Grazia

CROATIA

BROJ 253 KOLOVOZ/RUJAN 2020.

Cijena: 15 KN ● BIH 2 KM

grazia.hr

DAISY EDGARJONES TREBA LI SE B OJAT I B I G DATA? PAT R E O N – ZAŠTITNIK K R E AT I VAC A

BOHANEC-VIDOVIĆ

MARKO TOMAŠ 6 GLUMICA TRAŽI AUTORA

KOLOVOZ/RUJAN 2020.

253

IN the MOMENT stanje uma

Možda da se ovog ljeta vratimo onom zaboravljenom osjećaju življenja u trenutku?

001 NASLOVNA 253.indd 1

FOTOPRIČA ZAMISLI ŽIVOT… ISTRAŽUJEMO BOLJE KAZNA NEGO ŽENA NA LISTI PROTIV TIRANIJE I NEZNANJA TEMA NEUTRALNOST KAO BEAUTY EVOLUCIJA?

9 771845 878000

MIRJANA

00720

I N T E RV J U

14.07.2020. 12.29.20

TOP P R IČA

2 BIG

DATA

Nedavna događanja ponovno su popularizirala vrijednost, ali i nezaštićenost naših podataka, a posljednji eksces u nizu bila je Trumpova optužba kineske kompanije iza TikToka da iskorištava podatke korisnika te se ne brine za njihovu sigurnost. Istražujemo najtraženiji resurs 21. stoljeća - big data Tekst: Livija Stanišić Fotografija. Guliver/Getty Images

K

ad bi se ljubav mogla mjeriti jedinicama, možda bi pjesništvo postalo suvišno. No čini se da je metrika naših ljubavi već neko vrijeme dostupna i vidljiva; ako ne cijelom svijetu, onda barem pametnim algoritmima koji skrivaju ili pokazuju objave naših Facebook prijatelja, ovisno o tome jesmo li ih u prošlosti ignorirali ili na njih reagirali.

Storyji na Instagramu priča su za sebe; oni čije redovito pregledavamo javljat će se prvi u hranidbenom lancu naših pratitelja. Živcira vas onaj oglas u desnom kutu vašeg zaslona koji vam po tko zna koji put nudi brze kredite bez jamaca i kamata? Nema problema, jednim klikom Google će shvatiti da taj oglas više ne želite vidjeti iako je izvjesno kako će vas gnjaviti da mu otkrijete razlog prije nego što vam umjesto njega servira novi; predstavljajući još jedan proizvod za koji niste ni znali da postoji, a kamoli da ga trebate. Dok naši struje žedni i megabajta gladni pametni telefoni, televizori, hladnjaci i fitness narukvice vrijedno prate i bilježe sve u našoj okolini, šale o tome da nas prisluškuju neslane su još otkako nas je Edward Snowden upozorio da se to doista događa. Živimo u doba u kojem tvrtke, vlade i pojedinci mjere sve što je do jučer bilo nezamislivo mjeriti u neprekidnoj, gotovo opsesivnoj želji za optimizacijom; bilo da je riječ o brojaču jedinstvenih posjetitelja na web-stranici ili bro-

jaču koraka koji, otkad smo ograničenijeg kretanja, umjesto silnih tisućica uglavnom broji skromne desetke na relaciji krevet via kuhinja s presjedanjem na kauču sve do balkona.

P L AT F O R M E Iako su informacije oduvijek bile krucijalne za donošenje pravih odluka, zbog ograničenih mogućnosti njihova prikupljanja i nepostojećih načina njihove obrade, nisu – za razliku od rada, zemlje i kapitala – poimane kao resurs, sve dok jeftina tehnologija 21. stoljeća nije omogućila njihovo prikupljanje, bilježenje i analizu. Podaci tako postaju nova proizvodna sirovina sintetizirana iz bezbrojnih aktivnosti internetskih korisnika. Svaki tweet, like i binge; svaka kompulzivna online kupovina, pregled vijesti na portalima ili jednostavno besciljna lutanja bespućima internetske zbiljnosti za sobom ostavljaju mrvice internetskih kolačića koje podatke o našem kretanju čine mjerljivima, predvidivima i zbog toga vrijednima potencijalnim oglašivačima.

U svojoj knjizi “Platform Capitalism” Nick Srnicek navodi kako nove industrije prikupljaju i koriste podatke u svrhu optimizacije proizvodnih procesa, predviđanja potrošačkog ponašanja, nadzora i kontrole radnika, razvoja novih proizvoda i usluga ili njihove prodaje oglašivačima. Iako posjeduju i infrastrukturu poput proizvodnih pogona, serve-

ra ili podatkovnih centara, Srnicek pojašnjava kako je upravo platforma novi organizacijski oblik koji usvajaju tvrtke 21. stoljeća. Platforma predstavlja digitalnu infrastrukturu koja omogućuje interakcije dviju ili više skupina, pozicionirajući se pritom u ulozi posrednika koji povezuje različite korisnike: klijente, oglašivače, pružatelje usluga, dobavljače. Dodatno, platforma najčešće korisnicima stavlja na raspolaganje set alata koji im omogućuje izgradnju vlastitih proizvoda, usluga i tržišta.

Model platforme usvojile su tehnološke kompanije – Google, Facebook i Amazon; startupovi kao što su Airbnb i Uber, ali i predvodnici industrije poput Siemensa i Monsanta, kako pojašnjava Srnicek.

Podučavanjem i kalibriranjem algoritama platforme ostvaruju kompetitivnu prednost na tržištu, nastojeći ostvariti monopol nad uporabom sve većih količina podataka koje neprekidno prikupljaju. ”Tendencija prema stvaranju monopola utkana je u DNK platformi: što ih više korisnika upotrebljava za međusobnu interakciju, postaju dragocjenije svakome od njih. Učinak mreže dodatno osigurava da prednosti stečene u ranim fazama ostaju utvrđene u obliku trajnih pozicija vodstva kompletne industrije”, upozorava Srnicek.

Odgovarajući na pitanja publike tijekom medijske konferencije u Abu Dhabiju 2010.

18

018-019 TOP PRICA - BIG Data.indd 18

14.07.2020. 08.46.17

godine, tadašnji Googleov CEO Eric Schmidt izjavio je kako je tvrtka svjesna svog nevjerojatnog uspjeha te naglasio da nikad ne bi pogazila povjerenje korisnika korištenjem njihovih podataka u svrhu koju smatra nezakonitom. ”U jednom razgovoru palo nam je na pamet da bismo mogli koristiti Googleove podatke kojima raspolažemo kako bismo predvidjeli stanje na tržištu dionica. A zatim smo zaključili da bi to bilo ilegalno”, izjavio je Schmidt, dok je na komentar posjetitelja koji je izjavio kako se osjeća malo nelagodno zbog činjenice da Google raspolaže nevjerojatnom količinom podataka odvratio: ”Radije biste da tim podacima raspolaže neka vlada?”

G O O G L E A N A LY T I C S Osim prikupljanja petabajta podataka za klijente, Google ne mora moljakati korisnike da im ispune anketu kako bi testirali vlastite proizvode i usluge; istraživanja su sveobuhvatna i traju zauvijek. Jedan od poznatih Googleovih testova je “41 nijansa plave”, koji je kompanija provela među zaposlenicima i dijelom korisnika kako bi odabrala najbolju nijansu za izgled alatne trake; potez za koji je tadašnji direktor Googlea za Ujedinjeno Kraljevstvo Dan Cobley izjavio da je tvrtki generirao 200 milijuna dolara dobiti od oglašivača. ”U svijetu pretpostavki, zatražit ćete glavnog dizajnera i direktora marketinga da odaberu nijansu i to je kraj priče. U svijetu podataka, provest ćete istraživanja da biste pronašli onu pravu”, rekao je Cobley. Naizgled minorne promjene tvrtki donose novac i ništa se ne prepušta slučaju.

Ako vas plaši pomisao bilježenja i pohrane svih vaših aktivnosti na serverima u dalekim zemljama bez vaše kontrole, dobro je upamtiti da su razlozi u većini slučajeva sasvim prozaični: konvergencija nadzora i profita uobičajena je u digitalnoj ekonomiji. ”Tvrtka poput Googlea oglašivačima ne prodaje vaše osobne podatke, nego svojevrsno jamstvo da će njihov softver uspješno povezati oglašivača s ciljanim potrošačima kad se za to ukaže potreba”, navodi Srnicek.

Iako se za potrebe oglašavanja i istraživanja prikupljaju anonimni podaci, to jest oni koji ispituju određene preferencije bez otkrivanja osjetljivih informacija poput imena, dobi ili spola, valja izvući lekciju iz slučaja kad je koncem 2000-ih Netflix organizirao natjecanje s ciljem optimizacije svog algoritma za filmske preporuke, u svrhu čega je tvrtka objavila bazu podataka o gledanosti sadržaja, dakako bez osobnih podataka. Usprkos tome, pokazalo se kako se bez dodatnih mjera sigurnosti podaci mogu “de-anonimizirati” na način da se iz naizgled minorne količine povezanih podataka s određenom osobom mogu povezati političke afilijacije i ostali potencijalno osjet-

ljivi zaključci.

Bez obzira na to hoće li analitiku provoditi data znanstvenici ili algoritmi, nakon prikupljanja podataka potrebno ih je ponovno identificirati od strane stvarnih osoba koje su generirale navedene podatke: anonimizacija lišava podatke gotovo svih distinktivnih obilježja osim unutar strogo definiranih gabarita; pseudonimizacija pokušava pomoću alternativnih naziva za osjetljive podatke koliko-toliko očuvati cjelovitu sliku persone; generalizacija grupira podatke u kategorije prema određenim vrijednostima. Podatke je moguće zaštititi i pomoću enkripcije, ali i pomoću modela diferencijalne privatnosti, dodavanjem “buke” – sitnih netočnosti među prikupljene podatke na način da se promijeni vrijednost onih varijabli koje nisu od presudne važnosti za bazu. Pred vladom SAD-a ove je godine zadaća popisa stanovništva, prikupljanja podataka o 330 milijuna Amerikanaca čije je identitete pritom nužno zadržati u tajnosti. Pojedince je tako moguće označiti mlađima, odnosno starijima nego što to jesu; ili je moguće izmijeniti pripadnost etničkoj skupini, zadržavajući pritom zbrojeve svake dobi ili etničke skupine točnima.

BEZAKONJE VELIKIH B R O J E VA ?

Big Data za mnoge je označila konačno oslobođenje podataka od robovanja teorijskim pretpostavkama; njihovim obiljem moći će se interpretirati bilo koja pojava, a znanstvena metoda postat će suvišna. Statistika kao disciplina izumrijet će u doba kad se količine podataka mjere u petabajtima; prevelikima da ih se pohrani igdje na zemlji, pa se stoga šalju nebu u oblake. Zahvaljujući petabajtima podataka, možemo okončati potragu za uzrocima i prepustiti se pojavnostima, zaključujući što nam serviraju. Nick Srnicek u knjizi “Platform Capitalism” naglašava potrebu za razlučivanjem znanja kao informacije o tome zašto se nešto dogodilo, od podataka, odnosno informacije o tome da se nešto dogodilo. Iako je hype oko fenomena Big Data razumljiv zbog nevjerojatnih mogućnosti uvida u sfere koje su nam donedavno bile nepoznanica, potrebno je uzeti u obzir i određena ograničenja.

Internetska aplikacija Google Flu Trends od početka lansiranja 2003. godine s priličnom je točnošću predviđala gdje bi potencijalno mogla buknuti žarišta gripe. Koristeći sva bogatstva svoje baze korisničkih pretraživanja, algoritmi su u golemim količinama podataka pronalazili uzorke pomoću kojih bi zaključivali koje se riječi pretražuju zajedno, primjerice “temperatura”, “ljekarna”, “limun”. Međutim, analiza pukih korelacija s vremenom je prestala davati točne rezultate predviđanja; budući da nisu mogli sa sigurnošću utvrditi

razloge korelacije pretraživanih pojmova i pojave gripe, nije bilo moguće ni jednoznačno objasniti zašto je model prestao funkcionirati. Projekt je ugašen 2013. godine, nakon što je na vrhuncu sezone gripe značajno promašio s predviđanjima. Neka od objašnjenja su da je algoritme zavela činjenica jer je previše zdravih ljudi “guglalo” simptome gripe jednostavno zato što su strahovali da će se razboljeti. Također je moguće da su algoritmi naučeni na uspjeh prethodnih godina prebrzo sugerirali obolijevanje od gripe osobama koje su možda imale slične simptome, no zapravo su patile od obične prehlade.

Podaci velikog i manjeg opsega podjednako trebaju uzorkovanje i statističke modele. Oni postaju nepotrebni samo u slučaju prikupljanja podataka za sve jedinice obuhvaćene istraživanjem, bez ekstrapoliranja rezultata.

Međutim, Big Data još uvijek ne predstavlja sve podatke, što znači da je i dalje riječ o (golemom) uzorku podložnom tradicionalnim statističkim pogreškama.

R E G U L AT I VA Više od stotinu zemalja na snazi ima svojevrsne zakone o zaštiti privatnosti podataka, od kojih je najpoznatija EU Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Nakon stupanja Uredbe na snagu u svibnju 2018., tvrtke koje svoju robu i usluge nude unutar EU morale su radikalno promijeniti svoje poslovanje, a neke od njih, poput popularne internetske trgovine Modcloth, radije su odabrale povlačenje i gubitak zarada na EU tržištu nego da postanu GDPR compliant. Koliko je važno regulirati društvene promjene nastale pojavom novih tehnologija mogli smo se uvjeriti ranije iste godine, kad je skandal kompanije Cambridge Analytica razotkrio ozbiljnost posljedica koje mogu nastati za cijelo društvo ako se privatni podaci milijuna građana upotrijebe u svrhe za koje nitko od njih nije dao svoju privolu.

« ...pokazalo se kako se bez dodatnih mjera sigurnosti podaci mogu “deanonimizirati” na način da se iz naizgled minorne količine povezanih po­ dataka s određenom osobom mogu pove­zati političke afilijacije i ostali potencijalno osjetljivi zaključci » 19

018-019 TOP PRICA - BIG Data.indd 19

14.07.2020. 08.46.18

TOP P R IČA

3

Bolje kazna u ruci

NEGO ŽENA NA LISTI S obzirom na sve probleme u zemlji, nevjerojatno je da se predizborna kampanja za nedavno održane parlamentarne izbore “lomila” na ideji o ženskim pravima umjesto da se pričalo, primjerice, o višegodišnjem nepoštivanju kvote zastupljenosti žena na izbornim listama i nekažnjavanju mnogih koji to ne ispune. Istražujemo Pripremila: Žejkica Makanec Fotografija: Guliver/Thinkstock

Č

ovjek bi pomislio da su žene u Hrvatskoj državni neprijatelj br. 1.

Ako su se već trebali prikupljati bodovi na ženama i demografskom rastu, bilo bi zgodno da se konstruktivno govorilo o strožim kaznama i bržem procesuiranju silovatelja ili bilo kojeg tipa zlostavljača (i bilo kojeg spola), baš kao i o većoj zaštiti zlostavljanih. Zgodno bi bilo govoriti i o neravnopravnosti spolova, višegodišnjem nepoštivanju kvote zastupljenosti žena na izbornim listama i nekažnjavanju mnogih koji to ne ispune. Ali ne, bilo je očito lakše podići medijsku buku dovodeći u pitanje prava i slobode žena na pobačaj i sve svesti na ideologiju, osobna i vjerska uvjerenja i niske strasti. Izbori su prošli, a srećom ek-

stremni zagovaratelji nesloboda u saborskoj su manjini ili su nestali iz sabornice. Poruka liberalnih žena koje žele same odlučivati o svome tijelu i budućnosti, baš kao i onih koji ih podržavaju, bila je jasna – srednji prst u zraku. Stoga smo o položaju žena u Hrvatskoj i politici porazgovarali s našim sugovornicima. Nepravda kreće već od izbornih lista i nepoštivanja Zakona o ravnopravnosti spolova.

Višnja Ljubičić, dipl. iur., pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kaže kako kvota od najmanje 40 % zastupljenosti oba spola na kandidacijskim listama na nedavnim izborima za zastupnike/ce u Hrvatski sabor, baš kao i 2015. nije ispoštovana na 20 % listi, a na izborima 2016. nije poštivana na čak 31 % listi! ”Prije svega, treba reći da se radi o strukturalnom problemu koji korijene vuče iz tradicijskog nasljeđa, a koji podrazumijeva da su politika i pozicije odlučivanja u prvom redu “muško” područje djelovanja. Takvo stanje usko je povezano sa sporim odvijanjem procesa emancipacije žena i mijenjanjem uloge žene kako u poslovnoj tako i u privatnoj sferi života. Danas je još uvijek dijelom prisutna percepcija da muškarci trebaju biti posvećeni profesionalnoj karijeri i radu na upravljačkim pozicijama jer su uspješniji u donošenju odluka, dok primarna uloga žene treba biti briga za kućanstvo, djecu i starije članove obitelji. Međutim, naravno da se radi o zabludi koja nema temelje u stvarnim razlikama između žena i muškaraca”, kaže pravobraniteljica, napominjući kako su predstavnici

20

020-022 TOP PRICA - Zene na listi.indd 20

14.07.2020. 08.53.02

▲

nekih političkih stranaka znali isticati da ne mogu sastaviti kandidacijske liste u skladu sa zakonskim normativom iz razloga što nema žena koje bi bile zainteresirane za političku karijeru. To, naravno, nije baš tako: ”Žene su itekako zainteresirane, pogotovo u participiranju u najsnažnijim političkim opcijama u zemlji, ali za razliku od muškaraca, rjeđe dobivaju priliku afirmirati se na političkoj sceni. Još na početku 2000-ih, jedno istraživanje pokazalo je da je više od 85 % ispitanih žena zainteresirano za politiku, ali da im glavni problem predstavlja izostanak podrške njihovih partnera”, ističe pravobraniteljica i naglašava da od 2003., donošenjem prvog Zakona o ravnopravnosti spolova, političke stranke imaju obvezu

raditi na poticanju većeg uključivanja žena u svoje unutarstranačke strukture. Problem nije samo politika. Žene su, kako također navodi, nesrazmjerno zastupljene u pravilu na svim upravljačkim pozicijama u društvu.

Najviše pritužbi zaprima u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – te pritužbe čine gotovo 50 % svih pritužbi: ”Na primjer, žene su u upravama dioničkih društava zastupljene u udjelu od 14 %, dok ih u nadzornim odborima ima 21 % (posljednji podaci objavljeni u Izvješću o radu za 2019. godinu). U osnovnim školama žene čine 86 % nastavnog kadra i 93 % stručnih suradnika, ali tek 60 % ravnatelja. U srednjim školama žene čine 68 % nastavnika i 89 % stručnih suradnika, ali tek 47 % ravnatelja. Na visokim učilištima žene čine 50 % nastavnika i stručnih suradnika, ali tek 32 % dekana. Na sveučilištima žene čine 36 % prorektora i 25 % rektora.”

MOŽEMO LI ILI NE? Platforma Možemo jedno je od najvećih i najugodnijih iznenađenja ovogodišnjih izbora. Oni problem s kvotama nisu imali. Osim toga, privukli su nas i time što su s ponosom predstavljali ženske članove i nositeljice izbornih lista, baš kao i nekoliko mladih entuzijasta koji imaju vrlo liberalne i zrele stavove. ”Koalicija Možemo – Nova ljevica – Radnička Fronta – Orah – Zagreb je naš i Za grad natjecala se u svih 10 izbornih jedinica, a na svakoj je od 14 kandidata bilo 50 % žena, i to po “zip sustavu”, redom muškarac iza žene, i obratno. K tome, mi smo i jedina lista koja je imala veći broj nositeljica, njih šest. I to dakako nije slučajno. Naša je koalicija, koja je većim dijelom išla zajedno i na lokalne izbore, imala kao jednu od temeljnih vrijednosti i rodnu ravnopravnost, a tom vrijednošću smo se i sada vodili. Teško je govoriti o “profilu” naših kandidatkinja jer je na našim listama bilo i profesorica s fakulteta, i odgojiteljica iz vrtića, arhitektica i dizajnerica, samozaposlenih žena, glumica, žena koje rade u dječjim domovima ili zdravstvenim ustanovama, kao i studentica”, ističe Rada Borić, nova saborska zastupnica s liste Možemo, višegodišnja aktivistkinja, napominjući kako je velik broj žena u njihovoj koaliciji motiviran potrebom za stvaranjem uvjeta za bolji položaj žena u društvu, ravnopravan položaj žena, zaštitu prava žena, posebice seksualnih i reproduktivnih prava, boljim obrazovanjem i sprječavanjem prekarnog i neplaćenog rada žena ili ravnomjernim uključivanjem u politički i društveni život.

21

020-022 TOP PRICA - Zene na listi.indd 21

14.07.2020. 08.51.21

TOP P R IÄŒA

Nisam sigurna...

28

028-029 TOP PRICA - Nisam sigurna.indd 28

13.07.2020. 16.09.45

7

ZAŠTO JE OVOJ REČENICI POTREBAN REBRANDING?

Od političara do umjetničkih djela, koronavirus mjera i tweeta J. K. Rowling, okruženi smo s jako puno suprotstavljenih stajališta, ljutnje i bijesa, ali kako kaže autorica Ashley Charles u svojoj novoj knjizi “Outraged: Why Everyone is Shouting and No One is Talking”, možda nije potrebno da imamo uvijek mišljenje o svemu i u svakom trenutku Fotografija: Wolf Zimmermann

Z

a odgovor “Nisam siguran”, to jest “Nisam sigurna”, pretpostavljamo kako znači da smo neinformirani, ili još gore, da nismo u stanju formirati mišljenje o određenoj temi. Zato se nađemo u situacijama kako izgovaramo poluformirano mišljenje na konkretna i važna pitanja, pokušavajući pronaći tračak nečega što barem nalikuje nekom stajalištu. Formiramo last-minute teorije u danoj situaciji, očajnički pokušavajući izbjeći vječnu sramotu neinformiranosti ili neznanja. No ta zamka donosi posljedice velikih magnituda te je vrijeme da napokon normaliziramo nesigurnost, imanje dvojbi i nedoumica.

TA , N E P R I H VAT L J I VA P OZ I C I JA U nekom trenutku uspjeli smo se uvjeriti da je naša dužnost u svakom trenutku biti medijator između dvije strane i odlučiti tko je u pravu. No realnost je takva da to nije baš uvijek tako jednostavno. Naravno da postoje iznimke, situacije koje ne zahtijevaju nikakva promišljanja: rasizam i ksenofobija moraju biti temeljito iskorijenjene, muškarci i žene moraju biti jednako plaćeni za jednaki posao i jednaku količinu rada, svima moraju biti omogućena temeljna ljudska prava. No za mnoga, ne postoji “hitro speci-pa-reci” odgovor.

“Nedavno me jedan novinar u intervjuu pitao mislim li da bi trebalo maknuti kip Winstona Churchilla ispred parlamenta. Nisam bila sigurna što odgovoriti. Bila sam površno upoznata s Churchillovim manama, što je možda bilo rezultat školskog kurikuluma koji nas je više učio o njegovim pobjedama i trenucima junaštva nego kad je bio na mračnijoj strani povijesti. No bila sam svjesna njegove polari-

zirane slike u javnosti. Osjetila sam snažan nagon da u tom trenutku donesem odluku o njemu baziranu na instinktu, kao da sam pozvana baš ja, u posljednji tren, odlučiti u nečemu strašno važnome. Počela sam kreirati “mišljenje za hitne slučajeve” u svojoj glavi. ”Gotovo sam sigurna da je bio rasist”, rekao je moj unutarnji glas, “idemo s tim da ga osudimo”. No moja usta jednostavno se nisu otvarala. Nisam bila sigurna. ”Mislim da moramo zagrepsti ispod površine kompleksnih figura poput Churchila”, rekla sam naglas formulirajući mišljenje koje je zapravo profinjeniji način za reći “nemam pojma”, objasnila je svoje iskustvo s ovim fenomenom Ashley Charles u razgovoru s britanskom Grazijom.

G L AV N A K O Č N I C A NAPRETKA Naravno, vjerojatno nema boljeg osjećaja nego kad u takvoj situaciji iznesemo savršeno artikuliran stav i zauzmemo stranu. Život provodimo razvijajući vještinu kako u trenutku smisliti lijepo upakirane odgovore za svaku debatu iako 90 posto njih zapravo ništa ne govore. Ako ste gledali kakvo predizborno političko sučeljavanje, takvi događaji vrve sličnim odgovorima - stavovima koji to nisu. U trenucima slabosti, nađemo se kako se tjeramo odabrati stranu prikupljajući mrvice informacija na kojima ga možemo bazirati. I onda, ono što je najgore od svega, bojimo se promijeniti ga iz straha od osude. Možda ste to i sami doživjeli. U jednom trenutku našli ste se kako se slažete s većinom na temelju neke impulzivne odluke koja se u tom trenutku činila da je usklađena s nekim vašim moralnim vrijednostima. Nakon toga, pročitali ste nešto što je diskreditiralo vaš originalni pogled na stvari, ali umjesto toga da promijenite mišljenje,

ostali ste prilijepljeni za tu svoju arbitražnu odluku za cijelu vječnost kako ne biste ispali povodljivi. ”Tu leži glavni problem straha od toga da kažemo kako “ne znamo” i da smo neodlučni. Vodi nas putem nekritičkih mišljenja. Prisiljava nas da se krećemo mimo svoje volje, ponavljajući tuđe rečenice umjesto da si uzmemo vremena formirati svoje mišljenje. Čini nas tvrdoglavima i ratobornima kada trebamo braniti svoje mišljenje jer smo svjesni da će se brzo razotkriti kako zapravo ne znamo toliko puno o tome”, rekla je Ashley Charles za Graziju. Naravno, popularnost društvenih mreža tome nimalo ne pridonosi. Indoktrinirani smo misliti da imamo odgovore na sva pitanja i da ih moramo podijeliti sa svima, koristeći se statusima u pet-šest dijelova ili opširnim blog postovima. ”Ne mislim da je još prekasno za promjene”, kaže ova autorica. ”Vrijeme je da napokon shvatimo kako “nisam siguran” ne znači da ste neinformirani i da vas treba linčovati na licu mjesta zbog indiferentnosti o važnim pitanjima. Rečenici “nisam siguran” potreban je rebranding. To ne znači da nemate stav, nego da je vaš stav taj da želite priliku za učenje, čuti sve strane i informacije koje možete, kao i prihvaćanje istine da se mišljenja mogu i smiju mijenjati kroz vrijeme ovisno o novim saznanjima. Prostor između sigurnosti i nesigurnosti može biti nevjerojatno bogato sivo područje koje nam omogućuje mogućnost evoluiranja, razumijevanja i prosvijećenosti. Napredak može biti postignut samo kad prestanemo vikati i počnemo razgovarati, i kad prihvatimo da je malo toga u životu crno-bijelo.”

Nova knjiga Ashley Charles, “Outraged: Why Everyone is Shouting and No One is Talking”, zasad je dostupna samo putem Amazona.

29

028-029 TOP PRICA - Nisam sigurna.indd 29

14.07.2020. 08.58.50

TOP P R IČA

I N T E RV J U

6 GLUMICA TRAŽI AUTORA

Glumice traže materijal kako bi mogle stvarati, a dramaturzi traže izvedbene timove koji bi postavili njihove materijale. Zvuči jednostavno, no potraga za tekstovima s višedimenzionalnim ženskim likovima na sceni ukazuje na to da – nešto ne štima. Zato je nastala inicijativa “6 glumica traži autora”

32

9

032-034 TOP PRICA 6 glumica.indd 32

Razgovarala: Andreja Pančur

Fotografije: Barbara Radelja

I

ako često djeluje da se pozicija žena na sceni počela mijenjati nabolje, činjenica da su kazališne glumice pokrenule projekt “6 glumica traži autora”, kojima žele ukazati na manjak pamtljivih ženskih uloga, svjedoči tome kako imamo još puno posla.

Otkud poriv za ovom inicijativom, pojasnila nam je Marija Kolb: ”U Hrvatskoj možemo samo svjedočiti pozitivnom trendu koji se već “razmahao” u Europi i SAD-u, a odnosi se na povećanu proizvodnju serija i filmova sa ženama u naslovnim i vodećim ulogama.

Taj trend proizašao je kao odgovor na pro-

13.07.2020. 16.13.15

i glumaca više nego opipljiva. “Ženski komadi” su rijetkost u klasičnoj literaturi, ali se taj običaj nastavlja i danas, bez društvenosocijalnih isprika koje su za to postojale prije. Ženama više nije zabranjeno nastupati u kazalištu i sudjelovati u javnom životu, no tu je još uvijek poznata “staklena zapreka” kroz koju nas možda na sceni i vidite – ali nas zasigurno dovoljno ne čujete.”

« Djevojke i mladići trebali bi vidjeti žene koje donose odluke, liderice, znanstvenice, menadžerice, pokretačice, vizionarke... i to bi trebala biti norma, a ne iznimka » blematiku o položaju žena u industriji zabave, filmskoj i izvedbenim umjetnostima, ali i društvu općenito, a na koju su u nizu javnih istupa i govora proteklih godina upozorile utjecajne žene. Tu lavinu pokrenule su dvije glumice, Alyssa Milano #metoo pokret, a nedugo nakon toga Michelle Williams pokrenula je #equalpay kampanju za jednaku plaću za jednaki posao. Od tada glumice sve češće otvoreno i javno govore o položaju žena u showbusiness svijetu, ukazuju na seksualno iskorištavanje i mobing, neravnopravnost, nejednake uvjete, stereotipe i potplaćenost u odnosu na muške kolege. Upravo zato žene sve više zauzimaju aktivnu ulogu u osmišljavanju, razrađivanju i provođenju projekata koji ne samo da skreću pozornost na spomenutu problematiku nego posljedično utječu S CILJEM UMREŽAVANJA, PRIJAVLJENE DRAME BIT ĆE DOSTUPNE SURADNICAMA IZ ZAGREBA, SPLITA, OSIJEKA, RIJEKE I KARLOVCA

na formiranje nove “slike” o modernoj ženi i njezinom položaju u društvu. Hrvatsku je taj trend zaobišao, taj val ju je samo “oplahnuo”, nije se “prelio”, a zamjetne promjene ne naziru se u bližoj budućnosti. Ovaj je projekt naš odgovor na tu situaciju jer želi otvoriti prostor za dijalog i potaknuti proizvodnju sadržaja koji će u drukčijem svjetlu, na nediskriminatoran način, prezentirati ženu sa svim njezinim posebnostima, s kompletnom lepezom najrazličitijih “boja” i “kvaliteta”.

Statistike, kad se naprave, sudeći po iskustvu organizacija iz svijeta, pokazuju neravnopravnost u zastupljenosti kvantitativno, ali i kvalitativno u izvedbenim medijima, kako pak tvrdi Tara Rosandić. ”Ta nejednaka zastupljenost općepoznata je unutar struke jer je nejednaka mogućnost rada glumica

PRAVO NA SLOJEVITE ŽENSKE ULOGE Svojim promišljenim aktivnostima stoga žele utjecati na nejednakost potražnje za interpretima ženskih uloga i nedostatak prisutnosti višedimenzionalnih ženskih likova na sceni, a kako iskustvo te neprisutnosti izgleda u praksi, pojašnjava nam Erna Rudnički: ”Mogu samo reći da sam za vrijeme školovanja na Akademiji nerijetko posezala za tekstovima napisanima u muškom licu, jer oni promišljaju, slojeviti su, kompleksniji, raspravljaju o puno više različitih tema, više ih je, a i većina ženskih lica s kojima smo se susretali u književnosti kroz školovanje nastala je u doba kad žene nisu imale gotovo nikakva prava, u većini slučajeva iz NJEGOVA pera, tako da mi se izgovaranje rečenica ženskih likova iz onoga vremena često učinilo protuprirodnim i stvaralo mi je grč. Mišljenja sam da bi djevojke i mladići trebali u kazalištu, filmovima, serijama, reklamama, koji su usko povezani s proizvodnjom i utjelovljenjem kulturnih identiteta, vidjeti žene koje donose odluke, liderice, znanstvenice, menadžerice, pokretačice, vizionarke – i to bi trebala biti norma, a ne iznimka. Povećavanjem takvih ženskih uloga, kreatori sadržaja mogu utjecati na ambicije, karijere i težnje djevojaka i mladih žena u zemlji.”

Upravo ti kreatori, dramaturzi, studenti dramaturgije i objavljivani autori pozvani su poslati im radove. ”Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže, da nas prate i podrže u nastojanju da budućim generacijama predstavimo jednu novu ženu, modernu i ravnopravnu, slojevitu, jedinstvenu i posebnu, onu koja ne podliježe stereotipima, nego utjelovljuje cijeli spektar najrazličitijih karakteristika”, objašnjava nam Marija te navodi kriterije za prijavu radova, kojima žele stvoriti novi katalogizacijski kriterij: ”Radovi će biti objavljeni na portalu drame.hr, a uvjeti su sljedeći: pretežito ženske uloge iili glavna ženska uloga, raznovrsne ženske uloge koje ne postoje isključivo kao funkcije u službi većih uloga i idejnim projektima koje tek treba razviti. Nadalje, tekstovi predviđeni za scensku izvedbu ili pogodni prilagodbi 33

032-034 TOP PRICA 6 glumica.indd 33

14.07.2020. 09.01.09

FOTOP R IČA

Dušan Vesić bio je i jest jedan od najvećih i najpoznatijih jugoslavenskih rock kritičara. Sada je izdao knjigu “Zamisli život” o novom valu i o vremenu koje nimalo ne nalikuje ovome danas. Razgovarali smo s njim

Zamisli

ŽIVOT...

Fotografije: PR

B

ilo da pripadate generaciji boomera, milenijaca ili generaciji Z, vrlo su velike šanse da vam je novovalska glazba u nekom trenutku bila soundtrack što subotnjih druženja, što nekih proslava, opuštanja uz dobru glazbu… Sjeta i nostalgija za tim vremenima apsolutno je poznata, sve što ima atribut “sedamdesetih”, “osamdesetih”, “retro” kod nas se proširi brže nego što kažete “crno-bijeli svijet”... Bilo da se radi o serijama, glazbi, muzejima ili bilo kakvom drugom hommageu, još uvijek hipnotizirano padamo. Naravno, u teškim vremenima neminovno je postati nostalgičan, a u toj nostalgiji prošla vremena uvijek obojiti u najljepše boje. No kod novavalske glazbe to defininitivno nije slučaj. Tada, kao i sada, radovi nekih bendova mogli su stajati kvalitetom što zvuka, što stihova, što samog nastupa, uz bok bendovima koji su se javljali na britanskom ili američkom tlu. Dva svjedoka i aktivna protagonista tog vremena, Boris Leiner i Dušan Vesić, s time se slažu te su zato u kratkom razdoblju izdali dvije knjige posvećene tom razdoblju. ”I nakon 40 godina, to je dobra i svježa muzika. Neke

druge jugoslovenske pjesme – makar dolazile i od nekog tako velikog kao Arsen – danas zvuče nepodnošljivo staromodno. Neke su prevaziđene u porukama, neke su se vremenom “izlizale” od slušanja, no novovalna muzika zvuči uvijek svježe. Kao da je bezvremenska”, rekao nam je “bez filtera” Dušan Vesić s kojim smo porazgovarali povodom nedavnog izlaska njegove knjige “Zamisli život”, u kojoj predstavlja prvu generaciju

bendova koji su krajem 70-ih godina 20. stoljeća promijenili rock scenu u Jugoslaviji, donijeli novu osjećajnost i postavili nove standarde kreativnosti. Jedan od najutjecajnijih rock novinara u razdoblju od 1980. do 1990. godine proveo je velik dio svoje karijere promovirajući rock kulturu, pisao je za gotovo sve relevantne jugoslavenske novine i časopise tog vremena, bio je organizator koncerata i izvršni producent na nekoliko

40

040-045 FOTO PRICA Zamisli zivot.indd 40

13.07.2020. 16.17.20

▲

rock i pop albuma – na kojima je ponekad i pjevao prateće vokale. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima “Rock” i “Pop Rock”, kao i direktor Festivala zabavne glazbe Beogradski šlager – Menadžer. Napravio je osam dokumentarnih TV serija i filmova, među kojima i kultni serijal “Rockovnik” i film “EKV – Kao da je bilo nekad”. ”Bendovi iz Jugoslavije imali su svoj razlog za novi val, nezavisno od razloga vala koji je došao iz Britanije ili SAD-a. Ja sam siguran da bi se ta muzika pojavila ovdje i da se nije pojavila u Britaniji ili SAD-u. Da nije tako, kaskali bismo godinama – kao što smo kaskali prije i poslije novog vala”, kaže nam uvjerljivo Dušan. ”Danas neki od tih razloga mogu zvučati smiješno, ali živjeli smo u državi posve pomaknutoj iz vremena, u sistemu pomaknutom iz vremena gdje su nas tjerali da starimo s drugom Titom, a mi smo imali tek 20 godina. U medijima se događao život sasvim različit od života kakav je stvarno bio oko nas. Naprosto, htjeli smo pisati i pjevati o životu kakav je doista bio, crtati ga i fotografirati. No, u načelu, u početku novi val nije imao u cilju razoriti sistem nego ga napraviti manje dosadnim i manje licemjernim.”

NA SLICI GORE PRLJAVO KAZALIŠTE, A IZA OBJEKTIVA JE MARIO KRISTOFIĆ, DOK JE NA SLICI DESNO GRUPA FILM I FOTOGRAFIRAO IH JE MARKO ČOLIĆ

41

040-045 FOTO PRICA Zamisli zivot.indd 41

14.07.2020. 09.03.01

TE M A 46

046-048 TEMA Pobacaj.indd 46

13.07.2020. 16.20.29

ZA izbor, PROTIV tiranije i neznanja Ako ste smatrali da će rasprava o abortusu zaobići izbore iza nas, pogriješili ste. Jedna izjava bila je dovoljna da se zakotrlja prava mala revolucija protiv stava političara. Dokazale smo da si itekako znamo dati podršku i pokazati zajedništvo, samo smo umjesto zajedničkog držanja za ruke ovaj put izabrale malo drukčiji simbol Tekst: Zrinka Kelčec Fotografija: Alex Motoc

E

vo, izašli smo i na Arte.tv-u!”, šalje mi poruku prijateljica kojoj je, iako se preselila u Luksemburg, kako to često biva, i dalje stalo do toga što se aktualno događa kod nas. Wow, jedan takav internacionalan medij s naglaskom na kulturu izvještava o nama? ”Tko to mi?”, pitam za dodatno pojašnjenje. ”Pa mi, žene koje šaljemo srednji prst bivšem pjevaču koji je postao treća politička opcija u Hrvatskoj radi njegove izjave o abortusu i silovanim ženama.” Ono što me najviše zanimalo bio je način na koji su to mediji prenijeli – je li u fokusu bio razlog zašto smo se pobunile na takav način, ili je to ipak bila samo reportaža o “vulgarnim Hrvaticama”? Srećom, ovdje se radi o razumnom i objektivnom portalu koji zna prikazati što je važno, a to je u ovom slučaju činjenica da se opet javljaju individue s pokušajima kontroliranja

onoga što žena može/smije sa svojim tijelom. Individue koje smatraju da ONI imaju pravo odlučiti ima li žena pravo na abortus ili ne, ali nikako ne i sama žena koja se nalazi u toj prestrašnoj situaciji kad mora donijeti odluku takve težine.

Nažalost, sudeći po komentarima na hrvatskim portalima ispod članaka koji su obradili ovu temu, velika većina muškaraca

srednji prst. To je mogao biti bilo koji drugi prst – kažiprst – kojim bi se osuđivački uprlo u te muške svinje koje misle da imaju pravo odlučivati za nas; palac dolje – koji bi simbolično pokazao što mislimo o takvim izjavama, ili pak mali prst – ispod čijeg bismo nokta iskopale malo prašine da pokažemo koliko točno su nam njihova mišljenja važna. No, nismo izabrale nijedan drugi prst, nego upravo taj srednji – simboličan, sirov i potpuno opravdan. Moram priznati da ga rijetko koristim, i to isključivo u situacijama gdje moja ljutnja dosegne granicu toliko visoko da mi treba astronautsko odijelo kako bih disala. Koristim ga kad vidim da zdrav razum i logika više ne pomažu te da je ljudska glupost i/ili zloba dosegla vrhunac. Rasprave o abortusu definitivno spadaju u tu kategoriju.

ABORTUS - ZLOČIN ILI P R AV O ?

Abortus. Riječ koju neki ne mogu ni izgovoriti, drugi imaju poriv prekrižiti se kad je čuju, neki još uvijek nemaju konkretno mišljenje o legalnosti/moralnosti istog, ali mnogima je abortus upravo ono što i jest – zakonom zajamčeno pravo na prekid trudnoće. Opće je poznato kako je ta riječ sastavni dio svake predizborne kampanje pa ne čudi da je tako bilo i ove. Pojedinci koje mi je trenutačno gadljivo uopće imenovati odlučili su s hrvatskom javnošću podijeliti svoje prevažno mišljenje o tome kako žena NEMA pravo odlučiti u svoje ime o abortusu, pa čak i ako je trudnoća rezultat jednog takvog gnjusnog čina koji ti uništi život kao što je silovanje. Još nekako mogu shvatiti da takvim pojedincima može smetati abortus ako se koristi kao kontracepcijsko sredstvo, iako bismo trebali biti svjesni da u većem broju žene ne pribjegnu prekidu trudnoće iz hira, nego je vjerojatno riječ o

PRESTANITE DOŽIVLJAVATI LJUDE KOJI SU “ZA IZBOR” KAO DA SU “ZA ABORTUS”. SUMNJAM DA ITKO BIRA BITI ZA ABORTUS. NO BITI ZA IZBOR I IMATI GA JE OD KRUCIJALNE VAŽNOSTI, POSEBICE U DEMOKRATSKOM DRUŠTVU. mladim, neiskusnim djevojkama koje su nedovoljno educirane i/ili nemaju pristup kontracepciji, ili ženama kojima je kontracepcijsko sredstvo zakazalo. Ono što nikako ne mogu shvatiti jest – kako pravdaju u svojim glavama uvjerenje da imaju pravo

▲

(a i poneka žena) umjesto da raspravljaju o činjenici kako netko može zabraniti silovanim ženama pravo da odluče žele li prekinuti trudnoću nastalu iz tako gnjusnog i teškog čina, raspravlja o tome kamo je nestala dama u Hrvatica. Dobro, izabrale smo

47

046-048 TEMA Pobacaj.indd 47

14.07.2020. 12.23.39

IN TE RVJ U

Uvijek sam znala tko sam i što sam, i tako sam se postavila “Tko pjeva zlo ne misli” jedan je od onih filmova koji uvijek volimo iznova gledati. No film dobiva i svojevrsni nastavak u obliku serije. Od glavnih likova iz filma, u novoj seriji je ponovno samo naša sopranistica Mirjana BohanecVidović, kojoj nije bio problem stati opet pred kamere i utjeloviti lik raspjevane Ane Šafranek. I to čak 50 godina nakon snimanja filma.

Porazgovarali smo s njom Razgovarala: Željkica Makanec Fotografije: Vladimira Spindler

T

ata kaže da smo mi Šafraneki uzor poštene, zagrebačke obitelji i da bi o nama trebalo napisati knjigu” – jedan je od mnogobrojnih citata iz kultnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”. Film je snimljen prema noveli Vjekoslava Majera “Iz dnevnika malog Perice” prije čak 50 godina. Obitelj Šafranek tako već desetljećima gledamo u jednom od najgledanijih i najboljih hrvatskih filmova svih vremena u režiji Kreše Golika. Rijetko je koji hrvatski film ujedno i tako lijepa posveta Zagrebu i uz to “pršti” citatima koji su ušli u svakodnevni govor – i to onaj zagrebački, koji se sve rjeđe čuje u našoj metropoli. Sad je mali Perica narastao, i 50 godina nakon filma, snima se serija “Dnevnik velikog Perice”, svojevrsni nastavak kultnog filma. Serija kroz šest epizoda prati događanja u životu sad već velikog Perice Šafraneka i njegove obitelji u Zagrebu tijekom 1964.

U ulozi raspjevane Ane Šafranek ponovno ćemo gledati hrvatsku sopranisticu, glumicu, humanitarku i diplomatkinju, Mirjanu Bohanec-Vidović, a uz nju glavne uloge imaju Živko Anočić, Csilla Barath-Bastaić, Dušan Bućan, Iva Babić, Otokar Levaj i Nikola Kojo.

T K O P J E VA Z L O N E M I S L I No vratimo se na početak. Kad je legendarna ekipa glumaca predvođena Krešom Golikom snimala film “Tko pjeva zlo ne misli”, nisu ni pomislili da će film postati toliko uspješan. ”Kad je film bio na festivalu u Puli, Krešo je dobio tek treću nagradu pa nismo ništa očekivali. No kad su ljudi odjednom pohrlili u kina, dogodio se najveći broj posjetitelja ikad i tako to, onda smo tek shvatili da smo napravili dobar posao. Pogotovo kasnije, kad je film krenuo u inozemstvo i kad smo krenuli na predstavljanje tog filma vani. U raznim zemljama u koje smo došli, vidjeli smo da ljudi to razumiju i da im se sviđa. Atmosfera prelazi na ljude. Pričao mi je nekadašnji ministar Biškupić, koji je bio na predstavljanju tog filma u Indiji, da je publika skakala na noge, da su se smijali i silno zabavljali”, kaže mi Mirjana.

Nedostaje joj, naravno, stara ekipa, prije svega Relja Bašić, Mia Oremović i Franjo Majetić, koji su preminuli, a s kojima se družila i na snimanjima, i nakon filma. Bili su ekipa. Posebno joj je drago što se s Reljom viđala i tijekom njegovih posljednjih dana života. S njezinim suprugom pričao je o sportu, medicini. No unatoč nostalgiji, na aktualnim snimanjima je, kako kaže, također odlična atmosfera.

Seriju za HRT snima produkcijska kuća Croatia film (producenti su Biserka Mihalić i Željko Zima), a autor ideje, scenarist i kreativni producent serije “Dnevnik velikog Perice” je Albino Uršić. Redatelj je Vinko Brešan, a izvršna producentica je Suzana Pandek. Što se scenarija tiče, i Mirjana Bohanec-Vidović također je imala nekoliko manjih sugestija: ”Volim kad ostanemo dosljedni, da se govori zagrebački. Tako sam u tekstu ispravila neke stvari koje su bile strogo književno pisane. Redatelju sam predložila primjerice da ‘Tu ste u pravu’ prebaci u ‘Tu imate praf’; ‘Moj pokojni otac’ u ‘Moj pokojni tata’, jer tako se govorilo.

56

056-059 INTERVJU Mirjana.indd 56

13.07.2020. 16.25.59

MIRJANA BOHANECVIDOVIĆ UŽIVA NA SNIMANJU NOVE SERIJE, A U ULOZI FULIRA POJAVLJUJE SE GLUMAC OTOKAR LEVAJ

57

056-059 INTERVJU Mirjana.indd 57

14.07.2020. 09.13.14

M ODA

f

ree spirit

Rese i volani, print na print, kristalići i vezovi, izvezeni motivi, majice koje se nose kao haljine… Zapravo, što god vam padne na pamet, na vama je za odlučiti koji je to vaš “kostim” ovoljetnih avantura Fotografija: Emre Guven Styling: Selin Bursalioglu

62

062-069 EDITORIJAL Free Spirits.indd 62

13.07.2020. 16.27.41

63

062-069 EDITORIJAL Free Spirits.indd 63

13.07.2020. 16.27.43

M ODA MO Swimwear

Da je ljeto stanje uma do znanja nam daje srpski brend MO Swimwear. Održivi materijali koje u proizvodnji koriste dizajnerice Milica Opačić i Nikolina Jungić stižu u paru s vrlo atraktivnim dizajnom kupaćih kostima. Sofisticirano ali edgy, minimalistički ali efektno – ovim bi se kontrastima mogao opisati brend čija je nova kolekcija “Once Upon a Time in Hollywood” inspirirana slavnim kalifornijskim zalascima sunca.

Nas više ne trebaju nagovarati! moswimwear.com

80

080-083 MODNI CRUSH.indd 80

13.07.2020. 16.33.52

3, 2, 1…

MODNI CRUSH! Ono što nas posljednjih godina neizmjerno veseli na polju mode jest nevjerojatna raznovrsnost i demokratizacija. No, potonje nam ujedno otežava izdvajanje brendova iz jednog razloga – ima ih puno uistinu genijalnih i hvalevrijednih! Ipak, pokušali smo i ovog mjeseca odabrati nekoliko brendova koji su nam zapeli za oko, a mogli bi i vama!

Pripremila: Matea Martek Fotografije: Guliver/Getty Images, PR

ŠULJICE

Košulja je klasičan komad koji, vjerujemo, postoji baš u svakom ormaru. Baš zato nam je za oko zapeo i novi brend na domaćoj sceni iza kojeg stoji Matea Biršić. Brend Šuljice je od svog osnutka imao na umu urbanu i ekološki osviještenu ženu, pa donosi upravo ono što se krije u njegovom imenu – košulje izrađene od prirodnih materijala, funkcionalne i nosive u nebrojenim prilikama. Pomaknuti dizajn klasičnog komada ne propušta nas podsjetiti na to da brza moda i masovna potrošnja danas ne moraju biti naš modus operandi, zbog čega nam se i ovaj brend uistinu svidio.

Instagram @suljice.official

ANKA JEWELRY

▲

Godina 2019. označila je početak rada domaćeg brenda Anka Jewelry, ručno rađenog nakita od poludragog kamenja za koji se, kako kaže osnivačica brenda Antonija, vjeruje da ima iscjeljujuće moći. Ono što ovaj nakit izdvaja jest činjenica da se poludrago kamenje dodatno ne tretira, pa ono ostaje u svojoj prirodnoj formi i boji, a nadopunjeno je i presvučeno s 14K i ružičastim zlatom te rodijem. anka-jewelry.com

81

080-083 MODNI CRUSH.indd 81

13.07.2020. 16.33.54

BE AUTY

SUNKISS Fotografija: Jonas Müller Frizure i make-up: Tina Fischbach Model: Inga Klaassen/Le Management

Eyeliner, MAC. 90

090-093 BEAUTY EDITORIJAL NOVO.indd 90

14.07.2020. 11.35.55

Eyeliner, Dior.

91

090-093 BEAUTY EDITORIJAL NOVO.indd 91

13.07.2020. 16.36.46

P S IH A

Šansa za bolje SUTRA DANAS Promatrajući situaciju s pandemijom koronavirusa u kojoj se cijeli svijet našao preko noći, postalo je jasno da to nije običan virus koji ćemo preboljeti i nastaviti dalje s našim starim životima. Osim bolesti, ova je pandemija “posijala” i neizvjesnost, strah, egzistencijalne i mnoge druge brige za koje još uvijek pokušavamo pronaći najbolji način kako se s njima nositi Pripremila: Dalia Žmegač-Kunić Fotografija: Bronwyn Janse

N

akon što je nekoliko tjedana zaredom koronavirus u Hrvatskoj mirovao i nakon što smo se poveselili da je toj agoniji napokon došao kraj, sumnje mnogih ipak su se pokazale istinitima; ponovnim otvaranjem granica i relativno naglim dolaskom velikog broja turista, virus je opet zaplesao svoj destruktivni ples. No, iako je zdravlje ono što nam je uvijek najvažnije, u Hrvatskoj su brojni stanovnici doživjeli dodatni stres izazvan naglim otkazima, enormnim smanjenjima plaće čak do minimalca, gubljenjem vlastitih domova uslijed potresa u Zagrebu i mnogim drugim popratnim problemima. To nas je nagnalo da se zapitamo kako se u ovim teškim trenucima izboriti i povratiti pozitivu, kako donositi važne odluke vezane uz egzistenciju i poslovne prilike te kako pronaći samomotivaciju u ova nesigurna vremena.

OVA PANDEMIJA POSTALA JE I SVOJEVRSTAN KATALIZATOR I KOJI NAS JE ODVEO RAVNO DO PITANJA SAMO­M OTIVACIJE KOJA JE ODJEDNOM REZONANTNO ODJEKNULA U NAŠIM MISLIMA, OSOBITO KADA JE RIJEČ O STANJU TRŽI­Š TA RADA

SAMOMOTIVACIJA – NA PIJEDESTALU PROMJENA Nova pravila života s kojima smo se posljednjih mjeseci susreli i naglo ih morali početi primjenjivati unutar svoje svakodnevice nagnala su nas na kontemplacije o budućnosti, sigurnosti i mnogim stvarima koje smo donedavno uzimali zdravo za gotovo. Tako je ova pandemija postala i svojevrstan katalizator koji nas je odveo ravno do pitanja samomotivacije koja je odjednom rezonantno odjeknula

u našim mislima, osobito kada je riječ o stanju tržišta rada. Činjenica je da ritam života koji smo imali prije doba korone, potresa i drugih nestabilnosti s kojima se trenutačno mnogi susreću u ovakvim trenucima ne znače ništa te da moramo smisliti nove mehanizme koji će nas voditi putem pozitive i pronalaska neke nove sigurnosti. Na tragu njihova otkrivanja, popričali smo s Ivom Belé, prvom europskom certificiranom trenericom Canfield metodologije i osnivačicom Success Concepta koja kroz svoje treninge, mentorstvo i motivaciju potiče pojedince i tvrtke da ostvare svoje ciljeve. ”Straha od neizvjesnosti riješit ćemo se tako da što prije shvatimo kako sigurnost ne postoji. Siguran posao je privid jer ga već od sutra ne morate imati.

Osobno najsigurnijim smatram ulaganje u znanje jer ćemo većim znanjem preživjeti svaku nesigurnost. Znanjem ćemo prilagoditi svoje poslovanje trenutačnim okolnostima i uvijek naći neki izlaz iz situacije. Zapitajte se jeste li do sada riješili sve izazove koji su vas zadesili? Ako jeste, riješit ćete i ove, a pritom razviti kreativnost, hrabrost i samopouzdanje. Očito je čovječanstvo spremno za još jači trening novih vještina”, objašnjava Iva. Iva nam je potvrdila i da samomotivacija nikad nije bila važnija: ”U vremenima kad shvaćamo da ništa nije sigurno, jedino što je sigurno postaju naši “mentalni mišići” i unutarnja motivacija. Sve ono što se podrazumijevalo (sigurnost, posao, putovanja, događanja…) najednom se više ne podrazumijeva. S druge strane, situacija nam je dala puno vremena u kojem smo mogli promišljati o svojim životnim vrijednostima i ciljevima. Najsnažnijim motivatorom smatram definiranje vlastite svrhe i vezanje ciljeva

106

106-109 PSIHA Iva Bele.indd 106

14.07.2020. 09.27.56

uz nju. Kad imamo svrhu koja je veća od nas samih, a uključuje i dobrobit drugih, gorivo unutarnje motivacije postaje nepresušno. Svrha, odnosno zašto nešto radimo, preživjet će sve okolnosti, a one privremeno izazovne doživjet ćemo kao jači trening koji nas opet vodi ka nečemu dobrome. Samomotivacija je SVAKODNEVNI trening i tako je treba shvatiti.

Dobra vijest je da kad jednom savladamo vještinu samomotivacije i postanemo zadovoljni svojim rezultatima, lako je primjenjujemo na sva područja i sve projekte. To je univerzalna vještina u kojoj nas nikakve okolnosti neće omesti da ostvarimo ono što želimo.”

« Straha od neizvjesnosti riješit ćemo se tako da što prije shvatimo kako sigurnost ne postoji. Siguran posao je privid jer ga već od sutra ne morate imati. Osobno najsigurnijim smatram ulaganje u znanje jer ćemo većim znanjem preživjeti svaku nesigurnost »

▲

NA POLIGONU TRŽIŠTA RADA Kad je riječ o poslovanju na izrazito nestabilnom tržištu rada, u ovom trenutku posebno, ali i inače, važno je sagledati mnoge faktore i promisliti o odlukama koje donosimo. Činjenica je da smo tijekom lockdowna gotovo svi dobili vrijeme na dar.

Koliko smo puta u životu samo poželjeli da svijet stane na nekoliko trenutaka i da u tim trenucima napravimo baš sve ono za što inače zbog poslovnih i privatnih obveza nemamo vremena? Sada nam se upravo to ostvarilo. Dobili smo na dar čak dva mjeseca tijekom kojih smo imali vremena raditi ono što svatko od nas u normalnim okolnostima često zaboravlja – posvetiti se sebi. Za mnoge sektore ovo je također bila jedna zanimljiva i pozitivna situacija u kojoj su tvrtke imale vremena razmisliti u čemu griješe kod vlastitog poslovanja i kako s malo ili gotovo uopće resursa nastaviti poslovanje, osmisliti nove načine rada i dolaska do željenih rezultata, napokon napraviti ekstenziju online poslovanja i sl. Svi smo kroz ta dva mjeseca neizvjesnosti bili orijentirani na čisto promišljanje i djelovanje u nemogućim okolnostima.

U ovom trenutku situacija se nije puno promijenila. I dalje se nosimo s niskim plaćama i minimalcima, otkazima zbog viška radne snage koju se ne može platiti i neodgovarajućim pristupima tvrtki prema svojim zaposlenicima. Ipak, lockdown nas je naučio da nastavimo spavati s jednim okom otvorenim i da se nikad ne pomislimo predati. Traženje pouke, kad je ova pandemija u pitanju i što se poslovanja tiče, nije baš niti malo teško. No kako donijeti ispravne odluke u vremenu neizvjesnosti

107

106-109 PSIHA Iva Bele.indd 107

13.07.2020. 16.46.36

E KO

PRIRODA i mir

Kako smo i obećali, istražili smo ponudu unutar naših granica te pronašli divne oaze u prirodi koje će, osim što će vam osigurati mir, biti divan podsjetnik zašto prirodu moramo čuvati.

Koliko nam znači, koliko nas opušta i koliko smo zapravo, s njome jedno Fotografije: Sanjin Kaštelan, Privatna arhiva

120

120-122 EKO SMJESTAJI.indd 120

13.07.2020. 16.55.25

« Dolina Neretve toliko je bogata, plodna i raskošna, a opet divlja i nepredvidiva. Ljudi su jednostavni, vrijedni i dragi, a to je isto veliki faktor za odabir ovog kraja kao idealnog za odmor. Nešto mi govori da će se i dolina Neretve ubrzo naći na svjetskoj must-see listi »

Kakva vrsta odmora vas ovdje očekuje Ovo je definitivno lokacija za ljude koji vole prirodu, ne vole gužvu ili pak preferiraju aktivan turizam s obzirom na to da je kitesurfing ili windsurfing nešto što ovdje vrijedi isprobati. Mikroklima doline Neretve pruža nevjerojatno lijepo okruženje, a sama kuća Nera Etwa nosi umirujuću energiju, bez susjeda, te potpunu privatnost za opuštanje. Najbliža plaža Ušće udaljena je osam minuta vožnje autom i idealna je za zalaske sunca dok vas Duba, plaža na kojoj se miješaju masline s palmama, čeka na minutu duže, a zovu je “hrvatskom Toskanom”.

Osim mora, možete isprobati i fotosafari na Neretvi, kušati brojne lokalne specijalitete i završiti dan wine tastingom i pogledom koji oduzima dah.

NERA ETWA HOUSE

Selo Lovorje, dolina Neretve

w w w. n e r a e t w a h o u s e . c o m

Uređenje S obzirom na brojna putovanja te strast prema uređenju interijera i egzotičnim antikvitetima, Sanja je svoju oazu za odmor uredila jedinstveno. Svaki komad namještaja, svaki detalj nosi neku svoju priču, a vjerovanje da je dom odraz duše bilo je njezina nit vodilja.

Pojedine komade za kuću uspjela je prevesti čak iz Maroka, Indije, Šri Lanke, Francuske, Grčke, Izraela, Španjolske, neke od njih kupivši još prije 10 godina.

▲

Zagrepčanka s londonskom adresom, Sanja Britt Jusić, već dugi niz godina osmišljava originalne evente i koncerte u britanskoj prijestolnici. Te 1998. godine kad je stigla u vibrantnu metropolu započela je brusiti socijalne vještine u event industriji radeći prvo za medijsku kompaniju Boba Geldofa, nakon čega je dugo radila u području organizacije i poslovanja trendi barova i members klubova u četvrtima Chelsea i Kensington. Poznate “face” u njezinom okruženju nisu bile rijetkost pa je tako i Princ Harry, tada još otkačeni neženja, skakao u bazen na Hvaru, nakon čega mu je poklonila majicu.

Sanja se šali kako je to možda razlog zašto danas viđamo toliko Britanaca na tom otoku. Njezin vjerojatno najpoznatiji koncept koji je osmislila prije osam godina, a koji i dalje drži poziciju jednog od najekskluzivnijih evenata u Londonu, jest kontroverzni House of Noir event, na koji se dolazi samo s pozivnicom ili članskom iskaznicom. Paralelno s organizacijom evenata, Sanja je u Hrvatskoj završila edukaciju za integrativnu terapiju. U jednom trenutku poželjela je smiriti se i pronaći lokaciju kamo može pobjeći od svega. I kuća Nera Etwa, u prekrasnoj dolini Neretve, kako često zna reći, pronašla je upravo nju. Odlučila ju je podijeliti sa svima koji su u potrazi za idealnim odmorom na sunčanom jugu.

121

120-122 EKO SMJESTAJI.indd 121

14.07.2020. 09.29.22