucošijada TVZ-a, Brucošijada Promet, te brojne druge”, ističe Legan. U posljednje tri godine Roko je obogatio studentsku srijedu za još jedan party – Index night. Koliko god je provod važan za život studenata, ne treba zaboraviti na studiranje i polaganje ispita pa je Roko prošle godine osnovao Index akademiju. Ondje se ispituje opće znanje studenata, a pobjednik osvaja stipendiju od 1000 kuna. ˝Svake srijede je jedan rok, studenti ispunjavaju kolokvije pri dolasku u klub, skupljaju bodove tijekom mjeseca, te napokon, studenti na kraju mjeseca s najviše osvojenih bodova izlaze na završni ispit˝, objašnjava Legan. Budući da je Roko mjesto na kojem se cijeni i dobra zabava, ali i znanje, Legan ističe kako je upravo “dao sam sve ispite u Roku” omiljeni komentar pobjednika Index akademije.

NOVA MJESTA ZA IZLASKE

Obogaćena zagrebačka ponuda noćnog života

Grego G Sandra sandragrego21@gmail.com

TESLA POWER HOUSE Varšavska 4; ponedjeljak-nedjelja (8.00 - 1.00) „Tesla se opet češće spominje kao znanstvenik i cool ime, pa je bilo logično da se stvori konceptualni bar u kojem dominira njegov lik i djelo“, rekao je kreativni direktor TPH Adnan Mehmedović. Ovaj custom made bar inspiriran Nikolom Teslom nudi široku glazbenu ponudu: svakodnevne live nastupe, jazz, soul, punk, r’n’b i rock večeri, mash-up petkom i house glazbu subotom. Uskoro će se organizirati i promocije knjiga, izložbe i modni događaji. HANGAR Ulica Florijana Andrašeca 14; petak i subota (22.00 - 6.00); Ulaznica: 20 kn „Svi koji su došli jednom, sigurno su se i vratili. Najvažniji su nam

Foto: Ivan Klekar

dobar zvuk i dobru rasvjetu, a posebnost su atmosfera i interakcija s publikom“, rekao je vlasnik kluba Sandi Hadžić. Klub, koji uskoro postaje i kafić, osigurava 400 parkirnih mjesta i prostor kapaciteta 1500 ljudi te nudi primarno stranu glazbu, petkom uvijek nešto drukčije, a subotom mash-up stranih hitova. Ponuda će se obogatiti večerima standup komedije i tematskim večerima (jazz, blues, rock) te koncertima.

Svijet/EU

Ožujak 2015.

INFORMIRANOST Pogled na globalne događaje i teme iz studentskog kuta

‘To ne utječe na naš život...’

lobal je u prošlom broju pisao o reduciranom medijskom praćenju svjetskih tema, ali što o globalnim događajima misle mladi i zanimaju li ih uopće? Jasno je da velik dio populacije nije upoznat s važnim događajima u svijetu, koji, na ovaj ili onaj način, utječu i na njih. U razgovoru s dvoje studenata diplomskog studija Sveučilišta u Zagrebu, pokušali smo doznati njihovo viđenje prezentiranja informacija iz svijeta u domaćim medijima i mogući razlog nezainteresiranosti.

ju li ga teme u svijetu i Hrvatskoj ili ne. S druge pak strane Anela Omerović, studentica diplomskog studija automatike na FER-u, povremeno prati vijesti iz svijeta te također dobiva informacije putem različitih medija. Smatra kako su „svakojake starlete i nevažne stvari zasjenile važne informacije“ te da su eventualne globalne teme prisutne samo da bi se popunila kvota vijesti, a najčešće samo prenesene iz stranih medija. Što se tiče interesa mladih za stanje u svijetu, smatra da je problem stav kako svjetski događaji „pretjerano ne utječu na njihov život, pa se time ne opterećuju“. Također, „negativno ozračje“ u vezi s medijima djelomično objašnjava vjerovanjem ljudi u netransparentnost medija i informacija koje prezentiraju.

VAŽNE VIJESTI U SJENI Ensar Husković, student diplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu, smatra da mediji ne samo da nedovoljno informiraju javnost nego to čine i “neprecizno, šturo i često netočno“. Što se tiče pristupa globalnim temama, za više i točnije informacije najčešće se mora posegnuti za stranim medijima. Danas smo svjedoci količine medija sa senzacionalističkim načinom izvještavanja, a kad se govori o upoznatosti mladih sa svjetskim temama, Ensar tvrdi da se susreo i s mladima koji su vrlo slabo upoznati, ali i s onima koji „znaju više od elementarne informiranosti“. Tvrdi kako je stvar pojedinca zanima-

MEDIJSKA OGRANIČENOST Hajrudina Hromadžića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, sociologa i stručnjaka za medije, pitali smo u prošlom broju o praćenju vijesti iz svijeta u Hrvatskoj. Naime, on za svoju tezu o pauperizaciji, automarginalizaciji i provincijalizaciji medija daje „za primjer neke medijske formate koji su reprezentativnog profila, primjerice središnji dnevnik na nacionalnoj televiziji“, gdje postoji „strahovit deficit informacija i priloga iz svijeta“. Primjerice, u slučaju izbora u Grčkoj, tvrdi Hromadžić, svjedočimo sramotnoj medijsko-ideološkoj intonaciji koja je rezultat nerazumijevanja, u ovom slučaju, političke ljevice.

‘Svakojake starlete i nevažne stvari zasjenile su važne informacije, a eventualne globalne teme prisutne su samo da bi se popunila kvota vijesti’, smatra FER-ovka Anela Omerović

Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

Foto: Helena Pereković

Mediji i dalje marginaliziraju svjetska događanja

SUKOB

SUKOBLJENE STRANE

RAZMJERI

OSNOVNE KARAKTERISTIKE

UKRAJINA

Ukrajinska vlast i pobunjenici (većinski ruski istok)

5500 mrtvih, 20.000+ ranjenih, manje uništavanje infrastrukture

Unutrašnji politički sukob: federalizacije/ centralizacija država te prava nac. manjina. Širi kontekst: širenja granica NATO i EU.

SIRIJA

Sirijska vlast i skupine pobunjenika vrlo različitih ideologija

250.000+ mrtvih, 3,5 mil. izbjeglica, 4,5 mil. interno raseljenih, izrazito uništena infrastruktura nekih gradova

Izvana poticana pobuna protiv vlasti. Idejnoideološki kaos. Izdvajanje terorističke org. ISIL iz opozicije (međunarodne granice na tom području + brutalne metode)

IRAK

Iračka vlada i terorističke org. (ISIL, Al-Qaida); sektaški sukobi šijita i sunita

600.000+ mrtvih (dulji period), jako oštećena infrastruktura

Kolaps nakon strane vojne intervencije i pada autokratskog režima; nova podjela moći (zadovoljni samo Kurdi) Stalno novi sukobi. Novi element: ISIL

NIGERIJA

Nigerijska vlast i islamistički pobunjenici org. Boko Haram

oko 15.000 mrtvih, 1 mil. raseljenih

Višedesetljetne razlike - razvijenost S i J zemlje rezultirale pojavom radikala Boko Harama koji se bore protiv vlasti pod paravanom uvođenja šerijata

STRAH OD TERORIZMA Britanci u zaštiti nacionalne sigurnosti odlaze u kršenje ljudskih prava?

Najavili zabranu aplikacija poput WhatsAppa

Šarić G Petra petra@saric.biz

ini se kako Velika Britanija svakog dana postaje korak bliže nekom obliku policijske države. Zbog straha od terorizma ta zemlja, proklamirajući društvenu odgovornost, čini se da zadaje snažan udarac svojim građanima, i to na “svetom” području temeljnih ljudskih prava. Naime, Britance čeka mnogo više od pojačanih mjera nadzora izlaska/ulaska u zemlju. U pitanju je i promjena obrazovnih i zdravstvenih programa, kao i najava zabrane aplikacija poput WhatsAppa, s ciljem prevencije mogućega ekstremističkog ponašanja, posebice mladih. POLITIKA IZVANREDNOG STANJA Riječ je o novom Antiterorističkom i sigurnosnom zakonu koji je, nakon što je izglasan u parlamentu, 12. veljače dobio kraljičin službeni pristanak. Zakon je europska verzija američkog Patriot Acta, donijetog nedugo nakon 11. rujna, dok su nedavno gotovo identični izglasani u španjol-

skom i australskom parlamentu. Prof. Krešimir Petković, politolog i stručnjak za javne politike s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, priču je smjestio u širi kontekst. “Policijsko zakonodavstvo poput nadrealističke regulacije javnog reda je u usponu. Zakoni su cinični: govore općenito o konkretnim neprijateljima, a njihova općenitost otvara mogućnosti širenja područja borbe”, ističe Petković. Konkretno, dio zakona, pod službenim imenom “The Risk of being drawn into terrorism” podrazumijeva uvođenje novih administrativnih položaja u javni sektor i njima paralelno davanje ovlasti korištenja moći nad potencijalno opasnim pojedincima. Uvođenje monitoringa, ograničavanje akademskih sloboda kao i sloboda izražavanja i okupljanja također su dio paketa. Iako novi zakon za cilj ima zaštitu temeljnih britanskih vrijednosti poput demokracije, slobode govora i vjerske tolerancije u mnogočemu im je oprečan. “To je naravno skandal, ali samo iz perspektive ozbiljno shvaćene liberalne demokracije”, govori Petković. “Kako je to odavno pokazao talijanski filozof politike Agamben, imate

Novi Antiteroristički i sigurnosni zakon, nakon izglasavanja, dobio je i kraljičin službeni pristanak. Zakon je europska verzija američkog Patriot Acta

permanentnu politiku izvanrednog stanja u kojoj je čovjek pred političkom moći često sveden na goli život lišen pravne zaštite. Tortura i dalje egzistira kao praksa, samo što obično nije spojena s javnim teatrom okrutnosti”, nastavlja Petković. Ova će antiekstremistička promjena zahvatiti zatvore, bolnice, ali i obrazovne institucije gdje će službenici i profesori biti podvrgnuti raznim treninzima kako bi postali sposobni

Novi bi zakon u Britaniji mogao potaknuti i nove prosvjede

prepoznati i ocijeniti rizik pojedinca kao potencijalnog ekstremista tj. terorista. Dobit će i ovlasti “izdavanja naredbi” u skladu s novim pravilima dok se izbor sredstava i način provođenja zakona stavlja u ruke lokalnoj, u ovom slučaju prilično autonomnoj, vlasti. Na fakultetima će se također uvesti novi protokoli za gostujuće predavače – provjera i moguća promjena sadržaja njihovih predavanja - kao i protokoli o dostupnosti materijala u svrhu akademskih i znanstvenih istraživanja. NOVI NASILNICI I NOVE ŽRTVE “Nova raspodjela moći uvijek proizvodi nove uloge za subjekte, nove politički ovlaštene nasilnike u različitim registrima, i nove žrtve”, ističe Petković. Tako gledano, vladina strategija koja za cilj ima prevenciju ekstremizma, može dodatno marginalizirati i otuđiti, u ovom slučaju konkretno muslimane, a to kao posljedicu može imati porast ekstremističkoga i/ili terorističkog ponašanja. Na mogućem su udaru i svi neistomišljenici, mnogi aktivisti i prosvjednici ili bilo kakvi skeptici prema modernom sustavu demokracije.

Intervju

Ožujak 2015.

RAZGOVOR Goran Milić - 45 godina bogate novinarske karijere svjetskog putnika

Naši ljudi nisu toliko siromašni, problem je opći pesimizam

Pongrac G Lucija lucija.pongrac@gmail.com

rošlo je već desetak godina od početka prikazivanja putopisnih emisija Gorana Milića. „Išli smo u Ameriku, Europu, na Zapad i Sjever...“ i tako smo s Milićem obišli gotovo cijeli svijet. Uvijek zanimljiv, poučan, drukčiji, znao je kako zadržati gledatelja pred ekranom. Novinar, urednik i direktor brojnih medijskih kuća. Voditelj i urednik više od 1000 televizijskih dnevnika. Autor mnogobrojnih dokumentarnih i putopisnih emisija. Iza tog je svjetskog putnika 45 godina karijere i unatoč tome što može ići u mirovinu, o tome i ne razmišlja. Svoj novinarski put počeo je u Beogradu, 1980. otišao je na pet godina u New York, gdje je radio kao dopisnik, zatim je radio u Zagrebu, a danas je u Sarajevu. Prije nekoliko godina postao je direktor programa i vijesti Al Jazeere Balkans, ali nije dugo izdržao samo u uredničkoj fotelji. U novom projektu “Alkemija Balkana”, opet donosi priče s terena. Snimljene s kopna, iz zraka, iz automobila, ispod mora. Raznovrsne teme, stotinu sugovornika, brojni gradovi i sela, ozbiljne i šaljive priče... O kakvom je projektu riječ? Što želite postići i pokazati emisijama ‘Alkemija Balkana’? Projekt ‘Alk/hemije Balkana’ na Aljazeeri je serijal od 70 do 80 polusatnih emisija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Kosova, možda i Slovenije. Snimljeno ih je već 55, 43 su emitirane, sada se objavljuje preostalih 12 emisija iz Hrvatske. U sadržajnom je smislu to suvremeni pogled na ove države, bez previše povijesti, s izborom tema i ljudi koji će biti aktualni i sljedećih godina. Kombiniramo prirodne ljepote, ekonomske potencijale s uspješnim pojedincima. Poželjno s onim ljudima koji su počeli ‘od nule’, a danas uspješno rade i zapošljavaju. Izvlačimo one pojave koje su prepoznatljive u svim državama ove regije, ali podvlačimo i posebnosti. Motiv za takav projekt je naše regionalno gledateljstvo koje govori na međusobno razumljivim jezicima, a zbog ratnih događanja i ‘autistična’ novinarstva nema previše spoznaja o zbivanjima u susjednim zemljama, koje su nekada bile u zajedničkoj državi. Kad završite sa serijalom ‘Alkemija Balkana’, imate li već ideje za nove projekte? O tome ću detaljnije razmišljati od ove jeseni. Imam dosta ideja, ali mi je praktično svaki dan planiran do Nove godine. Koji su vaši temeljni principi u profesionalnom životu? I na početku karijere mislio sam da čovjek mora biti odgovoran prema svom poslu, a nakon rata, promjene društvenog sustava, povećane konkurencije i pada međuljudske solidarnosti, shvatio sam da treba uprijeti još

više. Osim toga, kada ste samac, kada se brinete samo o sebi, možete si dopustiti više ležernosti, eksperimenta, raznih eskapada i nestašluka. Kada imate obitelj, djecu, svaka vaša neodgovornost prenosi se i na njih. Kojeg se razdoblja iz vašeg profesionalnog života najradije prisjećate? Sva su razdoblja bila poučna. I kada sam počeo učiti novinarski zanat na TV Beogradu i svakodnevno napredovao. I kada sam bio dopisnik iz New Yorka, s vrlo ograničenim proračunom, a ipak uspijevao doći do Jimmyja Cartera i Georgea Busha u Bijeloj kući. Yutel je bio prava gerila, s kojom smo na kraju ušli u rat,

Hrvati su ušli u fazu kada previše biraju i kada se nova generacija nada poslovima koji će biti trajni i dobro plaćeni. Ta su vremena prošla i treba početi od nižega, steći nova znanja i onda će doći rezultat

Imam svaki dan planiran do Nove godine, kaže Goran Milić

unatoč našim mirovnim porukama i naporima. Najgore mi je bilo od kraja 1992. do sredine 1996. kada sam na mnogim mjestima bio persona no grata i kada sam, nigdje zaposlen, trčao od vrata do vrata ne bih li prodao neki tekst, neku reportažu. I onda, opet uspon na HTV-u do urednika Dnevnika i putopisnih emisija. Proputovali ste gotovo sve zemlje svijeta. Postoji li neko putovanje koje možete posebno izdvojiti? Koliko god sam uživao putujući po svijetu sa snimateljem, najradije se sjećam putovanja bez kamere. Bio sam u nekim prigodama na putu kao sportski dužnosnik, za kandidaturu Beograda za Olimpijske igre, za zagrebačku Univerzijadu, pa čak i za olimpijsku delegaciju BiH u Barceloni. Koliko je to ljepše, opuštenije i raskošnije od posla TV novinara! Iako danas živimo u slobodi i demokraciji, postoji li prava sloboda u novinarstvu?

U načelu postoji. Možete napisati na profilu na Facebooku sve što mislite. Ako je to dobro, novo, provokativno, ali argumentirano, dobit ćete 200 shareova i 100.000 pregleda. To je na razini najčitanijih dnevnih novina u ovoj regiji. Napišite deset takvih priča, lako ćete naći posao u nekom mediju jer, suprotno predrasudi da je sve umreženo, da je sve ‘štela’, većina urednika i vlasnika medija mašta o inventivnom novinaru i rado će ga primiti. Oni koji govore drukčije, neka mi pokažu tih deset tekstova koji su imali veliki broj pregleda, a nitko ih nije prepoznao. E, sad, to ne znači da ćete lako naći medij koji će objavljivati baš sve što napišete. Ali

Foto: Al Jazeera Balkans

U novinarstvu nije uopće tako loše kako se priča. Najviše mi ipak smeta ta lakoća objavljivanja i optuživanja ljudi bez čvrstih argumenata

U Sarajevu je besplatno podijeljeno građanima 80.000 stanova, možda i više. Pa takvo što ne daruje ni emir od Kuvajta, on daje besplatno zemljište i beskamatni kredit za kuću, ali ipak moraš otplatiti državni zajam. U Sarajevu su stanovi dobiveni besplatno, plaćeni su naime certifikatima koji su dobiveni besplatno. Spominje li to itko danas?

sigurno hoće više od toga nego što nezaposleni novinari govore. Kakvo je, prema vašem mišljenju, hrvatsko novinarstvo? Što vam najviše smeta u profesiji? Nije uopće tako loše kako se priča. Ima dobrih ekonomskih analiza kakve nisu postojale u socijalizmu. Ima sve zanimljivijih polemika s desnice, ljevice, s ‘trećih putova’, probije se i poneka uzbudljiva TV reportaža, otkrije se i pokoja istinita afera. Najviše mi ipak smeta ta lakoća objavljivanja i optuživanja ljudi bez čvrstih argumenata. I imam osjećaj da novinare uopće nije sram kada se dokazima demantiraju njihove tvrdnje. Samo se otresu i napadaju dalje. Imam jednog prijatelja, vrlo poznatog hrvatskog novinara, koji mi je otvoreno rekao: ‘Trideset posto mog teksta je faktografski provjereno, četrdeset posto su moja opažanja, a trideset posto malo okitim da bi tekst bio zanimljiviji’. To što u tih posljednjih 30 posto piše, npr., da je nečiji djed ustaša, a djed je zapravo umro davno prije Drugog svjetskog rata u Čileu, manje je važnom tom mom kolegi. Pročitala sam da ste izjavili kako

ste iznenađeni kolika je razlika života u Bosni i Hercegovini na terenu i općeg pesimizma koji se gotovo nameće u javnosti. Kakav je onda zapravo život ljudi u BiH? Recimo, izbor tema u medijima je siromaštvo, kriminal, nezaposlenost, beznađe itd. Slažem se da je situacija teška, a još je veći problem što ne postaje lakša. Međutim, na Zapadu jedna obitelj u prosjeku otplaćuje 30 godina svoj stan, često ga i ne otplate do kraja. U Sarajevu je besplatno podijeljeno građanima 80.000 stanova, možda i više. Pa takvo što ne daruje ni emir od Kuvajta, on daje besplatno zemljište i beskamatni kredit za kuću, ali ipak moraš otplatiti državni zajam. U Sarajevu su stanovi dobiveni besplatno, plaćeni su naime certifikatima koji su dobiveni besplatno. Spominje li to itko danas? Je li netko rekao ‘hvala’? Ja kažem svakom strancu i pokažem na Ciglane, Alipašino, Hrasno, Maltu... ‘Svi koji ovdje stanuju dobili su stan za džabe...’ A on normalno zaključi ‘pa nije baš svijet ovdje tako siromašan....’. Onda me stranac pita: ‘A koliko je u Sarajevu beskućnika’? Ja mu objasnim da odavno nisam vidio nijednoga. Pa će stranac, Parižanin: ‘Bože, ova vaša rijeka Miljacka je prepuna boca i papira, a u gradu nemate nijednog beskućnika. U Parizu je Sena veoma čista, ali uz obalu rijeke imate na stotine klošara koji se pokrivaju kartonskim kutijama...’ Koliko je različit život u Sarajevu od onoga u Zagrebu? U Sarajevu je život ležerniji, jeftiniji, a konkurencija je slabija. U Zagrebu je napeto, ljudi su nervozniji, teže sklapaju poznanstva i prijateljstva. Koliko je Sarajevo različito od Zagreba, toliko je npr. Zagreb različit od Berna. Ako želite tražiti razlike, ima ih dosta. Ako se želite uklopiti, oba su grada super. Ono što često ističete jest da Hrvati nisu siromašni i da žive poprilično dobro, ali da postoji stanje kolektivnog pesimizma. Zašto je dobar dio Hrvata depresivan? Hrvati su ušli u fazu kada previše biraju i kada se nova generacija nada poslovima koji će biti trajni i dobro plaćeni. Ta su vremena prošla i treba početi od nižega, steći nova znanja i onda će doći rezultat. Pogledajte razliku između hercegovačkih Hrvata i onih u Hrvatskoj. Razliku između Gruda i Imotskog. Prije ovog rata, Imotski je za Grude bio New York. Danas su u Imotskom ljudi depresivni, a u Grudama gotovo poletni. Ne živi se u Hercegovini bolje nego u Hrvatskoj, ali je veći optimizam. Ljudi rade i nijedan posao nije sramota. Ako nema posla, Njemačka nije daleko. U Zagrebu mnogi mladi prijete odlaskom, ali ih je malo koji bi prihvatili poslove kojih se ne libe Hercegovci. Iako možete ići u mirovinu, i dalje ste vrlo aktivni. Do kada se planirate aktivno baviti novinarstvom? „I sve dok živim i dok imam glas....“

Reportaža

Ožujak 2015.

TAJVAN Student Domagoj Vukojević u otočnoj je državi proveo pet nezaboravnih mjeseci

U gradu s 2,5 milijuna stanovnika postoje samo dva noćna kluba Vukojević G Domagoj vukojevic.domagoj@gmail.com

anim jutrom 10. rujna 2014. započinje jedno predivno poglavlje mog života zvano studentska razmjena na Tajvanu, otočnoj zemlji, gotovo dvostruko manje od Lijepe Naše, ali zato pet i pol puta mnogoljudnije. Na Tajvanu, točnije u Kaohsiungu, drugom najvećem gradu (2,5 milijuna stanovnika), proveo sam punih pet mjeseci. NEVJEROJATNA DOBROTA Već tijekom boravka tamo počeo sam razmišljati o tome kako približiti svoj doživljaj znatiželjnim sugovornicima i tako sam se zapitao ono nezahvalno pitanje: „Kada bih morao izdvojiti samo jednu stvar, koja bi ona bila?“. U pravilu, to jest nezahvalno pitanje, ali moram priznati da sam s lakoćom odgovorio. Ljudi - bez miligrama sumnje. Ljudi, njih bih izdvojio. Kakva dobronamjernost, skromnost, poniznost, obzirnost... Pristaje im bezbroj epiteta. Da mi je barem na tren opisna moć nekog velikana književnosti da vam priuštim sjaj njihove dobrote. Oni u pravilu ne govore engleski, ali pitajte ih za pomoć i naći će nekoga tko govori. Ostavite svoj skupocjeni “pametni” mobitel na sredini prometne ulice, budite bez brige, nitko vam ga neće uzeti. Vozite se taksijem i bojite se da će vas prevariti, pa i ja sam se bojao, ali upoznavši gradske putove shvatio sam da taksisti, gdje god je moguće, koriste prečace. Nevjerojatno. I zato sam, okrećući se na amsterdamskom aerodromu i znajući da u svom vidokrugu više nemam te drage ljude, osjetio tugu što smo se rastali. ČAROBAN IZLAZAK SUNCA Moja težnja lijenosti spriječila me u namjeri da prirodne ljepote Tajvana upoznam uz marljivost tipičnog srednjoškolskog štrebera koji sve zna i mora sve znati. No fortuna ljubi hrabre (kao, ja sam hrabar) pa sam imao sreću proputovati nekima od najljepših tajvanskih krajolika. Zanimljivo kod Tajvana je to što, iako je otočna zemlja, obiluje mnoštvom planina čiji vrhovi dosežu više od 3000 metara. I taj kontrast je uistinu dojmljiv. Kada god vam dosade vrućina i sparina (koje, hvala Bogu, na Tajvanu ne nedostaje) nije problem “zapičiti’” u planine, ali ne zato što tamo nema zime, kako pjesma kaže, nego baš nasuprot. Tako je mene život ponio na planinu Alishan. Planina Alishan svoju je slavu stekla, među ostalim, predivnim prizorom izlaska sunca i možda najcjenjenijim tajvanskim čajem, Oolong Alishan. Tada sam se prvi put našao na plantaži čaja i osjećaj je uistinu čaroban, kako se i može pomisliti

Ljudi. Kakva dobronamjernost, skromnost, poniznost, obzirnost... Oni u pravilu ne govore engleski, ali pitajte ih za pomoć i naći će nekoga tko govori. Ostavite skupocjeni ‘pametni’ mobitel na sredini prometne ulice, bez brige, nitko vam ga neće uzeti...

Zalazak sunca na Tajvanu u prosincu

Foto: Domagoj Vukojević

Taipei 101 neboder je visok čak 509 metara

Tulum na plaži Masago

Moj drugi rođendan Ironija u cijeloj priči o posjetu planini Alishan jest da je taj dan uživanja u tom stvarno lijepom izlasku Sunca ujedno i moj drugi rođendan. Naime, moja tiha sumnja od početka putovanja o (ne)sposobnosti sigurne vožnje tajvanskih vozača, koji u procesu dobivanja vozačke dozvole ne moraju niti jednom voziti u prometu, ispostavila se i više nego opravdanom. Zadivljujuća sklonost pretjecanju u zavojima na planinskoj cesti (naglašavam, planinskoj jer u takvom zavoju ne možeš vidjeti tko dolazi iz drugog smjera) tih je sat vremena silaska s planine učinila mojim najduljim satom. U jednom trenutku auto koji se vozio u našoj traci (prema vrhu planine) je pretjecao autobus, koji je pak pretjecao drugi bus. Kako smo tada izbjegli sudar, dandanas ne znam.

Priprema tajvanskog čaja

Planina Alishan svoju je slavu stekla i predivnim prizorom izlaska sunca te možda najcjenjenijim tajvanskim čajem, Oolong Alishanom. Kušao sam čaj i priznajem - vrijedi novca. Oko 100 kuna za 150 grama

pri gledanju takvih prizora na TV ekranima. Kušao sam čaj uz detaljna objašnjenja lokalnog prodavača i moram priznati - vrijedi novca. Otprilike 100 kuna za 150 grama. Istina je, to je na kraju samo čaj, ali jednom se živi. Započinjanje dana uz izlazak sunca nad vrhovima planine Alishan spektakularan i očaravajući prizor vrijedan noćenja u monovolumenu s još petero suputnika i sve ostale

uobičajene gnjavaže organiziranja nekog izleta. Da mi se tada život završio, barem bih se oprostio s predivnim slikama u glavi jer tko želi prije svoga kraja u onim posljednjim trenucima biti okružen nečim prljavim i odbojnim. Uz planine, Tajvan nudi još mnogo toga. Obilje lijepih plaža (ipak ne ravnih našoj obali), bezbroj toplica i potpuno različitu floru i faunu (od Europe), ali moram priznati mene su se ipak najviše dojmile planine. ODNOS S PROFESORIMA Kako je izgledao život jednog studenta na razmjeni u Tajvanu? Pa, nisam bez razloga ostavio ovo kratko poglavlje za završetak priče jer svi znamo kako se kaže, šećer dolazi na kraju. Je li to zbog nelagode profesora u govorenju na engleskom (uzrokovanu nevjerojatnom skromnošću i poniznošću utkanih, prema mom mišljenju, u njihovu kulturu), velikodušne gostoljubivosti koja ih čini pretjerano obzirnima ili zbog nečeg trećeg ne znam, ali činjenica jest da su lokalni profesori prema nama stranim studentima bili i više nego fer te smo radi toga imali obilje slobodnoga vremena da radimo ono što mladi vole (da upotrijebim još jednu izlizanu frazu). Ono što većinu studenata zanima jest noćni život. E, pa u Tajvanu me ova činjenica udarila u glavu. I to ono, ne čekićem nego maljem. Na dva i pol milijuna stanovnika Kaohsiung, moj grad, ima samo dva noćna kluba. I to je jedan de facto malo veća šupa, a drugi nešto dotjeraniji noćni klub veličine Roka. Ovi Tajvanci su stvarno radišni ljudi. Iako, na njihovu „sramotu“ vole i oni izaći, ali njihova “brija” su karaoke, što sam također probao, ali vjerujte mi, a to znaju i Tajvanci, ako nećete barem malo podići razinu promila iznad ništice, radije nemojte. NA ŠANKU SE ČEKA U REDU Jedna zanimljiva anegdota se dogodila u noćnom klubu Lamp (to je ovaj fensi) gdje sam osjetio, ili je možda točnije reći nisam osjetio, veličinu tajvanske gostoljubivosti na svojoj koži. Naime, manirom najokorjelijih balkanskih birtijaša bezobrazno sam sjekao redove u kojima se čeka piće, a da nisam niti u jednom trenutku doživio ikakav neljubazan pogled ili nešto drugo što bi prismrdilo na to (i da dobro ste pročitali, ljudi čekaju u redu da naruče piće umjesto da se potezima Aljoše Asanovića za šankom trude izboriti poziciju pred konobarom – ovo pak govori o njihovoj organiziranosti i međusobnu uvažavanju). Mislim da bih u većini zagrebačkih klubova na takav jedan mangupski potez jutro dočekao u hitnoj s već pripremljenom porukom za obiteljskog zubara o prekonoćnom nestajanju moja dva prednja zuba. No takav scenarij na Tajvanu je doslovce nemoguć.

Kultura

Ožujak 2015.

HNK ‘Tajna povijest kazališta’ otkriva čaroliju iza blještavila pozornice

Vrata u svijet garderoba, zakulisja i tajnih tunela

Filipić G Ozana ozana.filipic@gmail.com

este li znali da je na predstavi “Majstor i Margarita” u krovu kazališta bila postavljena vreća s novcem koja je na kraju predstave otvorena i novac koji je ispao iz nje pokrio je cijelo gledalište? Takvim pričama i zgodama iz kazališnih hodnika ispunjena su vodstva s nazivom Tajna povijest kazališta. Ako ste ikad poželjeli stati na pozornicu i izreći „Biti ili ne biti?“, sada to možete i učiniti u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. U TAJNIM TUNELIMA Hrvatsko narodno kazalište počelo je s projektom Tajna povijest kazališta u studenome 2014. godine. Cijelu je priču osmislila mlada zagrebačka pripovjedačica i turistička vodičica Iva Silla, a posjetitelje iza kulisa vode glumci Drame HNK-a koji im dočaravaju svijet iza scene, njima dotad nepoznat. Glumci su oni koji nose predstavu, međutim jeste li razmišljali koliko je ljudi potrebno u zakulisju da bi nastalo sve ono što vidimo? Ono što vidite na ovim vodstvima pokazat će vam da je kazalište živi organizam, u kojemu je potrebno mnogo ruku, vještina i mašinerije da bi se ostvarila predstava i zaslužio pljesak publike. Popeti se na pozornicu, vidjeti mjesto inspicijenta koji upravlja cijelom predstavom, prošetati hodnicima i pokusnim dvoranama u stražnjem dijelu kazališta, vidjeti gdje izvođači piju kavu i razmjenjuju iskustva samo je dio onoga što vam nude ovi obilasci. „Tvornica mašte“, kako je HNK nazvao Kristijan Potočki, jedan od glumaca koji sudjeluje u ovome

Drive-in kino: s četiri kotača na projekcije

‘Tvornica mašte’, kako je HNK nazvao Kristijan Potočki, gledateljima nudi novi svijet u kojemu se isprepleću stvarno i nestvarno, povijest i sadašnjost

U Attack dolazi The KVB iz Londona

Foto: Zrinka Gapšardi

Glumac Kristijan Potočki s posjetiteljima u gledalištu Hrvatskog narodnog kazališta

projektu, gledateljima otvara vrata u jedan novi svijet u kojemu se isprepleću stvarno i nestvarno, povijest i sadašnjost. Djeca su prepuna pitanja, a stariji se prisjećaju kako je to izgledalo nekad te na kraju svi odlaze oduševljeni i puni dojmova, govori Potočki. Tajni tuneli koji se spajaju na mrežu brojnih tajnih tunela u podzemlju Zagreba, prostorije s kostimima, tunel koji prolazi ispod „zelenog vala“ i spaja zgradu kazališta sa zgradom Sokola, način izrađivanja vlasulja za predstave, garderobe glumaca i baletna pokusna dvorana, samo je dio onoga što možete vidjeti i doživjeti u razgledavanju.

Vodstvo možete izabrati ovisno o vlastitim afinitetima, a u ponudi su Palača dostojna cara, Iza scene i Za istraživačke duše. Međutim, detalji koje ćete vidjeti neće vam biti otkriveni do samog početka razgledavanja jer kazalištarci žele zadržati dojam tajnovitosti kojim je teatar oduvijek bio obavijen. ’ČOKOLADNA’ MILKA TRNINA Kazalište je, uz one koje su napisane za izvođenje na pozornici, pisalo i svoje priče. Mnoge su se od njih događale i izvan pozornice. Najčešće su to ljubavne priče. Tako je nesretna zaljubljenost u jednu zagrebačku gospođicu natjerala koreografa bale-

ta koji se u prošlom stoljeću izvodio u HNK-u da se neposredno nakon premijere baci s balkona gledališta, samo je jedna od priča koju je Kristijan Potočki ispričao posjetiteljima. A jeste li čuli da je čokolada Milka dobila ime po renomiranoj opernoj pjevačici Milki Trnini u koju je bio zaljubljen vlasnik švicarske tvornice čokolade? Je li to istina ili nije, ne znamo. Međutim, ako budete dovoljno znatiželjni, čut ćete još mnogo zanimljivosti od glumaca tijekom razgledavanja koji će možda s vama podijeliti i pokoju vlastitu anegdotu ili tajnu. Vodstva se organiziraju dvije subote u mjesecu, a kreću svaki puni sat od 11 do 15 sati.

IZLOŽBA ‘Anomalije grada’ u organizaciji Kluba studenata povijesti umjetnosti

Zagreb kroz vizuru mladih umjetnika

Stojanović G Andrea andrea.stojanovic99@gmail.com

nomalije grada - kreativna je izložba studenata inspiriranih vlastitim doživljajima Zagreba. Vodeći se difuzijom grada i njegovim promjenama, izložbu je organizirao Klub studenata povijesti umjetnosti. Od prijavljenih radova izabrali su one koji najviše odgovaraju idejnom konceptu izložbe te je umjetnički izraz ostao šarolik. Postav izložbe sastoji se od slika na platnu, projekata krajobrazne arhitekture, kratkih videoradova i izrađenih predmeta. Studenti različitih fakulteta na ovu su tematiku stvorili djela sa svojevrsnim potpisom njihove buduće struke. Tako su studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta potpisani na izrađenim predmetima. Jedan od njih je i “Renesansice”, obuća izrađena od drva i umjetne kože. Studenti agronomije tlocrtima i fotografijama predstavili su projekt “Biciklistička magistrala

Zagreb će i ove godine, i to treći put za redom, postati domaćin jedne od najpopularnijih američkih tradicija. Hrvatska studentska asocijacija dva vikenda u travnju, 11. i 12. te 18. i 19., održava projekcije u obliku drive-in kina. Sama manifestacija se održava na području Cvjetnog naselja, na poligonu Kockica, a ulaz je za sve posjetitelje besplatan. Uz projekcije četiri različita filma, očekuju vas i nastupi stand-up komičara iz zagrebačkog “Studija smijeha”.

Većini autora ovo je prvo izlaganje te je ova izložba, među ostalim, otkrivanje nadolazeće likovne scene

Izložene su slike na platnu, projekti krajobrazne arhitekture, kratki videoradovi Foto: Nika Mokos i izrađeni predmeti

od Studentskog centra do kampusa Borongaj”. Slike, od kojih je većina ulje na platnu, mahom su djela autora s Akademije likovne umjetnosti. Svaka od njih poigrava se sa subjektivnim u realnom i budi neku novu

asocijaciju grada. Većini autora ovo je prvo izlaganje te je ova izložba, među ostalim, otkrivanje nadolazeće likovne scene. Presjek njihovih izraza jednako je zanimljiv kao i njihovi radovi. Sudeći po

posjećenosti samog otvorenja, javnost je zainteresirana za novu generaciju umjetnički orijentiranih studenata. Ono što narušava doživljaj eksponata, prostor je Galerije Zvonimir, koji je suviše hladan i prostran za ovakvu vrstu građe, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Neka su se djela “pogubila” u masovnosti i prostornoj čistini galerije. Prostor su izabrale predstavnice Kluba, koje su u ranoj fazi organizacije slale koncept izložbe voditeljima galerija i izložbenih prostora. S obzirom na to da je ovo njihova treća i najveća izložba ove akademske godine, odlučili su se za veći prostor od predvorja knjižnice Filozofskog fakulteta, gdje su održane prve dvije. Studenti povijesti umjetnosti aktivno se bave izlaganjem radova mladih umjetnika te naum o sljedećoj već postoji. Ovakve suradnje spoj su teorijske i praktične ljubavi prema umjetnosti i pokazatelj intelektualne interakcije među mladim ljudima.

U klubu Attack, u sklopu AKC Medike, u nedjelju 19. travnja gostuju posjetitelji iz Londona. The KVB je psihodelični synth shoegaze duo koji će ovom prilikom prvi put nastupiti pred zagrebačkom publikom. Svježa aktivnost član(ov)a webzina Kultivator u suradnji s AKC Attack i muzikfantastique dovodi nam mlade Britance u okviru njihove aktualne europske turneje. Vrata kluba se otvaraju u 20 sati, a dečki sa svirkom počinju oko 22 sata. Ulaznice za koncert mogu se nabaviti po cijeni od 40 kuna u Dirty Old Shopu (Tratinska 18) ili Internacionalnom minimarketu Pekinška Patka (Vlaška 78).

Ennio Morricone u Areni Zagreb Jedan od najiščekivanijih događaja godine, posebno za ljubitelje filmske glazbe, zasigurno je nastup jednog od najvećih skladatelja filmske glazbe svih vremena. Riječ je o Enniu Morriconeu i njegovoj turneji 50 Years of Music koji će pred zagrebačkom publikom nastupiti 11. travnja u Areni Zagreb. Cijena ulaznica za nastup ovog talijanskog glazbenika se kreće od 249 do 765 kuna, ovisno o mjestu s kojeg koncert namjeravate pratiti.

InMusic: deseti rođendan na Jarunu Jedan od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih glazbenih festivala ove godine slavi deseti rođendan. Dosadašnje objave opravdale su slavljenički status jer su organizatori na ovogodišnji popis uvrstili imena nekih od trenutačno najtraženijih svjetskih glazbenika. Florence + The Machine, Placebo, La Roux, Franz Ferdinand & Sparks, Paolo Nutini te Of Monsters and Men, samo su neka od imena koja će na Otoku Mladosti ovoga lipnja zagrijati zagrebačku publiku koja će do 17. travnja karte moći nabaviti po cijeni od 299 kuna.

Kultura

Ožujak 2015.

BOB DYLAN Glazbenikov 36. studijski album

Zvuk osobe koja čačka po vlastitim sjećanjima

‘Shadows in the Night’ sastoji se od deset ogoljenih balada koje je svojedobno otpjevao Frank Sinatra Slivar G Dominik domslivar@net.hr

ob Dylan, glazbenik čija je glazbena aktivnost utjecala na rad bezbrojnih mlađih kolega, 2. veljače svom je golemom opusu dodao još jednu glazbenu instalaciju – album “Shadows in the Night”. Dylanov 36. studijski album sastoji se od deset ogoljelih balada koje je svojedobno otpjevao Frank Sinatra. Tih, provokativan i, prije svega, minimalistički album odraz je osobe koja čačka po vlastitim sjećanjima. Dylanov suptilan bariton, koji para jedino zvuk gitare, preklinje riječi i melodiju, dok dubok i čist glas razlaže uspone i padove te želje njegova života. Najsjajniji biser albuma je “Stay With Me”, koju je Dylan pretvorio u nagu, robusnu ispovijed u formi blues-balade. Desetak pjesama iz razdoblja američkog popa nastalih u eri prije revolucije koju je donijelo ono što danas nazivamo klasičnim rockom, Dylan je transformirao iz romantične u tamnu

jeku, prožetu čežnjom s kakvom smo se susreli na albumu “Blood on the Tracks”. Bob Dylan nije najbolji gitarist svih vremena, njegov glas jest unikat, ali nitko ga ne bi opisao kao bezvremensku vrlinu i konstantu glazbenog svijeta, pjevačka tehnika mu je sve, samo ne savršena. Za Dylanovu glazbu nije bitan ton nego osjećaj uz koji je prezentirana. On je glazbenik - stvarna osoba sa stvarnim osjećajima, lik s kojim se možete poistovjetiti. Upravo mu te vrline omogućuju da baci novo svjetlo na stare i zaboravljene klasike koje je iščupao iz prašine i kompilirao u briljantan sklop pjesama koje zajedno traju nešto manje od 35 minuta. “Shadows in the Night” nije nužno odavanje počasti Sinatri nego povezivanje s tugaljivom intimnosti Frankovih salonskih pjesama, koje su stvorene za sviranje u najcrnjoj noći. Rijetki su glazbenici koji u 73. godini izbacuju nemjerljivo kvalitetne uratke, no Dylan očito nema namjeru prestati s ekspresijom osjeta i svjetonazora.

SVJEŽI ZVUK NOVI ZVUK Pop-rock-blues četvorka Rolin Humes

Kombinacijom stilova do posebna ugođaja

Popović G Anja popovic.anja6@gmail.com

olin Humes je hrvatski bend koji je s radom započeo 2011. godine, a čine ga Robi (vokal i klavir), Nikola (gitara), Emil (bas) i Matej (bubanj). Ova četvorka stvara zvuk koji se može definirati kao pop/rock/blues. Svi su tekstovi na engleskom jeziku, a potkraj veljače ovaj je bend izdao svoj drugi album - “Rolin Humes presents Rolin Blues”. Rolin Humes se već može pohvaliti brojnim uspjesima. Kao pobjednici su Croatian Blues Challengea predstavljali Hrvatsku na International Blues Challengeu u Memphisu 2014. godine. U kolovozu 2013. godine, Rolin Humes bio je bend mjeseca na britanskoj radiopostaji XRP, a u Hrvatskoj je iste godine na Radiju 101 proveo čak 28 tjedana na top-listi, a bio je i broj 1. Više o počecima i planovima za budućnost otkrio je Robert James Hudulin Robi.

Rolin Humes

Kako je zapravo započela Rolin Humes priča? Sve je krenulo u jazz-klubu Tunel u Rijeci, za vrijeme blues sessiona. Pogodilo se da smo svi u isto vrijeme živjeli baš tamo. Samo ime je nastalo mnogo prije nego se bend okupio, a ime je poluanagram mog imena. Izvodite li na nastupima isključivo svoje stvari ili ponekad odsvirate neki cover? Na koncertima izvodimo isključivo svoje pjesme. Samo jednom, na Royal Music Festu u Cetinju, dobili smo zadatak da obradimo jednu pjesmu Dine Dvornika, jer je festival bio posvećen njemu. To smo i napravili, ali na engleskom i u totalno drukčijem tempu i mjeri, no svidjelo se ljudima. Kakvi su vam planovi za budućnost? Ne mogu reći da imamo planove. Radimo, sviramo i stvaramo i nadamo se da će se to što radimo ljudima svidjeti i da će sreća biti na našoj strani. Cilj nam je dovesti bend na najvišu moguću razinu.

Foto: Vedran Tomac

Mladi su rijetki posjetitelji muzeja tijekom godine

Foto: Jelena Ratko

MUZEJI Zašto nisu pri vrhu ljestvice kulturnih prioriteta mladih?

Radno vrijeme prekratko, ulaznice studentima preskupe

Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com

uzej Le Louvre u Parizu i Rijksmuseum u Amsterdamu svoja vrata besplatno otvaraju maloljetnicima i umirovljenicima. Nizozemski Rijksmuseum može se posjetiti tijekom cijele godine, uključujući i državne praznike, a španjolski Museo Nacional del Prado nudi besplatan ulaz svim studentima. U hrvatskim muzejima i galerijama situacija je nešto drukčija. Zagrebački muzeji nisu na popisu najboljih u svijetu, a domaći i strani posjetitelji kojima je Zagreb usputno vikend odredište, mogu ih razgledati - ali većinu nerijetko samo izvana. PET RADNIH DANA Radno vrijeme zagrebačkih muzeja i galerija ne razlikuje se mnogo od radnoga vremena potencijalnih posjetitelja. Većina muzeja radi do 18 sati od utorka do subote, što mnogima smanjuje mogućnost posjeta izložbi. Ivona Puljević, studentica na Fakultetu političkih znanosti, smatra da ˝muzeji rade prekratko i u vrijeme kada većini ljudi ne odgovara˝ te dodaje da se ˝studentima obveze protežu cijeli dan˝, a slobodnog vremena imaju tek navečer, kada se muzeji već zatvore. Vikendom Zagreb posjećuju domaći i strani turisti, kojima se obilazak većine muzeja nudi samo subotom. Svake prve srijede u mjesecu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu posjetiteljima se pruža besplatan posjet svim izložbama i stalnom postavu muzeja. ˝Srijedom dođe mnogo više ljudi i mislim da je to zbog besplatnog ulaza, no broj posjetitelja je neusporediv s onim tijekom Noći muzeja˝, kaže kustosica muzeja Marija Zarić. Noć muzeja manifestacija je koja iz godine u godinu ˝podsjeća˝ javnost na vlastitu potrebu za upijanje kulture. U pretposljednjoj večeri mjeseca siječnja MSU posjetilo je 9800 ljudi, da bi taj broj 4. veljače iznosio samo oko 100 posjetitelja. Čini se da besplatno otvaranje vrata muzeja nije

Studenti pokraj muzeja većinu godine samo prolaze, a zanimljivi im postanu gotovo isključivo u Noći muzeja. Čak i sve češće izložbe svjetskih umjetnika gube bitku sa skromnim proračunom

Muzej Ante Topića Mimare

jedini čimbenik koji utječe na posjećenost. Za razliku od ostalih dana u godini tijekom kojih gradske muzeje i galerije većina prolaznika i ne primijeti, a 30. siječnja nam se činilo da primjećuju samo njih. ˝Odlično je što imamo prigodu besplatno posjetiti muzeje i treba je iskoristiti˝, kazala je studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Elizabeta Kovačić, jedna od mnogih koji su u Noći muzeja uštedjeli dio džeparca. S tim bi se vjerojatno složili i drugi studenti kojima 30 kuna za posjet nekom muzeju nije malen trošak. NEZANIMLJIVO I SKUPO Muzej za umjetnost i obrt i susjedni mu, Mimara, studentima naplaćuju ulaz 10 kuna manje nego odraslima. Antonija Matek, studentica biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, kaže da za izložbu koja je stvarno zanima nije problem platiti tu cijenu, ali htjela bi češće po-

sjećivati muzeje, ali trošak bi tada bio prevelik. Mnogi drugi studenti također imaju želju za kulturnim uzdizanjem više nego jednom na godinu, ali se čini da im to nije prvo na popisu prioriteta kad je riječ o trošenju mjesečnog džeparca. Mirna Rajaković, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jedna je od onih kojima je dovoljno jednom platiti za razgledanje stalnog postava muzeja. ˝Mislim da bi muzeji mogli ponuditi mnogo više. Mlade je ljude moguće privući zanimljivim izložbama, nastupima, filmovima i ljudima, a takva događanja se ne organiziraju dovoljno često˝, navodi. NEKOLIKO VELIKIH IMENA U posljednjih nekoliko godina u zagrebačkim muzejima i galerijama organizirano je nekoliko izložbi velikih svjetskih umjetnika koje su izazvale velik interes javnosti. Izložba ˝Remek-djela iz muzeja Picasso – Pariz˝ u Klovićevim dvorima privukla je oko 130.000 ljudi, uz cijenu od 70 kuna, odnosno 50 za studente i učenike. U posljednjih nekoliko mjeseci najrazvikanija je bila izložba “Joan Miro – remek-djela iz Zaklade Maeght” u Umjetničkom paviljonu kraj Zrinjevca, koja je zabilježila oko 35.000 posjeta. Cijena ulaznice bila je 50 kuna, a najveća kolona posjetitelja nastala je u Noći muzeja, kada je Umjetnički paviljon posjetilo 1350 ljudi. ˝Guercino – svjetlo baroka˝ u Muzeju za umjetnost i obrt također je izložba o kojoj se mnogo govorilo u krugovima ljubitelja umjetnosti. Uz nekoliko velikih imena kojima kulturne ustanove iznova pobuđuju znatiželju velikog dijela javnosti, događanja koja uspiju natjerati ˝male i velike˝ na kulturno uzdizanje vrlo su rijetka. Unatoč tome, Gordana Bralić iz Galerije Klovićevi dvori kaže: ˝Trudimo se posjetitelje privući dobrim izložbenim programom i brojnim popratnim aktivnostima vezanima uz program kao, na primjer, plesnim, glazbenim događanjima, radionicama za djecu i odrasle, uključiti publiku kao sudionike˝.

Kultura

Ožujak 2015.

ZAGREBDOX 2015. Centar Kaptol ponovno je ugostio dokumentarnu ekipu

Dominacija zatvorske tematike

G tenzera.tenzera@gmail.com Matina Tenžera

e broji se ako kradeš od kradljivca - simpatično je to obrazloženje Manfreda Vainokivija, redatelja filma “Kradljivi socijalizam”. Još kao dječak dobro je upamtio po čemu je bila poznata sovjetska Estonija. Nije bilo pravila, gotovo svi Estonci potkradali su državu – od najmanjega do najvećega. Na primjer, nezaboravna je scena u kojoj policajci kradu već ukradenu ribu. Ali daleko je dojmljivija ljudska snalažljivost kako bi se što učinkovitije počinilo nedjelo. „Jedva sam čekao odrasti kako bih mogao snimiti priče o ljudima o kojima sam slušao kao mali“, priznao je Vainokivi na razgovoru (Q&A) nakon projekcije filma. Na kraj filma smjestio je anegdotu vlastitog oca koji je iz ciglenog zida u svojoj tvrtki namjerno izvadio jednu ciglu kako bi imao izliku da sruši čitav zid – i cigle jednostavno odnese kući. Kako optužiti jednoga ako svi čine isto? NA MARGINI DRUŠTVA „Ljubiteljima dokumentarnog filma, ali i medijima, prilično je atraktivna tema ljudi izvan društvenih normi, ili na margini društva, izloženih nasilju, onih s nasilnom prošlošću, i slično“, pojasnio je filmolog Nikica Gilić. To možda objašnjava zašto ZagrebDox preferira takve filmove na repertoaru. Selektor pak programa ovogodišnjeg ZagrebDoxa Nenad Puhovski o tome kaže: „Jednostavno je - glumci radije glume zločince nego heroje, djevojke više vole ‘zločeste dečke’ od dobrih, ljudi koji pričaju priče (a tu pripadaju i redatelji svih filmskih žanrova) vole tu vrstu likova jer su zanimljiviji i životniji od ‘dobrica’“, rekao je. Ako se pogledaju dva nagrađena “prijestupnička” filma – “Kaineova djeca”, svojevrstan nastavak originalnog dokumentarca “Bebukottak” (Pali) iz 1985. i portret mladog prijestupnika Bojana u “Verudi – filmu o Bojanu”, potvrđuju se riječi Pu-

Sam Cullman: Umjetnost i obrt

Foto: ZagrebDox Press

Potkradanje vlastite države? Najnormalnija stvar. Ubojstva, pljačke i krivotvorenje iz gušta? Zašto ne. A tek kolateralne žrtve koje su svrstane u isti koš s pravim kriminalcima? ZagrebDox je na ovogodišnjem repertoaru ponudio sve to

Thomas Heise: Städtebewohner

hovskoga. Dok su “Kaineova djeca” smještena u komunističku Mađarsku, redatelj Thomas Heise protagoniste prati u zatvoru u Ciudad de Mexicu. Svojih 220 mladića smještenih unutar zidina tog zatvora naziva “stanovnicima grada” zbog čega i sam film nosi neprevodiv naziv “Städtebewohner”. S druge se strane Marcell Gerő nije mogao oteti dojmu nakon što je pogledao dokumentarac iz 1985. o mladim kriminalcima te je silno htio doznati kojim su putanjama krenuli njiho-

Foto: ZagrebDox Press

vi životi 30 godina nakon izlaska na slobodu. Od šestorice mladića, Gerő je uspio doći do četvorice. Do početka snimanja filma redatelj nikada nije upoznao zatvorenika pa mu početak priče nije bio osobito ugodan. „Kad sam se prvi put išao naći s Palijem, pozvao sam prijatelja da ide sa mnom“, prepričao je svoj susret s jednim od trojice odabranih likova za film. Za one koji su na Zagreb Film festivalu ili u kinu Europa propustili

film “Goli”, hvaljeni prvijenac Tihe K. Gudac, na festivalu je bilo moguće ponoviti gradivo. Dojmljiv film, posebice za mlađe generacije kroz iskustva redateljičine obitelji i bližnjih daje uvid u kalvariju zatočenika najpoznatijeg hrvatskog zatvora – onoga na Golom otoku. Dok su zatvorenici na “Golom” nevine žrtve, kanadski film “Daleko od očiju, daleko od srca” klasičan je poligon za jednu od čestih moralnih rasprava – možemo li osuđivati zločince koji nisu psihički zdravi? Kroz članove obitelji pacijenata u kanadskoj psihijatrijskoj bolnici, publika je i sama podvrgnuta preispitivanju vlastitih stavova. Dok glavnog protagonista Michaela, ubojicu svoje majke, otac redovito posjećuje, njegovo je mišljenje da mu potpuna sloboda nikada ne bi trebala biti omogućena. ’SIMPATIČNO’ NEDJELO Kao jedan od posljednjih filmova na festivalu, uvršten je zabavan film koji je napunio dvoranu. Krivotvoritelj Mark Landis s čijim je legalnim kriminalom upoznat čitav svijet, u filmu “Umjetnost i obrt” s lakoćom je nasmijao sve prisutne. „Film sam išla gledati jer se tiče moje struke. S obzirom na to da je umjetnost univerzalna na više razina, smatram kako je film zanimljiv primjer gdje se pokazuje kako zakoni i društvene norme ne mogu nekome odrediti hoće li se baviti umjetnošću ili ne, makar i na ovako specifičan način“, podijelila je s nama studentica povijesti umjetnosti Raša Savić. Ono specifično u starom Landisu jest činjenica da za nedjelo ne može biti kažnjen. A da stvar bude paradoksalnija, toliko je simpatičan da vrlo brzo ruši i sve društvene osude čime se dolazi do maksimalne favorizacije glavnog lika. No da ne ustrajemo na daljnjem filozofiranju i zadržimo se na jednostavnom objašnjenju Puhovskog: „Živimo, naime, u kapitalističkom društvenom uređenju. Svaki kapitalizam, u svojim korijenima počiva na prijevari i krađi, a mnogi i na ubojstvu. Filmovi to samo oslikavaju“.

RECENZIJA Justin Halpern: Provale mog starog

Priča zbog koje ćete vrištati od smijeha Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

Ocjena recenzenta: 5/5

ragi knjigoljupci, upoznajte tatu Halperna! “Stavit ću ti šaku kondoma u pretinac u autu. (...) Jebe se meni što ne želiš sa mnom voditi te razgovore: ne želim ni ja s tobom. Misliš da imam žarku želju da ševiš cure u mom autu? Nemam. Ali daleko mi je manje poželjno da nekoj curi napraviš klinca pa da ja moram plaćati jer u autu nije bilo kondoma.” Ovaj biser starog Sama Halperna samo je jedan u nizu svih onih koje je njegov sin Justin uspio popisati i, na konto genijalna sarkazma svojeg oca, steći svjetsku književnu slavu. Tatine mudrolije najprije je objavljivao na, za tu prigodu posebno kre-

iranom, Twitter profilu indikativna naziva – ShitMyDadSays. Vrlo brzo, njegovi tweetovi s provalama starog Halperna postaju svjetski hit i Justin brzo dobiva ponudu da napiše knjigu. Važno je istaknuti da se knjiga ne sastoji samo od tih kratkih, genijalnih provala objavljivanih na Twitteru, one su intermezzo između poglavlja gdje Justin daje dublji uvid u lik i djelo svog oca. U prilično prosječnoj obitelji Halpern ništa se, na prvi pogled, nije osobito isticalo. Ništa osim Samova sarkazma na entu potenciju iz kojeg, prije svega, izvire ljubav prema vlastitom djetetu. Zapakirano u psovke i badlanguage od kojih sam d-o-s-l-o-v-no urlala od smijeha, u finalu možemo

iščitati neizmjernu ljubav i simpatije Sama prema Justinu. Ovo je knjiga koja će vam, nakon što je pročitate, stajati na radnom stolu, pored kreveta, u torbi, u kupaonici... Bit će vam uvijek negdje nadohvat ruke kako bi si, s vremena na vrijeme (čitaj: svakodnevno), priuštili malo zdravog, iskrenog i prije svega glasnog smijeha. Za kraj, još jedna poslastica starog Halperna! „Kad poželim psa:’Tko će se za njega brinuti? Ti? (...) Sine, jučer su ti ruke bile musave od dreka kad si došao doma. Ljudskoga. Ne znam kako se to dogodilo, ali ako čovjek hoda okolo zasranih ruku, možda bolje da se ne prihvaća dodatne odgovornosti.’“

KULTURANKETA

Kako vam se svidjela serija ‘Crno-bijeli svijet’?

Nova HRT-ova serija privukla je brojne gledatelje pred male ekrane, dočaravajući ‘zlatne’ osamdesete godine prošlog stoljeća. Global je o doživljaju serije pitao studente, populaciju koja je o tom vremenu mogla doznati samo od roditelja...

Tošić G Lucija lucija.tosic10@gmail.com

ANTE FARARA (22)

Ova serija je na jedan prilično interesantan način prikazala osamdesete godine prošlog stoljeća. Iako su u fokusu priče životi mladih ljudi u to doba, sasvim je solidno dočaran tadašnji društveno-ekonomski i politički kontekst. To smatram osvježenjem jer su naši filmovi i serije inače većinom isuviše opterećeni političkim kontekstom, a ovdje isti nije više u glavnoj ulozi. Upravo je to ono što mi se sviđa jer ne treba raditi bauk niti idealizirati bivšu državu. I tada su mlade kao i danas mučili isti problemi, imali su slične želje i porive kao i mi danas. DOMINIK JANEŠ (22)

S obzirom da već dugi niz godina dijelim interes za glazbom i tehnikom iz razdoblja druge polovice 20. stoljeća, željno sam iščekivao početak emitiranja serije. Bez obzira na sitne pogreške koje su kritičari uočili, meni se serija vrlo svidjela zato što mladoj generaciji uspješno dočarava stil života njima nepoznatog razdoblja, a starijoj generaciji budi sjećanja iz mlađih dana. Smatram da je posebno pohvalno što je tadašnji stil života vjerno prikazan kroz zanimljivu i zabavnu radnju te je stvorena savršena kombinacija između edukativnog, zabavnog i dramskog sadržaja. MARINA IVANOV (23)

“Crno-bijeli svijet”, najiščekivanija domaća serija, ipak nije ispunila očekivanja mnogih. Uspoređujući priče starijih, koji su osamdesete proživjeli, i mladih koji nisu niti rođeni u to vrijeme, vidim da ima velikih razlika. Da je jednako truda uloženo u razradu prilika tog vremena, koliko u scenografiju i kostime, uvelike bi pridonijelo autentičnosti prikaza tog vremena.

Novac by

Ožujak 2015.

ZADUŽIVANJE Banke nude studentske kredite od 7500 do 230.000 kuna

Isplativo samo za savjesne studente

Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

tudentski se krediti najčešće povezuju s američkim studentima koji svoje kredite otplaćuju godinama nakon završetka studija. Iako u Hrvatskoj nije trend podići kredit zbog studija, sve veći troškovi tjeraju sve više studenata upravo na taj potez. Danas gotovo svaka banka nudi studentske kredite, ali s različitim pogodnostima. Banke nude različite iznose kredita koji se u pravilu kreću od 7500 kuna do 30.000 eura (gotovo 230.000 kuna), uz kamatnu stopu koja se kreće od 5,75 do 7,49 posto, ovisno o namjeni i iznosu kredita. Krediti se mogu otplaćivati od jedne do deset godina, a namijenjeni su redovnim

Krediti se mogu otplaćivati od sedam do deset godina, a namijenjeni su redovnim i izvanrednim studentima koji ispunjavaju svoje obveze, neovisno o dobi ili zaposlenju studenta i izvanrednim studentima, neovisno o dobi ili zaposlenju studenta. POGODNOSTI I OPASNOSTI „Nikada nisam mislila da ću s 20 godina dići kredit. Odlučila sam otići na Work and Travel u Ameriku i nisam imala dovoljno novca na svom računu pa sam odlučila uzeti studentski kredit u iznosu od 25.000 kuna“, kaže Ana Marija Tifanov, studentica ekonomije iz Zagreba. Ona je kredit otplatila godinu dana nakon završetka studija, ali upozorava na negativne strane ove pogodnosti. „Gotovo sam izgubila pravo studi-

ranja, a to bi značilo da bih kredit morala vratiti unutar 15 dana s povećanom kamatom“, prisjeća se Tifanov. Marko Akrap je odlučio koristiti ovu pogodnost svoje banke kada je odlučio otići studirati portugalski jezik u Lisabon. „Nisam tada imao dovoljno novca za stanarinu koju sam trebao platiti šest mjeseci unaprijed. Bilo me strah kako ću to otplatiti jednog dana, no

moja banka ima odlične pogodnosti i nisku kamatu te kredit mogu otplaćivati deset godina. Isplatilo mi se’’, rekao je Akrap. KREDITNA SPOSOBNOST Posebnim uredbama banke propisuju zahtijevanu kreditnu sposobnost za tražitelje studentskog kredita. Studentski krediti odobravaju se studentima te njihovim roditeljima ili skrbnicima. Za studente se kreditna

5,75% - 7,49% raspon kamata studentskih kredita

sposobnost računa prema posebnom izračunu, a roditeljima prema standardnom obrascu. Korisnik treba biti u radnom odnosu, a ako nije, jamac je obvezan uvećati korisnikovu kreditnu sposobnost. Prednosti studentskih kredita su fleksibilnost pri upotrebi i vraćanju kredita. Uz to, banke nude i ostale pogodnosti namijenjene studentima. Rok korištenja jednak je trajanju studija, a dodatna je pogodnost mogućnost odgode plaćanja prve rate kredita do dvanaest mjeseci nakon završetka školovanja, uz rok otplate kredita. Kredit se otplaćuje tek nakon završetka studija od budućih primanja, za koja bankari očekuju da će zbog dostignuta stupnja obrazovanja biti viša od trenutačnih mogućnosti.

VALUTNI TEČAJEVI Gdje najpovoljnije ‘promijeniti’ novac?

Zbog manjih provizija profitiraju mjenjačnice - ali i vi Razlika tečaja između banaka i mjenjačnica rezultat je različite visine provizije koju banke i mjenjačnice naplaćuju za obavljanje mjenjačkih poslova i vezana je uz troškove poslovanja, valutni rizik i rizik efektive, a oni su kod mjenjačnica niži Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

nica niži“, ističe Irena Franjetić, magistra ekonomije. Tečajna lista formira se u skladu s trenutačnom ko putujete u inozemstvo, jedna od važvrijednošću određenih valuta na svjetskom finijih stvari koju trebate učiniti jest pronancijskom tržištu. Hrvatska narodna banka mijeniti novac. No gdje se više isplati kao središnja banka zadužena je za formiranje mijenjati kune za eure ili dolare? Veronika Kotečajnih lista domaće valute prema stranima vačić studentica je transkulturalne komunikacije te jedina ima pravo obavljati velike mjenjačke u Grazu. Strastveni je putnik te ‘Razlika u visini tečaja poslove kao što su otkup deviodlazi gotovo svaki mjesec na za od banaka i mjenjačnica na neko putovanje. Zbog toga če- banaka i mjenjačnica domaćem tržištu, međunarodni sto prati valutne tečajeve u ban- prema HNB-u odraža- mjenjački poslovi i trgovina ci i mjenjačnicama. va činjenicu da banke efektivom. Njen je zadatak pra„Gdje mijenjam novac ovisi o deviznog tečaja i održai mjenjačnice za svo- ćenje tome koja mi je valuta potrebvanje stabilnosti domaće valute na. Kad idem u Njemačku ili ju uslugu naplaćuju i cijena koje regulira formiraAustriju već na banci podižem određenu proviziju’, njem tečaja i održavanjem koeure, a kad sam išla u SAD onda kaže magistra ekono- ličine novca u optjecaju. sam razmijenila kune u dolare “Banke preuzimaju valutni rikod znanca prema nekom sred- mije Irena Franjetić zik, odnosno rizik promjene njem tečaju“, kaže Veronika. tečaja pri konverziju u HNB-u i rizik efektive, U pravilu, mjenjačnice imaju povoljniji tečaj od to jest papirnatog novca“, objašnjava Franjetić. banaka zbog nižih troškova. Upravo zato svaka banka ili mjenjačnica, ovisno „Razlika tečaja između banaka i mjenjačnica o svojim potrebama, formira vlastitu tečajnu lirezultat je različite visine provizije koju banke stu. Tako pri planiranju putovanja u inozemstvo i mjenjačnice naplaćuju za obavljanje mjenjačvalja uzeti u obzir i gdje promijeniti novac, kako kih poslova i vezana je uz troškove poslovanja, na odredište ne biste došli zakinuti za pokoji valutni rizik i rizik efektive koji su kod mjenjačeuro, dolar ili neku drugu valutu.

Visa web prepaid prava je kartica za sigurnu internetsku kupnju

eliš one čizme s eBaya? Amazon nudi akciju na stručnu literaturu? S Visa web prepaid karticom nema više straha od nesigurne kupnje u web trgovinama. Koliko uplatiš na karticu, toliko i trošiš, sigurno i jednostavno na internetu, ali i svim prodajnim mjestima u zemlji i svijetu! Visa web prepaid kartica namijenjena je

transakcija plaćanja putem interneta te online kontrolu. Koristeći usluge eLEMENT@ internet bankarstvo ili OTP mobilnog bankarstva, prijenos sredstava možeš obaviti u svakom trenutku, sa svakog mjesta na kojem imaš pristup internetu. Specifičnost prepaid modela Visa web prepaid karticu čini posebno prikladnom za sve situacije u kojima procjenjuješ da

Za one sumnjičave prema online kupovini, konačno se pojavilo rješenje, i to u OTP banci - u obliku prepaid kartice s kontroliranom količinom uloženog novca prvenstveno sigurnoj kupnji preko interneta, tako da željeni proizvod možeš nabaviti po najboljoj cijeni, bilo gdje u svijetu, brzo i jednostavno poput kupnje u kvartovskoj trgovini. Njen prepaid model omogućuje uplatu željenog iznosa koji se onda može koristiti u web trgovinama, ali i za plaćanje na svim prodajnim mjestima u zemlji i svijetu s istaknutom Visa oznakom kao i za podizanje gotovine na svim bankomatima i u svim bankama u zemlji i inozemstvu koje imaju istaknute Visa oznake. Osim prepaid modelom – koliko uplatiš, toliko imaš na kartici za trošenje - sigurnost kupovine Visa web prepaid karticom jamči i poseban ugovor između banke i osiguravajuće tvrtke Croatia osiguranje koji ti omogućuje naknadu štete u slučaju eventualne zloporabe kartice prilikom

je rizik od zlouporabe, gubitka ili krađe kartice veći nego obično. Stoga je ova kartica, osim za sigurniju kupovinu putem interneta, odličan izbor i za putovanja. Visa web prepaid kartica besplatna je za korisnike studentskog paketa OTP Indeks, a ugovaranje korištenja Visa web prepaid kartice vrlo je jednostavno - dovoljno je da si državljanin Republike Hrvatske s osobnom iskaznicom i navršenih 15 godina i da kao klijent imaš otvoren tekući račun u OTP banci. Studentima korisnicima paketa OTP Indeks ova je kartica dostupna potpuno besplatno. Nemaš račun u banci, a ne da ti se u poslovnicu? Ništa lakše, tekući račun u OTP banci možeš otvoriti i s vlastitog kauča, putem online zahtjeva dostupnog na bančinoj web stranici www.otpbanka.hr!

SPONZORIRANI ČLANAK

Mjenjačnica ili banka - ovisi koju valutu trebate

Foto: Lidija Lončarić

Kolumne/komentari/mišljenja

Što ne valja s visokim obrazovanjem?

akon višegodišnjeg iskustva u provedbi bolonjskog procesa svima je jasno da dosta toga treba popraviti. Potreba revizije novog načina studiranja prepoznata je i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije te definirana kao zaseban cilj. Što sve ne valja s našim visokim obrazovanjem, odnosno načinom njegova provođenja? Osnovne su pogreške vezane uz sam početak bolonjskog procesa, kada su stari četverogodišnji studiji izjednačeni s novim magistarskim studijima. Time smo izigrali osnovnu ideju bolonje, a to je bilo skraćivanje vremena studiranja i omogućavanje mladima da se što prije uključe u tržište rada. S druge smo strane time u većini slučajeva, rekao bih, izgubili istraživačku komponentu studiranja koja je prije bila sadržana u starim magistarskim, poslijediplomskim studijima, koji su sada nestali. Da smo studije zamislili tako da se nakon tri godine studiranja dobije struka s kojom se može zaposliti, sigurno bi se dobar dio prvostupnika i zaposlio, pa ne bi nepotrebno opterećivali diplomske studije koji bi onda mogli biti jače istraživački usmjereni. Sada gotovo svi upisuju diplomske studije, za što treba više nastavnika, više prostora i više opreme. Pritom se često čuje da su diplomski studiji lakši od preddiplomskih i da opterećenje jednog ECTS boda nije isto na obje razine studiranja. Zašto je tako može se razumjeti ako se pogleda što se radilo kada su novi studijski programi uvođeni. Tada je bilo nejasno tko će i kako financirati diplomske studije i mnogi su fakulteti, u strahu od gubitka radnih mjesta, za svoje nastavnike osiguravali nastavu i normu sati na preddiplomskom studiju, time ga nepotrebno opterećujući, a da nisu ozbiljno osmislili kompetencije i vrstu završnosti koju će studenti tim studijem dobiti. Bilo je, osim toga, razmišljanja i o tome da studentima ne treba dati završnost s trogodišnjim studijem, jer se nikakva završnost – prema mnogim mišljenjima – za tri godine i ne može steći. Tako osmišljeni studiji namjerno nisu prvostupnicima omogućavali da se zaposle. Uza sve to, postoji i treći razlog zašto su studiji takvi kakvi jesu, a on je više psihološke nego stručne naravi. Rijetko je koji nastavnik spreman priznati da je njegov predmet manje važan

JEZIK ZA ZUBE

dr. sc. Neven Budak G Prof. nbudak@ffzg.hr

Osnovne su pogreške vezane uz sam početak bolonjskog procesa, kada su stari četverogodišnji studiji izjednačeni s novim magistarskim studijima. Time smo izigrali osnovnu ideju bolonje, a to je bilo skraćivanje vremena studiranja i omogućavanje mladima da se što prije uključe u tržište rada

ili možda čak i nevažan za buduće stručnjake, pa će se na svaki način boriti za veću satnicu u programu. Što bi, dakle, trebalo napraviti da se stvari poprave? Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalaže da se formiraju sektorska vijeća sastavljena od različitih dionika obrazovnog sustava, uključujući i potencijalne poslodavce, za pojedina obrazovna područja, koja će definirati standarde pojedinih zanimanja i kompetencije koje se za ta zanimanja traže. Primjerice, koje kompetencije treba imati novinar općenito, a koje novinar koji radi u određenoj vrsti medija.

hrvatski jezik svakodnevno ulaze mnoge engleske riječi te su im posebno izložena nazivlja struka koje se brzo razvijaju, a na velika vrata ulaze i u poslovni, politički, pa i zakonodavni govor. Jedno od načela jezičnoga posuđivanja glasi da ako već treba preuzeti koju riječ iz drugoga jezika, ne treba preuzimati i riječi koje su od nje izvedene nego ih treba izvoditi iz hrvatske posuđenice. Drugim riječima, preuzeli smo u hrvatski jezik npr. riječi rekreacija, dijeta, tekst, kultura, mediji, korporacija itd., ali tu posuđivanje treba stati, a pridjeve od tih riječi treba izvoditi prema pravilima hrvatske tvorbe prema kojima se osnovi dodaje nastavak -ski ili -ni: rekreacijski, dijetni, kontekstni, kulturni, medijski i korporacijski. Međutim, sve se češće ne upotrebljavaju hrvatski pridjevi izvedeni od tih riječi nego se preuzimaju engleski pridjevi: rekreativni, dijetalni, kontekstu-

alni, kulturalni, medijalni i korporativni. Ta je pojava jezično zanimljiva jer je osnovna riječ posuđena iz jednoga (latinskoga) jezika, a njezin odnosni pridjev iz engleskoga. Komentirat ću ovdje opširnije samo pridjev kulturalni koji se nalazi i u imenima nekih studija i pridjev viralni. Od riječi kultura moguće je u skladu s hrvatskim tvorbenim pravilima izvesti samo pridjev kulturni, čije je značenje “koji se odnosi na kulturu”. Taj se pridjev razlikuje od pridjeva kulturan, čije je značenje “koji je pristojan i široke kulture”’. Pridjev kulturni običan je u izrazima: kulturni šok, kulturna politika, kulturni život, kulturni forum, itd.; postoji i emisija “Kulturni kolodvor”. Nema stoga nikakva razloga da se upotrebljavaju izrazi kulturalni studiji ili kulturalni menadžment. Pridjev kulturalni bez ikakve je potrebe (jer je u hrvatskome u vrijeme preuzimanja toga pridjeva iz engleskoga već postojao pridjev od riječi kultura: kulturni) preuzet u hrvatski jezik, i to očito u vezama novijega doba:

kulturalni studiji i kulturalni menadžment (prema cultural studies i cultural management) te kulturalna antropologija, kulturalna psihologija itd. Od imenice kulturologija pridjev glasi kulturološki te je pridjev kulturalni u hrvatskome posve suvišan i ne treba ga upotrebljavati. Osobito je zanimljiv pridjev viralni koji se u hrvatskome upotrebljava u novije vrijeme u izrazima poput: viralni marketing, viralni video, viralne kampanje, viralna reklama, viralno reklamiranje. Upotrebljava se začudo i u onim područjima (npr. medicina) u kojima je posve uobičajen pridjev virusni: viralna infekcija. Na internetu možemo pronaći primjer molekularna dijagnostika bakterijskih i viralnih infekcija, u kojemu uz dobro tvoren pridjev prema bakterija (bakterijski) stoji iz engleskoga preuzet pridjev viralni (prema engleskome viral) iako postoji posve običan i dobro potvrđen hrvatski pridjev virusni. Zaključimo: tamo gdje postoji hrvatska riječ, ne treba upotrebljavati englesku. Za mnoge je govornike hrvatskoga jezika po-

Kome da damo svoje autoceste

Katić G Mihovil mihovil.katic@gmail.com

an o povezivanju unutrašnjosti Hrvatske, Hrvatskog primorja i Dalmacije oduvijek je bio nešto više od pukog logističkog projekta s jakom financijskom računicom. Taj je ideal zapravo inkorporirao san o nacionalnom jedinstvu. Kako opravdati takav projekt pred hladnim licima iz kontrolinga koja ne mare odveć za domoljublje? Sukob sindikata, građana i Vlade o sudbini autocesta zato valja promotriti ponajprije iz financijske perspektive: bez nje, ostajemo na emocionalnim argumentima, a oni neće spasiti radna mjesta ni kreditni rejting. Analitičar Mate Kosor prošle je godine upozorio na manjkavosti u odlučivanju Vlade, resornog Ministarstva i uprava poduzeća kojima su autoceste povjerene te na ozbiljne pogreške u skupo plaćenim konzultantskim izvješćima. Mihaela Grubišić-Šeba s Ekonomskog instituta dodaje da „hrvatski problem nije javni dug hrvatskih operatera autocesta nego visina javnog duga, odnosno kontinuirani proračunski deficit.“ HAC i ARZ do 2017., kada na naplatu dolazi posljednja velika rata duga, trebaju pokriti oko četiri milijarde eura, ali zaduživanje na europskom tržištu trenutačno je razmjerno jeftino, a poslije toga izvjesno je ostvarivanje značajne dobiti. U slučaju monetizacije, povoljni učinci bili bi kratkotrajni, a unijeli bi se novi rizici, kao što je aktiviranje garancije o visini prometa. Vladi je monetizacija lijek za smanjenje proračunskog deficita, ali time se smanjuju i izvjesni budući priljevi u proračun. Emisija obveznica se ne spominje – vjerujem, ponajprije zato što bi to značilo da Vlada, a ne koncesionar, mora zasukati rukave i upustiti se u temeljito restrukturiranje. Nedavno su iz Vlade najavili mogućnost IPOa za HAC-ONC koji bi, uz pomoć domaćih mirovinskih fondova, trebao prikupiti oko 1,2 milijarde eura. Priprema tog procesa trajala bi i do godinu dana, a iznos ne bi bio dovoljan za pokriće svih obveza te bi se ostatak morao refinancirati. Poučeni padom domaćeg entuzijazma u IPO zbog nepovoljnih iskustava dijela građana, uzrokovanih ponajprije manjkom financijskog obrazovanja, upitno je hoće li se dosegnuti željena svota. Takva nagla promjena odražava manjak strategije u upravljanju ne samo autocestama nego državnom imovinom u cjelini.

Kulturalni ili kulturni menadžment

sc. Lana Hudeček G Dr. lhudecek@ihjj.hr

Prema tim kompetencijama određuje se stupanj obrazovanja potreban za to zanimanje. Nakon toga bi se, kad je riječ o zanimanjima koja zahtijevaju visokoškolsko obrazovanje, trebali kreirati studijski programi koji će jamčiti stjecanje tih kompetencija. Programi se pak kreiraju tako da se nastavnici na studiju dogovore o ukupnim kompetencijama koje se stječu na preddiplomskoj, odnosno diplomskoj razini. Potom se kreira program, odnosno predmeti koji svojim ishodima učenja jamče stjecanje tih ukupnih kompetencija. Kada bi se taj posao napravio kako treba, siguran sam da bi se pokazalo da su naši sadašnji programi opterećeni nepotrebnim sadržajima i da često ne nude one potrebne. Međutim, da bi programi postali svrhoviti, potrebno je učiniti još jedan korak. Treba jasno razlučiti koji su studiji stručni, a koji sveučilišni/istraživački. Danas su neki naši sveučilišni studiji opterećeni velikim upisnim kvotama, dok se završeni studenti tih studija zapošljavaju na mjestima koja čak i u vlastitoj struci zahtijevaju samo stručna znanja. Siguran sam da bi se mnogi, pogotovo u društvenim strukama, mogli obrazovati za buduća zanimanja na stručnim studijima, možda s ponekim sveučilišnim predmetom. Time bismo rasteretili sveučilišne studije i omogućili im veću kvalitetu. Preduvjet tome bi bila kvalitetna veleučilišta, ali i angažman poslodavaca koji bi studentima stručnih (a i sveučilišnih) studija trebali omogućiti praksu kako bi se realizirao još jedan od ciljeva Strategije: učenje na radnome mjestu. Samo tako studenti mogu steći potrebne kompetencije. Razumljivo je da neki studiji, poput medicine, moraju biti integrirani, ali većini to nije nužno. Time se, među ostalim, sprečava i interdisciplinarnost, ili čak multidisciplinarnost. Bolonja omogućava studentu da nakon jednog preddiplomskog studija upiše neki drugi diplomski studij i time stekne mnogo šire kompetencije. Obrazovanje za samo jednu struku danas može biti ozbiljan hendikep jer je malo vjerojatno da će itko u budućnosti raditi samo u jednoj struci. Stjecanje širih kompetencija omogućava i veću prilagodbu budućim izazovima tržišta rada, a ne može škoditi niti osnovnoj svrhi obrazovanja – izgradnji vlastite osobnosti. (Autor je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu)

Ožujak 2015.

datak da viralni znači isto što i virusni i neočekivan i pomalo razočaravajuć. Upravo se takvim jezičnim mistifikacijama treba suprotstaviti znanjem i stručnošću, pa zaključujem: Bolje je hrvatski! (Autorica je znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje)

Sport

Ožujak 2015.

TAEKWONDO Zapaženi rezultati mladih Zagrepčanki

‘Medalja na Olimpijskim igrama je san, ali i motivacija’

Kušec G Katarina katarinakusec@gmail.com

Marina Sumić i Iva Radoš rangirane su kao treća i peta na svjetskim listama, a najveći uspjesi tek ih očekuju

rvatski ženski taekwondo, uz sestre Zaninović, ima još dva dragulja koja osvajaju prvenstva i nižu medalje. To su mlade studentice i članice zagrebačkog kluba Metalac Marina Sumić i Iva Radoš. “Kad mi je bilo pet godina, počela sam gledati bratove treninge, on je također trenirao taekwondo. Tri sam mjeseca gledala njegove pripreme, zaljubila se u taj sport i počela sama trenirati“, prisjeća se Marina prvih sportskih koraka. Dvadesettrogodišnja Zagrepčanka u kategoriji do 62 kilograma na trećem Europskom klupskom prvenstvu održanom ove veljače u Antaliji odnijela je zlatnu medalju, a njezina se klupska kolegica Iva Radoš, u kategoriji do 73 kilograma, okitila srebrom. Tim su medaljama cure Metalcu osigurale mjesto europskog doprvaka u ženskoj konkurenciji. UZ STUDENTSKE OBVEZE Marina u svoj raspored treninga, putovanja i natjecanja stavlja i fakultetske obveze. “Na trećoj sam godini stomatologije i teško je uskladiti učenje, predavanja i kolokvije s treninzima i putovanjima. Svaki moj dan u tjednu ima gotovo istu shemu: trening - fakultet - trening“, kaže Marina i dodaje da slobodno vrijeme u njezinu rječniku gotovo i ne postoji. S time se slaže i Iva Radoš, studentica prve godine ekonomije na VERNu. “Treninzi su intenzivni, dva do tri puta na dan i tako cijeli tjedan, osim nedjelje, ali tada su obično natjecanja tako da ni tada nisam kod kuće. Nedostaje mi slobodno vrijeme jer sam premalo sa svojom obitelji, a voljela bih više vremena provoditi s njima“, dodaje Iva. “Moja priča o taekwondou ide postupno, s četiri godine počela sam trenirati gimnastiku, zatim plivanje, ali sam od njega odustala jer mi je tata rekao da ću izgledati kao muško, pa sam počela igrati rukomet, košarku, odbojku, a volim i plesove. Tek nakon svega toga tata mi je predložio da probam taekwondo, jer ga je i on sam trenirao, bio je osvajač prve taekwondo medalje s velikih natjecanja za Hrvatsku. Uglavnom, sport mi se svidio, tako da sam nastavila i sada sam tu gdje jesam“, govori prošlogodišnja europska prvakinja Iva. Da je Iva donijela dobru odluku s treniranjem taekwondoa dokazuju nam i njezini rezultati. Na turniru u Teheranu prije mjesec dana, Iva

EKSKLUZIVNI INTERVJU Mirka Filipov

‘Vjerujem da borac, ali to

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

“Previše vremena potrošimo na inozemna natjecanja i doma smo jako malo”, kažu djevojke Foto: Dorian Višnjić

je osvojila srebro, ali i važne bodove u borbi za nastup na Olimpijskim igrama. Marina je s istog natjecanja u Hrvatsku donijela broncu. A na Qatar Openu, održanom u Dohi početkom ožujka, ove sjajne sportašice ponovno su stajale na postolju, Marina se popela na najvišu stubu pobjedničkog postolja, dok je Iva u svoju kolekciju dodala još jednu srebrnu medalju. Na pitanje daju li prednost sportu ili obrazovanju i Marina i Iva sa smiješkom su se složile da je sport ono što ih ispunjava i što vole, tako da ga stavljaju na prvo mjesto. Ipak, kažu da je obrazovanje nužno i izrazito im je važno jer samo od taekwondoa ne mogu živjeti, a i zadovoljne su jer su upisale željene fakultete.

Dvadesettrogodišnja Zagrepčanka Marina Sumić u kategoriji do 62 kilograma na trećem Europskom klupskom prvenstvu održanom ove veljače u Antaliji odnijela je zlatnu medalju, a njezina se klupska kolegica Iva Radoš, u kategoriji do 73 kilograma, okitila srebrom.

Marina, treća na svjetskoj ranglisti u svojoj kategoriji, kaže kako svoju karijeru i budućnost ne želi nastaviti izvan granice Hrvatske, a s njom se slaže i Iva, trenutačno peta na svjetskoj rang-listi. BUDUĆNOST U HRVATSKOJ “Previše vremena potrošimo na natjecanja diljem svijeta, kod kuće smo jako malo i baš zato sve više volim Hrvatsku i svoj dom jer mi jednostavno nedostaje. Zbog toga cijenim sve što ovdje imam“, zaključila je Marina koja kaže kako ima još samo jedan san, a to je olimpijska medalja. “Osvojila sam sve što se osvojiti da, samo mi još ona nedostaje. To mi je motivacija za dalje, to je ono o čemu svaki sportaš sanja i to je ono što i ja želim“, dodaje. Slične stavove o budućnosti dijeli i Iva. “Od kad sam shvatila čime se bavim i što sam sve postigla u taekwondou, samo me jedna želja vodi dalje, a to je naravno olimpijska medalja. Vrhunac priznanja za sve treninge, trud i rad koji ulažem u ovo što radim i volim“.

irko Filipović nakon tri i pol se godine vraća u najjaču svjetsku organizaciju UFC. U poljskom Krakowu 11. travnja odmjerit će snage sa starim znancem Gabrielom Gonzagom. Iako je prešao četrdesetu, legendarni Cro Cop i dalje pronalazi motivaciju za pomicanje vlastitih sportskih granica. U ekskluzivnom je intervjuu za Global otkrio svoja razmišljanja o karijeri, životu i budućnosti. Je li želja da ostavite malo veći trag u najjačoj svjetskoj organizaciji bila ključ povratka? Htio bih ispraviti nešto što nisam mogao napraviti zbog čak osam operacija koje sam imao. Od prvog dolaska u UFC nisam se mogao spremati na početku, bio sam u teškoj zdravstvenoj situaciji. Vjerujem da unatoč navršenih 40 godina mogu odraditi još nekoliko vrhunskih borbi, i to je bio moj motiv. Prvi vam je protivnik Gabriel Gonzaga. Svima je u sjećanju onaj knockout iz 2007. Je li ovo prilika da poravnate račune s brazilskim borcem? Čim se borimo, naravno da je prilika. Dat ću sve od sebe da ga pobijedim, vjerujem da sam mnogo kvalitetniji borac od njega, ali naravno to treba dokazati i u ringu. Spreman sam, moja ekipa je na razini i idemo po pobjedu. Prije tri tjedna sreli ste se u Krakowu kako biste promovirali borbu. Kako izgledaju susreti među borcima iza kamera? To je sve korektno, svi borci to rade da prehrane svoje obitelji. Gonzaga je korektan borac, odličan sportaš i normalan čovjek. Srdačno smo se pozdravili, nema tu neke zle krvi. To je na kraju krajeva samo jedno sportsko natjecanje, uz teže posljedice jer ipak je riječ o kontaktnom sportu. Kako se osjećate prije borbe, jeste

li zadovoljni treninzima i smatrate li se favoritom? Došao mi je Stipe Miočić, jedan od najboljih UFC-ovih teškaša. Radim s njim, a za mene je vrlo važno da se mogu spremati s pravim borcem. Za psihičku spremu i za samopouzdanje odlično je odraditi sparinge s vrhunskim teškašem poput njega. Hvala mu od srca na dolasku jer mijenja vremenske zone, riskira jet lag, a ima meč u Australiji mjesec dana nakon mene. I njemu je to jedno veliko iskustvo te će imati benefite, kao i ja, a zbog toga će forma biti na vrhunskoj razini. Postoje li još neki protivnici s kojima priželjkujete borbu u UFC-u? Volio bih odraditi neke revanše, protiv boraca od kojih sam izgubio. Tu su Frank Mir, Dos Santos, Roy Nelson, Minotaur. Vjerujem da će netko od njih biti sljedeći protivnik.

Djeci ću pokušati prenijeti da poštuju svakoga, da ne dijele ljude prema nacionalnosti, boji kože, vjeroispovijesti nego da samo dijele na dobre i loše. Također, da nauče cijeniti svaku kunu i da budu skromni. I da kad su najveći, budu najponizniji Četrdeset vam je godina. Cijeli ste život posvećeni sportu, kako danas pronalazite motivaciju za mukotrpne treninge i borbe? Nema tu filozofije, ne znam što bih drugo radio u životu. Da odem sad u mirovinu, osiguran sam u svakom smislu. Ali što ću raditi? Spavati do 11 sati, ići u lokal do 13, pa ručak, spavanje, navečer kartanje. Vjerojatno bih poludio za šest mjeseci. Koliko je još profesionalnih sportskih godina ostalo u vama?

CURLING Sport koji u Zagrebu privlači

‘Kamenjem’ na

Bićan G Jurica jurica.bican@gmail.com

Areni Zagreb napravljene su dvije staze za curling, prve takve u Hrvatskoj. To je sport koji je već deset godina prisutan u našoj zemlji, ali do njegove popularizacije nikad nije došlo. Curling neki uspoređuju s boćanjem zbog sličnih pravila dok ga neki nazivaju šahom na ledu jer igra može zahtijevati napredne taktičke sposobnosti. Igra nije toliko komplicirana kako se čini na prvi pogled. Svaka ekipa mora baciti osam kamena, a bodove

osvaja ekipa čiji je kamen (ili kamenje) bliže središtu kruga nakon što je sve kamenje bačeno. Koliko god smiješno izgledalo, metenje leda može biti itekako korisno. Njime se može produžiti putanja kamena ili postići da kamen više skrene te tako utjecati na kranji rezultat. Najzaslužniji za ovaj projekt je Curling klub Čudnovati čunjaš na čelu s predsjednikom Nevenom Pufnikom. On je istinski zaljubljenik u curling te najveće zasluge za to što će se prvenstvo Hrvatske napokon igrati u našoj državi pripadaju upravo njemu (dosad se igralo u Budimpešti jer je

Sport

Ožujak 2015.

vića u UFC-u očekuje revanš protiv Brazilca Gabriela Gonzage

a sam mnogo kvalitetniji o treba dokazati u ringu’ ‘Volio bih odraditi borbe protiv boraca od kojih sam izgubio, poput Mira, Dos Santosa, Nelsona ili Minotaura’, govori Filipović o budućim potencijalnim protivnicima

Mirko Filipović u rujnu je proslavio 40. rođendan

Ne znam. Mnogo sam puta rekao da svaka borba može biti zadnja, sve ovisi o ozljedama. Ali dok sam zdrav, godine su samo broj, koliko god to zvučalo kao floskula. Treniram cijeli život kao profesionalac, 365 dana u godini i stvarno se dobro osjećam. Treniram dvaput na dan, pun sam snage i uživam u tome. Postoji malo stresa prije borbe i na dan borbe, ali osjećaj pobjede nitko ne može platiti. Kad god prekinem, cijeli život će mi to nedostajati i zato želim svoju karijeru produljiti što je dulje moguće. Postoje li još neki sportski ciljevi koje želite ispuniti prije kraja karijere? Želio bih do kraja odraditi ugovor s UFC-om, sve tri borbe. Imam zaista bogatu sportsku karijeru, osvojio sam PRIDE-ov pojas, K1 pojas, IGF-ov pojas. Iako treba biti pošten i reći da IGF nije klasa PRIDE-a i UFC-a,

ali meni je vrlo drag iz sentimentalnih razloga jer je u toj organizaciji bila i moja prva MMA borba protiv Kazuyukija Fujite. Na kraju krajeva, Satoshi Ishii, kojeg sam pobijedio za IGF-ov pojas, olimpijski je pobjednik i uz poraze od mene ima još samo dva poraza. Izvan borilačkog sporta, koje biste sportaše izdvojili kao one kojima se divite? Divim se svakom sportašu koji je uporan i slijedi svoj cilj. Od sportova najviše obožavam i poštujem atletiku i gimnastiku kojih je jako malo na televiziji. Mnogo je vrhunskih sportaša, ali nikoga ne bih posebno izdvajao. Nedavno ste imali premijerni ‘okršaj’ s ledenom kupkom. Kakav je to bio osjećaj? Noge su mi se bile oduzele, bila mi je frka da sam paraliziran. To je odlič-

Foto: Laura Zorko

na stvar, ali dan poslije me uhvatila gripa, pa sam snimanja u Krakowu odradio pod temperaturom. Poslije toga sam bio pet dana u krevetu. Ipak, nakon ove borbe, počet ću to redovno prakticirati, ali ću najprije raditi adaptaciju u dijelu kad nisam u završnim pripremama. Hladna kupka je najbolja stvar za oporavak. Smatrate li da uloga vrhunskog sportaša nosi i neku širu društvenu odgovornost? Svaki je istaknuti sportaš pod povećalom i na udaru javnosti i svaki se njegov potez prati. Uzor je mnogim mladima, može biti pozitivan, ali ponekad i negativan primjer. U principu, ne mislim da to ima krucijalnu važnost za društvo. Amaterski sport kao rekreacija, briga za vlastito zdravlje i dobar osjećaj kod ljudi je vrhunska stvar, ali profesionalni sport kao takav je precijenjen.

Vidite li u Hrvatskoj perspektivu za mlade ljude željne rada i dokazivanja? Slabo je to kod nas, zabrinjava velik odljev mladih, zasad njih oko 100.000. Ljudi očajnički traže posao, a mnogi odlaze trbuhom za kruhom. Mislim da bi se to trebalo promijeniti. Na koji način, ne znam, neću ja pametovati. Ali da mi se to sviđa, definitivno ne. Koje su osobe bile vaši životni uzori? Moji roditelji koji su krasni ljudi. Nažalost, otac mi je preminuo i žao mi je što nije dočekao i proživio neke moje uspjehe, ali sve je to život. Moja majka bila je veliki borac, ostala je mlada s dvoje djece i borili smo se kako smo mogli. Kako vaši sinovi gledaju na ‘tatu borca’ i pokazuju li oni želju za sportom? Mlađi je još premali, tek su mu četiri godine. A za starijeg je to isto stres i šok, trese se kad ja idem na nastup. Nije to nimalo lako, ali takav je posao. Koje životne vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci? Da poštuju svakoga, da ne dijele ljude po nacionalnosti, boji kože, vjeroispovijesti nego da samo imaju podjelu na dobre i loše. Također, da nauče cijeniti svaku kunu i da budu skromni. I da kad su najveći budu najponizniji. To ću im pokušati prenijeti. Vidite li se u sportu i nakon karijere ili postoje neki drugi planovi koje želite slijediti? Nisam megaloman. Postoje američki biznismeni koji s 80, 90 godina ostvaraju nove tvornice u Kini, a mogu umrijeti svaki tren. Ne ganjam ja to, svjestan sam prolaznosti života. Nemam nikakvih planova, imam kafić i polikliniku. Nemam velikih ambicija, ne želim probleme. Dosta mi je stresa jer ovo je možda najstresniji sport na svijetu. Ovdje poraz boli mnogo više. Ne želim poslovne rizike, neku neizvjesnost jer tko može platiti miran san.

i sve više zaljubljenika

66 slojeva leda tamo najbliža curling dvorana). „Posljednjih sam nekoliko godina bio na brojnim turnirima u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Kanadi te sam mnogim ljudima obećao kako ću napraviti led u Hrvatskoj i pozvati ih, stoga mi je veliko zadovoljstvo što to napokon mogu i učiniti“, govori Pufnik. Uz odigravanje prvenstva na domaćem ledu, još jedna velika prednost ovog projekta je mogućnost treninga za sve curlingaše kojih je u Hrvatskoj aktivno pedesetak. U Hrvatski curling savez upisano je gotovo dvostruko više članova. Jedan od ra-

zloga bila je nemogućnost treninga na pravom ledu. Curlingaši su svoje treninge dosad odrađivali na klizalištu na Velesajmu. Izrada pravog curling leda vrlo je kompliciran proces, a svaka od staza sastoji se od čak 66 slojeva leda. “Teško je uopće uspoređivati treninge na Velesajmu i u Areni. U Areni su mnogo kompletniji i organiziraniji dok su se oni na Velesajmu svodili na lagana druženja. Nadam se da će ovaj led privući više novih članova koji će ostati u ovom sportu“, ističe Dino Ivanda, mladić koji se curlingom počeo baviti prije godinu dana.

U Hrvatskoj je aktivno pedesetak entuzijasta

Foto: Mario Draušnik

Tin Budi

tin.budi@hotmail.com

Najopasnija motociklistička staza na svijetu je staza Snaefell Mountain Course. Od 1911. godine tamo je poginulo 245 motociklista. Faryd Mondragon najstariji je nogometaš (43 godine, tri dana) koji je nastupao na SP-u, dok je Norman Whiteside najmlađi (17 godina, jedan mjesec). Najviše je bodova na utakmici Svjetskog prvenstva u ragbiju (145) postignula ekipa Novog Zelanda 1995. protiv Japana.

Juan Pablo Montoya svojim je bolidom u Monzi 2005. godine dostigao brzinu od 372,6 km/h, što je najveća postignuta brzina ikad u Formuli 1. Najdulje raspucavanje jedanaesteraca trajalo je 48 serija, a dogodilo se u finalu grčkog kupa 2009., kada je Olympiakos pobijedio AEK. Najdosadniju košarkašku utakmicu u povijesti s rezultatom 2:0 odigrale su momčadi srednjih škola Bibb County i Brookwood u Alabami. Garrett McNamara je 2011. godine u Portugalu surfao na najvišem valu u povijesti (24 m).

Stolni tenis bio je zabranjen u Sovjetskom Savezu od negdje 1930. do 1950. jer se vjerovalo da je štetan za oči. Dallas Cowboysi prva su NFL momčad koja je, 1972. godine, zaposlila profesionalnu skupinu cheerleadersica. Prve olimpijske igre koje su se slušale na radiju bile su 1924. u Parizu, a prve na televiziji bile su u Berlinu 1936. Zbog Prvog svjetskog rata, od 1916. - 1918. tenisači su igrali na samo jednom Grand Slam turniru - US Openu. Samo dva dana u godini nisu poprišta utakmica američke velike četvorke (MLB, NBA, NHL, NFL). To su dan prije i poslije MLB All Star susreta. Niti jedan igrač u povijesti golfa nije osvojio kalendarski Grand Slam. Najbliže tome bio je Tiger Woods koji je sva 4 turnira osvojio unutar dvije godine.

Poduzetništvo

Ožujak 2015.

RECEPT ZA USPJEH Dva poduzetnika o svojim počecima i savjetima budućim generacijama

Mladi željni znanja dobrodošli su u svijet poduzetništva

Osim što su uspješni poduzetnici, Vjekoslav Benussi i Damir Sabol dvojica su optimista i vizionara kada je riječ o budućnosti poduzetništva. Oni su svoje savjete predstavili na nedavno održanoj Liderovoj konferenciji ‘Crni labud u plavom oceanu’. Kao neizostavni dio budućnosti istaknuli su mlade i potrebu za njihovim primanjem u ‘jato’

DAMIR SABOL

Mladi ljudi sposobniji su razmišljati ‘izvan kutije’

edan od Crnih labudova smatra da je za uspjeh potrebno imati “sveto trojstvo”: ljude - znanje - novac. Njegovo ime je Vjekoslav Benussi i jedan je od osnivača TradeTicityja, tvrtke koja se bavi razvojem softvera za serijalizaciju u farmaciji, ali i u drugim industrijama. Na koferenciji Crni labud u plavom oceanu, u organizaciji tjednika Lider, iznio je mišljenje da će recesija idućih godina prisliti poduzetnike da upotrijebe mozak i globalnu ekonomiju kako bi stvorili nove projekte i generirali zapošljavanje. U situaciji kada je novca malo, prijašnje znanje u novim izazovima upitno, postavlja se pitanje tko su ljudi koji mogu uspjeti. Sa svojim ste idejama za projekte počeli vrlo rano. Koje je vaše mišljenje o studenskim pokretanjima projekata? To je pravo mjesto da se govori o neuspjesima. Kao student pokrenuo sam portal Travel-Around.com, to je bilo još tamo 1998., i sam koncept je bio previše napredan. Naime, bilo je riječi o portalu za razmjenu smještaja. Dakle, vi imate kapacitet u Zagrebu, ali biste htjeli ljetovati u New Yorku. Jednostavnim unosom parametara, sustav je odrađivao pronalaženje kapaciteta, ako su postojali u bazi. Naravno, broj korisnika Interneta je tada bio minoran u odnosu prema danas, ali prepoznati smo bili u nekoliko stranih novina, kao i na prvome Carnet Web Festivalu 2000. (danas CUC) gdje smo bili treći. Međutim, tada nismo uspjeli napraviti ništa, a poslije su na tom konceptu nastali mnogi portali, koji danas vrijede milijune. Razloga je mnogo, a osim tadašnje eksplozije internetskog balona, vjerojatno je nedostatak iskustva i znanja za rad u globalnom okruženju, vođenju globalnog poslovanja, prodaji, marketing i networkingu (sve je to bilo mnogo prije pojave socijalnih mreža). Što mislite o traženju inspiracija za nove projekte u idejama starih vizionara? Da bi se nešto realiziralo, svakako treba imati ideju, često i njenu teoretsku podlogu, tehnologiju i resurse. Često tehnologija ide u raskoraku s teorijom, pa je zato moguće naći odbačene ali danas itekako vrijedne ideje. Ili, korištenjem novih

tehnologija usavršiti postojeće koncepte. To je i smisao inovacije. Negdje 2004. pričao sam na Carnet CUC u Dubrovniku o budućnosti Informatike, i tadašnje tehnološki pogled u budućnost predviđao je nastanak alata koji će omogućiti povezivanje ljudi. Tadašnji vizionari smatrali su da će nalikovati na Excel. Danas je jasno da su upravo Facebook i Twitter, kao i niz drugih alata za socijalno umrežavanje, potpuno drukčiji od Excela, ali isto tako očito je da je moguće doći do dobrih teorijskih koncepata i bez pretjerana naprezanja mozga, dakle, na Googleu. Koja su vam znanja iz vašeg obrazovanja pomogla ili vas potakla na Vaš rad? Gledajući unazad, sama znanja s fakulteta (FESB Split) i nisu bila baš naročito korisna, jer sam cijelu karijeru osim samog početka radio u prodaji i strateškom poslovnom savjetovanju. Radeći u tvrtkama poput IBM-a naučio sam zapravo sve što znam, a ono što bih preporučio svima jest da provedu neki niz godina, ako postoje mogućnosti, radeći u internacionalnim kompanijama jer je to dobar način da se nauči kako se posao radi, stekne uvid u nadolazeće tehnologije i znanja za pokretanje i vođenje svog posla. Naravno, u društvu kakvo je naše, teško da će svi mladi imati takvu prigodu. Stoga, pri pokretanju projekata i poslovnih pothvata gledajte privući ‘iskusne’. U nas se često zaboravlja na ‘mudre sove’ jer one su već sve prošli, i njihova poznanstva i znanje mogu skratiti poduzetničke muke. Ono što ne treba probati jest replicirati postojeće modele, proizvode i koncepte. Treba inovirati, uz veliku količinu tehnologije. Danas, kao nikada prije jednostavno je izaći na tržište, ali to jednostavno svima. Dakle, vjerojatno nije izrada nove mobilne aplikacije dobar koncept nego treba tražiti odgovor na pitanje ‘što će biti kada investitorima dosadi bacati novac u taj bunar, gdje će oni dalje?’ Biste li voljeli u svoje projekte uključiti studente? Svakako, i nadamo se u skoroj budućnosti širenju zapošljavanja u Hrvatskoj. Prije svega će se tražiti mladi i asertivni ljudi, voljni putovanja i učenja, izvrsnih prezentacijskih i prodajnih vještina. Naš je plan prenositi naše znanje mladima, umjesto zapošljavanja ‘gotovih’ ljudi, uz koje često ide problem nemogućnosti razmišljanja izvan kutije i izvan osobnih načela. Foto: Valentina Pankasz

Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

Svaki bi student trebao biti uključen u neki startup Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

posljednjih 10 godina 73 posto novih tvrtki na popisu 500 najuspješnijih duguje svoj uspjeh inovacijama poslovnog modela koje su transformirale postojeće industrije ili stvorile nove. Jednoj od njih je na čelu Damir Sabol. „Bio sam prosječan student, nisam ni vrhunski inženjer, ali razumijem tehnologiju i oduvijek imam poduzetnički duh“, kaže Sabol. Jednostavan, inovativan i s drukčijim pogledima na poslovanje i vjerom u mlade naraštaje, svojim savjetima izazvao je čuđenje i zanimanje. ’Kreni u jednom i završi u drugom smjeru’, jedna je od vaših preporuka s konferencije. Do koje se mjere potrebno koncentrirati na prvobitnu ideju ili cilj? Svakako je važno imati ideju i jasan cilj, da znate prema čemu idete. No nije uvijek nužno držati se čvrstih planova i često se pokazuje da uspješne tvrtke nastaju iz neočekivanih promjena smjera npr. Twitter je nastao kao projekt sa strane u jednoj tvrtki koja više ne postoji, Instagram je na početku bio check-in aplikacija, Uz ideju i cilj treba biti otvoren prema novim idejama, a posebno prema novim prilikama koje ćete na tom putu uočiti. Spomenuli ste i da nikada ne treba gubiti nadu. Vidite li nadu u Hrvatskoj što se poduzetništva, a osobito mladih (studenata) tiče? Vidim nadu što se tiče poduzetništva jer srećem vrlo talentirane mlade ljude koji imaju velik potencijal. Hrvatska realnost ne treba biti ograničenje da se postane uspješan jer je tržište globalno, a s razvojem interneta i mobilnih mreža otvara se i pristup tom globalnom tržištu i vrlo realna mogućnost sudjelovanja na njemu. Danas jednostavno nije ključno odakle ste ako ste dovoljno dobri. Počeli ste s aplikacijom za plaćanje računa i došli do aplikacije za rješavanje matematičkih zadataka. Koji su vaši savjeti za razvijanje potencijala i ideja? Krenuli smo u jednoj niši sa specifičnim korištenjem u aplikacijama mobilnog bankarstva gdje smo mogli prodati proizvod i usavršiti ga na razinu iz koje smo mogli razvijati druge stvari. Zatim smo razvili PhotoMath koji postaje globalno prepoznat, sve više raste i koji se temelji na toj tehnologiji. Iza toga se kriju godine ulaganja i razvoja. Prilike treba

nalaziti i treba u poslu tražiti pravi trenutak. To je slično kao kod ispita - ako učiš, najčešće imaš i sreće. U poslu, ako predano radiš i pokušavaš nove hrabre stvari, često ćeš imati i malo sreće koja je potrebna za uspjeh. Smatrate li da su studenti dovoljno uključeni u projekte? Zapravo smo uspjeli na temelju rada sa studentima. Oni krenu kod nas pomagati još prije kraja fakulteta i zatim ostanu kao zaposlenici. To je uobičajen način kako dobivamo nove zaposlenike. I moram reći da su to sjajni mladi ljudi bez kojih nikad ne bismo bili tako uspješni. Mislim da bi studenti morali biti još više uključeni u projekte ili pokušati raditi svoje vlastite projekte još za vrijeme studija i tako će lakše naći posao ili svoj vlastiti poslovni put. Ali, upozorenje ne treba zanemariti studij zbog projekata! Neki fakulteti svoje studente potiču na uključivanje te vlastiti rad na projektima. Što vi mislite o takvom pristupu, obrazovanju i pokretanju projekata već na fakultetu? Moja ideja je da bi svaki student u sklopu studija morao sudjelovati u izgradnji nekog malog startupa ili biti dio nekoga. To je najbolji način za skupljanje stvarnih poslovnih i životnih iskustava i kroz taj proces možete samo odlučiti što želite u životu i kojim smjerom krenuti ili pokušati raditi neke poslove u korporativnoj okolini. Nekima to više odgovara nego krenuti u startup. Važno je na vrijeme shvatiti što želite i zatim svu energiju koristiti u tom smjeru. Kakve su vaše informacije o toj situaciji u Americi, usporedno s Hrvatskom i Europom? Amerika je najbolje mjesto za business i startup na svijetu. Vrlo komercijalno okruženje i mnogo prilika, ali isto tako zna biti vrlo zahtjevno. To i nije loše ali nekima takav pristup ne odgovara. S druge strane Europa ima neke svoje prednosti koje se tiču kvalitete života, ali poslovno također ima velik potencijal. No Europa je dosta sporija i konzervativnija s ulaganjima. Svako mjesto pruža svoje prilike i u današnjem svijetu te se prilike mogu na dobar način iskoristiti. Mi smo odlučili razvijati projekte u Hrvatskoj, ali ići na globalno tržište preko Londona. Upravo registriramo tvrtku i u SAD-u. Danas je mnogo lakše nego je nekad bilo. Moj je savjet napraviti kombinaciju koja vam najviše odgovara i u kojoj ćete se najbolje osjećati. Foto: Marko Lukunić/Pixsell

VJEKOSLAV BENUSSI

Poduzetništvo

Ožujak 2015.

ADAPTO Uređaj Hrvoja Pavišića, mladog inovatora s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu

Student omogućio laptopu da nas prati od stola do kreveta

Postolje za računalo trenutačno je u procesu patentiranja, a riječ je o ‘stolu’ na rotirajućem teleskopskom štapu koji može obuhvatiti cijelu prostoriju te omogućiti rad u stojećem, sjedećem ili ležećem položaju Mezdjić G Petra petra.mezdjic@gmail.com

sama mogla složiti čitav proizvod, stoga je izrada 20 dijelova zahtijevala vrijeme i potragu za tvornicama koje bi ih izradile. Uz pomoć specijaliziranih radionica koje obavljaju radove poput varenja i glodanja dovršen je prototip stola.

aptop koji vas prati od stola do kreveta, rotirajući se za 360 stupnjeva, više nije zamisao iz budućnosti nego plod jednogodišnjeg rada i predanosti inovativnog studenta Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. „Ovim stolom želim pomoći svima koji nekoliko sati na dan provode u istom položaju i omogućiti im da svoj rad premjeste bilo kamo u prostoriji, prije svega, da ga mogu obavljati u udobnosti svoga kreveta“, rekao je osnivač projekta Hrvoje Pavišić. OD IDEJE DO REALIZACIJE Adapto omogućuje prilagodbu prema položaju vašeg tijela te korisnicima omogućuje optimalan rad u sjedećem, ležećem ili stajaćem položaju. Stol se sastoji od stupa koji povezuje pod sa stropom, te rotirajućeg teleskopskog štapa dugačkog metar i pol na koji se stavljaju laptop, monitor i tipkovnica. Zbog svoje prilagodljivosti, Adapto mijenja visinu i duljinu tijekom rada, te se giba po pet osi u prostoru. Prednost Adapta je mala težina i pričvršćivanje za strop, a zbog svoje rotirajuće šipke može obuhvatiti cijelu prostoriju. Prvi korak za mladog inovatora bio je prijava na Core Incubator, Angel investitor i Poduzetnički inkubator,

CILJ JE DOĆI U ŠTO VIŠE SOBA Adapto je trenutačno u procesu patentiranja, nakon kojeg slijede nove

Foto: Petra Mezdjić

Hrvoje Pavišić objašnjava prednosti Adaptodeska

natječaj otvoren u listopadu 2014. Četveročlani stručni žiri birao je finaliste koji unutar četiri mjeseca trebaju realizirati svoj projekt u novouređenom prostoru namijenjenom mladim poduzetnicima s novim idejama. „Odlučio sam se prijaviti jer je Core Incubator nudio uvjete za razvoj projekta, prije svega prostor, promociju

‘Od Adapta očekujem da zaživi kao serijski proizvod, koji će obuhvatiti što više tržišta. Ciljana skupina su nam studenti i osobe koje posao rade kod kuće’, kaže Hrvoje Pavišić

te mogućnost investiranja u projekt“, rekao je Pavišić. Unutar četiri mjeseca Hrvoje je uz pomoć studenata Strojarskog fakulteta i kolege s Ekonomije, Branimira Krište, usavršavao stol vlastitim sredstvima. Svaki je djelić stola pomno nacrtan i izrađen u nekoliko tvornica. Hrvoje je istaknuo kako u Hrvatskoj ne postoji tvornica koja bi

‘Ovim stolom želim pomoći svima koji nekoliko sati provode u istom položaju i omogućiti im da svoj rad premjeste bilo kamo u prostoriji, prije svega, da ga mogu obavljati u udobnosti svoga kreveta’, rekao je osnivač projekta prezentacije budućim investitorima. „Od Adapta očekujem da zaživi kao serijski proizvod, koji će obuhvatiti što više tržišta. Ciljana skupina su nam studenti i osobe koje većinu posla obavljaju kod kuće. U idućih deset godina cilj mi je da ovaj stol bude u što više soba i kada ljudi pomisle na ugodan rad, da pomisle na Adapto“, zaključio je Hrvoje Pavišić.

TURIZAM INOVACIJA Hrvatska studentska asocijacija predstavila projekt na Ekonomskom fakultetu

‘Unosni festivali ne shvaćaju se ozbiljno’ Janković G Lucija jlucija0@gmail.com

a Hrvatska nudi više od sunca, mora i obale pokazala je Hrvatska studentska asocijacija projektom Turizam inovacija. S ciljem da studentima pokažu da su inovacije i poduzetništvo u turizmu neke od glavnih odrednica konkurentnosti Hrvatske na tržištu, u goste su doveli uspješne poduzetnike i predavače koji su dijelili savjete o tome kako svoju ideju pretvoriti u uspješan projekt. LOŠA SURADNJA „Inovativnost je nužna za jačanje kvalitete ponude i usluge u turizmu. Ona je ključna za smanjenje sezonalnosti koja predstavlja jedan od najvećih problema hrvatskog turizma“, istaknuo je ministar turizma Darko Lorencin i dodao kako turizam mora surađivati s ostalim sektorima. Upravo loša suradnja Hrvatske turističke zajednice s lokalnim zajednicama i drugim sektorima bila je istaknuta na ovom događaju. Inovacije su najprisutnije u području

suvremenih tehnologija gdje se posebno ističe interakcija s turistima. Projekt TZ grada Zagreba, aplikacija „Zagreb Be There“ nastala je prema konceptu gamifikacije, a nudi netradicionalne rute poput “India Zagreb” ili najpopularnije “Hidden Spot” i broji više od 4000 downloada u 56 zemalja.

Inovacije su najviše prisutne u području suvremenih tehnologija gdje se poseban naglasak stavlja na interakciju s turistima

Napredak mladih poduzetnika i inovatora kao svoj cilj ističu studenti koji su 2014. pokrenuli projekt „GreenOn Movement“, kao kombinaciju konferencijskog i festivalskog turizma. Ideja je nastala zbog velike nezaposlenosti mladih, manjka poduzetničkog duha te slabog korištenja inovacija i zelenih tehnologija. Projekt nudi pri-

Mate Damić i Karlo Vulin ‘Green on movement’

Organizacijski tim Hrvatske studentske asocijacije

Foto: Lucija Janković

liku mladima da pokažu svoje inovacije, a najboljeg nagrađuje s 20.000 kuna. KONKURENCIJA Predavanje o festivalskom turizmu održali su Adnan Mehmedović i Ivan Bušljeta, organizatori Fresh Islanda i Ultra Music Festivala. Prema istraživanju Festicketa, Hrvatska je prvi izbor pri odabiru nekog od festivala, što nam dovodi više od 200.000 gostiju iz cijelog svijeta. „Hrvatska je trenutačno najprivlačnija jer je još nova i svježa lokacija koja je ekonomski jeftinija od ostalih zemalja. Ovo razdoblje moramo iskoristiti na što je moguće bolji način, jer neće trajati zauvijek“, naglasio je Bušljeta. Festivalski turizam, ali i mladu populaciju turista, unatoč pozitivnim statističkim pokazateljima, turističke zajednice ne shvaćaju ozbiljno. Smatraju da država treba uložiti više sredstava kako bi organizatori imali dugoročnu korist od ostanka u zemlji, što je posebno važno za Ultru čiji je opstanak u RH upitan zbog konkurencije.

TEHNOLOGIJA

Ožujak 2015.

DISKRIMINACIJA U SVIJETU ‘GAMINGA’ Neravnopravnost dizajnerica igara

Igraju više od muškaraca, a industrija ih slabije plaća

GADGETERIJA

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

BANG&OLUFSEN BEOSOUND MOMENT

Bang&Olufsen je u svojoj prodavaonici u Zagrebu 12. ožujka predstavio inteligentan i intuitivan glazbeni sustav BeoSound Moment. On “prepoznaje” ljudske osjećaje i “čita misli”, što mu omogućuje povezanost s glazbenim streaming servisom Deezer, koji sadrži više od 35 milijuna pjesama. Osim dobrog pamćenja i brzog pristupa glazbi, karakterizira ga 7-inčni touchscreen s jedne strane, te hrastova ploča osjetljiva na dodir s druge strane. Cijena je “samo” 18.000 kuna.

INFOCUS M2

Ovog mjeseca u Indiji je predstavljen novi InFocusov smartphone M2. Krasi ga InLife korisničko sučelje, te Android 4,4 Kitkat operativni sustav. Osim toga ima dvije kamere od osam megapiksela, te jedan GB radne i osam GB interne memorije koja se može proširiti kao i nezamjenjivu bateriju od 2010 mAh. Odlikuje se i relativno malenim ekranom od 4,2 inča, a i cijena mu je takva. Naime, stoji samo 80 dolara.

(NE)DRUŠTVENI KUTAK by DORA KRŠUL

dora.krsul@gmail.com

Želite li pratiti statistiku vašeg Instagram profila - ukupan broj lajkova na slike, ‘najlajkanije’ slike, podatke o followerima (npr. tko vas više ne prati) ili najbolje vrijeme u danu za objavu slike - koristite alat Iconosquare. On će vam pomoći da maksimalno optimizirate vaš Instagram profil. Ako upravljate s više Twitter profila, alat koji vam je nužan jest TweetDeck. Istodobno, u više kolona moći ćete pratiti što se događa na svim profilima, a možda najbolja opcija ovog alata je - postavljanje tweetova u schedule. Slično kao na Facebook stranici, jednostavno možete unaprijed napraviti raspored objava tweetova.

Boltižar G Matija matija.boltizar@gmail.com

industriji videoigara manje od četvrtine zaposlenih čine žene. To je uobičajen podatak ako uzmemo u obzir da u većini industrija muškarci i žene nisu ravnopravni po broju radnih mjesta. Ali kada dodamo da većinu korisnika videoigara čine žene, vrijedi se pitati zašto nema više žena u procesu dizajniranja videoigara. Ana Lice, operna pjevačica koja u slobodno vrijeme dizajnira videoigre, smatra kako u gaming industriji postoji velika potreba za ženama koje bi se uključile u posao. MANJI BUDŽET I INTERES „Moram priznati da se nisam susrela s mnogo game dizajnerica. Kako sam većinom surađivala s kolegama na daljinu u Americi, Kanadi ili negdje u Europi, zapravo sam radila s jako malo kolegica. U Hrvatskoj ih je isto jako malo i potrebno je zainteresirati žene da su dobrodošle“, poručila je Ana koja trenutačno volontira za Rosseta Stone. Prije je radila za KTA games i IgnitePlay, a smatra da žene više razmišljaju o detaljima i da unose više emocije u igru, zbog čega je sama igra mnogo privlačnija. Osim u dizajnu, žene bivaju diskriminirane i u samoj igri. Većina je ženskih likova seksualno prikazana, a i malen je broj igara u kojima su glavni likovi žene. Razlog se može naći u činjenici da videoigre s glavnim ženskim likom, dobiju 50 posto manji budžet za marketing nego igre s muškim akterom, a tu je i uvjerenje da muškarci ne žele igrati kao žene. Lice smatra kako je gamerska zajednica sama po sebi licemjerna jer igrači žele više ženskih likova i originalnih naslova, a sami ne žele uložiti u njih kada takav naslov izađe.

U industriji videoigara čak 52 posto populacije gamera su žene, dok ih je među game developerima manje od 25 posto i imaju u prosjeku 20 posto niže plaće od muških kolega

Ana Lice jedna je od rijetkih žena koje dizajniraju videoigre

„Stvar je u tome da mi volimo izdavače kriviti što ne ulažu u igre koje bi imale ženske likove, koji bi bile originalnije, ali oni neće uložiti ni u što što se neće prodati. Tako da to sve ide u krug i polazi od onog samog gamera koji odlučuje koju će igru kupiti“, ističe Ana Lice. ŽENE PIŠU ‘MUŠKE IGRE’ Lovro Nola iz Machine, prve hrvatske škole game dizajna, nezadovoljan je trenutačnom situacijom u dizajnu videoigara, a ističe da „čak 60 posto RPG igrača na internetu čine žene, ali svejedno ih je jako malo u samoj gaming industriji. Ako se i uspiju probiti do nje, njihove plaće znaju biti i do 20 posto niže nego njihovih muških

‘Cure igre rasturaju odmalena!’ ‘Cure igraju odmalena. Vidjela sam, to mi je bilo tako slatko, curice od šest i sedam godina kako razvaljuju igre na Infogameru. Njima je to normalno, one ne znaju za tu problematiku, one ne znaju klasifikaciju muško-žensko, njima je to sve igra. Tek se poslije počinju stvarati ti neki stereotipi i treba oprezno s tom temom. Jer kada želimo riješiti neki problem, dajemo pozornost pogrešnim stvarima, ali treba mnogo više pričati o ženama koje su punokrvne gamerice i koje razvaljuju na turnirima’, ističe Ana Lice.

Foto: Privatna arhiva

kolega. Tako pati sama industrija“. Velik potencijal žena u gamingu dokazuje i činjenica da su „muške“ igre poput Gears of War 3 ili Uncharted 3 napisale žene. Ana Lice smatra kako je prvi korak pri prepoznavanju važnosti žena u svijetu videoigara upravo više dizajnerica koje će moći ponuditi ženama ono što žele: „Ako poraste tih 22 posto žena u game industriji, igre će postati primamljivije ženama. Bit će prijateljski raspoložene prema ženama i one će se automatski više priključivati. To je golem neiskorišten potencijal, tolike žene koje bi htjele igrati, ali ne znaju kako se uključiti u to iskustvo i ti trebaš biti ta koja će pružiti to iskustvo za njih. To je ideja game developerke“.

LAŽNI PROFILI Sve češća pojava na društvenim mrežama

Krađu identiteta prijavite policiji

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

zrada lažnih profila jedan je od načina prijevare na društvenim mrežama. Iako lažni profil može poslužiti za zabavu, „nabijanje“ lajkova na omiljenoj stranici, može donijeti i raskol među prijateljima, ali i poslovne teškoće. Upravo je to doživio naš sugovornik, koji želi ostati anoniman s obzirom na to da mu je već jednom ukraden identitet. „Stvari su postale ozbiljne kada me kolega upozorio na objavu na Faceboku koja je imala veze s poslom i opstankom moje tadašnje tvrtke, a bila je napravljena na profilu s mojim imenom i prezimenom, iako za taj profil

Globalovu sugovorniku objave na lažnom profilu ugrozile su posao, a Facebook je profil izbrisao tek nakon dva mjeseca

Foto: Helena Pereković

nisam znao niti sam ga izradio. Bio je to zločest komentar na račun jedne skupine ljudi u tvrtki koja je zastupala različita stajališta od mojih“, ističe naš sugovornik. Iako je pokušavao otkriti tko stoji iza lažnog profila, nije uspio. Zbog toga se za pomoć izravno obratio Facebooku. Nakon dva mjeseca davanja podataka i istraživanja lažni je profil izbrisan. Ali u ovakvim slučajevima i policija može pomoći. „Ministarstvo unutarnjih poslova će kroz redovno postupanje vlasniku društvene mreže dostaviti informaciju o postojanju osnove sumnje da je počinjeno navedeno kazneno djelo te zatražiti provjere prijavljenih okolnosti. U slučaju kad je sjedište pravne osobe izvan RH, komunikacija se

obavlja kanalima međunarodne policijske i pravosudne suradnje“, ističu u MUP-u. „Kao najčešći motiv izrade lažnih profila ističu se različiti oblici prijevare putem interneta zbog pribavljanja materijalne ili nematerijalne koristi ucjenom po objavljivanju sadržaja štetnih za život i ugled oštećene osobe“, kažu u MUP-u. Statistike o lažnim profilima nema, ali policija je u 2014. zabilježila čak 413 slučajeva kršenja članka 146. Kaznenog zakona, koji za nedopuštenu uporabu osobnih podataka propisuje kaznu od jedne godine zatvora. Odgovornim ponašanjem na internetu i kontroliranim otkrivanjem podataka može se spriječiti izrada lažnog profila, a time i šteta koju može donijeti.

LIFESTYLE

Ožujak 2015.

SUPERMODELI Nekim slavnim manekenkama najveća je prepreka - vlastita obitelj

Kad poznato prezime postane uteg

Vujčić G Nina nina.vujcic@gmail.com

sti od uzimanja poznatih djevojaka koje nemaju ‘ono nešto’, onaj faktor zbog kojeg će uspjeti i zadržati se u modnim krugovima“, rekao je Sayon Bangoura, potpredsjednik agencije Midikenn.

vake sezone za vrijeme tjedana mode, osim novih kolekcija, predstavljaju se i novi modeli. Te djevojke su “it” djevojke, novi supermodeli. Prepoznatljive su po tome što nose najviše revija, najčešće ih otvaraju ili zatvaraju, pojavljuju se u reklamnim kampanjama, općenito su sveprisutne u modnim krugovima. Ove i prošle sezone neke od tih djevojaka su Cara Delevingne, Kendall Jenner i Gigi Hadid. OD KRITIKA DO PROMJENE IMENA Ta imena većini zvuče poznato. Možda ne zato što prate novosti u svijetu mode nego zato što su te djevojke poznate i zbog obitelji iz kojih dolaze. Cara Delevingne dolazi iz poznate engleske obitelji, njezina sestra Poppy također je model, a njena kuma je engleska glumica Joan Collins. Kendall Jenner otprije je poznata svijetu iz reality emisije “Keeping Up With The Kardashians” kao polusestra poznatih sestara Kardashian i kći Kris i Brucea Jennera. Gigi Hadid kći je Yolande Foster koja je bila svjetski poznati supermodel u ‘80-ima, a trenutačno je dio reality showa “The Real Housewives of Beverly Hills” i Mohameda Hadida, političara iz Iraka koji je trenutačno jedan od najbogatijih biznismena u Americi. S obzirom na to da su ove djevojke već prije bile uspješne i poznate, je-

Modne časopise krase kćeri poznatih roditelja koje nerijetko moraju skrivati svoje prezime

dan dio modnog svijeta nije dobro prihvatio njihov dolazak. Neke manekenke otvoreno su ih kritizirale u javnosti, tvrdeći da svoj uspjeh mogu zahvaliti samo tome tko su im roditelji koji su im i kupili ta mjesta. No s druge strane se javljaju poznata i utjecajna imena iz modnih krugova, poput Katie Grand, glavne urednice časopisa “Love”, koja je Kendall Jenner stavila na naslovnicu svojeg časopisa i izjavila da je Kendall jako talentirana i da njezin uspjeh nema nikakve veze sa obitelji iz koje dolazi. Zbog svih kritika, Kendall se u

Neke manekenke otvoreno su svoje poznate kolegice kritizirale u javnosti, tvrdeći da svoj uspjeh na modnim pistama mogu zahvaliti samo tome tko su im roditelji, koji su im i kupili ta mjesta

Foto: Nina Vujčić

modnim agencijama vodi samo pod svojim imenom, bez prezimena, kao i Georgia May Jagger koja je imala iste probleme zbog slave svojih roditelja Micka Jaggera i Jerry Hall. Gigi i Cara također su miljenice mnogih dizajnera i fotografa koji ih stavljaju na naslovnice raznih časopisa i zapošljavaju kao modele u reklamnim kampanjama. „Ne slažem se s tim kritikama. Moda ponajprije traži osobnost. Ono što ljudi ne znaju jest da je samo 20 posto ljepota, sve ostalo potrebno za uspjeh je osobnost. Dugoročno nema kori-

SEKS-SNIMKA ZA POČETAK Ovo nije prvi, a sigurno niti zadnji slučaj gdje se nečiji uspjeh pripisuje obitelji iz koje dolazi, a ne trudu koji je ili nije uložio u taj uspjeh. Jedan je od najpoznatijih takvih primjera uspjeh Kim Kardashian. Danas je ona jedna od najpoznatijih žena u svijetu koja stoji iza nekoliko linija odjeće, šminke, preparata za kosu, parfema, igrice, jednog od najuspješnijih reality showa ikad i butika diljem Amerike, ali njezin se uspjeh i dalje pripisuje prezimenu koje nosi i seks-snimci koja je procurila u javnost prije gotovo deset godina. Drew Barrymore, danas poznata i cijenjena glumica, također je na početku karijere imala problema zbog glumačke obitelji iz koje dolazi. Nicole Richie, danas uspješna dizajnerica, na početku karijere je bila optužena da je poznata samo zbog svojeg oca Lionela Richieja i prijateljstva s Paris Hilton koja je jedan dio svoje slave isto zaradila zahvaljujući seks-snimci koja je procurila u javnost. Bez obzira na to kako su započele karijeru, neosporiva je činjenica da su danas sve te žene i dalje prisutne na modnoj i glumačkoj sceni i da iza svojeg imena imaju mnoge veoma uspješne poslovne pothvate.

MODA Mlada Splićanka Katarina Smolić predstavlja svoj brend Obekei

Dizajnerica odjeće u koju svatko može uskočiti

G milapuljiz@hotmail.com Mila Puljiz

atarina Smolić mlada je Splićanka, studentica modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, te lice koje stoji iza uspješnog brenda Obekei. Ta je dvadesetpetogodišnjakinja svojim zanimljivim kreacijama osvojila kako mlađu, tako i nešto stariju publiku. U ožujku je predstavila svoju novu kolekciju u sklopu BIPA Fashion.hr-a. „Inspiraciju za novu kolekciju ovaj put sam izvukla iz svoje prošlosti, točnije vratila sam se u svoje tinejdžerske dane s namjerom kako bih tom kolekcijom oživjela dio glazbe iz tog vremena koju naravno i dandanas rado slušam. Inspiraciju pronalazim uglavnom u onome što me okružuje, što volim, ponekad jednostavno inspiraciju nađem u nekom materijalu, ponekad u snovima, a evo ponekad i u glazbi. No iskreno ne mogu reći da je pronalazim, koliko često ona sama dođe u nekom trenutku i za taj trenutak živim“, kaže Katarina. Nekima se ljubav prema određenoj

Prvi plastični stroj za šivanje dobila sam jako rano, a već sa sedam godina prešla sam na pravi Bagatov stroj na kojem sam si šivala odjeću, govori Katarina

kolekciju mjesecima prije jer svašta bih ja tu još izmijenila, a ovako jednostavno što je tu je“, kaže mlada dizajnerica.

djelatnosti pojavi spontano, tijekom života, dok je u drugih prisutna od samog rođenja. Katarina za sebe kaže da pripada drugoj kategoriji.

NEOBIČNI KROJEVI „Obekei je brend prije svega namijenjen mlađoj publici, ali opet da se skoro svaka generacija može pronaći u njemu. Temelji se na oversized modelima, jednostavno nema veličine, svatko može uskočiti u komad odjeće i osjećati se udobno u njemu, a istodobno i posebno zbog neobičnog kroja, motiva ili materijala. Bazira se na jednostavnim krojevima, ali uz mnogo detalja i zanimljivih materijala. Obekei djevojka je cool, ima svoj stil te ga nosi na svojstven način“, opisuje Katarina Smolić svoj brend. Iako se mlada dizajnerica uskoro nada nečemu većem, trenutačno njezine komade možete nabaviti isključivo putem Facebooka. Kako i sama kaže, mladi dizajneri u Hrvatskoj ne mogu živjeti od mode. Iako je mlada i tek na početku svoje zasigurno blistave dizajnerske karijere, ima točne i precizne zamisli što želi sa svojim brendom u čiji uspjeh ne sumnja.

ROĐENA S MODNIM GENOM „Mislim da sam jednostavno rođena s njom, prva riječ mi je bila ‘obekei’ s dvije godine što je meni tada značilo ‘obuci me’ i od tada je sve krenulo. Prvi plastični stroj za šivanje dobila sam jako rano, a već sa sedam godina prešla sam na pravi Bagatov stroj na kojem sam si šivala odjeću. Imam brdo starih modnih fotografija na kojima sam ja u svojim kombinacijama i pozama, mama je bila prisiljena fotkati me. Urnebes!“, priča Katarina. Za sebe kaže da voli pritisak jer tada najbolje funkcionira. „Dovoljno mi je i tjedan dana da napravim kompletnih 15 lookova jer volim kada isključim sve oko sebe i šišam kolekciju od jutra do mraka, a i osoba sam koja je sklona promjenama tako da mi je i rizično raditi

Inspiraciju Katarina Smolić pronalazi u svemu što je okružuje Foto: Mateja Vrčković

GLAUKOM

Bolest koja ne boli Glaukom je drugi najčešći uzrok sljepoće u svijetu

sklopu Svjetskog tjedna glaukoma početkom ožujka provedena je kampanja Zaustavimo glaukom. Referentni centar za glaukom je uz potporu Hrvatskog oftalmološkog društva organizirao javne prezentacije te besplatno mjerenje očnog tlaka na 19 lokacija diljem Hrvatske. Glaukom je, kažu stručnjaci, drugi najčešći uzrok sljepoće u svijetu. To je skupina bolesti vidnog živca koja dovodi do gubitka i oštećenosti stanica mrežničkih ganglija. Opasnost je u tome da u velikom broju slučajeva nema simptoma koji bi uputili na prisutnost bolesti, pa tako mnogi ne znaju da boluju od tog „tihog kradljivca vida“. Povišen očni tlak jedan je od simptoma koji može upozoriti na prisutnost bolesti pa su stoga redoviti pregledi važni za detekciju bolesti. U nedostatku očitih simptoma, odaziv ovakvim akcijama i redoviti pregledi mogu značiti rano otkrivanje glaukoma i spas za vid. (Ana Marija Tomaši)

Zadnja

Ožujak 2015.

ANNIE

LAZAROV EFEKT

UBOJICE FAZANA

Annie, mlado i sretno siroče s ulica New Yorka koje živi sa svojom zlom maćehom, uvidi prigodu za bolj život kada je Will Stacks, tajkun i glavni kandidat za njujorškog gradonačelnika, odluči primiti pod svoje okrilje i potajno iskoristiti u svrhu političke kampanje. Iako film ima sasvim solidnu glumačku postavu, predvođenu s Quvenzhané Wallis, najmlađom glumicom ikad nominiranom za Oscara, Cameron Diaz i Jamiejem Foxom, Will Gluck, režiser ovog filma, svojim je vodstvom i miješanjem u stvari koje mu očito ne leže (poput pisanja scenarija i režiranja klasičnih OCJENA: 2/5 američkih obiteljskih drama) uspio potpuno uništiti film koji je definitivno imao više potencijala.

Oku ugodna Olivia Wilde, blago rečeno, jedina je dobra stvar koju 83 minute ovog „prvoklasnog“ američkog horor-trilera nude. Naizgled zanimljiva priča prati skupinu istraživača koji nađu način za oživljavanje mrtvih pacijenata. Iako film ne pršti nekom posebnom kvalitetom, vjerujem da će uz pomoć izvrsno montiranog trailera i privlačne glumačke postave postići cilj zbog kojeg se filmovi ovakve i slične tematike snimaju – ostvarivanje zavidnog profita.

Ovaj danski triler u kojem je hitchcockovski suspens iskorišten potpuno razotkriva desetljećima staro ubojstvo. Film je, iako snimljen prema bestselleru Jussija Adlera Olsena, postigao golem uspjeh u Danskoj, a većina fanova ovog hita nije, kako to obično biva, razočarana njegovom ekranizacijom. Ako ste ljubitelji intrigantnih, izvrsno snimljenih trilera, ovaj film je definitivno pravi odabir za vas.

Redatelj: Will Gluck Glumci: Quvenzhané Wallis, Cameron Diaz, Jamie Foxx

Redatelj: David Gelb Glumci: Olivia Wilde, Mark Duplass, Evan Peters

Filmski kviz

by Mislav Lugonjić

Tko je jedina osoba nominirana za Oscar u svih šest glavnih kategorija? a) Clint Eastwood b) George Clooney c) Robert Redford Prvi lik koji je prdnuo u Disneyevu filmu bio je... a) Pumbaa b) Zazu c) Timon Koji je američki predsjednik prije politike bio u glumačkim vodama? a) Gerald Ford b) Lyndon B. Johnson c) Ronald Reagan Serija ‘One Tree Hill’ nazvana je prema istoimenoj pjesmi benda... a) Red Hot Chili Peppers b) U2 c) Led Zeppelin Lik Apola Creeda iz filma ‘Rocky’ utemeljen je na... a) Sugar Ray Robinsonu b) Joe Frazieru c) Muhammadu Aliju Redatelj s najviše nominacija (12) za Oscar je... a) William Wyler b) John Ford c) Billy Wilder Ivana Primorac nominirana je za BAFTA-u čak šest puta. U kojoj kategoriji? a) Šminke b) Kostimografije c) Fotografije Beatrice Straight vlasnica je titule najkraćeg pojavljivanja u filmu vrijednog osvajanja Oscara? Koliko je glumila u filmu ‘TV Mreža’ iz 1976. godine?

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

a) 3 minute b) 5 minuta c) 7 minuta Kada se zarada prilagodi inflaciji, koji je film zaradio najviše novca u povijesti? a) Doktor Živago b) Ralje c) Prohujalo s vihorom Rođendan Harryja Pottera je... a) 31. svibnja b) 31. srpnja c) 31. kolovoza Uvodna pjesma pilot-epizode ‘Prijatelja’ bila je ‘Shiny Happy People’, a izvodi je koji bend? a) R.E.M b) Pearl Jam c) The Replacements Glumio je Batmana, a kao mali posudio je glas liku Thomasu u crtiću ‘Pocahontas’. On je? a) Michael Keaton b) Christian Bale c) Val Kilmer Prvi animirani film koji je otvorio festival u Cannesu bio je... a) Izbavitelji b) Auti c) Nebesa . Televizijska mreža s najviše nagrada Emmy je... a) NBC b) ABC c) HBO Seinfeld je veliki fan kojeg superjunaka? a) Spidermana b) Supermana c) Hulka

10. 11. 12. 13. 14

15.

1.b, 2.a, 3.c, 4.b, 5.c, 6.a, 7.a, 8.b, 9.c, 10.b, 11.a, 12.b, 13.c, 14.a, 15.b

SUDOKU

(The Absent One)

(The Lazarus Effect)

OCJENA: 3/5

OCJENA: 4/5

Redatelj: Mikkel Nørgaard Glumci: Pilou Asbæk, Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares

Složenac od kalorija Gladni ste toliko da biste mogli pojesti vola, a i cijela njegova rodbina se ne bi spasila? Običan sendvič jednostavno neće dostajati zadovoljavanju vašeg apetita te imate neodoljivu želju začepiti poneku krvnu žilu? Onda je ovo pravo jelo za vas. Iako ovo jelo prema svojim sastojcima nalikuje na musaku, ono to nije, a odlično je jer se prema želji može dodati još pokoji sastojak prema ukusu i želji.

RECEPTI

TIBOR TRUPEC tibortupec.tt@gmail.com

Za pripremu će vam trebati: 1 kg krumpira 60 dag mljevenog mesa 30 dag polutvrdog sira 1 glavica ljubičasta luka sol, papar, bosiljak, ulje 6 kriški tanko narezane slanine 300 ml vrhnja za kuhanje Priprema: 1. Prije nego počnemo pripremati meso, ogulite krumpir i narežite ga na ploške, zatim krumpir stavite kuhati u posoljenu vodu. Na tavi, na ulju je potrebno popržiti nasjeckani luk. Kada luk dobije zlatnu boju, potrebno je u tavu ubaciti mljeveno meso koje je prije toga treba namrviti na komadiće jer ga je tako lakše peći. Meso posoliti i popapriti po želji te dodati malo bosiljka ili nekog drugog začina po želji (čili ili crvena paprika za one koji vole pikantnija jela). Kada je meso pečeno a krumpir kuhan, uzimamo staklenu, vatrostalnu posudu odgovarajuće veličine i gradimo slojeve svojeg složenca. Pećnicu je potrebno prethodno zagrijati na 180 stupnjeva. 2. Po dnu posude raširimo meso, preko mesa je naribajte svih 30 dag sira, a ako nemate ribež, moguće je i narezati sir na male, tanke kockice kako bi se ravnomjerno rastopio po mesu. Preko sira slažemo, na sitne komadiće izrezanu slaninu. Preko slanine položimo krumpir koji je prethodno dobro skuhan te ga prelijemo vrhnjem za kuhanje. Složenac je potrebno ostaviti u pećnici između 10 i 15 minuta kako bi se sir potpuno rastopio, a meso ostalo jednako pečeno. Uz meso je odlično poslužiti hladno pivo, a možete pozvati i prijatelje kako biste ih oduševili ovim ukusnim jelom!

LAGANO

Foto: The Limunada