Geografski horizont 65/2 (2019) by H.G.D.

GLOBALIZACIJA OBITELJ I BRAK LJEKARNIČKA MREŽA Broj 2/2019, godina LXV

IZLAZI OD 1955. ISSN 2718-1820 (Online) ISSN 0016-7266 (Tisak)

BROJ 2/2019 • GODINA LXV • ISSN 2718-1820 (Online) • ISSN 0016 -7266 (Tisak)

god. 65, br. 2/2019, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju https://hrcak.srce.hr/geografski-horizont http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Zdenko Braičić, Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Hrvoje Grofelnik, Mladen Maradin, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Mladen Maradin

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o. Naklada: 300 primjeraka Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Rukopisi i recenzije ne honoriraju se. Geografski horizont je časopis u otvorenom pristupu. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Pogled na središnji dio Hong Konga s vrha otoka Hong Kong (The Peak) (foto: Dubravka Spevec)

ČLANCI 7

Jelena Lončar

Globalizacija i/ili održivi razvoj?

Ivan Majstorić

Demogeografski aspekt promjene obitelji i braka u Hrvatskoj

Borna Mažar i Vladimir Grdinić

Razvoj ljekarničke mreže u Zagrebu od 1874. do 1991. godine

METODIČKI FORUM Ružica Vuk

Trgovački centri kao tema istraživačkog rada u nastavi geografije

K A R TA G O V O R I Utjecaj regulacija na promjene korita Save kod Zagreba od kraja 19. stoljeća do danas

MREŽNI HORIZONTI 58

Natural Earth – https://www.naturalearthdata.com/

DOGAĐANJA 60 67

16. svjetska geografska olimpijada, Hong Kong, Kina

7. hrvatski geografski kongres, Čakovec, 9. – 11. listopada 2019.

PRIKAZI 70

Povodom 90. godine rođenja prof. dr. sc. Josipa Riđanovića

IN MEMORIAM 72

Ivana Volarević

KopaÄ?ki rit

foto: Jelena

Melnjak

GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? Jelena Lončar

stručni članak

Danas je, više nego ikada, očito kako je daljnji ekonomski pa i cjelokupni društveni razvoj, na nacionalnoj, ali i na globalnoj razini postao ovisan o održivom razvoju. Također, globalizacija ukazuje da gospodarski razvoj i sve promjene koje se odnose na njegove postojeće strukture, mora održivi razvoj uzeti kao mjerilo stvaranja novih globalnih veza koje će se temeljiti na pravednosti, podjednakoj raspodjeli bogatstva i novom konceptu globalnog razvoja uopće. Ključne riječi: globalizacija, održivi razvoj, održive kompanije, kružna ekonomija

UVOD Danas smo više nego ikada svjesni koliko je globalna ekonomija međusobno povezana i isprepletena. Ta činjenica sa sobom donosi brojne prednosti, ali i probleme koji zahtijevaju globalna rješenja, jer se oni više ne mogu riješiti na nacionalnim ili regionalnim razinama. Također, ekonomska stvarnost „brža“ je od političke stvarnosti što je bilo vidljivo tijekom financijske krize 2008., ali i u današnjem periodu početka velike globalne gospodarske recesije. Te krize bile su (jesu) poziv na buđenje i trenutak kada se spoznalo da “business as usual” (poslovanje kao i obično) dovodi do postupnog gospodar-

skog pada, a s druge strane do novog globalnog poretka. To se odnosi kako na već razvijena gospodarstva, tako i na države u razvoju, kao i one koje svoje ekonomije tek nastoje otvoriti prema ostatku svijeta. Kako bismo ostvarili održivu budućnost moramo prestati gledati i djelovati kratkoročno. Na primjeru nekih europskih država može se proučiti kako se pametnim mjerama i rješenjima može potaknuti i ostvariti održivi te uključivi rast bez daljnjeg velikog zadiranja u okoliš, ali i kako bi se mogla otvoriti nova radna mjesta te smisleno upravljati daljnjim gospodarskim razvojem u cjelini (www.ec.europa.eu).

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

I globalna zdravstvena kriza s početka 2020. uzrokovana pandemijom COVID-19 ukazala je da globalni procesi mogu naići i na značajne prepreke, što je najočitije u ekonomskoj sferi ljudskog djelovanja. Nacionalne države našle su se pred izazovom kako održati svoja gospodarstva u uvjetima ponovno zatvorenih granica te potencijalne dezintegracije svjetskog tržišta. Svijet se ponovno djelomično vratio u okvire djelovanja pojedinačnih (nacionalnih) tržišta koja su nastala prije interneta i razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, pa je stoga potrebno još snažnije daljnje promišljanje i djelovanje u smjeru održivog razvoja. U navedenim okolnostima to je dapače, više nego poželjno i opravdano.

Promatrajući problem s političkog stajališta, može se istaknuti da „nacionalna sigurnost može biti također ugrožena u slučaju iscrpljivanja nacionalnih prirodnih resursa i degradacije okoliša, koji mogu izazvati nezadovoljstvo pogođenih društvenih skupina, unutarnje migracije i u krajnjoj konzekvenci i nasilne sukobe, o čemu svjedoči istraživanje Homer-Dixona (1998)“ (Matutinović, 2000).

Globalizacija i održivi razvoj – jesu li uopće komplementarni? Globalizacija je omogućila da se kao nikad u povijesti, robe, ljudi, ideje i kapital mogu vrlo brzo premještati iz jednog dijela svijeta u dru-

Sl. 1. Vrijednost međunarodne trgovine roba i usluga (u mlrd. eura), odabrane države, u 2018. godini Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

gi, prvenstveno kroz proces ukidanja/slabljenja državnih granica te razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija (sl. 1). Također, usprkos stvaranju brojnih regionalnih integracija, umrežavanju i drugim prednostima, globalizacija ima i svoju negativnu stranu. U tom kontekstu postavlja se pitanje mogu li globalizacija i održivi razvoj biti procesi koji će podupirati jedan drugoga, ili su u potpunosti oprečni? Obilježja ekonomije u doba globalizacije dovela su do takvog razvoja koji sve više postaje problematičan, pa i neodrživ. Stoga je potrebno stvoriti takav okvir „novog razvoja“ koji će usmjeriti svjetsko gospodarstvo prema daljnjem razvoju u zadanim okvirima te održivosti (Radermacher, 2003, prema Svetlačić i dr., n.d.). Međutim, kao i globalizacija, „problematika održivog razvitka je kompleksna, kako s teorijskog tako i s praktičnog stajališta, a karakterizira je izrazita interdisciplinarnost. Morala je odgovoriti na pitanje: kako nastaviti ekonomski rast Zapada i modernizaciju ekonomija Juga, a da se pritom ne dovedu u pitanje stabilnost klime, servisne funkcije ekosustava i dostupnost energije i ostalih prirodnih resursa prijeko potrebnih za funkcioniranje i širenje zapadne civilizacije? Društvena i znanstvena percepcija granica materijalnog rasta ekonomija inicirana izvještajem Rimskog Kluba iz godine 1972., pomaknula se od raspoloživosti sirovina prema funkcijama biosfere (stabilnost strukture stakleničkih plinova i ozonskog omotača). U posljednjem desetljeću prošlog tisućljeća znanstvenici sve više upozoravaju da se granice rasta dosežu u odnosu na obradiva tla i pitku vodu“ (Renner, 1996, Brown i Kane, 1994 prema Matutinović, 2000). S obzirom da je svaka ekonomska aktivnost povezana sa nekom vrstom utjecaja na (prirodnu) okolinu, ekonomija ne može biti odvojena od te okoline. Filozofija održivog razvoja

polazi od razumijevanja interakcije ekonomije i ekologije i preferira anticipativni pristup politici zaštite okoliša. U suštini, održivi razvoj je proces promjena u kojem su eksploatacija resursa, smjer investiranja, tehnološki razvoj i institucionalne promjene u skladu sa ciljem zadovoljavanja sadašnjih i budućih potencijalnih potreba (Fetahagić, 2008). Ovdje treba spomenuti i model integrativnog planiranja - kojeg možemo definirati kao model koji se koristi za usmjeravanje direktnog planiranja i koordinirati ga sa uspješnim, društvenim i prostornim razvojem na svim prostornim razinama. Integrativno planiranje u održivom razvoju jedan je od instrumenata ekonomske politike koji se koristi kako bi se osigurao koordinirani razvoj svih aktivnosti povezanih s ekonomskim rastom (Vizjak i Vizjak, 2015).

Odnos globalizacije i nekih gospodarskih sektora

Neskladu globalizacije s jedne i održivog razvoja s druge strane naročito pridonose pojedini gospodarski sektori, poput prometa, turizma, industrije, ali i drugih, iako se spomenuta tri najčešće percipiraju kao oni remetilački faktori koji zbog svoje masovnosti onemogućuju (djelomično ili u potpunosti) okretanje prema konceptu održivosti. Razlog tomu je „ukorijenjen“ u načinu, odnosno, praksama poslovanja ovih djelatnosti koje se teško prilagođavaju i mijenjaju. Što se tiče turizma, globalizacija je u središtu interesa turističkog poslovanja (sl. 2). Globalizacija ne samo da ukida granice i smanjuje trgovinske barijere među državama, već je ona i generator promjena. U okviru globalizacije i održivog razvoja, postaje očito da je turizam vrlo heterogeni društveni fenomen. Stvaranje

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

jedinstvenog globalnog tržišta te novih ekonomskih uvjeta i globalizacije na ekonomskoj i političkoj razini, doveli su do pojave novog fleksibilnijeg oblika i konzumacije turističkih usluga, prema principima održivog razvoja. Zbog toga, a i značajnih pritisaka turizma na prirodni i društveno-kulturni okoliš, nameće se potreba za redefiniranjem sadašnjeg koncepta razvoja turizma. Globalno će se turizam suočiti s brojnim problemima u godinama koje dolaze, pa će i rasprava o globalizaciji biti važna u proučavanju turizma što se tiče pozicioniranja moći u kontroliranju i regulaciji turizma i njegova razvoja (Vizjak i Vizjak, 2015). U skladu s tim, održivi turistički razvoj definiran je 1989. godine na konferenciji „Globe 90“ u Vancouveru. Održivi razvoj podrazumijeva, dakle, očuvanje fizičkog i društvenog okoliša te primjenu koncepta održivosti koji je od izuzetnog značenja za turizam, prije svega jer turizam ovisi o očuvanoj prirodi koja je za njega osnovni resurs (Svetlačić i dr., n.d.). Države u razvoju temelje svoj razvoj na nerazvijenom tehnološkom i ekonomskom sustavu te danas ove države prihvaćaju zastarjele tehnologije koje ne korespondiraju s njihovim društvenim razvojem, a nisu ni u skladu s osnovnim znanstvenim principima održivog razvoja. Većina država u razvoju ipak je očuvala svoj okoliš kao glavni resurs. U svrhu očuvanja tih prirodnih resursa neke od ovih država razvijaju uslužne djelatnosti, poput turizma, te na taj način nastoje i dalje očuvati svoj okoliš – čak i od turista koji se neodgovorno ponašaju i štete svojim djelovanjem prirodnom okolišu (Vizjak i Vizjak, 2015). Kako je pod utjecajem globalizacije proširena i proizvodnja dobara diljem svijeta, društveni i okolišni utjecaji potrošnje u bogatim državama, povećavali su preseljenje određenih proizvodnji na udaljene lokacije putem globalnih lanaca opskrbe. Gotovo 80 % globalnih

trgovinskih tokova pri tome prolazi kroz multinacionalne kompanije, a jedno od pet radnih mjesta vezano je uz globalne opskrbne lance (Thorlakson i dr., 2018). Na primjeru Kine, vidljivo je kako je i specijalizacija zajedno sa njenom ogromnom populacijom koja sudjeluje u proizvodnji dobara (u kojoj dominira veliki udio manualnog rada te masovna potražnja temeljena na potrebama Zapada) dovela do stvaranja temelja ogromnog gospodarskog rasta (Zollinger, 2007). Na taj način Kina se također uključila u globalne trgovinske lance opskrbe i postala jedan od predvodnika svjetskog gospodarstva, prije svega proizvodnje i izvoza. Sve promjene koje se događaju u Kini, prije ili poslije će se odraziti i na ostatak svijeta. Stoga se slikovito kaže kada Kina kihne, cijeli svijet to osjeti. Kad raspravljamo o međuodnosu globalizacije i industrije, moderna industrijska proizvodnja može povećati učinkovitost i korištenje tzv. čistih tehnologija kako bi povećala svoj profit, ali i spriječila zagađenje (Vizjak i Vizjak, 2015). Dugoročni koncept održivog razvoja podrazumijeva stalni ekonomski rast koji, zajedno s ekonomskom efikasnošću i tehnološkim napretkom, povećava udio čistih tehnologija i inovacija u cijelom društvu te društveno odgovornim djelovanjem (Svetlačić i dr., n.d.). Iskorištavanje energije u globalnim okvirima i suvremenom razdoblju njene velike potrošnje također je, u ovoj fazi svjetskog razvoja, vrlo važan problem. Energetski resursi i danas se transportiraju na velikim udaljenostima i stvaraju moćne međusobne veze među državama. Energija tako pridonosi globalizaciji, ali usprkos toj činjenici, ova problematika je dosta zanemarena u znanstvenoj literaturi. Energetska globalizacija raste i ubrzava se, energetski resursi nejednako su distribuirani i da je svaka zemlja osuđena samo na svoje energetske izvore, tada bi u svijetu energetsko siromaštvo

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

Sl. 2. Razvoj indikatora za različite sektore gospodarstva, EU-28, od 2012-2016. Izvor: Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat bilo još i veće nego danas. U razdoblju u kojem živimo globalizacija energetskog tržišta je bez presedana što se tiče njenog tempa, dubine i obujma. Jedan od načina procjene kolika je energija globalizirana jest i indeks energetske globalizacije. Ona se koristi kako bi se izmjerili tokovi energije između različitih država te pratile promjene u tim tokovima. Energetska globalizacija može se definirati kao rast međupovezanosti svjetskih energetskih zaliha kroz kretanje svih većih količina energenata (nafta, plin, ugljen i dr.) na većim udaljenostima, preko međunarodnih granica. Tri podindikatora, koji dodatno ukazuju na indeks energetske globalizacije, odabrana prema prethodno spomenutim kriterijima su - broj veza u energetskoj trgovini u svijetu, udaljenost energetskih trgovinskih odnosa te energetska ovisnost (Overland, 2016).

Globalno djelovanje kompanija u okviru održivog razvoja

Na razini kompanija, njihovo poslovanje u globaliziranoj okolini mijenja operativna pravila, ponašanje, principe i poslovnu klimu. Neke vodeće svjetske kompanije požurile su se kako bi se prilagodile novim globalnim trendovima te proširile svoje djelovanje na druge države, regije ili kontinente (Vizjak i Alkier Radnić, 2005). Održivost bi trebala postati sveobuhvatna i važna za sve kompanije (neovisno o njihovoj veličini), kao dio svakodnevnog poslovanja i funkcioniranja te princip kojem se treba težiti, iako to danas često nije slučaj (tab. 1; sl. 3). Ovakav pristup mogao bi se riješiti djelovanjem na dosadašnje razmišljanje poslodavaca, ali i njihovih djelatnika, te poticajima da se promjene prihvate. Tu se ističe kako je potrebno

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

Tab. 1. Prvih 10 najodrživijih kompanija u svijetu, u 2019.godini Postignuta % čisti Ukupni karbonska prihod rezultat produktivnost

Rang

Ime kompanije

Država u kojoj djeluje

Chr. Hansen Holding A/S

Danska

81 %

82.99 %

Kering SA

Francuska

73 %

43 %

81.55 %

Neste Corporation

Finska

85 %

25 %

80.92 %

Orsted

Danska

56 %

58 %

80.13 %

GlaxoSmithKline plc

19 %

60 %

79.41 %

Prologis, Inc.

SAD

92 %

81 %

79.12 %

Umicore

Belgija

93 %

81 %

79.05 %

Banco do Brasil S.A.

Brazil

97 %

29 %

78.15 %

Shinhan Financial Group Co.

Republika Koreja

77 %

77.75 %

Taiwan Semiconductor

Tajvan

29 %

63 %

77.71 %

Izvor: Forbes, https://www.forbes.com/sites/karstenstrauss/2019/01/22/the-most-sustainable-companies-in-2019/# 2f3453676d7d

Sl. 3. Održive tvrtke prema svjetskim regijama Izvor: https://www.visualcapitalist.com/most-sustainable-companies/

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

primijeniti reorganizaciju te novi i moderni pristup upravljanju. Drugi problem je u tome što je održivost relativno novi koncept te još nije uključena u projekcije poslovanja tvrtki, a nema ni jasne slike kako je implementirati. Očito je da globalizacija nosi brojne promjene i zahtijeva konstantno prilagođavanje, dok tvrtke moraju usmjeriti svoju snagu prema opstanku i stalno težiti povećanju konkurentnosti te usvajanju novih znanja. S druge strane postaje neizbježno raditi i djelovati unutar okvira principa održivosti (Svetlačić i dr., n.d.).

je globalna gospodarska sila, ona je još 2010. godine u tu svrhu donijela plan pod nazivom Europa 2020 koji ističe sljedeće (međupovezane) prioritete:

Održivi ciljevi Ujedinjenih naroda naročito naglašavaju ulogu korporativnih opskrbnih lanaca na održivo globalno gospodarstvo. Održivost lanaca opskrbe postaje jedan od integralnih dijelova strategija kompanija i način na koji se one mogu uključiti i pridonijeti održivom razvoju. Na popularnosti su naročito dobili održivi certifikati ili eko-oznake, od kojih je preko 90 % njih nastalo u dva posljednja desetljeća (Thorlakson i dr., 2018).

Svi oni trebali bi pridonijeti uspješnom gospodarskom rastu Europe u 21. st. Ono što bi se ovim mjerama još trebalo ostvariti jest održivi oporavak, temeljen na činjenici da se Europa susreće s problemima sve manje konkurentnosti, starenja stanovništva, a sada i financijske, ali i opće gospodarske krize. Održivi razvoj stoga bi trebao potaknuti efikasniju, zeleniju i konkurentniju Europu čije bi gospodarstvo bilo niskougljično te što manje utjecalo na degradaciju okoliša, bioraznolikost i neodrživo korištenje prirodnih resursa (www.ec.europa.eu).

Održivi rast i razvoj na kroz odabrane mjere koje provodi Europska unija

Velika ovisnost o fosilnim gorivima, izazovi promjene klime, konstantno smanjivanje prirodnih resursa, ali i porast svjetskog stanovništva, nameću potrebu za promišljanjem o novim pristupima globalnoj ekonomiji koja će funkcionirati na temeljima održivog razvoja. Postavlja se pitanje da li je takav pristup moguć i postoje li rješenja za sve brojnije globalne ekonomske probleme? Jer u globalnim okolnostima niti jedan dio svijeta ne može funkcionirati zasebno, posljedice osjećaju svi. Primjer kako se može poticati održivi rast i razvoj, uzimajući u obzir suvremene ekonomske i globalne procese je Europska unija. Iako

– Pametni rast: razvoj gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama. – Održivi rast: promoviranje veće resursne efikasnosti, zelenije i konkurentnije gospodarstvo. – Uključivi rast: poticanje gospodarstva sa visokom zaposlenošću koja omogućuje društvenu i teritorijalnu koheziju (www. ec.europa.eu).

Ovakav pristup europskom gospodarstvu trebao bi imati za posljedicu borbu protiv klimatskih promjena kroz smanjenje emisija stakleničkih plinova te razvoj novih tehnologija (poput tehnologija proizvodnje čiste energije) koje bi istovremeno povećale ekonomski rast i donijele financijske uštede, ali i stvaranje novih radnih mjesta. Procjene su da bi povećanje korištenja obnovljivih izvora energije za 20 % u Europskoj uniji moglo otvoriti novih 600.000 radnih mjesta. Taj stav ne odnosi se samo na one djelatnosti koje su dosada imale najveće emisije CO₂, već na sve gospodarske sektore (npr. prema dekarbonizaciji prometa), jer je i cjelokupno gospodarstvo, kako je već istaknuto - međupovezano. Na taj način, posljedično bi se smanjili utjecaji od budućih klimatskih promje-

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

na, te se povećao odgovor na daljnje klimatske izazove i prevencije od drugih katastrofa. Uz navedene mjere, treba spomenuti i sedam inicijativa koje je pokrenula Europska unija, od kojih su za ovu tematiku najvažnije sljedeće dvije: - “Resursno učinkovita Europa” - inicijativa pokrenuta kako bi se pomoglo odvajanje gospodarskog rasta od korištenja resursa, potpomognula promjena prema niskougljičnom gospodarstvu, povećalo korištenje obnovljivih izvora energije, modernizirao prometni sektor i promovirala energetska učinkovitost. - “Industrijska politika za globalno doba” kako bi se unaprijedio poslovni okoliš, posebno za male kompanije i poduzetnike, te podržao razvoj snažne i održive industrije koja se može natjecati globalno. Njihova primjena očekuje se ne samo na deklarativnoj razini, već i u inkorporiranju na nacionalnoj razini svih država članica (www. ec.europa.eu). Također, Europska komisija usvojila je paket mjera i zakonodavnih prijedloga kako bi se ojačao održivi rast i pomoglo Europi u tranziciji prema kružnoj (ili cirkularnoj) ekonomiji. Riječ je o modelu proizvodnje i potrošnje koji uključuje dijeljenje, posudbu, ponovno korištenje, popravljanje, obnavljanje i reciklažu postojećih proizvoda i materijala što je dulje moguće kako bi se stvorila dodatna vrijednost proizvoda (sl. 4). Na ovaj način produljuje se životni vijek proizvoda te istovremeno smanjuje količina otpada. Za usporedbu, linearni model, u kojem se proizvodi bacaju nakon korištenja, zahtijeva velike količine jeftinih materijala i energije (europarl.europa.eu). Dakle, Europa treba novu strategiju koja bi trebala transformirati njeno gospodarstvo u moderno, resursno-efikasno i konkurentsko te u kojem se neće bilježiti porast neto emi-

Sl. 4. Zeleni rast i kružna ekonomija Izvor: https://ec.europa.eu/environment/green-growth/ index_en.htm sija stakleničkih plinova do 2050. godine te u kojem je razvoj odvojen od korištenja resursa. U tu svrhu Europska unija je u prosincu 2019. godine donijela tzv. „Green Deal“. Green Deal je ujedno dio nastojanja Europske komisije da se ova strategija implementira u Agendu i održive razvojne ciljeve UN-a do 2030. godine. Ujedno, postavlja se i pitanje gdje je u procesu globalizacije i održivog razvoja Hrvatska. Već kroz Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, Hrvatska je počela otvarati svoje gospodarstvo, iako velik dio hrvatskog gospodarstva tada nije bio sposoban za izazove slobodne tržišne konkurencije. Ali Hrvatska je i nakon razdoblja pridruživanja EU, morala prihvatiti i nositi se, kako s pozitivnim, tako i brojnim negativnim izazovima globalizacije, kako u samoj zemlji tako i u širem okruženju (Vizjak i Alkier Radnić, 2005). Holmik (2019) ističe da su globalizacijski procesi značajno utjecali na gospodarstvo Hrvatske kao i na stanje njenog okoliša. Promatrajući sve

Jelena Lončar: GLOBALIZACIJA I/ILI ODRŽIVI RAZVOJ? GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 7-16

kategorije globalizacije (ekonomsku, društvenu, političku i ekološku), kontinuirani rast vidljiv je u svim navedenim kategorijama, osim u aspektu političke globalizacije. Regresijska i korelacijska analiza pokazala je da je tome tako. Temeljena na Pearsonovom koeficijentu uspostavljena je, s druge strane, pozitivna veza između ekonomske i društvene kategorije globalizacije, dok je između ekonomske i političke kategorije globalizacije ona srednje negativna. Na temelju navedenog, moguće je zaključiti da globalizacija ima pozitivan utjecaj na ekonomiju Hrvatske“.

Prema Matutinoviću (2000) Ministarstvo gospodarstva moralo bi u hrvatskoj ekonomiji potaknuti cjelovito istraživanje gospodarenja resursima i energijom, posebno u energetski intenzivnim granama. Razlog tomu je stjecanje cjelovitog znanstvenog uvida u stanje i perspektive rasta proizvodnosti resursa. Na osnovi takve studije moglo bi se pristupiti planiranju stopa rasta proizvodnosti resursa u Hrvatskoj do 2025. godine i izradi poticajnih mjera i monitoringu.

Zaključak Svijet novog doba oblikovan je globalizacijom, liberalizacijom i tehnološkim napretkom. Novo razdoblje razvoja temelji se na održivom razvoju kao ključu uspješne konkurentnosti. Ovisnost o prirodnim uvjetima, tehnološkoj, tehničkoj i gospodarskoj razini razvoja nacionalna tržišta čini preuskima za ponudu dobara i usluga koje se pojavljuju na tržištima. Njihov daljnji uspjeh ovisit će o mogućnosti konkuriranja na razvijenom međunarodnom tržištu (Vizjak i Vizjak, 2015). Specijalizacija u proizvodnji, sve veća trgovinska povezanost i međuovisnost ekonomija, jednako kao i skraćeno vrijeme komuniciranja, pripadaju glavnim odlikama suvremenog globalnog ekonomskog sustava. Neki autori ističu da se „samodostatnost i autonomija lokalnih sustava smanjuje kako se povećava stupanj specijalizacije. Zbog razgranate međupovezanosti dijelova sustava i zbog skraćenog vremena komuniciranja, perturbacije koje se dogode u bilo kojem dijelu brzo se prenose i na ostale članove sustava, a to rezultira njegovom nestabilnošću” (Matutinović, 2000). Stoga je održivi razvoj jedini način izlaska iz gospodarske i društvene krize koja ima globalni obuhvat te je prema nekima i jedini način opstanka modernog društva. Cilj održivog, a time i globalnog razvoja jest ili bi trebao biti prevladati siromaštvo, smanjiti razlike između bogatih i siromašnih, smanjiti konflikte i nasilje, smanjiti okolišnu štetu, smanjiti korištenje resursa, kao i rast svjetske populacije te na određenoj razini povećati stupanj solidarnosti među ljudima (Novalić, 2003 prema Svetlačić i dr., n.d.). Trebali bismo imati na umu da postizanje i ostvarenje održivosti nije fiksna točka u vremenu, već je to kontinuirani proces koji podrazumijeva konstante promjene i prilagodbe dinamičkom okolišu.

Literatura Fetahagić, M., 2008: Indikatori održivosti - cjeloviti pristup, Tranzicija 9 (19-20), 135-146. Holmik, D., 2019: The impact of globalization on the economy of the Republic of Croatia, Ekonomski vjesnik XXXII, 1/2019, 37-53. Matutinović, I., 2000: Održivi razvitak hrvatskog gospodarstva u uvjetima globalizacije, Ekonomski pregled 51 (11-12), 11941209.

Overland, I., 2016: Energy: the missing link in globalization, Energy research and Social Science 14, 122-130. Svetlačić, R., Primorac, D., Kozina, G., n.d., Sustainable development as a strategic guiding principles, https://bib.irb.hr/datoteka/833076.SUSTAINABLE_DEVELOPMENT_AS_A_STRATEGIC_GUIDING_PRINCIPLES.pdf Thorlakson, T., De Zegher, J. F., Lambin, E. F., 2018: Companies’ contribution to sustainability through global supply chains, Proceedings of the National Academy of Sciences the USA 115 (9), 2072-2077. https://www.pnas.org/content/115/9/2072 Vizjak, A., Alkier Radnić, R., 2005:The impact of globalization processes on the Republic of Croatia and its cooperation with the European Union, Managing the Process of Globalisationin New and Upcoming EU Members, u: Proceedings of the 6th International Conference of the Faculty of Management, Koper, Slovenija, 24–26 November 2005. Vizjak, A., Vizjak, M., 2015: Tourism, globalization and sustainable development, Managing intelectual capital and Innovation for Sutainable and Inclusive Society, 27-29 May, Bari, Italy. Zollinger, u., 2007: The Effects of Globalization on Sustainable Development and the: Challenges to Global Governance, Paper on behalf of the Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC), on the occasion of the Certificate Course “Sustainable Development“ at the University of Berne.

Izvori European Commision, Communication from the Commision Europe: Europe 2020, A European strategy for smart, sustainable and inclusive growth, https://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%20-%20 Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf (30.3.2020.) Eurostat, Statistics Explained, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/(31.3-2020.) European Commision (31.3.2020.)

–

Environment,

Eurostat,

https://ec.europa.eu/environment/green-growth/index_en.htm

Forbes, The most sustainable companies in 2019, https://www.forbes.com/sites/karstenstrauss/2019/01/22/the-mostsustainable-companies-in-2019/#2f3453676d7d (1.4.2020.)

Primljeno: 3.4.2020.

Prihvaćeno: 16.6.2020.

Doc. dr. sc. Jelena Lončar Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: jloncar@geog.pmf.hr

DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ stručni članak

Ivan Majstorić

Uslijed kompleksnih društvenih promjena koje nastupaju u drugoj polovici 20. stoljeća, mijenjaju se i tradicionalne društvene institucije - obitelj i brak. S obzirom da obitelj i brak uvjetuju natalitet, odnosno prirodnu obnovu stanovništva, njihov značaj za oblikovanje javnih politika u Hrvatskoj je od posebne važnosti. Cilj je ovoga rada analizirati promjene obitelji i braka u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata s naglaskom na recentno razdoblje, i tako potvrditi zakonitosti sve manjeg broja sklopljenih brakova, sve kasnijeg stupanja u brak, sve učestalije pojave razvoda braka, sve manje veličine obitelji, kao i njezinog diferenciranja, te prikazati prostorne razlike tih promjena na različitim prostornim razinama. Ključne riječi: geografija, demogeografija, obitelj, brak, Hrvatska

Uvod Obitelj i brak kao važne društvene institucije, potaknute općim društvenim procesima u drugoj polovici 20. st., doživljavaju izrazite promjene (Nejašmić, 2005). Zbog toga proučavanje sklopljenih i rastavljenih brakova te strukture obitelji i kućanstava nije važno samo s gledišta pojedinih znanstvenih disciplina, već ima praktično značenje za oblikovanje socijalne, obrazovne, zdravstvene i druge politike (Nejašmić, 2005). Inače, demogeografskih istraživanja promjena obitelji i braka je bilo vrlo malo (Mrđen, 1997; Nejašmić, 2005) što nije neočekivano budući da su one većinom predmet interesa društvenih i humanističkih znanosti.

Cilj ovoga rada je na primjeru Hrvatske potvrditi zakonitosti koje su se prvotno pojavile u razvijenim zemljama, a zatim postale trend i u slabije razvijenim zemljama - sve manje sklopljenih brakova, kasnije stupanje pojedinca u brak, učestalije rastave braka, manji broj djece po obitelji itd. (Roussel, 1989 prema Nejašmić, 2005). Također, analizirane su prostorne razlike u trendovima promjena obitelji i braka. Svrha ovog rada je ukazati na potrebu za sveobuhvatnim i multidisciplinarnim planiranjem, oblikovanjem i provođenjem razvojnih javnih politika, a među njima i obiteljske (i pronatalitetne) politike.

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Demografski kontekst Recentni razvoj stanovništva u okviru poslijedemografske tranzicije (postranzicijske etape) razvoja stanovništva koja je od 1980-ih nastupila u zapadnoeuropskim zemljama, a kasnije i u Hrvatskoj, obilježen je niskim stopama nataliteta i mortaliteta koje su uravnotežene na podjednakoj razini. Posljedica toga je vrlo niski ili nulti prirodni prirast ili prirodno smanjenje stanovništva (Wertheimer-Baletić, 1999; Nejašmić, 2005). Posttranzicijska etapa razvoja stanovništva događa se u uvjetima postindustrijskog i postmodernog društva za koje su karakteristični novi uvjeti života i rada.1 U tim uvjetima ističu se dvije skupine čimbenika koji restriktivno djeluju na natalitet. Prvu skupinu čine „stari“ ekonomsko-socijalni čimbenici karakteristični za etapu demografske tranzicije (ekonomski razvoj odnosno industrijalizacija, urbanizacija i širenje obrazovanja), koji sada slabe, dok drugu skupinu čine „novi“ specifični čimbenici koji jačaju i postaju dominantni u posttranzicijskoj etapi, to su ponajprije sociopsihološki i kulturološki čimbenici (Wertheimer-Baletić, 2016). Općenito, promjene broja stanovnika i dobno-spolnog sastava nastaju pod utjecajem prirodnog i mehaničkog kretanja, ali i različitih destabilizacijskih činitelja (ratova, gospodarskih i političkih kriza) koji remete normalan razvoj stanovništva (Akrap, 2001). Zbog činjenice da je razvoj stanovništva u Hrvatskoj obilježen brojnim destabilizacijskim činiteljima (Živić, 2002), Wertheimer-Baletić proces razvoja stanovništva Hrvatske nakon demografske tranzi1 Sedam bitnih karakteristika svojstveno je stanovništvu razvijenih, posebice zapadnoeuropskih zemalja: (1) nizak i opadajući natalitet/fertilitet, (2) nizak opći mortalitet s tendencijom blagog porasta, (3) porast broja djece rođene izvan braka, (4) porast broja izvanbračnih oblika zajedničkog života, (5) porast broja razvedenih brakova, (6) porast troškova školovanja djece i uzdržavanje starijeg stanovništva, (7) ubrzano starenje stanovništva (Wertheimer-Baletić, 1999).

cije naziva kvaziposttranzicijom (WertheimerBaletić, 1992 prema Nejašmić, 2005). Temelj toga je činjenica da je demografska tranzicija u Hrvatskoj trajala razmjerno kratko - oko 80 godina, zbog čega je Hrvatska u smislu demografskog razvoja, u odnosu na druge europske zemlje, znatno ispred svojega društveno-gospodarskog razvoja (Akrap, 2001; Živić, 2002; Nejašmić, 2005). Posljedica takvog specifičnog razvoja stanovništva je činjenica da je Hrvatska među onim europskim zemljama koje imaju izrazito nepovoljne demografske trendove (Živić, 2002). Štoviše, Hrvatska je po brojnim demografskim pokazateljima na začelju Europe, a posebno se ističu nizak fertilitet, demografsko starenje i iseljavanje značajnih razmjera (Ivanda, 2017). Stanovništvo Hrvatske se nalazi u skupini europskih zemalja s visokim udjelom broja djece koji se rađaju u braku2 (Akrap, 2001), što obitelj stavlja u važan položaj kada je riječ o planiranju i oblikovanju javnih politika. Dakle, broj živorođenih je u Hrvatskoj u uzročno-posljedičnoj vezi sa procesom sklapanja braka, odnosno s jedne strane o broju sklopljenih brakova znatno ovisi broj živorođene djece, a s druge strane broj živorođenih određenog naraštaja utječe na broj sklopljenih brakova kada taj isti naraštaj stupa u tzv. udajno-ženidbenu dob (20-29 godina). Primjerice, tijekom 1990ih i 2000-ih u udajno-ženidbenu dob stupaju naraštaji rođeni tijekom 1970-ih čiji je broj svake godine bio za trećinu veći nego naraštaja rođenih početkom ovog tisućljeća (Živić, 2002). To je posljedica veće ukupne populacije zbog 2 Primjerice, u Hrvatskoj je 2015. u braku rođeno približno 82 % živorođenih. Deset godina ranije, 2005. u braku je rođeno 89,5 % živorođenih, a dvadeset godina ranije 1995. godine čak 92,5 % živorođenih (DZS, 2018). Za usporedbu, 2015. u braku je u Sloveniji rođeno 42,1 % živorođene djece, u Mađarskoj 52,1 %, u Austriji 57,9 %, u Slovačkoj 60,8 %, a u Njemačkoj 65 % živorođene djece. Iste godine, najmanje udjele živorođenih izvan braka su, uz Hrvatsku, imali Grčka (8,8 %), Cipar (16,6 %), Poljska (24,6 %) i Litva (27,7 %) (Eurostat, 2019).

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Tab. 1. Sklopljeni i razvedeni brakovi i živorođeni u braku u Hrvatskoj u razdoblju 2000.- 2018. Brakovi Sklopljeni

Razvedeni

Koeficijent divorcijaliteta

2000.

22 017

4 419

200,7

43 746

91,0

2001.

22 076

4 670

211,5

40 993

90,6

2002.

22 806

4 496

197,1

40 094

90,4

2003.

22 337

4 934

220,9

39 668

89,9

2004.

22 700

4 985

219,6

40 486

89,7

2005.

22 138

4 883

220,6

42 678

89,5

2006.

22 092

4 651

210,5

41 628

89,0

2007.

23 140

4 785

206,8

42 070

88,5

2008.

23 373

5 025

215,0

43 929

88,0

2009.

22 382

5 076

226,8

44 754

87,1

2010.

21 294

5 058

237,5

43 546

86,8

2011.

20 211

5 662

280,1

41 342

86,0

2012.

20 323

5 659

278,5

41 901

84,6

2013.

19 169

5 992

312,6

40 083

83,9

2014.

19 501

6 570

336,9

39 716

82,7

2015.

19 834

6 010

303,0

37 666

81,9

2016.

20 467

7 036

343,8

37 706

81,1

2017.

20 310

6 265

308,5

36 705

80,2

2018.

19 921

6 125

307,5

37 109

…

Godina

Živorođeni

Živorođeni u braku (%)

Izvor: Statistički ljetopis 2018, DZS, Zagreb Napomena: … = nema podataka

čega je broj sklopljenih brakova i broj rođenih tijekom 1970-ih određen znatno većim brojem stanovnika rođenima nakon Drugog svjetskog rata. Tako se u razdoblju 1950.-1954. prosječno godišnje sklapalo 38 094 brakova (Puljiz i dr., 2008), dok je primjerice 1950. bilo 95 560 živorođenih (Wertheimer-Baletić, 1985). Za usporedbu, 1975. je zabilježeno 36 290 skloplje-

nih brakova te 61 045 rođenih3 (Živić, 2002). U razdoblju od 2000. do 2018. broj sklopljenih brakova je smanjen sa 22 017 na 19 921 ili za 9,5 %, dok je broj živorođenih u istom razdo3 Ovdje se koristi podatak o korigiranom broju rođenih s obzirom da je do 1998. Državni zavod za statistiku u vitalnu statistiku (rađanja i umiranja) ubrajao i rođene i umrle hrvatske građane u inozemstvu (Živić, 2002). Dakle, umjesto 67.251 (DZS, 2018), ovdje je korišten podatak o broj rođenih u Hrvatskoj, njih 61.045, bez rođenih u inozemstvu.

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

blju smanjen sa 43 746 na 37 109 ili za 15,2 % (tab. 1). Dakle, smjer demografskih trendova je predvidiv. To znači da će opsegom manji naraštaji koji će stupati u udajno-ženidbu dob u idućim desetljećima utjecati na znatno manji broj rođenih u budućnosti.

Promjene funkcija obitelji i braka

Kompleksne promjene socio-ekonomskih, kulturnih, tehnoloških, zdravstvenih i drugih uvjeta u Europi nakon Drugog svjetskog rata omogućile su „drugu demografsku tranziciju“, a ujedno i „evoluciju“ obitelji tradicionalno utemeljenoj na braku4 (Puljiz, 1995). S obzirom da je pojam „druga demografska tranzicija“ nastao u odnosu prema „prvoj demografskoj tranziciji5“, postoji niz karakteristika po kojima se razlikuju. Osobito značenje za promjene koje nakon 1960-ih nastaju u režimu reprodukcije stanovništva zapadnoeuropskih zemalja imaju procesi sekularizacije, demokratizacije i individualizacije, ali i jačanja tržišnog gospodarstva i neoliberalne doktrine što zajedno rezultira uspostavljanju novih društvenih normi koje su usmjerene na mnoge aspekte života, kao i na demografske, „na odnos ljudi prema vlastitoj reprodukciji, prema broju djece u obitelji, na odnos među roditeljima u obitelji, na nužnost podjele rada u pogledu brige o djeci, njihovu odgoju, obrazovanju, zatim na slabljenje uloge obitelji u društvu, na povećanje 4 Premda je Općom deklaracijom o pravima čovjeka iz 1948. obitelj proglašena prirodnom i temeljnom institucijom društva, Puljiz smatra da je više nego ikada prisutan proces „dezinstitucionalizacije obitelji“ (NN, 2009; Puljiz, 1995). 5 Preciznije, naziv „druga demografska tranzicija“ je određen u odnosu na demografsku tranziciju koja se odvijala tijekom kraja 18., 19. i u prvoj polovici 20. st. Sam naziv „druga demografska tranzicija“ koristi se uvjetno s obzirom da ne odgovara stvarnom redoslijedu pojedinih demografskih tranzicija (jer su se i ranije događale demografske tranzicije, npr. neolitska) (Wertheimer-Baletić, 2016).

značenja novih izvanbračnih „zajednica života“ itd. (Wertheimer-Baletić, 2016)“. Takvi uvjeti utjecali su na odgađanje ulaska u brak i odluku o imanju djece dok se ne ispune drugi ciljevi poput stjecanja željene razine obrazovanja i stjecanja željene pozicije na tržištu rada (Čipin i Strmota, 2012). Kao posljedica, osim daljnjeg pada nataliteta i totalne stope fertiliteta, dolazi do pluralizacije životnih zajednica i promjena u strukturi kućanstava (Lesthaeghe, 2010 prema Wertheimer-Baletić, 2016).

Osnovna obilježja promjena obitelji i braka u hrvatskoj

Promjene u obiteljima i kućanstvima te kretanje nupcijaliteta (sklapanja braka) i divorcijaliteta (razvoda braka) u Hrvatskoj su usko vezani uz prirodno kretanje, promjene u sastavu stanovništva prema dobi, ubrzanu urbanizaciju, ruralni egzodus, tranziciju iz agrarnog društva u tercijarno društvo i druge relevantne procese (Nejašmić, 2005). Tradicionalne obitelji su bile brojne i usmjerene na agrarnu proizvodnju. Industrijalizacijom su potaknuti procesi deagrarizacije, deruralizacije i urbanizacije, time i značajne socio-kulturološke i psihološke promjene koje su u konačnici dovele do dezintegracije i dezorganizacije braka i obitelji s dalekosežnim društveno-gospodarskim i demografskim posljedicama (Aračić, 1995; Živić, 2002; 2011). Kao posljedica takvih složenih promjena u društvu, mijenjaju se i osobni stavovi prema braku i obitelji. Takav položaj braka i obitelji odnosno diferencijacija obiteljskih oblika utjecali su na promjene zakonodavnih okvira Republike Hrvatske. Drugim riječima, posljednjih godina dolazi do redefinicije pojmova obitelji i braka u okviru zakonodavstva (Korać Graovac, 2015).

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Promjene obitelji Premda obitelj u Republici Hrvatskoj uživa najvišu, ustavnopravnu zaštitu, obitelj kao institucija sve više i sve brže gubi svoj tradicionalni središnji društveni i socio-ekonomski položaj (Živić, 2002; Korać Graovac, 2015). Tradicionalne obiteljske funkcije sada preuzimaju druge društvene institucije. Sve je više nepovjerenja u instituciju braka, pa život u obitelji, kao i imanje djece prestaju biti atraktivni (Živić, 2002; 2011). Prema istraživanjima mnogih autora, Nejašmić (2005) objašnjava da je prvenstveno u krizi brak kao zajednica muškarca i žene za razliku od obitelji koja je za mnoge ljude središnja vrijednost.

starost umjesto današnjih mirovinskih fondova (Akrap, 1999, 325)“. Ubrzani gospodarski razvoj koji se temeljio na industriji, rudarstvu, prometu, trgovini te drugim uslužnim djelatnostima omogućio je koncentraciju tržišta rada i ponudu radnih mjesta u gradovima. Istodobno je zbog tehnološkog napretka smanjena potreba za radnom snagom u poljoprivredi čime je oslobođen veliki dio radne snage. Posljedica takvih društveno-gospodarskih procesa bio je ruralni egzodus u smjeru (najvećih) gradova (Živić, 2002). Nagla transformacija agrarnog društva u industrijsko i tercijarno društvo karakteristično po gradskom načinu života oslabila je temeljno obilježje tradicionalne obitelji – stabilnost. Istraživanje potvrđuje da je obrazovanije stanovništvo, naročito

Tab. 2. Obiteljska struktura u Hrvatskoj prema popisima 1971.-2011. Tip obitelji 1971.

1981.

1991.

2001.

2011.

1 203 240

1 307 423

1 367 106

1 252 025

1 215 865

100,0

Par bez djece

24,8

26,9

27,1

28,6

Par s djecom

63,8

62,4

60,5

54,3

Majka s djecom

9,3

9,1

10,2

12,5

14,4

Otac s djecom

2,1

1,6

2,2

2,5

2,7

Ukupno

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb

Za bolje razumijevanje promjene funkcije obitelji koje su nastupile u prošlom stoljeću u hrvatskom društvu, potrebno je istaknuti bitan čimbenik - proces odvajanja mjesta rada od mjesta stanovanja. U agrarnim se uvjetima radilo i živjelo zajedno i na jednom mjestu, obitelji su bile brojne, orijentirane na zemlju i agrarnu proizvodnju (Živić, 2002). „Obitelji su bile i umirovljenički domovi, a djeca su osiguravala sigurnu

srednje i mlađe dobi, koje živi u većim gradovima, sklonije smatrati obitelj manje važnom, a brak zastarjelom institucijom (Aračić i dr., 2019). Promjene obiteljske strukture u Hrvatskoj najjasnije održava činjenica da se povećava broj obitelji bez djece odnosno da se smanjuje broj obitelji s troje i više djece6. Kada je riječ obitelj6 U razdoblju između 1971. i 2011. udio obitelji bez djece se povećao s 24,8 % na 28,6 %, dok se udio obitelji s troje i više djece smanjio s 13,3 % na 9,3 % (DZS, 2016).

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 1. Promjene broja parova s djecom po gradovima i općinama 2001.-2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. i 2011., DZS, Zagreb

Napomena: zbog nedostupnosti podataka na razini naselja, isti nisu korigirani za gradove i općine koji su osnovani u razdoblju 2001.-2011.

skoj strukturi - sve je veći broj razvedenih ljudi koji žive sami (naročito žena), sve veći broj jednoroditeljskih obitelji, a javljaju se i rekomponirane obitelji u kojima žive partneri s djecom iz ranijih brakova ili bez djece (Puljiz, 1995). Udio parova bez djece u Hrvatskoj je 1971. bio 24,8 %, a 2011. njih 28,6 % za razliku od parova s dje-

com kojih je 1971. bilo 63,8 %, a 2011. njih 54,3 %. Jednoroditeljskih obitelji je 1971. bilo 11,4 %, a 2011. njih 17,1 % (DZS, 2016) (tab. 2). Budući da parovi s djecom predstavljaju većinu, ali da ih je sve manje, potrebno je istaknuti razmjere tih promjena u gradovima i općinama u zadnjem međupopisnom razdoblju (2001.-

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 2. Udio izvanbračnih parova u Hrvatskoj po županijama 2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb 2011). U svega 43 (7,7 %) gradova i općina je zabilježen porast parova s djecom (sl. 1). Najveće smanjenje imaju sljedeće općine (Hrašćina za 72,6 %, Nin za 45,3 % i Cista Provo za 42,5 %). Uzrok toga je prije svega intenzivna depopulacija. S druge strane, najveće povećanje je zabilježeno u općinama u kojima su se u tom razdoblju vraćale ratne izbjeglice (Civljane za 116,7 % i

Vrhovine za 96,8 %) (Zupanc, 2018), ali apsolutno značajnije su one u razvijenijim područjima ponajviše uz velike gradove. To su primjerice Solin (za 17,8 %) ili Dugo Selo (za 13,7 %) (sl. 1). Posljedica je to dinamičnog demografskog rasta velikih gradskih regija i satelizacije kao prevladavajućeg oblika suburbanizacije, posebno oko Zagreba (Lukić i dr., 2005) i Splita (Vresk, 1998).

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Popisom 2011. za potrebe statistike uvedeni su novi tipovi obitelji, izvanbračni par s djecom i izvanbračni par bez djece, što potvrđuje trend diferencijacije obiteljskih oblika. Ovi podaci su se ranije bilježili kao jedna kategorija, ali njihov se broj sve više povećavao, zbog čega se javila logična potreba za njihovim izdvajanjem. U Hrvatskoj je tada utvrđen najveći udio izvanbračnih parova u Istarskoj županiji (5,8 %) i Gradu Zagrebu (5,6 %), a najmanji u Splitsko-dalmatinskoj (2,1 %) i Vukovarsko-srijemskoj županiji (2,3 %) (sl. 2). Prema istraživanju Aračić i dr. (2019), upravo su ispitanici iz Zagreba, Sjevernog hrvatskog primorja i Istre skloniji podržavati životne zajednice izvan braka, za razliku od ispitanika iz Slavonije. Ipak, usprkos promjenama koje obilježavaju obiteljsku strukturu, Hrvatska je među onim članicama EU, zajedno sa Grčkom, Ciprom, Maltom, Portugalom, Rumunjskom i dijelovima Njemačke, u kojima je bračna zajednica još uvijek uobičajena obiteljska struktura (Eurostat, 2019).

Promjene braka Uz ranije istaknute opće demografske trendove u Hrvatskoj i šire društvene prilike koje izravno i neizravno utječu na sklapanje braka, posebno se ističe utjecaj dobno-spolnog sastava stanovništva. Osim starenja stanovništva odnosno smanjivanja udjela mladog stanovništva što utječe na učestalost sklapanja braka, važnu ulogu ima i spolna neuravnoteženost populacije koja je u stabilnim uvjetima demografskog razvoja relativno normalna posljedica diferencijalnog nataliteta i mortaliteta muškog stanovništva. Međutim, u izvanrednim okolnostima (poput ratova), spolna neujednačenost može biti jače izražena, što nepovoljno utječe na kretanje nupcijaliteta (Živić, 2002).7 Osim 7 Tako je ratni mortalitet muškog stanovništva tijekom Domovinskog rata utjecao na porast koeficijenta feminiteta u Hrvatskoj; 1991. je iznosio 106,3, a 2001. se povećao na 107,8. Koeficijent feminiteta u zadnjem

stradavanja muškog stanovništva u ratu, znatan učinak imaju i selektivne migracije prema spolu (Živić, 2002; Nejašmić, 2008). Iako je u ukupnoj populaciji znatno više žena od muškaraca, kada se promatraju kontingenti stanovništva, situacija je nešto drukčija – ženskog je stanovništva manje u mlađim dobnim skupinama. Promatrano prema kontingentima ženskog stanovništva, udio ženskog stanovništva u predfertilnoj dobi života (0-14 godina) smanjen je između 2001. i 2011. sa 16 % na 14,3 %. Isto vrijedi i za fertilnu dob života (15-49 godina), u kojoj je udio ženskog stanovništva smanjen sa 46,9 % na 43,9 %. S druge strane, udio ženskog stanovništva u postfertilnoj dobi života (50 godina i više) se povećao sa 36,6 % na 41,8 % (DZS, 2011). Upravo kontingenti ženskog stanovništva određuju prirodnu obnovu stanovništva, pa je moguće predvidjeti buduće tendencije u prirodnom kretanju stanovništva (Živić, 2002). Nadalje, prisutna je razliku u sastavu stanovništva prema spolu između gradskih i ostalih (neurbanih) naselja8. Primjerice, koeficijent feminiteta je u gradskim naseljima 2001. godine iznosio 110,9, a u ostalim (neurbanim) naseljima 103,9 (Nejašmić, 2008). Naizgled se čini da je u ostalim (neurbanim) naseljima neuravnoteženost stanovništva prema spolu povoljnija, međutim, to je posljedica znatno manjeg broja žena u fertilnim skupinama odnosno izrazitog velikog broja žena u starijim dobnim skupinama9 (Nejašmić, 2008). Uzrok toga je migracija iz popisu 2011. je iznosio 107,4, odnosno smanjio se za 0,4 u odnosu na popis 2001. (Živić, 2001; DZS, 2016). 8 Odnosi se na tipologiju naselja koju je Nejašmić koristio prema modelu M. Vreska (1982) s četiri varijable: veličina naselja, udio poljoprivrednog stanovništva, udio domaćinstava bez poljoprivrednih gospodarstva i udio zaposlenih radnika pojedinog naselja koji rade u samom naselju. 9 Apsolutno gledano, u Hrvatskoj je 2011. godine bilo za 152.219 više žena nego muškaraca. Zaključno sa dobnom skupinom 40 - 44 godina dominiraju muškarci, dok u svim ostalim (starijim) dobnim skupinama dominiraju žene. U kategoriji starog stanovništva (starijeg od 65 godina) omjer muškaraca i žena iznosi čak 39 : 61 (DZS, 2016).

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

ruralnih u (veća) urbana naselja. Neravnoteža je izrazita u dobnim skupinama 20-24 godina (gradska naselja 99,3, ostala naselja 91,9), 2529 godina (103,1 odnosno 91,4), 40-44 godina (111,5 odnosno 87,1) i 45-49 godina (108,4 odnosno 85,3). Zbog neuravnoteženosti stanovništva prema spolu u ostalim (neurbanim) naseljima u kojima je većinom izrazito sužena biološka osnovica stanovništva, sve više se produbljuje proces depopulacije. U gradskim naseljima tom neravnotežom su najviše pogođene najvitalnije dobne skupine o kojima ovisi natalitet i nupcijalitet (Nejašmić, 2008). Tako je koeficijent feminiteta 1981. u Zagrebu, kao najznačajnijem odredištu migracija selograd, za dobnu skupinu 20-29 iznosio 115,5, a za dobnu skupinu 20-24 čak 123,6 (Nejašmić, 2008). Obrazovano žensko stanovništvo više je napuštalo selo, osobito od 1970-ih, dok su muškarci ostajali na seoskim imanjima. Posljedica toga je da se u seoskim sredinama javio znatan broj starijih, neoženjenih mladića, a s druge strane neudanih djevojaka u gradovima (Akrap, 2001). Ukupno smanjivanje nataliteta i nupcijaliteta izravna su posljedica smanjivanja predfertilnog i fertilnog kontingenta ženskog stanovništva (kao i smanjivanja ukupnog mladog stanovništva). Drugim riječima, ako je manje rođenih, manje će biti stanovništva koje ulazi u reprodukcijski vitalne dobne skupine odnosno onih koji mogu sklapati bračne zajednice i sudjelovati u demoreprodukciji (Živić, 2002). Kada se tomu doda činjenica o neuravnoteženosti stanovništva prema spolu u svim dobnim skupinama te u svim tipovima naselja, onda je takvim demografskim procesima predvidiv ishod – prirodna i ukupna depopulacija.

Promjene u dobi stupanja u brak U agrarnim društvima rano se stupalo u brak što je povezano sa potrebom za radnom snagom (potomstvom) u poljoprivredi (Akrap, 2001). Različiti društveni i gospodarski čimbenici utječu na promjene prosječne dobi pri sklapanju braka između muža i žene. Vrlo važan čimbenik je bio veći obuhvat stanovništva srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovanjem. Osim toga, za hrvatske je uvjete problematično pitanje stalne nestašice stambenog fonda u mjestima zaposlenja tj. velikim gradovima (Akrap, 1999). Problem je cjelokupna neuređenost stambene politike. Danas je Hrvatska u vrhu među zemljama članicama EU prema udjelu mladih koji žive sa svojim roditeljima. U dobi 16-29 čak 87,8 % mladih živi s roditeljima (Eurostat, 2019). Usprkos tomu, Hrvatska ima nešto povoljniju, nižu dob stupanja u braku u odnosu na gospodarski razvijenije zemlje (Akrap, 2001; Coleman, 2013). U Hrvatskoj su se tijekom druge polovice 20. st. dogodile značajne promjene u prosječnoj dobi stupanja u brak (Akrap, 2001). U razdoblju od 1960. do 2017. prosječna dob stupanja u brak ženika povećala se sa 25,8 na 31,3 godinu, a nevjeste sa 22,6 na 28,6 godina (sl. 3). Dakle, danas se, brakovi sklapaju u zrelijoj dobi. No, u promijenjenim društvenim i gospodarskim uvjetima, to ne podrazumijeva njihovu veću stabilnost (Akrap, 2001).

Promjene nupcijaliteta i divorcijaliteta Brojni naraštaji rođeni u poslijeratnom kompenzacijskom razdoblju ulazili su u radnu i reproduktivnu dob tijekom razdoblja socioekonomskog prestrukturiranja stanovništva, migracija selo-grad i iseljavanja u inozemstvo (od 1960-ih) (Akrap, 2001). Mlado stanovništvo se naseljavalo i zapošljavalo u gradovima, u kojima nisu nalazili vlastiti stambeni prostor. Za pronalazak odgovarajućeg stambenog prostora

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 3. Prosječna starost nevjeste i ženika pri sklapanju prvog braka u Hrvatskoj 1960.-2017. Izvor: Statistički ljetopis 2018, DZS, Zagreb trebale su proći i godine (Akrap, 2001). Dakle, socijalna nesigurnost mladih uzrokovana stambenim problemom odgađala je ulazak u brak odnosno rađanje, što je utjecalo na manji broj djece (Akrap, 2001). Tada, 1970-ih zabilježen je i prosječno najveći broj sklopljenih brakova. Od tog razdoblja, pa do danas, broj sklopljenih brakova se znatno smanjio. U razdoblju između 1971. i 2015. broj sklopljenih brakova se gotovo prepolovio, za razliku od broja razvedenih brakova koji je varirao na približno istim razinama. Nagli pad broja sklopljenih i razvedenih brakova dogodio se tijekom Domovinskog rata. Nakon Domovinskog rata, broj sklopljenih brakova je bio u blagom porastu, dok je broj razvedenih brakova varirao. Od 2000-ih najveći broj sklopljenih brakova, ukupno 23.373., zabilježen je 2008., kada ujedno nastupa razdoblje svjetske ekonomske krize. Tijekom ekonomske krize

broj razvedenih brakova raste. No, najveći broj razvedenih brakova je zabilježen nakon ekonomske krize u 2016., kada ih je bilo čak 7.036 (Živić, 2002; DZS, 2018). Vidljivo je da je kretanje sklopljenih i razvedenih brakova u uzročno-posljedičnoj vezi sa širim društvenim, političkim i ekonomskim procesima. No, za preciznije zaključke su potrebna zasebna istraživanja. Prije 40-50 godina apsolutni broj razvedenih brakova je bio sličan današnjem, ali se znatno smanjio broj sklopljenih brakova (Akrap, 2001; Živić, 2002). Zbog toga je za prikaz procesa promjena braka prikladno izračunati koeficijent divorcijaliteta (broj razvedenih brakova na tisuću sklopljenih brakova). U razdoblju između 1971. i 2000. koeficijent divorcijaliteta je varirao između 140,0 i 200,0 (Živić, 2002), da bi u recentnom razdoblju dosezao i znatno veće vrijednosti, po-

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 4. Opća stopa nupcijaliteta u Hrvatskoj po županija 2017. Izvor: Statistički ljetopis 2018, DZS, Zagreb Napomena: temelji se na procijenjenom broju stanovnika

put 2016. kada je iznosio 343,8 (tab. 1). Pojednostavljeno, to bi značilo da se razvodi otprilike svaki treći sklopljeni brak. Opća stopa nupcijaliteta (broj sklopljenih brakova tijekom jedne godine u odnosu na broj stanovnika sredinom godine izražen na 1000 stanovnika) u Hrvatskoj 2017. iznosila je 4,9, pri čemu je najviša bila u

Vukovarsko-srijemskoj (6,3) i Požeško-slavonskoj (6,2), a najniža u Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji (po 4,2) (sl. 4). S druge strane, opća stopa divorcijaliteta (broj razvedenih brakova tijekom jedne godine u odnosu na broj stanovnika sredinom godine izražen na 1000 stanovnika) iste godine je za Hrvatsku iznosila 1,5, a najviša

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 5. Opća stopa divorcijaliteta u Hrvatskoj po županija 2017. Izvor: Statistički ljetopis 2018, DZS, Zagreb Napomena: temelji se na procijenjenom broju stanovnika

je bila u Osječko-baranjskoj (1,8), dok najniža u Ličko-senjskoj i Zadarskoj županiji (po 0,9) (sl. 5). Dakle, raspon vrijednosti među svim županijama je relativno malen. Budući da broj sklopljenih i razvedenih brakova ovisi o mnogim čimbenicima, redoslijed županija od godine do godine će se razlikovati.

Opća stopa nupcijaliteta u Hrvatskoj 2017. godine je iznosila 4,9 (sl. 6), dok je opća stopa divorcijalititeta iznosila 1,5 (sl. 7). Opća stopa nupcijaliteta u Hrvatskoj je relativno stabilna budući da je sklapanje brakova stalan društveni i demografski proces, dok je opća stopa divorcijaliteta među nižima u EU s obzirom da su

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 6. Opća stopa nupcijaliteta u zemljama članicama EU 2017. Izvor: Eurostat, 2019 Napomena: nisu prikazani prekomorski teritoriji zemalja članica EU

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 7. Opća stopa divorcijaliteta u zemljama članicama EU 2017. Izvor: Eurostat, 2019 Napomena: nisu prikazani prekomorski teritoriji zemalja članica EU

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Na kraju preostaje analiza promjena zakonskog bračnog stanja pojedinaca koje su odraz obiteljske strukture i kretanja nupcijaliteta i divorcijaliteta. Nejašmić (2005) ističe da je povećavanje udjela osoba koje nisu u braku, smanjenje udjela osoba koje su u braku i povećavanje udjela rastavljenih osoba uobičajeno za razvijene zemlje, ali i da je veliki broj rastava zahvatio i većinu postsocijalističkih tranzicijskih zemalja. Podaci za Hrvatsku od 1991. do 2011. to potvrđuju (tab. 3). Sve je značajniji porast udjela neoženjenih muškaraca - sa 28,9 % na 34,6 %. Udio neudanih žena u istom razdoblju je porastao sa 19,4 % na 23,7 %. S druge strane, posebno se ističe smanjenje udjela oženjenih sa 65,9 % na 58,0 %, a udanih sa 60,7 % na 53,1 %. Kada je riječ o zakonskom bračnom stanju stanovništva prema starosti i spolu, uočavaju se prirodne demografske zakonitosti stanovništva Tab. 3. Stanovništvo staro 15 i više godina prema zakonskom bračnom stanju i spolu u Hrvatskoj 1991., 2001. i 2011. (%) Bračno stanje Godina

Navedeni pokazatelji posljedica su kombinacije različitih faktora (Mamolo, 2006; Fahey, 2013; Olah, 2015). Pojednostavljeno, ograničavajući se na 2017. moglo bi se zaključiti da je sklapanje braka učestalije u novim članicama EU (bivšim socijalističkim zemljama), dok su rastave braka učestalije u skandinavskim zemljama. Zanimljivo, Latvija i Litva su vodeće prema oba pokazatelja. Općenito, suvremene odluke o ženidbi, odabiru životne zajednice i imanju djece u Europi odraz su nadvladavanja individualnih težnji nad tradicionalnim ograničenjima i obavezama (Coleman, 2013). Dakle, znatnije promjene obitelji i braka ranije su nastupile u zemljama Zapadne Europe, a vezane su uz društveni i ekonomski razvoj. U ostalim, slabije razvijenijim zemljama Europe smanjenje sklopljenih (i sve kasnije sklapanje) brakova sve je izraženije od kraja 20. st., a važni čimbenici tih procesa su ekonomska nesigurnost i nedostatak pristupačnih stambenih prostora (Olah, 2015).

Promjene zakonskog bračnog stanja

muškarci neoženjen oženjen udovac

razveden

ukupno

1991.

28,9

65,9

2,8

2,4

100,0

2001.

32,1

61,7

3,5

2,7

100,0

2011.

34,6

58,0

3,6

3,8

100,0

žene

Godina

rastave, iako prisutne, ipak znatno rjeđe nego u drugim zemljama EU. Navedeni podaci upućuju da je jedan od razloga takvih procesa činjenica da je Hrvatska među onim zemljama EU u kojoj su izražene tradicionalne religijske vrijednosti koje znatno utječu na odluku pojedinca o stupanju u brak, razvodu braka i zasnivanju obitelji (Eurostat, 2019). Zanimljivo je istaknuti usporedbu vrijednosti općih stopa nupcijaliteta i divorcijaliteta iste godine sa zemljama u neposrednom okruženju Hrvatske. Tako je Hrvatska (4,9) u 2017. imala veću opću stopu nupcijaliteta od Italije i Slovenije (po 3,2) za razliku od Mađarske (5,2) i Austrije (5,1). Kada je u pitanju opća stopa divorcijaliteta situacija je skoro identična te su vrijednosti sljedeće: Mađarska (1,9), Austrija (1,8), Hrvatska (1,5), Italija (1,5) i Slovenija (1,2).

neudana

udana

1991.

19,4

60,7

16,1

3,8

100,0

2001.

21,9

56,0

17,9

4,2

100,0

2011.

23,7

53,1

18,2

5,0

100,0

udovica razvedena

ukupno

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 8. Stanovništvo staro 15 i više godina prema zakonskome bračnom stanju, starosti i spolu 2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb (sl. 8). U dobnim skupinama 15-19 i 20-24 i muškarci i žene su većinom neoženjeni i neudane, iako žene ipak u manjoj mjeri nego muškarci. Od dobne skupine 25-29 sve je veći udio oženjenih i udanih, naročito žena. Osim u mlađoj dobi, zamjetan je broj neoženjenih muškaraca i u kasnijoj životnoj dobi, primjerice njih 12,0 % u dobnoj skupini 55-59. U dobnoj skupini 25-29 se javlja manji udio razvedenih žena. Najviše razvedenih muškaraca i žena je u dobnim skupinama 50-54 (6,5 % odnosno 8,4 %) i 55-59 (6,6 % odnosno 8,2 %). Pri tome je bitno istaknuti da je u svim dobnim skupinama više razvedenih žena nego muškaraca. Diferencirani mortalitet muškaraca za posljedicu ima da je već od dobne skupine 40-44 godina sve veća zastupljenost žena udovica, čiji je broj i udio najveći u najstarijim dobnim skupinama, preko 14 % u dobnoj

skupini 55-59, približno 50 % u dobnoj skupini 70-74, a čak 84,5 % u dobnoj skupini 85 i više. Sve navedeno je odraz kompleksnih promjena u obitelji i braku i njihove međuovisnosti s demografskim promjenama. S obzirom da su razvodi brakova sve učestalija pojava i u hrvatskom društvu, valja istaknuti njihove geografske posebnosti. U međupopisnom je razdoblju između 2001. i 2011. godine u čak 467 (84,0 %) gradova i općina zabilježen porast broja razvedenih osoba (sl. 9). Najveće povećanje imaju općine Tkon za 800,0 % i Gračišće za 400,0 %. Ipak radi se o apsolutno malom broju, pa je opravdano istaknuti Općinu Viškovo gdje se broj razvedenih osoba povećao za 176,0 % čiji je porast među najvećima u Hrvatskoj. Za usporedbu, u Gradu Zagrebu zabilježen je porast broja razvedenih osoba od 19,7 %, u Gradu

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Sl. 9. Promjena broja razvedenih osoba u Hrvatskoj po gradovima i općinama 2001.-2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. i 2011., DZS, Zagreb

Napomena: zbog nedostupnosti podataka na razini naselja, isti nisu korigirani za gradove i općine koji su osnovani u međupopisnom razdbolju

Splitu za 22,4 %, u Gradu Rijeci za 14,3 %, a u Gradu Osijeku za 12,1 %. S druge strane, najveći pad broja razvedenih osoba je u Općini Zažablje za 50,0 % i u Općini Stari Mikanovci za 39,5 % (DZS, 2013). Navedeni primjeri pokazuju da se pad broja razvedenih osoba uglavnom ističe u (duboko) depopuliranim područjima. Uzroci ta-

kvih procesa su izrazite razlike u načinu života urbanog i ruralnog stanovništva, uzimajući u obzir dobno-spolnu, socio-ekonomsku i obrazovnu struktura stanovništva. Također, stanovništvo u manjim naseljima i ruralnim područjima sklonije je prakticiranju religije, odnosno više je usmjereno tradicionalnim vrijednostima

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

od stanovništva koje živi u velikim naseljima, naročito regionalnim i makroregionalnim centrima (Aračić i dr., 2019). Ipak, presudni čimbeni-

ci promjena obitelji i braka su ukupno kretanje stanovništva i demografska dinamika koncentrirana u većim urbanim područjima.

Zaključak Suvremeni način života, posebice gradski, obilježen odvojenosti mjesta stanovanja od mjesta rada, potreba pojedinca za što većim dosezima u obrazovanju i na radnom mjestu te opća liberalizacija stavova, odluka i ponašanja utjecali su na obitelji i brak. Štoviše, sveobuhvatni društveni procesi doveli su do krize obitelji i braka kao tradicionalnih društvenih institucija. Budući da su obitelji i brak povezani sa reprodukcijom stanovništva, smanjenje njihove društvene važnosti utječe i na buduće prirodno odnosno ukupno kretanje stanovništva. Na temelju rezultata istraživanja, uzimajući u obzir specifični razvoj stanovništva, u Hrvatskoj je prisutno sve kasnije stupanje u brak te porast broja osoba koje uopće ne stupaju u brak. Rastave braka su sve učestalije i njihov značaj je sve veći kad se uzme u obzir broj sklopljenih brakova. Obitelji su sve manje, a sve je više obitelji bez djece. Takvi trendovi su zastupljeni na svim prostornim razinama, od nacionalne do lokalne. Ipak, postoje područja poput srednjih gradova unutar gradskih aglomeracija Zagreba i Splita koji su zbog svoje demografske dinamike pozitivni primjeri. U većini Hrvatske je znatno drugačije, a to će potvrditi idući popis stanovništva. Stoga je u budućem planiranju, oblikovanju i provođenju javnih politika nužna svjesnost o problemu. No, presudna je sveobuhvatna primjena konkretnih mjera pronatalitetne i obiteljske politike, u okviru širih demografskih i općih javnih politika, kojima bi se omogućio temelj budućeg društvenog i ekonomskog razvoja. Za Hrvatsku je to posebno veliki izazov s obzirom na izrazito nepovoljnu demografsku i ekonomsku situaciju.

Literatura Akrap, A., 1999: Brak i obitelj u demografskom kontekstu, Bogoslovska smotra 69 (2-3), 313-338. Akrap, A., 2001: Obitelj u Hrvatskoj nakon demografskog sloma: stanje i perspektive, u: Baloban, S. (ur.): Hrvatska obitelj na prekretnici, Centar za promicanje socijalnog nauka crkve, Zagreb, 53-108. Aračić, P., 1995: Obitelj u hrvatskom društvu: teškoće i pastoralne perspektive, Bogoslovna smotra 65 (3-4), 571-602. Aračić, P., Baloban, J., Nikodem, K., 2019: Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu od 1999. do 2017. godine, Bogoslovska smotra 89 (2), 331-353. Coleman, D., 2014: Partnership in Europe; its Variety, Trends and Dissolution, Finnish Yearbook of Population Research 48, 5-49. Čipin, I., Strmota, M., 2014: Druga demografska tranzicija u Hrvatskoj, u: Akrap, A., Čipin, I., Strmota, M. (ur.): Demografija u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet Zagreb, 65-81. Fahey, T., 2013: Divorce Trends and Patterns in the Western World: A socio-legal overview, Geary Working Papers 2013/20, Geary Institute, University College Dublin. Ivanda, K., 2017: Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize 8 (31), 10-15. Korać Graovac, A., 2015: Brak i obitelj kao vrijednost u hrvatskom pravnom sustavu, Bogoslovska smotra 85 (3), 799 –811. Lesthaeghe, R., 2010: Unfolding story of the second demographic transition, Population and Development Review 36 (2), 211-251.

Ivan Majstorić: DEMOGEOGRAFSKI ASPEKT PROMJENE OBITELJI I BRAKA U HRVATSKOJ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 17-36

Lukić, A., Prelogović, V., i Pejnović, D., 2005: Suburbanizacija i kvaliteta življenja u zagrebačkom zelenom prstenu - primjer općine Bistra, Hrvatski geografski glasnik 67 (2), 85-106. Mamolo, M., 2006: Union formation, marriage and first birth: convergence across cohorts in Austria, Hungary, Northern Italy and Slovenia?, Vienna Institute of Demography, Austrian Academy of Sciences. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Nejašmić, I., 2008: Stanovništvo Hrvatske: demogeografske studije i analize, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb. Mrđen, S., 1997: Rađanja izvan braka u Hrvatskoj, Geoadria 2 (1), 63-76. Olah, S., L., 2015: Changing families in the European Union: trends and policy implications, United Nations Expert Group Meeting, Family policy development: achievements and challenges, New York, May 14-15, 2015. Puljiz, V., 1995: Demografski procesi i struktura obitelji (europska iskustva), Revija za socijalnu politiku 2 (2), 123-130. Puljiz, V., Bežovan, G., Matković, T., Šućur, Z., Zrinščak, S., 2008: Socijalna politika Hrvatske, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Roussel, L., 1989: La famille incertaine, Editions Odile Jacob, Paris. Vresk, M., 1982: Neka obilježja urbanizacije SR Hrvatske 1981. g., Radovi Geografskog odsjeka PMF-a, 17-18, 39-53. Vresk, M., 1998: Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik 60 (1), 31-47. Wertheimer-Baletić, A, 1985: Karakteristike i problemi reprodukcije stanovništva u SR Hrvatskoj, u: Feletar, D. (ur.): Demografska teorija, razvoj stanovništva Hrvatske i populacijska politika (izbor radova), 2017, Meridijani, Samobor, 262-274. Wertheimer-Baletić, A., 1992.: Demografske promjene i globalni demografski procesi u Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju, Encyclopaedia moderna 13, 2 (38), 238-251. Wertheimer-Baletić, A., 1999: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb. Wertheimer-Baletić, A., 2016: Demografski tranzicijski procesi – kontinuitet ili diskontinuitet, u: Feletar, D. (ur.): Demografska teorija, razvoj stanovništva Hrvatske i populacijska politika (izbor radova), 2017, Meridijani, Samobor, 48-100. Zupanc, I., 2018: Demogeografski razvoj hrvatskog pograničja 2001. – 2011., Migracijske i etničke teme 34 (2), 113-142. Živić, D., 2002: Demografski okvir i razvoj obiteljske strukture stanovništva Hrvatske 1971. – 2001, Revija za sociologiju 34 (1-2), 57-73. Živić, D., 2011: Demografske determinante i vrjednote braka u Hrvatskoj te socio-ekonomski činitelji broja djece u obitelji, u: Aračić, P., Džinić, I., Hlavaček, B. (ur.): Kršćanski identitet i obitelj, Katoličko bogoslovni fakultet u Đakovo, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Đakovo, 259-288.

Izvori Eurostat, 2019: Marriage and divorce statistics, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Marriage_ and_divorce_statistics#A_rise_in_births_outside_marriage, (5.8.2019.) Eurostat, 2019: People in the EU - statistics on household and family structures, https://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php?title=People_in_the_EU_-_statistics_on_household_and_family_structures#Families, (9.9.2019.) Eurostat, 2019: Young people - social inclusion, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index. php?title=Young_people_-_social_inclusion#Living_with_parents Hrvatski jezični portal, 2019, http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search, (9.8.2019.) Odluka o objavi Opće deklaracije o ljudskim pravima, Vlada Republike Hrvatske, NN 12/2009, 2009, https://narodne-novine. nn.hr/clanci/medunarodni/ 2009_11_12_143. html, (29.7.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001: obitelji prema tipu i broju članova po gradovima/općinam, DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/, (14.8.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001: obitelji prema tipu i broju članova po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/ (12.8.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001: stanovništvo prema starosti, spolu, aktivnosti i mjestu stanovanja 31. ožujka 2000., po županijama, popis 2001., DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/ (11.9.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011: metodološka objašnjenja, DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/ (29.7.2019.)

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011: obitelji prema tipu, Popisi 1971.-2011., DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/ (14.8.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011: stanovništvo staro 15 i više godina prema zakonsko bračno stanje i spolu 1991.-2011., DZS, Zagreb, https://www.dzs.hr/ (11.9.2019.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011: kućanstva i obitelji, Statistička izvješća 1583, DZS, Zagreb, 2016 Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2016 Statistički ljetopis 2018, DZS, Zagreb, 2018

Primljeno: 2.4.2020. Ivan Majstorić, univ. bacc. geogr., univ. bacc. oec.

Slunjska 6, 35 000 Slavonski Brod, majstoric.ivan@gmail.com

Prihvaćeno: 16.6.2020.

RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE stručni članak

Borna Mažar i Vladimir Grdinić

Ljekarnička mreža u gradu Zagrebu počela se razvijati krajem 19. stoljeća, a u 20. stoljeću razvijala se usporedo sa širenjem grada. Razvoj ljekarničke mreže uvjetovan je geografskim (lokacijskim) i demografskim kriterijima te je cilj ovoga rada prikazati razvoj ljekarničke mreže u gradu Zagrebu u okviru zakonskih okvira, točnije geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija za osnivanje ljekarni, od pojave ljekarna u Zagrebu i početaka razvoja ljekarničke mreže pa sve do osamostaljenja Republike Hrvatske. Ključne riječi: ljekarnička mreža, razvoj ljekarničke mreže, Zagreb

Uvod Cilj je ovoga rada prikazati razvoj ljekarničke mreže u gradu Zagrebu u okviru zakonskih okvira, točnije geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija za osnivanje ljekarni, od pojave ljekarna u Zagrebu i početaka razvoja ljekarničke mreže sve do osamostaljenja Republike Hrvatske. Demografski kriterij važan je za osnivanje ljekarni kako bi se lijekovima mogao opskrbiti prikladan broj stanovnika, a geografski kriterij odnosi se na pravila trgovine i nelojalne konkurencije na tržištu lijekovima. Autori su se usredotočili na obradu spomenutih kriterija u ovom radu kako bi pri-

kazali dostupnost ljekarni stanovnicima grada Zagreba. Razvoj ljekarničke mreže u gradu Zagrebu započeo je početkom 19. stoljeća, te se prema primjeni navedenih kriterija može podijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje do Drugog svjetskog rata karakterizira ulazak geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija u zakonodavnu praksu, a drugo, nakon Drugog svjetskog rata pa sve do osamostaljenja Hrvatske, karakterizira nestanak geografskog (lokacijskog) kriterija i nesigurna primjena demografskog kriterija kod osnivanja ljekarni.

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

U radu su korištene metode deskriptivne statistike te geokodiranja i georeferenciranja u ArcGIS-u. Podaci o ljekarnama prikupljeni su na temelju dostupne literature. Ljekarne su kartirane metodom geokodiranja pomoću adresa ljekarni, navedenih u analiziranoj literaturi, u Google Mapsu te je taj sloj u KML formatu prebačen u aplikaciju Google Earth, a iz nje, također u KML formatu putem programa DNRGPS prebačen u oblik shapefilea u ArcGIS. Povijesne karte iz 1890. i 1934., koje su korištene kao podloge za prikaze i analizu ljekarničke mreže, preuzete su iz Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te su georeferencirane u ArcGISu prije preklapanja sa slojevima ljekarni. ArcGIS je korišten za vizualizaciju ljekarničke mreže u razdobljima prije i nakon primjene geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija kod osnivanja ljekarni. Komparativnom analizom tako izrađenih karata može se uočiti ne samo širenje ljekarničke mreže nego i disperznost ljekarni u istraživanom prostoru.

Ljekarnička mreža 1874.1945.: uvođenje geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija u praksu

Zakonom o uređenju zdravstva u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji od 15. studenoga 1874. prvi se put regulira niz bitnih pitanja s područja javne zdravstvene službe (Sremec i Žuža, 2002). U tom se zakonu ne spominju ljekarnici i ljekarne. Iz analize spomenutog zakona može se zaključiti da je zakonodavac već tada uočio značenje općina u zaštiti narodnog zdravlja pa je Kraljevskoj zemaljskoj vladi sugerirao da se ustroje zdravstvene općine, što će se i dogoditi znatno kasnije. Nakon dvadeset godina, koliko je proteklo od donošenja prvoga zakona o zdravstvu, prihvaćen je novi zakon pod nazivom Zakon o

uređenju zdravstvene službe u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji od 24. siječnja 1894. (Zbirka zakona i naredaba, 1906). Taj zakon obuhvaća mnogo odrednica koje nisu propisane prvim zakonom. Prije svega, prijašnji se zakon odnosio na opće uređenje zdravstva, a novi se odnosi na uređenje zdravstvene službe (Sremec i Žuža, 2002), no u njemu se tek mjestimično spominje ljekarnik i ljekarna bez ikakvih pojedinosti. Tijekom godine 1921. osnivaju se oblasne sanitetske uprave prema Zakonu o ustrojstvu oblasnih sanitetskih uprava donesenom 25. studenoga 1921. (Službene novine br. 284., 1921). Zakon o ljekarništvu (izvorno: ljekarničtvu) od 11. travnja 1894. navodi (tekst je prilagođen današnjem hrvatskom izričaju): • Članak 4. Dozvola, da se otvori nova ljekarna, dodjeljivat će se za mjesta koja nemaju ljekarne a broje preko 4 000 stanovnika, a prema okolnostima i za neko manje mjesto ako je ono udaljeno 24 kilometara od ostalih ljekarna. Za mjesto koje već ima jednu ljekarnu podijelit će se dozvola istom tada ako na jednu ljekarnu ima 4 000 žitelja. • Članak 17. Ako ljekarnik, koji ima osobnu koncesiju, dobije od kr. zemaljske vlade isto takovu koncesiju na drugom mjestu, prestaje bez ikakve odštete njegovo pravo na staru ljekarnu onim danom kad otvori novu. • Članak 23. Ljekarne su zdravstveni zavodi, podignute oblasnom dozvolom po farmaceutskim stručnjacima te ne spadaju u obrtne poduhvate. Po tom ljekarnici nisu niti dužni plaćati prinos za trgovačko-obrtničku komoru. Uredba o oblasnim ručnim ljekarnama od 3. siječnja 1928. objašnjava u članku 1. – Oblasni odbor osniva oblasne ručne ljekarne u mjestima gdje se nalazi zdravstvena stanica, oblasni ili općinski liječnik (prema propisima članka 15.-30. provedbenog naputka o zakonu od 11. travnja

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE

foto: Borna Mažar

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

1894. o ljekarništvu, koji je vrijedio i 1928.), a udaljeni su, prema naredbi kr. zemaljske vlade od 2. ožujka 1905. broj 15.837, najmanje 4 kilometra od sjedišta sadašnjih javnih ljekarna (Katičić, 1906; Spitzer, 1928). Prema Zakonu o ljekarnama i nadzoru nad prometom lijekova od 7. travnja 1930. ljekarnik može dobiti dozvolu za držanje priručne ljekarne (članak 8.) ako u mjestu nema javne ljekarne, a pri dodjeli dozvola (prema članku 6. Pravilnika za izvršenje zakona), pri čemu treba u prvom redu voditi računa o potrebama naroda i dozvoljavati otvaranje istih samo u mjestima gdje to stvarne potrebe iziskuju, kao i o tome da se otvaranjem novih ljekarna te vrsti ne ugrožava egzistencija već postojeće javne ljekarne (Zbirka zakona, 1932). Isti zakon dalje navodi:

• Članak 10. Javna ljekarna može se osnovati samo u mjestu gdje postoji najmanje jedan ljekarnik koji obavlja ljekarničku praksu. Pri osnivanju nove javne ljekarne mora se u prethodnom postupku uzeti u obzir i utvrditi broj stanovnika mjesta, kao i prilike u kojima stanovništvo živi, zatim promet okoline prema mjestu, bolnice, zavodi, škole, veća obrtnička i industrijska poduzeća, a kod kupališta i lječilišta njegov godišnji promet stranaca i posjetitelja. • Članak 11. Pri osnivanju nove ljekarne mora se odrediti njezino područje prema mjesnim prilikama. Područja novih i starih ljekarna mogu se kasnije mijenjati odobrenjem Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja, odnosno bana po saslušanju Glavnog sani-

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

foto: Borna Mažar

tetskog savjeta i Apotekarske komore. Dozvola za nove ljekarne može se dati tek kad je doneseno rješenje o osnivanju nove ljekarne. Pravilnik za izvršenje Zakona o apotekama i nadzoru nad prometom lijekova od 7. travnja 1930. i Zakona o izmjenama i dopunama u zakonu o apotekama i nadzoru nad prometom lijekova od 30 studenoga 1931. (Zbirka zakona, 1932) navodi: • Članak 1. Javne ljekarne su zdravstvene ustanove pod državnim nadzorom. • Članak 7. U mjestima gdje se otvara prva javna ljekarna smatra se cijelo to mjesto kao „rajon“ (u značenju: područje, četvrt grada, kvart – dio grada koji čini zasebnu cjelinu) ljekarne. U mjestima gdje već postoje jedna, dvije ili više javnih ljekarna, pa se otvara

još koja nova javna ljekarna treba se u vezi s utvrđivanjem uvjeta o potrebi otvaranja javne ljekarne cijelo mjesto iznova „rejonirati“ i odrediti novi „rajon“ kako za postojeće, tako i za novu, odnosno nove javne ljekarne. Novo prepravljanje područja treba provesti tako da se time „rajoni“ već postojećih ljekarna po mogućnosti što manje mijenjaju, a ono mjesto gdje je već smještena javna ljekarna može se prebaciti u drugi „rajon“ samo na prijedlog Apotekarske komore i Glavnog sanitetskog savjeta. Isto tako, ako je moguće, treba između pojedinih ljekarna ustanoviti neutralnu zonu u kojoj ne smije smjesti svoju ljekarnu ni jedan od ljekarnika susjednih „rajona“. • Članak 12. Premještanje javne ljekarne unutar određenog „rajona“ ljekarnik je dužan u roku

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

Sl. 1: Ljekarnička mreža u gradu Zagrebu godine 1890. Izvor: izradio prvi autor prema podacima Grdnić, 2015., Berkeš i dr., 1934., Zbirke zakona, 1932. te Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, 1911.

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

od tri dana prijaviti nadležnoj vlasti opće uprave radi pregleda novih prostorija. Taj pregled treba se obaviti najkasnije u roku od 15 dana od primljene prijave, a o samom pregledu izdat će se ljekarniku pismeno rješenje. • Članak 13. Premještaj javne ljekarne izvan određenog „rajona“ ne smije se izvršiti bez pravomoćnog odobrenja Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja, odnosno nadležnog bana. … Vlasnici susjedni javnih ljekarna, koji drže da bi tim premještanjem njihova egzistencija mogla biti ugrožena, mogu uz dozvolu vlasti sudjelovati u postupku, a priznaje im se pravo žalbe kao zainteresiranoj stranci. Krajem 19. stoljeća u gradu Zagrebu je postojalo sedam ljekarni, koje su se nalazile u užem središtu Zagreba, tj. u blizini glavnoga trga (sl. 1). Godine 1934. u Zagrebu postojalo je ukupno 30 ljekarni što pokazuje značajno proširenje ljekarničke mreže u skladu s ukupnim širenjem i razvojem grada (sl. 2). Nakon uvođenja geografskih (lokacijskih) i demografskih kriterija pri osnivanju ljekarni uočljiv je disperzniji raspored ljekarni u gradu Zagrebu (sl. 3), iako je i dalje najveća koncentracija ljekarni u užem središtu Zagreba, tj. u blizini glavnoga trga. Broj i gustoća ljekarni smanjuju se s udaljenosti od središta grada. Zanimljivo je da ljekarnička mreža završava u gradskim naseljima Kustošija, Trešnjevka i Maksimir (izvan šireg gradskog središta). Iz godina osnutka ljekarne može se zaključiti da kod odobravanja prvih sedam ljekarni nisu bili u primjeni geografski i demografski kriteriji, naime, kako je u 19. stoljeću bilo malo „izučenih i ispitanih“ ljekarnika koji su se mogli baviti ljekarenjem (dozvoljenom ljekarničkom praksom), takvima se na tlu Hrvatske (dakle, i u Zagrebu) davale posebne dozvole (koncesije) s tzv. ljekarničkim realnim pravom i to su bile najranije dozvole koje su se izdavale sve do godine 1860.

Kako piše Vladimir Grdinić (2015), ljekarne s realnim pravom bile su privatno vlasništvo dotičnog ljekarnika, odnosno njegove obitelji, koje su mogle biti predmetom privatnih ugovora. Po ministarskoj naredbi od 26. prosinca 1857. br. 26751 imale su realno pravo i sve one ljekarne koje su osnovane prije godine 1851., a koje su iz privatno-pravnih razloga već mijenjale vlasnika. Ljekarne s tzv. osobnim pravom dozvoljavale su se u Hrvatskoj ako su bile osnovane nakon godine 1860., a prije stupanja na snagu Zakona o ljekarništvu od 11. travnja 1894. Po osobnom pravu vođenje ljekarne vezano je za određenog ljekarnika kojem je dodijeljeno pravo na ljekarnu i na točno određeno mjesto u gradu gdje je ljekarna osnovana. Stanje lokacija ljekarni godine 1934. ne odražava u potpunosti lokacije ljekarni u ranijim razdobljima u životu grada Zagreba. Naime, neke su se ljekarne s dobivenom koncesijom premještale tijekom ranijeg razdoblja s jedne na drugu lokaciju zbog mnogih razloga, primjerice trgovine nekretninama, problema oko nasljeđivanja ljekarničke djelatnosti, širenja trgovačkih poslova, izgradnje vlastitih prostora, utjecaja požara i potresa u gradu, obiteljskih razloga, gubitka koncesije i dr. Takve promjene lokacija ljekarni tijekom razvoja grada je problematika koja će se nastojati analizirati u nekom od budućih istraživanja. Nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske (NDH) pojavio se u stručnom časopisu članak Zakon o apotekama i nadzoru nad prometom lekova od 7. IV. 1930. s izmjenama i dopunama od 30. XI. 1931. i izmjeni tog zakona br. CCXII-887-Z p. 1941- od 30. srpnja 1941. (Zakon o apotekama, 1941)., u kojem je mjestimice izmijenjen tekst iz godine 1930., primjerice: • Odluku o osnivanju nove javne ljekarne izdaje ministarstvo zdravstva nakon saslušanja Ljekarničke komore NDH.

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

Sl. 2: Popis ljekarni u gradu Zagrebu godine 1931. Izvor: Zbirka zakona, 1932.

Sl. 3: Ljekarnička mreža u gradu Zagrebu godine 1934. Izvor: izradio prvi autor prema podacima Grdnić, 2015., Berkeš i dr., 1934., Zbirke zakona, 1932. te Zemljopisni zavod Orsa, 1944.

46 Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

• Pri osnivanju nove javne ljekarne mora joj se odrediti njeno područje prema mjesnim prilikama. Područje javne ljekarne može se naknadno suziti, odnosno raširiti samo odobrenjem ministarstva zdravstva nakon saslušanja Ljekarničke komore NDH.

grafskih kriterija u praksu. Njihovom primjenom ljekarnička mreža donekle se počela razvijati planski te je omogućen ravnomjerniji razvoj ljekarničke mreže i bolja dostupnost lijekovima većem broju stanovništva.

• Vlasniku dozvole za držanje javne ljekarne može ministarstvo zdravstva odobriti, nakon saslušanja Ljekarničke komore NDH, i to da privremeno za vrijeme sezone drži podružnicu svoje ljekarne u kupalištima, lječilištima i klimatskim mjestima, ako u tim mjestima nema javne ljekarne. Ljekarnik može dobiti dozvolu za držanje samo jedne podružnice. … Dozvola za držanje podružnice ljekarne prestaje vrijediti ako se u dotičnom mjestu otvori javna ljekarna.

Ljekarnička mreža od 1945. do 1991.: razdoblje nesigurne

Krešimir Fibić (1944) u svom članku piše: zadnji zakon o ljekarnama od 7. travnja 1930. poznavao je samo jednu vrst javnih ljekarna, otvorenih na temelju dobivene dozvole, koje se mogu oblasnom dozvolom na temelju prodaje imovine ljekarne prenijeti na drugoga, dok je postojećim realnim ljekarnama po tom zakonu priznato pravo postojanja još 20 godina, pa da se onda pretvore u osobne. Za vrijeme Drugog svjetskog rata konfiscirane su sve ljekarne Židova i onih ljekarnika koji su surađivali s Narodno oslobodilačkim pokretom (Jardas, 1959). Prema zakonu o ljekarništvu iz godine 1894. podjeljivala se dozvola za otvaranje nove ljekarne za mjesta preko 4 000 stanovnika, a prema okolnostima i za manja mjesta, ako udaljenost od ostalih ljekarna iznosi 24 km. Zakon o ljekarnama iz godine 1930. nije se jasno opredijelio za broj stanovnika, koji otpadaju na jednu ljekarnu, a niti na primjenu kriterija udaljenosti između ljekarna u kilometrima. Glavna karakteristika razdoblja razvoja ljekarničke mreže u Zagrebu od godine 1874. do 1945. je ulazak geografskih (lokacijskih) i demo-

primjene demografskog kriterija Broj se ljekarni neposredno nakon Drugog svjetskog rata bitno smanjio. Neke su bile potpuno uništene, neke su oštećene ili opljačkane, a ostale su bile privremeno zatvorene (Kovačić, 1946). Uslijedile su odluke o ukidanju ljekarničkih koncesija i odluke o osnivanju državnih ljekarna (Zakon o državnim ljekarnama, 1945). Mnoga su nastojanja bila usmjerena na uključivanje ljekarni u sustav domova zdravlja i medicinskih centara. No, tamo gdje je to učinjeno nije bilo rezultata (Zavod za organizaciju i ekonomiku zdravstva, 1981). Tada je počelo osposobljavanje ljekarna najprije na područjima koja su najviše stradala tijekom rata. Od konfisciranih ljekarna tzv. narodnih neprijatelja formirane su prve narodne ljekarne. Sabor NR Hrvatske donio je (1946) Zakon o preispitivanju koncesija, te su ukinute sve dozvole s realnim i realno radiciranim pravom, zatim one čiji su koncesionari umrli, ili su se teško ogriješili o svoje dužnosti. Radi pravilnog rasporeda ljekarna, mogle su se opozvati i one koncesije, koje su smetale „dobroj rajonizaciji“, naročito u gradovima gdje su bile gusto razmještene. Konačno Zakonom o otkupu privatnih apoteka (iz 1949. godine) ukinute su sve privatne koncesije u tadašnjoj FNR Jugoslaviji (Jardas, 1959). Ljekarne su tada mogli osnivati narodni odbori općina uzimajući u obzir zdravstvene prilike kraja, odnosno mjesta, promet okolice s mjestom sjedišta ljekarne i broj stanovnika, što ga ljekarna opskrbljuje. Prema

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

tome se određivala i lokacija ljekarne. U pravilu, ljekarne su trebale obuhvatiti najmanje 10 000 stanovnika (Jardas, 1959). Za osnivanje ljekarne potrebno je bilo zadovoljiti dva osnovna kriterija definirana zakonom (lokacijski i demografski) uz neke prateće kriterije (npr. prikladnost prostora, higijenski uvjeti). U SR Hrvatskoj na jednu ljekarnu je dolazilo 12,5 tisuća stanovnika, što znači da je u SRH tada bio mali broj ljekarni, a i njihov je smještaj nepovoljan (Zavod za organizaciju i ekonomiku zdravstva, 1981). Godine 1981. Zavod za organizaciju i ekonomiku zdravstva u Zagrebu navodi: da je potrebo utvrditi kakve ljekarne želimo i koje bi se usluge u njima mogle dobiti. Ljekarne su se u poslijeratnom razdoblju sporije razvijale u odnosu na proizvodnju i ostalo zdravstvo. Tome je pogodovalo i zakonodavstvo, koje nije uvijek nalazilo prava rješenja za pitanja koja su se društveno nametala. Raspodjela broja stanovnika i broja ljekarni u Gradskoj zajednici općina Zagreb, kao i ljekarnička mreža u Gradskoj zajednici općina Zagreb prikazani su u tab. 1. Primjećuje se kako demografski kriterij nije poštovan, a kao posljedica toga prisutne su neujednačenosti raspodjele od 5 100 pa sve o 41 850 stanovnika po jednoj ljekarni Gradske zajednice općina Zagreb. To pokazuje da su pojedine Gradske zajednice općina imale neujednačene mogućnosti za zdravstvenu, odnosno ljekarničku skrb. Danas je poznato da je po definiciji ljekarnička skrb odgovorno liječenje lijekovima radi

Tab. 1: Broj stanovnika po ljekarni u Gradskoj zajednici općina Zagreb godine 1978.

Izvor: izradio prvi autor prema podacima Zavoda za organizaciju i ekonomiku zdravstva, 1981. postizanja sigurnih ishoda koji poboljšavaju ili održavaju kakvoću bolesnikova života. To je proces suradnje kojemu su ciljevi prevencija ili prepoznavanje i rješavanje problema s lijekom ili pak zdravstvenih problema. To je kontinuirani proces unaprjeđenja kvalitete uporabe lijekova (Portolan i dr., 2011). U novije vrijeme ljekarnička skrb smatra se sastavnicom ljekarničke prakse koja sadržava izravnu interakciju ljekarnika s bolesnikom (i drugim korisnicima lijekova) u svrhu skrbi za bolesnikove potrebe vezane za lijekove (Grdinić, 2016) te joj se posvećuje velika pažnja.

Zaključak Krajem 19. stoljeća ljekarničku mrežu grada Zagreba činilo je sedam ljekarni koje su se nalazile u samom središtu grada, u blizini glavnoga gradskog trga, a od toga čak tri ljekarne nalazile su se na samom glavnom gradskom trgu. Ljekarne su osnivane bez jasnih zakonskih kriterija te je stoga raspored ljekarni u prostoru bio gust. Razvoj ljekarničke mreže u Zagrebu u 20. stoljeću razvija se usporedno sa širenjem grada. Na području Zagreba do Drugog svjetskog rata postojalo je 30 ljekarni. Ljekarnička mreža širila se u smjeru od istoka prema zapadu, isto kao što se širio i sam

Borna Mažar i Vladimir Grdinić: RAZVOJ LJEKARNIČKE MREŽE U ZAGREBU OD 1874. DO 1991. GODINE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 37-48

grad. Širenje i razvoj ljekarničke mreže bili su uvjetovani i regulirani geografskim (lokacijskim) i demografskim zakonskim kriterijima, a koji su na stanovit način omogućavali razvoj ljekarničke mreže u skladu s potrebama stanovništva, tj. omogućili su pogodan raspored ljekarni u prostoru. Iznimka je povećana gustoća ljekarničke mreže u strogom središtu grada, što je povezano s ljekarnama osnovanima prije 20. stoljeća, kada nisu korišteni nikakvi zakonski okviri pri osnivanju ljekarni, a niti su naknadno izvršene preinake postojećeg stanja. Nakon Drugog svjetskog rata bitno se smanjio broj ljekarni u gradu Zagrebu, što zbog fizičkih oštećenja, što zbog pljačkanja, dok su neke privremeno zatvorene. Ukinute su ljekarničke koncesije te su se osnivale samo državne ljekarne. Također, ukinuti su dotadašnji geografski (lokacijski) i demografski kriteriji za osnivanje ljekarni što je rezultiralo neujednačenim razvojem ljekarničke mreže koji nije zadovoljavao potrebe stanovništva. U rubnim dijelovima Zagreba stanovnici nisu imali pristup ljekarnama kao u drugim dijelovima grada Zagreba te su im zatvorena jedna važna „vrata“ kroz koja se ulazi u zdravstveni sustav. Analizom širenja ljekarničke mreže u gradu Zagrebu kroz povijest utvrđeno je kako su geografski (lokacijski) i demografski zakonski kriteriji za osnivanje ljekarni imali značajnu ulogu u razvoju ljekarničke mreže i povoljnom rasporedu ljekarni u prostoru. Za detaljnije spoznaje o svim čimbenicima koji su u prošlosti imali utjecaj na razvoj ljekarničke mreže grada Zagreba potrebna su daljnja istraživanja.

Literatura Berkeš, M., Brajković, V., Filipović, U., 1934: Farmaceutski godišnjak – 1934., Jugofarmacija, Zagreb. Fibić, K., 1944: Ljekarničtvo, Vjesnik ljekarnika 26, 105–110, 125–132. Grdinić, V., 2016: Rječnik stručnog nazivlja u ljekarničkoj skrbi, u: Ljekarnička skrb: praksa upravljanja lijekovima, Bilten Hrvatske ljekarničke komore 9, 225–236. Grdinić, V., 2015: Kronologija ljekarništva: slijed zbivanja s numizmatičkim prilozima i podacima o hrvatskim povijesnim ljekarnama, Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb. Grdinić, V., Portolan, M., 2005: Hrvatska ljekarnička komora u svjetlu društvenog razvoja farmacije u Hrvatskoj, Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb. Jardas, B., 1959: Apotekarstvo, Medicinska enciklopedija, svezak 1, Leksikografski zavod, Zavod, 519-527. Katičić, V. (ur.), 1906: Zbirka zakona i naredaba tičućih se zdravstva i zdravstvene službe, 2. izdanje, Zdravstveni odsjek kr. zemaljske vlade, Zagreb. Kovačić, K., 1946: Posljedice rata i današnje stanje u apotekarstvu Hrvatske, Farmaceutski glasnik 2, 31–35. Portolan, M., Jonjić, D., Grundler, A., 2011: Ljekarnička praksa: ljekarnici u skrbi za bolesnika, Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb. Spitzer, A. (ur.), 1928: Zbirka zakona i naredaba tičućih se zdravstva i zdravstvene službe, Dodatak XV, Nakladni zavod NEVA, Zagreb. Sremec, Đ., Žuža, B., 2002: Hrvatsko zdravstveno zakonodavstvo: 1830-1941, Školska Knjiga, Zagreb.

Izvori Službene novine br. 39, 1925. Službene novine br. 284, 1921.

Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, 1911: Nacrt grada Zagreba, https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=16988 (27. 2. 2020.). Zakon o apotekama i nadzoru nad prometom lekova od 7. IV. 1930. s izmjenama i dopunama od 30. XI. 1931. i izmjeni tog zakona br. CCXII-887-Z p. 1941- od 30. srpnja 1941., prerađeni tekst: Vjesnik ljekarnika, 23:16 (1941) 382-390. Zakon o državnim ljekarnama F. D. Hrvatske, 1945: Farmaceutski glasnik 1, 48–49. Zavod za organizaciju i ekonomiku zdravstva, 1981: Konceptualna osnova i pravci razvoja ljekarničkih djelatnosti u SR Hrvatskoj u okviru kompleksne problematike proizvodnje, prometa i potrošnje lijekova, Zagreb, str. 5, 7, 12, 37. Zbirka zakona, uredbi, pravilnika o apotekama sa izvodima iz ostalih zakona, koji su u vezi sa apotekarskim radom i pozivom, 1932., Apotekarske komore Kraljevine Jugoslavije, Beograd. Zemljopisni zavod Orsa, 1944: Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb, https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=574091 (27. 2. 2020.).

Primljeno: 14.4.2020. Borna Mažar, univ. bacc. geogr.

Prihvaćeno: 16.6.2020.

Baruna Trenka 10, 10 000 Zagreb, e-mail: borna.mazar@student.geog.pmf.hr, bornamazar@yahoo.com prof. dr. sc. Vladimir Grdinić, Vinkovićeva 26, 10 000 Zagreb

TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE Ružica Vuk

stručni članak

U radu se navode preporuke za provedbu istraživačkog rada u četvrtom razredu gimnazija povezanog s odgojno-obrazovnim ishodom o mjestima i praksama provođenja slobodnog vremena te njihovim posljedicama u prostoru. Preporuke se odnose na pripremu i provedbu istraživačkog rada, počevši od dijela nastavne godine u kojem bi bilo dobro provesti sve etape učioničke i izvanučioničke nastave. Ključne riječi: istraživački rad, nastava geografije, slobodno vrijeme, trgovački centri

Uvod Odlukom o donošenju Kurikuluma za nastavni predmet Geografija za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj (NN 7/2019) (dalje: Kurikulum) otvoren je put značajnijim promjenama u učenju i poučavanju geografije. Uslijedila je intenzivna edukacija učitelja i nastavnika geografije kao i drugih učitelja i nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja (https:// skolazazivot.hr/). Vrijedne metodičke smjernice za sljedeće godine primjene Kurikuluma temelje se na iskustvima stečenim 2019./2020. školske godine odnosno u prvoj godini primjene kurikuluma za sve učenike petih razreda osnovne škole te sve učenike prvih razreda gimnazije. U Kurikulumu je za svaki dvogodišnji ciklus ge-

ografskog obrazovanja predviđen istraživački rad, a smjernice za vođenje učenika u procesu istraživačkoga rada objavljene su u Metodičkom priručniku za nastavni predmet Geografija u petom razredu osnovne škole (URL 1) te u Metodičkom priručniku za nastavni predmet Geografija u srednjoj školi (URL 2). U Geografskom horizontu objavljen je stručni rad Trgovački centri kao tema u nastavi geografije (Mak i dr., 2019) u kojemu se daje primjer pristupa učioničkom učenju i poučavanju dijela sadržaja odgojno-obrazovnog ishoda GEO SŠ B.A.4.5. Učenik razlikuje i analizira mjesta i prakse provođenja slobodnoga vremena te njihove posljedice u prostoru. Ako su u učioničkom učenju i

Ružica Vuk: TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 49-55

poučavanju sadržaja ovog ishoda ostvareni preduvjeti da učenik može objasniti historijsko-geografske pretpostavke pojave slobodnoga vremena, usporediti trajanje radnoga/slobodnog vremena i trajanje radnog vijeka na odabranim primjerima, obrazložiti utjecaj slobodnoga vremena na potrošačke prakse (kupnja, prehrana, zabava i kultura), moguće je sadržaj ishoda koji uključuje analizu utjecaja potrošačkih praksi na promjene u prostoru na primjerima iz Hrvatske izabrati kao temu istraživačkog rada.

Preporuke za izabrane korake istraživačkog rada

Iz Kurikuluma, uputa izrečenih u edukacijama kao i smjernicama dostupnim u navedenim metodičkim priručnicima razvidno je da temu istraživačkog rada učenik bira u dogovoru s učiteljem. U četvrtoj godini gimnazijskog obrazovanja tj. osmoj godini učenja i poučavanja geografije koraci i etape istraživačkog rada učenicima (i učiteljima) trebali bi biti poznati. Bez obzira na navedeno, a polazeći od činjenice da se Kurikulum primjenjuje za sve učenike trećih razreda gimnazija od 2020./2021. školske godine, što znači da su učenici prve dvije godine gimnazijskog obrazovanja realizirali prema Nastavnom programu za zemljopis za gimnazije iz 1994. godine, preporučujemo da se istraživački rad provede u trećem razredu kao „probni“, sa svrhom utvrđivanja metodologije istraživanja i formativnog vrednovanja procesa i produkata istraživanja. U tom slučaju provedba istraživačkog rada bila bi olakšana u četvrtom razredu gimnazijskog obrazovanja. Nastavno na stručni rad objavljen u Geografskom horizontu (Mak i dr., 2019), donosimo preporuke za trgovačke centre kao moguće teme istraživačkog rada u nastavi geografije. Prema glavnom ishodu GEO SŠ B.4.1. Učenik provodi

geografsko istraživanje povezano sa sadržajima odabranoga ishoda i predstavlja rezultate istraživačkoga rada, učenik postavlja složenije istraživačko pitanje i hipotezu, prikuplja podatke na terenu i/ili iz drugih izvora, obrađuje podatke, prikazuje ih tablično, grafički (odgovarajućom vrstom dijagrama) i kartografski (tematskom kartom) te donosi zaključak, zatim pravilno citira te navodi popis literature i izvora te predstavlja rezultate istraživačkoga rada. Kao što je već navedeno, ako su u učioničkom učenju i poučavanju dijela sadržaja odgojno-obrazovnog ishoda GEO SŠ B.A.4.5. Učenik razlikuje i analizira mjesta i prakse provođenja slobodnoga vremena te njihove posljedice u prostoru stečena nužna geografska znanja i vještine, učenici za temu istraživačkog rada u četvrtom razredu mogu izabrati temu trgovačkih centara. Nakon odabira teme i uputa o istraživanju dobivenih od učitelja, učenici upoznaju elemente i opisnike (kriterije) prema kojima će se vrednovati proces istraživanja, pisano izvješće (pisani rad) o provedenom istraživanju i prezentacija rezultata istraživanja. Elemente i kriterije vrednovanja izrađuje i prezentira učitelj. Nakon prezentacije, u raspravi kojoj je cilj jednoznačno razumijevanje, elementi i kriteriji mogu se modificirati i/ili doraditi prema argumentiranim prijedlozima učenika. Sljedeći korak obuhvaća dogovor o vremenu za provedbu istraživanja, oblicima izvješćivanja i prezentaciji rezultata istraživanja. Preporučuje se pripremu i provedbu istraživanja kao i prezentaciju rezultata istraživanja (u pisanome radu i usmenom izlaganju uz poster ili prezentaciju u izabranome digitalnom alatu ili pak u drugom dogovorenom obliku) realizirati tijekom prvog polugodišta. Da bi učenici mogli postaviti istraživačko pitanje i formulirati hipotezu, najprije moraju upoznati primjere mjesta i praksi provođenja slobodnog vremena. Literaturu za to upo-

Ružica Vuk: TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 49-55

znavanje može preporučiti učitelj, a ovisno o stupnju samostalnosti u pretraživanju i selekciji relevantne literature, popis mogu izraditi i učenici. Svakako taj popis mora pregledati i verificirati učitelj. Vrijedne smjernice za proučavanje teme trgovačkih centara kao mjesta i prakse provođenja slobodnog vremena daje diplomski rad Karla Maka (2019), svojim sadržajem i popisom korištene literature te stručni rad Mak i dr. (2019). Ovisno o županiji u kojoj učenici žive ili u kojoj se obrazuju, istraživačka pitanja mogu se odnositi na lokaciju trgovačkog centra (sl. 1) koji će se istražiti i u kojem će se provesti terenski dio istraživanja. Nadalje, istraživačka pitanja mogu uključiti i mogućnosti pristupa istraživanom trgovačkom centru, prostorne promjene u dijelu grada u kojemu je izgrađen centar (pristupne ceste, drugi objekti i infrastruktura, nova stambena naselja…),

Sl. 1. Primjer određivanja lokacije istraživanog trgovačkog centra Izvor: Mak i dr., 2019

morfološku strukturu centra (tlocrt, raspored i strukturu objekata u centru), vrste i namjenu prodajnih objekata, dodatne sadržaje i s njima povezane aktivnosti (zabava, usluge, kulturna ponuda), broj i strukturu posjetitelja, stavove, navike i (potrošačku) praksu posjetitelja i sl. Na temelju istraživačkog pitanja ili više njih, svaki učenik ili parovi učenika ili skupina učenika (ovisno o načinu provedbe istraživačkog rada) formuliraju hipotezu koju će istraživanjem provjeriti. Hipoteza se može formulirati za istraživani trgovački centar, no može se formulirati i kao komparacija istraživanog centra s drugim (već istraženim) trgovačkim centrom. U izradi nacrta istraživanja posebnu pozornost valja posvetiti vremenskom okviru za provedbu učioničke/školske i izvanučioničke nastave, odnosu tih dvaju ključnih oblika nastave, prostornom obuhvatu istraživanja (sl. 2), što preci-

Ružica Vuk: TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 49-55

Sl. 2. Primjer određivanja prostornog obuhvata istraživanja. Izvor: Mak, 2019

Ružica Vuk: TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 49-55

znijem odabiru aktivnosti i planu njihove provedbe, odabiru metoda i tehnika istraživanja, ulogama i odgovornostima pojedinih učenika (ako se kao oblik rada dogovori rad u paru ili skupinama). Među odabranim metodama mogu biti promatranje, fotografiranje, kartiranje, anketiranje, intervjuiranje itd. Većinu od tih metoda učenici su primjenjivali tijekom svojeg osnovnoškolskog i srednjoškolskog (geografskog) obrazovanja. No, ako postoji potreba, u fazi davanja uputu za istraživački rad i upoznavanja s problematikom istraživanja, nužno je upoznati pravila za primjenu odabranih metoda terenskog istraživanja, posebice kartiranja, anketiranja i intervjuiranja. U pripremi učitelja za tu fazu rada mogu se koristiti priručnik M. Brazde (1985) i izabrana poglavlja iz Metodologije istraživanja u obrazovanju (Cohen i dr., 2007) ili drugi priručnik o metodologiji istraživanja u obrazovanju te literatura o strategijama učenja i poučavanja, npr. Vuk (2009). Dakako, korisno je proučiti i dostupne primjere dobre prakse. Za potrebe terenskog kartiranja podlogu može pripremiti učitelj ili može dati upute za pripremu/preuzimanje odgovarajuće kartografske osnove za izradu tematske karte. U slučaju preuzimanja kartografske osnove, mogu se koristiti grafički dijelovi prostornih planova uređenja naselja, urbanistički planovi uređenja naselja ili detaljni planovi uređenja naselja. Ako se kao metoda prikupljanja podataka terenskim radom izabere metoda anketiranja, uz primjere provedenih sličnih anketiranja, važno je pitanja za anketni upitnik sastavljati nakon upoznavanja problematike (čitanja literature, postavljanja istraživačkih pitanja i hipoteza). Unaprijed treba odlučiti koliko će pitanja sadržavati anketni upitnik, način na koji će se ispunjavati, kakav će biti odnos između pitanja otvorenog i zatvorenog tipa itd.. Nave-

deno značajno ovisi o ciljevima anketnog ispitivanja te o strukturi i ciljanom broju ispitanika. Prilikom sastavljanja pitanja treba provjeriti zadovoljavaju li formulirana pitanja osnovne pretpostavke za valjano istraživanje (jednostavnost pitanja, jednoznačnost, izbjegavanje sugestivnih pitanja i sl.). Redoslijed pitanja u upitniku ovisi o ciljevima istraživanja i polaznoj hipotezi/hipotezama. Ako se anketom ispituju stavovi, preporučuje se izbjegavati ljestvice s neparnim brojem kategorija, kako odgovori ispitanika ne bi tendirali sredini. Nakon konačnog oblikovanja anketnog upitnika, treba provjeriti grafički izgled upitnika i svakako obaviti predispitivanje odnosno predtestiranje. Ako se kao metoda prikupljanja podataka terenskim radom izabere metoda intervjua, uz prezentaciju koja je sastavni dio metodičkih priručnika (URL 1 i 2), važno je unaprijed odlučiti s koliko će osoba provesti intervju i provjeriti jesu li te osobe voljne sudjelovati u istraživanju i mogu li odgovoriti na pripremljena pitanja. Ako izabrane osobe ne raspolažu informacijama nužnim za ostvarivanje ciljeva istraživanja, onda intervju s tim osobama neće rezultirati ostvarenjem ciljeva istraživanja niti pridonijeti provjeri polazne hipoteze. Kao i u pripremi pitanja za anketu, tako i u pripremi polaznih pitanja za intervju, treba uvažiti sva pravila za primjenu te metode istraživanja i provesti probni intervju. Takav pristup pridonosi razvoju istraživačkih i komunikacijskih kompetencija učenika. Tijek istraživanja kontinuirano prati učitelj. Budući da su o tome u priručnicima (URL 1 i 2) i tijekom edukacija organiziranih u okviru projekta Škola za život navedene i izrečene detaljne upute, u ovome se radu taj aspekt ne obrađuje. Iz istih razloga, rad ne uključuje niti oblike i načine prezentacije rezultata istraživanja kao ni vrednovanje pojedinih etapa (proce-

Ružica Vuk: TRGOVAČKI CENTRI KAO TEMA ISTRAŽIVAČKOG RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019, 49-55

Sl. 3. Primjer obrade podataka prikupljenih anketiranjem - Odnos načina dolaska i udaljenosti posjetitelja od Arena centra Izvor: Mak, 2019 sa) i produkata istraživačkog rada. O načinima obrade prikupljenih podataka i prezentacije rezultata istraživanja moguće je više saznati iz već spomenutog rada (Mak, 2019) (sl. 3). Važno

je uputiti učenike na korištenje različitih oblika organiziranja prikupljenih i obrađenih podataka (tablice, dijagrami, tematske karte, skice, sheme, fotografije…).

Zaključak Ako tema istraživačkog rada u nastavi geografije u četvrtom razredu gimnazije budu trgovački centri, važno je da učenici samostalnim istraživanjem spoznaju gdje su centri (ili odabrani centar) locirani, koji su razlozi za odabir lokacije, kakve su prostorne promjene prouzročili te koje su prakse provođenja slobodnog vremena karakteristične za istraživani centar/centre. Prostorne promjene mogu se odnositi na dio naselja u kojemu je centar lociran, ali i na susjedstvo ili pak cijelo naselje. Ako će se istraživački rad provoditi u parovima ili skupinama, istraživačka pitanja mogu se razlikovati za pojedine parove i skupine kako bi se problematici mjesta i praksi provođenja slobodnog vremena pristupilo što kompleksnije i kako bi se ishod provedenog istraživačkog rada prepoznao u boljem poznavanju prostornih entiteta u istraživanom mjestu, boljem poznavanju prostornih promjena, ali i unapređenju generičkih kompetencija učenika, kako bi kao odgovorni građani mogli kompetentno sudjelovati u oblikovanju organizacije prostora u kojemu žive.

Literatura Brazda, M., 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije, priručnik za nastavnike, Školska knjiga, Zagreb. Cohen, L., Manion, L., Morrison, K., 2007: Metode istraživanja u obrazovanju, Naklada Slap, Jastrebarsko. Mak, K., 2019: Analiza trgovačkog centra kao dinamičnog prostora tranzitnog obilježja (nemjesta), diplomski rad, PMF, Geografski odsjek (mentorice izv. prof. dr. sc. Martina Jakovčić i prof. dr. sc. Zrinka Blažević). Mak, K., Vuk, R., Jakovčić, M., 2019: Trgovački centri kao tema u nastavi geografije, Geografski horizont 65 (1), 47-58. Vuk, R., 2009: Strategije učenja i poučavanja, Geografski horizont 55 (1), 51-58.

Izvori Kurikulum nastavnog predmeta geografija za osnovne škole i gimnazije, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, NN 7/2019, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019 _01_7_145.html (10. 06. 2020.). URL 1 https://uciteljihr-my.sharepoint.com/personal/edukacije_ucitelji_hr/_layouts/15/Doc.aspx?sourcedoc={73cac2fdae87-4aad-926c-2cfb6b2f1a1f }&ac tion=view&wd=target%28Geografija_5.r._Metodi%C4%8Dk i%20 priru%C4%8Dnik.one%7Cbdd4f1ed-d43e-4580-ba11-7146d5b9c7a2%2FNaslovnica%7C29ccaa68-c4db-478d-8840f449e7cfbcca%2F%29 (12. 06. 2020.). URL 2 https://uciteljihr-my.sharepoint.com/personal/edukacije_ucitelji_hr/_layouts/15/Doc.aspx?sourcedoc={116e66ea8001-408a-bffc-dbd469746687}&action=view&wd=target%28GeografijaS%C5%A0_Metodi%C4%8Dki%20 priru%C4%8Dnik.one%7Cb3f39c82-672b-4abd-9de6-81d449f550e6%2FGeografija%20u%20srednjoj%20 %C5%A1koli%7Cf45b29b0-77ea-4714-bb7e-1be18afd1163%2F%29 (12. 06. 2020.).

Primljeno: 16.6.2020.

Prihvaćeno: 23.6.2020.

Doc. dr. sc. Ružica Vuk Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: rvuk@geog.pmf.hr

K A R TA G O V O R I

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Utjecaj regulacija na promjene korita Save kod Zagreba od kraja 19. stoljeÄ&#x2021;a do danas

Sl. 1 .Sl.1. Utjecaj regulacija na promjene korita Save kod Zagreba od kraja 19. st. do danas Izvori: Mapire, 2019; DOF 2018, DGU

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Tok rijeke Save kod Zagreba prirodno pripada mehanizmu srednjeg toka, kojeg karakterizira pronos krupnog, šljunčanog sedimenta i česte migracije korita u vrijeme visokih voda. Riječna dolina je šira u odnosu na gornji tok, a tlocrt korita može biti vijugav, meandrirajući ili isprepleten. Na kartama Treće vojne izmjere Austro-Ugarske Monarhije s kraja 19. stoljeća vidljivo je tadašnje prirodno stanje korita Save, koje se sastojalo od spleta manjih i većih korita, mnogobrojnih prudova i otoka obraslih vegetacijom, te starih korita i rukavaca od kojih su neki bili stalno ispunjeni vodom, a neki aktivni samo za vrijeme visokih voda. Širina tako složenog korita, odnosno riječne zone, iznosila je od 200 pa do više od 1000 metara, primjerice na području južno od Jankomira, kod današnjeg jezera Jarun, i južno od Trnja. Duljina rijeke, izračunata prema glavnom, najširem koritu, od Podsusedskog mosta pa do današnjeg mosta Sava-Ivanja Reka iznosila je nešto više od 34 kilometara. Naplavna ravnica Save se prirodno pruža sve do gradske jezgre Zagreba na povišenom Gradecu i Kaptolu, a poplave su nekada dosezale sve do Ilice i Petrinjske ulice. Izgradnjom željezničke pruge 1870. godine Donji grad je donekle zaštićen, no budući da su česte poplave ograničavale razvoj grada prema jugu, krajem 19. stoljeća počinju se razvijati planovi za regulaciju rijeke. Izravnavanje korita većinom je obavljeno između 1900. i 1918. godine, a između dva svjetska rata počeli su se podizati nasipi duž obje strane rijeke. Nakon 1945. godine, usprkos povremenim poplavama, daljnja regulacija toka i izgradnja nasipa omogućila je razvoj grada između Save i željezničke pruge kao jedne od ključnih stambenih zona. Zagreb je potpunu zaštitu od poplava dobio tek izgradnjom današnjih nasipa podignutih nakon katastrofalne poplave 1964. godine (Slukan Altić, 2010). Duljina reguliranog korita rijeke Save od Podsusedskog mosta pa do mosta Sava-Ivanja Reka prema ortofoto karti iz 2018. godine iznosi 28 kilometara, a prosječna širina korita je oko 100 metara.

Katarina Pavlek

Literatura Slukan Altić, M., 2010: Povijest regulacije rijeke Save kod Zagreba i njezine posljedice na izgradnju grada, Hrvatske Vode 18, 205-212.

Izvori: Digitalni ortofoto u mjerilu 1:5000, 2018. godina – WMS, Državna geodetska uprava, https://geoportal. dgu.hr/services/inspire/orthophoto_2018/wms?request=GetCapabilities&service=WMS, (15.6. 2019.) Habsburg Empire (1869-1887) - Third Military Survey (1:25000), Mapire, https://mapire.eu (15.6.2019.)

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Natural Earth – https://www.naturalearthdata.com/ Web stranica Natural Earth iznimno je praktičan, jednostavan i postojan izvor geografskih podataka spremnih za upotrebu u GIS softverima. Te kvalitete osobito dolaze do izražaja ako upotrebljavate ovu stranicu za obrazovne svrhe – bez obzira na to jeste li nastavnik koji tim podacima obogaćuje svoje nastavne materijale ili ste učenik/student koji radi neku od svojih geografskih domaćih zadaća, seminara, projekata, postera itd. S druge strane, ako ste amaterski kartografski zanesenjak koji voli izrađivati vlastite karte – također sumnjam da ćete biti razočarani ponuđenim. Ovu web stranicu smo već prije spominjali u Geografskom horizontu (vol. 63, br. 2/2017) kao izvor podataka za tada opisane GIS vježbe koje možete izvesti u QGIS softveru. To je samo dokaz da je stranica još uvijek „u pogonu“. Zapravo, ona je aktivna dulje od cijelog desetljeća te ispunjava svoju zadaću pružanja besplatnih podataka i podrške posjetiteljima, što je razvidno iz blog sekcije web stranice, u kojoj se između ostalog nalaze napomene uz izdavanje pojedinih slojeva koje sežu unatrag sve do 2009. godine. Glavna prednost Natural Earth podataka je da su oni javno vlasništvo, odnosno public domain, a to znači da ih možete neopterećeno upotrebljavati u bilo koje svrhe. Glavni autori dostupnog materijala, geografi/kartografi Tom Patterson i Nathaniel Vaughn Kelso, kao i ostali volonterski sudionici projekta, odrekli su se svih svojih autorskih prava pa podatke možete koristiti čak i za komercijalne svrhe, a da njih niti Natural Earth ne morate navoditi kao izvor podataka – iako bi to bilo najmanje što u takvoj situaciji možete učiniti. Podršku održavanju web stranice Natural Earth pruža NACIS (North American Cartographic Information Society), a hosting podataka koje tako lako možete preuzeti pruža Florida State University. GIS slojeve moguće je preuzeti zasebno, jednu po jednu datoteku u SHP (shapefile) formatu, ali i u skupovima, odnosno zipanim mapama u kojima možete preuzeti cijelu kategoriju geoprostornih podataka unutar određenog mjerila. Također, moguće je preuzimanje svih vektorskih podataka u SHP, SQLite i GeoPackage oblicima, a u ponudi je i prijateljski početnički set podataka za rad u ArcGIS-u ili QGIS-u. Ipak imajte na umu da vektorski podaci koje ćete pronaći ovdje, nisu niti savršeni niti pretjerano precizni – uglavnom su namijenjeni za izradu karti sitnijeg mjerila pa su zato podijeljeni u prikladna mjerila 1:110.000.000, 1:50.000.000 i 1:10.000.000. Rasterski podaci ponuđeni su u posljednja dva navedena. Dakle, riječ je o slojevima koji će poslužiti za izradu karti svijeta, kontinenata i nekih većih regija. Osim po mjerilu, vektorski podaci podijeljeni su u kulturnu (engl. cultural) i fizičku (engl. physical) kategoriju. Vjerojatno najveća vrijednost ove web stranice su rasterski slojevi podataka koji Vašim kartama mogu podariti boje i sjenčanje koje im često nedostaju, odnosno ponuditi instant rješenje za postizanje plastičnosti i šarma koji nerijetko nedostaju plošnim i jednostavnim tematskim

MREŽNI HORIZONTI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

kartama koje izrađujemo isključivo pomoću vektorskih podataka. Drugim riječima, nema razloga, niti više imate izgovora, da jedna obična koropletna karta ne dobije dodatnu razinu zornosti, ali i estetike. Budući da je riječ o GIS slojevima podataka, oni osim grafičke komponente sadrže i mnoštvo tabličnih atributivnih (opisnih) podataka – od toponima do izbora razvojnih pokazatelja država svijeta. Iako se u njima nalaze geografska imena na brojnim svjetskim jezicima, treba napomenuti da tablice ne sadrže imena na hrvatskom jeziku. No, dopunjavanje tablica s novim i ažuriranim podacima može biti dobra vježba za učenike i studente jer se na taj način uče unositi podatke, a možda neki od tih podataka i „ostanu u glavi“ nakon izvršenog zadatka. Za kraj, istražite poveznice na dnu web stranice jer Vas one mogu odvesti do institucija koje podržavaju rad Natural Earth stranice, kao i do ostalih zanimljivih kartografskih sadržaja i vrijednih informacija.

Luka Valožić

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

16. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA Hong Kong, KINA, 30. 7. – 5. 8. 2019.

foto: Ivan Šulc, Dubravka Spevec

Šesnaesta svjetska geografska olimpijada (International Geographical Olympiad, iGeo) održana je u Hong Kongu, u Narodnoj Republici Kini, od 30. srpnja do 5. kolovoza 2019. Događaj su organizirali Education University of Hong Kong u suorganizaciji s Hong Kong Geographical Association, pod vodstvom doc. dr. sc. Sin Yin Alice Chow i prof. dr. sc. Chi-kin John Leeja (oboje s Education University of Hong Kong). Na Olimpijadi je ukupno sudjelovalo 166 učenika i 83 voditelja iz 43 svjetske države. Hrvatski tim sastojao se od četiri srednjoškolska učenika koji su svoju priliku za sudjelovanje na međunarodnom natjecanju ostvarili zahvaljujući plasmanu na Državnom natjecanju iz geografije 2019. te na temelju višestrukih sudjelovanja i ostvarenih vodećih mjesta na ranijim državnim natjecanjima iz geografije. Republiku Hrvatsku su na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi predstavljali Mislav Maldini, učenik drugog razreda

Sl. 1. Hrvatski tim u Zračnoj luci Zagreb prije polaska na Olimpijadu – s lijeva na desno: voditelji Ivan Šulc (lijevo) i Dubravka Spevec (ispod), učenici Anteo Vukasović, Mislav Maldini, Luka Rogoz i Ines Maroković

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Gimnazije Franje Petrića u Zadru, Luka Rogoz, učenik drugog razreda Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu, Ines Maroković, učenica trećeg razreda III. gimnazije Osijek, i Anteo Vukasović, učenik trećeg razreda III. gimnazije Split. Sudjelovanje hrvatskog tima na Olimpijadi organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, pod vodstvom dr. sc. Ivana Šulca, poslijedoktoranda, i doc. dr. sc. Dubravke Spevec s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koja je ujedno i članica upravnog odbora (Task Force) Međunarodne geografske olimpijade.

foto: Ivan Šulc, Dubravka Spevec

Prije odlaska na Olimpijadu, učenici su sudjelovali na pripremama na Geografskom odsjeku, koje su održane od 17. do 19. lipnja 2019. U okviru priprema učenici su sudjelovali na više predavanja i radionica koje su održali doc. dr. sc. Ivan Čanjevac, doc. dr. sc. Mladen Maradin, doc. dr. sc. Dubravka Spevec, doc. dr. sc. Ružica Vuk i dr. sc. Ivan Šulc. Predavanja i radionice imale su za cilj usvajanje više razine ishoda učenja, kakva je potrebna za rješavanje ispita na Olimpijadi, i to iz područja hidrografije, promjena klime, turizma, problematike slabije razvijenih zemalja i izrade geografskih grafičkih priloga. U okviru priprema za Olimpijadu, učenici su pod vodstvom mentora pisali primjerke ispita s prethodnih geografskih olimpijada i analizirali njihove odgovore te način rješavanja. Također pod vodstvom mentora izradili poster Smart City Projects in Croatia, koji je odgovarao temi Smart Cities predloženoj od strane organizatora.

Sl. 2. Hrvatski tim na zatvaranju natjecateljskog dijela

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Sl. 3. Natjecatelji i voditelji na MeÄ&#x2018;unarodnoj geografskoj olimpijadi 2019. g. nakon dodjele medalja

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Međunarodno natjecanje održano je na sveučilišnom kampusu Education University of Hong Kong, u gradu Tai Po na području regije New Territories, smještenom dvadesetak kilometara od centra Hong Konga. Natjecanje se sastojalo od tri dijela – pismenog ispita (Written Response Test) održanog 31. srpnja, multimedijskog ispita (Multimedia Test), održanog 1. kolovoza, i terenskog dijela ispita (Fieldwork), koji se odvijao u ribarskom naselju Sai Kung i na kampusu. Svi natjecatelji rangirani su na temelju rezultata navedenih ispita, koji su zahtijevali zavidnu razinu geografskih znanja i vještina.

foto: Dubravka Spevec

Uz natjecateljski dio, Međunarodna geografska olimpijada uključila je i druge, stručne, edukativne i kulturne aktivnosti. Nažalost, zbog umjereno jakog tajfuna koji je u tom tjednu pogodio Hong Kong, te zbog protuvladinih prosvjeda na različitim lokacijama u regiji, a koji su onemogućavali organizirani i javni prijevoz, dio aktivnosti je otkazan, a dio se održao prema izmijenjenom rasporedu. Dana 3. kolovoza održano je izlaganje postera, tijekom kojeg je svaki nacionalni tim zainteresirane slušatelje uputio u problematiku iznesenu na posteru. Sljedećeg dana, 4. kolovoza, održana je cjelodnevna terenska ekskurzija brodom u Lai Chi Wo, karakteristično revitalizirano ruralno naselje smješteno uz granicu s kontinentalnom Kinom, čija egzistencija se temelji na poljoprivredi. Tijekom ekskurzije učenike i voditelje su volonteri u kraćim izlaganjima upoznali s razvojem naselja, fizičko-geografskim i društvenogospodarskim obilježjima posjećenog prostora. Posljednjeg dana natjecanja, 5. kolovoza, održano je

Sl. 4. Pogled na središnji dio Hong Konga s vrha otoka Hong Kong (The Peak)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

zatvaranje Olimpijade i dodjela medalja najuspješnijim natjecateljima. Nakon službenog natjecateljskog dijela Međunarodne geografske olimpijade održana je četverodnevna terenska ekskurzija (Post-iGeo Field Excursion) na području Posebne administrativne regije Hong Kong, s ciljem upoznavanja i razumijevanja fizičko-geografskih obilježja tog dijela Istočne Azije, društveno-gospodarskog razvoje i rješavanja problematike urbanog razvoja u uvjetima visoke koncentracije naseljenosti i nedostatka prostora za izgradnju, uz nužnost očuvanja prirodnog okoliša. Za vrijeme terenske ekskurzije timovi su boravili u hotelu Heritage Lodge u središtu stambene četvrti Kowloon. Prvi dan ekskurzije organiziran je posjet UNESCO-ovom geoparku Sai Kung Geoheritage, gdje su učenici tijekom organizirane vožnje brodom uz stručno vodstvo imali priliku upoznati geomorfološki nastanak tog područja koje se nalazi unutar velike vulkanske kaldere. Temeljni fenomen tog područja predstavljaju uspravne stubaste formacije vulkanskih stijena, s jasno izraženim borama, a koji su danas vidljivi na velikom broju manjih otočića. Zatim su se učenici imali prilike upoznati s planski izgrađenim ribarskim naseljem Sai Kung, u kojem se jasno razaznaju različite fizionomske cjeline nastale u različitim vremenskim razdobljima. Najveći dio naselja planski je izgrađen 1960-ih radi osiguravanja stambenog prostora za stanovnike koji su iselili iz nekadašnjih manjih ribarskih sela koja su potopljena izgradnjom obližnje veće hidroakumulacije. Nakon upoznavanja s ruralnim i periurbanim prostorom regije, u poslijepodnevnim satima timovi su posjetili The Peak, najviši dio otoka Hong Kong, odakle su imali prilike promatrati konfiguraciju terena na kojem se grad razvio, ali i njegovu prostornu strukturu te uočiti problematiku vezanu uz nedostatak slobodnog prostora za izgradnju.

Treći dan terenske ekskurzije održao se u Ocean Parku, zoološkom vrtu i zabavnom parku, smještenom u južnom dijelu otoka Hong Kong,

foto: Ivan Šulc, Dubravka Spevec

Drugi dan je bio orijentiran na terensko istraživanje otoka Lantau, smještenog u zapadnom dijelu regije. U prvom dijelu posjeta timovi su pješačili po tematskim stazama u gorskom dijelu otoka, gdje su imali mogućnost steći uvid u vegetacijska obilježja regije te u najmodernije infrastrukturne projekte – zračnu luku Hong Kong, smještenu u potpunosti na umjetno nasipanom otoku, te most Hong Kong – Macao – Zhuhai, jedan od najdužih mostova preko mora na svijetu. Nakon toga učenici su posjetili ruralno naselje Ngong Ping, gdje su imali priliku upoznati način života budističke redovničke zajednice te steći uvid u specifični kulturni pejzaž formiran pod utjecajem budizma. U poslijepodnevnim satima terenska ekskurzija uključila je posjet pješice i brodom manjem ribarskom naselju Tai O, koje se sastoji uglavnom od improviziranih kućica smještenih neposredno na vodi.

Sl. 5. Hrvatski natjecatelji nakon pješačenja na otoku Lantau

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

foto: Dubravka Spevec

Sl. 6. Ribarsko selo Tai O smješteno na otoku Lantau te je omogućio uvid u kopnenu i morsku faunu tog dijela Istočne Azije. U večernjim satima održan je razgled suvremenog središta Hong Konga. Posljednji, četvrti, dan terenska ekskurzija uključila je posjet Jao Tsung-I Academy, koja predstavlja dokaz povijesne transformacije Hong Konga iz britanske kolonije, koja je imala izrazitu trgovačku funkciju, u suvremeno trgovačko, prometno i financijsko središte Istočne Azije. Nakon završetka terenske ekskurzije hrvatski tim zrakoplovom se sretno vratio u Hrvatsku. Odlazak hrvatskog tima na Međunarodnu geografsku olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski omogućilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, na čemu im najljepše zahvaljujemo. Poseban doprinos u organizaciji sudjelovanja hrvatskog tima na ovom natjecanju dala je doc. dr. sc. Ružica Vuk, kojoj ovom prilikom zahvaljujemo. Sedamnaesta svjetska geografska olimpijada trebala se održati od 11. do 17. kolovoza 2020. u Istanbulu u Turskoj, no zbog pandemije koronavirusa COVID-19 dio zemalja članica nije uspio provesti kvalifikacije za izbor tima za Olimpijadu. Stoga je Svjetska geografska olimpijada odgođena za godinu dana te će se održati na istom mjestu od 10. do 16. kolovoza 2021. Nadamo se da će uvjeti u svijetu dopustiti održavanje Olimpijade 2021. te da će hrvatski tim imati priliku sudjelovati na njoj i pokazati se u najboljem svjetlu.

Ivan Šulc i Dubravka Spevec

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

7. HRVATSKI GEOGRAFSKI KONGRES Čakovec, 9. – 11. listopada 2019.

U Čakovcu je od 9. do 11. listopada 2019. godine u organizaciji Hrvatskoga geografskog društva, Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, Hrvatskoga sabora, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišta u Zadru, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Međimurske županije i Grada Čakovca održan 7. hrvatski geografski kongres s međunarodnim sudjelovanjem. U rad kongresa bilo je uključeno 109 sudionika, a uz hrvatske znanstvenike sudjelovali su i kolege iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Slovenije. Znanstveni odbor prihvatio je 63 izlaganja. Svečano otvaranje započelo je izvođenjem nacionalne himne, a skup su pozdravili predsjednik HGD-a izv. prof. Danijel Orešić, pročelnica Geografskog odsjeka PMF-a izv. prof. dr. sc. Martina Jakovčić, prorektor za strategiju razvoja i izdavaštvo Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, dekanica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksandra Čižmešija, zamjenik gradonačelnika Čakovca Zoran Vidović, župan Međimurske županije Matija Posavec i saborska zastupnica Sunčana Glavak, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora. Radni dio kongresa odvijao se prva dva dana u dvije ili tri paralelne sekcije, a treći dan održan je terenski dio. Recenzirani prošireni sažetci izloženih podnesaka tiskani su u Knjizi sažetaka (ISSN 1849-8353). Temeljem izloženih referata i rasprave usvojeni su sljedeći zaključci 7. hrvatskoga geografskog kongresa: 1. Povećana je produkcija i kvaliteta geografskih radova koji se bave višekriterijskim prostornim analizama, što pridonosi afirmaciji geografije, posebno na planu upravljanja prostornim resursima s ciljem održivoga, pametnoga i uključivoga razvitka.

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

foto: Dubravka Spevec

Sl. 1. Svečano otvaranje kongresa 2. Potrebno je dalje poticati uključivanje geografije u sustav upravljanja prirodnom i kulturnom baštinom te poraditi na vrlo aktualnom pitanju zapošljavanja geografa u tim sustavima. 3. Nastavlja se uspješna primjena suvremene geografske metodologije u sklopu transfera znanja i tehnologija, kao i razvoj vlastitih metodoloških pristupa u primijenjenim istraživanjima različitih geografskih disciplina. Posebno je vrijedna primjena daljinskih istraživanja i drugih informacijskih alata. 4. Pokazuje se nastavak razvoja primijenjenih geografskih istraživanja te kontinuitet u praćenju aktualnih tema. Rezultati aktualnih geografskih istraživanja izvrsna su osnova za kreiranje javnih politika, izradu strateških razvojnih i prostorno-planskih dokumenata. 5. Potrebno je povećati vidljivost rezultata geografskih istraživanja u svim segmentima društva. 6. Potrebno je poticati i u većoj se mjeri uključivati u različite programe prekogranične suradnje te druge oblike internacionalizacije znanstvenih i stručnih aktivnosti. 7. Nužno je implementirati najnovije rezultate geografskih znanstvenih istraživanja u nastavu geografije na svim razinama obrazovanja. Na tim pitanjima potrebno je ojačati suradnju strukovnih udruga, geografskih sveučilišnih sastavnica i kreatora i nositelja obrazovne politike. 8. Predlaže se da se osmi hrvatski geografski kongres održi na jednom od hrvatskih otoka.

foto: Jelena Lončar

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Sl. 2. Sudionici terenskog dijela kongresa Program terenskog dijela kongresa koji se održao u području Međimurja: 9.00 polazak od Čakovca prema Prelogu, razgled Preloga // Akumulacijsko jezero HE Dubrava, povijesno središte Preloga i njegove nove poslovne zone 10.30 – 11.10 panoramska vožnja agrarnim krajobrazom u smjeru Murskoga Središća 11.15 razgled Spomen-parka naftaštva u Peklenici 11.45 razgled Spomen-doma rudarstva u Murskom Središću i okolne rudarske geobaštine 12.45 odlazak prema Svetom Martinu na Muri i Žabniku // posjet Mlinu na Muri i multimedijskom postavu „Jen den v živleju mlinara Franca Žalara” te vožnja skelom po rijeci Muri 14.15 ručak u Bistro Jastreb 15.45 odlazak prema Štrigovi // vidikovac Mađerkin breg, crkva sv. Jeronima u Štrigovi, vinska cesta 17.00 povratak na mjesto polaska u Čakovec

Danijel Orešić

OBL JETNICE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

POVODOM 90. GODINE ROĐENJA Prof. dr. sc. Josip Riđanović,

Budući da je 2019. godine navršeno 90 godina od njegova rođenja, prilika je da se podsjetimo na život i djelo našega poznatog geografa, blagopokojnoga profesora Josipa Riđanovića, koji je svoju karijeru izgradio na Geografskom odsjeku Prirodoslovnomatematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i svojim radom znatno obogatio hrvatsku geografiju. Prof. Riđanović rođen je 28. listopada 1929. godine u Kotoru (Muo), gdje je završio pučku školu i potom gimnaziju 1948. godine. Studirao je u Zagrebu, na Geografskom odsjeku PMF-a, gdje je u roku diplomirao 1953. godine. Istaknutom i zamijećenom studentu ukazala se prilika i godinu dana kasnije izabran je za asistenta. Bio je zaljubljenik u prirodnu geografiju, što je zasigurno odraz ljubavi za veličanstveni krajobraz rodnoga zavičaja u kojemu se krški stjenoviti divovi pribijaju k obali da bi se ogledali u dubokom modrom zaljevu. Svoj zavičaj i svijet oko sebe upijao je hodajući. Čuvena je njegova krilatica koju je i svojim studentima rado govorio: Znanje u glavu ulazi per pedes! Svoju ljubav prema zavičaju i onu prema terenskom istraživanju uspješno je spojio u svojem opsežnom i cijenjenom geomorfološkom istraživanju Orijena koje je izabrao za doktorsku temu. Doktorirao je 1963. godine obranivši disertaciju pod naslovom Orijen - prilog poznavanju reljefa primorskih krških planina. Izabran je za docenta 1965. godine. Znanstvena karijera prof. Riđanovića ostala je obilježena izvrsnom doktorskom disertacijom nakon koje je dobio stipendiju Humboldtove zaklade s kojom je boravio akad. godine 1966./1967. na znanstvenom usavršavanju iz hidromorfologije u Würzburgu kod čuvenog profesora Büdela koji je razvio i njegovao klimageomorfološki koncept. Tako se prof. Riđanović isprva bavio geomorfologijom, ponajviše krških krajeva, primjenjujući klimageomorfološki pristup. Usavršavajući se, ubrzo se usmjerava na istraživanje značenja kopnenih voda i mora u geografskom kompleksu, istražujući u širokom spektru tema od vode kao prirodnogeografskog elementa i čimbenika do problema očuvanja vodnih resursa i vodoopskrbe, kao i hrvatskim Jadranom. Za izvanrednog profesora izabran je 1972., a za redovitog profesora 1978. godine. Objavio je preko 70 znanstvenih radova, bio je čest sudionik na brojnim domaćim i inozemnim skupovima. Bio je rado viđen gost u inozemstvu, posebno u Srednjoj Europi. Kao redoviti profesor imao je čast boraviti 1984. godine kod čuvenog profesora Kellera u Freiburgu im Breisgau u sklopu Međunarodnoga hidrološkog programa (IHP). Suradnja s poznatim

foto: Ivan Zagoda

(Muo, Boka kotorska, 28. listopada 1929. – Muo, Boka kotorska, 24. srpnja 2009.)

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

njemačkim znanstvenicima nesumnjivo je pomogla ranom oblikovanju hidrogeografije u Hrvatskoj, kojoj je prof. Riđanović utemeljitelj, u skladu s tadašnjim suvremenim zbivanjima. Godine 1989. godine taj je pothvat okrunio sveučilišnim udžbenikom Hidrogeografija, prvim sveučilišnim udžbenikom iz te geografske discipline u Hrvatskoj. Kao pravi Bokelj, “južnjačke krvi” kako je volio isticati, nije mogao dopustiti da hrvatska akademska geografija ne razvije i disciplinu geografije mora, opet u skladu sa svjetskim trendovima u geografskoj znanosti. To je smatrao obvezom njegove primorske i pomorske Hrvatske. Nakon nešto više od dva desetljeća predavanja geografije mora, godine 2002. objavio je knjigu Geografija mora, prvo djelo pod tim naslovom u Hrvatskoj. U predavanjima, i općenito prenošenju svojih iskustava studentima, kao i široj publici, bio je prepoznatljiv po nekonvencionalnom i živopisnom pristupu. Bio je omiljen u društvu i iznimno vješt govornik, što je rado demonstrirao razrađenim i nadahnutim govorima. Njegove zdravice i hvalospjevi uveličavali su i uveseljavali proslave, a brojne anegdote povezane s njim i danas su žive među njegovim geografima. U svom življenju, a tako i u smrti ostao je povezan s rodnom Bokom Kotorskom. Svake je godine posjećivao svoj zavičaj. Umro je na njegovim obalama 24. srpnja 2009. godine i počiva u miru Božjem u svom rodnom mjestu, u Zaljevu hrvatskih svetaca.

Danijel Orešić i Ivan Čanjevac

IN MEMORIAM

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

IVANA VOLAREVIĆ Prud, Metković, 27. studenoga 1994. – Zagreb, 6. prosinca 2019. Geografska zajednica puno je više od studenata i profesora, to je ujedno jedna velika obitelj. Za Svetog Nikolu, 6.12.2019. godine, u šoku i nevjerici, s velikom tugom primili smo vijest da nas je zauvijek napustila jedna od nas, naša prijateljica Ivana Volarević. U tom nezaustavljivom kolu zvanom život, izuzetno je teško prihvatiti odlazak tako mlade osobe koja je prije par sati ispunjavala svoje fakultetske obaveze i planirala putovanja, a u drugom trenu se već nalazi na svojem završnom odredištu. Ivana Volarević rodila se 27.11.1994. u Metkoviću. Kći je Karmele i Andrije, sestra Mare i Andree, unuka Mare, tetka Eme, prijateljica mnogih. Osnovnu školu pohađa u rodnom Prudu i Metkoviću, gdje također upisuje i završava srednju školu. Visoko obrazovanje nastavlja u Zadru gdje završava dva preddiplomska studija – geografije i sociologije. Nakon pauze od godinu dana, odlučuje se zaputiti u „metropolu“ te na geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu upisuje diplomski studij „Geografski informacijski sustavi“. S novim kolegama u Zagrebu, hodnike fakulteta dijelila je malo više od godinu dana te marljivo i ustrajno rješavala sve svoje obveze na fakultetu pritom obasjavajući sve oko sebe nezemaljskom pozitivom, dobrotom i ljubavi. Iako je na našem fakultetu bila kratki period, brzo se je uklopila u našu geografsku obitelj te je svojom toplinom i ljubaznošću imala poštovanje svih. Ivanina pojava bila je nježna, puna razumijevanja i ljubavi. Uvijek je bila spremna porazgovarati i pomoći ljudima oko sebe. Biti u njezinom društvu i sa njom bilo je utočište mnogima. Puna mudrosti i razboritosti iz njezinih usana uvijek bi izlazile prave riječi. Kolegama i prijateljima uvijek je bila na raspolaganju za pomoć oko fakultetskih obaveza ili životnih situacija. Pomaganje drugima bio je njezin životni stil, njezin smisao. Pamtiti ćemo ju po njezinoj bujnoj frčkavoj kosi, ali ponajviše po velikom srcu punom ljubavi za ljude oko sebe. Geografija u koju se naša Ivana zaljubila bila je geografija srca, koja nas sve iznova otkriva i razotkriva. Nema geografije koja u sebi ne nosi znatiželju istraživanja nečeg novoga, čak i onoga očima nevidljivoga. Prostorne analize teže optimizaciji života i poboljšanju kvalitete života u prostoru koji nas okružuje. Geografija naše Ivane imala je slična načela, samo primijenjena na ljude. Kako pomoći ljudima da budu sretni i da im životi budu što bolji. To je bila njena misija.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

Iako Ivana više fizički nije s nama, mi osjećamo njezinu prisutnost. Ona živi u našim sjećanjima i uspomenama. Ona je s nama u hodnicima našeg geografskog odsjeka. Ovozemaljski život samo je priprema za nešto puno bolje i veće. Duša je vječna. Baš zato je Ivana još uvijek među nama i to ne samo u sjećanjima i uspomenama, njezina duša je među nama. I sve dok širimo ljubav i zajedništvo ona će biti sa nama. Jer ona je upravo to. Ljubav.

Martin Sinković

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje recenzirane stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se sažetak (nekoliko rečenica) i ključne riječi. Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebne dokumente prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Ako se u rukopisu koriste fotografije maloljetnih osoba mora postojati pismeni pristanak koji se ne šalje Uredništvu časopisa, već ga autori imaju obavezu pohraniti. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2019

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmentalhistorical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto

.........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / :

...................................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina

Jelena Lončar

Globalizacija i/ili održivi razvoj

I va n M a j s t o r i ć

Demogeografski aspekt promjene obitelji i braka u Hrvatskoj

Borna Mažar i Vladimir Grdinić

Razvoj ljekarničke mreže u Zagrebu od 1874. do 1991. godine

Ružica Vuk

Trgovački centri kao tema istraživačkog rada u nastavi geografije

K A R TA G O V O R I : Utjecaj regulacija na promjene korita Save kod Zagreba od kraja 19. stoljeća do danas