4 minute read

Mark Lanegan

Odlazak još jedne grandž legende

Uprkos burnom životu i dugogodišnjoj borbi sa opijatima, ljubitelje lika i dela Marka Lanegana zatekla je vest da je 22. februara pevač preminuo u 57. godini.

Ana Eraković

Sve je manje pionira grandž muzike među živima. Prvo su nas napustili Kurt Cobain, pevač Nirvane, i Layne Staley, pevač grupe Alice in Chains. Pre samo pet godina sebi je život oduzeo Chris Cornell, pevač benda Soundgarden, a ove godine smo se oprostili i od Marka Lanegana, pevača benda Screaming Trees. Uživanje u opojnim drogama, tako popularno među grandž muzičarima, postepeno je uzimalo svoj danak i ostavljalo teške posledice na fizičko i psihičko zdravlje onih koji su nekako ipak uspeli da se izbore sa zavisnošću.

Počeci

Mark William Lanegan rođen je 1964. u gradu Elensburgu, smeštenom nedaleko od Sijetla. O njegovoj mladosti saznali smo najviše iz njegovih memoara “Sing Backwards and Weep”, objavljenim 2020. Iako je u srednjoj školi bio posvećeni sportista (igrao je američki fudbal i bejzbol), s namerom da se sportom bavi i profesionalno, Lanegan je paralelno gajio i veliku ljubav prema muzici.

Screaming Trees

Bend Screaming Trees osnovali su 1984. Lanegan, gitarista Gary Lee Conner, basista Van Conner i bubnjar Mark Pickerel. Zajedno s bendovima poput Nirvane, Alice in Chains, Pearl Jam i Soundgarden, bili su pioniri grandž scene koja je nastala u Sijetlu. Lanegan je prvobitno trebalo da bude bubnjar, ali je navodno bio toliko loš da su ga postavili za pevača. Svoj prvi album “Clairvoyance” objavili su 1986. i mnogi ga opisuju kao kombinaciju psihodelije i hard-roka, tj. onoga što će kasnije biti okarakterisano kao rani grandž. Drugi album “Even If and Especially When” iz 1987. omogućio im je turneju širom SAD. Već 1988. objavili su “Invisible Lantern”, a sledeće godine izašao je “Buzz Factory”. Njihovo izdanje iz 1991. “Uncle Anesthesia” objavljeno je za veliku izdavačku kuću “Epic”, a producirao ga je lično Chris Cornell iz benda Soundgarden. Sa ovog albuma se izdvojila pesma “Bed of Roses”, koja je postala hit na radio-stanicama koje su puštale alternativni rok i koja je dospela na top-liste. Već sledeće godine objavili su “Sweet Oblivion”, koji je bio još uspešniji na top-listama, a pesma “Nearly Lost You” bila je ne samo radijski već i MTV hit. Svoj poslednji album “Dust” snimili su 1996. Iako su ga kritičari hvalili, ovo izdanje nije dobro prošlo kod publike, pa su naredne demo snimke odbile skoro sve izdavačke kuće. Ovaj poraz u kombinaciji sa svađama unutar benda doveo je i do njihovog zvaničnog raspada 2000.

Queens of the Stone Age

Lanegan je potom sarađivao s bendom Queens of the Stone Age, pojavivši se na njihovom izuzetno uspešnom albumu “Rated R” iz 2000. Pevao je u pesmi “In the Fade”, a kao prateći vokal čuje se i u “Leg of Lamb”, “Autopilot” i “I Think I Lost My Headache”. Ubrzo potom postao je njihov stalni član, kao jedan od tri vokala, i čuje se u pesmama “Song for the Dead”, “Hangin' Tree”, “Song for the Deaf” i “God Is in the Radio” sa albuma “Songs for the Deaf” iz 2002. Poslednji album koji je snimio kao član ovog benda bio je “Lullabies to Paralyze” iz 2005, gde je pevao u pesmi “This Lullaby”. Ipak, i nakon zvaničnog odlaska iz benda nastavio je da sarađuje s njima, pa ga tako možemo čuti i u pesmi “River in the Road” sa izdanja “Era Vulgaris” iz 2007, “Fairweather Friends” i “If I Had a Tail” sa albuma “...Like Clockwork” iz 2013.

Solo

Paralelno s bendom Screaming Trees, Lanegan je otpočeo i solo karijeru. Debi

album “The Winding Sheet” objavio je već 1990. za Nirvaninu izdavačku kuću “Sub Pop”. Ovo izdanje bilo je proizvod projekta na kome su zajedno radili on, Cobain, Mark Pickerel i Krist Novoselic. Malo je falilo da njegov drugi album “Whiskey for the Holy Ghost” iz 1994. nikada ne ugleda svetlost dana jer je Lanegan bio rešen da baci snimke, ali ga je u tome sprečio producent Jack Endino. Treće studijsko izdanje “Scraps at Midnight”, objavljeno 1998, snimio je na jednoj od omiljenih rokerskih lokacija - mestu Joshua Tree. Njegov četvrti studijski album iz 1999. trebalo je da bude samo kolekcija B strana, ali, kako je snimanje odmicalo, on je dodavao sve više novih pesama i tako je nastao “I’ll Take Care of You”. Nedugo nakon raspada benda Screaming Trees, tačnije 2001, Lanegan je objavio i svoj peti album “Field Songs”. Njegovo izdanje “Bubblegum” iz 2004. bilo je najuspešnije do tada, a kao gosti su se pojavili muzičari P. J. Harvey, Greg Dulli iz benda The Afghan Whigs i Josh Homme iz Queens of the Stone Age, s kojim će sarađivati i na sledećem izdanju - “Blues Funeral” iz 2012. Nakon ovog, snimio je još pet albuma - “Phantom Radio” iz 2014, “Gargoyle” iz 2017, “Somebody’s Knocking” iz 2019. i “Straight Songs of Sorrow” iz 2020. Osim solo izdanja, Mark je bio poznat i po saradnji s bivšom pevačicom benda Belle & Sebastian Isobel Campbell, s kojom je snimio čak tri albuma. The Gutter Twins je bio duo koji je oformio s pevačem benda The Afghan Whigs Gregom Dulliem, zatim sa engleskim elektronskim dvojcem Soulsavers, muzičarem koji se predstavlja kao UNKLE, i mnogim drugima.

Kraj

Zbog njegovog lošeg opšteg zdravstvenog stanja usled godina konzumiranja narkotika, kovid 19 je ostavio teške posledice na njemu. Osim što je jedva preživeo, ostao je delimično gluv, nije mogao da hoda i nekoliko puta je bio u indukovanoj komi. Uprkos svojoj neprestanoj borbi s narkoticima i recidivima, Mark Lanegan je bez sumnje bio jedan od najproduktivnijih muzičara ne samo svoje generacije već i našeg vremena uopšte. Umro je u svom domu, u mestu Kilarni u Irskoj, u februaru ove godine, ali razlog smrti nikada nije naveden.

This article is from: