hifimedia • 96

30 KN

3.76 EUR

200 DIN

7 KM

#96 / 2015.

SAMSUNG LEVEL

DENON HEOS

LUCINDA WILLIAMS

Luksuzne slušalice renomiranog proizvođača

Multi-room sustav za modernog korisnika

Jedna od najcjenjenijih suvremenih kantautorica

IZVJEŠTAJ SA SAJMA "ZAGREB AV SHOW 2014"

+ PIONEER U-05 Veliki povratak tvrtke Pioneer na audio scenu s USB digitalno/analognim pretvaračem i pretpojačalom za slušalice

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

U tišini Forma uvodnika je uvijek dobrodošla za iznošenje osobnih misli koje svi na početku ili na kraju listanja magazina zastanu i pročitaju.

To je forma u kojoj je dopušteno sve, forma u kojoj se lako uđe u osobne ili manje osobne analize i razmatranja o trenutnoj situaciji društva u kojem živimo, planetarnih događanja ili, ako nema baš ničeg zanimljivog, sjetim se ovih naših tema koje su nama od životne važnosti, a ujedno ostatku populacije potpuno sporedne i nebitne.

Nama su naše teme bitne. Ne sumnjam da ćemo o njima ikad prestati razgovarati, razmjenjivati informacije, žustro polemizirati, ali ponekad i sjediti u tišini kad nas netko, višom silom, iznenada napusti.

Neka ovaj put uvodnik prođe pored nas u tišini, bez velikih riječi, bez velikih najava, bez velikih osvrta, bez predviđanja budućnosti jer će ona i tako uskoro doći.

Ovaj broj magazina posvećujem preminulom Draženu Markešiću, velikom audio entuzijastu, dragom kolegi i prijatelju.

Andrija Ćurković Urednik

hifimedia #96

3

SADRŽAJ NAD C510 Nova arhitektura digitalije GRAHAM LS5/9 U najboljoj maniri BBC zvuka ONKYO DAC-HA200 Uređaj ozbiljnih namjera PIONEER U-05 Povratak korijenima

46 48

In memoriam: Jack Bruce (1943. – 2014.)

Više od basista: glazbenik za sva vremena

42 Vijesti

14 15

Audio Video

62

32

40

94

Testovi CANON POWERSHOT G7X Prednost velikog senzora u malom tijelu

16

SAMSUNG BD-H 6500 Elegancija i kvaliteta

18

DENON AVR-X2100W ONKYO TX-NR636 PIONEER VSX-924 YAMAHA RX-V677 Surround poker

22

PANASONIC TX-58AX800E Kontinuitet

32

SAMSUNG LEVEL OVER Viši nivo

36

DENON HEOS 5, 7 Pristupačno i funkcionalno

40

FIIO X5 Mio Fiio DALI RUBICON 6 Dalijeva zlatna sredina

4

38

42

hi-fimedia #96

Razgovor: Alan Broadbent Rock recenzije

51

Jazz recenzije

52

Film

MusicStyle Lucinda Williams Happy Woman Blues

David Ryan Adams Come Pick Me Up

56 60

Veliki naslovi 2015. godine Velika seoba filmova DVD/BD recenzije

62 76 66 82 86 88 94

Ostalo Reportaža: Zagreb AV Show 2014.

6

ZAGREB AV SHOW 2014

PRVIH 20 GODINA pišu: Gordan Gaži: uvod i slušni dojmovi redakcija: prikaz izlagača potrošačke elektronike i dodatne informacije o s ajmu

Z

agrebački AV Show doživio je i proslavio punih 20 godina postojanja. U takvom slavljeničkom raspoloženju često pobjegne i koja suvišna ili samozadovoljna riječ, no svakako nije suvišno potpuno hladne glave ustvrditi da je sajam u svoja dva desetljeća postojanja potpuno opravdao svoje postojanje i učinio mnogo za promociju i kvalitetniju valorizaciju audio/video tehnologije.

Sajam je dobio svoje prve konture 1994. godine, pokrenuo ga je naš glavni urednik Andrija Ćurković, i tada je bio orijentiran samo na Hi-Fi tehniku što se vremenom tematski širilo kako su se pojavljivale nove tehnologije i novi interesi potrošača.

Kao i ranije tako i na ovoj manifestaciji bilo je novosti, premijera, zanimljivosti i mnogo zanimljivih izložaka. Uspjeh sajma je još veći i značajniji kada uzmemo u obzir okolnosti u kojima su i znatno snažnije izložbe zbog pomanjka-

6

hi-fimedia #96

nja interesa i sredstava odgađane, smanjivane ili potpuno likvidirane. O sajmovanju i situaciji u gospodarstvu, ali i stanju duha u datom trenutku dovoljno govore i pomalo sablasne hale nekadašnjeg ponosa metropole "Zagrebačkog Velesajma".

Zbog svega toga odlučio sam ovaj mali uvod ne bojiti euforijom i reminiscencijama na skoro

Sajam je obišlo ukupno 1.689 posjetitelja od kojih su čak 53 novinara iz Slovenije i Hrvatske 60 punih dana sajma kojih se živo i s veseljem sjećam već čestitati upornom organizatoru i timu ljudi koji su najzaslužniji za opstanak sajma kao manifestacije i njegovom etabliranju. Nadalje treba zahvaliti svim

izlagačima koji su bez obzira na okolnosti podržali i prepoznali ideju koja je organizatora vodila u pravom smjeru. Pogled na listu izlagača na kojem se je našla većina očekivanih zastupnika zato mi je barem toliko draga kao pogled na plakate koji podsjećaju na 20 godina. Bilo je godina u kojima smo razmišljali samo godinu unaprijed, no danas imajući u vidu iskustvo u organizaciji sajma, podršku izlagača i sve više nekih novih lica u publici čini se da možemo razmišljati i nekoliko godina unaprijed. Sve sam sigurniji da je ovo bilo samo prvih 20 godina.

No pogledajmo malo i po salonima i sobama u kojima je bilo doista odličnih sustava i još boljeg raspoloženja.

MEDIA AUDIO

Nakon razmjerno velikih kutija u manjem prostoru tvrtke Media Audio dočekalo me nešto posve drugo. Srce sustava činio je visokointegrirani Devialet 120

uz kojeg je odlično pristajao mali Sonus faber zvučnik Olympica 1. Izvor zvuka je u ovakvoj kombinaciji očekivano bilo računalo u kombinaciji s Meridian Media Core serverom, ali i vrlo kvalitetan Clearaudio Concept gramofon. Zvuk je bio otvoren, pomalo dopadljiv, ali i vrlo precizan.

Koncepcijski kutije nisu kadre prenijeti duboke frekvencije, no to obilno nadoknađuju zapaženim fokusom, definicijom i ritmom. Ponekad zvučnik u želji da zahvati i dublje od deklariranog pomalo ostane bez daha, no vrlo rijetko. Gotovo niti na jedno predlošku nisam osjetio deficit basa, dapače nekoliko puta sam se vraćao u sobu i treba od srca čestitati ekipi koja je izvanredno posložila sustav.

SIGMA AUDIO KONCEPT i EPSON

Za ovaj sajam tvrtka se odlučila predstaviti kućno kino visoke klase za čiji zvuk je zaslužan AV receiver NAD T787 u kom-

HAD AUDIOL AB, Z V U Č N E N OVO S T I I D.O. A N A LO G U E

M E D I A AU D I O

SIGMA AUDIO KO N C E P T I E P S O N

binaciji s novom serijom Revel zvučnika i to modelom F208 kao prednji par, C208 kao centar, M106 kao stražnji par i napokon subwoofer B110. Kao izvor slike, koja je bila prezentirana preko Epson EH-TW9200 3LCD projektora, poslužio je Opppo BDP103EU univerzalni player.

Dojam impresivan.

NOVE BOJE ZVUKA

Sustav se sastojao od Yamaha elektronike iz nove serije i to integrirano pojačalo Yamaha A-S 2100 i CD reproduktor CD-S 2100 uz Dali Rubicon 5 zvučnike. Zvuk koji je dominirao mogao bi se okarakterizirati kao miran i razmjerno okolnostima izbalansiran i prirodan. Osobno bih prilikom slušanja klasike volio još malo živosti i razigranosti u visokotonskom spektru.

Dali posjeduje svoj pečat koji ima sposobnost obilježiti zvuk ukupnog sustava i koji je jasno čuje na njihovim prezentacijama s različitom elektronikom. U

AV R

svakom slučaju soba koja ljubiteljima mirne prezentacije s dobrim prostorom i bez mnogo uljepšavanje predloška mora biti ono što od sustava žele.

HAD AUDIOLAB, ZVUČNE NOVOSTI I D.O. ANALOGUE

Zanimljiv sustav kojeg zasigurno nije bilo lako uklopiti i koji je svojim izlagačima, doktorima svog zanata unio potrebu za intervencijom i medicinskih sestara. Što zbog stručnog i ekipiranog osoblja, ali i zvuka koji je bio pomalo drugačiji i donekle izvan očekivanih gabarita u ovoj slušaonici je vladala poprilična gužva. Naravno nisam propustio prigodu i sam navratiti nekoliko puta i doživjeti sustav koji se sastojao od integriranog pojačala HAD Audiolab Diablo SE (35W, svjetska premijera), phono pretpojačalo HAD Breeze P1, gramofona D.O. Analogue Basic mk2 i zvučnika Acoustic Energy AE-305. U zvuku se

N OV E B OJ E Z V U K A

osjetio fin prizvuk cijevne elektronike i dosta detalja. Bas je tendirao biti malo neprecizan, no uzevši u obzir uvijek problematične sajamske uvjete hvalimo puno potencijala, domaću pamet i maštovitu prezentaciju. Samo naprijed gospodo i palac gore na umješnosti da se s nimalo lagana integracija triode i pomalo dinamički zahtjevnih kutija pretvori u kvalitetnu i fino integriranu zvučnu sliku.

AVR

Još jedan sustav koji se mogao pogledati, a nešto manje poslušati predstavila je tvrtka AVR zastupnik za Optoma projektore. Premijerno je hrvatskoj publici predstavila najnoviji High End projektor za kućno kino – Optoma HD91.

Projektor je stvoren za najzahtjevnije gledatelje i omogućava dijagonalu do 7 metara, koristi 3xLED, PureMotion, UtraDetail i PureColour tehnologije za prirodnu i detaljnu sliku, a dolazi s

1.000 ANSI lumena i 500.000:1 kontrastom slike. Rezultat na Grandview projekcijskom platnu također izvanredan.

INTEK CROATIA

Prvi nastup na sajmu Intek Croatia odradio je u gabaritima stisnutoj slušaonici, ali uz veliki izbor opreme koju su predvidjeli za demonstraciju. Pojačala Electrocompaniet ECI 5 MkII i ATC P1, Resolution Audio Cantata digitalna platforma za reprodukciju CD medija i glazbe s računala, Oppo univerzalni reproduktor, te ATC zvučnici modeli SCM7 i SCM 40 od kojih je manji model bio spregnut s Rel subwooferom. Iskreno znajući u kojem prostoru izlažu svoju liniju proizvoda malo sam se nećkao prije ulaska u sobu u kojoj se prezentirao "novopečeni" zastupnik. Ipak, uho etabliranog glazbenika vrijedan je instrument koji je stvari držao pod kontrolom. Nivo glasnoće i izbor glazbe dozvolili su da ATC

hifimedia #96

7

ZAGREB AV SHOW 2014 I N T E K C R OAT I A

PL ANE T AUDIO

H D M U LT I M E D I J A

C A N YO N A U D I O

pokaže mnogo od svojih kvaliteta otvorenosti, živosti, prezensa, pa čak i snage, no uz pažnju prema sustavu vrijednosti koje podrazumijeva audiofilska konzumacija glazbe. Ničega previše i ničega premalo najkraći je opis Intekove slušaonice. Sve dalje od toga stvar je preferencija, a kad je u pitanju ATC tu često nema sredine.

CANYON AUDIO (SLO)

Svaki sajam ima svoj vrhunski sustav koji je najčešće i cjenovno nedostižan mnogima, no uvijek se nađe i poneka kombinacija koja upravo oduševi svojim kvalitetama i nepretencioznošću. Tako je ovoga puta Canyon Audio predstavio izvanredno pogođenu kombinaciju Kudos C20 samostojećeg zvučnika i Triode TVR-88SER integriranog cjevaša. Izvor zvuka bilo je maleni i šarmantni japanski D/A pretvarač Musica series USB 30.

Ukupan sustav radio je unisono gotovo iznenađujuće fluidno, slobodno, ugodno, ali i vrlo precizno. Vokali su posjedovali sjajnu definiciju, težinu uz finu separaciju od instrumenata. Prostornost

8

hi-fimedia #96

PRIMALINE

je također bila za pohvalu, a jedina zamjerka je na visokotonskoj jedinici koji tendira na malo glasnijim dionicama postati nešto tvrđi. Ostatak priče plijeni živošću i laganim zanimljivim koloritom. Odlična kombinacija i ugodno iznenađenje.

HD MULTIMEDIA

Prvi sustav koji je postavila na sajmu tvrtka HD Multimedia bila je kombinacija renomiranih audio i video proizvođača – JVC i Dynaudio. Radilo se o projektoru JVC DLA-RS 49E, WSP Fastfold Aufpro platno i aktivni zvučnici tvrtke Dynaudio, modeli XEO 4 i 6, te Focus XD 200. Zvuk je pratio u stopu specifičnost slike, bio je velik, informativan i moćan.

PRIMALINE (SLO)

Slovenski distributer počastio nas je s prvim sajamskim predstavljanjem tvrtke TAD i s vrijednom europskom premijerom - TAD Compact Evolution One (CE1) zvučnika i pripadajućih stalaka. Potpuno razvijen u kući, zvučnik predstavlja tehničko-dizajnersku poslasticu, koja izvlači najbolje iz TAD-R1

D I Y H R VAT S K A

Reference Serije, ali u kompaktnijem izdanju. Kako su iz tvrtke željeli predstaviti što više proizvoda imali smo prigodu poslušati i model E-1, te CR1-MkII. Kompletna elektronika bila je iz kuće i činili su je SACD reproduktor i D/A pretvarač (D-1000 i DA 1000), te pojačalo M2500.

Zvuk je plijenio čistoćom, mirnoćom na velikim glasnoćama, timbrom i ogromnom dinamikom. Dodajmo tome i izvanredan prostor i mnogo detalja po cijelom spektru i imamo doista fantastičnu prezentaciju koja se naslanja na vjernost reprodukcije, ali i momentalno uvlači u glazbu. Izvanredno.

PLANET AUDIO

Soba zastupnika Planet Audio bila je prva soba u koju sam ušao i koja je odmah ponudila mnogo dobrog zvuka. Sustav se sastojao od Luxman elektronike i to CD reproduktora D-08 ultimate i integriranog pojačala I-507uX. Zvuk je bio vrlo prirodan s popriličnom količinom detalja i vrlo kvalitetno definiranim prostorom u širinu kao i realnim volumenom instrume-

nata. Sustav koji se bez obzira na vrstu glazbe i prostor koji je pomalo apsorbirao energiju zadržao sve značajne osobine vrhunskoga i kojeg je uglavnom jednostavno slušati i razumjeti.

DIY HRVATSKA

Kao i nekoliko godina unatrag na sajmu su imali prigodu nastupiti i naši vrijedni samograditelji. Teško mi je iz izloženog asortimana uređaja predstaviti neki zasebno jer su, na žalost, uglavnom bili neoznačeni. To mi je posebno žao jer umjesto da to bude mala promocija zanimljivih uradaka moram se zadovoljiti generičkim komentarima o živahnosti domaće DIY scene.

Doista šteta, no siguran sam da će do godine samograditelji pokazati više agilnosti te se kvalitetnije i informativnije prikazati.

HD MULTIMEDIA I SUBING

Tvrtka koja u svojem programu posjeduje cijeli niz priznatih imena predstavila se s dvije potpuno različite demonstracije svojih uređaja od kojih je druga odrađena u suradnji s tvrtkom Subing. Radi se o kombinaci-

H D M U LT I M E D I A I S U B I N G

SONUS ART

AUDIO SAN

G A L U S A U D I O T EC H N O LO GY

ji i hrvatskog znanja i vještine u proizvodnji pojačala modela Electron Audio LEX i Red uz izvanredan D/A pretvarač MSB Analog DAC i sjajne Graham Audio BBC LS5/9 zvučnike. Svi oni koji su neko doba audio odrastanja posjedovali neki od licenciranih BBC monitora mogu zamisliti kakav kolorit predstavlja ovaj model. Dubina, rezolucija i zvuk koji je pomalo drugačiji, ali i uvijek slušača motivira na slušanje bio je posebno raspoložen i uz odličnu elektroniku fino je predstavio svoje izlagače. Mogu ponoviti samo ono što sam rekao i demonstratoru i ujedno konstruktoru amplifikacije: "Ne dirajte. To je to".

izvoru zvuka i Rega gramofonu.

Sve zajedno je djelovalo krajnje povezano, smisleno i vrlo prirodno. Zvučnici i su uz solidan bas pokazali i zavidnu mikrodinamiku i rezoluciju koja je sustav tjerala i pomalo preko granica prostorije u kojoj se nalazio, no ukupno uzevši doista ne bih imao primjedbi da glazbu i kod kuće doživljavam kako je ovaj sustav zamislio.

AUDIO SAN

Ove godine je bilo još ponekog razloga za slavlja, pa je tako tvrtka Audio Dream proslavila punih 11 godina uspješnog rada, te su tom prigodom uz prigodne akcije i poklone predstavili odličan sustav baziran na pojačalu Naim Supernait 2 i već legendarnim Harbeth 5L zvučnicima.

Kao izvor zvuka imali smo prigodu uživati u Naim digitalnom

GALLUS AUDIO TECHNOLOGY (SLO) & ESL (SLO)

Gallus Audio Technology se ove godine predstavio u dvije odvojene slušaonice od kojih je veći salon ugostio doista impresivan dizajn "The Loudspeaker" modela koji sa svoja tri modula u D' Appolito konfiguraciji, te 4 bas drivera i impresivnom dinamikom može puniti i prostor veći od predviđenog. Recimo i da je konstrukcija visoka skoro 2 metra. Puno nota, zamaha, dinamike, snage, ali i sitnijih finesa karakteriziralo je zvuk čiji izvor je bio odličan Accuphase DP-400 digitalni reproduktor kao i prekrasna gramofonska integra-

GALUS AUDIO T EC H N O LO GY & E S L

cija Mirka Smolića (SM Audio Design) - Primus. Za potrebne watte pobrinuo se još jedan slovenski konstruktor, gosp. Andrej Lakner koji sa svojom tvrtkom ESL Audio nudi cijelu gamu amplifikacija, modula i gotovih rješenja. Manja slušaonica ugostila je model Aquarius koji je u manjoj verziji nudio vrlo sličnu dinamičnu i otvorenu viziju zvuka kao i gore opisani "The Loudspeaker".

PANASONIC

Panasonic je prikazao na sajmu svoju potpunu predanost 4K tehnologiji, što je vidljivo - ne samo iz 4K TV uređaja - već i u cijelom nizu proizvoda koji omogućuju snimanje i reprodukciju 4K sadržaja. Naravno, model televizora oznake 65AX900 je bio njihov ponosni predstavnik za pokazati posjetiteljima, uređaj koji kvalitetom slike ide ukorak s plazma TV uređajem iz njihove prethodne referentne serije ZT60. TV ima THX certifikat za Full HD i Full HD 3D, reproducira boju od 98% po DCI standardu, ima HEVC (H265) podršku i HDCP protokol, te HDMI

2,0 kompatibilnost. Druga dva predstavljena Ultra HD televizora imali su oznake TX-58AX800 i TX-55AX630. Osim LED TV Panasonic je predstavio nove Blu-ray plejere oznaka DMPBDT 460 i DMP-BDT 700. potonji Blu-ray je bez kompromisa i posjeduje THX certifikat za reprodukciju slike, izlaz za 4K i podrška za reprodukciju 60 slika u sekundi, 4 x DAC od 192 kHz/32 bita, itd.. Spomenimo još i dva 4K modela fotoaparata iz G serija (DMC-GH4) i superzoom (DMC-FZ1000) te 4K video kameru oznake HX-A500.

SONUS ART

Domaći distributer tvrtke Denon, zagrebački sajam je iskoristio za premijerno prikazivanje Denon HEOS multiroom sustava.

Potrebu korisnika za dobrim zvukom u više različitih prostorija – soba, kupaonica, kuhinja ili terasa, Denon je prepoznao te razvio sustav koji bežično komunicira s vašom postojećom linijom i omogućuje distribuciju glazbe.

Prikazana su tri multiroom Hi-Fi zvučnika i popratne komponente za jednostavno i brzo spajanje u

hifimedia #96

9

ZAGREB AV SHOW 2014

TP VISION - PHILIPS

PA N A S O N I C A U D I O C E N TA R

jednu audio cjelinu. Sustavom se upravlja putem besplatne aplikacije za pametni telefon ili tablet, a ona u sebi ima integriran internet radio i Deezer glazbeni servis. Osim Denon Heos proizvoda, Sonus art je prikazala B&W zvučnike, Pathos elektroniku te slušalice proizvođača Audezee i Audio Technica.

TP VISION - PHILIPS

Na zagrebačkom AV Showu u Sheratonu tvrtka TP Vision premijerno je domaćoj publici predstavila TV s Android sustavom te povodom 10 godina Ambilighta najavila novu generaciju ambijentalne rasvjete na televizorima. Koliko je tvrtki važan ovaj korak prema integraciji novog operativnog sustava pokazala je i održana posebna prezentacija za medije na kojoj je uvodnu riječ dao Nikola RadmanLivaja, voditelj TP Vision ureda za Hrvatsku. "Svjesni smo kako je Android danas najzastupljeniji operacijski sustav na tržištu mobilnih pametnih uređaja i upravo je zbog te činjenice TP Vision odlučio proizve-

10

hi-fimedia #96

SAMSUNG

C H I P OT E K A

sti iznimno snažan i inovativan televizor kombinirajući upravo prednosti Android OS-a s velikim TV zaslonom i postojećim mogućnostima Smart TV-a.

Televizorom s Android sustavom ćemo definitivno obogatiti Smart TV iskustvo te prenijeti brzinu i jednostavnost modernih pametnih telefona na veliki TV ekran.", ističe Nikola Radman-Livaja dodavši kako "Android nudi velike mogućnosti konfiguracije, šarolikost aplikacija i igara." Android operativni sustav je na raspolaganju u serijama 7900, 8000 i 9000, dijagonale ekrana su 48, 55 i 65 inča, a tijekom 2015. godine se očekuje i širi asortiman Philipsovih Smart televizora s Android sustavom. Osim televizora, tvrtka je predstavila i 4K UHD media player (model UHD 880) kao i veliku ponudu soundbarova i Hi-Fi slušalica.

prijamnik na svijetu – S9, dijagonale 105 inča i cijene 120 tisuća dolara. Televizor dolazi s panoramskim 21:9 omjerom slike, razlučivosti zaslona od 11 milijuna točaka i osvježenjem slike od 1200 MHz. Pokreće ga četverojezgreni Samsungov procesor, smješten u One Connect uređaj koji omogućava jednostavnu hardversku nadogradnju samog televizora na sljedeću generaciju. Dodatne karakteristike ovog televizora su dva ugrađena prijemnika, integrirana kamera i mogućnost upravljanja govorom i pokretom, kao i tehnologije za poboljšanje slike Auto Depth Enhancer za dočaravanje prostornosti trodimenzionalnom optimizacijom kontrasta, PurColor optimizacija reprodukcije boja i tehnologija prigušivanja osvjetljenja točaka Micro Dimming Ultimate, praćen sustavom za dodatno poboljšavanje prikaza crne boje, Precision Black Pro. Samsung je prigodno predstavila i svoje zakrivljene soundbar zvučnike koji su namijenjeni upravo za ovakve televizore, atraktivnu "Coloseum" instalaciju s pet televizora

SAMSUNG

Zvijezda jubilarnog zagrebačkog AV sajma bio je proizvod tvrtke Samsung koja je premijerno u Hrvatskoj prikazala svoj najveći zakrivljeni Ultra HD TV

65HU8500 spojenih u jednu cjelinu, vrhunski postav kućnog kina te impresivne Samsung Level slušalice.

CHIPOTEKA

Domaći distributer Chipoteka predstavila je neke od najnovijih proizvoda tvrtki Onkyo i Magnat. Najviše pažnje posjetitelja izazvali su proizvodi tvrtke Onkyo koja uživa popriličnu popularnost na našem tržištu i to prije svega AV receiver Onkyo TX-NR838 s najnovijim Dolby Atmos dekodiranjem surround zvuka. Ovaj 7.2 receiver isporučuje 130W po kanalu, nosi THX Select2 Plus oznaku kvalitete, podržava HDCP 2.2 protokol za prijenos 4K video signala, itd. Kao partner ovom receiveru predstavljen je THX/3D Blu-ray player Onkyo BD-SP809.

Prikazani su i novi Onkyo stereo uređaji - integrirano pojačalo A-9050 (2x75W/8Ohm), CD/ mrežni player Onkyo C-N7050 koji ima i mogućnost direktnog striminga s pametnog telefona ili tableta uz 32-bit DA konverziju, Onkyo TX-4030 (DAB+/DAB/FM radio), mrežni stereo receiver

P R O DA J A P LO Č A

H A R I G U S E K KO N C E R T

Domagoj Šekelja i Mario Mlakar, članovi zagrebačkog instrumentalnog progressive post-rock sastava Moraines, održali predavanje na temu "Gitara i bubanj" i pravi jam session. Tik prije ulaska u studio, gdje će početi sa snimanjem svojeg debitantskog albuma nakon punih pet godina intenzivnog rada na materijalu, održali su malo opisno predavanje o svojim instrumentima – gitari i bubnju. Posjetiteljima sajma su dočarali kako svaki od instrumenata funkcionira i kako zvukove koji proizvode koristiti unutar stvaralačkog procesa pisanja pjesme. Na kraju su i zasvirati – prvo svaki instrument pojedinačno, nakon čega i zajedno, što je izazvalo veliko zanimanje posjetitelja.

ZAKLJUČAK

R O C K KO N C E R T

Onkyo TX-8050 s internet radiom i izravnom konekcijom iPod/ iPhone uređaja i prijenosni DAC/ pojačalo za slušalice Onkyo DAC-HA200 za reprodukciju glazbenih datoteka u visokoj rezoluciji za iOS i Android uređaje. Njemački proizvođač zvučnika Magnat predstavljen je s vrhunskim setom za kućno kino: Quantum 755, centralnim zvučnikom Supreme Center 252 i aktivnim subwooferom Omega Sub 20A. Audiofilima je bio namijenjen model Magnat Quantum Edelstein i Quantum 1009, zvučnici koji sadrže njihove najnovije tehnološke inovacije u izradi zvučničkih jedinica kao i pomno odabrane komponente.

AUDIO CENTAR

Grado je jedna od najstarijih obiteljskih tvrtki u audio industriji, više od 60 godina ručno proizvodi gramofonske zvučnice i slušalice u Brooklynu (NY, USA), nedavno je predstavila svoju treću generaciju slušalica – "E" seriju. Na zagrebačkom AV sajmu posjetitelji su imali priliku probati i poslušati, pomoću Pioneer U-05 USB DAC

J A Z Z KO N C E R T

pretpojačala i HAD Audiolab Maestral cijevnog pretpojačala, modele SR60e, SR80e i SR125e te se uvjeriti zašto su i nakon 20 godina postojanja najpopularnije audiofilske slušalice.

PRODAJA PLOČA

Osim vrhunske i raznolike tehnike, posjetitelji su bili u prilici obnoviti svoju glazbenu kolekciju novim izdanjima CD i LP ploča na prodajnim mjestima tvrtki Aquarius Records i Dancing Bear. Tom prigodom smo imali i jednu ekskluzivu.

Remasterirana reizdanja albuma "Led Zeppelin IV" i "Houses of the Holy" benda Led Zeppelin ekskluzivno je počela prodaja prvog dana sajma (petak, 24. listopad 2014.) – tri dana prije izlaska u ostatku Europe i četiri dana prije izlaska u SAD.

KONCERTI ZA VRIJEME SAJMA

Drugog dana održavanja jubilarnog sajma “Zagreb AV Show”, subota 25. 10. 2014, posjetitelji su imali mogućnost prisustvovati trima koncertima u velikoj dvorani Sheraton Zagreb hotela.

Prvi koncert je počeo u 16:00 sati, a nastupio je naš proslavljeni pianist i profesor na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu - Hari Gusek. Rođen je 1951. u Zadru, u Zagrebu studira u klasi prof. Darka Lukića, a na Konzervatoriju Čajkovski, u Moskvi u klasi prof. Rudolfa Kehrera. Magistrirao u klasi prof. Ive Mačeka na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, na kojoj je od 1978. zaposlen kao profesor klavira. Snimio niz klavirskih djela za radio i televiziju te LP za slovenski Helidon. U vlastitom izdanju CD “Hari Gusek – Live in Concert” 2013.

Naredni koncert (u 17:00 sati) bio je u Jazz ugođaju. Trio klavir/kontrabas/vokal: Marin Hrašćanec/ Tihomir Hojsk i Helena Hrašćanec izveli su jazz standarde u akustičnoj izvedbi. Tihomir Hojsak – hvaljeni hrvatski jazz kontrabasist, dobitnik Porina 2012, svira u sastavu Jazziana Croatica, a Marin i Helena Hrašćanec – klavirista i pjevačica nastupaju u vlastitoj grupi Praline & Fast Food.

Zadnji koncert tog dana je održan u 18:00 sati na kojem su

Ovogodišnja jubilarna dvadeseta manifestacija okupila je 34 izlagača iz Hrvatske i Slovenije, na tri kata hotela i s ukupno 1.100 m2 izložbenog prostora.

Zagrebački sajam potrošačke elektronike "Zagreb AV Show 2014" bio je vrlo uspješan što potvrđuje i odlična posjeta od ukupno 1.689 posjetitelja od kojih su čak 53 predstavnika vodećih medija iz Slovenije i Hrvatske koji prate tehnologiju, glazbu i lifestyle.

Samom sajmu je prethodila konferencija za medije na kojoj su prisustvovali predstavnici (izlagači) vodećih tvrtki potrošačke elektronike: Samsung, TP Vision (Philips) i Panasonic, a za vrijeme održavanja sajma dodatno su održane još tri konferencije u organizaciji tvrtki: Epson, TP Vision, Warner Bros. i EMI. Na kraju treba naglasiti da je sajam bio povod i za predstavljanje sedmorice audio proizvođača iz Slovenije i Hrvatske koji su predstavili svoje proizvode od kojih nekolicina ima već i svjetsku distribuciju.

Glavni medijski pokrovitelj i suorganizator ove međunarodne manifestacije bio je magazin hifimedia. Nadamo se da će izdanje sajma u 2015. godini nadmašiti navedene rezultate.

hifimedia #96

11

RAZGOVOR ANDRIJA ĆURKOVIĆ piše: Zoran Vitas

S

Andrijom Ćurkovićem razgovarali smo povodom još jednog, ovoga puta jubilarnog 20. po redu Zagreb Audio Audio Showa. Reklo bi se kako je Andrija Ćurković stvarni insider ove atraktivne i ekskluzivne scene u nas a upravo sada je pravo vrijeme i za retrospektivu kroz intervju.

Zagreb Audio Video Show možda je i najdugovječniji sajam općenito u Hrvatskoj.

Kako si uspio održati svoju manifestaciju čak i u vrijeme krize?

Ne bih želio da moj odgovor izgleda kao uobičajeni kliše kako se predanošću nekoj ideji i radu uspijeva napraviti i nemoguće, ali mislim da je upravo to odgovor na vaše pitanje. Vjerujem da će se s ovim složiti mnogi koji su i u nekim drugim područjima poslovanja napravili očigledne rezultate. Jednostavno, ako se razumijete u materiju s kojom radite onda i uspjeh nije nedostižan.

Problem nastaje onda kad tražite dobre rezultate, a ne razumijete to što radite. Upornost iznad svega. Na žalost, mnogi su odustajali jer im je u prijelomnim trenucima ponestalo želje, unutarnje energije da naprave i taj zadnji korak. Naravno, ova razmišljanja su na osobnoj razini, za uspjeh trebate imati i zdravu okolinu koja će prepoznati vaše ideje i dati vam podršku. U mojem slučaju to su učinili domaći distributeri potrošačke elektronike kao i naši posjetitelji sajma. U proteklih 25 godina posjetio sam mnoge slične manifestacije i mogu reči da naši posjetitelji imaju vrlo istančana audio-vizualna osjetila te da uvijek očekuju visoke standarde prezentacija. Moja zahvala ide njima jer bez njih moj entuzijazam ne bi imao smisla.

Koliko su se hi-fi i potrošačka elektronika promijenili u proteklih 20 godina? Je li se i publika promijenila i u kojem smislu?

U proteklih 20 godina bilo je nekoliko važnijih trendova koji

MJESTO ZA SVE Sajmovi trebaju opstati ponajprije zbog prvog kontakta proizvođača s potrošačem pogotovo što moderni uređaji postaju sve kompleksniji

su se pojavili u potrošačkoj elektronici, ali po meni su najvažniji – digitalizacija i minijaturizacija. One su omogućile današnju lakoću dostupnosti kućne zabave (glazbe i videa) na svakom mjestu kojeg korisnik može zamisliti. Naravno da su potrebe i način korištenja današnjih potrošača različiti u odnosu na one od prije 10-15 godina, ali je i dalje ostao taj kontinuitet konzumiranja sadržaja za osobnu zabavu. Iako su se zadnjih godina proizvođači stereo uređaja zabrinuli da je njihovo vrijeme na tržištu na zalasku, pokazalo se je da su, na sreću, bili u krivu. Današnja mlada generacija je opsjednuta slušanjem glazbe u pokretu s pametnih telefona i preko slušalica što je odlično!

Upravo su oni buduća generacija zaposlenih ljudi koji će ulagati u nove stereo komponente kad čuju da se njihova omiljena glazba može reproducirati i na daleko kvalitetniji način.

Kako se može opisati tržište hi-fi komponentama u

Hrvatskoj, imamo li sličnosti s Europom?

U Hrvatskoj su dostupni vrhunski proizvođači hi-fi komponenti i po tome ne zaostajemo za bilo kojom zemljom zapadne Europe. Međutim, zbog dugogodišnje recesije, za većinu građana ona cijenom postaju sve teže dostupna. Zbog toga je domaće tržište second-hand uređaja u laganom porastu.

Misliš li da će sajmovi kao događaj opstati i dalje, treba li ih mijenjati, hoće li se mijenjati Zagreb Audio Video Show?

Mislim da sajmovi trebaju opstati ponajprije zbog prvog kontakta proizvođača s potrošačem pogotovo što moderni uređaji postaju sve kompleksniji. U tom neposrednom kontaktu proizvođač zauzvrat dobiva prve informacije o prihvatljivosti i mogućem uspjehu svojeg novog proizvoda na tržištu. Sumnjam da će bilo koji prodavač u dućanu bolje pojasniti bit novog proizvoda tvrtke od nje same. U

tom segmentu (edukaciji) vidim opstojnost specijaliziranih sajmova na manjim tržištima u koje spade i naše. Tri vodeća globalna sajma potrošačke elektronike – CEATEC (Japan), IFA (Njemačka) i CES (USA) takav način prezentacije već odavno prakticiraju i to je smjer u kojem će ići i Zagreb AV Show.

Koji su najvredniji ili najzanimljiviji eksponati koji su se pojavili u ovih 20 godina tvojeg sajma?

Teško bi mi bilo sada nabrojati sve zanimljive proizvode u posljednjih 20 godina koji su se pojavili na zagrebačkom audio video sajmu, ali bih ipak izdvojio prvo predstavljanje DVD standarda na našem tržištu 1997. godine. Možda danas čitateljima zvuči malo čudno, no prva prikazivanja ovog formata u odnosu na standardnu VHS kazetu izazivao je oduševljenje kod posjetitelja sajma. Smatram da je DVD označio prekretnicu na tržištu potrošačke elektronike i koji je omogućio brzi razvoj sustava kućnog kina, televizora visoke rezolucije i sveopće digitalizacije potrošačke elektronike. Što će se moći vidjeti na ovom jubilarnom 20-tom izdanju Zagreb Audio Video Showa?

Jubilarno izdanje sajma “Zagreb AV Show 2014” odvijat će se na tri etaže hotela i vjerujem da će svakom posjetitelju pružiti nešto interesantno za vidjeti i doživjeti. Vodeći proizvođači televizora će prikazati najnovije 4K UHD televizore od kojih neki vrijede čak $120.000, sustave kućnih kina gdje video projektor ima glavnu riječ, multimedijalne uređaji te veliki izbor Hi-Fi uređaja raspoređenih na dva kata hotela. Ono što me posebno raduje je sedam slovenskih i hrvatskih proizvođača stereo komponenti koji će prikazati svoje najnovije proizvode. Molio bih vas da na njih ne gledate s podsmjehom jer su neki od proizvođača već uspostavili međunarodnu distribucijsku mrežu.

Prvi dan sajma (petak) je namijenjen samo Hi-Fi entuzijastima pa to iskoristite za uživanje u slušanju glazbe.

(Objavljeno u Večernjem listu, 18.10.2014.)

12

hi-fimedia #96

VIJESTI

ATC SCM 19 in memoriam:

Dražen Markešić - Harkonen (1969. - 2014.)

Dugogodišnji član hrvatske DIY zajednice, cijenjeni konstruktor cijevnih audio komponenti i vlasnik bjelovarske tvrtke “HAD Audiolab”, Dražen Markešić, preminuo je u subotu (15.10.2014.) u 45. godini života. Mnogima je u široj audio zajednici bio poznat i po svojem nadimku Harkonen. Njegova osobnost, enciklopedijsko poznavanje cijevne audio tehnologije i nepresušna stvaralačka energija, doveli su ga u samo par godina od aktivnog člana DIY foruma do priznate audio manufakture na svjetskoj audio sceni. Cijenjen od svojih kolega samograditelja (DIY), domaćih i svjetskih audiofila te respektabilnih audio medija, Dražen je realizacijom svojih projekata postavio svjetionik svim drugim domaćim audio entuzijastima koji će se nakon njega odvažiti zakoračiti na globalnu audio scenu. "HAD Audiolab" bio je svakako sam Dražen i njegova vizija poslovanja i odnosa prema životu. Njegova ljudska pristupačnost, životna energija i vedrina osvajala je sve posjetitelje. Dražen je imao vremena i strpljenja za sve njih.

Njegov odlazak je nemjerljiv udarac za hrvatsku audio scenu, no oni koji su mu bili najbliži mogu utjehu potražiti u činjenici da ćemo ga držati u onom dijelu pamćenja u kojem se skriva ono najbolje što osoba doživi ili sretne u životu. Nećemo reći Draženu zbogom, nego bi radije završili s... vidimo se.

14

hi-fimedia #96

PRVE AUDIOQUEST SLUŠALICE AudioQuest slušalice poluotvorenog dizajna, imena NightHawk (noćni soko), već u fazi prototipa za marketinške svrhe osvojile su CES 2015 nagrade za inovacije u kategoriji slušalica i ekološkog / održivog dizajna.

Pored korištenja naprednih proizvodnih postupaka, AQ ističe da se u slušalicama nalaze inovativne zvučničke jedinice te da je prilikom dizajniranja korištena tzv. inteligentna ergonomija.

NightHawk su prve slušalice koje sadrže dio izrađen uz pomoć 3D printera. Riječ je o biomimetričnoj mreži inspiriranoj podstrukturom leptirovih krila čime se postiže difuzija zvuka i poništavaju rezonancije. Slušalice koriste zvučničke jedinice dijagonale 50 mm s membranom izrađenom od bioceluloze – materijala izuzetne čvrstoće i

sposobnosti regulacije visokih frekvencija, a patentirani “split-gap” pogon značajno smanjuje intermodulacijska izobličenja. Još jedna inovacija korištena u dizajnu NightHawk slušalica je fleksibilni okvir koji učinkovito distribuira težinu slušalica, smanjuje steznu silu i omogućava dugotrajniju udobnost nošenja. Školjke slušalica NightHawk izrađene su od materijala poznatijeg kao Liquid Wood ili “tekuće drvo”. U suštini se radi o drvu pomiješanom s biljnim vlaknima koje se zagrijava, pretvara u tekuće stanje i obrađuje na način da se može ubrizgavati u kalupe.

U odnosu na plastiku, Liquid Wood ima neusporedivo bolje akustičke značajke i prihvatljiv je za okoliš. Cijena kod domaćeg distributera iznosi 4.600 kuna.

INFO: www.mediaaudio.hr

Britanska tvrtka ATC u svojoj Hi-Fi Passive seriji nudi četiri modela čiji brojevni predznaci označavaju volumen pojedinog zvučnika. To su modeli SCM 7, 11, 19 i 40. Svim modelima zajednička su izuzetna konstrukcijska rješenja – od činjenice da u magnetskim sustavima koriste mješavinu metala koji imaju izuzetno široko (rastegnuto) linearno područje vođenja magnetske energije, što rezultira izuzetno preciznim i čistim transferom električnog signala u pogonsku silu koju stvara zavojnica prema membrani. Slušno se to može jasno čuti kako izuzetna čistoća i prirodnost zvuka uz lako iznošenje najfinijih prostornih te mikro i makro dinamičkih informacija uz naglašenu prirodnost timbra, kao i činjenice da su ovjesi optimizirani tako da stvaraju jednak otpor od najnižih do najvećih hodova membrane i pogonskog sustava. Osim toga, dvostruki ovjesi (poglavito u srednjetonskoj i visokotonskoj

jedinici) postavljeni u dvije etaže, služe stabilizaciji pokretnog sustava i optimizaciji čistog klipnog gibanja. Posljedica je opet jednaka kvaliteta zvuka na niskim i velikim glasnoćama bez čujne kompresije ili porasta izobličenja. Kutije su zatvorene, bez bas refleksa.

Zvučne jedinice inovativan su proizvod samih ATC konstruktora baš kao i svi drugi dijelovi proizvedeni na tlu Velike Britanije, pod strogom kontrolom kvalitete.

Zvučnik ima dimenzije 438 x 265 x 300 mm (VxŠxD), težinu 17,8 kg i cijenu 21.320 kuna/par.

INFO: Intek Croatia, www.intek-croatia.hr

PATHOS CLASSIC REMIX Kako bi udovoljili zahtjevima i ukusima zahtjevne audio publike, ali također privukli pažnju mlađih zaljubljenika u glazbu, u Pathosu su odlučili podariti drugi život proslavljenom modelu ClassicOne te ga preimenovati u ClassicRemix.

Ipak, da nije riječ o pukom remiksiranju starih, odnosno

zastarjelih tehnologija, ono je hibridnog ustroja, s lampama u diferencijalnom pretpojačalu i driveru (Electro Harmonix 6922, ECC88), ali su svi sklopovi, i u odnosu na ClassicOne, prekrojeni, unaprijeđeni i ispolirani.

Također, korišteni su i unaprijeđeni pasivni dijelovi.

Ovo potpuno balansirano hibridno integrirano pojačalo razvija 2x70W na 8 ohma, radi u AB klasi. Na putu do izlaznog stupnja smještena je kontrola glasnoće, izrađena oko Burr Brown čipa PGA2310 (jedan po kanalu u balansirano ustroju). Izlazni stupanj također je potpuno balansiran. Napajanje je također obilato, s 240VA

transformatorom i s više od 45.000 uF u DC dijelu.

Velika razlika u odnosu na ClassicOne je u mogućnost ugradnje za ovo pojačalo posebno dizajniranog DAC-a s mnoštvom digitalnih ulaz - USB (B), I2S, SPDIF (coax i optički). DAC je izgrađen oko BB1793 čipa i podržava 24bit/192kHz glazbene datoteke. Osim navedenih, ugrađeni su i brojni drugi izlazi, između kojih i Ethernet i dva USB (A). Ima RCA i XLR balansirane ulaze, kao i posebno kvalitetno i osmišljeno pojačalo za slušalice. Cijena ovog uređaja kod domaćeg distributera iznosi 19.971 kune.

INFO: www.sonusart.hr

SBOX

ŠIRI PONUDU SVOJIH PROIZVODA Domaća tvrtka Šmit Elektronic bilježi kontinuirani rast i prisutnost na hrvatskom tržištu, ali i na ostalim tržištima jugoistočne Europe te Republike Njemačke, svojom linijom proizvoda marke SBOX. Pored njihove široke ponude stalaka za montiranje svih varijacija i dimenzija LCD televizora, od nedavno nude i police za Hi-Fi i AV komponente.

Uvidjevši svakodnevnu potrebu potrošača za solidnim i pristupačnom policom, Šmit Elektronic u svoju liniju uvodi atraktivan model podne Hi-Fi police oznake HF-501B. Stalak se sastoji od četiri police postavljenih na čelične, okrugle nogice s ukupnom nosivošću od 40 kg. Gornja polica je napravljena od kaljenog stakla debljine 6 mm dok su ostale od kaljenog stakla debljine 4 mm i cijela je izvedena u crnoj boji. Sa zadnje strane je nogica izvedena tako da se u nju mogu položiti kabeli što dodatno pridonosi estetskom izgledu cijelog sustava. Cijena ove police iznosi 799,90 kuna.

INFO: www.s-box.biz

hifimedia #96

15

TEST CANON POWERSHOT G7X

PREDNOSTI VELIKOG SENZORA U MALOM TIJELU piše: Igor Jadan

T

ržište kompaktnih digitalnih fotoaparata smanjuje se zbog pojeftinjenja i velikog izbora DSLR fotoaparata za zahtjevnije korisnike s jedne strane, a s druge strane zbog prisutnosti fotoaparata u mobiteli-

ma koji će zadovoljiti ne zahtjevne korisnike. Tako se danas profiliraju i na tržištu uspijevaju specifične kategorije kao npr. napredni kompaktni fotoaparati s većim senzorom. U takvu kategoriju pripada testirani Canon PowerShot G7x. Radi se o fotoaparatima koji pružaju puno veću kvalitetu slike od standardnih kom-

Zahvaljujući velikom senzoru moguće je dobiti efekt zamućenja pozadine, koja se traži kod snimanja portreta

16

hi-fimedia #96

paktnih fotoaparata, ali cijenom ulaze u DSLR svijet. Često korisnici velikih DSLR fotoaparata imaju potrebu ponijeti i neki kompaktni model, a naviknuti na kvalitetu slike koju im pruža DSLR fotoaparat ne pristaju na velike kompromise. Također oni dubljeg džepa koji žele što kvalitetnije slike ali u što praktičnijem

i malom uređaju traže uređaj iz ove kategorije.

Canon PowerShot G7x kombinira odličan BSI CMOS senzor dijagonale 1“ visoke razlučivosti od 20,2 megapiksela i objektiv raspona žarišne duljine od 24-100mm. Ovaj objektiv ističe se u odnosu na konkurentske modele prije svega kombinacijom maksimalnog otvora blende od F1,8-F2,8 i većeg 4,2x zooma. Zahvaljujući velikom senzoru moguće je dobiti efekt zamućenja pozadine, tj. malu dubinsku oštrinu koja se traži kod snimanja portreta. To je jedna od glavnih boljki kompaktnih fotoaparata s malim senzorom. Tijelo fotoaparata je čvrsto, malenih dimenzija s pozadinskim LCD ekranom koji zauzima većinu stražnjeg dijela fotoaparata, a može se pomicati za 180° po vertikalnoj osi. Time će biti oduševljeni svi koji žele snimati autoportrete (Selfie) a pomoću bežične mreže i mobitela mogu ih brzo podijeliti s prijateljima na društvenim mrežama. Osobno me takve mogućnosti ne impresioniraju (znam, star sam) te bi bila korisnija mogućnost pomicanja ekrana po horizontalnoj i vertikalnoj osi ili barem naginjanje prema dole kako bi se moglo lakše snimati iz ptičje perspektive. Ekran je visoke razlučivosti (1,04 megapiksela) i osjetljiv je na dodir što omogućuje lakše korištenje fotoaparata, jednostavno određivanje željene točke fokusa i podešavanje raznih opcija. Maleni broj tipki kompenziran je ekranom osjetljivim na dodir i mogućnošću odabira funkcije prstena i FUNC tipke. Od zanimljivosti potrebno je istaknuti poseban kotačić za podešavanje kompenzacije ekspozicije koji se ispod kotačića za odabir moda snimanja. Ovime će neki korisnici biti oduševljeni, ali kotačić je širi od biranja moda snimanja i često ga se može slučajno pomaknuti dok se podešava način snimanja. Neobičan je način njegova rada jer se pomicanjem udesno postavljaju vrijednosti do -3 u koracima od

1/3, te je potrebno navikavanje na to. Osim automatskog moda snimanja prisutni su i razne predefinirane scene, efekti, napredni PASM modovi uz mogućnost podešavanja jedne svoje kombinacije postavki.

Bežična mreža je podržana, kao i NFC komunikacija koja omogućava povezivanje s drugim uređajima koji imaju ugrađenu podršku. Canon je u ovom slučaju malo zakomplicirao korištenje ove mogućnosti jer se povezivanje s pametnim telefonom odvija preko posebne aplikacije. Tako nije moguće dodirom između fotoaparata i pametnog telefona automatski prebaciti sliku na ekranu kako to omogućuju neki uređaji, već se aktivira aplikacija za upravljanje fotoaparatom. Ako aplikacija nije instalirana nudi se njena instalacija. Sama aplikacija za upravljanje fotoaparatom ima samo jednostavnije mogućnosti.

Za direktno prebacivanje fotografija na neku društvenu mrežu ili internet servis, potrebno je koristiti Canon Image Gateway i pravilno ga podesiti.

Manualno fokusiranje moguće je putem prstena oko objektiva ili prstena oko navigacijskih tipki. Oba načina nisu praktična jer je potrebno puno okretanja da se prijeđe raspon udaljenosti, a uz to prsten oko objektiva se pokreće teže i postepeno.

Osim toga uvećanje dijela kadra koji se fokusira je četverostruko uz prilično lošu sliku. To otežava korištenje manualnog fokusiranja i korisnici će se najviše osloniti na sustav automatskog fokusiranja koji nije najbrži ali obavlja svoj posao korektno. Brzina slijednog snimanja od maksimalnih 6,5sl/s vrijedi samo ako se koristi JPEG format zapisa. Ako se odabere snimanje u RAW formatu koji je izbor profesionalaca jer omogućuje dobivanje najboljeg rezultata, brzina snimanja pada na otprilike 1sl/s. To je prilično loš rezultat, a sporost zapisivanja velikih RAW datoteka uzrokuje i zastoj od otprilike 1,5s nakon snimljene fotografije. Još jedan nedostatak je skromno trajanje baterije koja je deklarirana na 210 snimaka po CIPA

šavati ISO vrijednost, kompenzaciju ekspozicije i još nekoliko opcija.

Canon PowerShot G7x je usprkos nekim nedostacima (nedostatak panoramskog moda snimanja, manualno fokusiranje, brzina zapisivanja RAW datoteka, trajanje baterije), odličan mali kompaktni fotoaparat koji pruža kvalitetnu sliku i dovoljan raspon žarišnih duljina za svakodnevnu uporabu. Potencijalni korisnik mora odlučiti da li su mu ti nedostatci bitniji od prednosti koje donosi veliki senzor u malenom kućištu.

Primjer male dubinske oštrine; auto mod - 24mm, F1.8, 1/30s, ISO 125, bez bljeskalice

Canon PowerShot G7x Kvaliteta slike Video snimke Svjetlosno jaki objektiv Trajanje baterije Sporo slijedno snimanje u RAW formatu Nema panoramskog snimanja

Canon PowerShot G7x

hifimedia ERGONOMIJA 0

16

20

MOGUĆNOSTI

standardu. To je lošiji rezultat od konkurencije, ali rješiv nabavom rezervne baterije.

Kvaliteta slike je vrlo dobra.

Zahvaljujući velikom senzoru i objektivu bolja je od svih klasičnih kompaktnih fotoaparata i zadire u početnu DSLR kategoriju. Slike su realnih boja s puno detalja. Veliki otvor blende u kombinaciji s niskom razinom šuma i na visokim ISO vrijednostima omogućava snimanje bez bljeskalice i u uvjetima sa slabim osvjetljenjem. Malo mekše slike vidljive su pri maksimalnom uvećanju i najvećem otvoru blende, ali smanjivanjem otvora blende oštrina se brzo vraća. Slike sni-

mane s visokom osjetljivosti od ISO1600 vrijednosti imale su prihvatljivu razinu šuma uz mnogo detalja, a automatski balans bijele boje je u rijetkim slučajevima bilo potrebno ručno podešavati. Makro snimanje omogućuje fokusiranje na minimalnoj udaljenosti od 5cm. Video zapis snima se u maksimalnoj rezoluciji 1080p brzinom od 60 sl/s sa stereo zvukom u mp4 formatu (35Mbit/s). Izbor rezolucija i brzina snimanja je ograničen, ali je moguće pritiskom na ekran odrediti točku fokusa tijekom snimanja. Na video snimke nema zamjerki, a osim automatskih postavki moguće je i pode-

18 20

0

SLIKA 0

37

40

CIJENA/KVALITETA 0

16

20

UKUPNO 87

0

20,2 MP

100

LCD

1“ BSICMOS

7,6cm

1.920x1.080 60 sl/s

MicroSD

Objektiv 24-100mm F1,8-F2,8

WiFi NFC

Karakteristike Karakteristike: Stabilizacija slike u objektivu; ISO 12512.800; Ekspozicija 1/2.000-40s; Zapis JPEG, RAW; Priključci USB, mini HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom) 304g; Dimenzije 103x60x40 mm; Cijena: 5.299 kn. INFO: www.canon.hr

hifimedia #96

17

TEST SAMSUNG BD-H 6500

Elegancija i kvaliteta p i š e : D u b r a v k o To p l a k

S

amsung se već dokazao u prošlosti sa svojim Blu-ray plejerima u nižem cjenovnom razredu i pokazao da može ponuditi korisnicima vrlo dobre AV rezultate. Samsungov Blu-ray oznake BD-H 6500 dizajnom već na prvi pogled izgleda drugačije nego uobičajeni Blu-ray ostalih proizvođača. Kućište plejera nije potpuno četvrtastih rubova, već je desni rub zaobljen.

Na zaobljenom dijelu, na vrhu kućišta, nalazi se velika okrugla tipka osjetljiva na dodir s

Izgled glavnog izbornika

18

hi-fimedia #96

više funkcija, kojima se odabiru osnovne funkcije plejera (play, stop, otvaranje / zatvaranje ladice diska itd.). Prednja strana sadrži vrlo čitljiv plavičasti LCD ekran, ladicu Blu-ray pogona i poklopcem skriveni USB priključak. Cijelo kućište je u plastičnom zrcalnom crnom pokrovu, što uređaju daje vrlo elegantan izgled. Specifične dimenzije od 360 x 40 x 196 mm daju naslutiti da je Samsung Blu-ray plejer osmislio tako da njegov korisnik bez nekih većih problema može postaviti uređaj i u manjim prostorima (npr. na nekoj polici). Na zadnjoj strani

nalazi se minimalni broj priključaka: 1 HDMI, digitalno optički Toslink audio izlaz i 1 mrežni priključak. Iako Blu-ray ima

Slika je u svim segmentima bila čista i oštra, a boje su imale vrlo prirodan izgled minimalni broj priključaka, u potpunosti će zadovoljiti sve ciljane korisnike. Samsung je

Dodatne opcije za podešavanje slike

vrlo dobro „promislio“ koji korisnici će željeti kupiti ovaj Bluray plejer i što će im biti prioriteti (dizajn, malene dimenzije kućišta, jednostavnost upravljanja i dobra podrška reprodukciji mnoštva AV materijala). Što se tiče podrške različitih formata na glazbenoj strani podržani su hi-res FLAC, MP3, WMA, AAC i WAV datoteke, a kod video podržani su DivX HD, WMV HD, MKV, AVI, 3GP i MP4 formati, kao i kompatibilnost s JPEG i MPO (3D) za pregledavanje fotografija. Samsung BD-H 6500 podržava DLNA, što će omogućiti korisnicima

neometan pristup svim datotekama pohranjenima na računalo ili NAS serveru, a tu je bežični pristup dijeljenja zaslona digitalnih sadržaja na Android mobilne telefone i tablete (s i na TV). Blu-ray BD-H 6500 posebno je dizajniran i za rad sa Samsungovim novim multi-room audio Shape zvučnicima (model M7 i M5), pomoću koji će korisnik, preko bežične Wi-Fi mreže, moći slušati filmove ili CD s nultom latencijom, neovisno gdje se nalazi u svome domu.

On screen grafički izgled glavnog izbornika je poboljšan s jasno naznačenim grafičkim podjelama određene grupe, npr. izbornik multimedija, Movies i TV Shows, settings, itd.. Podizbornici za osnovna podešavanja slike, zvuka, mreže, itd., izgledaju gotovo identično kao i na većini novih Samsungovih TV-a, pa zabuna ili nedoumica kod podešavanja ne bi trebalo biti, pogotovo za one koji već imaju neki Samsungov TV. Kao i svi novi Samsungovi uređaji, i ovaj Bluray ima Smart TV platformu koja uključuje korištenje mnoštvo AV sadržaja (multimedija, Samsung Apps, itd.), te pruža mogućnost dodavanja nekih predinstaliranih aplikacija u glavni izbornik (npr. Twitter, Facebook, YouTube, web preglednik, itd), kako bi bili na raspolaganju kod početnog uključenja rada plejera.

Daljinski upravljač je već viđen na prijašnjim modelima Blu-raya. Prilično je jednostavan za korištenje, obzirom da su njegove funkcijske tipke logički postavljene. Osnovne tipke za rukovođenje Blu-ray plejerom su fluorescentne, pa su vidljive i u mraku. Daljinskim upravljačem može se upravljati i najosnovnijim funkcijama TV-a, koji nisu isključivo iz Samsungove proizvodnje, što je uvijek korisna stvar.

Samsung BD-H 6500 Vrlo dobra slika i zvuk Redukcija šuma na slici Brzina očitavanja različitih medija Cijena nešto nedorečenije bas frekvencije

hifimedia

Samsung BD-H 6500

SLIKA 0

22

30

ZVUK 0

19

30

OPREMLJENOST 7

0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

8

10

CIJENA/KVALITETA 0

12

20

UKUPNO 0

68

100

cirati i 3D sliku, dajući uvjerljivi dojam dubine i trodimenzionalnosti, s tek malim primjetnim preklapanjima između desnog i lijevog oka. Iako može pretvoriti 2D u 3D sliku, ne bi preporučili taj mod. Uobičajene testne uzorke s HQV Blu-ray BD-H 6500 je odradio jako dobro s vrlo malim primjedbama (treperenje na nekim okomitim crtama kod testa - Film Resolution).

Pohvala ide redukciji šuma u slici, koja je dobro predočena kod nižih rezolucija slike (DVD).

Slika je u svim segmentima bila čista i oštra, a boje su imale vrlo prirodan izgled. Iako postoji 6 različitih kontrola za dodatno podešavanje slike, gotovo da ih se ne treba dirati, jer tvornička slika daje odlične rezultate. I zvukovno BD-H 6500 daje prilično dobre rezultate.

Model Značajke optički digitalni izlaz/ulaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz/ulaz stereo audio izlaz Balansirani XLR stereo audio izlaz kompozitni video izlaz komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) HDMI izlaz/ulaz RSC 232C audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) mrežni priključak USB RS-232C Infracrvena IR kontrola Ulaz za slušalice Utor za memorijske kartice dodatni pribor audio digitalno/analogni pretvarač progressivan scan video scaler mogućnost podešavanje slike Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start BD disk DVD CD Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm) Masa (kg) Info CIJENA

Srednje i visokotonsko područje daje čisti i jasan zvuk, a tek je bas područje nešto nedorečenije, zbog pojave nejasnoće kod nekih materijala (mekaniji karakter basa). U svakom pogledu, BD-H 6500 ima dobru izbalansiranost zvuka, s nešto manjim doživljajem dubine prostora.

Samsung BD-H 6500 •/1/• • 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) ?

• 16 sekundi/ 3 12 11 10 360 x 40 x 196 1,2 www.samsung.hr 1.139,00 kn

Zaključak

U ovome cjenovnom razredu Samsung BD-H 6500 pokazao je iznimne karakteristike. Samsung je definitivno ostvario svoju zamisao i ovim Blu-rayom ponudio korisnicima jako puno mogućnosti: od dobre slike, zvuka, elegantnog dizajna, itd.

Slika i zvuk

U ovom cjenovnom razredu nismo očekivali da će Samsungov Blu-ray moći isporučiti i podići HD prikaz slike na Ultra HD rezoluciju. Osim toga, Samsung može reprodu-

hifimedia #96

19

TEST SURROUND RECEIVERI

SURROUND POKER p i š e : D u b r a v k o To p l a k

P

uno puta sam se u društvu diskutira o novim AV proizvodima, a tema je da li su novi uređaji stvarno bolji od prošlih serija ili su uređaji samo kozmetički dotjerani, kako bi se slijedio godišnji ritam izlaženja novih proizvoda (svake godine nova serija uređaja). Ovaj put je tema usmjerena na AV receivere. Iz iskustva testiranja receivera, bilo je mnogo negativnih i pozitivnih stvari, ali generalno gledajući, receiveri svake godine ipak imaju tendenciju poboljšanja svih AV parametara. Naravno, neki proizvođači u pojedinim cjenovnim razredima u nekoj godini samo "kozmetički" dotjeraju novi receiver, dok u drugim cjenovnim razredima naprave bitan i kvalitetan skok. "Kozmetičke" nadogradnje uobičajeno se odnose na neki dodatak koji prijaš-

nja serija nije imala (npr. Wi-Fi) ili potpuno novi vanjski izgled receivera, koji najčešće pobuđuje najveću pažnju kod većine korisnika. Ne treba od svega toga "bježati" ili biti skeptičan, jer ima sjajnih primjera kada su pojedini proizvođači to odlično napravili, uklopivši u novi izgled i sva bitna AV poboljšanja. Međutim, treba ipak biti na određenom oprezu i dobro promotriti što pojedini receiver nudi, te ne kupovati receiver brzinski, bez dublje analize. Savjet prijatelja ili prodavača u trgovini treba uzeti u obzir, ali najbolje je svoj sud o receiveru donijeti nakon čitanja pojedinih testova u specijaliziranim časopisima, jer većina recenzenata znaju vrlo dobro procijeniti što su bitne i ključne stvari na receiverima. Nakon svega toga, korisniku se preporučuje da izabrani receiver posluša i u nekom dućanu, ako je to ikako moguće, te da tek onda donesu svoj zaključak. Ovaj mali uvod bio je potre-

Denon AVR-X2100W Onkyo TX-NR636 Pioneer VSX 924 Yamaha RX-V 677

4,560.00 knt 4,699.00 knt 4.699,00 knt 4,590.00 knt

ban jer nova generacija receivera različitih tvrtki zaista nudi mnoštvo novih opcija i mogućnosti, te poboljšava kvalitetu svih parametara, što je samo potvrđuje da receiveri polako ali sigurno napreduju prema boljem. Nemoguće je u testu nabrojati sve mogućnosti i sposobnosti određenog receivera, pa će se spomenuti samo one bitne karakteristike ili nedostatke koji najviše utječu na kvalitetu zvuka i slike, te njihovu jednostavnost rukovođenja. Na test su bila 4 receivera zadnje generacije u cjenovnom razredu do 5.000,00 kuna i to modeli oznaka: Denon AVR-X2100W, Onkyo TX-NR636, Pioneer VSX 924 i Yamaha RX-V 677.

hifimedia #96

21

TEST SURROUND RECEIVERI NOVE GENERACIJE

D

Denon AVR-X2100W

enon AVR-X2100W ostaje vjeran svom dizajnu koji je krasio i prošlogodišnje modele receivera, a djeluje vrlo jednostavno. Prednja stranica ima čiste i uredne linije, a središnji dio koji se nalazi ispod čitljivog displeja, dodatno je naznačen zrcalnim plastičnim pokrovom, što mu daje određenu privlačnost i eleganciju. Funkcijskih tipki je malo, jer Denon koristi okretni gumb za odabir pojedinog AV izvora. Od priključaka na prednjoj strani tu su: 1 HDMI, 1 USB, 1 mikrofonski ulaz za kalibraciju i ulaz za slušalice. Prednji USB priključak prihvaća samo USB memorije i HDD diskove formatirane u FAT16/32 sustavu (zadnji USB prihvaća i NTFS), a može se koristiti i za priključivanje iPod / iPhone / iPad uređaja. Ovogodišnjim modelima proširena je kompatibilnost i podrška za čitanje raznih datoteka MP3, AAC, WMA i WMA Lossless formata visoke rezolucije, FLAC, Alac, WAV i AIFF do 192 kHz / 24 bita. Stražnja strana sadrži dobru podršku raznih AV priključaka, a u oči odmah upadaju dvije RF antene, koje služe za stabilnu bežičnu Wi-Fi i

22

hi-fimedia #96

Bluetooth (AirPlay) vezu. Denon nudi najveći broj HDMI priključka od svih receivera na testu s HDMI verzijom 2.0 (7 ulaza / 2 izlaza) koji podržavaju 4K standard (60 sličica u sekundi) i Pure Color 4:4:4.rezoluciju prikaza slike (frekvencija uzorkovanja digitalnog signala). Unatoč HDMI 2.0 priključcima, nema HDCP 2.2 zaštitu, što bi moglo prouzročiti neke probleme u budućnosti, ako ga Denon nekim firmwareom ne nadogradi. Činjenica da receiver uz 2 optički digitalna ulaza, nema niti jedan koaksijalni digitalni ulaz nije nam se svidjela. Za razliku od Onkya i Yamahe, Denonu se može zamijeniti strujni kabel nekim boljim, čime se dodatno može unaprijediti zvuk. U priboru receivera priložene su višebojne naljepnice (njih ima i Onkyev receiver) koje se lijepe na zvučničke kabele, kako bi se u svakome trenutku znalo koji kabel pripada kojem zvučniku. Osim gore navedenih značajki treba istaknuti i višekanalno pojačalo od 95 W na 8 Ohma, Internet radio, DLNA v 1.5 i NAS mrežni protokol, Audyssey MultEQ XT automatsku kalibraciju zvuka, Audyssey Dynamic

Volume, Audyssey DynamicEQ, ISA certifikaciju, itd..

Receiver je nadograđen najnovijim firmwareom 3400-0310-9681 (stara verzija 3400-3158-2614), a za nadogradnju je trebalo čak 26,38 minuta.

On screen grafički prikaz glavnog izbornika je, kao i kod Onkya, u crno bijeloj izvedbi (bijeli natpisi s crnom pozadinom) ali malo profinjenijeg i naznačenijeg stila.

Ono što Denon AVRX2100W receiver izdvaja od ostalih receivera na testu je ISF certifikat za podešavanje izlazne slike iz receivera.

Denon upotrebljava grafičke slike, a odabirom pojedine funkcije u izbornicima, one su dodatno obilježene plavkastim rubom, što korisniku vizualno puno jasnije pomaže kod snalaženja. Iako podizbornika ima puno, korisnik neće imati neki veći problem kod snalaženja i podešavanja neke funkcije. Ono što Denon AVRX2100W receiver izdvaja od osta-

lih receivera na testu je ISF certifikat za podešavanje izlazne slike iz receivera. Uz tvornički postavke slike (Custom, Standard, Film, Streaming), tu je posebni ISF mod (Imaging Science Foundation) koji nudi postavke slike za dan ili noć. Za gledanje po danu ISF nudi svjetliju sliku, dok za noćni mod slika ima tamniji izgled. Spomenuti treba i osobno podešavanje (Custom) gdje se nudi mogućnost osobnog podešavanja nekoliko parametara slike (svjetlina, kontrast, zasićenje boje, smanjenje buke na slici, itd.), koje mogu biti vrlo korisne samom korisniku za bolji izgled slike prema vlastitom ukusu. Denon koristi Audyssey MultEQ XT sustav za kalibraciju zvuka, koji se na njegovim prošlim serijama pokazao kao vrlo dobar kalibracijski sustav (za jednu poziciju kalibracija traje 1.5 minutu).

MultEQ XT tehnologija omogućuje korisniku da izmjeri zvuk na čak 8 različitih pozicija u prostoru, što stvara točniju zvučnu sliku prostora, a u konačnici to rezultira puno preciznijem i jasnijem surround zvukom. Interesantno je što je Denon ponudio jednu korisnu "stvar" za smještaj kalibracijskog mikrofona. Od nekoliko koma-

Ovogodišnjim modelima proširena je kompatibilnost i podrška za čitanje raznih datoteka MP3, AAC, WMA i WMA Lossless formata visoke rezolucije

da kartona (četiri), koji se umeću jedan u drugi, korisnik može složiti praktičan stalak (mogu se podesiti različite visine stalka), te tako u potpunosti zamijeniti bilo koji profesionalni stalak. Vrlo praktičan dodatak i za to Denon treba pohvaliti. Audyssey MultEQ XT kalibracija pokazala se najboljom od svih receivera i bilo je potrebna sasvim mala ručna korekcija za idealne rezultate u prostoru. Od ostalih mogućnosti, tu se nalaze: Bi-amp, dupli izlaz za subwoofer,192kHz/24-bit digitalno analogni konverter, AirPlay, Internet radio (vTuner, Pandora, Spotfy, itd) i druge.

Daljinski upravljač je identičan prošlogodišnjem modelu.

Specifičan je po tome što sadrži manji broj funkcijskih tipki većeg promjera, za razliku od ostalih daljinskih upravljača. Razmak između funkcijskih tipki je dovoljno velik, pa gotovo da se ne može dogoditi da se slučajno pritisne kriva funkcijska tipka. Fosforni premaz gotovo svih funkcijskih tipki dodatno pospješuje njegovu uporabu u mraku. Za još jednostavniju kontrolu receivera Denon nudi tzv. Denon Remote App, aplikaciju za prijenosne uređaje (tablete, mobitele), kojima se tada može upravljati receiverom.

Aplikacija je dostupna za Apple i Android uređaje.

Denon AVR-X2100W sa svojim slikovnim mogućnostima može nadograditi ulaznu sliku, pogotovo ako je ona niže rezolucije. Ulazni video signal prerađen u Denonovom video procesoru dobiva u konačnici, na izla-

Denon AVR-X2100W Audyssey MultEQ XT kalibracija Praktični rasklopivi kartonski stalak za kalibracijski mikrofon Izvrsna prostornost zvuka u surroundu WiFi, Apple AirPlay i Bluetooth ISF certifikacije Ugrađena dvostruka antena za besprijekorno bežično spajanje Puno grafičkih slika u izbornicima HDMI 2.0 nema koaksijalnog digitalnog audio ulaza samo optičkog

hifimedia

Denon AVR-X2100W

ZVUK 0

38

50

Glavni izbornik

OPREMLJENOST 24

0

30

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

6

10

CIJENA/KVALITETA 0

8

10

UKUPNO 0

76

100

zu iz receivera, bolje detalje i čistinu slike, te veću prirodnost spektra boja. Zvukovno je Denon pružao najbolje rezultate u srednjotonskom području, koji su uvijek bili jasni i čisti. Visokotonski dio malo je manje naznačen nego srednjotonsko područje ali ne toliko da bi to bio nekakav nedostatak. Bas je polutvrdog karaktera, te nešto istaknutijeg i većeg opsega, koji je primjetan u zahtjevnim glazbenim dionicama. U stereo modu, Denon pruža malu i ne baš raskošnu zvučnu pozornicu, što nije bilo za očekivati. Surround zvuk je ipak nešto sasvim drugo i tu se Denon pokazao kao puno dorađeniji i rafiniraniji uređaj. Mala prostornost zvuka

Audyssey izbornik podešavanje zvuka na 8 različitih mjesta u prostoru

u stereu u potpunosti je zamijenjena najboljim i najširim prostornim osjećajem zvuka u odnosu na ostale receivera na testu. Čak je zvuk, koji se činio pomalo analitičnim u stereu, u surroundu je dobio dodatnu toplinu i prirodnost. Bas frekvencije su dobro kontrolirane, ali i ovdje je bila prisutna nešto veća izlazna razina basa. Zadnji surround kanali imaju vrlo dobru sposobnost i rezolutnost da točno prenesu sva zbivanja i zvukove

koji se nalaze iza slušatelja. U svakom slučaju, Denon je nadogradio svoj zvuk u odnosu na prošlogodišnji model receivera.

Zaključak

Denon AVR-X2100W je posebnu pažnju posvetio bežičnoj povezivosti i nadogradnji slikovnih parametara (ISF certifikat), uz standardno dobar i kvalitetan zvuk, koji daje najbolji prostorni surround zvuk od svih receivera na testu.

hifimedia #96

23

TEST SURROUND RECEIVERI

Onkyo TX-NR636 O

nkyo TX-NR 636 ima malo izmijenjen i profinjen dizajn u odnosu na prošlu generaciju receivera, a karakteriziraju ga jednostavne ravne linije. Za razliku od većine receivera, na prednjem panelu još uvijek se nalazi pojedinačna funkcijska tipka za svaki ulaz, a tu je i već prepoznatljivi Onkyev zeleni matrični zaslon, na kojem su dobro čitljivi svi parametri receivera. Osim toga, na prednjoj strani se nalaze sljedeći priključci: 1 USB, 1 HDMI (MHL), kalibracijski ulaz za mikrofon i ulaz sa slušalice.

Kroz USB priključak moguća je reprodukcija USB memorije (podržava FLAC, WAV, ALAC, Dolby® TrueHD, (48 kHz), i DSD), dok je podrška za iPhone ili iPod izostavljena. Prednji HDMI je MHL kompatibilan, pa je moguće reproducirati sadržaje iz tableta ili pametnih telefona u video rezoluciji od 1080p i zvuka u 7.1 kanalnoj surround izvedbi. Stražnja strana sadrži sve potrebne moderne priključke, a posebno izdvajam 6 HDMI ulaza (verzije 2.0 koji su spremni prihvatiti 4K video signal4),

24

hi-fimedia #96

a samo 1 od ulaza (HDMI 3 STB / DVR) i 1 od izlaza (HDMI izlaz glavni -"main") podržava HDCP 2.2 (zaštitu od kopiranja). Ono po čemu se Onkyev receiver razlikuje od svih ostalih na testu je ugrađeni MM gramofonski ulaz, koji će omogućiti priključivanje gramofona, bez upotrebe posebnog vanjskog gramofonskog pretpojačala, što će razveseliti sve korisnike koji imaju gramofon u svome AV sustavu. Od mogućnosti treba istaknuti višekanalno pojačalo od 7 x 95 W na 8 Ohma, bi-amping, Bluetooth i WiFi bežični prijenos podataka, Marvel Qdeo video čip za dodatnu i poboljšanu kvalitetu svih video signala koji ulaze i izlaze iz receivera, Internet radio (Spotify, Tunein, Deezer, Aupeo, Pandora – neki od njih nisu dostupni u Hrvatskoj), itd..

Posebno treba istaknuti jednu mogućnost koju nemaju ostali receiveri na testu, a to je ugrađeni Dolby Atmos surround zvuk. On predstavlja novitet u surround zvuku i osigurava veliku prednost jer korisnik njime dobiva potpuno jednu novu

dimenziju zvuka. Dolby Atmos konfiguracija dodatno uključuje jedan ili dva para zvučnika, koji se smještaju iznad korisnika na strop. Time se korisniku pruža potpuniji i prirodniji zvuk kada se filmska scena i zvuk kreću iz prednjeg dijela ekrana prema zadnjem zidu, odnosno stražnjim surround zvučnicima. Kako će dodatni zvučnici

Onkyo receiver se razlikuje od svih ostalih na testu jer ima ugrađeni MM gramofonski ulaz, koji omogućuje priključivanje gramofona vjerojatno predstavljati problem kod postojećih i novih instalacija u prostoru, proizvođači već nude zvučnike koji se postavljaju na gornju plohu postojećih prednjih i zadnjih zvučnika, a"spotom" zvuka usmjereni su u strop. Odbijanjem zvuka od stropa iz tih zvučnika, postiže se efekt kao da se iznad korisnika nalazi stvarni zvučnik.

Da bi se dobio Dolby Atmos surround, potrebno je receiver nadograditi novim firmwareom (stari/1020-2110-0001-02000001 - novi/2000-5110-10010401-0102).

Izbornici On screen grafičkog prikaza nisu grafički atraktivno napravljeni i u crno/bijeloj su boji. Bez obzira na to, raspored i logika podešavanja dobro su raspoređene i jasne, što će korisnicima omogućiti nesmetano podešavanje svih parametara receivera. Onkyo TX-NR636 ima potpuno novi sustav automatske kalibracije naziva AccuEQ i njihovo je vlasništvo. Prijašnjih godina korišten je Audyssey sustav ali su u Onkyou očigledno zaključili da imaju boje rješenje u svome AccuEQ sustavu. AccuEQ kalibracija je puno jednostavnija za korisnika i traje svega 2.03 minute.

Za razliku od Audyssey pristupa kojim se sugerira da pomaknete mikrofon na pet ili više pozicija u sobi, AccuEQ obavlja posao iz samo jednog mjesta. Nakon provedene kalibracije pokazalo se da Onkyo AccuEQ automatska kalibracija nije bila tako uspješna kao prijašnja Audyssey kali-

Stražnja strana sadrži sve potrebne moderne priključke, a posebno izdvajam 6 HDMI ulaza (verzije 2.0 koji su spremni prihvatiti 4K video signal)

bracija, jer je u nekim parametrima Onkyo bio među lošijima od ostalih receivera na testu, pa su se neki parametri morali ručno dodatno mijenjati (udaljenost i jačina pojedinog kanala). AccuEQ je zato odlično napravio akustičku EQ prostora (podešavanje i ujednačavanje svih frekvencija), što se itekako odrazilo na zvuk.

Onkyo TX-NR 636 nudi i "InstaPrevue” izgled na ekranu (prvi put je predstavljen u 2012.) a koji omogućuje da se na ekranu vide svi aktivni HDMI ulazi u odvojenim "kućicama" koji unutar sebe imaju pokretne slike (oko 4 sličica u sekundi). Ovim se jednostavnije može vidjeti i odabrati HDMI ulaz pomoću daljinskog upravljača.

TX-NR 636 koristi već dokazani daljinski upravljač s prošlogodišnjih serija receivera. Anatomski oblik daljinskog upravljača (deblji u dnu, a tanji pri vrhu sa stražnje strane) i zrcalni izgled kućišta daju mu atraktivan izgled. Malene ali dobro raspoređene funkcijske tipke, ponudit će korisniku sasvim dobru upravljivost receiverom.

Onima koji neće biti zadovoljni ponuđenim upravljanjem pomoću daljinskog upravljača, Onkyo nudi i upravljanje pomoću daljinskog "App" kontrolera za mobilne telefone ili tablete. Najnoviji upravljački App omogućuje jasne i sveobuhvatne kontrole, a dostupne su besplatne verzije za Apple ili Android uređaje.

Marvel Qdeo video obrada ulaznih signala dala je vrlo respektabilne slikovne rezultate. Posebno je to bilo vidljivo kod

Onkyo TX-NR636 HDMI 2.0 / HDCP 2.2 standard Marvel Qdeo video čip Nadogradnja na Dolby Atmos surround Gramofonski ulaz daljinski upravljač nema pozadinsko osvjetljenje funkcijskih tipki

hifimedia

Onkyo TX-NR636

ZVUK 0

39

50

OPREMLJENOST 0

25

30

7

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

8

10

79

100

Glavni izbornik

UKUPNO 0

nižih rezolucija slike, koja su tada bila prebačene na više rezolucije slike. Odsutnost buke na slici bila je gotovo nevidljiva prolaskom kroz Qdeo obradu. Onkyo je nadogradio zvuk TX-NR 636 u odnosu na prošlogodišnji model receivera. Visokotonski i srednjotonski spektar bili su opipljivi, čisti i jasni, te nije bilo problema čak niti na većim izlaznim jačinama. Bas je bio mekanog karaktera, a povremenome tendencijom nešto manjeg intenziteta basa nego što bi trebalo biti.

Onkyo je jedini od svih receivera imao najbolje ujednačene spektrove zvukova, pri čemu niti jedan dio spektra nije izlazio ili prikrivao drugi u radu, što je rezultiralo vrlo kompaktnom zvučnom slikom. Dubina i širina zvučne slike je mala, pa svi materijali zvuče pomalo stisnuto i skučeno.

U surroundu je Onkyo pokazao

Podizbornici za podešavanje svih funkcija receivera

izuzetnu čistoću srednjih i visokih tonova, što je posebno došlo do izražaja kod zadnjih kanala, dok su bas frekvencije uvijek bile dobro kontrolirane. Definicija prostora je i ovdje skučena, iako je svaki kanal bio jasno označen i prepoznatljiv. Dolby Atmos surround zvuk nije bilo moguće istestirati na originalnim snimljenim materijalima (jer ga nismo imali) ali i sa sadašnjim materijalima čujan je veliki potencijal koji on

nudi. Najveći problem će vjerojatno biti postavka dodatnih zvučnika u prostor kako bi se ispravno čuo Dolby Atmos surround.

Zaključak

Onkyo TX-NR 636 receiver nudi uvjerljivu količinu najnovijih tehnologija i dobrih performansi. Njegov najveći plus je Phono pretpojačalo, HDMI 2.0 i 2.2 HDCP standard, Dolby Atmos surround, te Marvel Qdeo video procesor.

hifimedia #96

25

TEST SURROUND RECEIVERI

Pioneer VSX-924 K

ao i ostali receiveri na testu, ni Pioneer VSX 924 se nije vanjskim izgledom puno promijenio u odnosu na prošlogodišnji model. Vrlo simetrične i jednostavne crte receivera sa samo najpotrebnijim funkcijskim tipkama na prednjoj ploči te vrlo čitljivim ledeno plavi displejem, već je ustaljen dizajn kod Pioneera. Opremljenost priključcima na prednjoj strani očigledno predstavlja standard kod svih receivera na testu: 1 USB, ulaz za slušalice i 1 ulaz za kalibracijski mikrofon. Prednji HDMI priključak nije kompatibilan s MHL (Mobile High-Definition Link) ne dajući mogućnost prijenosa 1080p Full HD videa sa smartphonea ili tableta, već je za to namijenjen jedan stražnji HDMI (označen brojem 6). Prednji USB zato ima podršku za datoteke visoke rezolucije, kao što su AIFF, WAV, FLAC, i Apple Lossless, ali i MP3, WMA i AAC, a tu je i podrška za višekanalne 96 kHz 24-bitne 5,0 i 5,1 FLAC i WAV datoteke. Stražnja strana dobro je opskrbljena raznim AV priključcima i na to nitko ne bi trebao imati neki prigovor. Svi HDMI priključci su HDMI verzije 2.0 (podrška za 4K), ali ne podržavaju HDCP

26

hi-fimedia #96

2.2, najnoviji standard zaštite od kopiranja. Ono što treba spomenuti je, da kao i Denonov receiver, i Pioneer omogućuje priključivanje nekog boljeg strujnog kabela, koji može dodatno poboljšati zvuk receivera. Na žalost, bežično povezivanje se još uvijek izvodi pomoću vanjskog adaptera, koji srećom dolazi u kompletu s receiverom. Od mogućnosti, koje receiver nudi, treba istaknuti višekanalno pojačalo od 105 W po kanalu na 8 Ohma, video upscaling na 4K (60P s 4: 4: 4 uzorkovanjem), ESS Sabre Premier 192 kHz D / A pretvarač, DLNA certifikat, napredni MCACC surround kalibraciju, Internet radio (vTuner, Spotify, itd.), HTC Connect, Apple AirPlay, itd.. Kako bi receiver bio potpuno spreman i opremljen za optimalan rad s najnovijim mogućnostima, instalirana je zadnja verzija firmwarea 1-237-005-010-116 (s9691.5003.1116) (1-234-005-010105 (s9691.5003.1105)). S obzirom na ostale receivere na testu, gdje je kod nekih nadogradnja trajala prilično dugo (preko 20 minuta), kod Pioneera je trajala relativno kratko (6.03 minuta).

U On screen grafičkom izgledu izbornika na Pioneer VSX 924

receiveru nema nekih noviteta u odnosu na prethodne modele. Isti grafički prikaz i pristup podizbornicima, što zapravo nije nikakav nedostatak, već su u Pioneeru vrlo mudro procijenili da ono što vrijedi ne treba mijenjati. U neku ruku nisu nimalo pogriješili jer su izbornici dobro postavljeni, a možda im je jedini nedostatak što ih ima zaista puno, s mnoštvom podizbornika i podešavanja, pa će neiskusni

Pioneer podržava i Bluetooth aptX standard za najvišu kvalitetu prijenosa podataka s pametnog telefona, tableta, laptopa, računala ili drugog Bluetooth izvora korisnici morati uložiti malo više truda da podese sve mogućnosti receivera. Pioneerov napredni MCACC (Multi-Channel Acoustic Calibration) surround kalibracijski sustav zadavao je dosta problema (sadrži 9-struki EQ i mjerenje zvuka u 6 zasebnih točaka u

prostoru). Problemi su se javljali s detektiranjem krive faze priključivanja kabela iz receivera u zvučnike. Iako su kabeli +/- bili ispravno priključeni, MCACC kalibracija je tvrdila drugačije. Ako korisnik ima 6.1 surround sustav, morat će ga ručno naznačiti, da bi kalibracija protekla do kraja. Nakon početnih problema, kalibracija je uspješno obavljena, ali su se +/- polovi morali ručno vratiti u ispravan položaj, bez obzira na to što je MCACC kalibracija tvrdila suprotno, jer su inače zvučni rezultati bili neispravni, pa na to treba posebno obratiti pažnju. U naprednom EQ modu, osim osnovnih načina podešavanja, dodan je stručan mod, kojim se doista može puno postići (mogu se kalibrirati različite EQ krivulje), a sve je to odlično grafički predočeno na On screenu. U svakom slučaju, napredno podešavanje preporučuje se samo iskusnijim korisnicima koji znaju što rade, a za sve ostale, automatska kalibracija je sasvim dovoljna za dobru kvalitetu zvuka. S ugrađenim video procesorom i njegovim postavkama moguća su poboljšanja slike na izlazu iz receivera. Tako izbornik "Video Adjust” omogućuje da se prilagode video

S ugrađenim video procesorom i njegovim postavkama moguća su poboljšanja slike na izlazu iz receivera. postavke posebno za LCD, plazme, prednje projekcijske TV-e ili profesionalne monitore. Tu su i dodatni parametri koje korisnik može koristiti: YNR (redukcija buke u Y signalu), CNR (redukcija buke na boji), BNR (redukcija kockica kod MPEG kompresije slike), MNR (reduciranje mosquito buke), itd.. Osim toga, Pioneer podržava i Bluetooth aptX standard za najvišu kvalitetu prijenosa podataka s pametnog telefona, tableta, laptopa, računala ili drugog Bluetooth izvora. HTC Connect omogućuje da korisnik koristi kompatibilni HTC telefon za bežični protok podataka visoke kvalitete (glazba, video i fotografije).

Duguljasti i uzak daljinski upravljač već nije godinama nadograđen. Funkcijskih tipki je puno i vrlo su malene, što će nekima otežati upravljanje receiverom.

Pioneer je kod upravljanja receiverom očigledno išao sasvim drugim smjerom i logikom. On nudi preuzimanje tzv. iControlleAV5 aplikacije za smartphone i tablete, koji u potpunosti rješavaju problem jednostavnosti upravljanja receiverom. Podržani su Android i iOS sustavi i mora se priznati da je, dizajnom i funkcijama, to jedna od najboljih aplikacija za upravljanje receiverom. Čak i ako korisnik ne ulazi u dodatna slikovna podešavanja, sliku koju daje Pioneer VSX 924 je izuzetno dobra. Svi video signali koji prolaze kroz receiver biti će pomno obrađeni i dati vrlo kvalitetan prikaz slike na ekranu s čistom i jasnom slikom te prirodnim spektrom boja. Pioneer je

Pioneer VSX-924 HDMI 2.0 Bluetooth i Wi-Fi izvrsna video sekcija iControlleAV5 app vrlo dobar surround i stereo zvuk neke nelogičnosti kod MCACC kalibracije zastarjelo bežično povezivanje pomoću vanjskog adaptera

hifimedia

Pioneer VSX-924

ZVUK 0

40

50

OPREMLJENOST 0

Izgled glavnog izbornika 24

30

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

8

10

8

10

80

100

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

svojim video procesorom, ponudio nešto kvalitetniju sliku, u odnosu na ostale testirane receivere,. Što se tiče zvukovnih mogućnosti, Pioneer nudi jedan topli i ugodan zvuk. Njegova smirenost reprodukcije kod nekih korisnika će izazvati osjećaj tromosti i sporosti prenošenja zvuka, ali naravno da to nije istina.

Balansiranost zvuka između svih područja je vrlo dobra. Srednji i visokotonski spektar dobro se nadopunjuju, iako visokotonski spektar ima tendenciju da se u nekim trenutcima čini pomalo zatvorenim. Bas je mekanijeg i toplijeg karaktera s dobrom kontrolom. Kao i kod većine receivera na ovom testu, i Pioneer ne nudi raskošnu dubinsku perspektivu zvuka, iako je stereo "efekt"

Detektiranje krive faze u automatskoj MCACC kalibraciji

dobro naznačen. U surroundu je također naznačen fokus na staloženost i mirnoću zvuka. Neznatni prigovor se može uputiti nešto jačim bas frekvencijama, u odnosu na ostala područja. Raspodjela i kontrola zvuka u svim kanalima je odlična. Šteta je samo što nema veće prostorne definicije zvuka, kao što ju ima Denonov receiver. Sveukupno gledajući, najveća prednost Pioneera pred ostalim receiverima je dobro pogođeni stereo i surround zvuk,

s mirnoćom i fokusom koje nisu imali ostali receiveri na testu.

Zaključak

Pioneer VSX 924 receiver ima neke neznatne nelogičnosti (problemi s automatskom kalibracijom, zastarjelim bežičnim povezivanjem pomoću vanjskog adaptera), ali sveukupno nudi nešto bolje parametre (slikovno podešavanje, EQ krivulja, iControlleAV5 aplikacija, ukupna kvaliteta zvuka, itd.) od ostalih receivera na testu.

hifimedia #96

27

TEST SURROUND RECEIVERI

Yamaha RX-V677

Y

amaha na RX-V677 receiveru koristi već godinama specifičan dizajn - kombinaciju polovicu prednje ploče u imitaciji brušenog aluminija u donjem dijelu i zrcalnog plastičnog pokrova u gornjem dijelu.

Kod srebrnog modela, koji je bio na testu, takva kombinacija dolazi više do izražaja nego na crnom modelu. Gornji zrcalni dio sadrži displej i nekoliko malenih funkcijskih tipki, dok se u donjoj polovici prednje ploče nalazi nekoliko većih funkcijskih tipki od kojih su najupečatljivije 4 već ustaljene SCENE funkcijske tipke. Od prednjih priključaka, Yamaha nimalo ne zaostaje za ostalim receiverima na testu: 1 HDMI, 1 USB, 1 ulaz za kalibracijski mikrofon i 1 ulaz za slušalice, te čak 1 video kompozitni ulaz. Yamaha kroz prednji USB priključak omogućuje jednostavno priključivanje na iPod / iPhone / iPad. Ovime će biti vrlo sretni svi vlasnici Apple uređaja jer takvim digitalnim priključivanjem nema gubitka signala niti pojave smetnji, tako da se može uživati u najboljoj mogućoj kvaliteti zvuka s takvih uređaja. USB priključak poslužit će i kao punjač baterije za Apple uređaje, čak i dok je receiver isključen.

28

hi-fimedia #96

Prednji HDMI priključak je kompatibilan s MHL, pa omogućuje reprodukciju videa u rezoluciji od 1080p, s MHL kompatibilnog uređaja. Stražnja ploča sadrži mnoštvo AV priključaka koji uključuju i najnoviju 2.0 verziju HDMI (5 ulaza/ 1 izlaz). Oni imaju sposobnost da obrađuju i reproduciraju 50/60 sličica u sekundi iz 4K video signala, te ima YCbCr 4:4:4 podršku. Također se svi video signali niže rezolucije mogu podići na 4K rezoluciju, a omogućen je i nesmetani prolaz izvornog 4K video signala kroz receiver. Yamaha ima upečatljivu ugrađenu antenu na stražnjoj strani receivera, koja služi za bežični prijenos podataka (Wi-Fi, itd.). Za razliku od svih ostalih receivera na testu, Yamaha na žalost ne podržava Bluetooth. Za one koji žele i ovu mogućnost, potrebno je dokupiti vanjsku Bluetooth jedinicu (YBA-11). Od bitnih mogućnosti koje nudi RX-V 677 izdvajam: višekanalno pojačalo od 7 x 105 W 8 Ohma, AirPlay, DLNA i Wireless Direct, Silent Cinema, Burr-Brown 192 kHz / 24-bitni digitalno/analogni konverter za sve kanale, Bi-amp, YPAO kalibraciju, zona 2, Internet radio, itd.. Prije detaljnog ispitivanja, Yamaha je nadograđena najnovijom verzijom firmwarea 1.4 (stara

verzija 1.2). Prilikom nadogradnje bilo je nekih nelogičnosti, jer upute baš nisu potpune. Prvo treba pritisnuti On screen tipku na daljinskom upravljaču, pronaći izbornik "Information", pritisnuti "enter" tipku, tada kursorskim tipkama (lijevo/desno) treba doći do izbornika "System" te pritisnuti tipku "enter" i tek tada nadogradnja može započeti.

Yamaha RX-V 677 je također ostala vjerna svojem specifič-

Yamaha kroz prednji USB priključak omogućuje jednostavno priključivanje na iPod / iPhone / iPad nom On screen grafičkom prikazu koji se nalazio i na prijašnjim generacijama receivera. Da bi poboljšao iskustvo, doživljaj i bio različit od drugih, Yamahin On screen nudi 4 različite slikovne pozadine. One ne nude lakše rukovođene receiverom, ali raznolikost i veći odabir nekih ustaljenih izgleda grafičkih On screen pozadina, uvijek je dobrodošlo. Zbog specifičnosti

Yamahinog On screen izgleda, korisnik se može prilično dobro snalaziti u mnoštvu podešavanja i funkcija. Yamaha i dalje ostaje vjerna svojoj YPAO (R.S.C.) kalibraciji, nakon koje je dobivene parametre trebalo dodatno (i znatnije) ručno ispraviti, kao i kod Onkyevom receivera. Automatska kalibracija omogućuje mjerenje i podešavanje zvuka na 5 različitih točaka u prostoru, a cijeli postupak (za jednu poziciju) traje 1.56 minuta. Kao i na prijašnjim serijama receivera, kod ručnog podešavanja izlazne razine zvuka, potrebno je u jednom podizborniku uključiti test ton, a zatim ući ponovno u drugi podizbornik. Čudno je zašto Yamaha još uvijek nije sve to stavila u jedan podizbornik. Dobro je što se izlazna razina zvuka može podesiti u koracima po 0,5 dB, pa se mogu vrlo fino izbalansirati izlazne razine zvuka za svaki kanal, što daje bolje i preciznije rezultate u ukupnom zvučnom doživljaju. Yamaha RX-V 677 ima jednu interesantnu mogućnost tzv. "Virtual Cinema Front" funkciju. Pomoću nje, Yamaha omogućuje korisniku da jednostavno postavi dva surround zvučnika uz prednje zvučnike, usmjerene prema slušatelju. Time se može dobiti virtualni surround zvučni doživljaj, koji

Receiver ima sposobnost da obrađuje i reproducira 50/60 sličica u sekundi iz 4K video signala, te ima YCbCr 4:4:4 podršku.

je vrlo sličan zvuku sa soundbarova. Tada se zvuk surround kanala dobiva usmjeravanjem prednjih surround zvučnika u bočne stranice sobe, te se zvuk odbija od njih i tada dolazi do stražnjeg zida iza slušatelja, pa se čuju stražnji surround zvukovi. Ovo se preporučuje samo onima koji nikako ne mogu smjestiti stražnje zvučnike iza slušatelja, jer to ipak ne daje pravi ambijentalni i istinski zvuk kao u uobičajenom rasporedu surround zvučnika. Funkcija "Intelligent power" automatski dodjeljuje određeni kanal pojedinom zvučniku, ovisno o tome da li je ili nije uključena "Zona 2". Kada receiver radi u 7.1 surround postavci, a "Zona 2" je isključena, tada će se svi 7.1 surround kanali koristiti u glavnoj zoni.

Međutim, kada se uključi "Zona 2", dva stražnja surround kanala biti će usmjerena na dva stereo zvučnika u "Zoni 2", dok će u glavnoj zoni automatski biti isporučen 5.1 kanalni zvuk. Zahvaljujući ovoj funkciji, nije potrebno prebacivati i prespajati zvučničke kabele za "Zonu 2", što doprinosi jednostavnosti uporabe receivera, ako korisnik koristi "Zonu 2".

Iako su u Yamahi sigurno imali dobru namjeru s daljinskim upravljačem, međutim njegova veličina odnosno količina i veličina funkcijskih tipki na njemu, sigurno ne pojednostavljuju niti poboljšavaju upravljanje receiverom. Srećom, kao i ostali receiveri na testu, i Yamaha ima AV app kontroler. Aplikacija je dostupna za iOS i Android platformu i vrlo je dobro napravljena. S njom je vrlo jednostavno upravljati i podesiti sve potrebne parametre receivera, što će koristiti većina korisnika Yamahinog receivera.

Yamaha RX-V677 surround zvuk kroz slušalice - Silent Cinema dobra kontrola receivera pomoću app za iOS i Android platformu Intelligent power Virtual Cinema Front funkcija Yamahini DSP simulacije surround zvuka Wi-Fi za Bluetooth se mora dokupiti vanjska jedinica

hifimedia

Yamaha RX-V677

ZVUK 0

38

50

OPREMLJENOST 0

24

Izgled glavnog izbornika

30

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

6

10

CIJENA/KVALITETA 0

8

10

UKUPNO 0

76

100

Iako nema neka napredna dodatna podešavanja slike, kao neki receiveri na testu, Yamaha je pružala prilično ugodnu i jasnu sliku. Zvučnim karakteristikama odmah je dala do znanja da je posebnu pažnju posvetila srednjotonskom i visokotonskom području. Oba područja su bila čista i jasna, a tek se u nekim zahtjevnim zvučnim scenama i na većim glasnoćama moglo zamijetiti da je visokotonsko područje nešto zatvorenije. Ono što je bilo primjetno je neznatna neprirodnost visokotonskog spektra.

Bas frekvencije imaju tvrđi karakter zvuka, s dobrom kontrolom i malo naglašenijim basom, koji ipak ne narušava tonski spektar ostalih područja. Stereo baza i dubinska perspektiva zvuka nije bila velika

Ručno podešavanje izlazne razine zvuka u surround dekoderu

pa ni Yamaha previše ne odskače od većine receivera na testu.

Pohvalno je što Yamaha ima vrlo dobru dinamiku, pa daje dodatnu "živosti" zvučnoj reprodukciji. U surroundu je do izražaja došlo vrlo dobro odvajanje svih kanala, s pravilnim rasporedom zvuka u prostoru. Kao i u stereo modu, i ovdje je bio primjetan neznatan nedostatak prostora. Tvrđi karakter bas frekvencija u surroundu je još više došao do izražaja, te je njegova izlazna razina zvuka bila

malo previše istaknuta. Čisti srednji i visoki tonovi davali su precizne zvučne rezultate čak i na većim izlaznim snagama iz višekanalnog pojačala.

Zaključak

Yamaha RX-V 677 je moderan i dobro opskrbljen receiver sa svim najnovijim mogućnostima i funkcijama (npr. HDMI 2.0), te dobrom kvalitetom zvuka, a jedino se prigovoriti tome što nema Bluetooth, ali i to je moguće naknadno nadograditi.

hifimedia #96

29

TEST SURROUND RECEIVERI Proizvođač Surround modovi THX Select 2 Plus/ THX Surround EX DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio/Neo: X Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz /Dolby Atmos Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet/MCACC/ AccuEQ Reprodukcija surrounda kroz slušalice A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Slušalice Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz S-Video Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Predizlaz Zvučnički priključci (par) Vrsta zvučničkih priključaka AC strujni priključak Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2/3 DAB iPod (kontrola priključne stanice) mrežni priključak USB RS-232 12 V okidač Ri remote control Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala Video procesor Podrška za 4K rezoluciju Wi-Fi Bluetooth Internet radio Ostalo On Screen grafika Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Težina (kg) Distributer Cijena

Denon AVR -X2100W

Onkyo TX-NR 636

Pioneer VSX -924

Yamaha RX-V 677

-/-/•/•/•

-/-/•/•/•

•/•/• •/•/•

-/-/•/•/•

•/•/•

•/•/•

•/•/•

•/•/•

•/•/•/•/•/-

•/•/•/•/•/•

•/•/•/•/•/-

•/•/•/•/•/-

•/•/-/-/-/-

-/-/-/-/-/•

-/-/-/-/•/-

-/-/•/-/-/-

•

•

-

• • • •

• • • •

• • • •

• • • • •

2/1/7/2 -

3/1 1/1 6/2 -

2/1 1/6/2 -

4/2 2/1 5/1 -

4/2/-/-

7/1/2/•

3/1 1/1/-

4/2 2/2/-

2/7 crno/crvena (višebojne oznake otisnute na kućištu) •/-/-/-/-/• - zavisno od kombinacije / • • (samo prednji) -

2/-/9 crno/crvena (višebojne oznake otisnute na kućištu) •/-/-/-/-/• - zavisno od kombinacije/ • • (samo prednji) •

2/stereo 9

2/9

crno/crvena

crno/crvena

•/-/-/-/•/• • - zavisno od kombinacije / • 2 (jedan služi isključivo za LAN) -

•/-/-/-/•/• • - zavisno od kombinacije / • 2 • -

-/• (samo za Denon proizvode) -

-/• -/-/-/-

•/• -/• -

-/• (samo za Yamaha proizvode) -

192 kHz/24 bit • 40 Hz/60 Hz/80 Hz/90 Hz/100 Hz/110 Hz/120 Hz/150 Hz/200 Hz/250 Hz 7 SoC Analog Devices ADV8003 • • • •

192 kHz/24 bit •

192 kHz/24 bit •

192 kHz/24 bit •

• • • • 56 434 x 167 x 339 9.7 www.sonusart.hr 4,560.00

40/50/60/70/80/90/100/120/150/200 Hz 40/50/60/70/80/90/100/120/150/200 Hz

50/80/100/150/200

9 Qdeo • • • •

9 nepoznato • • • •

9 nepoznato • • •

• • • • 40 435 x 173,5 x 329 mm 10.5 www.chipoteka.hr 4,699.00

• • • • 63 435 x 168 x 363 9.8 www.helikop.hr 4.699,00

• • • • 40 435 x 234 x 379 10 www.bojezvuka.hr 4,590.00

Zaključak Ovakav test receivera potvrdio je da svako novo izdanje receivera, neovisno o proizvođaču, donosi nove mogućnosti. Sva četiri receivera su poboljšala i nadogradila zvučne performanse, u odnosu na prethodne modela. Onkyo

30

hi-fimedia #96

receiver TX-NR 636 ima prednost pred ostalima opremljenošću (Dolby Atmos surround, gramofonski ulaz), Denon AVR-X2100W nudi najraskošniji surround zvuk, a Yamaha RX-V 677 dobru manipulaciju surround zvukom (poznati

Yamahini DSP, Virtual Cinema Front). Međutim, Pioneerov receiver VSX 924 pružio je sveukupno najravnomjernije karakteristike (opremljenost i zvuk) i izlazi kao pobjednik na testu receivera u cjenovnom razredu do 5.000,00 kuna.

Android, Google, Google Play, YouTube, Chrome i ostali brendovi, zaštitne su oznake tvrtke Google Inc. Androidov robot reproducira se ili preinačuje temeljem rada koji pruža ili dijeli tvrtka Google te se koristi u skladu s uvjetima opisanim u licenci Creative Commons 3.0 Attribution License.

Doživi više od uobičajenog

Prvi Europski Full HD televizor podržan AndroidTM tehnologijom.

Probajte i zabavite se.

Powered by AndroidTM

TEST PANASONIC TX-58AX800E

Kontinuitet p i š e : D u b r a v k o To p l a k

I

Panasonic je puno uložio u razvoj potpuno novog sustava boja - "Studio Master Color". Tu tehnologiju koristi i ovaj 4K LED TV, a omogućuje reprodukciju 98% boja na DS skali, koju koristi filmska industriji za snimanje filmova u 4K.

ako je većini korisnika tvrtka Panasonic poznata po izradi odličnih plazma TV-a, prestankom njihove proizvodnje, Panasonic se pridružio novim "snagama" na tržištu, koje sada proizvode Ultra HD TV (4K). Na test je stigao model oznake TX-58AX800 (dostutežine je i stalak na kojem TV pan u dimenzijama od 127, 147 stoji nevjerojatno težak (15 kg), i 165 cm). S obzirom na veću što je u biti logično, jer mora rezoluciju koju mora prikazadržati ovako težak TV stabilno ti 4K ekran od HD rezolucije, na mjestu.

Panasonic nije odmah pustio u Svi AV priključci na TV-u su prodaju svoje modele, iako ih dobro raspoređeni. Jedni prije prezentirao na različitim AV ključci se nalaze na lijevom sajmovima, što nije bez razloboku iza prednje stranice TV-a, ga. Panasonic je puno uložio u a drugi odostraga s poglepotpuno novi sustav boja, a kao dom u pod, što će osigurarezultat njihov 4K LED TV ima ti nesmetano priključivanje bilo "Studio Master kojeg priključColor" tehnologika, čak i ako Ima THX ju, koja omoguje TV postavćuje reprodukciju certifikat s dva ljen na zid.

98% boja na DS Opremljenost moda postavke priključcima je skali, koju koristi filmska industrizaista impozanslike - THX ji za snimanje filtna, a spomenucinema i THX mova u 4K. ti ću samo neke: Panasonic je 2 Common interbright room primijenio tzv. face, 2 satelit"Modern Art ska, 4 HDMI, 1 Design" za izgled TX-58AX800 Display port 1.2a, 1 USB 3.0, 2 TV, koji kombinira crno-tamni USB 2.0 priključka, itd.. okvir kućišta s kromiranim sjajOd karakteristika treba nim donjim okvirom i stalistaknuti: THX certificirakom na kojem stoji TV, što mu ni 4K zaslon, "dual-core hexa daje luksuzan izgled. Zapravo Processing Engine" – proceovaj 4K LCD TV je nevjerojatsor (koristi se za obradu signano težak, čak 33 kg bez stalla slike), dekodiranje HEVC/ ka, težina koja je bila primjereH.265, "4K Fine Remaster na za nekadašnje plazma TV-a.

Engine" upscaling (podiže Njegova velika težina dolavideo rezoluciju niže kvalitezi od upotrijebljenih materijate na 4K rezoluciju), osvježela za izradu TV-a. Gotovo cijenje ekrana od 2000 Hz 4K BLS lo kućište TV-a je napravljeno IFC-a (omogućuje glatke i oštre od kvalitetnih metalnih dijelova, pokrete na TV-u), LED Edge čak i zadnja strana je potpuno Local PRO pozadinsko osvjetizrađena od metala. Zbog takve ljenje ekrana (tehnologija za

32

hi-fimedia #96

poboljšanje kontrasta i razine crne boje na LCD-u), 4K Pure Direct, itd..

Kao i kod testiranog modela TX-42AS650E (hifimedia broj 95), TX-58AX800 ima novo i osvježeno On screen grafičko sučelje izbornika (mogućnost četiri različite boje izgleda izbornika - crna, siva, smeđa i oker). I ovdje je izgled glavnog izbornika podijeljen je u dvije jednostavne cjeline.

Lijevo strana ekrana prikazuje 7 podizbornika (slika, zvuk, mreža, timer, postavljanje, pomoć i opcija), a na desnoj strani ekrana se nalazi mnoštvo pojedinačnih opcija odabranog podizbornika. Vrlo pregledni izbornici omogućuju nesmetano i jednostavno podešavanje svih opcija TV-a. Najinteresantniji je izbornik za slikovna podešavanja. Kao što je već prije navedeno, Panasonicov TV ima THX certifikat, pa se ovdje nalaze 2 THX moda postavke slike (THX cinema i THX bright room).

Mod Professional 1/2 omogućuje dvije memorije za sliku, koju korisnik sam može podesiti uz mnoštvo naprednih postavki npr. upravljanje pojedinim bojama (sustav upravljanje bojama - CMS), balansa bijelog, gamme, itd., što omogućuje i profesional-

Prikaz glavnog On screen grafičkog prikaza

Podešavanje izgleda ekrana s mnoštvom modova

Napredne postavke upravljanja bojom

Izgled My home screen

hifimedia #96

33

TEST PANASONIC TX-58AX800E

nu kalibraciju po ISF certifikatu. I ovdje je prisutna vrlo korisna opcija (My home screen), kojom svaki korisnik može postaviti početni zaslon prema svome izboru. Odabir se sastoji od različitih pozadinskih slika, na kojoj će se nalaziti samo odabrane korisnikove aplikacije npr. Skype, Internet pretraživač, YouTube, itd. (ukupno 13 različitih prozora). Smart TV (Smart Viera) donosi niz mogućnosti instaliranja različitih aplikacija, mrežnih usluga (npr. YouTube, DailyMotion) i društvenih mreža (Twitter, Skype, Facebook, itd.).

Zapravo sve ovisi o sklonostima samog korisnika, koje će aplikacije koristiti i koliko će se njima služiti. TV je kompatibilan s Miracast, što omogućuje da kopira zvuk ili sliku s TV-a na korisnikov smartphone ili Android tablet (od verzije 4.2). Budući da TV ima dva ugrađena TV prijamnika moguće je pomoću TV Anywhere funkcije gledati jedan program na TV-u, a drugi program gledati na smartphoneu ili table-

34

hi-fimedia #96

tu. Ostale mogućnosti uključuju: ugrađenu kameru (nalazi se na gornjoj strani TV-a, a podiže se automatski kada se uključi Skype), DLNA i UPnP protokol za daljinski pristup datotekama pohranjenima na PC / Mac računalu, USB HDD snimanje TV programa (podržava FAT i NTFS). Multimedijske mogućnosti koje podržava TX-58AX800 TV su iznimne i podražava većinu današnjih audio/video kodeka. Nije bilo nikakvih problema s reprodukcijom bilo kojeg materijala, kao niti s čitanjem hrvatskih titlova.

TX-58AX800 TV dolazi s dva daljinska upravljača: standardni infracrveni daljinski upravljač i Touch Pad Controller. Daljinski ima gornju ploču od brušenog aluminija, a sve funkcijske tipke su srebr-

ne boje, što mu daje luksuzan izgled. Logički postavljene funkcijske tipke doprinose jednostavnijem upravljanju TV-om, a pozadinsko osvjetljenje tipki doprinijet će nesmetanom upravljanju TV-om čak i u mraku, što treba pohvaliti.

Drugi daljinski je malih dimenzija i teži samo 80 grama, uključujući i bateriju. Iako daljinski upravljač ima nekoliko osnovnih funkcijskih tipki, osnovu čini okrugli touchpad (u promjeru četiri centimetra), s kojim se može pomicati po ekranu ili potvrditi određene funkcije. Kao

i na većini daljinskih upravljača koji koriste touchpad, događale su se iste neobične stvari (neki puta je on bio preosjetljiv a neki puta uopće nije htio reagirati, itd.), pa tu Panasonic nije napravio ništa bolje ili lošije nego ostali proizvođači TV-a.

Daljinski upravljač je opremljen i s mikrofonom, s kojim se mogu davati glasovne naredbe TV-u za pokretanje nekih funkcija (promijeni kanal, podešavanje izlazne razine zvuka, itd.). Glasovne naredbe su radile prilično dobro i gotovo bez problema, a jedini nedostatak će biti što se naredbe moraju izgovarati na engleskom jeziku, jer hrvatskog naravno nema. Takvo upravljanje TV-om je sporije nego klasično upravljanje TV-om pomoću funkcijskih tipki. Za sve one korisnike kojima se ne sviđa upravljanje TV-om niti jednim od ova dva daljinska upravljača, postoji mobilna aplikacija za Android i iOS operativni sustav, kako

ne, dok su neke okomite linije gotovo neprimjetno titrale. Ovi mali "nedostatci" gotovo da nisu primjetni u normalSlika i zvuk nom uvjetima gledanja filmskih Panasonic TX-58AX800 materijala. Kod nižih rezolucikoristi LCD ekran od VA matrija, pohvaliti se može reprodukce, a ne IPS matrice kao u cija i podizanje rezolucije na prošlosti, čime razina kvalitete 4K, te odlično uklanjanje šuma slike definitivno pada s većim na slici. Reprodukcija boja ima kutem gledanja (manja razimalo topliji i "pastelasti" izgled, na svjetline i kontrasta). Ekran ali u naprednim podešavanjima nije potpuno zrcalnog tipka, za sliku mogu se otkloniti gotonego nešto između mat i sjajvo svi parametri takvog načinog ekrana, pa nema puno na prikaza boja. 4K reproduk"negativnog" odsjaja okoline u cija je impresivna s nevjeronjemu. Ovaj TV ne pati niti od jatnim prikazom detalja i boja. ograničenja prvih 4K TV, koji S obzirom na malu količinu su imali ograničenje slike na dostupnih 4K materijala, njego30 sličica u sekundi (za ispravvi korisnici će se morati malo ni 4K prikaz potrebno je 60 slistrpjeti dok se ne pojave takvi čica u sekundi), obzirom da video materijaTX-58AX800 li u prodaji, kako podržava najKvaliteta bi potpuno užinoviju HDMI reprodukcije je bila vali u vrhunskoj 2.0 specifikaKod prikaciju (samo 1 gotovo na razini slici. za 3D slike (s HDMI prikljuTV-om se dobičak 2.0). Na tesplazma panela, vaju 2 para aktivtnim snimkanaravno s većim i nih 3D naočama TX-58AX800 pokazao je neke jačim osvjetljenjem la), događale su se neke do sada dobre i neke s obzirom na neviđene stvaloše karakri na testu. Video teristike. Kod LCD ekran materijali s istoga pokretne rezoBlu-ray diska su lucije, nije bilo pokazali sasvim različite karaktrzanja slike, iako su rubovi teristike. Dok na nekim 3D predmeta znali primjetno titramaterijalima nije bilo primjetti, te su bili neznatno zamuno preklapanje slika između ćeni. Jaggies test pokazao je desnog i lijevog oka, na drugida ravne linije imaju tendenma je to jednostavno bilo vidciju valovitosti (samo na nižim ljivo. Nisam uspio odgonetnuti stupnjevima), a i ovdje je bila iz kojega se razloga to događanaznačena zamućenost rubolo pa ne mogu sa 100% potvrva. Test rezolucije je jedan od diti kvalitetu 3D slike. Kada najboljih koje sam imao prilinije bilo preklapanja, kvaliteta ke vidjeti, gdje su sve vodoravreprodukcije je bila gotovo na ne linije ispravno reproducirabi TV-om mogli upravljali preko smartphonea ili tableta.

Model A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Display port Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Hz Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm) Sa stalkom Težina (kg) TV/sa postoljem Info CIJENA

hifimedia

Panasonic TX-58AX800

SLIKA 0

36

40

ZVUK 0

16

20

OPREMLJENOST 0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

90 100

razini plazma panela, naravno s većim i jačim osvjetljenjem s obzirom na LCD ekran, što je doprinijelo boljim i vidljivijim sitnim detaljima na slici.

TX-58AX800 ima ugrađeni stražnji subwoofer koji podiže razinu bas frekvencija (u promjeru 75 mm), a dva prednja zvučnika su okrenuta prema slušatelju, što pospješuje i unaprjeđuje zvukovni doživljaj. Iako ograničen zvukom kao i većina tankih TV-a na tržištu, Panasonic je u konačnici ponudio iznadprosječan zvuk.

Panasonic TX-58AX800 1 (pomoću adaptera) 4 • • 1 (pomoću adaptera) • 3 (1 je USB 3.0) •/• (x2) • • • (x2) SD •/• 147 LED LCD 16:9 3.840 x 2.160 (Ultra HD) 1080p/24/50Hz 176/176 2000 BLC • 18 W (4 + 4 + 10) analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit

1306 x 779 x 42 1306 x 803 x 294 33/48 www.panasonic.hr 16.990,00 kn

Panasonic TX-58AX800 dizajn THX certifikat za 4K sliku 4K slika Uklanjanje šuma na slici Napredne postavke slike Podizanje niže rezolucije slike na 4K rezoluciju DisplayPort priključak 1 HDMI priključak verzije 2.0 dvostruki tuner s dvojnim CI + utor Ugrađena kamera usmjereni zvučnici prema naprijed + ugrađeni subwoofer Multimedijalna podrška Ugrađeni WiFi mali kut gledanja TV-a bez pada kvalitete slike ponekada su 3D materijali imali preklapanja slike primjetno zamućenje rubova predmeta na slici

Zaključak

Panasonic TX-58AX800 ponudio je odličnu kvalitetu izrade TV-a, na koju sigurno nitko neće imati neki prigovor. Opremljenost najnovijim tehnologijama i priključcima (npr. DisplayPort), te kvalitetom slike, Panasonic je ponovo dokazao da pripada samom vrhu sadašnjih 4K TV.

TEST SAMSUNG LEVEL OVER

VIŠI NIVO Izrada je iznimno kvalitetna, plastični dijelovi su čvrsti, a umjetna koža vrlo mekana i udobna

36

hi-fimedia #96

piše: Jagor Čakmak

T

vrtka Samsung je južno korejski div koji proizvodi sve što možete zamisliti, primjerice brodove, tešku mehanizaciju, medicinsku opremu, a nama je najpoznatiji, naravno, kao proizvođač vrhunskih televizora i mobitela. Nedavno je Samsung odlučio proširiti svoju ponudu potrošačke elektronike s novim modelima slušalica koje mogu konkurirati kvalitetom i izgledom drugim, već renomiranim proizvođačima slušalica. Njihov potez je vrlo razumljiv budući da to tržište konstantno raste i sve više korisnika sluša muziku gotovo isključivo preko pametnih telefona.

Samsung je napravio seriju proizvoda Level, koja uključuje troje slušalica i zvučnik.

Sve modele karakterizira visokotehnološki pristup. Na test smo dobili najveći model slušalica, Level Over. Napraviti nešto posebno u svijetu slušalica nije jednostavno budući da osnovni koncepti rada slušalica nisu promijenjeni gotovo nimalo već desetljećima. Nove tehnologije svakako mogu pridonijeti boljem zvuku, ali i uvelike poboljšati korisničko iskustvo.

Upravo je korisničko iskustvo područje u kojemu je Samsung napravio najveći pomak s Level Over slušalicama.

Samsung Level Over su velike slušalice koje u potpunosti pokrivaju uši. Izrada je iznimno kvalitetna, plastični dijelovi su čvrsti, a umjetna koža vrlo mekana i udobna. Općenito dizajn slušalica je vrlo čist i jednostavan. No iza jednostavne vanjštine krije se vrhunac trenutne potrošačke elektronike.

Krenimo redom. Level Over ima ugrađeno aktivno poništavanje buke iz okoline, mogućnost spajanja na uređaje putem Bluetooth 3.0 protokola i, ono najzanimljivije, touchpad na desnoj strani slušalice pomoću kojeg možemo kontrolirati glasnoću i prebacivanje zapisa u playlistama. Baterija traje otprilike 15 sati ako se koristi

Touchpad je izvrsno rješenje za upravljanje glazbenim materijalom i njegovo korištenje je vrlo prirodno

Bluetooth i aktivno poništavanje buke, a puni se kao i mobitel putem klasičnog micro USB konektora. Ugrađena zvučnička jedinica promjera je 50 mm, a otpor je vrlo razumnih 41 Ohm, ako koristite klasični analogni spoj sa 3.5 mm banana priključkom. U praksi, taj podatak nam govori da ih možete koristiti bez problema s manjim MP3 playerima i mobitelima.

Korištenje ovih slušalica je vrlo jednostavno i intuitivno.

Touchpad radi izvrsno i vrlo se je lagano naviknuti na njega, čak do to mjere da pri korištenju drugih slušalica postaje čudno što one nemaju takve kontrole. Aktivno poništavanje buke radi vrlo dobro. Uvijek kod takvih sustava ostaje pitanje koliko ono utječe na kvalitetu zvuka, uglavnom što je

bolje stišavanje vanjske buke to ono ima veći utjecaj na reprodukciju signala. Samsung je tu našao prilično dobar omjer. Na primjer, u uredskim uvjetima vrlo efikasno će utišati radio koji svira u pozadini i zujanje računala, no glas kolege do vas ipak čete ćuti, ali bitno tiše.

Zvuk ovih slušalica u velikoj mjeri ovisi o odabiru ulaza i aktivaciji stišavanja pozadinske buke. Bez obzira na to što prijenos Bluetoothom nije uvijek najbolja opcija za slušanje glazbe Samsung je napravio dobar posao. Bas područje je vrlo čvrsto i duboko, detalja u visokom dijelu spektra ima dovoljno. Srednji dio spektra je prilično neutralan, što je vrlo očito pri slušanju vokalnih izvedbi. Ove slušalice unose minimalno koloracija u zvuk i vrlo jasno ćete čuti koliko je stvarno snimljeni materijal kvalitetan. Izolacije od vanjske buke, naravno, je odlična, tako da slušač ima dojam da je upravo u onakvom prostoru poput onog u kojem je snimljen glazbeni materijal. Pri slušanju glazbe putem klasičnog analognog kabla i s klasičnog Hi-Fi pojačala za slušalice zvuk je očekivano ipak nešto bolji. Pozornica je veća i pozicije instrumenata su jasnije, a srednji dio spektra je dobio ponešto na toplini.

Zaključak

Samsung Level Over je svakako vrlo zanimljiv proizvod koji ima svoju specifičnu nišu na tržištu. Najbolja strana ovih slušalica je svestranost i lakoća korištenja. Touchpad je stvarno izvrsno rješenje za upravljanje glazbenim materijalom i njegovo korištenje je vrlo prirodno. Vrijednost aktivnog poništavanja buke u uredskom prostoru tek shvatite nakon što se vratite na svoje stare slušalice koje to nemaju. Na običnim slušalicama u većini uredskih prostora zbog okolne buke tiho slušanje glazbe zapravo nije moguće. Zvuk ovih slušalica je vrlo dobar i neutralan. Naravno, za iste novce možete dobiti i nešto bolji zvuk kod nekoliko konkurentskih proizvođača, ali sigurno nećete dobiti ovako cjelovit i razrađen paket.

SAMSUNG LEVEL OVER Osjetljivost: 105 dB Impedancija: 41 Ohma Masa: 350g Zvučničke jedinice: 50 mm neodimijski magnet Daljinski za mobitel: Da Cijena: 1.799 kuna INFO: www.samsung.hr

hifimedia #96

37

TEST DENON HEOS 5 I 7

Pristupačno i funkcionalno Piše: Josip Crnički

N

akon što je godinama bio usamljen na multi-room sceni, te nakon više ili manje uspješnih pokušaja Samsunga, Bosea i drugih proizvođača, čini se da je Sonos napokon dobio pravog konkurenta i to u Denon Heos sustavu.

Multi-room sustav Denon Heos sastoji se od Heos 3, Heos 5 i Heos 7 zvučnika, Heos Link i Heos Amp pojačala za spajanje bilo kojeg tipa zvučnika u Heos sustav i Heos Extend pojačivača signala Wi-Fi mreže. Od domaćeg distributera za tvrtku Denon (Sonus Art) na test smo dobili zvučnike Heos 5 i Heos 7. Oba zvučnika imaju iste tehničke mogućnosti i namijenjeni su prvenstveno slušanju glazbu, a razlika je naravno u dimenzijama, masi, snazi zvučnika i cijeni.

Dizajn zvučnika inspiriran je kapljicom vode, a Denon navodi

38

hi-fimedia #96

Denon Heos sustav se sastoji od Heos 3, 5 i 7 zvučnika, Heos Link i Heos Amp pojačala te Heos Extend Wi-Fi pojačivača

da je takav dizajn uvelike pridonio i kvaliteti same reprodukcije zvuka.

Standardna boja zvučnika je crna sa srebrnom trakom koja se kod Heosa 5 nalazi na bočnim stranicama, a kod Heosa 7 na vrhu zvučnika. Također, dostupna je i bijela verzija zvučnika.

Srednji model po veličini Heos 5 ima dimenzije 209x294x166 mm (VŠD) i masu od 3 kg, a unutar kućišta smješteno je četverokanalno digitalno pojačalo D klase, 2 visokotonca, 2 srednjetonca i jedna pasivna bas membrana. U usporedbi s njim Heos 7 ima nešto veće dimenzije (203 x 479 x 164 mm) i za 50% veću masu (4,5 kg). Unutar kućišta smješteno je peterokanalno digitalno pojačalo D klase, 2 visokotonca, 2 srednjetonca, 1 subwoofer i dvije pasivne bas membrane.

Oba zvučnika imaju Ethernet, Wi-Fi 802.11 a/b/g/n, 3,5 mm priključak za linijski analogni signal i USB utor, a glazba pohranjena na USB sticku može se reproducira-

Prozor "Rooms" služi za odabir zvučnika odnosno sobe u kojoj je smješten određeni zvučnik, "Music" za odabir glazbe i "Now playing" za kontrolu pjesme koja trenutno svira.

ti na bilo kojem ili svim povezanim Heos zvučnicima. Heos 7 ima ugrađen i 3,5 mm izlaz za slušalice koje, automatski nakon spajanja, glavne zvučnike stavljaju u "mute" poziciju. Oba zvučnika podržavaju MP3, WMA, AAC (MP4), FLAC i WAV formate zapisa s 32, 44.1 i 48 kHz frekvencijama.

Prije nego što namjeravate početi koristiti Heos sustav, potrebno je na pametni telefon ili tablet s iOS ili Android operativnim sustavom preuzeti i instalirati "Heos by Denon" aplikaciju. Pomoću nje se odvija kompletno upravljanje Heos sustavom. Naravno, pametni telefon/tablet također mora biti spojen na mrežu.

Povezivanje zvučnika na mrežu vrlo je jednostavno, a korisnik mora odabrati hoće li zvučnik spojiti ethernet kabelom ili na Wi-Fi mrežu. Ako se zvučnik na mrežu spaja preko Etherneta, odmah je spreman za korištenje i prilikom prvog pokretanja "Heos by Denon" aplikacije, zvučnik će biti prepoznat i korištenje može započeti. Ako se odlučite za povezivanje zvučnika na Wi-Fi, onda je potrebno prvo pokrenuti "Heos by Denon" aplikaciju te pratiti kratke upute prikazane na zaslonu pametnog telefona/tableta za povezivanje na Wi-Fi mrežu i početak korištenja.

I Heos 5 i Heos 7 sposobni su bez problema zvukom ispuni-

ti dnevnu sobu prosječne veličine, no s druge strane kod modela 7 se ponekad znalo desiti da je zvučna pozornica bila preuveličana. Zbog veličine zvučnika i njegove snage Heos 7 je u manjim prostorijama zvučao previše dominantno u bas području, dok je kod Heosa 5, iako ponekad limitiran u bas području, ovaj efekt bio slabije izražen i uz bolju izbalansiranost po cijelo zvučnom spektru. Ukratko, Heos 5 zbog svojih karakteristika bi preporučili za smještaj u prostorije do 20 m2, a Heos 7 u one iznad kako bi izbjegli da bas područje dominira cijelom zvučnom slikom. Detalja kroz srednji spektar ima dovoljno s obzirom na tip uređaja, ali oni su ponekad zasjenjeni donjim dijelom zvučnog spektra. Visokotonsko područje kod oba modela pružaju detaljnu i dovoljnu količinu informacija.

Oba modela u paru s još jednim istovjetnim uređajem mogu poslužiti kao moćno ozvučenje za kupce koji su orjentirani relaksiranom slušanju glazbu sa svojih pametnih telefona ili tableta.

Aplikacija "Heos by Denon" vrlo je jednostavna za korištenje, a sastoji se od tri prozora i dodatnih opcija. Prozor "Rooms" služi za odabir zvučnika odnosno sobe u kojoj je smješten određeni zvučnik, "Music" za odabir glazbe i "Now playing" za kontrolu pjesme koja trenutno svira. Rooms ujedno služi za povezivanje 2 ili više zvučnika u multi-room sustav, jednostavnih pomicanjem jednog zvučnika u drugi, kao i razdvajanje multi-room

sustava u single mod. Nakon spajanja zvučnika u multi-room, glasnoća se može regulirati za cijeli sustav, ali i pojedinačno za svaki zvučnik.

Denon je Heos sustav zamislio za slušanje glazbe i kontrolu sustava preko pametnih telefona ili tableta, pa je za svako drugo korištenje potrebno nešto više informatičkog znanja ili povezivanje zvučnika na izvor zvuka koristeći 3,5 mm audio kabel.

Također, Heos podržava DLNA, ali ne i AirPlay, pa će korisnici Apple računala morati instalirati neki od DLNA servera na svoja računala.

Korisnici Windows i Linux operativnih sustava neće imati takvih problema jer oba sustava automatski podržavaju DLNA reprodukciju. No i DLNA se preko pametnih telefona može koristiti jedino iz Heos aplikacije, a ne kao izlaz zvuka za cijeli operativni sustav.

Ukratko, možete slušati glazbu putem aplikacije, ali glazbu s YouTube-a nećete moći reproducirati na Heos, a na isti problem naići će te i ako Heos zvučnik želite koristiti kao primarni izlaz zvuka na računalu.

Korisnici iOS uređaja također će naići na dodatni problem. Apple je kod izrade svog operativnog sustava odlučio kako će se zbog uštede baterije, Wi-Fi i druge opcije povezivanja, ugasiti ubrzo nakon zaključavanja ekrana. Kako bi se to spriječilo, na iOS uređaju mora se ugasiti opcija automatskog zaključavanja ekrana ili se kod programiranja aplikacije mora dodati dio koda koji sprječava zaključavanje ekrana, gašenje Wi-Fi, itd.. To ukratko znači da će se, nakon što na Heos pustite pjesmu sa svog iOS uređaja, nakon jedne minute nekorištenja zaključati ekran iOS uređaja, a 30-ak sekundi kasnije ugasit će se Wi-Fi te će se reprodukcija zaustaviti. Korisnici Androida ne bi trebali imati ovakve probleme jer većina Android uređaja dolazi s automatski upaljenom opcijom Always Wi-Fi. Sve u svemu, Denon Heos multi-room sustav je dobro osvježenje na sve zahtjevnijem audio tržištu i zaslužuje našu preporuku da ga isprobate. Cijena Heos 5 zvučnika iznosi 3.040 kn, a za Heos 7 treba izdvojiti 4.560 kn.

INFO: www.sonusart.hr

hifimedia #96

39

TEST FIIO X5

Mio Fiio

piše: Gordan Gaži

G

lazba u pokretu i na svakom zamislivom mjestu već je odavna prisutna kod mnogih glazbenih ovisnika. Počelo je naravno davno a u mojem slučaju fascinacijom s gramofonom koji je mogao reproducirati vinilne singlice u vozilu. Slijedili su walkmani, discmani i sva sila digitalnih svirača koji su mahom bili namijenjeni reprodukciji MP3 formata i skoro u pravilu skromnih memorijskih kapaciteta.

Bilo je među njima i onih koji su mnogo više polagali na kvalitetu i bili namijenjeni kritičnijim konzumentima no krucijalno je bilo da je vlasnik svoju glazbu mogao uživati u vlastitom miru i odabranom okruženju onoliko koliko mu je dozvoljavao kapacitet baterije. Posljednjih godina s ekspanzijom kapaciteta i brzina interneta te zaokreta prema računalu kao izvoru zvuka svjedočimo i evoluciji kvalitete glazbenih datoteka i sve raširenijoj potrebi za posjedovanjem potentnog DA pretvarača koji će biti kadar reproducirati spektar formata na zavidnoj kvalitativnoj razini. Tu u igru ulaze uređaji poput Fiio X5 koji zapravo posjeduju ulogu visokorezolutnog prijenosnog glazbenog reproduktora, ali i digitalnog pretvarača.

Da bi se takva funkcionalnost realizirala bilo je potrebno u razmjerno maleno kućište ugurati svu silu elektronike, ali i izraditi uređaj koji će biti moguće stalno nadograđivati i unaprjeđivati njegovu kompatibilnost s eventualnim novim formatima i tako vlasniku osigurati komfor i dostupnost željene glazbe u širokom rasponu rezolucija. Fiio je u ovom segmentu izuzetno agilna i vrlo korektna kompanija koja je stalnim izlascima novih verzija firmwarea i starijim modelima X3 osigurala DSD kompatibilnost ali i druga poboljšanja. Slijedom toga i za testirani model je izdana 2.0 verzija softvera koja je znatno osnažila i osvježila uređaj a najave onoga što slijedi u novim inačicama od rada s većim kapacitetima kartica za pohranu vanjskih HDD-a ili još naprednijeg korisničkog sučelja doista oduševlja-

40

hi-fimedia #96

vaju. Zato je bilo izazovno zaviriti u tehničko ustrojstvo, ali i softver modela X5 pa evo sažetka samo najvažnijih dojmova koji direktno utječu na upravljanje uređajem kao i njegove sonične domete.

Sa svojih 200g težine i popriličnim dimenzijama Fiio X5 na prvi pogled ostavlja dojam uređaja kojeg ćemo s poteškoćama ugurati u džep ljetne košulje. No s druge strane svjedočimo i kontinuiranom rastu gaba-

Fiio X5 je u naravi visokorezolutni prijenosni glazbeni reproduktor, ali i digitalni pretvarač rita mobitela kojem se gotovo ne vidi kraj. Zbog toga smatram da je odlična odluka tvrtke da posegne za većim, ali i izvanredno čvrstim i kompaktnim kućištem izrađenim od aluminija koje bez obzira na gabarite i težinu odlično leži

u ruci. Zamjerka može ići prema zaslonu dijagonale 24 incha koji doduše koristi kvalitetnu IPS tehnologiju no ipak mu nedostaje svježine u prikazu, ali i koji milimetar dijagonale. Smatram da je za to bilo mjesta a i potrebe zbog činjenice da je baš zaslon centralno mjesto interakcije korisnika i ovakvog tipa uređaja te znatno pridonosi ukupnom dojmu.

S druge strane isti posjeduje dovoljno informacija o trenutnom statusu i uglavnom se dobro nosi s prikazom naslovnica glazbenih albuma. Za upravljanje uređajem Fiio je predvidio okretni kotačić i zrakasto raspoređene lagano ispupčene tipke. Gotovo sam siguran da većini korisnika koji imaju i minimalnog iskustva sa sličnim uređajima neće trebati niti nekoliko minuta za navikavanje na ergonomiju koju X5 pruža. Sve je jednostavno logično i na svom mjestu. Kotačić za upravljanje na samom početku može biti prolazno manje precizan no već nakon nekoliko sati navikavanja pomaci prsta i dinamika "skrolanja" po zaslonu postaju unisoni i greške se događaju gotovo iznimno.

Značajniji je problem slučajne aktivacije neke od izbočenih tipki za upravljanje posebno kad je uređaj izvan dometa očiju. Znalo se dogoditi da u želji da aktiviram tipku za glasnoću nehotice u džepu pritisnem neželjenu tipku.

Znatno bolja opcija bila bi uvući tipke za upravljanje ili ih ostaviti u ravnini plohe kućišta. No Fiio X5 niti ovdje nije bez rješenja i nudi nekoliko lock screen opcija koje potpuno ili samo parcijalno deaktiviraju tipke svirača i koje znatno pomažu prilikom nehotičnog upravljanja. Taj segment je vrlo pomno analiziran i odlično softverski riješen. S upravljanjem problema mogu imati samo osobe s vrlo malim rukama a u toku testiranja osim recenzenta uređajem su upravljale još barem tri osobe oba spola i svi su bez teškoća koristili sve ponuđene mogućnosti. Od priključaka na gornjoj strani uređaja, uz tipku za paljenje, nalazimo izlaz za slušalice, analogni izlaz i naravno koaksijalni digitalni izlaz. Svi nabrojani su u 3,5 mm varijanti. Donja strana je rezervirana za Micro USB port koji u ovom slučaju uz stan-

dardne funkcije punjenja baterije podatkovne komunikacije s računalom posjeduje i za ovakav tip uređaja vrlo važnu "USB to GO" funkcionalnost koja omogućuje da Fiio X5 komunicira s cijelom paletom USB uređaja bez pomoći računala. To otvara mogućnost priključivanja vanjskih memorija i drugih uređaja čija će paleta zasigurno rasti pojavom novih verzija softvera. X5 nema interne memorije pa su pored USB porta dva gumom prekrivena utora za Micro SDTF memorijske kartice koje su ovog trenutka limitirane na zajednički kapacitet od 256 GB, ali proizvođač planira i ukupan kapacitet od 1TB. Odluka da se memorijski kapaciteti ograniče samo na vanjsku memoriju s tehničke strane je logična i jasna no kupac mora biti spreman uz kupovinu samog uređaja ukalkulirati i nezaobilazan dodatni trošak. Baterija uređaja je fiksna i omogućava otprilike 8 sati autonomije uz gotovo neprestano skrolanje po menijima odnosno 10-ak sati manje intenzivnog korištenja i slušanja na umjerenoj glasnoći. Višebojni indikator statusa baterije je doista precizan i fino prati promjene svoje lithium polimerske baterije kapaciteta 3.700mAh. Njezin kapacitet je očigledno dobro optimiziran uzevši u obzir da u unutrašnjosti uređaja nalazimo vrlo ozbiljne komponente. Fiio se odlučio koristiti poznati TI1792 DAC s osmerostrukim uzorkovanjem i DSD podrškom te izuzetno niskom razinom izobličenja te

čak 4 OPA1612 operaciona pojačala za strujnonaponsku konverziju i pojačanje. Kako bi X5 imao mogućnost rada sa slušalicama različitog ustrojstva na izlazu je korišten par LMH6643 operacijskih pojačala. Tvrtka takvo rješenje, koje se dokazalo i u praksi, naziva "Quad Balanced Power Supply", a karakterizira ga izostanak veznih kondenzatora. Od internog ustrojstva vrijedi još spomenuti Ingenics 4760B dvojezgreni procesor takta 600mHz i korištenje uvijek pouzdane Hynix memorije. Takva konfiguracija omogućava rad s datotekama do 24bit/192kHz kao i DSD datotekama. Priključivanjem na računalo X5 se transformira u asinkroni DAC istih mogućnosti. Uređaj se može pohvaliti radom s velikom lepezom formata odnosno sa svim imalo značajnim i zastupljenim oblicima datoteka.

Od dodatnih zanimljivih funkcija moramo spomenuti vrlo solidan equalizer podršku za CUE datoteke, "Breakpoint memory" funkciju koja nastavlja reprodukciju s mjesta zadnjeg prekida odabir razine izlaznog signala i još popriličan broj funkcija manje ili više nužnih za ugodno baratanje i fino podešavanje uređaja.

Slušni test

Za slušni test odabrao sam po pet različitih glazbenih predložaka u MP3, WAV, FLAC i DSD formatima. Pri testiranju u gradskom okruženju koristio sam slušalice Sennheiser CX 300 i Sound Magic E10 a u kućnim uvjetima uz nabrojane pokušao sam s modelima Grado SR80, Beyerdynamic DT990 i gamerskim setom Razer Charcharias.

Prije korištenja u DAC funkciji na računalo je potrebno instalirati driver koji se može preuzeti sa službenih stranica tvrtke.

Uređaj kao osobni reproduktor i pod vrlo strogim kriterijima daje odlične rezultate.

Prvenstveno treba pohvaliti vrlo nisku gotovo beznačajnu razinu šuma i finu pozadinsku tamu koja pomaže mikrodinamičkim detaljima da i u okol-

nostima u kojima se konzument nalazi daleko od tihog okruženja budu jasni, čujni i dobro definirani. Nadalje, zvučna slika je poprilično unisona s tek malom tendencijom prema snažnijem bas području. Treba imati na umu da u danim okolnostima zvuk popri-

Zvučna slika je poprilično unisona s tek malom tendencijom prema snažnijem bas području lično varira u odnosu korištene slušalice tako da bih globalno zvuk mogao nazvati prirodnim i iznenađujuće neutralnim. Moram naglasiti da je u zvučnoj slici bilo poprilično zamaha autoriteta snage, ali i kontrole i discipline. Odlično se u terenskim uvjetima Fiio X5 složio s pristupačnim Soundmagic slušalicama koje svojim energičnim uzbudljivim, ali i odmjerenim te izbalansiranim karakterom obilno nadmašuju svoju cijenu i zaslužuju poseban osvrt. Potrebno je iz kompletnog dojma izdvojiti i rezoluciju koja na snimkama većih korpusa glazbenika u kombinaciji sa sonično potpuno drugačije strukturiranim slušalicama Razer izaziva neobičan dojam gubitka fokusa koji instrumente čini pomalo razbacanima i neprirodno odvojenim. Na istom predlošku niti jedne druge testne slušalice nisu imale sličan problem. Vokali su također vrlo prirodni i izuzetno prezentni a u zvuku nižeg srednjetonskog područja prisutno je i malo topline. Snimke standardne rezolucije zazvučale su kvalitetno no pravi Fiio X5 i razlog zbog kojeg se ovakav uređaj obično i nabavlja leži u reprodukciji visokorezolutnih snimaka koje u zvuk dodaju novu razinu prozračnosti energije i dojam prostornosti uz finije istitravanje detalja i odličan timbar. Na trenutke se razlika u dojmu činila popriličnom što još jednom dokazuje tehnički potencijal uređaja koji je veću količinu informacija sposoban pretočiti u zvučne kvalitete zbog kojih su

visokorezolutni formati konačno i sve popularniji.

Kao pretvarač X5 je zadržao sve karakteristike koje su krasile dotadašnji slušni test no imao sam konstantni osjećaj da uređaj posjeduje nešto više dinamike i pomalo discipliniranije i snažnije bas područje. Razlike su bile doista minorne no isto tako i zanimljive sa stanovišta svakog budućeg vlasnika koji želi o uređaju saznati sve bitno prije konačne odluke o kupovini slušalica.

Zaključak

Fiio X5 je od onih uređaja koji konzumenta tjeraju na slušanje glazbe. Posebno u okolnostima u kojima se većina ljubitelja glazbe bori s količinom slobodnog vremena i prostorom za slušanje svirač koji je kadar ponuditi vrhunsku predstavu i izvan kuće i više je nego poželjan. Ne treba zaboraviti i da je uređaj kombinacija osobnog audio reproduktora i DAC uređaja i da je u njega ugrađeno sijaset odličnih komponenata i rješenja, ali da iza njega stoji i ozbiljna te agilna tvrtka koja neprestano nadograđuje svoje uređaje. X5 u ovom trenutku posjeduje dovoljno osobina koje će protokom vremena i novim verzijama softvera biti samo bolje a ono zbog čega se svirač obično i kupuje odličan detaljan, dinamičan, pitak i nenaporan zvuk svakako je već pred nama. No oprez s izborom slušalica koje svojim koloritom mogu navesti na krivi trag i potpuno redefinirati osnovne karakteristike uređaja. S tim segmentom treba eksperimentirati i to temeljito te tako potpuno realizirati ozbiljan potencijal odličnog digitalnog izvora zvuka.

Toliko dobrog, da je ovaj primjerak ostao u mojem sustavu.

FIIO X5 Zaslon: IPS 400X360 Snaga pojačala za slušalice: 460 mW 16 ohma Podržani formati: MP3, WAV, FLAC i DSD Dimenzije (ŠxVxD): 67.6 x 114 x15.6 mm Masa: 195g Cijena: 2.990 kuna INFO: HD-multimedia, tel. 091 233 36 86, www.hd-multimedia.com

hifimedia #96

41

Dalijeva zlatna sredina

TEST DALI RUBICON 6 piše: Neven Kos

Lj

estvica je postavljena vrlo visoko. DALI Epicon 6 je zvučnik koji je nemalom cijenom, ali još veći i boljim zvukom osvoji svjetsku audio publiku, ali i kritiku, uključujući i nižepotpisanog. Nakon Epicona 6, očekivanja od ostalih, pa i nekoliko puta jeftiniih modela danskog DALI-a su velika.

Nova serija Rubicon, izdašno se oslanja na iskustva i tehnologiju serije Epicon, a kao dio te serije, u žiži našeg interesa ovog puta je model Rubicon 6, ustrojem i prvim dojmom do određene mjere nalik “velikom” i upečatljivom Epiconu 6. Što im je zajedničko? Dva slična 16cm bas srednjotonca i još sličniji visokotonski modul - hibrid kupolastog 29 milimetarskog i trakastog visokotonca dimenzija 17 x 45 mm.

Spomenuti bas-srednjotonci, baš kao i oni u Epiconu, izrađeni su od kompozita papira i drvenih vlakana, čime je postignuta mala masa i visoka čvrstoća. Kutija je neobično lagana na dodir ukazuje u čemu je osnovna razlika između Epicona i Rubicona. Količina drva i materijala za umrtvljenje kutije značajno su manji kod Rubicona, o čemu svjedoči i nominalna masa pojedine kutije: Epicon je cijelih 10kg/ kom teži! Ostatak sustava nije potrebno podrobno opisivati: biwiring terminali dobre kvalitete, basrefleks otvori iza svakog bas/srednjotonca, aluminijske nožice jednostavne za upotrebu, i to je to.

Prva impresija, nakon početnog podešavanja i prilagođavanja jest, s obzirom na veličinu drivera i kutija, izuzetno dubok i u tom kontekstu, kontroliran bas još malo popraviti opći balans.

Konkretno, odmicanjem od stražnjeg zida za pokoji centimetar, na udaljenost od stražnjeg zida od dobrog metra bas se subjektivno izjednačio i poravnao s ostatkom spektra.

Time se bas ne samo pročistio, već smo profitirali i nešto dubljom pozornicom i osjećajem kao da zvučnik lakše diše. Razlike nisu ogromne, ali su lako uhvatljive i značajne.

Riječ dvije o zvučničkim kabelima. Za vrijeme testa na raspolaganju smo imali Wireworld Equinox 7 - fizički impresivan kabel, s obiljem bakra za relativno povoljnu cijenu. Ako se sjećate, ili ste voljni pročitati prikaz Epicon 6 zvučnika, vidjet ćete kako je s njima izvrsnu

kombinaciju činio Equinox 6 zvučnički kabel. S Rubiconom, na moje opće i posebno čuđenje, WW Equinox 7 nije ni približno predstavljao sretno rješenje, jer je ionako bogatu sredinu i voluminozni bas činio još izraženijima. Kratka proba s Anticableom pokazuje kako je AC bolji partner jer je srednjetonsko područje čišće i pitkije, a bas ne pokazuje elemente prenapuhanosti. Osim toga, ionako topao zvuk DALI-a postaje naglašeno “ugrijan” u kombinaciji s WW-om. Kao i obično, proba je jedini način.

Potpuno pod impresijom fenomenalnih Epicona 6 koje smo nedavno imali na testu, istovremeno sam bio znatiželjan i pribojavao se testa ovih

Rubicona. Naime, predrasude su prokleta stvar i moja su očekivanja bila dosta visoka.

S aspekta korisnika, zanimalo me što veliki proizvođač poput DALI-a može ponuditi za relativno visoku cijenu od 25 tisuća kuna - cijenu koju ne može platiti svaki audiofil, čako ako i za uvjete u ovoj zemlji pristojno zarađuje. S druge strane, s aspekta proizvođača i tehnologije, u ovoj klasi određena ograničenja jednostavno su nužna. Ne zaboravimo, Rubicon 6 triput je jeftiniji od Epicona 6. Dakle, koliko je to uopće moguće, odbacivši usporedbe s Epiconom, prionuo sam slušanju Rubicona 6. Prva impresija, nakon početnog podešavanja i prilagođavanja jest, s obzirom na veličinu drivera i kutija, izuzetno dubok i u tom kontekstu, kontroliran bas. Ne samo da je dubok i kontroliran, već je i nadasve ugodan. Koloriran?

Možda, ali koga briga za ponešto farbe u zvuku, ako glazba zvuči, zanimljivo i neopterećujuće. Točan? Vjerojatno, jer timbar isntrumenata je pre-

Zvuk

Nećete vjerovati, ali sa smještajem ovih samostojećih zvučnika u prostoru nije bilo većih problema. Iskrcavši ih točno na ono mjesto na kojem su prije DALI-a stajali Megiji, zvuk je imao sasvim zadovoljavajuću dubinu (frekvencijsku i prostornu) i da nisam dalje čačkao i cjepidlačio sa smještajem uz minimalne korekcije, ne bih niti znao da je moguće

hifimedia #96

43

TEST DALI RUBICON 6 poznatljiv iako njegova točnost proizlazi iz sinergije i usklađenosti s ostatkom spektra. Prenaglašen? Da, barem u uvjetima u kojima smo zvučnik slušali (relativno velika slušaonica, 60 kvadrata, tavanski prostor visina 3,80m, udaljenost od stražnjeg i bočnih zidova više od metra). Ugodan? Apsolutno!

Za razliku od brojnih audiofila, nisam poklonik stava da kućni sustav mora bezuvjetno vjerno prenijeti živu snimku (iako kratica hi-fi upravo to nastoji opisati). Tko teži tomu ionako mu je bolje da pohodi koncerte. Za boga miloga, ljudi, uživajte u glazbi, ne opterećujte se sustavima! Sustav za reprodukciju bi prije svega trebao biti ugodan i slušljiv te prenositi emocije živog nastupa. Upravo u tome se Rubicon 6 snalazi odlično. Kao što smo rekli, bas je dobra podloga za ono što slijedi u srednjetonskom području. Ono je slojevito i pastozno, ali dosta ovisi o ostatku sustava i, kao što smo se uvjerili, zvučničkim kabelima. To može značiti i kako je zvučnik dovoljno transparentan te može prikazati i nijanse prisutne u ostatku sustava. Toj transparentnosti svakako pridonosi i visokotonski ansambl, na kojemu u DALI-u inzistiraju već godinama. Ovdje vrijedi spomenuti kako sam, unatoč preporukama proizvođača da zvučnici gledaju ravno ispred sebe, tj. nije ih potrebno zakretati prema slušatelju, ipak najbolje rezultate postigao laganim usmjeravanjem prema slušnoj poziciji, čime se postigao bolji i ravnomjerniji odaziv u visokotonskom području, jasnija ekstenzija i detaljnost, sa širom i slojevitijom pozornicom. Zakretanje zvučnika prema slušatelju minimalno narušava posvemašnju subjektivno doživljenu koherentnost, odnosno povezanost ovog, s ostalim dijelovima spektra, prisutnu kad zvučnici stoje potpuno ravno usmjereni u prostoriju, ali zato ostavlja dojam linearnosti frekvencijskog odaziva, za razliku od zvučnika postavljenih paralelno sa stražnjim zidom, u kojem

44

hi-fimedia #96

SMC bas zvučnička jedinica

slučaju je osjetan pad informativnosti i iskričavosti te prezentnosti gornjeg srednjetonskog i visokotonskog područja. Tko voli nek bira. Za kraj par usporedbi, baziranih na varljivom sjećanju, koje stoga treba uzeti s određenom rezervom.

U usporedbi s Epiconom 6, kod Rubicona 6, svaka je stavka na kontrolnoj listi, kako i priliči, manja. Triput manje kako i cijena sugerira? Možda baš ne u svim parametrima, ali znamo kako neke stvari ne možemo platiti novcem. Najveće su razlike u domeni transparentnosti, detaljnosti, uvjerljivosti i informativnosti. Epicon je, razumljivo, bolji zvučnik i tu nema spora. Razumnija je i priličnija usporedba sa zvučnikom Dynaudio Excite x38, slične cijene. Dynaudio nudi više zvučnika (drajvera, kutije, i ostale infrastrukture). Ima i posvećeni srednjotonac koji mu daje dodatnu kvalitetu i mogućnosti u reprodukciji npr. klavira ili vokala. Uostalom, za detalje pročitajte test u prošlom broju.

Međutim, Dynaudio je ogroman zvučnik kojega nije lako strpati u omanju prostoriju radi njegova odaziva u basu i takvim slučajevima vrlo će vjerojatno sam sebi napraviti više štete nego

koristi, čime mu je u primjenjivost u manjim stanovima limitirana. Rubicon 6 je, u odnosu na Dynaudio, primjereniji nešto manjim sobama i pojačalima, u kojima će, uz obziran odabir ostatka sustava dobro oslikati suvremenu filozofiju zvuka DALI-a.

Zaključak

Samostojeći zvučnici postaju sve bolji. Nakon fenomenalnog Epicona 6, DALI pokušava i nižim serijama zvučničkih sustava široj publici približiti svoja razmišljanja o zvuku koja se ogledaju i u sasvim osebujnoj tehnologiji korištenja “drvenih” membrana i posebnih visokotonskih modula. Rubicon 6 dobar je primjer te svojim položajem u zlatnoj sredini ponude serije Rubicon predstavlja kompromis koji će se mnogima dopasti. On nema onu dubinu, moć, definiciju, ekstenziju, čistoću, preciznost i prirodnost Epicona 6 koji je sasvim izvanserijsko postignuće, ali zato ima daleko povoljniju cijenu, slušljivost i mogućnost pružanja ugode širokom krugu ljubitelja glazbe koji žele nešto više od malih dvosistemskih zvučnika smještenih negdje u policu s knjigama.

BOWERS & WILKINS 683 S2 Frekvencijski opseg (+/-3 dB) 38 - 34.000 [Hz] Osjetljivost (2,83 V/1 m) 88.5 [dB] Nominalna impedancija 4 [Ohm] Preporučljiva snaga pojačala 40 - 200 [W] Susretne frenkvencije skretnice 800/ 2,600/ 14,000 [Hz] Tip kutije Bas refleks Bass Reflex Tuning Frequency [Hz] 33,5Hz Dimenzije (s nižicama) (vxšxd) 990 x 200 x 380 [mm] Masa 20.2 [kg] Cijena: 24.900 kn INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/2337 619, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Wireworld Equinox 6, Anticable, Xindak FS-1, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

Predstavljamo Vam RX-V79 seriju u kojoj su svi modeli razvijeni za bežičnu funkcionalnost.

Video zapisi i glazba baš kao što ih volite, sve pomoću jednog pametnog telefona.

Sloboda i elegancija za zabavu bez granica.

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

TEST NAD C510

Nova Arhitektura Digitalije

piše: Gordan Gaži

N

a prvi pogled NAD 510 odaje dojam doista jednostavnog uređaja potpuno posvećenog svojim osnovnim zadacima. Na prednjoj ploči tako nalazimo isključivo potenciometar za određivanje glasnoće, dvije tipke kojima biramo aktivni ulaz i poprilično jednostavan i dobro čitljiv vakuumski fluorescentni displej s mogućnosti smanjivanja i potpunog gašenja.

Doista asketski i minimalistički, ali sasvim u skladu s osnovnim vizualnim identitetom uređaja iz kuće koji su i inače poznati po čistim linijama i odsustvu nepotrebnih ukrasa. Crno metalno kućište standardnih dimenzija se također logično i nenametljivo uklapa u priču. No, iza te pomalo skromne kulise krije se uređaj koji itekako posjeduje zanimljivosti, posebnosti, no i odličan genom koji prenosi iz vrlo popularnog modela M51 kojeg konzumenti i recenzenti podjednako hvale i preporučuju. Sama bazič-

46

hi-fimedia #96

NAD je testirani model zamislio bez mogućnosti spajanja analognih izvora zvuka na ideja je bila da se mnoge tehnologije iz popularnog skupljeg modela preslikaju u testirani i ponude kroz "C" seriju čija osnovica leži u odlično izbalansiranom odnosu cijene i kvalitete. Zbog korištenih tehnologija NAD je testirani model zamislio isključivo kao digitalno pretpojačalo, bez mogućnosti spajanja analognih izvora zvuka. Koliko je sazrelo vrijeme da se potpuno napusti analogna domena može se samo nagađati, no svakako da nadolazeće generacije audiofila imaju sve manje potrebe i želje koristiti analogne ulaze. Tako su u tvrtki odlučili prirediti svu silu digitalnih ulaza, ali i izmjestiti kontrolu glasnoće u digitalnu domenu čime je u najvećem dijelu zacrtana osnovica ideje na kojima počiva arhitektura modela C510. Ostatak

tehničkog ustrojstva je manjeviše očekivan. Za izdvojiti je asinkroni DAC koji potpuno preuzima kontrolu protoka podataka od računala i tako znatno podiže preciznost konverzije i smanjuje jitter i ostale digitalne nepreciznosti koje znatnije djeluju na konačni rezultat. Pretvarač prima PCM signale do 24bit/192 kHz, te ne nudi mogućnost rada s DSD formatima datoteka. Odluka je to oko koje se može napisati nekoliko stranica teksta, no jasno je da NAD kao i neke druge eminentne kompanije DSD implementaciju ne smatra krucijalnim za funkciju koju uređaj ima, ali ipak sam mišljenja da bi ta funkcionalnost dodatno zaokružila lijepu priču o univerzalnom centru visokorezolutnog audia koji predstavlja bazu cijelog audio susta-

va. Naravno uvijek postoje načini da se digitalni signal pretvori u željeni format, no argumentiranje o prednostima i manama raznih konverzija i razlikama između softvera koje ih izvode odvela bi ovaj prikaz daleko od njegove izvorne teme. Radije još jednom spomenimo digitalnu kontrolu glasnoće koja izbjegava mehaničke i elektroničke nepreciznosti i djeluje potpuno matematički što omogućava intaktnost signala bez obzira na glasnoću. Za takvo ustrojstvo svakako su nužne i pretpostavke koje u ovom slučaju uključuju snažan procesor, visokorezolutnu arhitekturu (35-bita) i napokon "Digital Direct" sustav za kojeg u tvrtki smatraju da uređajima i u nižim cjenovnim okvirima puža vrhunske sonične mogućnosti. Sve zajedno je zaduženo da ulazni PCM signal resamplira i pretvori u PWM (Pulse Wide Modulation Signal) na frekvenciji uzorkovanja od 844kHz. To omogućava izvanredne specifikacije posebno u dinamičkoj domeni, dok DSP digitalna kontrola

glasnoće ne umanjuje rezoluciju i čuva signal, te mu omogućava najkraći mogući put do balansiranih izlaznih operacionalnih pojačala u "A" klasi koji ga amplificiraju i dovode na analogne izlaze. Tu možemo birati između balansiranih i RCA konektora.

NAD se posebno potrudio stabilizirati i filtrirati napajanje uređaja i dodao vrlo zgodnu "Trigger" funkciju koja znatno diže komfor uređaja. Spomenimo i raskošnu paletu digitalnih ulaza koja uključuje jedan balansirani AES/EBU, optički i koaksijalni SPDIF, dva HDMI priključka i naravno asinkroni USB port. Osim nabrojenog C510 ima i HDMI izlaz, RS 232 priključak, "Upgrade" i IR priključke. Mnogo i za nabrojiti, no svakako funkcionalno i dovoljno za gotovo svaku moguću aplikaciju. Za kraj moram pohvaliti odličan iluminiran daljinski upravljač s kojim nije potrebno ciljati uređaj ili tražiti tipku. Jedan od ugodnijih upravljača koji sam imao prigode koristiti u posljednje vrijeme.

Slušni test

Nakon spajanja računala preko USB porta , te svih softverskih radnji koje se ponavljaju za svaki uređaj na testu imao sam prigodu započeti usviravanje, a nakon toga i kritički dio slušanja. Na ovom mjestu C510 dokazuje da su ga proizveli stručnjaci koji su svoj posao i vještine pekli dugo i polako. Jer, NAD nije predstavio savršen i bezgrešan uređaj, no izbalansiranost kvaliteta daje mu pravi potencijal i pružaju mogućnost da i sonično poprati ulogu koja mu je namijenjena u modernom audio sustavu. Tako uživajući u raznovrsnoj orkestralnoj glazbi dolazi do izražaja širok prostor koji završava s mirnom iako i

ne potpuno tamnom pozadinom.

Prostor u dubinu je jasno vidljiv, no nešto plići i manje finih margina koje se na rubovima čine pomalo nejasnim U tim trenucima pokušao sam signal direktno spojiti u izlazno pojačalo bez korištenja standardnog pretpojačala u sustavu. Pokazalo se da je u ovom slučaju manje, zapravo mnogo više. Zvuk se u takvoj konfiguraciji dodatno pročistio

Solo instrumenti su jaka strana uređaja zbog fine projekcije i vrlo realnog volumena koji se jasno demonstrira unutar dobro odmjerene pozornice i dobio još poneki bod na planu definicije, a solo instrumenti su zadobili jasniji trodimenzionalni reljef. Do kraja testiranja C510 je balansiranom vezom bio spregnut direktno s cijevnim izlaznim pojačalom. Tako sam imao prigodu iskoristiti i ugrađenu kontrolu volumena koja je dotad bila isključena, odnosno u "Bypass" modusu Zvuk tipki klavira može se nazvati izuzetno prirodnim s jasnom separacijom, no u dinamičkim vrhuncima tendira prema laganoj tvrdoći, iako ne gubi volumen i timbar. Solo instrumenti su jaka strana uređaja zbog fine projekcije i vrlo realnog volumena koji se jasno demonstrira unutar dobro odmjerene pozornice.

Mikrodinamika je također odlika koja C510 čini vrlo poželjnim uređajem. Njezina postojanost

kroz ukupan spektar kao i fina nježna mreža detalja daju cijelom zvuku dodatni pečat i formiraju ga na stranu dopadljivog, ali i informativnog, te vrlo pitkog zvuka. Može se učiniti da prigodom glasnih i dionica njezina koprena nije dovoljno glatka, no u odnosu na cijenu uređaja može se zaključiti da je taj segment bez značajnijih prigovora. Bas područje se može definirati ritmičnim i lagano toplijim od ostataka spektra, ali i vrlo dobro kontroliranim i bez tendencije da zasmeta instrumentima u srednjetonskom području. Nužno je pohvaliti njegovu definiciju, ali u doista zahtjevnim dionicama može izgubiti nešto od inače odličnog fokusa. Secirajući ovako zvučnu sliku pažnju posebno privlači srednjetonski dio spektra koji vrvi detaljima, bojom, timbralnim kvalitetama i posjeduje samo malu mrvicu izvanredno uklopljene eufonije koja predloške pretvara u jasnu, prirodnu i nadahnutu predstavu. C510 dakle posjeduje nešto od karaktera koji ga čine prepoznatljivim, ali u mjeri koja ne narušava općenito prirodnu, fluidnu i odmjerenu prirodu koja leži u samom središtu njegovih kvaliteta. Odlično se testirani uređaj snalazio sa snimkama vokala koji su bili izuzetno prezentni i sugestivni, ali i vrlo prirodno definirani. Snimke više rezolucije donijele su u sustav još malo finese, te pomalo oslobodile uređaj koji je lakše disao u trenucima u kojima mu je ponuđen kompleksniji i dinamički zahtjevniji materijal. Na prvi pogled je izgledalo kao da cijela digitalna mašinerija posjeduje nešto više snage i daha, no u kompleksnim uređajima koji se jednako oslanjaju i na snagu procesora, ali i na vještinu s kojom se obrađuje digital-

ni signal, razloge ovakvog efekta možemo samo nagađati. No, on je svakako dobrodošao i pokazao da NAD vrlo dobro zna kako utilizirati kvalitete visokorezolutne glazbe.

Zaključak

NAD C510 nije samo malo povoljnija i modernizirana verzija modela M51 nego uređaj koji se doduše naslanja na tehnologiju svog vrlo uspješnog prethodnika iz "Masters" serije, no ipak s punim pravom pledira na svoj status unutar "Classic" serije koji potpuno i zaslužuje. Svojim zvukom potpuno opravdava cijenu, a treba naglasiti da je kroz cijelo vrijeme testiranja uređaj radio brzo, sigurno i da je samo upravljanje i interakcija s korisnikom na zavidnoj razini. Pred kraj testiranja poigrao sam se i s HDMI ulazima koji su na ovom mjestu i u audio funkciji pokušavajući preslušati ono malo DVD-A naslova i poneki SACD no taj dio testiranja zbog doista oskudnog broja naslova nisam uvrstio u slušni test. No spominjem i tu mogućnost koja doduše nije donijela značajne sonične pomake kao još jednu potencijalnu zanimljivost. Na samom kraju testa kao i uvijek ostaje osjećaj da je nešto bitno izostalo u prikazu mogućnosti i zvuka, no ona osnovna poruka da je C510 sposoban biti sam centar digitalno ustrojenog audio sustava svakako je odaslana. Neke odluke koje su zapravo odredile uređaj i njegovo mjesto na tržištu ne mogu se mijenjati, ali argument da NAD i danas zna proizvesti odlično zvečeću komponentu stoji. To jasno i nedvosmisleno dokazuje model C510.

NAD C510 Frekvencija uzorkovanja: 32kHz - 192kHz (USB i digital S/PDIF) Ulazi: AES/EBU (x1), SPDIF Coaxial (x1), Optical (x1), HDMI (x2, dvokanalni PCM) i USB (x1, Asinkroni 24bit/192 kHz) Izlazi: HDMI Video Out (3D video prolazni), analogni (RCA), analogni (XLR) Dimenzije (ŠxVxD): 435 x 99 x 309mm Masa: 4,7 kg Cijena: 9.599 kuna INFO: Sigma Audio Koncept, Tel: 01/3832 814, www.sigma-audiokonept.hr

hifimedia #96

47

TEST GRAHAM LS5/9

U najboljoj maniri BBC zvuka piše: Neven Kos

G

odina je 1983. svijet se koprca u hladnoratovskom deliriju. Blokovski podijeljen, niti u jednom trenutku nije pošteđen prijetnje nuklearnim ratom.

Pokuse vrše svi: Amerikanci, Rusi, Francuzi, Britanci, Kinezi, svi se oni nuklearno šamaraju preko naših glava. Svijet pleše na rubu, američki predsjednik Reagan Sovjetski savez naziva carstvom zla. U općoj zbunjenosti i navali brojnih vanjskih neprijatelja, sovjetski MIG greškom ruši korejski putnički avion na letu KAL007, a 400 tisuća mirotvornih europeja-

Namjena je zvučnika bila primarno studijska, i to za one studije u koje se ogromni LS5/8 nije mogao lako smjestiti ca Briselom demonstrira protiv nuklearnih krstarećih raketa. Teroristi također ne spavaju: bombaš samoubojica napada američku ambasadu u Libanonu (63 mrtva), s time da nisu pošteđene niti ostale ambasade na Bliskom istoku. Zvuči gotovo kao vic da iste godine, u takvom zapetom okruženju, film Ghandi osvaja tri Oskara - za najbolji film, najboljeg glavnog glumca (Ben

48

hi-fimedia #96

Kingsley) i najboljeg režisera (Richard Attenborough).

Međutim, zabavna industrija ne posustaje: otvara se Disneyland u Tokyu, premijeru doživljava "Povratak Jedija", a Jacksonov Thriller dolazi na prvo mjesto albuma i tamo ostaje dobar dio 1983. godine - čak 37 tjedana! David Bowie dolazi na prvo mjesto singlova s pjesmom "Let’s dance", a Francuzi pokušavaju proniknuti u britanski humor putem filma "Smisao života Montya Pythona". Kod nas se ‘83. pamti po velikom koncertu svjetskog mega banda - Dire Straitsa, a možda i po nastupu Danijela Popovića na Euroviziji s pjesmom Đuli. Džoni izdaje album "Kad fazani lete" i snima "Krivo srastanje", a grupa Film "Sva čuda svijeta". Balon novog vala polako se ispuhuje. Interes za audio i Hi-Fi rastu. Na svjetskoj audiofilskoj sceni pojavljuju se uređaji koji su osvojili i publiku i kritiku (1983. je i godina prvog objavljivanja godišnjih nagrada časopisa WHF - What Hi-Fi? Awards), a danas ih smatramo audio legendama. Među njima posebno mjesto svakako pripada prvim komercijalnim primjercima "Savršenog zvuka, zauvijek" - njegova veličanstva CD plejera. Nakon 1983. u svijetu audia više ništa nije isto. CD plejer pomeo je sve formate, a digitalno zapisana glazba osvaja svijet, ostavljajući ožalošćene one među nama koji su odmah shvatili kako s novim formatom nije pronađen ni sveti gral audia.

Plejeri poput Sonya CDP-101

U Graham Audiu angažirali su Dereka Hughesa, sina Spencera i Dorothy (poznatije kao osnivača SpenDora)

i Philipsa CD100 te veličanstvenog Marantza CD-73 (ista kuhinja, slično tijesto) naznačili su smjer za sljedećih dvadesetak godina. Među zvučnicima, lovorike pobiru Celestion SL6 i Quad ESL63.

U navedenom kontekstu i konstelaciji, u loncima studija BBC-a kraju se privodi razvoj i komercijalizacija studijskog monitora LS5/9, za kojeg licencu dobiva britanski Rogers. Namjena je zvučnika bila primarno studijska, i to za one studije u koje se ogromni LS5/8 nije mogao lako smjestiti. Korišteni visokotonac bio je Audaxov HD13D34H, kojem su u BBC-u stavili dodatno metalnu zaštitnu mrežicu, a bas je dolazio iz samog Rogersa i neodolji-

vo podsjeća na zvučničke jedinice koji su se i kasnije koristili u drugim modelima Rogersa, ponajprije zbog prozirne polipropilenske membrane...

Rogers LS5/9 proizvodili su se do devedesetih i imali su prilično veliku sljedbu.

Tridesetak godina kasnije, dobro zakoračivši u 21. stoljeće, netko je bio dovoljno hrabar te je osim promišljanja nastojao tržištu ponuditi reinkarnaciju slavnog modela. U britanskom Graham Audiu odavno su prepoznali magiju LS5/9, ali poteškoće su se pojavile pri rekonstrukciji zvučnika po zadanim BBC specifikacijama. Dijelovi naprosto nisu bili dobavljivi.

Audax doduše i danas proizvodi traženu visokotonsku jedinicu te joj je bilo potrebno pridodati samo metalnu BBC-evu mrežicu. Dio problema je riješen. Drugi je problem nastao kod rekreacije bas drivera.

Kako su originalni Rogersovi driveri danas već u lošem stanju, a tehnička dokumentacija bas drivera je nepotpuna (kolateralne štete nastale propadanjem velikog proizvođača...), pri izradi bas drivera moralo se krenuti otpočetka, oslanjajući se na vrlo malo dostupnih podataka. U tu svrhu u Graham Audiu angažirali su Dereka Hughesa, sina Spencera i Dorothy (poznatije kao osnivača SpenDora). Spencer je dio radnog vijeka bio zaposlen u BBC-evu odjelu istraživanja i razvoja i kako kažu u Graham Audiu "od svi današnjih audio konstruktora u Ujedinjenom kraljevstvu, Derek je imao najbolje predispozicije da oživi originalni zvučnik". Možda zato što je odrastao uz BBC zvuk?

U suradnji s proizvođačem zvučničkih jedinica Volt, Derek je uspio stvoriti driver s jednakom prozirnom polipropilenskom membranom poput one na originalnom zvučniku.

Skretnica je također morala proći određene modifikacije kako bi odgovarala specifikacijama od prije tridesetak godina. Osim akustičkog spoja dviju zvučničkih jedinica, koje očito više nisu jednake onima od

prije, skretnica kod BBC monitora ima i funkciju uglazbljivanja drivera ugrađenih u kutiju, sa samom kutijom kako bi cijeli ansambl imao jednaki odaziv kao i njegovi prethodnici. Kako navode u Graham Audiu, Derek je u tome i uspio te Graham LS5/9 odgovara originalnim BBC-evim specifikacijama.

Kod BBC monitora važan faktor pri izradi zvučnika, ali i podešavanja zvuka ima i kutija samog zvučnika kao jedna od

Kod BBC monitora važan faktor pri izradi zvučnika, ali i podešavanja zvuka ima i kutija samog zvučnika ključnih odrednica boje zvuka.

A kutija je BBC monitora specifična.

Znate za onu audiofilsku mantru, koju i sam neprestano ponavljam, kako je mrtva kutija najbolja kutija. E pa ne uvijek! A sigurno ne u slučaju BBC monitora. Kad pogledate velike i teške, zvučničke kutije debelih i dodatno umrtvljenih stranica te ih usporedite s BBC-evim monitorima morate se počešati iza uha. Takva diskrepancija i različitost u teoriji i prak-

hifimedia #96

49

TEST GRAHAM LS5/9 si, pada mi na pamet, mogući su još samo u slučaju Velikog praska nasuprot kreacionizmu... Hm, kutija je napravljena od 9 milimetara tankih stranica, izrađenih od brezine šperploče, dampiranih zaklamanim bitumenskim pločama. Zvučnička kutija je pak akustički dampirana pločama od kamene vune debljine 30 mm. Prednja stranica, kako i treba biti kod punokrvnog BBC monitora, učvršćena je vijcima za ostatak konstrukcije i moguće ju je ukloniti, a bas driver je u nju učvršćen sa stražnje strane.

Na prednjoj ploči nalazi se i dodatni terminal sa zalemljenom žičicom. Ona je tu radi finog tvorničkog ugađanja zvučnika prema specifikacijama, a uslijed razlika među driverima, i nije namijenjena korisničkoj upotrebi. Ono što se najviše razlikuje od originala jest mrežica koja više nije učvršćena čičkom već mnogo lukavije, magnetima skrivenim ispod furnira na prednjoj ploči. Time uklanjanje zaštitne mrežice više nije operacija koja zahtijeva duge nokte i čelične živce.

Zvuk

Ovo neće biti klasični prikaz zvuka na kakav ste navikli na ovim stranicama. Zašto?

Zato što ovaj zvučnik to zaslužuje. On je drugačiji i tako ga treba tretirati. U konačnici,

50

hi-fimedia #96

koja je svrha uspoređivati klasični BBC dizajn s modernim (mega) zvučnicima? Namjene i razlozi koji stoje iz njih su drugačiji. BBC monitori osmišljeni su i komercijalizirani u vrijeme dok se još nije težilo uniformnosti (doduše, ta je izjava malo pretenciozna, jer se upravo kod BBC koncepta inzistiralo na uniformnosti, i to u smislu da je svaki pojedini primjerak određenog modela morao do zareza odgovarati specifikacijama, kako bi ih bilo moguće međusobno miješati, neovisno o proizvođaču. Ovo vrijedi za sve BBC modele u današnjem kontekstu, a kada svi i sve nalikujemo jedni drugima. Graham LS5/9 poseban je u konceptu, danas napuštenoj vještini stvaranja zvuka iz zvučnika, ugađanja svih dijelova, koji u konačnosti doprinose rekreaciji ugođaja žive glazbe.

Zvučnik, sukladno svojoj prošlosti, DNK-u, ustroju, odgovara onom zvuku kojega se sjećamo u najboljoj maniri BBC zvuka - fluidno, muzikalno, očaravajuće. To nije zvuk koji je staromodan, nego jednostavno izvanvremenski muzikalan.

Slušakući Graham LS5/9 čovjek se pita što je radio i gdje je bio posljednjih desetljeća. Kako je moguće da smo zadovoljni dominirajućim zvukom modernih zvučnika, pretežno arogantnog i agresivnog zvuka? Kao možemo slušati te grube, proste zvučnike koji su samo vapili da ih zapazimo i da budu u centru naše pažnje. LS5/9 potpune je suprotan - on je fin, glazbeno samosvjestan i zvuči manje kao hi-fi uređaj, a više kao glazbeni instrument. Kako bilo, LS5/9 posebno je uspio glazbeni instrument.

Rekao sam kako neću upasti u zamku klasičnog opisa zvuka ovih zvučnika. S obzirom na to da ste platili za ovaj časopis osjećam se dužnim barem taksativno navesti osnovne karakteristike zvuka, kako sam ih doživio kroz kratko vrijeme prisustva Grahama u mojoj slušaonici: prostor je fantastično rekreiran, s iznimnom slojevitošću. Općenito, u većini parametara, a posebice u pristupu reprodukciji, dojmljivost i upečatljivost ovog zvučnika nevjerojatno su dominantna karakteristika, pogotovo nama naviklima na moderne zvučnike, režirane unatrag petnaestak godina. Naprosto, teško je oteti se dojmu da ako ovaj zvuči ispravno i točno, tada mora da su svi ostali promašeni agresivci.

Lako je to zamijetiti slušajući klavir: on je prirodnog timbra, prirodan i zavodljiv, jednako kao i kontrabas sa svojim prirodnim odzvanjanjem.

Osjećaj ugode koji ovaj zvučnik pruža vrlo je visok. S Wireworld Equinox 7 zvučničkim kabelima Graham radi bolje, ljepše i lakše slijedi teksturu glazbe nego s Anticableom. Kratka proba s klasičnom glazbom govori nam kako je ovo prava za beskonačne sate uživanja u klasici, dok jazz funk kroz Stanlyea Clarkea (East River Drive) ostavlja dojam kako bi zvučnik mogao dodatno profitirati od mogućnosti reprodukcije dubljeg basa. Za koji herc osakaćen u donjim oktavama, zvučnik, ove nedostatke obilato nadoknađuje u bezbroj ostalih parametara. Marcus Miller zvuči upečatljivo i autoritativno, iako veći zvučnik s ovom glazbom svakako zvuči moćnije. S većinom glazbe, iz zvučnika pršti super bogata i slojevita sredina, koju skoro da možete prstima opipati (posebice u usporedbi s mojim Megijima), kao kod najboljih točkastih izvora, po mogućnosti elektrostatskih...

Impresivno: čak i nakon Megija ostaje dojam postojane visine i dubine jednog ozbiljnog zvučnika koji ima sve karakteristike partnera na duge staze. Tko kaže da je mrtva kutija najbolja kutija? I živahne kutije, poput instrumenta, mogu proizvoditi dobar zvuk i tvoriti prekrasan zvučnik. Obavezno poslušati.

GRAHAM LS5/9 Frekvencijski raspon: 50Hz~16kHz +/-3dB Nominalna impedancija: 8 ohma Osjetljivost: 87dB SPL (2.83V, 1m) Dimenzije: 28cm x 27,5cm x 46cm Masa: 14kg Cijena: 34.800 kuna INFO: HD-multimedia, tel. 091 233 36 86, www.hd-multimedia.com

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Wireworld Equinox 6, Anticable, Xindak FS-1, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

TEST ONKYO DAC-HA200

Uređaj ozbiljnih namjera piše: Jagor Čakmak

D

igitalno analogni pretvarači, kao zasebni uređaji, unazad zadnjih nekoliko godina vratili su se u velikom stilu i omogućili korisnicima kvalitetno slušanje glazbe s računala, s druge strane slušanje glazbe u pokretu ostaje uglavnom ograničeno kvalitetom izlaza na današnjim pametnim telefonima koji su uvjerljivo najpopularniji izvor glazbe. Dobre slušalice u tom slučaju naravno pomažu, ali ograničenja izvora zvuka ostaju. Onkyo je odlučio riješiti taj problem s vrlo zanimljivim uređajem, koji se krije ispod ne tako zanimljivog imena, DAC-HA200.

Ideja je da se na pametni telefon putem USB priključka spoji vanjski DA pretvarač, baš kao što bi to činili doma dok pametni telefon spajate na jedan od mnogobrojnih USB dockova, samo što je DAC-HA200 dovoljno malen da ga stavite u džep s pametnim telefonom. Uređaj ima i svoje napajanje u obliku ugrađene punjive baterije, tako da ne smanjuje ionako kratak vijek baterije današnjih pametnih telefona. U paketu čak dobijete i gumice pomoću kojih možete učvrstiti svoj pametni telefon za DAC kako bi imali jednu fiksnu cjelinu.

DAC-HA200 je napravljen iznimno kvalitetno, metalno kućište djeluje jako robusno, a sve

kontrole na njemu su dodatno zaštićene isturenim rubovima na kućištu. Premda je uređaj relativno malen, ima sve što bi trebao imati. Od digitalnih ulaza nalazimo: micro USB, USB pune veličine i optički ulaz, a za kraj tu je još jedan 3.5mm analogni ulaz. Od izlaza nalazimo samo 3.5mm izlaz za slušalice. Baterija uređaja se može puniti preko USB porta na računalu. Ugrađeni digitalno analogni pretvarač može pretvarati signal do frekvencije od 96 KHz s 24 bita po uzorku.

Zvuk

Slušni test je napravljen u nekoliko faza. Uređaj je korišten dok je bio spojen na pametni telefon, direktno na računalo gdje je ujedno služio i kao pretpojačalo za slušalice te na kraju kao glavni digitalni izvor zvuka u cijelom audio sustavu. Onkyo DAC-HA200 se poka-

zao kao mali uređaj ozbiljnih namjera. Pozornica pri reprodukciji simfonijskog orkestra je bila vrlo dobra u sve tri dimenzije, a separacija instrumenata je odlična za ovu klasu uređaja. Količina detalja u srednjem i visokom dijelu spektra je odlična. Mali Onkyo najviše se iskazao pri reprodukciji vokala, koji su imali pravilni volumen i definiciju u prostoru. Pri reprodukciji jazz sastava, kontrabas je bio vrlo kontroliran premda možda dubinom ipak malo više ograničen nego kod nekih konkurenata. Međutim najbitnije je što se DAC-HA200 slagao sa svim vrstama muzike i u niti jednom trenutku slušanje nije postalo naporno, karakteristika koju uglavnom posjeduju puno skuplji uređaji. Također treba napomenuti, da je DAC-HA200 bez problema mogao upogoniti i velike slušalice većeg otpora.

Zaključak

Onkyo je napravio jako zanimljiv paket. Ideja kvalitetnog slušanja muzike u pokretu je dobra, no praktičnost ipak malo ostaje upitna. Uređaj je ipak prevelik da bi ga se jednostavno nosilo u džepu s pametnim telefonom. No s druge strane dovoljno je malen da ga možete staviti bez problema u torbu, a slušanje na putovanju s prijenosnog računala ili tableta je odlična pogodnost. Uz kvalitetne slušalice, Onkyo DAC-HA200 postaje odlični mali sustav za slušanje glazbe kada niste kod kuće. Nakon testiranja uređaja vrlo teško se bilo vratiti na zvuk kojeg pružaju tablet ili laptop kroz svoje izlaze za slušalice i tek tata shvatite koliko ovaj uređaj poboljša iskustvo slušanje glazbe. Jedina donekle prepreka za kupnju ostaje cijena, koja ipak nije mala za ovakav tip uređaja.

ONKYO DAC-HA200 DAC: 24-bit / 96 kHz Ulazi: 3.5 mm (1x mini optički, 1x analogni), USB A-Type (USB 2.0), USB B-Type (USB 2.0) Izlazi: 3.5 mm analogni Snaga: 145mW pri 32 Ohma, 35mW pri 600 Ohma Masa: 210g Dimenzije: 64 x 21.7 x 112 mm (švd) Cijena: 2.564 kn INFO: www.chipoteka.hr

hifimedia #96

51

TEST PIONEER U-05

PREPORUKA

Povratak korijenima piše: Gordan Gaži

DAC preko USB ulaza može reproducirati digitalne signale do 32 bit/384 kHz i DSD datoteke do 5,6 MHz 52

hi-fimedia #96

P

ioneer gotovo po pravilu svakih nekoliko godina lansira poneku zanimljivu audio komponentu. Nije potrebno prisjećati se gotovo ultimativnih uređaja iz prošlog stoljeća, već se dovoljno vratiti u doba pune dominacije višekanalnih sustava i odluke tvrtke da u katalog vrati i klasične stereo komponente. Bili su tada među rijetkim velikim kompanijama koji su anticipirali buduća kretanja na audio sceni. Treba se sjetiti i njihovih CD reproduktora koji su sa svojim Stable Platter

mehanizmima išli u korak s najboljim transportima i integracijama na tržištu i bili višestruko jeftiniji ili izvanrednih DVD reproduktora čiji je audio segment vrlo često davao bolje rezultate od specijaliziranih CD reproduktora.

Razrađeni do posljednjeg detalja uređaji su i na mjerenjima pokazivali superiorne rezultate, ali i trajnost. Ne bih se vjerojatno niti sjetio tih slavnih dana da se korporacija ne nalazi u fazi restrukturiranja i između ostalih segmenta koje kani prodati ili nastaviti proizvod-

nju sa strateškim partnerima traži rješenje i za svoj audio segment.

Nadamo se da će proces proteći pozitivno i da ovo nije posljednje lijepo iznenađenje iz tvrtke. To bi bila doista nemjerljiva šteta za uvijek vrijedan segment audio industrije čiji produkti ciljaju na kupce koji preferiraju najbolji odnos cijene i kvalitete i koji bez aspiracija prema ezoteriji žele uživati u kvalitetnom sustavu.

U-05 je čvrsto i kvalitetno izrađena "mid-size" komponenta čije je masivno kućište izrađeno od

aluminija i koja sa svojih 6 kilograma već na prvi pogled anticipira ponešto od ideja koje su motivirale njezine konstruktore.

Kako je Pioneer svoj uređaj podijelio na dva osnovna segmenta, a to su DAC i pretpojačalo za slušalice, a usput se zbog velikog broja ulaza uređaj može koristiti i kao mala digitalna centrala ili čak pretpojačalo za vlasnike koji nemaju aspiraciju prema korištenju analognih audio ulaza pokušat ću izdvojiti najznačajnije osobine svakog segmenta. Pretvarač preko USB ulaza može reproducirati digitalne signale do 32bit/384 kHz. Zahvaljujući korištenju para ES9016 SABRE čipova u dvostrukoj u mono konfiguraciji, a koji uređaju pružaju sposobnost baratanja i s 2.8, odnosno 5.6 MHz DSD datotekama. Već duže vrijeme traje suradnja između tvrtke ESS i Pioneera koji ne samo da koristi gotova rješenja iz tvrtke u svojim top modelima receivera već je i suradnja mnogo aktivnija, pa tako inženjeri imaju mogućnost do krajnosti upoznati mogućnost čipova, ali i potrebe ciljanog projekta što rezultira punom realizacijom potencijala za obje strane. Podsjetimo da je Sabre čip uz baratanje s visokim razlučivostima koristi "HyperStream" tehnologiju i za razliku od standardnih delta-sigma pretvarača po mišljenju proizvođača pruža superiorniju dinamiku i bolju kontrolu jittera. No, U-05 ipak nije samo USB pretvarač već inkorporira cijelu gamu digitalnih ulaza, pa tako možemo koristiti optički, koaksijalni i balansirani ulaz koji za razliku od USB konekcije rade s PCM signalima 24bit/192kHz. Gotovo da i nema načina spajanja digitalnih uređaja koji nije podržan, a dodamo li tome i dva para analognih izlaza gdje možemo birati između balansirane i nebalansirane opcije dobivamo doista komforan i univerzalan uređaj. Na stražnjoj plohi susrećemo i prekidače za određivanje faze analognog signala, te mogućnost izbora između fiksnog i varijabilnog izlaza. Konektori za slušalice na prednjoj strani također su neuobičajeno raznovrsni i uz standardni 6,3 mm priključak na raspolaganju stoje i četveropolni (Neutrik), odnosno par tropol-

nih konektora. Ovakvim rješenjem U-05 znatno odskače od uobičajenog razmišljanja kad su u pitanju pretpojačala za slušalice, jer osim raznovrsnih mogućnosti konekcije pretpojačalo je predviđeno za rad sa slušalicama otpora od 16 do 600 ohma. Određivanje glasnoće obavlja se preko velikog rotacionog potenciometra, no uređaj posjeduje i "Fine Tuning" potenciometar kojim možemo i fino podešavati željenu glasnoću. Isti potenciometar se pokazao izuzetno korisnim i u kombinaciji sa "Gain" prekidačem pružio je dodatni komfor i univerzalnost, a balansi-

rani izlazi za razliku od standardnog 6,3mm priključka koji barata sa strujama od 180mW, mogu pružiti i do 300mW uz znatno manje distorzije. Svakom ljubitelju slušalica, pa i onih egzotičnijih pružena je mogućnost da maksimalno iskoristi njihov puni potencijal. Niti ljubitelji digitalnih uređaja nisu prikraćeni za raznovrsne mogućnosti pa je predviđen i cijeli niz operacija s kojima možemo i dodatno djelovati na signal.

Od vrlo korisnih mogućnosti valja izdvojiti "Upsampling" funkciju koji digitalne signale manje frekvencije uzorkovanja može podići sve do maksimalnih vrijednosti koje podržavaju konverteri (384 MHz). Ova funkcija se naravno može i potpuno isključiti što odr-

žava signal intaktnim. Druga vrijedna funkcija se naziva "High Bit 32" i zapravo predstavlja rekvantizaciju 16 ili 24 bitnih signala u 32 bitne. Napomenimo da se obje opcije tiču isključivo PCM signala. Nadalje Pioneer U-05 nudi i nekoliko opcija digitalnih filtara zasebno za PCM, odnosno DSD datoteke. Većinu testiranja odradio sam koristeći "Direct" funkciju koja potpuno zaobilazi DSP, no moram priznati da su neke datoteke starijih datuma i slabije kvalitete snimke odlično reagirale na promjenu opcija, no beskrajne mogućnosti i kombinacije dje-

lovanja na digitalni signal jednostavno je nemoguće posebno opisati, pa sam takve finese prisiljen ostaviti empiriji svakog korisnika. Jedna od neuobičajenih funkcija koja se tiče digitalne domene naziva se "DAC Locking Range".

Radi se o činjenici da usprkos svim kvalitetnim komponentama i mehanizmima unutar ogromnog raspona "lock" signala kojeg uređaj pokriva može doći do generiranja smetnji i "jittera", a sužavanjem tog raspona signal bi trebao zadržati još čišću formu. Pokušao sam nekoliko puta čuti razlike i osim marginalno istaknutijih detalja u visokotonskim ekstremima nije bilo značajnijih pomaka. No, s ovom funkcijom oprez jer u slučaju pretjeranog sužavanja dolazi do

pomalo neugodnih efekata pucketanja i distorzije. Srećom nakon svih podešavanja kao osvježenje je došla "Factory Reset" funkcija kojom sam sve vratio na početak. Od drugih mogućnosti spomenimo i fino podešavanje intenziteta odličnog i informativnog displeja uključujući i mogućnost njegovog potpunog gašenja kao i vrlo solidan daljinski upravljač s doslovno svim potrebnim funkcijama. Napajanje uređaja je izvedeno preko oklopljenog transformatora, dok su analogni izlazi i izlazi za slušalice diskretno izvedeni.

Način testiranja

Osim obaveznog usviravanja uređaja i instalacije drivera za računala s "WIN 8.1" i "WIN 7" operativnim sustavima u 64-bitnoj verziji nije bilo posebnih priprema ili posebnosti. Usviravanje je potrajalo nešto duže i tek nakon punih 5 dana zvuk se potpuno stabilizirao. Interkonekcijski i strujni kabeli podjednako su važni uređaju koji ih jasno detektira u zvuku, a test je obavljen s balansiranom interkonekcijom koja se uglavnom unutar sustava za test pokazuje nešto superiornijom.

Pokušao sam prije testa na različite načine pribaviti što više najrazličitijih modela slušalica od kojih su neke bile skuplje i od samog modela U-05, no nisam uspio u namjeri da pronađem neki model koji će zadati probleme ovom uređaju. Zato će u slušnom testu biti prikazan presjek rada svih modela i poneka mala specifičnost.

Slušni test

Pioneer U-05 je većinu vremena testiran kao USB pretvarač. Ostali digitalni ulazi uspoređeni su s tom primarnom i superiornijom konekcijom koja je pružila uvid u cijeli raspon podržanih formata i razlučivosti. Tako sam slušanje započeo sa snimkom progresivnog roka (Rare Bird) više kao uvod u testiranje s ozbiljnijim i za sustav svakako težim i zahtjevnijim materijalom. Uređaj je napunio slušaonicu sa zvukom koji je bio pitak, fluidan i malo povučen iza prednje plohe zvučnika. Nedostajalo mi je malo težine u bas području, no globalno treba pohvaliti lakoću, prirod-

hifimedia #96

53

TEST PIONEER U-05 stog visokotonskog područja, no dinamički i mikrodinamički bio je vrlo kompetitivan, a na momente i superioran. Balansirane slušalice pružile su usporedive rezultate.

Zaključak

nost i fluidnost zvuka na snimci koja je bez obzira na novi remaster još uvijek povijesna. Zato sam posegnuo za sličnim materijalom (Leaf Hound/Groovers of Mushrooms), no u ovom slučaju odlučio sam koristiti i digitalne filtre koji stoje na raspolaganju. Uz inicijalne dojmove koji su sukladni gore iznesenom poslušao sam sva tri ponuđena PCM filtra i razlike koje su smogle detektirati bile su jasno čujne. Sa snimkama slabije kvalitete filtar "Slow" se pokazao vrlo prikladnim. Naravno, u zvuk se nije moglo vratiti ono što je u studiju nepovratno izgubljeno niti je bilo moguće nanovo rekonstruirati zatvoreno i pomalo stisnuto visokotonsko područje, ali je zvuk poprimio malo podatniju i mekšu formu uz dodatak dobrodošle topline. Dobro se u takvim trenucima poslužiti i "Upsampling" funkcijom, pa se u kombinaciji dobiva zvuk znatno superiorniji i slušljiviji u odnosu na prvi dojam bez uključenih DSP opcija. Na boljim snimkama, posebice akustičnih instrumenta nakon svih mogućih kombinacija filtara, rekvantizacije i upsamplinga ipak sam se vratio "Direct" funkciji koja sve te mogućnosti potpuno zaobilazi. Naime, nakon dužeg slušanja mora se ustvrditi da je Pioneer dovoljno ambiciozno i kvalitetno konstruiran da sve kvalitetne snimke uspijeva reproducirati na visokoj razini. S manje kvalitetnim materijalom svakako je bolje eksperimentirati s opcijama što uređaj čini dodatno zanimljivim i funkcionalnim, a svakako i univerzalnijim u odnosu na ostatak sustava i navike, te želje ljubitelja glazbe. Ostatak testa realiziran je bez dodatnih DSP funkcija.

Jazz glazba (Carla Blay Trio) je

54

hi-fimedia #96

donijela brzu, povezanu i prirodnu predstavu u kojoj se moglo pronaći mnogo detalja, prozračnosti, ali i vrlo autentičnog zvuka instrumenata. Prostor je bio dubok, ali se zatvarao i nešto oštrije u širinu, no projekcija instrumenata i njihovog volumena bila je gotovo besprijekorna. Dodajmo tome i odličnu nenametljivu separaciju i dovoljno prozračnosti i posjedujemo već na samom početku testiranja dovoljno čvrstih argumenata koji govore o uređaju koji u svojoj cjenovnoj klasi mora biti zapažen. Nastavno na doživljeno na snimkama orkestralne klasike U-05 demonstrira dobru dinamiku i sposobnost da fina istitravanja instrumenta i druge detalje prikaže jasno i precizno pozicionirano. Na pojedinim snimkama klasike učinilo se da nedostaje malo težine bas područja. Tako sam poštujući to zapažanje odslušao nekoliko snimaka različite glazbe i solo instrumenta koji bi mogli jasnije demonstrirati kvalitetu nižih donjeg dijela spektra. Zapažanja su ukazivala na činjenicu da bas područje postoji u sasvim dovoljnim količinama, no ponekad mu nedostaje malo završnog udarca i topline da bi bilo i atraktivnije. No, ipak sam mišljenja da bi u prezentiranoj ideji zvuka svako dodavanje i najmanje eufonije u bilo koji segment sonične slike bilo nepotrebno i kontraproduktivno. Pioneer U-05 je uređaj koji najviše bodova realizira na prirodnosti, fluidnosti i

izbalansiranosti i te osobine mu pružaju osnovicu kvalitete. U visokotonskom spektru na snimkama koje su dinamički izazovne može se osjetiti malo zrnaca, odnosno gubitak definicije vrhova tranzijenata. Dapače prigodom slušanja big-band glazbe uz dinamiku i dobrodošao zamah puhača osjetila se i mala neprirodna grubost pri vrhovima spektra.

Sa snimkama visoke rezolucije i DSD datotekama družio sam se dugo. S njima sam dobio očekivane promjene u smislu saturacije mikrodinamičke strukture, zračnosti, napretka u projekciji orkestara i značajno jasniju treću perspektivu. Nisam odolio usporediti i dobivene rezultate s pretvaračem u vlastitom sustavu (M2Tech Young) i morao priznati da je Pioneer U-05 uređaj u smislu dubinske prostorne perspektive i detalja kroz cijeli spektar superiorniji. Tehnologija napreduje i to je odlična vijest.

Sa slušalicama je situacija vrlo slična, pa tako i ovdje Pioneer demonstrira mnogo dinamike, prozračnosti, daha, ali suptilnosti. Ipak, usporedio sam izlaz za slušalice (6,3 mm) s dva potpuno različito ustrojena uređaja koja su mi se našla pri ruci. Jedan je Asus Xonar 07 kojeg gotovo svakodnevno koristim na računalu i cijevni HAD Audiolab Maestral II koji je priključen na sustav. U-05 je potpuno dotukao za svoju namjenu vrlo kvalitetan Asus model u svakom mogućem segmentu, no u odnosu na cjevaša nedostajalo mu je malo zavodljivosti, topline i privlačnog sirupa-

Izlišno je reći da se radi o uređaju cjenovne klase ispod tisuću eura od kojeg se svakako ne očekuju ultimativne sonične kvalitete, pa je lepeza dobro izbalansiranih kvaliteta koje govore u prilog prirodnosti, svježini i naravi ukupnih kvaliteta koje imaju sposobnost ne umarati slušatelja, a pružiti mu odličnu predstavu krucijalna za vrlo pozitivan dojam koji je uređaj ostavio na testu. Stoga treba zaključiti da je Pioneer U-05 natprosječno funkcionalna i upotrebljiva komponenta koju je potpuno pogrešno promatrati kroz prizmu cijene. Smatram, s mnogo iznesenih argumenata, da je svaki kupac dobio znatnu količinu vrijednih kvaliteta za doista poštenu količinu potrošenih kuna. Kad dodamo i pitanje opstanka ambicioznijih audio proizvoda pod imenom tvrtke potencijalno dobivamo i malu ekskluzivu. No, ipak se je za nadati da ovo nije labuđi pjev tvrtke koja je jedna od sinonima za kvalitetan i pošten audio posao. Te postulate svakako dokazuje i Pioneer U-05. Zbog svoje kompletnosti, audio kvalitete i cijene, Pioneer U-05 će nam od sad služiti kao referentni proizvod u ovoj kategoriji audio proizvoda.

PIONEER U-05 Ulazi: USB (x1), digitalni (x2 koaksijalni, 2x optički), AES/ EBU (x1, XLR) Izlaz za slušalice: Nebalansirani (x1, 6,35mm jack), (1x, XLR 3-pin), (1x, XLR 4-pin) Izlazna snaga: 180 mW + 180 mW (32 ohm, nebalansirani) Impedancija: 16 - 600 ohm Masa: 6,3 kg Dimenzije (ŠxVxD): 296 x 101 x 271 mm Cijena 5.499 kuna INFO: Helikop, tel: 01 48 76 053, www.helikop.hr

Korištena glazba Dean Peer, Airborne (Cardas Music), 24bit/96kHz • 2L Sampler disk • The Bad Plus The Rite of Spring (Sony Masterworks), 24bit/96kHz • Bluen Coast Records. DSD • Opus 3 Showcase, DSD • CD Ripovi 16/44 spomenuti u tekstu

Prikaz

LUCINDA WILLIAMS

Happy Woman Blues Recenzije novih rock albuma Benjamin Booker, Thom Yorke, Artan Lili, Mogwai, Big Star, Counting Crows, Damien Rice, John Grant with BBC Philharmonic Orchestra, Diarrhea Planet, Pink Floyd. The Gaslight Anthem, Tom Petty & the Heartbreakers, David Bowie, Nikol, Luka & Vedran, Iceage, Chuck Prophet, Xaxaxa, Eagulls, Jackson Browne, The Growlers

Jazz razgovor

Alan Broadbent

PRIKAZ / LUCINDA WILLIAMS piše: Matko Brusač

"S

vi nosimo neke demone u sebi.

U krugovima u kojima se krećem ljudi koji sami sebi čine grozne stvari svakodnevna su pojava. Pisanje o tome jedan je od načina pomoću kojih se lakše nosim s tom činjenicom", kazala je američka kantautorica Lucinda Williams u nekom davnom intervjuu kojeg je vodila britanska spisateljica i folk glazbenica Charlotte Greig. Čak i površan pogled na njezinu biografiju obilježenu usponima i padovima u privatnom životu i četrdesetak godina dugu glazbenu karijeru koja obuhvaća desetak studijskih albuma koji se, kada je u pitanju održavanje visokog stupnja kvalitete umjetničke proizvodnje, mogu usporediti jedino s opusima najvećih majstora kantautorskog zanata, potvrđuje da citirana izjava u njezinom slučaju nije tek još jedna floskula o pisanju kao terapiji. Kada ne pjeva o vlastitim iskustvima, o tome kako se "iz sve snage trudi postati sretnom ženom, iako je život s vremena na vrijeme jednostavno pregazi", pjesme Lucinde Williams otkrivaju mračno naličje stereotipa o mirnim i idilič-

nim životima u malenim gradovima američkog Juga. Na njezinim briljantnim albumima utočište su pronašli tipični provincijski junaci, usamljenici i gubitnici (što često zna biti otprilike jedno te isto, zar ne?) čiji životni putevi – najčešće omeđeni ovom ili onom vrstom ovisnosti i... pripadajućom količinom autodestruktivnosti – neizbježno završavaju u slijepoj ulici konačnog osobnog poraza. Zbog mitologizirajućeg potencijala koji se nalazi u osnovi njezinog autorskog postupka pomoću kojeg životnim sudbinama tih "divnih gubitnika" pridodaje herojske konotacije, kao i podudarnosti u mjestu radnje i ambijentu u kojima se one odvijaju, književne paralele koje se povlače s radom Lucinde Williams obično su djela Williama Faulknera i Flannery O’Connor, što ponešto govori i samo po sebi. Ove melodramatične životne priče upakirane su u jedinstveni svirački amalgam koji je nastao kao posljedica vještog kombiniranja elemenata izvornih američkih glazbenih idioma nekoliko sjajnih bendova koji su je pratili tijekom duge karijere. Tvrdnja beogradskog rock publicista Žikice Simića kako je jedna od "osnovnih funkcija rock’n’rolla da sačuva uspomenu na vrijeme kada je postojala mogućnost i da

zabilježi okolnosti pod kojima je ta mogućnost prokockana" ima u glazbi Lucinde Williams jednu od svojih najslikovitijih potvrda. U devetom mjesecu ove godine na izmaku Lucinda Williams još jednom se našla u središtu kritičarske pozornosti – objavila je ambiciozan, dvostruki album naslova "Down Where the Spirit Meets the Bone".

Na početku teksta o Lucindi Williams mora se naći nekoliko banalnih pozitivističkih opaski; rođena je 1953. godine u gradiću Lake Charles u američkoj saveznoj državi Louisiani. Njezin otac Miller Williams, priznati pjesnik i profesor američke književnosti, u mladosti je prijateljevao, primjerice, s likovima poput Hanka Willliamsa i već spomenute O’Connor. Odrastajući u takvom okruženju u Lucindi Wiliams od najranijih dana razvijala se ljubav prema književnosti i tradicionalnim formama američke glazbe. Prema vlastitom priznanju, njezina prva ozbiljnija slušateljska iskustva vežu se uz ploče Roberta Johnsona, Hanka Williamsa i Memphis Minnie koja će na nju ostaviti trajan utjecaj. Selidbe su također bile sastavan dio njezinog djetinjstva. Njezin otac često je mijenjao mjesta zaposlenja kao predavač na različitim južnjačkim koledži-

Happy Woman Blues 56

hi-fimedia #96

ma pa je tako još kao djevojčica proputovala i upoznala američki Jug uzduž i poprijeko i razvila naklonost i fascinaciju prema nekonvencionalnim načinima života. Kada se obitelj koncem šezdesetih doselila u Arkansas došlo je do određenog žanrovskog proširenja njezine slušateljske dijete: southern boogie sastava kao što su ZZ Top i Allman Brothers i senzibilni radovi folk autorica poput Joan Baez i Joni Mitchell predstavljali su nadogradnju sada već u potpunosti savladane delta blues i country osnove. Međutim, presudan trenutak u ranom glazbenom razvoju Lucinde Williams, kada je čvrsto odlučila da će bavljenju glazbom u potpunosti posvetiti svoj život, kao i u slučaju mnogih drugih glazbenika, navodno je bilo slušanje Dylanova albuma "Highway 61 Revisited".

Novinar AMG-a Steve Huey sumirao je razvoj karijere Lucinde Williams napisavši kako je njezin "kantautorski rad godinama bio predmetom kultnog obožavanja od strane glazbenih kritičara i kolega glazbenika, ali je trebala proteći značajnija količina vremena prije nego što je istu vrstu priznanja zadobila od šire slušateljske publike". Već koncem šezdesetih, nakon što je napustila srednju školu, Lucinda Williams počela je nastupati po klubovima u okolici New Orleansa, formalno kao

Presudan trenutak u ranom glazbenom razvoju Lucinde Williams navodno je bilo slušanje Dylanova albuma "Highway 61 Revisited"

hifimedia #96

57

PRIKAZ / LUCINDA WILLIAMS

Album s kojim se da živjeti Lucinda Williams Down Where The Spirit Meets the Bone Highway 20 Records, 2014.

P

osljednji, dupli album Lucinde Williams naslova "Down Where the Spirit Meets the Bone" — uzgred rečeno, riječ je o izdavačkom prvijencu njezine friško pokrenute izdavačke kuće Highway 20 Records — uglavnom je naišao na panegirike u inozemnom glazbenom tisku. Pomalo nezasluženo i neutemeljeno, rekao bih, jer mi se čini da je, iz nekog razloga, posrijedi nastojanje da se stvari prikažu boljima i ljepšima nego što zapravo jesu. A kada stvarima koje nastojite prikazati boljima i ljepšima bilo kakav tip uljepšavanje uopće nije potreban, jer su dovoljno lijepe same po sebi, onda vam vrlo lagano cijela stvar može početi ići na živce... Drugim riječima, radi se o problemu kontekstualizacije horizonta očekivanja u razgovoru o popularnoj glazbi. Nisam siguran koliko danas ima smisla očekivati od Lucinde Williams da na albumima novijeg datuma leti onim istim visinama kojima je letjela na antologijskim pločama

58

hi-fimedia #96

poput "Car Wheels On a Gravel Road" ili "Sweet Old World". To vam može poći za rukom jedanput ili dvaput u životu.

Međutim, ona i dalje leti sasvim dovoljno visoko. Na albumu "Down Where the Spirit Meets the Bone" — naslov albuma pokupljen je s jednog od stihova stvari "Compassion", nastale na predlošku neke pjesme Lucindina oca, pjesnika Millera Williamsa — nalazi se čak dvadeset pjesama u trajanju od skoro puna dva sata na kojima je vrlo lako moguće prepoznati sve one elemente koji su ovu iznimnu glazbenicu i učinili jednom od najcjenjenijih suvremenih kantautorskih imena.

Po običaju, za snimanje novog albuma Lucinda Williams okupila je provjerenu i brojnu ekipu. Od svih njih valja posebno istaknuti Jakoba Dylana, u duetu "It’s Gonna Rain", i profinjenu svirku gitarista Tonyja Joe Whitea. Izdvojio bih sljedeće pjesme: "Protection" "Wrong Number", "Something Wicked This Way Come", "West Memphis" i "This Old Heartache". Album zatvara obrada pjesme "Magnolia" J.J. Calea. Treba reći da bi velika većine mlađe kantautorske garde ubila bi da neke od ovih komada mogu imati u svojim pjesmaricama. Ukratko, "Down Where the Spirit Meets the Bone" vrlo je solidan album. Činjenica da ćete u diskografiji Lucinde Williams naći i bolje, nešto je s čime se bez problema da živjeti.

folk glazbenica, a njezin repertoar bio je sastavljen od kombinacije obrada klasičnih country, folk i blues komada i omalene količine autorskog materijala. Vjerojatno najznačajniju epizodu iz rane faze njezine karijere predstavlja selidba u teksaški Austin 1974. godine gdje je postala dijelom gradske glazbene scene čiji su najistaknutiji protagonisti bili glazbenici poput Lylea Lovetta i Nanci Grifith. U tom okruženju savršeno je ovladala kantautorskim postupkom koji predstavlja polaznu postavku svih važnijih alt-country i americana albuma od osamdesetih do danas – nastojanju da se između tradicionalizma zvučnog aspekta pjesme i njezinog suvremenog verbalnog sadržaja postigne savršena ravnoteža.

Objavljivanje prva dva albuma u karijeri, na etiketi Smithsonian’s Folkway Records, Lucinda Williams platila je iz vlastitog džepa.

Debitantski album znakovitog naslova "Ramblin’ On My Mind" izašao je 1979. godine i sastojao se isključivo od reinterpretacija tradicionalnih blues i country tema u pratnji gitarista Johna Grimauda. Ovaj album je uvjerljivo najmanje interesantno izdanje u njezinoj karijeri, no nekakav značaj ipak mu se može pripisati na račun toga što izbor obrada koje se na njemu nalaze upućuje na davnašnja ishodišta njezine glazbe – tako su na albumu i završile skladbe obitelji Carter, Roberta Johnsona i Melvina "Lil’ Son" Jacksona. Već naredne godine objavljuje ploču "Happy Women Blues", prvu zbirku autorskih stvari s nekoliko instant-klasika ("Lafayette", "I Lost It", "King Of Hearts"), snimljenih uz pomoć izvrsnog pratećeg roots-rock sastava. Svirački, pjesme s ovog albuma nisu izlazile iz krutih tradicionalističkih okvira, stoga se u prvom recepcijskom planu našao njihov karakterističan sadržaj i autoričin spisateljski talent koji je jasno nagovještavao velike i ozbiljne stvari.

Međutim, na idući album čekalo se punih osam godina. Između 1980. i 1988.

Lucinda Williams živjela je na rubu potucajući se po Teksasu i Kaliforniji, čekajući da joj netko ponudi ozbiljan ugovor. U tom periodu bila je i u kratkom i burnom braku s Greggom Sowdersom, bubnjarom losanđeleskog alt-country benda The Long Ryders.

Na kraju, prilično neočekivano, završila je na britanskom Rough Tradeu gdje joj je objavljen novi album "Lucinda Williams" (1988.).

Ovaj programatski alt-country album predstavlja prvu prekretnicu u njezinoj karijeri, jer je njime, naime, u sadržajnom i formalnom smislu, jasno definirala vlastiti način rada kojeg će se tvrdoglavo pridržavati do danas. Nepretencioznost, realizam i direktnost njezina poetskog izraza na ovom albumu su u punom svijetlu, kao i sposobnost da prežvakane rock’n’roll motive zna-

čenjski obogati svježim i personaliziranim momentima. Također, ovim albumom Lucinda Williams demonstrirala je rijetko viđenu lakoću kada su posrijedi prelasci iz jednog žanrovskog registra u drugi. Bilo da je riječ o country-rocku ("I Just Wanted To See You So Bad" i "Passionate Kisses"), bluesu ("Changed the Locks"), baladama ("Like a Rose" i "Am I Too Blue") ili korištenju elemenata preuzetih iz cajun glazbe ("Crescent City") njezine pjesme zadržavaju istu,visoku razinu kvalitete. Kada se govori o ovom albumu, potrebno je spomenuti i studijski bend kojemu pripada dobar dio zasluga što je album profunkcionirao na svim razinama. Njegovi članovi bili su neponovljivi gitarist i koproducent albuma Gurf Morlix, bubnjar Donald Lindley i basist Dr. John Ciambotti. Iako je objavljivanje albuma u kritičarskim krugovima bilo dočekano s rijetko viđenom dozom obožavanja, gotovo pa ništa od toga, nažalost, nije se odrazilo u terminima komercijalnog uspjeha. Idućih deset godina, bez obzira na izlazak također izvanrednog i hvaljenog albuma "Sweet Old World" (1992.) Williams, kako je napisao Robert Christgau, bila je "velika, napaćena žrtva američkog popularno-glazbenog sistema". U tom teškom razdoblju Lucindu Williams zadržala se "iznad vode" zahvaljujući nekolicini kolega i glazbenih istomišljenika. Mary Chapin Carpenter obradila je 1992. stvar "Passionate Kisses" koja se ušuljala se među prvih pet singlova na američkoj country top-listi i donijela Lucindi Williams prvi

Grammy (za najbolju country pjesmu godine).

Obrade Toma Pettyja ("Changed the Locks") i Emmylou Harris ("Sweet Old World") na njezinom malom remek-djelu "Wrecking Ball" dodatno su učvrstile status Lucinde Williams kao nesretne glazbenice čiji komercijalni neuspjesi stoje u potpunoj nesimetriji u odnosu spram njezinih iznimnih kantautorskih sposobnosti. Čekanje idućeg izdanja ponovno je trajalo godinama koje je ovaj put, doduše, bilo popraćeno i nestrpljenjem nešto šireg dijela slušateljske publike, kao posljedice širenja glasina da Williams u zalihi ima kolekciju pjesama naspram kojih čak i najbolje stvari s prethodnog albuma ostavljaju utisak nedorečenih stilskih vježbi. Priča o objavljivanju antologijskog albuma "Car Wheels On a Gravel Road" (1998.) u tolikoj je mjeri složena i komplicirana da za ulazak u sve njezine detalje i nijanse ovdje jednostavno ne raspo-

razvila reputaciju neurotičnog perfekcionista i osobe s kojom je jako teško surađivati. Nikako nije bila zadovoljna zvukom novih pjesama. Projekt najprije napušta Morlix zajedno s pratećim bendom. Snimanje je zatim preseljeno u Nashville gdje se krenulo iz početka, a kao novi producenti zaposleni su Steve Earle i Ray Kennedy. Nakon kratkog vremena i oni dižu ruke od cijele stvari.

Earle se navodno nakon tog iskustva zakleo kako "više nikad u životu neće surađivati niti s jednom ženom". Snimanje je nastavljeno u Los Angelesu kod Roya Bittana, nekadašnjeg klavijaturista Springsteenova E-Street Banda.

U međuvremenu, prava na objavljivanje albuma otkupila je izdavačka kuća Mercury. No, kada je album 1998. godine konačno objavljen, piše Steve Huey, zahvaljujući "vedrom, suvremenom roots-rock zvuku, sa snažnim blues i country utjecajima, i uz jak promidžbeni vjetar u leđa od strane komercijalne izdavačke kuće, dočekan je s univerzalnim kritičarskim odobravanjem, zauzimajući visoka mjesta na tradicionalnim godišnjim topdeset listama i prvo u utjecajnoj anketi Pazz & Jop njujorškog Village Voicea." Pjesme zastrašujuće ljepote poput "Lake Charles", "Drunken Angel" ili "Greenville" koje su se našle na tom albumu donijele su Williams drugi Grammy u karijeri, ovaj put za najbolji folk album godine.

Izgradivši na valu uspjeha ovog fantastičnog albuma odanu slušateljsku bazu nepodložnu trendovskoj logici popularno-glazbene industrije i izborivši se za povoljnije radne uvjete pod okriljem nove izdavačke kuće Lost Highway Records Lucinda Williams napokon je počela objavljivati u relativno pravilnom ritmu. Uslijedio je impresivan niz zapaženih albuma na kojima je, uz određeno proširenje tematskih preokupacija, bez posebnih poteškoća uspijevala zadovoljiti visoko postavljene standarde kantautorske kvalitete; "Essence" (2001.) "World Witout Tears" (2003.), "West" (2007.), "Little Honey" (2008.) i "Blessed" (2011.) Ove godine oglasila se novom pločom, solidnim dvostrukim albumom "Down Where The Spirit Meets The Bone" na kojem se nalazi čak dvadeset pjesama i o kojemu se može govorit kao o najambicioznijem urat-

Na novom albumu nalazi se čak dvadeset pjesama na kojima je vrlo lako moguće prepoznati sve one elemente koji su ovu iznimnu glazbenicu i učinili jednom od najcjenjenijih suvremenih kantautorskih imena lažemo dovoljnom količinom prostora. U najkraćim crtama; Williams je potpisala ugovor s izdavačkom kućom producenta Ricka Rubina American Recordings i započela radove na novom albumu koje je ponovno nadgledao Morlix. Tijekom tih snimanja Williams je

ku u njezinoj dosadašnjoj karijeri. Album bi se mogao najlakše diskvalificirati nekim frazerskim komentarom u stilu "može to ona i bolje".

No, na pitanje što bi to "bolje", u njezinom slučaju, trebalo predstavljati nije baš jednostavno ponuditi pametan odgovor.

hifimedia #96

59

piše: Denis Leskovar

B

asist Beatlesa jednom se prigodom požalio kako "nitko ne želi svirati bas gitaru".

Tako je Paul McCartney, od svih glazbenika na svijetu, sažeo bit općeg stava koji prosječni rock glazbenik zauzima prema instrumentu s četiri žice. Jer, bas doista kao da predstavlja simbol neke vrste dosadnog, nužnog zla u konfiguraciji tipične rock postave, kao "pomoćni" instrument čija uloga prvenstveno služi za postavljanje ritmičkog temelja za atraktivniju nadgradnju.

I vjerojatno je zbog toga tako malo slavnih basista u povijesti popularne glazbe, a tako puno viceva o basistima. Oni koji ipak jesu postigli reputaciju, postigli su je upravo zato jer su tom nesretnom glazbalu prišli iz jedne drugačije, ambicioznije perspektive.

Jedan od takvih – najutjecajnijih i ekspresivnijih – napustio nas je 2014. godine. No, Jack Bruce nije bio samo basist grupe Cream: tijekom cjelokupne karijere (koja je obuhvaćala autorsku i pjevačku dimenziju, i tijekom koje je sudjelovao u bezbrojnim projektima) iz bas gitare izvukao je sve ono što drugima obično nije polazilo za rukom.

I tako je, barem djelomično, uspio promijenio sumornu percepciju o kojoj je govorio McCartney. Istina, prva asocijacija vezana uz Cream većini slušatelja je Eric Clapton – razlog je osobna karizma, ali još više njegove gitarističkih bravure i virtuozne, dugačke, katkad i predugačke solo dionice. No riječ je o prvoj važnoj supergrupi u rock povijesti, dakle o skupini ranije afirmiranih glazbenika, i u tom smislu ostaje činjenica da Clapton (taj gitaristički Bog, kako su mu tada tepali brojni fanatici) ne bi došao do punog izražaja bez fleksibilne ritam sekcije: bubnjara Gingera Bakera i basista Jacka Brucea.

Govoriti o Bruceu i o njegovom ukupnom doprinosu suvremenoj glazbi nemoguće je bez barem kratkog osvrta na ranu etapu karijere koja je kulminirala radom u triju Cream.

Sve tri strane tog blues-rock trokuta bile su iznimno važne. No temelj njihove estetike svojim robusnim, glasnim bas dionicama definirao je Bruce, možda i više nego Eric svojim brzopoteznim akrobacijama. Zapravo, Jackov doprinos prepoznaje se na tri isprepletene razine. Pjevačkoj, autorskoj i instrumentalističkoj.

Njegov karakterističan, prodoran vokal obilježio je singlove koji su ostali trajno utisnuti u kolektivnoj svijesti tadašnjih slušatelja, i dolazećih naraštaja klasičnog rocka.

"Sunshine Of Your Love", "I Feel Free" i "White Room" samo su tri koja je otpjevao i supotpisao Jack Bruce, u suradnji s tekstopiscem i pjesnikom Peteom Browneom.

60

hi-fimedia #96

Više od basista: glazbenik za sva vremena

IN MEMORIAM: JACK BRUCE (1943. — 2014.)

I napokon, jednako bitan ako ne i presudan, ostaje glazbeni doprinos unutar grupe Cream, koja je od samog osnutka, 1966., inovativno kombinirala električni (specifičnije, pretežno čikaški) blues, rock i psihodeliju. Njihov suvremenik i kolega Roger Waters iz Pink Floyda samo je jedan od autoriteta koji tvrde kako je Bruce bio najmuzikalniji i najdarovitiji basist na sceni.

Punim imenom John Symon Asher Bruce, rođen je 14. svibnja 1943. kod Glasgowa.

Studirao je čelo i kompoziciju na Škotskoj Kraljevskoj glazbenoj Akademiji. Premda je kao 11-godišnjak napisao gudački kvartet, klasičnu glazbu ubrzo je zamijenio bluesom i pop-rockom – na potonjem području dokazao se u okviru nekad uspješne postave grupe Manfreda Manna. Surađivao je u sastavu orguljaša Grahama Bonda, a potom, kratko, s ocem britanskog bluesa, Johnom Mayallom. U Mayallovim Bluesbreakersima upoznaje Erica Claptona, s kojim uz dodatak Gingera Bakera ‘66. osniva power trio Cream.

Gledajući u cjelini, opus Jacka Brucea, posebno onaj recentniji, golem je i često se gubi u bezbrojnim kolaboracijama. gdje je uvijek iznova dokazivao koliko avanture ima u njegovom pristupu glazbi i sviranju električnog basa i kontrabasa. No svi njegovi napori imaju jednu zajedničku crtu. Ona se ogleda u potrebi za demoliranjem postojećih konvencija, za brisanjem i zanemarivanjem svih granica.

Postojano je usavršavao kombinaciju u kojoj su se impuls i energija rocka ispreplitali s fleksibilnošću jazza, i to je možda najpreciznija (premda ne sasvim potpuna) definicija.

Upravo će iskustva iz jazza (koju je u grupu Cream donio i Ginger Baker) omogućiti isturenom Claptonu i njegovoj solo gitari da potpuno dođe do izražaja. Samo su tako, sa sviješću o jazzu, blues standardi Roberta Johnsona, Skipa Jamesa, Muddija Watersa i drugih, mogli dobiti takvu (improvizacijsku) nadgradnju. Zahvaljujući takvom backgroundu, a posebno Bruceu koji je većinom pjevao i skladao, Cream u drugoj polovini 60-ih mijenjaju svijest o tome kako se može iskoristiti format rocka, žanra koji je tada počeo sve više dobivati obilježja "prave" umjetnosti.

Kad je Jack Bruce 1970. objavio free-jazz album Things We Like, bio je to (unatoč očekivanjima da nastavi ondje gdje su Cream stali) prirodan produžetak njegovih sklonosti, a ne stilska diverzija. Ploča je uistinu posebna i valja je izdvojiti iz njegova opusa, jer je snimljena još u vrijeme trajanja karijere Creama i ima simbolično značenje. I to kao suprotan pol u odnosu na sve što je radio prije: naime, ona se oslanja na jednu posve drugu tradiciju, pokazujući njegovu slobodnu, jazz i post-bop stranu koju je nemoguće i zamisliti bez temeljite naobrazbe i instrumentalističkog dara. Tako se našao na području koje se njegovi kolege iz svijeta rock and rolla nisu usuđivali dotaknuti, upravo zbog manjka tehničke i autorske osposobljenosti.

Cream

Sedam mjeseci prije smrti, Jack Bruce je snimio svoj 14. studijski album "Silver Rails" - možda najbolji u solo karijeri.

Bruce tvrdi kako je skladbe komponirao još u vrijeme klasično-glazbene edukacije na Akademiji, a rezultati – snimljeni uz asistenciju gitarista Johna McLaughlina i saksofonista Dicka Heckstalla-Smitha, uistinu svjedoče o žanrovskoj raznovrsnosti jednog ionako pozamašnog talenta.

Od početka 1970-ih, nakon razlaza slavnog sastava, Bruce je polako ali sigurno izmi-

niciju hard-rock i blues fuzije. Kasnije je radio s bivšim Rolling Stoneom Mickom Taylorom, spomenutim Johnom McLaughlinom, Robinom Trowerom i, uz ostale, Garyjem Mooreom. U studio su ga zvali neki od najelitnijih glazbenika na sceni, pa će tako sudjelovati i na snimanju albuma Apostrophe Franka Zappe, te u procesu nastanka projekta Berlin kojim je Lou Reed obilježio svoju nadahnuto-melodramatičnu fazu 1973. godine.

Karijeru Jacka Brucea nakon Creama najbolje je sažeo jedan novinar kad je rekao da je riječ o glazbeniku koji je previše znatiželjan, kreativno nemiran i ezoteričan da bi pristao na ulogu "običnog" basista u nečijem sastavu.

Ali i previše sofisticiran da bi opstao na površini srednje struje. I zato njegovu komercijalnu sudbinu tijekom zadnja dva ili tri desetljeća nije bilo teško predvidjeti. Preminuo je cije-

Govoriti o Bruceu i o njegovom ukupnom doprinosu suvremenoj glazbi nemoguće je bez barem kratkog osvrta na ranu etapu karijere koja je kulminirala radom u triju Cream cao dosegu srednjostrujaške publike. I dalje je uživao reputaciju vrhunskog basista koji se u kratkom vremenu bio sposoban transformirati iz jazz glazbenika u folk kantautora, ili se vratiti amalgamu bluesa i rock grmljavine. No niti na jednom području nije se zadržao dovoljno dugo da u tome postane i ostane prepoznatljiv. Popis imena s kojima je tijekom desetljeća surađivao golem je. S gitaristom Lesliejem Westom i Corkyjem Laingom iz grupe Mountain početkom sedamdesetih pokreće trio West, Bruce & Laing, koji je u relativno kratkoj karijeri ispisao novu (premda ne nužno i maštovitiju) defi-

njen, ali pomalo zaboravljen, a kad su ga se nakon toga ponovno sjetili (novinari u nekrolozima, a publika u prigodnim radijskim emisijama) većinom je to bilo nizanje hitova grupe Cream.

Neil McCormick, njegov poznanik i urednik u Daily Telegraphu, podsjeća da je karijeru u triju Cream Bruce smatrao samo fragmentom velike, mnogo šire slike, sugerirajući da i kasnija etapa nudi stvari vrijedne proučavanja i uživanja. Ostaje prava šteta što se cjelokupnost te slike nije dobro vidjela i iz pozicija svih onih koji čine globalni mainstream.

hifimedia #96

61

PRIKAZ / DAVID RYAN ADAMS

COME PICK ME UP p i š e : J u r a j Vrd o l j a k

S

obzirom na količinu amplituda koje su obilježile život Davida Ryana Adamsa, čak i letimični poznavatelj njegovog lika i djela bi mogao komotno reći da je on gotovo pred mirovinom po godinama. I nitko ne bi mogao kriviti osobu što tako misli; iako je tek početkom studenog navršio četrdeset godina, imamo dojam da je vječni nasljednik Grama Parsonsa "tu negdje" već desetljećima, a da je od raspada Whiskeytowna prošlo parem trideset godina. Pričajući o njegovoj karijeri čovjek zbilja stekne dojam da se tu radi o nekakvoj bizarnoj crvotočini, da je njegova glazba bizaran portal u paralelnu dimenziju; jer kod lika i djela Ryana Adamsa vrijeme zaista postane relativno.

Bilo kako bilo, osobno se teško složiti da je

62

hi-fimedia #96

njegov kreativni zenit prošao – napokon se smirivši, Adams je 2014. obilježio jako simbolično; EP "1984" je čisti hommage njegovim mladenačkim uzorima poput Husker Du ili The Replacementsa, s čijim je članovima u jednom trenutku čak i dijelio stage, dok novi album jednostavnog, a opet znakovitog imena "Ryan Adams" predstavlja još jednu prekretnicu u njegovom životu. Ili bar želimo vjerovati u to.

David Ryan Adams je rođen u Jacksonvilleu, gradu u saveznoj državi Sjeverna Karolina. Koliko je to živopisno mjesto –a pogotovo za mladu osobu – dovoljno govori činjenica da ako u Google želite ukucati ime tog grada kako bi saznali nešto više o njemu, prvi rezultati koji vam se nude su "Jacksonville NC Walmart" i "what to do in Jacksonville?". Vjerojatno su najbolje grad opisali nešto noviji alt-coun-

"Music is my thing.

It’s my thing; it’s what I love.

It’s what I do.

It’s football to me; it’s Christmas to me; religion to me; poetry to me."

try heroji American Aquarium - i sami žitelji iste savezne države - kada u svojoj pjesmi posvećenoj Jacksonvilleu pjevaju o tabletama, samovanju u barovima i bijegu iz grada o kojem doslovno ovisi glava. Sam Adams nije izvukao najbolje karte; kada je imao devet godina otac je napustio njega i majku, profesoricu engleskog jezika, nakon čega je brigu o njemu zajedno s njom preuzela i njegova baka. Upravo je njoj indirektno posvetio svoj trinaesti album, "Ashes And Fire" iz 2011. Na njezinoj je staroj pisaćoj mašini, frapiran kultom Edgara Allana Poea s kojim ga je upoznala njegova majka, napisao svoje prve kratke priče još kao osnovnoškolac, nakon što bi zajedno preslušavali Black Flagov "My War". Kao tinejdžer je pak prešao na cult fiction štivo, ponajviše Kerouaca, Huberta Selbyja mlađeg ili Henryja Millera, čiji će ga duh plavog ovratnika pratiti kroz mladost. Iako dosta introspektivan, Adams je u srednjoj školi uvijek odavao imidž buntovnika koji je "više proučavao umjetnost dok su drugi proučavali djevojke". Nastava mu je došla kao dodatni teret, te se odlučio ispisati negdje na polovici srednjoškolskog obrazovanja i preseliti se u radnički dio grada Raleigha, kako bi bio što bliže Orange Countyju, točnije Chapel Hillu i njegovoj glazbenoj sceni koja je baš negdje u to vrijeme iznjedrila i indie rock heroje iz Superchunka.

Došavši tamo, bio je razočaran raspadom njegovog prvog benda, Patty Duke Syndrome. Okrenuo se više country glazbi, glazbi koju mu je baka predstavila poput Hanka Williamsa ili Willieja Nelsona (kojem će jednog dana producirati i album), a baš

u to vrijeme je – radeći u lokalnoj zalogajnici – upoznao Erica "Skilleta" Gilmorea, tada ne pretjerano nadarenog bubnjara s kojim je započeo art country projekt kojeg su nazvali Whiskeytown. Nakon samo nekoliko mjeseci članak o njima je izašao u jednoj od najprominentnijih glazbenih američkih publikacija devedesetih godina, časopisu No Depression, što im je omogućilo potpisivanje ugovora s nezavisnom kućom Outpost.

Iako je Whiskeytown sa svoja tri albuma – "Faithless Street" (1996.), "Strangers Almanac" (1997.) i "Pneumonia" (1999.)" – ušao u anale američkog alternativnog coun-

je živio neko vrijeme da bi prvo mir potražio u Jacksonvilleu, a zatim u Nashvilleu, gdje je iznajmio kuću u kojoj je obitavao samo sa jastukom , madracem i dekom koje su mu donirali prijatelji, dok je uz to u kući bila pepeljara, tranzistor i lampa koju bi držao upaljenu kod kućnih vrata da se ne bi spotaknuo dok dođe navečer kući. Ako je u New York otišao "slijedeći srce", kako je sam rekao, u Nashville je pobjegao da kako bi spasio dušu. Tamo je i nastao njegov prvi solo album, megauspješni "Heartbreaker" (2000.), možda i najupečatljivija ploča o nesretnoj ljubavi moderne ere. Adamsova majka je prekinula njeno prvo slušanje albuma na polovici, kazavši kako više ne može jer na njemu Ryan "zvuči kao da ga trenuci dijele od potpunog raspada". No, istina je bila potpuno drugačija; Adams je bio pomiren sam sa sobom, snimivši tematski album baš onako kako je i želio. Osvježen i na krilima kritičarske podrške, naredne godine izdaje svoj drugi album, "Gold", više u duhu čistog rokenrola nego melankolije, i doživljava svoj najveći komercijalni uspjeh s više od 400 tisuća prodanih primjeraka, uz dvije nominacije za Grammy. No, ono po čemu će – osim dakako glazbe – "Gold" ostati zapamćen su konotacije koje su se vezale uz sam album. Naime, Adams je spot za singl "New York, New York" snimio pred čuvenim tornjevima Blizancima, koji su srušeni svega nekoliko dana nakon završetka snimanja. Uz stihove poput "hell, I still love you, New York", Adams i njegov singl su praktički preko noći postali neslužbeni heroji rastrojene nacije. Pjesma je izvorno napisana za njegovu nikad prežaljenu njujoršku ljubav, a ova interpretacija i fokus koji je ista

Iako dosta introspektivan, Adams je u srednjoj školi uvijek odavao imidž buntovnika koji je "više proučavao umjetnost dok su drugi proučavali djevojke" tryja, grupu je obilježila nestalna postava i sukobi, te problemi s drogama i alkoholom tijekom konstantnog touranja. Adams je kasnije i sam priznao kako mu nikada nije pristajala uloga frontmena Whiskeytowna: "Više sam na neki način bio prisiljen preuzeti poziciju frontmena, iako je moja ideja benda bila nekako više u smjeru Eaglesa.

Dijelili bi tekstove kao što bi dijelili i stage", te dodaje: "Nikada nisam volio tu ulogu koju sam preuzeo, bilo mi je jako neugodno na trenutke – ali sam to morao napraviti jer u protivnom ne bi bilo benda."

Nakon konačnog Adamsovog sloma Whiskeytown je raspušten, a on je – prekinuvši s djevojkom otišao iz New Yorka gdje

prebacila na njega mu logično nije odgovarala, stoga je dugo odbijao izvoditi tu pjesmu uživo.

Ali, "Gold" je također znakovit i po tome što je to prvi Adamsov album izdan pod palicom izdavačke kuće Lost Highway, gdje će odnos tih ljudi i samog Ryana kulminirati nakon podbačaja s albumom "Rock N Roll" iz 2003. Taj album, zamišljen kao nekakav zaokret ka pop senzibilitetu Smithsa kojima se Adams također uvijek divio, nije najbolje prošao kako kod publike, tako ni kod kritičara. Makar, s odmakom se da naslutiti kako je to bio samo početak njegovog novog raspada, gdje se – ponavljajući nekakvu defanziv-

hifimedia #96

63

PRIKAZ / DAVID RYAN ADAMS

nu mantru o tome da ima "samo 29 godina" – vratio u onu adolescentsku fazu buntovnika bez razloga, imidž kakav je gurao i u Whiskeytownu. Odbijajući bilo kakvu suvislu komunikaciju s medijima, snimio je još jedan album, "Love Is Hell". Prvotno je, zbog pretpostavke da će biti komercijalno neisplativ izdavačka kuća odlučila album izdati u obliku dva EP-a, što je potpuno razbjesnilo Adamsa. Tvrdio je kako ga ljudi iz Lost Highways pokušavaju prevariti, jer je načelno isporučio četiri od šest ugovorenih albuma; dok su jedino priznali "Gold" kao punopravni album, pošto je "Demolition" (2002.) okarakteriziran kao

Ryan Adams Ryan Adams U rujnu je objavio četrnaesti studijski album koji spada u njegova najbolja ostvarenja

ma je izdao nekoliko albuma od kojih zasigurno treba istaknuti "Cold Roses" iz 2005.

Ali dok se činilo da je ponovno pronašao svoj stvaralački momentum, 2009. Adams naglo

"Rekao sam im nek odjebu i tužio ih, nakon čega sam otišao. Neću više snimati albume dok ne skuže kako će ispoštovati naš dogovor" kompilacijski album. "Rekao sam im nek odjebu i tužio ih, nakon čega sam otišao.

Neću više snimati albume dok ne skuže kako će ispoštovati naš dogovor". Adams je tu imao pravo, makar je artikulacija stavova bila itekako dvojbena, te je na poslijetku izdavačka kuća odlučila izdati "Love Is Hell" kao cjeloviti album, što je barem donekle smirilo tenzije.

Naredne godine je obilježila suradnja s Cardinalsima kao pratećim bendom, s koji-

64

hi-fimedia #96

objavljuje kako do daljnjeg neće izvoditi live nastupe, navodno zbog zdravstvenih razloga. Mnogi su nagađali što je uzrok, povezujući sve s činjenicom da je pretjerivao u alkoholu i drogama (po svom vlastitom priznanju pjesmu "How Do You Keep Love Alive" s gorespomenutog albuma napisao je na opijumu, te je imao velikih problema pri izvođenju iste, jer se naknadno ne bi mogao prisjetiti klavirskih dionica), ali čak se nije u tome krio glavni uzrok. Poroci su samo pridonije-

li pogoršanju dijagnoze Ménièreovog sindroma, degenerativne bolesti koja napada područje srednjeg uha, reflektirajući se na sluh i ravnotežu. Moralo je puknuti; ili smrt ili pronalazak životne ravnoteže. "Postao sam učahuren u svojem poimanju sigurnosti putem umjetnosti" definirao je to svoje stanje i dodao: "Iako mislim da nisam mogao biti toliko loš tip, pošto sam zadržao mnogo lijepih prijateljstava, činjenica je da sam se morao suočiti s distopijom svakodnevnice. Ljudi to suočavanje koriste kako bi gradili karakter, ja sam samo bježao od toga svega." Suočavanje s realnošću je lakše podnio pisanjem knjiga i pjesama, u čemu je pronašao svoje trijezno, katarzično stanje. Uplovio je i u bračne vode, doveo bolest pod kontrolu, izdao nekoliko albuma u međuvremenu koji su bili bolje ili lošije primljeni, ali s jednom velikom razlikom – naučio je to primati kao umjetnik, a ne kao ogorčeni adolescent.

S tim zadnjim preokretom nekako staje priča o Adamsu – barem zasad. Možda se, s obzirom na njegovu biografiju, čini prenaglo prekinuta; ali stoji činjenica da je svoj mir pronašao u trenutku kada je odlučio bitke sa svima oko sebe prebaciti na najvažniju frontu, sa samim sobom. Ulazi u peto desetljeće života relativno sređen, s perspektivom da ove poznije godine pred njim pretvori u najproduktivnije. Koja strana njega će prevladati, teško je bilo kome za reći, ali ima nešto i u tom njegovom duhu koji je nestalan kao i njegova glazba.

Otkrivamo Vam ime našeg budućeg IKON zvučnika - DALI OPTICON, zvučnici visokih performansi izrađeni za široku publiku.

DALI OPTICON serija ima zvučnik za svaku prostoriju, priliku i potrebu. Ova nova linija temelji se na kompletnoj DALI baštini. To uključuje načela DALI-jevog sjajnog zvuka, pružanje slušatelju jasnu, netaknutu i dosljednu zvučnu reprodukciju savršeno pogodnu za optimalni glazbeni doživljaj i iskustvo kućnog kina.

OPTICON serija visokih performansi je razvijena na temelju tehnoloških iskustava koje smo stekli kroz naše godine istraživanja pri razvoju EPICON i RUBICON serije.

Konstruirani, proizvedeni i sastavljeni u Danskoj, DALI OPTICON je pravi ‘’DALI’’. Sa OPTICON serijom vjerujemo da smo stvorili niz zvučnika kako bi se isticali od ostatka - i impresionirali!

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

ROCK Benjamin Booker

Thom Yorke

Benjamin Booker

Tomorrow’s Modern Boxes

ATO, 2014.

(digitalno izdanje, 2014)

Debitantski album ovog dvadesetpetogodišnjeg afroamerikanca porijeklom s Floride (Tampa Bay), koji je svirački zanat izučio u New Orleansu, podigao je dosta prašine, barem u onim krugovima koji još uvijek pokazuju određeni interes za tradicionalnije orijentirani dio suvremene američke glazbene produkcije. I, treba reći odmah na početku, zasluženo, jer je album - "sirova smjesa bluesa, boogieja i soula" - vrlo, vrlo dobar. U tome mu sigurno nije odmogla činjenica da je već duže vrijeme protežiran ni manje ni više nego od strane Jacka Whitea s kojim je ne tako davno odradio i zajedničku turneju. Glazbeno, Booker je zaokupljen manje-više istim problemima koji zaokupljaju i Whitea još od raspuštanja benda The White Stripes. No, za razliku od Whitea danas, Booker ostavlja dojam sasvim nepretencioznog lika koji ne misli da bavljenje ovim poslom mora biti smrtno ozbiljna (ili dosadna, kako se uzme) stvar.

Je li u tome Benjamin Booker trenutno bolji i uspješniji od svog dobročinitelja ne znam, niti mislim da je važno odgovoriti na to pitanje, ali znam da sam ga se ove godine puno više naslušao od Whiteova albuma "Lazzareto", uz tri mjeseca razmaka u datumu objavljivanja u Whiteovu korist. Jedini ozbiljniji prigovor koji bi se mogao uputiti Bookeru je da mu na albumu nedostaje više "pjesama", u klasičnom smislu te riječi, što je, čini mi se, jedan od učestalijih problema kada su posrijedi slični pokušaji reaktualiziranja tradicionalne glazbene ostavštine koji u najvećoj mjeri koriste blues kao polaznu točku (to bi, recimo, bio slučaj s The Black Keys). Što se toga tiče, Booker tu i tamo zna ugodno iznenaditi, ubosti par zgodnih stihova, pa, možda, s vremenom stvari i u tom smislu sjednu na pravo mjesto. Dotad, pjesme poput "Violent Shiver", "Wicked Waters" ili "Have You Seen My Son" garancija su slatkog iščekivanja. Album je producirao Andrija Tokic, poznat po dosadašnjem radu sa sastavima Alabama Shakes, Natural Child i Hurry For the Riff Raff (odličan ovogodišnji album "Small Town Heroes", tople preporuke), koji je napravio da stvari zvuče kao da su cijelo vrijeme na onoj granici u kojoj još uvijek ugodni metež vrlo lako može prerasti u potpuni kaos.

Sve u svemu, dvanaest pjesama s ovog albuma, po ugođaju konzervativne, a po energiji pankerske, predstavljaju jedno od boljih debitantskih izdanja koja su se pojavila ove godine.

Matko Brusač

66

hi-fimedia #96

P

remda je ime Thoma Yorkea sinonim za Radiohead, vlastito je ime stavio na samo jedan album, Eraser iz 2006., koji je dočekan jednoglasnom podrškom kritike i publike. zvan matičnog sastava oglasio se i prošle godine, kao neformalni vođa supergrupe Atoms For Peace, u čijoj su postavi sudjelovali bubnjar Joey Waronker (suradnik R.E.M.-a i Becka), basist Red Hot Chili Peppersa Flea, brazilski perkusionist Mauro Refosco, te dva člana povezana s grupom Radiohead: producent i klavijaturist Nigel Godrich i, naravno, sâm Thom Yorke. asvim neočekivano stiže drugi Yorkeov samostalni album Tomorrow’s Modern Boxes. Radi se o projektu koji se mora promatrati iz tri različita, katkad i odvojena kuta. rvi se ogleda u činjenici da je objavljen bez ikakvih marketinških ili bilo kakvih drugih priprema - sasvim iznenada, kao da je kreiran u sklopu neke tajne operacije. rugi, koji se nadovezuje na tu činjenicu i samom Yorkeu očito je mnogo važniji, svodi se na to da je objavljen na nekonvencionalan način - putem BiTorrenta.

Još preciznije, dio sadržaja je besplatan, a album u cjelini može se preuzeti po cije-

I

S P

D

Artan Lili Artan Lili

Self-released, 2014.

Artan Lili debitirao je koncem 2012. pjesmom "Džoni" (koja je misteriozno izostavljena s albuma). Nevjerojatno kul (kasnije je dobila i nevjerojatno kul spot) pjesmom sa snažnim grooveom, dobrom produkcijom minimalističkog bubnjanja, odličnim zvukom gitare i fenomenalnim tekstom koji je lako klizio jezikom. Dodajmo uz početni entuzijazam činjenicu da su u članovi benda Bojan Slačala (koji već iza sebe ima odlični Stuttgart Online) i gitarist Dragan Knežević (nekoć svi-

ni od šest dolara. Moguće ga je i naručiti u vinilnom izdanju, što je samo još jedan argument u prilog tvrdnji koja se do prije desetak godina mogla činiti nevjerojatnom: a to je da će vinili po svoj prilici nadživjeti format CD-a. frontmenu Radioheada opet se, dakle mnogo piše i govori. I to ne samo zbog novog albuma nego i zbog novog Yorkeova pokušaja da uspostavi takav način distribucije koji će zaobići posrednike iz diskografske industrije, a samim tim i posred-

O

rao u Obojenom Programu) te Marko Ajković iz Bitipatibi i Romana Kasumović i dobijemo sasvim opravdani mini-hype.

Ali bendu se nije nigdje žurilo. Izbacivali su polako pjesmu po pjesmu, a svaka je od njih bila potencijalni hit, od nevjerojatno optimistične i zarazne "Najbolje što znam" do bazične ali kvalitetne midtempo kompozicije "Srce".

U najkraćim crtama: Artan Lili svira promišljenu i suvislu pop muziku koja utjecaje čupa sa svih strana, što će reći da su sljedbenici filozofije Dušana Kojića "Koje", što neminovno dovodi do nekih sličnosti u zvuku. Nekih sličnosti, ali ne i pretjeranih. Recimo i Artan Lili poput Kojinih projekata često ima repetitivne stihove koji imaju parolaški prizvuk, a tu napamet padaju i kultne novosadske Boye (čiji je demo producirao Koja) s kojima imaju više sličnosti nego s Disciplinom Kičme, ili Disiplin A Kitschme.

etko je u uglednom listu Guardian zaključio kako je Yorke dospio u fazu kad ga je u glazbenom smislu relativno lako predvidjeti: čim čujete da je nešto snimio, odmah je moguće pogoditi tip zvuka, barem grubo i u naznakama. Album Tomorrow’s Modern Boxes pokazuje da je novinar donekle u pravu, iako ta stilska predvidljivost ne isključuje kvalitetu. Barem u načelu. a prvih nekoliko slušanja, najimpresivnije zvuči kompozicija "Mother Lode", čijih šest minuta najjasnije ilustrira Yorkeov modus operandi: pijanistički akordi, istrzani ritam, autorov karakteristilčni falseto i melodija koja se razvija postupno skoro do samog kraja. Kad je Yorke u pitanju, tjeskobni ugođaj podrazumijeva se sam po sebi, a u nekim slučajevima, primjerice u kompoziciji "Pink Section", glazba evocira drugu - meditativnu, instrumentalnu - stranu Bowiejevog eksperimentalnog albuma Low iz berlinske faze druge polovine sedamdesetih. asno, albumom Tomorrow’s Modern Boxes Thom Yorke neće pridobiti niti jednog novog poklonika. Album je još zatvoreniji, u dijelovima i monotoniji (i slabiji) od prvijenca Eraser, te od mnogih izdanja Radioheada. o, kao i uvijek, kritika je na njegovoj strani, a tu je i vojska poklonika koja još uvijek cijeni njegov kontinuirani napor da svoju tjeskobu i unutarnje sukobe artikulira tako da oni ne samo poprime univerzalna obilježja, nego i postanu široko dostupni. Naravno, uz pomoć tehnoloških inovacija za koje treba provjeriti hoće li se pokazati praktičnima, i funkcionalnima na dugi rok.

Mogwai

2011. je itekako skrenula pozornost na ovaj EP, ostavivši tako prostora da Mogwai popravi dojam koji su ostavili sasvim prosječnim albumom na početku tekuće godine.

Dok Mogwai prakticira takve varijacije s naglaskom na ulaženje u svojevrsne indie rock vode, kao što je slučaj sa spomenutim "Teenage Exorcist" ili "George Square Thatcher Death Party", naredna stvar "History Day" je mnogo više na tragu njihovih klasičnih post-rockerskih numera; i to iz faze novog milenija.

Doduše, svojom igrom bas-ritmičnosti uz minimalne i tople elektronske intervencije stvar neodoljivo odiše atmosferom kakvu su prezentirali na lanjskom soundtracku za odličnu francusku seriju "Les Revenants", koja je od njih iziskivala rekreiranje mistične i jezive atmosfere gradića u francuskim Alpama. Stilski se na nju poprilično naslanja i "HMP Shaun William Ryder", koju možemo možda prozvati i najge-

S T

N

ničke troškove koji, na putu do krajnjeg konzumenta, nužno uvećavaju cijenu proizvoda. im povodom Yorke i njegov producent Nigel Godrich potpisali su posebno priopćenje. iječ je o eksperimentu, tvrde oni, koji bi mogao izmijeniti način funkcioniranja glazbene industrije. Naime, taj izravni (peer-to-peer) način prodaje, oslobođen dodatnih troškova, omogućuje da se investirani kreativni napor (i kontrola nad

T R

Artan Lili izbacuje segment po segment albuma jer su zaključili da je to pametnije s obzirom na broj informacija koji upijamo svakodnevno. Ne znam koliko je to uspješna strategija s obzirom na to da se dojmovi brzo razvodne nakon nekoliko mjeseci, ali su kako god okreneš objavili jedan od najboljih albuma (ili skup pjesama) ove godine u regiji. Samo poslušajte nabrijanu, grooveom vođenu "Vreme protiv čovjeka" koju osim briljantne ritam sekcije krase reske gitare i maloprije spomenuto parolaško pjevanje. Jedan od favorita je i epska, srcedrapajuća "Ispod kože" koja bi se tekstom i pomalo militantnim ritmom savršeno uklopila u odjavnu špicu kakvog distopijskog filma. U konačnici nema sumnje, radi se o izvanrednom rokenrol sastavu koji stvara pop muziku sa sadržajem i, oprostite na izrazu, mudima. sven PoPović

N

komercijalnim dijelom priče) vrate onome koji je djelo i stvorio, bez obzira je li riječ o glazbi, o video sadržaju ili o nečem trećem. ve to treba promatrati u svjetlu činjenice kako je Yorke još 2007. s grupom Radiohead počeo radikalno eksperimentirati s distribucijom. Podsjetimo se, grupa je tada u download verziji objavila album In Rainbows, i to po cijeni koju individualno odredi svaki kupac. reća i najvažnija dimenzija projekta Tomorrow’s Modern Boxes jest sâm sadržaj. Govoriti o njemu bez vremenskog odmaka možda i nije uputno jer je u pitanju slojevita glazba koja skoro potpuno ovisi o tehnologiji i zahtijeva postupno razotkrivanje i opširnije analize. No, prvi dojmovi svode se na činjenicu da se osam novih pjesama (ponovo u Godrichevoj produkciji) izravno naslanjaju na estetiku albuma Eraser. aime, poput tog albuma, i za Tomorrow’s Modern Boxes vrijedi zaključak da predstavlja "čistog Yorkea" glazbenika koji je bez ostatka introspektivan i beskompromisno hermetičan u zvuku i stihovima. Nema konvencionalnih rock instrumenata, poput gitare i standardne ritam sekcije: sve to već je godinama posve izvan sfere njegovog interesa. Posebno na samostalnim projektima. o ze razliku od debija Eraser, koji je u nekim drugim elementima, barem djelomično pokazivao autorovu organsku stranu, zvučna tekstura ovdje je u cijelosti sintetična, izgrađena na digitalnim beatovima, dionicama sintesajzera, ili na kakvom prigušenom klavirskom loopu, kao u slučaju teme "Guess Again".

N

Music Industry 3. Fitness Industry 1.

Rock Action, 2014.

Kada pričamo o škotskim post-rock divovima iz Mogwaija i njihove aktivne diskografske 2014., teškog srca moram konstatirati kako mi je "Teenage Exorcist", prvi singl s najnovijeg im EP-a, "Music Industry 3. Fitness Industry 1.", praktički kvalitetom nadmašio cijeli album "Rave Tapes" s početka godine. Ta iznimno dinamična stvar uz svoje prigušene vokale na tragu slične uspješnice "George Square Thatcher Death Party" s "Hardcore Will Never Die, But You Will" iz

N

J

N

Denis Leskovar

hifimedia #96

67

ROCK neričnijom Mogwai pjesmom na EP-u.

Ostatak EP-a tvore remiksirane stvari s "Rave Tapesa", koje su ovako prearanžirane začudo mnogo konkretnije i posjeduju veći osobni pečat, što možda i zvuči apsurdno ako uzmemo u obzir da su dva od tri remiksa prilagođene više atmosferi berlinskih noćnih klubova nego ovim post rock majstorima. Pa je tako "Re-Remurdered" u rukama Benjamina Powera, polovice kultnih Fuck Buttonsa koji ovdje djeluje pod pseudonimom Blanck Mass, dobila svoje intenzivno plesno naličje; a "No Medicine For Regret" je postala klasična IDM/ minimal electro numera, idealna za nekakve klupske dočeke jutra. Ali, uz dakako singl "Teenage Exorcist", apsolutni pobjednik EP-a - ma i cijele 2014. rekao bih - je zbilja predivna obrada "The Lord Is Out Of Control" koju potpisuje njemački glazbeni producent Niels Frahm. Njegova klasična izobrazba mu daje ogromnu širinu u rukovanju elektronskom glazbom, što je na najbolji način iskoristio pri interveniranju ovdje. Oscilirajuće amplitude klavirskih dionica presječene epskim ritam mašinama i bas dionicama čine jednu predivnu cjelinu, koja dođe kao idealan closure EP-u.

"Music Industry 3. Fitness Industry 1." Dolazi kao idealan poklon svim članovima Mogwai kulta, koji su - kao i ja osobno - bili neimpresionirani uvodom u godinu putem "Rave Tapes".

Ali, rekao bih da ovaj EP nije samo za pravovjerne post-rock fanove ni isključivo obožavatelje škotskog kolektiva; u ovih nominalno šest stvari se zbilja kriju zanimljiva žanrovska riješenja, koja bi trebala zaokupiti svakog iole eklektičnijeg slušatelja.

JuraJ vrDoLJak

Big Star Live in Memphis Omnivore, 2014.

U nekom intervjuu iz prve polovine sedamdesetih čiju je snimku moguće pogledati na Youtubeu Lester Bangs govori o tome kako je, već tada, sasvim izgledno da će sedamdesete ostati upamćene kao uvjerljivo najdosadnije, najmanje dinamično desetljeće u povijesti popularne glazbe. "Ne događa se apsolutno ništa", veli on, "na vidiku nema niti jednog benda čiji bi glazbeni značaj mogao parirati, primjerice, albumima Beatlesa iz šezdesetih". S ovime se možete složiti, ali i uopće ne morate, naravno. Tri neizmjerno utjecajna albuma ("#1 Record", "Radio City", "3rd") kultnog - u pravom, neizlizanom značenju te riječi – memfiškog sastava Big Star objavljena u

68

hi-fimedia #96

Big Star

periodu između 1972. i 1975. danas su potvrda kako se na baš prave stvari svojedobno, i prije D.I.Y. prevrata u osamdesetima, također moglo naletjeti na rubovima polja popularno-glazbene industrije. Danas je o bendu Big Star, o autorskom dvojicu Alex Chilton-Chris Bell sve poznato i nema potrebe na to ovdje trošiti prostor i riječi. Dovoljno je samo reći kako spomenuti tercet albuma predstavlja polaznu točku u razgovoru o renesansi američkog rocka u osamdesetima. Nedavno objavljeni album "Live in Memphis" predstavlja zapis "domaćeg" koncerta benda koji je održan 29. listopada 1994. godine u kazalištu New Daisy u Memphisu i koji je trebao biti posljednja postaja neočekivane povratničke turneje. Bend nastupa u sastavu Alex Chilton, Jody Stephens, Jan Auer i Ken Stringfellow (posljednja dvojica članovi su benda The Poises). Repertoar je sastavljen pretežno od stvari s albuma "#1 Record" i "Radio City" i od nekoliko interesantnih obrada poput "Baby Strange" (T.Rex) ili "Fire" (B. Springsteen). Na albumu se nalazi sveukupno dvadeset pjesama, niti jedna ne zvuči šlampavo, iako je zvuk, za razliku od drugog i jedinog službenog (...i slabijeg) live-albuma Big Stara ("Columbia: Live at Missouri University, 4/25/93") ipak nešto lošije kvalitete i čistoće. Značaj ove snimke nadilazi granice stan-

dardnog retoričkog repertoara ("važan povijesni dokument", "poslastica za fanove", "kolekcionarsko izdanje"...) glazbene kritike kada ima posla s live-albumima. Na njemu je vrlo jasno, i to sa dvadeset (ili četrdeset) godina zakašnjenja, moguće čuti zašto je Big Star vjerojatno jedan od pet najvažnijih rock sastava koji je djelovao u sedamdesetima godinama dvadesetog stoljeća.

Matko Brusač

Counting Crows Somewhere Under Wonderland Capitol

U vrijeme prva dva albuma Counting Crows su zvučali poput osuvremenjene fuzije ranog Vana Morrisona, The Banda, R.E.M.-a, Rolling Stonesa i grupe Pearl Jam. No kvaliteta tih radova (August & Everything After i Recovering The Satellites) ujedno se pokazala i njihovim najvećim prokletstvom; svako sljedeće ostvarenje kao da se dodatno upinjalo dokazati kako

muza pjevača i tekstopisca Adama Duritza još nije presušila. Istina, neki od kasnijih albuma bili su glazbeno nekoherentni, ali je svaki sadržavao dovoljno intrigantnog materijala i – što je važnije – emotivne autentičnosti da grupu održi u prvoj američkoj mainstream rock ligi.

Možda ne uvijek prvi vrhu, ali ipak...

I na novom, sedmom albumu Somewhere Under Wonderland Crows brane boje tradicionalnog roots-rocka, podebljanog s dovoljnom količinom produkcijske suvremenosti i čvrstoće. Pritom su, valja odmah istaknuti, prva i posljednja skladba ujedno i njegovi vrhunci. Česte promjene tempa u halucinantnoj osmominutnoj uvodnoj temi "Palisades Park" slijede tradiciju mladog Springsteena, dok finalna balada "Possibility Days" istražuje Duritzova tipična i omiljena područja – prekid romanse, upropaštene prilike, čežnja na apstraktnoj i konkretnoj razini...

Između tih "korica" smjestilo se nešto potencijalnih raspjevanih favorita ("Earthquake Driver"), prosječnog hard rocka ("Dislocation"), nježnih folkom obojenih skladbi poput "God Of Ocean Tides", i jedan dopadljivi country-rock - "Cover Up The Sun".

Pažljivo dotjerani aranžmani, melodijska preciznost i vokalna izražajnost i dalje su ključni aduti benda koji (unatoč odskliznućima u pseudotinejdžerski modern-rock, kao u slučaju "Elvis Went To Hollywood") sada zvuči..pa ne baš kao ubojita kombinacija s početka teksta, ali sasvim pristojno. Poetično i raznovrsno, kao da devedesete još nisu završile.

John Grant with BBC Philharmonic Orchestra Live In Concert (Bella Union)

K

ombinacija pop ili rock postave i velikog orkestra višekratno je iskušana na pozornicama diljem svijeta i ona nije osobita novost. Još od konca šezdesetih (i ranih sedamdesetih), odnosno od progresivnih ili hard rock pojava kao što su Deep Purple, Moody Blues i Procol Harum, pa do suvremenijih izvođača poput Metallice, rock glazba je iskušavala načine da djela izvorno pisana za mali sastav ugradi u opsežnije klasičarske forme. Neki od rezultata očekivano su pretenciozni, osrednji ili jedva slušljivi, dok drugi pokazuju da je moguće izbjeći sve zamke grandioznosti i ‘velikih gesti’ i snimiti posve zanimljiva ostvarenja. ohn Grant je četrdesetšestogodišnji kantautor iz Denvera koji je nakon raspada kultnog sastava The Czars počeo samo-

J

stalnu karijeru i od 2010. do danas potpisao dva cijenjena studijska albuma. Za treći, koncertni projekt, Grant je angažirao BBC-ev šezdeseteročlani orkestar s kojim je - pred publikom, dakako - uz asistenciju suradnice Fione Brice rearanžirao neke od omiljenih skladbi probranih iz svog backkataloga. astup je dokumentiran na albumu Live In Concert, zbirci melodramatičnih izvedbi koje su dio iste tradicije kojoj pripadaju Rufus Wainwright ili, primjerice Antony And The Johnsons (s njima dijeli i "nekonvencionalnu" seksualnu orijentaciju). Skladbe poput "Marz", i "Where Dreams Go To Die", te finalna "Queen Of Denmark", odlične su same po sebi. No orkestralna nadgradnja osigurava im poseban omotač emotivnosti, potvrđujući ne samo Grantov vokalni dar, nego i reputaciju autora na kojeg valja ozbiljno računati i u budućnosti. Njegov je bariton - čist i artikuliran, topao i sugestivan – iz slušatelja kadar izvući i zadnju kap emocije, brišući barijere koje barokni pop dijele od folka, a rock balade od synth popa i Rahmanjinovog romantizma. Perfekcija je ovdje jedina mjera koja se računa.

N

Denis Leskovar

Denis Leskovar

Damien Rice My Favourite Faded Fantasy Atlantic/Dancing Bear, 2014

Kad je početkom 2002. debitirao odličnim albumom O, suvremeni kantautorski izraz u Damienu Riceu dobio je jednog od emotivno najbrutalnijeg i vjerojatno najiskrenijeg glazbenika. Unatoč postojanoj kvaliteti, pažljivije slušanje njegovih skladbi – redom balada u sporom, još sporijem i (iznimno) srednjem tempu – često izaziva neku vrstu duboke nelagode: otprilike, kao da iz prvog reda promatrate mučan prekid dugogodišnje veze. No emotivna ogoljenost ujedno će i doprinijeti omiljenosti u kritike i publike koja se, uostalom, uvijek poistovjećivala s glazbenicima koji uistinu (doslovno i metaforički) pate za svoju umjetnost, bez zadrške i trunka cinizma. Ako ga Rice i ima, usmjerava ga prema sebi samome.

Sada je angažiran überproducent Rick Rubin,

hifimedia #96

69

ROCK ali pristup u arhitekturi zvuka i načinu slaganja aranžmanskih detalja ostao je isti kao na prethodna dva izdanja – samo što je sve još ambicioznije i čišće. Na albumu My Favourite Faded Fantasy (kojim napokon prekida višegodišnju stanku) irski trubadur najmanje se promijenio u ključnom motivacijskom faktoru. U prirodnom impulsu da sirovu i neuređenu intimu izloži ušima publike.

Stihovi su još uvijek odraz autorovih trauma, svojevrsni katarzični poligon za istjerivanje demona iz bliže ili udaljenije prošlosti. Čini se kako je gubitak bivše suradnice, muze i životne parnterice Lise Hannigan ostavio trajne emotivne posljedice. Stihovi kao što su "mogla si biti moj otrov, moj križ, oštrica mojeg noža/ mogao sam te voljeti od života više/ samo da se bojao nisam" (iz naslovne teme, "My Favourite Faded Fantasy") o tome govore sami za sebe. Skladba u kojemu tjeskoba nalazi idealnu glazbenu podlogu je "I Don’t Want To Change You" – još jedna u nizu ganutljivih balada o boli i gubitku, zajedno s akustičnim gitarama, sjajno aranžiranim gudačima, suptilno razrađenom strukturom, perfektnom egzekucijom i još savršenijom melodijom.

Naslovi ostalih, mahom dugačkih skladbi ("The Greatest Bastard", "It Takes A Lot To Know A Man", "Colour Me In") sugeriraju sličnu atmosferu, i one su, premda ne toliko briljantne, jednako preporučljive i barem djelomično privlačne. U pojedinim dijelovima Riceova bol u slušateljskom smislu postaje opterećujuća, no album My Favourite Faded Fantasy pun je detalja koji na mnogo razina pozivaju na ponovljena slušanja.

Rijekom prema kraju Pink Floyd The Endless River EMI/Dancing Bear, 2014

Denis Leskovar

Diarrhea Planet Aliens in the Outfield EP Infinity Cat, 2014.

Diarrhea Planet je, pročitao sam negdje u bespućima interneta, ili najbolje ili najgore ime za bend, ovisno o zrelosti. Bilo kako bilo, nekima je upao u slušni kanal 2011. (iako im je EP "Aloha" već prikupio mali broj sljedbenika već 2009) svojim debitantskim albumom "Loose Jewels" na kojem smo naišli na zanimljivu kombinaciju pitkog punka, gitarističkih bravura, grubih vokala i briljantnih refrena. Sljedeći je album ("I’m Rich Beyond Your Wildest Dreams" iz 2013) tu formulu odveo ad absurdum, što će reći da je cijela priča zvučala još bolje. Četiri gitare čije dionice zvuče kao da su na steroidima posramile bi Eddieja Van Halena i generacijske mu kolege, ali za razliku od cijelog tog rokenrol cirku-

70

hi-fimedia #96

O

londonskom kvartetu koji je krajem šezdesetih prekrojio sliku popularne kulture najslikovitije govori događaj otprije nekoliko godina. Naime 2010. u sudskom okršaju s vlastitom diskografskom kućom EMI, članovi Pink Floyda uspjeli su ishoditi zabranu digitalne prodaje svoje glazbe u formi pojedinačnih pjesama. Razlog? Albumi se, smatra bend, moraju konzumirati u cijelosti, a ne u izdvojenim komadićima. aj tvrdoglav ali sasvim logičan stav razotkriva čitav jedan (gotovo zaboravljeni) pogled na svijet koji su, uostalom, sami počeli kreirali već s prvim taktovima pjesme "Astronomy Domine" s prvijenca The Piper At The Gates Of Dawn, a nastavili na doslovce svim nadolazećim albumima. Uključujući i novi projekt The Endless River. adi se o finalnog poglavlju u karijeri barem je tako najavio David Gilmour u nedavnom intervjuu za BBC. O albumu kojeg valja slušati kao svojevrsnu nadogradnju pro-

T

R

jekta Division Bell iz 1994. Naime, sve je povezano s njime, počevši od samog naslova: fraza "the endless river" preuzeta je iz teme "High Hopes" s kojom Division Bell i završava. Na mjestu gdje prestaje Division Bell, počinje novi album čija struktura počiva na instrumentalnim fragmentima i poludovršenim idejama zaostalih iz vremena tih sessiona. Spomenimo još jedan podatak koji se svugdje navodi i ne treba ga ispuštati iz vida: The Endless River posvećen je klavijaturistu Richardu Wrightu, koji je preminuo u rujnu 2008. A ta posveta nije slučajnost, nego posthumno priznanje naintrovertnijem članu Pink Floyda, čije kreativne i instrumentalističke zasluge za života nisu bile dovoljno prepoznate. lazbeno potcijenjen a osobno nesiguran i povučen, Wright je tijekom karijere ulazio u nepremostive osobne sukobe s agresivnim Rogerom Watersom, koji ga je u vrijeme snimanja albuma The Wall bio izbacio iz postave. Pa ipak, bez Wrightovog autorskog i klavijaturističkog doprinosa teško se mogu zamisliti i shvatiti neke ključne dimenzije zvuka Pink Floyda, dio aranžnanskih finesa i - dakako skladbe s njegovim vokalom u prvom planu, kao što su "Time", "Us And Them", "Remember A Day" ili (posebno) "Echoes". Posebno se to odnosi na potonju temu, koju je upravo njegovo pjevanje, u tandemu s Gilmourom, uzdigao do vrhunaca britanske psihodelije ranih 1970-ih.

G

A

ko bi se trebala detektirati zejednička tematska nit u opusu benda, onda je to posvemašnji manjak komunikacije, pokidane spone unutar društva i otuđujući karakter moderne urbane džungle. Albume su nerijetko koncipirali polazeći baš iz tog ishodišta. U tom smislu, jedan od kritičara ispravno zaključuje da se čitava komunikacija na The Endless River ogleda u svojevrsnom dijalogu s prošlošću. jesme su pritom svedene na instrumentalne fragmente, na više ili manje dorađene skice ili pak "čisti" ugođaj - a on je tipično introspektivan, kao što introspektivno i nostalgično djeluje veći dio njihove bolje glazbene povijesti. I kad napokon stigne posljednja skladba, jedina pjesma s riječima, "Louder Than Words", slušatelj shvaća da je prisustvovao nekoj vrsti naknadnog svođenja računa. No Pink Floyd se pritom doista imaju čime pohvaliti; bez njihovog opusa teško bi bilo zamisliti englesku psihodeliju, progresivni i art rock, a djelomično i suvremeni indie rock, te posebno modernu ambijentalnu glazbu. he Endless River" je, prema tome, elegija za Richarda Wrighta, pri čemu valja naglasiti da je tekst jedine pjevane skladbe napisala Polly Samson, Gilmourova (po svemu sudeći dobronamjerna) supruga, spisateljica i novinarka koja već dulje mora trpjeti ponižavajuće usporedbe s Yoko Ono, kao i prozivanja da je ubrzala, ako ne i pridonijela razlazu grupe. akako, prava je istina da su se Pink Floyd počeli razilaziti davno prije nego što je u život Davida Gilmoura, pa samim tim i u život grupe, ušla Polly Samson. Unutarnja dezintegracija počela ih je nagrizati poslije snimanja albuma The Dark Side Of The Moon, nastavila se na još boljem Wish You Were Here, potcijenjenom Animals i precijenjenom The Wall. Osamdesetih, kad je kulminirao sukob najprije na relaciji Waters-Gilmour, pa onda Waters protiv svih ostalih, grupa je snimila svoje najgore ploče. akon što je koncem 60-ih otišao najprije Syd Barrett kao kreativna poluga iz prve razvojne etape grupe, a potom ih napustio i arhitekt koncepata koji su uslijedili, karijera Floyda približila se logičnom svršetku - posebice u svjetlu činjenice da je prazninu koju ostavlja Richard Wright skoro nemoguće popuniti. O tome, uostalom, a ne samo o Wrightu, govori i ovaj album.

U skladu s nedvosmislenom porukom iz pjesme "Louder Than Words", Pink Floyd su uvijek ostavljali dojam cjeline koja nadilazi mehanički zbroj pojedinačnih dijelova -odnosno pojedinačnih talenata koji čine, ili su činili postavu. tako na samome kraju ostala su dvojica: Gilmour i Mason. A The Endless River u sebi nosi jaku i pomalo predvidljivu unutarnju simboliku: rijeka i dalje teče, i proteže se unedogled dok sam sadržaj albuma istovremeno sugerira rastanak. Odnosno, ukazuje na mjesto gdje završava (ili bi trebala završiti) jedna od impresivnijih karijera u rock povijesti.

Denis Leskovar

P

"T

K

ad su ga jednom pitali o trenutnom stanju u kojem se zatekla grupa, Wright je odgovorio kako je Pink Floyd poput braka koji je neprekidno u stadiju probne rastave. eško je naći bolju definiciju. Njihova kreavnost djelomično proizlazi i iz te tenzije, iz međuodnosa različitih instrumenata, prije svega fluidnih Gilmourovih gitara i Wrightovih klavijatura. Odnosno, njegovog (kako mu je posthumno priznao i glavni neprijatelj Waters) nepogrešivog osjećaja za harmonijsku progresiju. ao i svi ostali radovi u diskografiji Floyda, tako se i The Endless River (da parafraziramo Loua Reeda), mora slušati onako kako se gleda cjelovečernji film: u komadu. Zato su skladbe povezane, umiksane u cjelinu tako da svaki pojedini komad proizlazi iz prethodnog i ulijeva se u onaj idući. Tako smo dobili zbirku relativno kratkih, ambijentalnih instrumentala koji teku i kreću se nekom unutarnjom logikom.

U najslabijim trenucima oni graniče s banalnošću new agea, a u najboljim podsjećaju na neke od klasičnih trenutaka iz ne toliko bogatog, koliko utjecajnog opusa grupe. mnogim aspektima The Endless River zaziva prošlost benda, citira ju, i na nju se izravno referira. Tako će već druga pjesma, "It’s What We Do" izravno aludirati na strukturu i ugođaj Floyd-himne "Shine On You Crazy Diamond", dok će "Allons-y" evocirati neke trenutke s albuma "The Wall" - preciznije, "Run Like Hell".

T

K

U

D

N

I

sa ove solaže i ovo shreddanje je odlično uklopljeno u punk pjesme čiji su refreni idealni za pijano zborsko pjevanje. Diarrhea Planet nikako nije bend za stadione, ali ih se komotno može zamisliti kako sviraju u nečijem podrumu okruženi znojnom i pivom zalivenom publikom.

Novi uradak, EP "Aliens in the Outfield" zaokret je nešto čišćim i mekšim pjesmama (pjesma "Kids" s prošlog albuma nam je nagovijestila mogućnost takvog zaokreta), što ne znači da su sasvim, ili gotovo imalo, izašli iz dosadašnjih okvira. Kako inače objasniti stihove poput: "though I could never be a nice guy/I’d probably be a twenty times a night guy"? Prva pjesma, "Heat Wave", bez okolišanja udara u glavu. Započinju klasičnim pankerskim rifovljem podebljanim zaraznim gitarskim feelovima, ubrzo upadaju u sladunjavi pop punk break samo kako bi se vratio gitarističkoj pirotehnici. "Bamboo Curtain" svojom konstrukcijom i bek vokalima podsjeća na najbolje dane Weezera, dok je "Spooners" kombinacija njihovog prijašnjeg izričaja s nešto razrađenijim aranžmanom. Da ne znate o kojem je albumu riječ bi za uvod završne pjesme "Peg Daddy" rekli da se radi o Explosions in the Sky zbog melankoličnih razlomljenih akorda, kasniji razvoj pjesme više podsjeća na moderni shoegaze, a outro pak sve vraća u gabarite njihovog hibrida punka i dekadentnog rokenrola.

Moglo bi se reći da su na ovih pet pjesama omekšali, ali Diarrhea Planet i dalje rade ono što već pola desetljeća rade – izbacuju odlične i urnebesno zabavne pjesme za generaciju koja još nije sasvim spremna hrvati se sa "stvarnim svijetom". sven PoPović

The Gaslight Anthem Get Hurt

Island, Universal Records 2014.

Kada sam pisao o nedavnom koncertu Gaslight Anthema u zagrebačkoj Tvornici, naglasio sam kako se tranzicija koju je zvuk ovih punk-rockera doživio kroz godine ironično može usporediti s odlukom frontmena Briana Fallona da proda robusni Dodge Challenger s kojim se koćoperio po Asbury parku, i zamijeni ga Volkswagen monovolumenom. U tom smjeru je nekako i krenula njihova glazba; od snage i frajerskog šmeka Challengera došli su do pragmatičnog i praktičnog rokenrola, koji nekako ide s odlikama njemačkog obiteljskog vozila. Razvod nakon deset godina braka ostavio je trag na Brianu, a to je tiho propadanje također ostavilo jedan kontinui-

hifimedia #96

71

ROCK Tom Petty & the Heartbreakers Hypnotic Eye

Reprise/Warner/Dancing Bear, 2014.

B

io sam blago šokiran nakon što sam nekoliko puta preslušao posljednji album starog Toma Pettyja koji se zove "Hypnotic Eye". Ne toliko solidnom kvalitetom pjesama koje se na njemu nalaze bilo bi, na kraju krajeva, prilično glupo očekivati išta manje od čovjeka koji je u svojoj karijeri napisao neke od najboljih američkih pjesama u posljednjih četrdesetak godina - koliko Pettyjevom sposobnošću da danas s lakoćom zvuči ovako smisleno, konkretno, pametno i nepretenciozno i ... jedinstveno, nažalost. Da, nažalost, jer klasičnost njegova zvuka i pravljenja pjesama, recimo to tako, još je uvijek ideal kojemu, čini se, s polovičnim uspjehom teže bendovi tipa The Gaslight Anthem. Uglavnom, nakon albuma "Mojo" 2010. ovo je prvi album koji je Petty ponovno snimio s Heartbrekersima i u sviračkom smislu, da se poslužimo otr-

canom glazbenokritičarskom sintagmom, dobrim dijelom predstavlja povratak korijenima. Naime, svirka na ovome albumu najsličnija je onoj koju su Petty i bend prakticirali na prva dva albuma - istoimenom debiju i 1976. godine i ploči "You’re Gonna Get it" dvije godine kasnije. Tematski, Petty se bavi sličnim stvarima kojima se, primjerice, prije dvije godine na albumu "Wrecking Ball" bavio i Bruce Springsteen. Drugim riječima, pjesme je nastanio otpadnicima od dominantnih, srednjestrujaških vrijednosti suvreme-

ne Amerike, tipovima koji su nekad u životu odigrali na krive karte, a poznato je da je lakše i jednostavnije bilo bivati gubitnikom prije četrdeset godina nego što je to slučaj danas... Inteligentna nostalgija lišena patetike i rezolutna, nepretenciozna rock svirka, pa to se toliko puta pokazalo dobitnom kombinacijom, i zato se nemojte iznenaditi ako na nekoj od ovih neizbježnih top-lista koje se pojavljuju koncem godine, u sredini tablice, ugledate i novi Pettyjev album.

rani pečat na njihovom poimanju glazbe.

Zaokret je došao uz "American Slang"; njihov možda i najeklektičniji album iz 2010. godine predstavljao je prvi znakoviti odmak od klasičnog melodičnog punk-rocka s tekstovima u kojima su nosili "srce na rukavu", pjevajući – kako to recentno sami vole imenovati – "pjesme o Mariji i klasicima s radija". Te 2010., kao i 2012. Kada su izdali "Handwritten" svjedočili smo naličju benda koje je bilo ispoliranije, profiliranije i sigurnije u rokenrol vodama. Oni koji Gaslight Anthem perfidno gledaju kao tek nekakav side show, klince koji su fino prodali svoju opčinjenost Springsteenom – što je apsolutni nonsens iz više razloga – tada su sasuli paljbu i amenovali svoju pravovjernost upravo isticavši singlove s te ploče kao primjer svojih teza. No, Fallon je na sve to; na tabloidne priče o omekšavanju, razvodu, depresiji odgovorio stihom u "Stay Vicious", uvodnoj pjesmi s njihovog najnovijeg albuma, "Get Hurt": "So won’t anybody take my hand? And won’t anybody ease my ache? I still love rock and roll, and I still call somebody baby". Svoj eskapizam je, kako i priliči umjetničkoj duši, pronašao u svojoj glazbi.

No, ono po čemu "Get Hurt" najneugodnije iznenađuje je dojam u kojem se upravo na

ovom albumu najviše profilira nekakav gorki okus u ustima s obzirom na sterilnost pjesama.

Istina, "Handwritten" se često opisivao kao njihov najradiofoničniji album, ali "Get Hurt" se iščekivao baš iz razloga što je sam bend najavljivao isti kao nekakav prijelomni album. Ništa neobično, s obzirom na dešavanja oko Fallona, s pravom smo gledali na "Get Hurt" kao pospješenu varijantu izvedbi koje je nudio s Horrible Crowesima. Zauzvrat smo dobili jedan sasvim mlaki rokenrol album, što je generalno za njihov standard i dalje sasvim solidno, ali ako se baziramo striktno na njihovu karijeru – "Get Hurt" kao da je jednostavno dovršen prerano. Naravno, neizbježno je locirati hit-singlove poput "Dark Places", legitimne nasljednice "Backseat" hitčine s "The ‘59 Sound", ili predivne balade "Break Your Heart", ali generalno to sve zvuči kao da je Fallon svoju tamu i duševni (ne)mir prezentirao više pritisnut nekakvim očekivanjima i rokovima, nego što je to napravio iz puke katarze.

Svakako, ako se smatrate makar i letimičnim ljubiteljem glazbe sličnog senzibiliteta, "Get Hurt" ne smije proći nezapaženo dok rekapitulirate diskografsku 2014. godinu. Možda je album ostavio tvrdokorne fanove dosadašnjeg rada benda pomalo i razočaranim, ali s druge

strane iznimno je utješno vidjeti kako Fallon i dalje posjeduje kreativni implus, te da će ga isti natjerati da uz smješak na licu isporučuje neke nove pjesme koje na koje će mnoštvo trošiti grla stisnutih šaka.

72

hi-fimedia #96

Matko Brusač

JuraJ vrDoLJak

David Bowie Nothing Has Changed Warner/Dancing Bear

(trostruka verzija) (dvostruka verzija)

Za Bowieja (i njegovu diskografsku kuću) opet je vrijeme svođenja računa: premda je njegova duga, bogata i razgranata karijera nebrojeno puta dosad doživjela ‘sažimanje’, odnosno manje ili više uspjele pokušaje izvlačenja njezinih najbitnijih dijelova, danas je pred nama nova kompilacija (da se poslužimo otrcanom frazom) "najvećeg kameleona rocka."

Pritom su u optjecaj puštene dvije verzije – dvostruka i trostruka – od koji je prva, daka-

High fidelity sound, wherever you go Philips Fidelio Headphones L2

Fidelio headphones.indd 2

01/04/2014 09:42:18

ROCK ko, ambicioznija u svakom smislu.

Tri raskošna diska otvaraju veći manevarski prostor za dva ekscentrična postupka. Prvi se ogleda u kronološki obrnuto složenim skladbama, pa će tako album početi ambicioznom novom jazz skladbom "Sue (Or In A Season OF Crime)". Njezina eksperimentalna oštrica upućuje na zaključak da se Bowie pod stare dane ne kani smiriti. Unatoč činjenici da je pjesma – mjerena konvencionalnim pop kriterijima – jedva slušljiva, to je zapravo dobra vijest: nadajmo se da jedan od najdarovitijih glazbenika neće još jednom zakoračiti u fazu komercijalno uspješnih ali umjetnički promašenih zgoditaka poput "Modern Love", "Blue Jean" ili obrade standarda "Dancing In The Street" ostvarenog u suradnji s prijateljem Mickom Jaggerom.

Dakako, sve te pjesme funkcioniraju kao jasni znakovi raspoznavanja za najširu publiku, onu koja Bowieja nema namjeru upoznati detaljnije, i svi su ovdje uključeni. No trostruka verzija albuma Nothing Has Changed nudi i pregršt ugodnih iznenađenja, uključujući "Slow Burn" s albuma Heathen ili pak fantastičnu baladu "Shadow Man", skladanu u razdoblju remek djela Ziggy Stardust, te ponovo snimljenu 2001. za (neobjavljeni) projekt Toy. Pjesme kao što su "Let Me Sleep Beside You", koja je također odabrana s istog sessiona, mamac su za upućenije poznavatelje, jednako kao što su to i albumski klasici poput apokaliptične "Diamond Dogs" ili definitivne reinterpretacije standarda "Wild Is The Wind".

Sve zajedno uklopljeno je u trostruku deluxe verziju, a za sve ostale tu je manje uzbudljiva ali uredno složena dvostruka varijanta. Njezin sadržaj teče kronološki, od "Space Oddity" do "Where Are We Now" i "Sue", otkrivajući u najpovršnijim crtama s kakvim talentom imamo posla. Naslov je autore-

ferenca na klasične Bowiejeve kompilacije poput "Changesbowie", no takav postupak uobičajen je za njegov rad i možemo ga naći u nekim ranijim slučajevima. Drugim riječima, ništa se nije promijenilo: Bowie se i dalje mijenja, čak i sada, kad uz orkestar američke skladateljice Marie Schneider, zvuči kao priučeni pjevač avangardnog jazza.

Denis Leskovar

Nikol, Luka & Vedran "…And Who Are You?" EP, Samoizdan album

Blagi predah koji je doživio ovaj prošlogodišnji (ovogodišnji?) val kantautorske scene u regiji dao je mjesta, kako ponekim imenima koja su prolazila ispod radara, tako i novookupljenim sastavima da malo "prodišu" i pokušaju doći do svojih petnaest minuta slave. Neki od njih su se dosta nevješto pokušali priključiti visokim standardima postavljenim od strane ovih "nositelja", ali dok – istina – ne možemo sve pripisati isključivo tom uspjehu pojedinaca koji su onda retroaktivno privukli veću pozornost na nova lica, moramo istovremeno priznati kako bi se dosta toga propustilo poslušati kad ne bi bili slatko opareni obujmom ponude koju sad odjednom imamo pri ruci.

Ne kažem da bi do toga nužno došlo i u slučaju pulskog sastava Nikol, Luka & Vedran, koji su sa svojim EP-om prvijencem "… and who are you?" – čime diskografski prate trendove srodnih im izvođača – ugodno iznenadili sve nas koji štujemo i pratimo poznata lica u akustičnoj izvedbi. Za

početak dosta zanimljvo zvuči informacija koju sam pokupio, a koja tvrdi da su Nikol i Luka bili izvorno članovi psihodeličnog rock benda, ali da su shvatili da se možda kudikamo sigurnije i pitomije osjećaju u ovom laganijem okruženju akustičnih gitara i na kraju krajeva, njenim zbilja odličnim vokalom čiji bi se raspon možda ili utopio ili uopće ne bi došao do izražaja u nekom grubljem zvuku.

Sve ovo uzmite hipotetski doduše, jer nisam imao prilike čuti ništa od njihovog prošlog projekta, ali ostaje činjenica da su poprilično ozbiljno krenuli u ovaj novi projekt što bi značilo da su mu očito imali razloga dati prednost u jednom trenutku.

Sam EP je set od pet upečatljivih akustičnih numera koji odmah odaju njen raspon glasa koji je u jednakoj mjeri melodičan i širokog raspona kao kod njene kolegice Irene Žilić – ponajviše na "Guide Me Home" te na samoprozvanoj bonus pjesmi, "All the Colours", ali s druge strane također dijeli onu određenu čvrstinu i uvjerljivost, što u kombinaciji zvuči vrlo dobro. No, za razliku od Žilićeve, Nikol ima punu potporu benda koji i vokalnom podrškom ("As I Walked Out One Evening") i odličnim instrumentalnim vještinama pjesmama daju dodatnu dubinu, obojanu i prstohvatom diskretne ritam sekcije. Skupljeno na hrpu, njihov stil plijeni jednom pritajenom letargičnom atmosferom, koja je u istoj mjeri pristupačna za slušanje dok se ovih dana prešetavate hladnim, okićenim ulicama, kao i dok se – oplahnuti ljetnim povjetarcem – prebacujete trajektom s otoka na otok . EP "…and who are you?" donosi dašak nekih novih glazbenih rješenja u žanr gdje je pomalo i teško biti inventivan, već se sve oslanja isključivo na pojedinačnoj kvaliteti kantautora. Ovaj trio stavlja reflektor na talentiranu Nikol, ali bi također bio lišen tog osobnog pečata koji u formi Nikol, Luke & Vedrana definitivno posjeduju, dajući nam tako razlog više da iščekujemo neko konkretnije diskografsko izdanje.

JuraJ vrDoLJak

Iceage Plowing Into the Field of Love Matador, 2014.

Momci iz Iceagea izlaze iz puberteta. Kraj jedne ere se kod njih manifestirao na dva načina.

Kroz vizualni identitet i novi glazbeni senzibilitet. Više ne liče na maloljetne delinkvente koji se furaju na huligansku modu i briju na nihilizam nakon što su pročitali tri Nietzscheova

74

hi-fimedia #96

citata. I to im je prva dva albuma pristajalo. Albumi "New Brigade" (2011) i "You’re Nothing" (2013) vratili su punku crtu opasnosti koja mu je posljednih godina nedostajala, a drugi je album na neki način ukazivao smjer u kojem će se kretati. Ali mislim da nitko nije očekivao toliko drastičan zaokret u glazbenom izražaju.

Da se razumijemo, bend svoje pjesme i dalje adresira jednoj ciničnoj i rezigniranoj generaciji, ali na "Plowing Into the Field of Love" rade to mnogo suptilnije. Odmaknuli su se od punka, pa album zvuči kao da Crime & the City Solution, Nick Cave (sve faze, od Birthday Partyja do Grindermana), Morricone, Mark E. Smith i Shane MacGowan surađuju. Rezultat je niz rasklimanih, raštimanih i na neki čudan način predivnih pjesama. Limeni puhači, mandoline, reske gitare i očajnički, gotovo pa pijani vokal Eliasa Bendera Rønnenfelta tvore cjelinu koja je teško probavljiva na prvu loptu, ali koja će se nakon dva-tri slušanja podlo infiltrirati u labirint unutarnjeg uha.

Od bizarno optimistične hibridne country pjesme "The Lord’s Favorite" (koju krasi spot s nevjerojatno zgodnim Eliasom) do mučne i tjeskobne "Forever" koja kulminira morikoneovskim trubom i koja otvara stihovima: "I always had the sense that I was split in two/It seems so complicated/ To shift between existence/To long for the better one"; Iceage kao da je napravio kvantni (i kvalitativni) skok u samo godinu dana.

Na pjesmama poput "Against the Moon" i "Plowing Into the Field of Love" demonstriraju svoju poetičnu crtu i krajnje su ogoljeni, a "Simony" sa svojim oštrim gitarskim dionicama dolazi najbliže konvencionalnoj pop pjesmi.

Novi je album u svakom aspektu trijumf.

Iceage ne samo da je izašao iz zone komfora, nego i dalje juriša u ničiju zemlju. sven PoPović

Chuck Prophet Nightsurfer

Yep Roc Records 2014.

Nostalgijom obojena žudnja za nekim jednostavnijim načinima života – to je nedvojbeno jedan od postojanijih popularnih mitova koji u zadnjih stotinu i pedesetak godina natapa američku svakodnevnicu. Sličnim sentimentom natopljene su i odlične pjesme koje čine posljednji, sada već trinaesti po redu, solo-album Chucka Propheta naslova "Night Surfer" (nasljednik

također odličnog "Temple Beautiful" od prije dvije godine). Pa iako se prva stvar na albumu, pazite sad, zove "Countrified Inner-City Technological Man" kod Propheta, na sreću, nije toliko riječ o takozvanom "sentimentalnom pastoralizmu", o šibanju ionako mrtvog modernističkog magarca, koliko o iritaciji trenutnim stanjem stvari. Uostalom, čovjek je zapravo sve najbolje objasnio sam, u nekom intervjuu kojeg je dao povodom objavljivanja nove ploče: "Life in Startup City, USA is making me anxious..." Drugačije kazano, osim kao prozor u manje lošiju bližu prošlost ("Ford Econoline") album istovremeno funkcionira i kao suvremeni "vodič za preživljavanje" ("Wish Me Luck", "They Don’t Know About Me and You", "Love Is The Only Thing") pri čemu me je u, pa recimo to tako, ambijentalnom smislu, iz nekog razloga, podsjetio na neke ranije Pynchonove romane. Ukratko, na albumu se nalazi ukupno dvanaest pjesama jednostavnog, tradicionalnog rock kroja od kojih ove spomenute mogu bez problema stati uz bok najboljim stvarima koje je Prophet napisao u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri. Kada su u pitanju tekstovi imate posla s, kako je to zgodno formulirao recenzent s portala Consequence of Sound, klasičnim profetizmima – evo samo jednog primjera: "Now I’ve harvested your cannabis down the Yucatan/In fact, I slept beside a Catholic priest one time in Henry Rollins’s van". Pjesme se snimljene u San Franciscu i Nashvilleu, producirao ih je, baš kako treba, Brad Jones, dok drugu gitaru svira Peter Buck na čiju svirku

nikada nije zgorega obratiti posebnu pažnju.

Izvrstan album.

Matko Brusač

Xaxaxa Sami Maži i Ženi

Moonlee/Prugelprinz, 2014.

U posljednjih je nekoliko godina makedonski punk-rock kolektiv Xaxaxa prešao itekako dug put, i pritom ne mislim isključivo na njegove članove pri dvojnoj registraciji kod starije sestre, jednako tako odličnih Bernays Propagande s kojom redovito na turneji proputuju pola (Zabranete) planete; već su kao samostalni kolektiv izašli iz mnogih mentalnih ladica koji su ih često – i dakako neopravdano – titulirali kao tek nešto više od usputne razonode.

Nakon "Tango Revolucioner" te "Siromašni i bogati", albuma izdanih u razmaku od godine dana, Xaxaxa su ponešto pričekali s "Sami Maži i Ženi" – nominalno pritisnuti obavezama, ali zapravo možemo razloge tražiti u činjenici da su se malo detaljnije odlučili pozabaviti implementiranjem novog pristupa njihovom tradicionalno čvrstom gitarskom zvuku. Na "Sami Maži i Ženi" nam predstavljaju ponešto letargičnije poi-

hifimedia #96

75

manje brzog i melodičnog punk rocka na tragu američkih uzora iz osamdesetih, izdanih pod izdavačkom palicom jednog SST-a.

Vokal Vaska Atanasoskog je još melankoličniji no prije, što se u tom lo-fi produkcijskom senzibilitetu odlično uklapa u generalnu tematiku njihovih pjesama. Istina, pjevanje na makedonskim će možda odvratiti jedan dobar dio ove publike koja je, upravo kao i ja, rođena na izdisaju osamdesetih kada je, osim samog desetljeća, završavao i život Jugoslavije; što je kao posljedicu – sramotno, priznajem – ostavilo činjenicu da se s kolegama i prijateljima vršnjacima iz primjerice Slovenije ili eto, Makedonije, bolje sporazumijevam na engleskom nego dok međusobno nabadamo poznate riječi jezika nekad iste države. No, ni jezične barijere ne mogu stati na put kako prijateljstvima, tako i dobroj glazbi. Ne volje se samo Ljubljana i Skoplje javno (vidi/slušaj "Radio Motorika"), već je to puno šire.

Srećom, uz prijevod na engleski na njihovom Bandcampu, i ova moja izgubljena generacija – kojoj je poznatiji Goce Sedloski od majstorija velikog Darka Pančeva, također spominjanog putem sound bitea kultnog komentatora Zvonka Mihajlovskog u "Vlae Salep" – može saznati sve o stvarima koje tište prosječnog skopskog radnog čovjeka. Makar, nije da su te muke nešto različite za bilo koju državu razorenu privatizacijskim pljačkama obespravljenih radnika; razli-

76

hi-fimedia #96

ka je što Xaxaxa svoje poruke šalju pametno, elokventno i odmjereno. Točno znaju što žele poručiti, bez lažnih preseravanja i pretjerane, jeftine patetike s ciljem da im pjesme što bolje i jače odzvanjaju. Kroz jako lijepe kronike životne svakodnevnice u glavnom gradu Makedonije, koji – baš kao što je to slučaj u svim metropolama – počinje biti prepun razočaranim, alijeniranim žiteljima – usamljenim ženama i muškarcima ("Sami maži i ženi") koji dane provode obavljajući svoje rutine po principu automatike ("Sakam doma da živeam", "Ti što voziš velosiped"), uvjerenih da jednostavno tako mora biti.

Pjesme o nama, reakcionarnim žrtvama kulta ličnosti, kojima ćemo se beskrajno dugo pokoravati i pušiti priče o boljoj budućnosti dok smo istima samo ovce i brojevi na papiru, kao što kaže uvodna "2 milioni trkalački kamenja". Dva milijuna, četiri i pol milijuna, isti je to kurac više – manje.

"Sami maži i ženi" se iz sjene katapultirao na pole-position moje regionalne liste za 2014. Činjenica je kako ova ploča svojom kvalitetom pokriva i mnogo duži period od aktualne godine. Deset predivnih komadića sirove, ali istovremeno melodične emocije te iskrene kronike jednog jednako takvog vremena.

U kojem nas možda zbilja uspiju uvjeriti da smo osuđeni na vječnu samoću, ali s druge strane dok je ovakve glazbe, uvijek ćemo imati nešto zajedničko.

JuraJ vrDoLJak

Eagulls Eagulls

Partisan, 2014.

Nije pretjerana izjava ako kažemo kako otočki rokenrol trenutačno aparati održavaju na životu. Da, postoje trzaji života u vidu bendova poput Horrorsa (a to samo ako rokenrol shvaćamo u najširem mogućem smislu) ili mlađih nada poput The Wytches, ali je generalno stanje kritično. Čak i s tim trzajima, malo koji britanski bend izbaci album za koji se može reći da je nepogrešivo otočki. Eagulls su takav bend: Leeds, vjetrovke, sunčane naočale (nositi ih, riječima Noela Gallaghera, po mogućnosti dok si unutra) i bučna, direktna muzika ispod koje se svejedno provlače zarazne melodije.

Bend se oslanja na post-punk osamdesetih.

Dakle, na albumu se čuju reske gitare, snažan bas i moćno urlanje frontmena Georgea Mitchella. Okosnica tekstova, koji nisu ingeniozni, je uglavnom osjećaj ispraznosti (a bave se heroinskom ovisnošću i sličnim mračnim temama) tako da odlično pogađaju atmosferu tmurnog (a kakvog drugog ako je na sjeveru Engleske?) Leedsa. Prva pjesma, "Nerve Endings", svojim glasnim basom, pri-

mitivnim ritmom, izmjenama staccato dionica i bijelog šuma na gitarama te besramnim ponavljanjem pseudorefrena postavlja recept koji bend bez imalo sramežljivosti prati kroz cijeli album. Eagulls na pjesmama poput "Possessed" (koja je apsolutni hit i uvjerljivo najbolja pjesma na albumu) ili "Opaque" (koja se najviše približava nečemu nalik na romantiku) briljantno spajaju pankersku, adolescentsku nepopustljivost i himničnost Britpopa bez ikakve natruhe pompoznosti.

Eponimni album Eagullsa, koliko god da je mračan, ostavlja prostora za nadu, kao da se kroz smog i maglu Leedsa probijaju dvije-tri slabašne zrake sunca ili možda neonski natpis ili se, ako ništa, u tami nazire žar nečije cigarete. sven PoPović

Jackson Browne Standing In The Breach Inside Recordings, 2014

Browne je 9. listopada napunio 66 godina, no umjesto povlačenja u zasluženu mirovinu rođendan je odlučio proslaviti radno – novim studijskim albumom Standing In The Breach. Prvim u šest godina koliko je prošlo od prethodnika Time the Conqueror.

Rođen je 1948. u Heidelbergu u Njemačkoj, sasvim slučajno – otac mu je naime, ondje bio angažiran kao američki vojni novinar – ali je odrastao u Los Angelesu, u kreativno poticajnom okruženju gdje se sedamdesetih etablirao samostalno, ali i surad-

njom s Eaglesima: supotpisao je njihov rani hit "Take It Easy". Tada je snimio i ključne ploče – prva četiri albuma, Jackson Browne, For Everymen, Late For The Sky i Pretender (Springsteenov favorit) ilustriraju kreativne vrhunce onodobnog kantautorskog rocka.

Kasnijih je godina raspolovio svoje interese, balansirajući između romantičnog senzibilca i novoprobuđenog političkog aktivista kojem je očuvanje okoliša, primjerice, jednako važno kao i sjetne opservacije o prekinutim vezama i zamršenim muško-ženskim odnosima.

Na albumu Standing In The Breach Browne, kako je netko primjetio, još uvijek nalazi razloga za borbu, za potragu s kojom je poput manje-više vidljive niti, prožeta čitava karijera. Reference na vlastitu prošlost očite su, pa će se već u naslovu šarmantne "Leaving Winslow" osvrnuti na gradić iz Arizone koji je ovjekovječen u spomenutom country-rock klasiku "Take It Easy" ( Well, I’m a standing on a corner in Winslow, Arizona and such a fine sight to see/ It’s a girl, my Lord, in a flatbed Ford/ slowin’ down to take a look at me).

Dani mladalačke bezbrižnosti odavno su iza njega: Browneova slika svijeta postala je bliža realnosti. Ispunjena je narušenom prirodom i puna pokvarenih političara koji budućnost čine neizvjesnom. Balada "The Long Way Around" tipičan je primjer do koje su mjere Jacksonovi mentalni krajolici postali sumorni. Čak se i u naslovoj temi njegov oprezni optimizam više doima kao projekcija dobrih želja nego stvarna vjera u konstruktivniju budućnost.

Dakako, senzibilna kantautorska glazba s izvorima u "pametnom" countryju, folku i rocku ostaje njegova specijalnost. Vokal djeluje potrošenije nego u zlatnim danima, a pjesme su općenito manje nadahnute, i za

nijansu previše podsjećaju na neke minule, ranije iskorištene melodijske obrasce. No to više govori o prošlim visinama nego o današnjim razočaravajućim dometima: skladbe su još uvijek pristojne kakvoće po svim, čak i najstrožim mjerilima, a Jackson očito i dalje – za razliku od Neila Younga, primjerice – vodi računa o pravilu da se album objavljuje samo onda kad se doista ima što za reći.

Denis Leskovar

The Growlers Chinese Fountain Everloving, 2014.

The Growlers su kroz proteklih osam-devet godina nametnuli kao jedan od zanimljivijih psihodeličnih surf bendova zbog njegovanja lo-fi garažne estetike i melankoličnog, heroinskog vokala Brooksa Nielsena.

Bizarna etiketa surf gotha savršeno im je pristajala zbog vještog spajanja melankolije i rezigniranosti s toplim kalifornijskim prizvukom, a na novom su albumu odlučili proširiti dijapazon zvuka, tako da će se na "Chinese Fountain" uz standardni mračni surf čuti i primjese reggaea i blagog disco punka u mnogo ispoliranijoj produkciji. Rezultat je impresivan pop (ili anti-pop) album koji je na tekstualnoj razini pomalo parolaški, ali koga to zanima kad Nielsen tvrdi da je internet veći od Isusa i Johna Lennona?

Gotovo sve pjesme na albumu nose Nielsenov specifičan vokal i lijene gitarske dionice (Moustache) Matta Taylora; jedna je iznimka plesna, disco punk "Chinese Fountain" čiji kostur čini plesni groove, a meso dodaju pamtljive synth dionice na refrenu, dok Brooksova konstatacija kako je "uz usrani techno čak i disco postao punk" pogađa u srž i postavlja dijagnozu jednoj cijeloj generaciji. Druga je iznimka "Good Advice" gdje glavnu melodiju nosi psihodelični zvuk orgulja, a čiji refren ostaje u uhu dugo, dugo. Kao i zapravo s većinom pjesama na albumu, od očajničke i sladunjave "Love Test", kotrljajuće i cinične "Big Toe" do skoro pa optimistične "Going Gets Tuff" do očajničke "Purgatory Drive" koja priziva duh Charlesa Bukowskog i Johna Fantea.

Album ne sadrži nijedan suvišan moment; svaki je rif pamtljiv, svaka je pjesma inteligentno konstruirana. Bend nije napravio radikalan zaokret u izražaju, no snimili su zreliji i zanimljiviji album zahvaljujući pametnom doziranju novih utjecaja i ispoliranijoj produkciji. sven PoPović

hifimedia #96

77

piše: Davor Hrvoj

P

ijanist, skladatelj i aranžer Alan Broadbent zvijezda je festivala Jazz. hr/proljeće koji će se održati od 25. do 28. ožujka 2015. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Broadbent će 26. ožujka nastupiti solo, 27. će u dvorani HDS-a održati glazbenu radionicu, a 28. će uz Jazz orkestar HRT-a kojim će ravnati Saša Nestorović nastupiti u programu s njegovim aranžmanima.

Rođen 1947. u Aucklandu na Novom Zelandu, Broadbent godinama živi i djeluje u SAD-u. Klasično je obrazovan glazbenik koji je o jazzu, između ostalih učio od legendarnog Lenniea Tristana što je utjecalo na njegovu sklonost prema cool jazzu. Pisanje aranžmana usavršavao je pohađajući Berklee School of Music. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Kao solo izvođač ili sa svojim trio, te kao skladatelj, pet je puta bio nominiran za nagradu Grammy.

Broadbent je iskustvo u kreiranju orkestralnog jazza stjecao surađujući s velikanima tog žanra poput Nelsona Riddlea, Woodyja Hermana, Johnnyja Mandela i Henryja Mancinija, ali i simfonijskih orkestara. Osim što je svirao s legendarnim jazzistima kao što su Chet Baker, Lee Konitz, Sheila Jordan i Bud Shank, Broadbent vodi vlastite skupine, uglavnom trija, s kojima je snimio brojne albume. Bio je stalni član sastava Charlie Haden Quartet West koji je godinama bio proglašavan najboljim svjetskim akustičnim jazz sastavom.

Velika zasluga u tom uspjehu pripada upravo Broadbentu, koji za taj sastav povremeno sklada i piše sve aranžmane.

Djeluje i kao glazbeni producent i aranžer za slavne jazz i pop glazbenike poput Natalie Cole, Mela Tormea i Diane Krall. Zahvaljujući aranžmanima što ih je pisao za orkestar Woodyja Hermana, bio je proglašen najboljim aranžerom te je dvaput bio nominiran i za nagradu Grammy koju je naposljetku dva puta osvojio: za aranžman skladbe "When I Fall in Love" s albuma "Stardust" pjevačice Natalie Cole, te za aranžman skladbe "Lonely Town" s albuma "The Art Of The Song" Charlie Haden Quarteta West, koju je kao gošća sastava pjevala Shirley Horn.

Jazz nije stil, nego osjećaj

HFM: Kako ste počeli svirati jazz?

AB: Početkom 1960-ih, kao četrnaestogodišnjak učio sam klasičnu glazbu. No, to me činilo nesretnim jer bio sam nadaren i za druge glazbene pristupe za koje pak moji roditelji i časne sestre nisu imali razumijevanja.

HFM: Časne sestre?

AB: Časne sestre iz reda Sestara milosrdnica. Pohađao sam katoličku školu, u kojoj sam od šeste godine učio svirati glasovir.

78

hi-fimedia #96

snimio: Davor Hrvoj

Razgovor s Alanom Broadbentom, u povodu nastupa što će ih održati 26. i 28. ožujka 2015. na festivalu Jazz.hr/proljeće

ALAN B pijanist, skl

Alan Broadbent, snimio: Juan Carlos Hernandez

RAZGOVOR / ALAN BROADBENT

ROADBENT

adatelj i aran탑er

hifimedia #96

79

Kad sam pokušavao skladati ili obrađivati poznate skladbe, nisu znali što bi sa mnom. Morao sam samostalno tražiti vlastiti put. Jednom, dok sam bio četrnaestogodišnjak, prijatelj iz škole nabavio je ulaznice za jazz koncert i pozvao me sa sobom. Prije toga nikad nisam slušao jazz. Na Novi Zeland je, tijekom turneje 1961., došao slavni klavirist Dave Brubeck, i to s legendarnim kvartetom u kojem su svirali alt saksofonist Paul Desmond, bubnjar Joeo Morello i kontrabasist Eugene Wright. Nikad neću zaboraviti kako je Brubeck došao na pozornicu, a za njim i Desmond koji je stao uz glasovir, te su počeli svirati (pjeva i pucketa prstima, op. p.). Bila je to skladba "Tangerine" koju sam poznavao mada nisam bio jazz glazbenik. Naime, moji su roditelji imali veliku zbirku gramofonskih ploča, posebice ploča plesne glazbe koje su na Novi Zeland dospjele zahvaljujući američkim vojnicima. Preslušavajući te ploče upoznao sam i tu skladbu. No, tada još nisam bio upoznat s profinjenim jazzističkim harmonijama. Oduševio sam se kad sam čuo Desmonda kako svira skladbu koju poznajem. Nisam mogao ni zamisliti da se tako nešto može uraditi s glazbom, da je možeš interpretirati na vlastit način, udahnuti joj novu ljepotu, mijenjati harmonije... Bio sam silno uzbuđen jer sam osjećao da sam otkrio silu koja će me pokretati u životu. Tada sam počeo svirati u Brubeckovu stilu.

U prodavaonici ploča u Aucklandu kupio sam njegove ploče, među kojima i staru, škripavu solo ploču "Brubeck Plays Brubeck" te naučio njegove poznate skladbe poput "In Your Own Sweet Way". Diljem Aucklanda počeo sam svirati u raznim prigodama, pa sam ubrzo postao poznat i omiljen među starijim, ozbiljnijim glazbenicima, pa i jazzistima. S njima sam svirao svake večeri, ali nisam mogao dobro držati tajming. Improvizirao bih, ali nisam uspio ostvariti pravi osjećaj. Ponekad bi me potjerali s pozornice, nakon čega bih sa suzama u očima otrčao doma. - "Što to sviraš? Kakva je to kuruza?". Tada mi je bubnjar rekao: "Jedini način na koji taj nedostatak možeš savladati jest da slušaš Wyntona Kellyja i druge klaviriste koji znaju kako se to radi. To će ti pomoći da usvojiš pravi osjećaj." To je bio jedini put da sam oponašao nekog klavirista. Oponašao sam Wyntona Kellyja (pjeva, op. p.). Kad sam svirao blues, po uzoru na Kellyja, dogodilo bi se nešto čudesno s kontrabasistom i bubnjarom. Odjednom bismo proključali. Dogodilo se prosvjetljenje. Postigli bismo ravnotežu. Bio je to pravi osjećaj. Kad bih pogledao bubnjara, na njegovu bih licu ugledao velik smiješak, od uha do uha. Nakon toga sam shvatio da nisu bile važne note koje sam svirao, nego gdje su se nalazile. Govorim o tom osjećaju. Osoba za koju se misli da prednost daje intelektualnom pristupu, Lennie Tristano, mi je rekao: "Jazz nije stil, nego osjećaj." Tu istinu čuvam u srcu.

80

hi-fimedia #96

HFM: Kako je Lennie Tristano utjecao na vašu karijeru?

AB: Obožavam njegovu glazbu i često izvodim njegove skladbe. Od početka sam bio sklon klavirskom triju - glasovir, kontrabas, bubnjevi - ali često sviram i u duu s alt saksofonistima Leeom Konitzom ili Garyjem Fosterom jer sam zainteresiran za način kojim je Tristano svirao bas linije na glasoviru, a mogu ga ostvarivati u tom kontekstu. Njegov koncept tajminga bio je drukčiji od onog kod swing ili stride klavirista. Afirmirao je poseban odnos između onoga što je svirao desnom rukom i sviranja basova lijevom rukom. Bas linije je uvijek svirao tako da svaka ima jednaku važnost, a desnom je rukom svirao istinski chopinovski rubato, u borbi s tim vrlo oštrim tajmingom. No, to je osjećaj, a ne nešto što se može naučiti. Tijekom niza godina usvojio sam takav pristup i improviziram tako.

Do toga nisam došao smišljeno. Bila je to čista improvizacija. Publika može osjetiti tajming. To me kao mladića najviše očaravalo u jazzu. Taj sjajan, sveopći feeling. Nisu važne note, nego način na koji ih svirate. Kad Louis Armstrong odsvira jednu ili Charlie Parker pedeset nota, sve one donose taj sjajan osjećaj koji je postao dijelom moga života.

HFM: Kako je bilo učiti od Tristana?

AB: Tijekom dvije godine svakog sam tjed-

na iz Bostona, gdje sam se školovao, dolazio u New York kako bih učio od njega. U ranom razdoblju Tristano je bio konvencionalan učitelj, ali kad sam ga ja kao devetnaestogodišnjak upoznao njegov je pristup izobrazbi bio posve drukčiji. On ima mnogo sljedbenika, ali ja nisam jedan od njih. Kreirao sam vlastiti jezik. Morao sam naučiti kako govoriti tim jezikom. Pomogao mi je da izrazim svoju osobnost. To nije Tristano kakva većina ljudi poznaje. Nije bio zainteresiran za moje učenje sviranja klavira jer sam već znao svirati i improvizirati po uzoru na Billa Evansa, što je tada bila glazbena filozofija koja me pokretala. Želio je da se usredotočim na aspekte vlastite osobnosti koje je osjećao da posjedujem i na proučavanje određenih pristupa glazbi koji će me kao instrumentalista ojačati. Tražio je da pjevam sola Lestera Younga. Ništa u vezi s glasovirom.

Donosio sam ploče koje smo slušali: Counta Basiea iz 1938., "Lady Be Good", "Lester Leaps In". Još uvijek mogu otpjevati njegova sola iz izvedbi tih skladbi. Chopin je svojim učenicima govorio: "Pjevajte! Pjevajte! Morate pjevati!"

Klaviristima je to teško razumjeti. Samo pritisnu tipku i sve radi. Ali veliki pijanisti klasične glazbe, ali i jazza, imaju tu kvalitetu. Mogu učiniti da komad drva i žice propjevaju. To je Tristano učinio za mene.

RAZGOVOR / ALAN BROADBENT stao budući da sam u to doba bio pri kraju studija.

Alan Broadbent, snimio: Davor Hrvoj

HFM: Što ste naučili od Hermana?

Tijekom studija u jednom sam bostonskom klubu nastupao sa svojim triom u kojem su svirali gitarist Mick Goodrick i kontrabasist George Mraz. Tada sam upoznao i Jana Hammera koji je ponekad u istom klubu svirao s Mrazom.

Hammer je tako dobro svirao da bih najradije sve ostavio i vratio se na Novi Zeland. Ali ne, vratio sam se Tristanu: "Pomaži Lennie!". On me je ohrabrivao: "Zapamti, Alane, nije stvar u klaviru, nego u tvom srcu, u pjevanju!".

Ako sam na išta ponosan, onda je to činjenica da mi dobri poznavatelji jazz pijanizma priznaju da sviram vlastitim stilom. To sam vrlo brzo postigao, ne zahvaljujući svojoj tehnici, nego sposobnosti da pjevam skladbe. To je bila najvažnija poduka što mi ih je Tristano dao.

Udaljio me je od glasovira i približio mom duhu i srcu. Pomogao mi je da spoznam kako glazbu "izvući" i iz komada drveta i žica.

HFM: Kako je došlo do toga da ste se pridružili orkestru Woodyja Hermana?

AB: Slavni bubnjar Jake Hanna koji je svirao s Hermanom, te Nat Pierce koji je tijekom 1950ih za nj pisao aranžmane, došli su na koledž Berklee tražiti klavirista i aranžera za Hermanov orkestar. Na preporuku Herba Pomeroya, u čijem sam orkestru svirao i za koji sam aranžirao, došli su u isti klub slušati kako sviram.

Pitali su me jesam li zainteresiran, a ja sam pri-

AB: Sve što sam naučio na Berkleeju, mogao sam zaboraviti. U to doba Blood Sweat & Tears je bio vrlo popularan sastav. Herman je uvidio da mu, kad svira u tom stilu, raste popularnost, pa je tražio da, kao pristupni zadatak, napišem aranžman za stari hit "Blues In The Night". Za mene je kao dvadesettrogodišnjaka bilo veliko iznenađenje i čast da mogu pisati aranžmane za takva velikana. Bilo je jednostavno takvu glazbu prilagoditi za Hermanov orkestar jer je u svojem izričaju spajao elemente jazza s elementima rocka i popa. Iz doba suradnje s Hermanom u sjećanju mi nisu ostali događaji vezani za glazbu koliko oni kroz koje sam učio kako postati vođom sastava i dobrom osobom. Bile su to više lekcije o životu nego o glazbi. Herman je bio izvrsna osoba i sjajan vođa orkestra. Tijekom višegodišnjeg pisanja za njegov orkestar izbrusio sam vlastiti stil. S njim sam tri godine proveo na turneji, što mi je donijelo veliko iskustvo. Aranžirati sam naučio na Berkleeju, ali uz Hermana sam usvojio neke nove elemente i drukčiji pristup. Na Berkleeju smo učili kako pisati u stilu Gila Evansa i Dukea Ellingtona, ali Herman to nije htio. Želio je žešći, tvrđi pristup, pa sam tako naučio pisati i tako.

HFM: Kako je utemeljen Charlie Haden Quartet West?

AB: Haden je jednom, tijekom vožnje automobilom, na radiju čuo snimku mog trija.

Zaustavio je vozilo i počeo pažljivije slušati. Nakon toga me je nazvao i počeo okupljati sastav. Pozvao je saksofonista Erniea Wattsa, s kojim sam pohađao visoku glazbenu školu Berklee. Budući da Billy Higgins, koji nam se pridružio na početku, nije mogao svirati s nama, pridružio nam se Larance Marable, Hadenov prijatelj iz mladosti koji je bio poveznica sa starijim naraštajem jazzista poput Charliea Parkera i Georgea Shearinga.

HFM: Osim što ste u njemu svirali glasovir, za taj ste sastav skladali i pisali aranžmane. Kako ste se osjećali u tim ulogama?

smu. Važno mi je da i tako mogu komunicirati.

To donosi izlječenje.

HFM: Je li Haden imao posebne zahtjeve, je li govorio na koji način želi da pišete aranžmane?

AB: Nikada od mene nije tražio takvo nešto jer u tom slučaju ne bih surađivao s njim. Zato i ne radim tako često. Ne mogu i ne želim se prilagođavati različitim pristupima.

HFM: Kako ste razvijali pristup sviranju klavira koji je romantičan, blizak klasičnoj glazbi?

AB: Na mene su utjecali glazbenici raznih stilova, primjerice Bill Evans, koji je veliki jazz pijanist, ali volim i Buda Powella. Dvije sam godine proveo s, po mojem mišljenju, najvećim improvizatorom, Lennyjem Tristanom, od kojeg sam mnogo naučio. No, istodobno volim i Chopina, Brahmsa, Ravela... Svoje izvedbe želim obogatiti i tim utjecajima. No, da biste Chopina odsvirali s barem približnom ljepotom kojom ga je svirao Arthur Rubinstein, morate ga svirati cijeli život. Ali, bez obzira o kojim je utjecajima riječ, za mene je najvažnije da glazba swinga.

Držim se Ellingtonova načela - "It Don’t Mean a Thing If Ain’t Got That Swing". Bez obzira koji se utjecaji osjećali u mojoj glazbi, bio to Chopin ili nešto drugo, želim da ona swinga, da u njoj utjelovim onaj snažni osjećaj koji me naveo da sviram jazz. Taj osjećaj želim prenijeti publici.

HFM: Kako vas nadahnjuje Gustav Mahler?

AB: Moj se glazbeni pristup razvijao pod snažnim utjecajem Mahlerove glazbe. Kao što mi je Bud Powell ukazao na povezanost osjećaja i glasovira, Mahler mi je ukazao na povezanost osjećaja i orkestracije. Ono što su Paul Desmond i Mahler učinili meni, volio bih na svoj skroman način prenijeti drugima. To je moja misija. Nedavno, tijekom turneje, putovali smo od Leibnitza prema Vilachu. Bio sam jako umoran i imao sam glavobolju. Odjednom sam uočio da silazimo s autoputa i da se zaustavljamo, a meni nije bilo ni do čega. Samo sam želio da što prije stignemo na odredište. Odjednom sam ugledao Mahlerov ljetnikovac i kolibu na jezeru. Smrznuo sam se. Nisam

"U Mahlerovoj kolibi bio sam s duhom obožavanog mentora, što je na mene djelovalo iscjeliteljski" AB: Napisao sam brojne aranžmane, pa tako i sve gudačke aranžmane za album "The Art of The Song" na kojem su surađivali pjevači Shirley Horn i Bill Henderson. Primjerice, skladbu "Lonely Town" na tom je albumu otpjevala Shirley Horn, koja je i poznata po izvedbi te pjesme. No, slušate li pozorno tu izvedbu, osjetit ćete da ona očituje moju osobnost. To je za mene još jedna "moja" pjesma. Moj "Lonely Town". Kroz aranžmane prenosim poruku i osjećaje. Nekome mogu pomoći da proživi pje-

mogao vjerovati. Menadžer je znao da sam Mahlerov obožavatelj. Znam svaku notu svih njegovih djela. Otišao sam do Mahlerove kolibe, koja je bila zatvorena, ali mogao sam prošetati oko nje. Tijekom ljetnih mjeseci Mahler je odlazio u tu kolibu koja je bila na njegovu posjedu u šumi iznad kuće. Tamo je skladao simfonije i mnogo druge predivne glazbe.

U toj sam šumi bio s duhom mojega obožavanog mentora, što je na mene djelovalo iscjeliteljski, ozdravljujuće.

hifimedia #96

81

JAZZ Davor Križić Experiment Davor Križić Experiment Aquarius Records

Damjan Krajačić Visions

Nije prošlo mnogo godina od vremena u kojima su sjedala dvorana u kojima se izvodio jazz bila poluprazna. Danas, 2014-te godine Dražen Kokanović je na predstavljanju jednog od svojih doista vrhunskih programa izjavio: "Jazz se u Hrvata primio". Doista, nikad više publike, komentara, polemike i oduševljenja i jazz je nekim čudom popularniji nego mnogo godina unatrag. Mogli bismo to pripisivati diskursu novih ideja, konačnoj liberalizaciji društva ili ciklusu glazbene mode. No, gotovo je potpuno nevažno. U danima koji su poznatiji po zabavi, kuhanom vinu i obiteljskom veselju poslušati nekoliko naslova manjih sastava vrhunski produciranog, nadahnutog i kvalitetnog hrvatskog jazza izgleda kao pravi i iskreni poklon. Neka se ne uvrijede cijenjeni glazbenici koji će svakako dobiti svoj dio ovog prikaza, no nije nevažno u cijelom razmišljanju spomenuti i izdavače koji već neko vrijeme izvanredno profesionalno produciraju kvalitetu koju svirački i skladateljski posjeduju domaće jazz snage. Hrvatski jazz danas posjeduje gotovo nemjerljiv umjetnički potencijal koji se demonstrira preko raznoraznih projekata koje mlade glazbenike usmjeravaju i konačno formiraju. Saša Nestorović i Sigi Feigl odradili su upravo fantastičan posao u tom smjeru. Nema sumnje da je hrvatski jazz na ovoj razini doista nemjerljiv i superioran mnogim drugim umjetničkim tradicijama što dokazuje gotovo svako novo izdanje. Dva recenzirana diska izdanje su kuće Aquarius Records koji se već neko vrijeme dokazuje kao kvalitetan izdavač, no ovoga puta zaslužuju i više od pohvala za vrhunske naslove koji opremom, snimkom, materijalom i konačno glazbom pripadaju razini koja je potpuno sukladna svjetskim izdavačima. Dodajmo tome da u hrvatskoj danas djeluju i druge agilne i kvalitetne kuće koje također podržavaju domaće jazz snage i uz gotovo nepresušan izvor novih talenata čini se da je mjesto promocije te vrste glazbe gotovo neupitno.

82

hi-fimedia #96

Damjan Krajačić

Aquarius Records

Davor Križić je svojim stvaralaštvom već godinama prisutan na jazz sceni u najrazličitijim formacijama i projektima. Svakako treba spomenuti "Boilers Quartet" s kojim je svoje ideje vezane za manje sastave kvalitetno realizirao i na neki način postavio temelj za "Experiment". Mnogo toga je na novom projektu drugačije, snažnije, sugestivnije i mnogo poliranije, no razina pitkosti, muzikalnosti i iskrene posvećenosti glazbi kojoj pripada ostala je konstanta. Izborom suradnika koji se djelom naslanjaju na Boilerse, ali i uvođenjem vrhunskih mladih glazbenika, prije svega svirački potentnog Luke Žužića na trombonu i Elvisa Penave koji svojim gitarističkim dionicama daje svoj pečat projektu pokazuje odgovornost prema mlađim suradnicima koji zaslužuju pažnju. Imena fantastičnog instrumentaliste, skladatelja i dirigenta Saše Nestorovića, Joea Kaplowitza, Zvonimira Šestaka i Krunoslava Levačića daju samo još malo kredibiliteta i sinergije mlađih i starijih glazbenika. Nije slučajno da je ovo prvo diskografsko izdanje sastava nakon više od 4 godine suradnje,

ali bit projekta očigledno i nije bilo primarno diskografsko predstavljanje, već koncertiranje i kumuliranje kvalitetnog materijala. Vidljivo je to kroz svih sedam skladbi na izdanju koje su projekcija svega onoga što moderan jazz danas u formi manjih formacija može pružiti. Svirački gotovo savršeno, fino snimljeno i producirano "Experiment" je krasan i dobrodošao ambasador i ogledalo suvremene hrvatske jazz scene.

S druge strane Aquarius Records nas je razveselio i s još jednim vrhunskim izdanjem kojeg potpisuje Damjan Krajačić, Zagrepčanec s američkom adresom koji svoju flautu koristi na rijetko viđen način u jazz tradiciji. Zvukom bliže progresivnom rocku ili klasičnoj glazbi prezentirana glazbena naracija posjeduje prepoznatljivost, sugestivnost, ali i izvanrednu disciplinu. Stilistička, umjetnička, te kompozitorska snaga koja nije po prvi puta pretočena u diskografski projekt dolazi po punog izražaja u kombinaciji s odličnom ritam sekcijom. Prezentirana glazba posjeduje konceptualni okvir, ali i jasnu evolucijsku odrednicu koja je jasno vidljiva unu-

tar materijala, ali i produkcije odnosno završnog umjetničkog finiša prezentiranog materijala. Teško je pogriješiti u kolaboraciji s Matijom Dedićem u punoj snazi, fantastičnim John Hollenbackom na bubnjevima i univerzalnim i uvijek raspoloženim Gjakonovskim na basu, no ujednačenost i kvaliteta materijala ona je koja nosi najviše bodova projektu. Tu je naravno i mnogo dinamike, međusobne razmjene nota, emocije i umjetničkih projekcija uz konstantnu vrhunsku glazbenu razinu.

Domaći jazz se ovim izdanjima prikazao u svojoj najboljoj formi. Slušajući i nove snage žanra i uživajući u modernim gibanjima na sceni nadamo se novim izdanjima.

GorDan Gaži

Antun Tomislav Šaban Swing Analysis

Fonart/Aquarius Records

Ovaj album donosi tek dio stvaralaštva Antuna Tomislava Šabana, i to samo dio onog koji se odnosi na orkestralni jazz. Njegova su djela izvodili ugledni domaći i strani solisti, ansambli i orkestri, često Big Band RTV Slovenija, no posebno mjesto među njima zauzima Big band HRT-a, današnji Jazz orkestar HRT-a, koji je i u ovom izboru najzastupljeniji. On nije samo obogaći-

vao repertoar tog orkestra; pomagao mu je i tako što je dirigirao mnogim izvedbama, te ga je spajao s uglednim svjetskim glazbenicima kao što su Jon Faddis, Ignacio Berroa ili Duško Gojković što je doprinijelo ugledu Orkestra, ali i stjecanju dragocjenog iskustva.

Skladbom "Blues for Thad" nedvosmisleno poručuje koliko poštuje tradiciju bigband jazza i rad američkog trubača, skladatelja i vođe orkestra Thada Jonesa koji je niz godina proveo u Europi gdje se njegova glazba mijenjala i poprimala nove smjernice. No, nakon što se upoznao s cjelokupnom tradicijom big band glazbe, Šaban je odlučio krenuti putem koji su zacrtali glazbenici koji su pojam big band glazbe zamijenili pojmom orkestralni jazz. Naime, iako u nekim skladbama dokazuje da itekako dobro vlada tradicionalnim stilom, njegov autorski rad ne zasniva se na swingu, bluesu i drugim kanonima bigband jazza.

On ga ostvaruje pod utjecajima europskog glazbenog nasljeđa, onog koji mu je postao blizak kroz snimke koje je slušao još u doba odrastanja, ali i onog koji je usvojio tijekom školovanja u Zagrebu, Beču i Miamiju. Neizmjerno je iskustvo koje je stekao u Beču gdje je još kao mladac, ne samo dobro upoznao kretanja na europskoj suvremenoj jazz sceni, nego je bio izravno involviran u djelovanje orkestara kao autor i promotor.

Latino glazba je uvijek bila zamka za glazbenike koji ne dolaze iz južnoameričkih podneblja, no Šaban je uspio proniknuti u suštinu te glazbe svirajući i družeći se

s glazbenicima iz Južne Amerike i s Kariba na sveučilištu u Miamiju. Kako ćete prepoznati da sastav koji svira neku od inačica latino glazbe nije autentičan, da venama članova tog sastava ne teče latinoamerička krv? Prepoznat ćete to po kretnjama (plesu) tijekom svirke. Navodim to kao primjer iako u ovom slučaju to ne možemo vidjeti, ali i te kako možemo, primjerice u Šabanovoj skladbi "Maestral", osjetiti toliko stvarno kao da gledamo izvođače u sviračkom i plesnom zanosu. Njegov će vas latino, iako se radi o suvremenoj inačici te glazbe, pokrenuti, zaljuljati, izmamiti iz vas plesni pokret za koji niste ni znali da ga možete izvesti.

Njegova je skladateljska i aranžerska vještina neupitna, ali, govorimo li o umjetničkim dosezima, potrebno je nešto više.

Važnije je ono što se skriva iza toga, a u ovoj glazbu svakim ponovnim preslušavanjem pronalazimo te skrivene detalje, one koji glazbu čine intrigantnom, koji joj daju poseban karakter, koji otkrivaju osobnost autora, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo prepoznatljivo, zbog kojih ostaje za vječnost. Njegove su skladbe pisane u glazbenoj formi "ATŠ".

Stavljamo li ovu glazbu u kontekst hrvatskog stvaralaštva na polju orkestralnog jazza, morali bismo ju uspoređivati s djelima tek nekolicine autora, primjerice Miljenka Prohaske, a to ne može ponuditi realnu sliku. Zato je bolje da se orijentiramo na pozicioniranje Šabanove glazbe u svjetskim okvirima, a dovoljno je spomenuti samo nagradu koju je dobio za naslovnu skladbu albuma, a što su izglasali legendarni američki glazbenici, ugledni instrumentalisti, aranžeri i vođe jazz orkestra, neprikosnoveni autoriteti za ovu vrstu glazbe: Bob Brookmeyer, Herb Pomeroy i Bill Holman. Koliko se hrvatskih jazz glazbenika - osim toga Šaban nije samo jazz autor - može pohvaliti takvim priznanjem!?

Osim što ju izvode strani glazbenici, njegova glazba je time nepovratno uvrštena na svjetsku glazbenu scenu.

Davor HrvoJ

Antun Tomislav Šaban; snimio Davor Hrvoj

Boško Jović Buđenje

Aquarius Records

Gitaristički jazz kojeg predstavlja Boško Jović je dopadljiv, pomalo apstraktan, ali i jasno vezan uz etnos. Rođen u Zenici, glazbenik je

JAZZ

7,82

završio studij gitare u Sarajevu i od tada djeluje uglavnom u Europi u najrazličitijim formacijama i projektima od kojih svakako treba izdvojiti rad na filmskoj glazbi, ali i komorne sastave s kojima je uspješno nastupao. Ovoj maloj biografiji možemo pridodati i imena Amire Medunjanin, Edina Karamazova ili 2Cellos koji su bili značajniji glazbenici s kojima je imao prigode bliže surađivati. Samostalni projekt "Buđenje" donosi nam pravu gomilu argumenata koji umjetnika portretira kao svestranog i zanimljivog svirača koji prezentiranim materijalom sugerira snagu umjetnika koji svojim senzibilitetom lakoćom djeluje u sastavu, ali i kao individualca koji snažno utječe na projekt. Želja da glazbeno ostane blizak svojim korijenima nije zasmetala glazbi, no pomalo je ograničila i stanjila općeniti kolorit i srž ideje samog materijala. Ipak, sasvim sam siguran da takav repertoar posjeduje veliki broj poklonika u domovini i susjedstvu. Suradnici na albumu su svoj angažman u potpunosti podredili Bošku Joviću, no ipak su dali svoj značaj obol cijelom projektu. Mustafa Šantić na klarinetu i Ante Gelo na gitari u tom su smislu bili posebno dojmljivi, no svako ne treba zaboraviti malen, ali i umjetnički i izvanredan doprinos Edvina Hadžića na kontrabasu. Boško Jović je u svoj viziji glazbe na albumu jasan i nedvosmislen.

Vrhunsko muziciranje s mnogo etno elemenata, ali i s britkim i toplim zvukom gitare

84

hi-fimedia #96

sukus je materijala na albumu "Buđenje".

Slični albumi su u pravilu intrigirali i privlačili glazbene sladokusce u istoj mjeri kao i audiofile. Ne vidim razloga da se ista sinergija ne dogodi i ovaj put.

GorDan Gaži

The Bad Plus Inevitable Western OKeh / Menart

Ocjena: 3,5/5

Iako su najpoznatiji po obradama poznatih djela klasične, jazz, rock i pop glazbe, članovi sastava The Bad Plus: pijanist Ethan Iverson, kontrabasist Reid Anderson i bubnjar David King, oduvijek su izvodili i vlastite. U zadnjem razdoblju taj se omjer promijenio, a na novi album "Inevitable Western", koji su hrvatskoj publici predstavili na koncertu što su ga održali 20. studenoga u Zagrebačkom kazalištu mladih, na 10. Vip Zagreb Jazz Festivalu. Zašto je u njihovom stvaralaštvu prevladao autorski pristup doznao sam u razgovoru s Iversonom: "Iako obožavamo obrade, smatramo da je naša originalna glazba pravo srce sastava. U stvaralaštvu našeg trija vrlo je malo pisanog glaz-

benog materijala. Dave ili Reid mi odsviraju ideju na glasoviru ili im ja odsviram svoju, i poslije ih razvijamo i sviramo po sjećanju.

Ponekad nešto naškrabam ili mi Reid pruži na uvid svoju bilježnicu da ju pogledam na minutu. Ali pazimo da uživo ne sviramo ništa s notnog papira."

Zašto je američki zapad toliko važan za njihovo stvaralaštvo da su upravo to morali naglasiti naslovom albuma? Kakva iskustva donose iz života u tom kraju. Zašto je za njih neizbježan? Iverson je to pokušao objasniti na ovaj način: "Nas trojica razmjenjujemo zajednički "plemenski jezik". Odrastajući gledali smo loše filmove na televizijskoj postaji Channel Nine, slušali iste rock bandove na KQRS radiju i učili o jazzu odlazeći u Dakota Jazz Club u St. Paulu. Ta glazbena ostavština američkog srednjeg zapada očito nije tako duboka kao ona iz New Orleansa ili, primjerice, Senegala, ali ima svoj otkačeni šarm. U pravom stilu srednjeg zapada, prvi korak koji smo poduzeli nakon snimanja našeg prvog CD-a bio je otkopavanje naših automobila iz snijega dubokog gotovo jedan metar."

Zahvaljujući tome što od utemeljenja, 2000. godine, sviraju u nepromijenjenoj postavi, trojac u svim izvedbama djeluje jedinstveno i prirodno iako se osjeća da su se i na snimanju prepuštali spontanim improvizacijama i upuštali u nepredviđene situacije, što je kod drugih glazbenika češći slučaj na koncertima. "Nas trojica uvijek nastojimo svirati glazbu koju nikada prije nismo čuli", rekao je Iverson. "Sve se svodi na komunikaciju, a intuicija je pritom od iznimne je važnosti. Ponekad sviranje po intuiciji upali, a ponekad ne. Zašto? Teško je reći, ali osjećamo razliku. Slijedimo intuiciju, ali rezultat ne bi bio takav bez ustrajnog vježbanja. Ponekad kažem da treba svirati po sluhu i nastojati swingati. The Bad Plus bi brzo propao da sve ploče snima na isti način, primjerice kao da nakon svirke na pozornici odmah uđemo u studio i snimimo to isto. Budući da improviziramo, nastojimo snimiti skladbu od prve ili druge. Svirate li improvizirani solo na istu pjesmu iznova i iznova, možete se početi osjećati kao da ste zarobljeni u kavezu. Rijetko smo snimili četiri ili pet verzija neke pjesme."

Upravo to, uz skladateljsku maštovitost i sjajnu sviračku vještinu, glazbu trija The Bad Plus čini uzbudljivom i nekonvencionalnom, dalekom od bilo kojeg žanra iako se pozivaju na mnoge od njih. Ta svestranost, ali i energija kojom zrače, njihovu glazbu, čak kad se referira na najsuvremenije glazbene obrasce poput free jazza, čini privlačnom širem krugu publike.

Davor HrvoJ

FILM

FILM / NAJAVE

VELIKI NASLOVI 2015. GODINE piše: Mladen Šagovac

T

ek kad se malo odmaknemo shvatimo da je 2014. godina bila itekako velika filmska godina u svim žanrovskim oblicima i u svim dramskim formama, a i na svim medijskim platformama. No, 2015. već ovog trena je godina velikih očekivanja. Naslovi koji su najavljeni za ovu godinu, filmske su priče koje su se već dugo "kuhale“ kroz nadanja obožavatelja, produkcijske kuloare, izmjene scenarista, potencijalnih redatelja i vlasništva produkcijskih prava. Donosimo iščekivane naslove 2015. godine.

Zvjezdani ratovi: Epizoda VII – The Force Awakens

Nastavak franšize kojoj smo, s razlogom, posvetili debeli dio prošlog broja u svakom je pogledu vrh filmske liste iščekivanih filmskih naslova ove godine. Ključni trenutak nastao je onog trena kada je George Lucas odlučio prodati Lucasfilms Disneyju. Istog trena sva priželjkivanja i nadanja obožavatelja ove svemirske opere su postala stvarnost. Očekivanja su dodatno porasla i nakon što je objavljeno da će redatelj biti J.J. Abrams. Ali! Nakon što je objavljen prvi teaser, očekivanja su prerasla u nadanje da Disney neće upropastiti slatko sjećanje na prve filmove. Sve je rezultiralo cijelom serijom pogrdnih prerada teasera i grafičkih mamea pri čemu su prednjačile šale na novi dizajn svjetlosnog mača. Kada je riječ o filmovima, Hollywoodu je bitno da se o njima govori. Bez obzira loše ili dobro.

Bitno je da su medijski prisutni, a sva ta sila pogrdnih komentara i mamea upravo je ono

86

hi-fimedia #96

što Abramsu, koji je Epizodu VII obavio velom tajne, najviše odgovara. O njegovom filmu Zvjezdanih ratova priča se puno a da se zna ustvari jako malo. Osim glumaca i bitnih datuma, ništa drugo ne znamo. Ovo je film koji će htjeti vidjeti baš svi.

Osvetnici: Doba Ultrona

Posljednjih nekoliko godina pokazalo je da su strip junaci roba koja se može prodavati u nedogled. Digitalna tehnologija omogućila je da stripove više gledamo na kino platnu nego da ih čitamo. Osvetnici su prije tri godine na kino blagajnama uprihodili 623 milijuna dolara, ako to nije dobar povod za nastavak, ništa drugo ne može biti. Nema tko drugi biti u redateljskoj stolici filma koji okuplja Marvelov najbolji superherojski tim do li Jossa Whedona, redatelja koji se snimio prvi film i realizirao seriju "Agenti S.H.E.A.L.D.“. U filmu se pojavljuju svi Marvelovi prvotimci: Crna udovica, Thor, Quicksilver, Kapetan Amerika, Iron Man, Hawkeye, The Hulk i naravno agent Nick Fury. Ovaj puta glavni neprijatelj junacima Marvelovog univerzuma je Ultron, živući robot kojem glas daje James Spader. Umjesto trajnog mira kakav je osmislio Tony Stark, Osvetnici se suočavaju s još većom prijetnjom od svih dosadašnjih. S obzirom na ono što je bilo moguće vidjeti u svježe objavljenom traileru za ovaj film, "Doba Ultrona“ bismo mogli nazvati i nastavkom Iron Mana, s obzirom na to da se teško oteti dojmu da će priča biti koncentrirana oko Iron Mana.

Silence

Martin Scorsese je redatelj čiji filmovi izazivaju neprekidno oduševljenje. Opet se

vraća s adaptacijom romana, ali ovaj puta je to roman povijesne fikcije autora Shusaku Endoa. Vrijeme radnje je 17. stoljeće a u središtu priče dva portugalska jezuitska svećenika koje glume Liam Neeson i Andrew Garfield. Pobožni dvojac u Japan dolazi za vrijeme Tokugawa šogunata koji je proganjao sve koji su se preobratili na kršćanstvo. Ovo će biti veliki film. Koliko god se sažetak priče doimao skroman, Martin Scorsese je majstor spektakla i teško da će ovu dramu napraviti jednostavno i komorno. Posebno ako u obzir uzmemo da mu je scenarist Jay Cocks s kojim je radio dva velika filma, "Doba nevinosti“ (1993) i "Bande New Yorka“ (2002). Što god ovaj dvojac ima za ponuditi, masa publike će popiti kao da ispija čašu vode.

Peanuts

Ljubitelji stripova su se pokazali kao sigurna filmska publika i to ne samo ljubitelji akcijskih fantasyja, nego i ostalih likova pa je izgleda došlo vrijeme da i Snoopy dobije svoju 3D verziju. Nakon što je crtani klasik Charlesa Schutza velike ekrane zadnji puta vidio tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća, vrijeme je da Charlie Brown i Snoopy krenu ususret novim generacijama i naravno 3D tehnologijama. Ono što izaziva slatko zadovoljstvo kod ovog crtića je što će biti spoj tradicionalnog vizualiziranja Peanuts ekipe i 3D-a, a sigurno će rezultirati novom hrpom obožavatelja. Pogotovo onih najmlađih. Snoopy kreće u svoju epsku avanturu borbe protiv najvećeg neprijatelja ikad, dok s druge strane njegov ljudski kompić kreće u epsku avanturu povratka kući. Redatelj Steve Martino, iza sebe nema dugačku listu filmova, ali svi se sjećaju kratkih epizoda famozne vjeverice iz "Ledenog doba“, kao i njegovog dugometražnog debija "Horton“ (2008), osim toga režirao je "Ledeno doba 4: Zemlja se trese“. U šumi naslova natrpanih agresijom, vrlo je izgledno da će roditelji s djecom pohrliti pogledati baš ovaj film.

50 nijansi sive

Kada govorimo o nasilju, ono počinjeno iz tjelesne ljubavi posljednjih je godina na visokoj cijeni. Britanska autorica E. L. James, pravim imenom Erika Leonard, svojom je trilogijom ‘Pedeset nijansi’ izazvala literarnu pomamu za sado-mazo seksom

kakvu moderna civilizacija ne pamti još od De Sadovih ‘Nedaća kreposti’. Priča prati odnos studentice književnosti Anastasije Stelle i mladog tajkuna Christiana Graya.

Romani su prevedeni na više od 50 jezika te su omiljena literatura prvenstveno ženama.

U skladu s time, redateljski stolac je zauzela žena – Sam Taylor-Johnson, koja također žensku publiku imala u vidu kada je birala glumca koji će utjeloviti sadistički raspoloženog tajkuna. Lavina oduševljenja preplavila je internetske forume i društvene mreže kad je objavljeno da će Graya glumiti Jamie Dornan. Vrhunac proljeća kada ovaj film dolazi u kino dvorane, sigurno će biti vrhunac godine za mnoge obožavateljice Jamesinog djela.

najpoznatijeg tajnog agenta u službi Njezinog kraljevskog visočanstva dali sasvim dovoljno pažnje. Danielu Craigu ovo je četvrto pojavljivanje u ulozi Jamesa Bonda, a osim njega svoje uloge repriziraju Naomie Harris kao Eve Moneypenny, Rory Kinnear kao Bill Tanner i Ben Whishaw kao Q. “Spectre” na veliko platno donosi novog M-a, a ovaj puta će sivu eminenciju iza Bondovih operacija utjeloviti Ralph Fiennes. Redatelj je još jednom uspješni oscarovac Sam Mendes koji je s ranijim "Skyfall“ Agenta 007 značajnije obojio emocionalno, ali i nanovo obojio politički. Sada više nije pitanje je li James Bond dorastao novom vremenu, pitanje je li Spectra dorasla dobu nasumičnih terorista pogonjenih religijskim fanatizmom!?

Jurassic Word

The Hateful Eight

Suluda ideja Johna Hammonda (Richard Attenborough) da kreira zabavni park s genetski oživljenim praiskonskim reptilima konačno oživljava. Tematski park čak jedno vrijeme super funkcionira, ali (kako to obično biva) s vremenom se ljudi zasite dinosaurima i broj posjetitelja počne opadati. Pokušaj uvođenja malo "žešćih“ atrakcija, naravno, rezultira po život opasnom katastrofom. Svima je jasno da je ovo nastavak originalne Spielbergove super-popularne trilogije "Jurski park“. Iako je prvi film stekao brojne obožavatelje, nastavci nisu baš zadovoljili ali su privukli dovoljno publike da vrate uložena sredstva. Postoji neka poetska ironija u sinopsisu ovog zasebnog nastavka kojem je Steven Spielberg samo izvršni producent. Režiju ovaj puta potpisuje relativno neznano redateljsko ime, Colin Trevorrow, ali bi publiku, osim samih krvožednih reptila, u kino dvorane mogao privući Chris Pratt u glavnoj ulozi. Zgođušni glumac je prošloga ljeta publiku osvojio svojim nastupom u "Čuvarima galaksije“, gdje se pokazao kao solidan akcijski glumac. Osim njega neka vrsta garancije dobrog naslova je i Vincent D’Onofrio.

Spectre

Donedavno znan samo kao "Bond 24“, ovo je naslov koji će okupiti milijune gledatelja u kino dvoranama. Razloge zašto je tomu tako slobodno potražite u ranijim brojevima magazina HiFi Media gdje smo filmskom liku i djelu

Duh špageti-vesterna toliko je prštio iz Tarantinovih filmova, što se najviše osjetilo u filmovima "Kill Bill“, da je bilo samo pitanje trenutka kada će utonuti u taj kultni rukavac westerna i nastaviti ploviti tom strujom. Teško je zamisliti da bi stao nakon "Oslobođeni Django“, Tarantino se još jednom morao vratiti Divljem zapadu. "The Hateful Eight“ radnjom je smješten u Wyomingu gdje se osmero stranaca pred snježnom olujom sklanja na isto mjesto. Uskoro otkrivaju da između njih postoji krvava veza isprepletena izdajom i obmanama. Samuel L. Jackson, Kurt Russell, Amber Tamblyn, Zoë Bell, Tim Roth, Walton Goggins, Michael Madsen, James Remar, Bruce Dern, Denis Ménochet, James Parks i Dana Gourrier popraćeni Channingom Tatumom u filmu Quentina Tarantina sasvim je dovoljna garancija da će ovaj film biti zlatna koka na kino blagajnama.

Mad Max: Divlja cesta

“Divlja cesta” Georga Millera u postapokaliptičnu sliku puste Australije stavlja Toma Hardyja i neodoljivu Charlize Theron.

Već je sami trailer izazvao sveopće oduševljenje a teško je vjerovati da i ovaj nastavak neće ostaviti nikakvog traga. Zašto ovaj film izaziva više oduševljenja nego poruge u odnosu na ostale filmove koji se pojavljuju kao nastavci nekih ranijih filmova? Odgovor na ovo pitanje zna svatko tko je pogledao "Pobješnjeli Max 2 i 3“. George Miller je točno namirisao koji tip goriva najbolje odgo-

vara nozdrvama ljubitelja znanstveno-fantastičnih postapokaliptika i sudeći po traileru nije odstupio od tog recepta ni za jedan decilitar Supera 98.

Jupiter u usponu

Jesu li Andy i Lana Wachowski promašili nijanse kojima su osvojili srca milijuna poklonika svojim bezvremenim postapokaliptičnim serijalom "Matrix“, saznat ćemo ubrzo.

Nakon fascinantnog "Atlasa oblaka“ ovaj redateljski dvojac nastavlja s postapokaliptičnim propitkivanjem smisla ljudske civilizacije. Jupiter u usponu vodi nas u postapokaliptični svijet u kojem su ljudska bića na dnu evolucijske ljestvice. U središtu priče nalazi se Jupiter Jones (Mila Kunis) rođena pod zvjezdanim noćnim nebom i sa znacima koji su predskazivali da je predodređena za velika djela. Ona je sada odrasla i živi sasvim običan život radeći kao čistačica te se čini kako se ništa od predviđenog neće ostvariti.

No stvari se mijenjaju kada genetski modificiran bivši vojnik Cain (Channing Tatum) dođe na Zemlju s namjerom da je pronađe jer njezin genetski zapis govori da se radi o osobi koja može poremetiti ravnotežu u svemiru.

Ovo je samo maleni dio filmova koji će obilježiti ovu godinu. Listi valja još pridodati znanstveno-fantastični triler za mlade "Project Almanac“ u režiji Deana Israelitea, obavezni povratak modela T-800 u filmu "Terminator: Genisys“, zatim još nastavak prošlogodišnjeg iznenađenja "Labirint: Nemogući bijeg“ naslovljen "Scorch trials“, "Silence“ Martina Scorsesea i "Martiana“ Ridleyja Scotta. Ove godine u kino dvorane dolazi i film inspiriran velikim kratkim animiranim filmom "Pixels“ Patricka Jeana, maleni žuti Minioni na kino platna dolaze kao prequel šarmantnom lopovu Gruu, Neill Blomkamp još će jednom svijet suočiti s etičkom dilemom a ovaj puta će to učiniti kroz robota zvanog "Cappie“, "Knjiga o džungli“ će dobiti novu adaptaciju itd. Kako god da vam se 2013. godina činila velikom i spektakularnom, 2014. iznenađujuće plodnom, tek će vas 2015. godina staviti pred dilemu koliki kućni budžet izdvojiti za odlazak u kino. Ovo je velika filmska godina.

Godina filmskih naslova na koje smo čekali godinama.

hifimedia #96

87

FILM / TRENDOVI

VELIKA SEO 88

hi-fimedia #96

Razvojem internetskih medija, infrastrukture te promjenom potrošačkih navika, došlo je vrijeme za da se promijeni način na koji se distribuiraju filmovi

piše: Mladen Šagovac

V

ijest da će Netflix producirati nastavak svjetski obožavanoga "Tigar i zmaj/ Crouching Tiger, Hidden Dragon" (2000) redatelja Anga Leeja u svijetu je prošla kao usputna kratka crtica iz svijeta filma. No, iza te vijesti nalazi se prekretnica koja će u potpunosti promijeniti tehnološku platformu filmske zabave. Razvojem internetskih medija, infrastrukture te promjenom potrošačkih navika, došlo je vrijeme za da se promijeni način na koji se distribuiraju filmovi, te ono što smo do prije svega nekoliko godina smatrali isključivo televizijskim sadržajima u potpunosti metamorfira u multi-platformu.

Blockbuster je mrtav – This is The End!

Blockbuster LCC, odnosno Blockbuster Video Entertainment Inc. bio je najveći američki iznajmljivač audiovizualnih zabavnih sadržaja.

Osnovan, u jeku eksplozije VHS tržišta, sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća, Blockbuster je skoro dva puna desetljeća neprekidno rastao.

Tvrtka je čak prilično uspješno preživjela tranziciju s magnetnih medija (VHS) na digitalne (DVD), a vrhunac je dosegla sredinom dvijetisućitih, kada su zapošljavali čak 60.000 radnika koji su brinuli o 9.000 videoteka. Upravo je pad Blockbustera dokaz da videoteke nije uništilo piratstvo već neprilagođavanje potrebama tržišta. Konkretno, Blockbuster je uništila bizarna igra slučaja i neprilagođavanje novim tržišnim pravilima. Svjetski poznati franšizerski lanac trgovina brze hrane, McDonalds, u jednom je trenutku išao testirati tržište automata u supermarketima za što su osnovali zasebnu tvrtku Redbox Automated Retail. 2002. godine postavili su set automata u kojima su nudili polutrajne prehrambene proizvode kao što su jaja, mlijeko i sendviči, a osim toga postavili su i 11 automata za iznajmljivanje DVD-ova. Unutar godine dana su povukli prehrambene automate, dok su se oni putem kojih su iznajmljivali filmove na DVD-ima pokazali isplativima. Praktična mogućnost iznajmljivanja filmova nakon što riješite šoping listu osnovnih namirnica, išla je na ruku potrošačima koji više nisu morali odlaziti u videoteke gdje bi potom morali hodati između redova filmova ne bi li odabrali neki koji će pogledati te večeri. Ovo je ustvari vrlo priro-

BA FILMOVA hifimedia #96

89

FILM / TRENDOVI

dan evolucijski tok jer su se filmovi još u obliku VHS kazeta, smješteni na policama videoteka, pretvorili u konzumeristički proizvod. Prelazak iz videoteka u šoping centre bila je samo završna stepenica u toj transformaciji. Interesantno je pritom, da su filmski studiji pokušali zaustaviti rast Redboxa. Naime kako je Redbox ustvari niz samoposlužnih aparata, nije im bio potreban veliki broj zaposlenika kao Blockbusteru, zbog čega su si mogli priuštiti znatno nižu cijenu iznajmljivanja. Dio filmskih studija (Universal, 20th CF, Warner Bros.) su zaključili da će im to smanjiti zaradu i nametnuli su jednomjesečni moratorij na distribuciju novih naslova putem Redboxa. Ništa od toga nije zaustavilo rast Redboxa, a ni pad Blockbustera koji je 2010. bankrotirao. Zatvoren je konačno 2014. godine, a posljednji film koji se mogao iznajmiti u njihovim videotekama bio je "This is The End".

Konkurencija piratima

Blockbuster bi možda i bio spašen da je prije četrnaest godina (2000.) prihvatio ponudu Netflixa od 50 milijuna dolara za akviziciju. Netflix je tvrtka koja je eksplodirala u iznajmljivačkog diva u svega tri godine. Oni su

vam bude dostavljen u poštanski sandučić i film stiže na vaš kućni prag. Sutradan je bilo dovoljno ostaviti pogledani DVD u sandučiću i bio bi zamijenjen novim naručenim naslovom.

Tvrtka je praktički iskoristila vrhunac popularnosti digitalnih video diskova i rast korištenja interneta koji je koristila kao promociju i katalošku ponudu. Dok su filmski studiji razbijali glavu kako zaustaviti Internet piratstvo, tvrtka koja je do prije samo četiri godine bila najveći korisnik poštanskih usluga u Americi, upravo je u tom piratstvu pronašla model svog daljnjeg rasta i postala jedan od najvećih generatora internetskog prometa. Netflix je 2010. godine počeo nuditi stream uslugu videoon-demand (video na zahtjev) i eksplodirao. Čak ni rast piratstva nije zaustavio neprekidan rast prihoda tvrtke koja danas svoje usluge nudi u 40 zemalja svijeta i trenutno bilježi 50 milijuna pretplatnika od čega je samo 32,2% u Americi. Nezaustavljivi rast Netflixa i ostalih Internet ponuđača video na zahtjev usluga, natjerao je industriju da konačno na Internet počne gledati kroz naočale potencijalnog rasta zarade. Samo jednu godinu nakon što je Netflix počeo filmove nuditi

Netflix je iskoristila vrhunac popularnosti digitalnih video diskova i rast korištenja interneta koji je koristila kao promociju i katalošku ponudu otišli korak dalje od Redboxa i ponudili DVD naslove direktno u domove potrošača. Isprva po tradicionalnom modelu plaćanja po jednom DVD naslovu, da bi već nakon dvije godine ponudili pretplatnički model. Dovoljno je bilo platiti mjesečnu pretplatu, putem interneta ili telefona naručiti koji film želite da

90

hi-fimedia #96

putem stream usluge, iznajmljivanje filmova je nakon punog desetljeća uspjelo prerasti prodaju filmova na DVD medijima. Posljednji put prihodi od najma su nadišli prihode od prodaje 2000. godine, netom prije početka pada iznajmljivanja VHS kazeta iz lokalnih videoteka a početkom tržišne ekspanzije DVD-a koji

su se činili kao jeftinije i ekonomičnije rješenje. DVD se pojavio 1995. godine što je vodilo ravno do revolucije uslijed koje su ljudi počeli svoje kućne arhive VHS kazeta nadomještati s tanjim, laganijim, lakši diskovima koji su i trajali duže od magnetiziranih traka. Svojedobno je to bio ogroman vjetar u leđa velikim filmskim studijima, ali samo zakratko. Naime, paralelno s popularizacijom DVD medija, filmovi su došli na sklizak teren gdje su unutar računalnih sistema bili izloženi još jačem/ bržem piratstvu od onoga koje se zbivalo ispod pultova malih videoteka. Ali nevolja u pravilu nikad ne dolazi sama, pa nitko iz velikih studija koji su isprva zadovoljno trljali ruke instant profitom nije mogao ni slutiti koliko će im glavobolja zadati eksplozivan razvoj širokopojasnog interneta.

Doba Torrenta

Premda je Napster bio taj inicijalni moment koji je promijenio način na koji gledamo i koristimo Internet, tek je vrijeme torrenta i pojava Netflixa prisililo industriju filmske zabave da počne razmišljati o promijeni načina na koji percipira krajnjeg potrošača. Koliko god da je industrija uložila novaca i resursa u pokušaju da dokine bilo kakav oblik piratstva, broj filmova i glazbe koji su se u proteklom desetljeću dijelili na ilegalan način putem Interneta neprekidno je rastao.

Sve se u jednom trenutku pretvorilo u otvoreni rat koji je kulminirao stranicom kao što je The Pirate Bay, čiji su pokretači počeli otvoreno, pa čak i javno, istupati da nikad neće prestati s omogućavanjem besplatnog dijeljenja

komercijalnog materijala. Paralelno s industrijsko-piratskim ratom, Google je sa svojim video generatorom YouTubeom, slučajno ili ne, razvijao novi tip medijske publike.

Rast internetskih brzina, te mogućnost prezentacije milijunima drugih korisnika doveli su do stasanja publike koja svoje medijske sadržaje želi konzumirati unutar računalnog preglednika. A to je prepoznao Netflix.

Problem kod piratskih sadržaja isti je kao i kod tvrdih medija (DVD, Blu-Ray) – zauzimaju prostor. Pri čemu treba imati u vidu da kod piratski prikupljenih sadržaja, za razliku od tvrdih medija, nema vizualne emocije koja bi kod korisnika pružala osjećaj posjedovanja nečeg materijalno opipljivog. Skinuti film na računalu samo je još jedna datoteka koja zauzima prostor. Nasuprot tome DVD, i mlađi brat Blu-Ray, mediji nešto su poput knjige koja ukrašava policu u našem domu, nešto materijalno opipljivo. Veliki filmski studiji su do prije dvije godine bili uvjereni da je jedino rješenje borbe s piratstvom ono putem rigoroznih zakona. Međutim, koliko je realno uvjerenje da su kupci spremni za baš svaki film koji izađe na tržište izdvojiti 30-35 kn za kino kartu, odnosno 15 do 20 kn za iznajmljivanje svakog filma koji bismo htjeli pogledati? To je nemoguće. Pretpostavimo li da velika većina korisnika gleda po jedan filmski naslov dnevno, što je prilično realna pretpostavka, te ako tome pribrojimo jednom mjesečno izlazak u kino, svaki krajnji korisnik bi godišnje na filmsku zabavu trebao potrošiti najmanje 8.000 kn. Ovo nije veliki novac, no ako se tome pridoda kolekcionarstvo, odnosno kolekcionarska kupovina filmova čija je cijena u prosjeku oko 100 kn, onda troškovi znatno rastu. Potpuno je suludo očekivati da nitko neće barem neki film pribaviti ilegalno. Što filmski studiji više se trsili upirati prstom i prijetiti, to je piratstvo više postajalo stvar trenda.

Prašina na policama

Iako treba imati u vidu kolekcionare, treba se složiti s time da su većina gledatelja filmova samo konzumenti. Njima DVD i BluRay bookleti predstavljaju isto što i uobičajenom piratu skinuti film s interneta, zauzeti prostor. S druge strane sada se i jedni, a i drugi mogu osloniti na komfor gledanja filma direktno s interneta. Ne moraju imati previše slobodnog prostora na računalu ili media setu da bi mogli pogledati film. Više ne moraju brinuti ni gdje su ga zametnuli. Ne moraju brisati nakupljenu prašinu, a police sad mogu popuniti knjigama ili egzotičnim ukrasima koje pokazuju prijateljima nakon što se vrate s ljetovanja u tropskim predjelima Azije. Da bi pogledali najnoviji film na DVD-u, dovoljno je platiti mjesečnu pretplatu od 49,30 kn, upale računalo, ulogiraju se i svakog dana pogledaju film. Nema zauzeća prostora na podatkovnom disku u računalu, nema gužve na policama.

hifimedia #96

91

FILM / TRENDOVI Kompanija za istraživanje tržišnih kretanja PricewaterhouseCoopers (PwC) predviđa da će zarada na streamanim medijima (VOD - video on demand) pregaziti zaradu ostvarenu na digitalnim diskovima kojima će do 2018. godine zarada pasti za više od 20%. Ovo su „namirisali" i Internet divovi Apple, Amazon i YouTube, odnosno Google. Amazon je potencijal prepoznao paralelno s rastom Netflixa i već je 2012. putem svoje usluge Amazon Instant Video ponudio oko 5.000 naslova za iznajmljivanje.

Google je krenuo diskretno, prvo na YouTubeu s popularnim Disneyjevim animiranim filmovima, da bi potom proširio listu ponuđenih studija. Ove su godine odlučili konkretizirati svoju ponudu i sad iznajmljivanje, pa i kupovinu filmova nude putem svoje Trgovine Play.

Prema analizi koju je PwC iznio sredinom ove godine, do 2018. godine stream mediji će biti glavni prihod filmske industrije te bi čak trebali pregaziti zaradu na kino blagajnama.

Projekcije predviđaju rast sa 8,5 milijardi dolara u 2014. na 17 milijardi zarade VOD rentala u 2018. godini. U istom periodu na američkom tržištu predviđaju daljnji rast cijena kino ulaznica na prosječnu cijenu od 55kn (trenutna je 44kn). U Hrvatskoj trenutna je prosječna cijena kino ulaznica oko 25kn, doduše ovako nizak prosjek možemo zahvaliti novonastaloj mreži malih kina, ali i nešto nižim cijenama na blagajnama multipleks kina u terminima do 17h i u danima kada nude promocijske cijene. Hrvatsku trenutno više muči neprilagodljivost tržišnih igrača koji filmove iznajmljuju putem IPTV usluge. Oni filmove još uvijek uporno nude u pay-per-view formi, odnosno plati jedan naslov pa gledaj. I to po nerealno visokim cijenama za ovo tržište. Ovu je rupu odlučila iskoristiti mala tvrtka Pickbox d.o.o. (www.pickbox.hr) koja za 35kn mjesečno nudi vrhunske filmske naslove i TV serije. Za sad im je ponuda svedena na 70-tak TV serija i 300 filmova, no kako je predviđen rast tržišta, jedino što bi ih moglo zaustaviti u daljnjem razvoju je pojava nekog velikog igrača kao što je Netflix. No to je neka druga priča.

On-line produkcija, on-line distribucija

Da bismo zaokružili ovu temu dovoljno je vratiti se na početak, odnosno prisjetiti vas na činjenicu da se tvrtka koja je donedavno samo iznajmljivala filmove sad aktivno ulazi u filmsku produkciju. Razvoj digitalnih tehnologija nije rezultirao samo time da veliki filmski studiji mogu producirati spektakularne filmove s efektima od kojih, doslovno, zastaje dah.

Prelaskom produkcije filmova s filmske vrpce na montažerskim stolovima, na računala kroz daleko povoljnije pixele u tzv. on-line montaži, filmska produkcija (i to ona ozbiljna) postala je dostupna svakom većem tržišnom igraču koji si može priuštiti distribuciju. Prvi je kre-

92

hi-fimedia #96

"Crouching Tiger Hidden Dragon II: The Green Destiny"

dati i putem Netflix video-on-demand servisa – bez dodatnih troškova, unutar postojećeg pretplatničkog paketa. Audiovizualna zabava se nezaustavljivo seli na Internet. Dakle, ne događa se ništa što se već jednom nije dogodilo. Na isti način kako su se s kućnih projektora preselili na VHS kasete, pa s njih na DVD diskove, sada se sele na internetske servere.

Ono gdje bi ustvari mogla nastati najveća promjena je u produkcijskoj i dramskoj formi. nuo Amazon, koji je ove aspiracije iskazao još 2010. godine od kada ima otvoren natječaj za scenarije. Amazon dakle 2010. godine pokreće Amazon Studios, koji 2013. godine na tržište izbacuje serije kao što je politički satirički sitcom "Alpha House" s Johnom Goodmanom u glavnoj ulozi i sitcom za mlade ispunjen računalnim geekovima "Beats". Potonji je kasnije ispao, ali ove godine s prikazivanjem kreće znanstveno-fantastična serija za djecu "Annedroids" i edukativna animirana serija za djecu "Creative Galaxy", te je u pripremi još pet serija.. Kako na to gledaju veliki igrači? Pa Warner Bros. je uskočio kao partner. Netflix je najavio da kreću u produkcijsko spajanje s Weinstein Co. (Philomena, Oslobođeni Django, Umjetnik) kako bi dovršili snimanje nastavaka kultnog filma "Tigar i zmaj" (2000) Anga Leeja pod nazivom "Crouching Tiger Hidden Dragon II: The Green Destiny", a koji se upravo snima u Novom Zelandu. Ovo označava i tu novu transformaciju tržišta jer će prvi puta u povijesti filmske umjetnosti, i uopće audiovizualne produkcije, jedan film istovremeno biti prikazivan na kino platnu i biti dostupan na kućnom ekranu. Film "Crouching Tiger Hidden Dragon II: The Green Destiny" će u kolovozu 2015. godine paralelno s premijernim prikazivanjem u IMAX kino dvoranama biti moguće pogle-

Serije vs filmovi

Pred nama se trenutno odvija pravo odmjeravanje snaga između dvije produkcijske forme. Nedavna renesansa televizijskih serija, koju također možemo zahvaliti povoljnijim produkcijskim uvjetima, dovela je do toga da studiji puno ozbiljnije doživljavaju ovaj format. Stoga ni ne čudi da je Amazon odlučio prvo krenuti u tom smjeru. Serije je lakše snimiti, lakše distribuirati i za njih nisu potrebne kino dvorane. Podrazumijeva se da serije gledamo u toplini svoga doma. Ipak, serije ne nude spektakle. Popularna „Igra prijestolja" jest ponudila neke spektakularne prizore, ali HBO je ipak iz te serije morao izbaciti veliki dio u knjigama spektakularno dočaranih bitaka. Scenski veliki zahvati zahtijevaju puno pripreme i dužu produkciju što se producentima TV serija ne isplati. To bi ustvari značilo da će cjelovečernji film kao umjetnička i zabavna forma ipak opstati, ali i da će morati postati još spektakularniji te se od samog početka prikazivačkog života pokušati boriti na terenu kojim ovog trena debelo vladaju TV serije, ne toliko brojem naslova koliko brojem nastavaka. Nastupajuća godina biti će pokazatelj što možemo očekivati od filmova i koliko dugo ćemo ih još gledati u kinima ili ćemo još malo češće potezati za daljinskim upravljačem no što smo to činili do sad.

FILM / RECENZIJE

PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC

Godzila (Godzilla) Rival Warner Bros . Pictures, 2014., 123 min.

Režija: Gareth Edwards Igraju: Aaron Taylor-Johnson, Ken Watanabe, Elizabeth Olsen, Juliette Binoche, Sally Hawkins, David Strathairn, Bryan Cranston Žanr: znanstvena-fantastika, akcija, avantura

Ocjena: 7/10 Film "Godzilla". režirao je Gareth Edwards, redatelj koji je debitirao s hvaljenim "Čudovištima" (2010).

Nova "Godzilla" uz Bryana Cranstona donijela je do sad najspektakularnije i najdestruktivnije uprizorenje kultnog japanskog filmskog čudovišta. S obzirom na kampanju kakva je prethodila filmu, te činjenicu da u njemu jednu od glavnih uloga igra Craston koji je u proteklih nekoliko godina pokazao koliko je zapravo odličan glumac, očekivanja za ovaj film bila su malo previsoka. U svom alegorijskom smislu film "Godzilla" bi trebala napasti ljudsku znanstvenu aroganciju koja će nas kadtad stajati glave. Kao što je to bio slučaj s japanskim izvornikom.

Filmska se kritika raspametila na ovaj film i dala mu mahom pozitivne kritike. Međutim publika je ovaj puta bila nešto oštrija i sa znatno višim očekivanjima.

Naime, iako su trailerima prevladavala lica Bryana Cranstona i oscarovke Juliette Binoche, te konačno i mutirana neman iz

morskih dubina. Publika je dobila više Aarona Taylora-Johnsona (film Kick-Ass), a znatno manje ostaloga. Tek kasnije je filmskim kritičarima došlo do glave da je bezgranični talent oskarovke Binoche u ovom filmu zapravo traljavo iskorišten, odnosno nije uopće kvalitetno iskorišten. S druge strane pak, cjelokupan film ne pretjeruje s ljudskom dramom, odnosno uspješno balansira između ljudskih tragedija i razornih okršaja divovskih čudovišta sred kojih se ruši i uništava sve što se nađe u blizini. S time na umu, može se zaključitii da je Garreth Edwards uspješno restaurirao franšizu zasnovanu na vatri i destrukciji. Štoviše, Godzilli je ovim filmom ispravljena nepravda nanešena 1998. godine filmom Rolanda Emmericha u kojem je neman s kultnim statusom u Japanu prikazana kao bezumni antagonist koji bezobzirno gazi i uništava sve što mu se nađe na putu.

"Ovo je osvježavajući tonik za dosadom zamoreno filmofilsko nepce uhodanih kinofila i jedan od najintrigantnijih visokobudžetnih filmova otkako je Steven Spielberg snimio ‘Ralje’" – Andrew O’Hehir, Salon.com

94

hi-fimedia #96

Neprijatelj

(Enemy) A24, 2014., 90 min.

Režija: Denis Villeneuve Igraju: Jake Gyllenhaal, Mélanie Laurent, Isabella Rossellini, Sarah Gadon, Stephen R. Hart, Jane Moffat, Joshua Peace, Loretta Yu Žanr: misterija, triler

sta truda kako bi metaforu svog remekdjela dobro zamaskirao, a opet je ostavio dovoljno vidljivom i prepoznatljivom. U gradu sumorne atmosfere bradati muškarac pridružuje se publici koja gleda na neobični performans na kraju kojeg žena elegantnom cipelom gnječi pauka. Ubrzo saznajemo da se u svakodnevnom životu tajanstveni muškarac zove Adam Bell (Jake Gyllenhaal) i da je nervozni profesor povijesti. Jednoga dana Adam na filmu koji je unajmio uočava glumca koji izgleda identično kao on i automatski dobiva poriv istražiti tko je taj čovjek. oršpan za ovaj film Denisa Villeneuvea neke bi mogao podsjetiti na jedan raniji kanadski film B produkcije "Poriv/Impulse" s Angusom Macfadyenom u glavnim ulogama. Premda je "Poriv" (2008) bio film s bukvalnim raspletom, monstruozno lošim odabirom glumaca, tipično lošom B produkcijom, premisa filma bila je dosta intrigantna, ali je sama priča znatno banalnija od fima koji vam se sada nameće kao apsolutna preporuka. "Neprijatelj", dakle, ide u jednom potpuno drugom smjeru. Premisa ovog kanadskog trilera s Jakeom Gyllenhaalom, Mélanie Laurent, Sarah Gadon i Isabellom Rossellini u glavnim ulogama je još bizarnija i prevrtljivija no što se na prvi pogled to gledatelju pričinja. Mali naslov koji bi mogao zadovoljiti ljubitelje trilera, kojima

"Ovo je možda najstrašnijih završetak nekog filma ikad snimljen." - David Rhlich, Film.com

i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati.

Zavidan onima malobrojnima koji su "uspjeli" i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo.

Matteo Garrone, redatelj kontroverznog filma ‘Gomora’, još jednom je odlučio narugati se modernome talijanskom društvu. Čak je elemente iz ranijeg, ustvari znatno mračnijeg filma, prenio u ovaj. Lik Luciana njegov je način da se još jednom sukobi s talijanskim mentalitetom koji traži put do sreće i uspjeha linijom manjeg otpora. Interesantan je Lucianov put od nadanja za ulazak u Big Brother show, do ludila opčinjenošću da on samo što nije izabran za ulazak u taj show program koji iz ljudi izvlači najgore oblike taštine. Silno iščekivanje i kod Luciana će s vremenom poče-

ti izvlačiti baš te najgore karakterne crte pri čemu će na dio svojih sugrađana isprva gledati s visoka, da bi ih potom počeo darivati čak i svojm pokućstvom, a sve u uvjerenju da ga producenti showa potacije promatraju i valoriziraju kakav je čovjek.

Maksima Big Brother Showa koja se kroz cijeli film provlači je – Keep the faith. Kada jednom shvatite da je cijela priča oko Velikog brata ustvari metafora za religiju odakle i potječe spomenuta maksima, tada počinjete shvaćati i do koje je raznine, u talijanskom (a i našem) društvu, došlo poimanje današnjih popularnih medija.

Televizijski voditelji imaju statuse duhovnih gurua čiji dodir ima jednaku vrijednost blagoslova samoga Pape, dok su producenti arkanđeli koji u (Njegovo) ime slave odlučuju tko će dospjeti u Raj (doseći medijsku slavu). Aniello Arena nije profesionalni glumac, čovjek je ubojica, bivši robijaš i vjerojatno je to razlog kako je uspio dočarati težnju običnog čovjeka za lakšim putem do nebesa. Svi ostali likovi ostali su u sjeni Aniellovog Luciana, no njegov je lik ustvari jedino bitan, što je još jedna autorska poanta kada karakterno promatramo naš odnos prema Bogu i religiji. Jedino što je Lucianu

F

Ocjena: 9/10

V

jerojatno najveća filmološka delikatesa koja je snimljena prošle godine konačno je došla na DVD. Kanadski film ‘Neprijatelj’ i radnjom, a i svojom metaforičkom pozadinom, moćna je eksploracija mračne strane ljudskog uma.

Redatelj Denis Villeneueve, dao si je podo-

Reality (Reality) Oscilloscope Pictures, 2012., 116 min.

Režija: Matteo Garrone Igraju: Nando Paone, Nunzia Schiano, Aniello Arena, Loredana Simioli, Nello Iorio, Rosaria D’Urso, Giuseppina Cervizzi, Raffaele Ferrante Žanr: drama, komedija

Ocjena: 8/10 Luciano (Aniello Arena) junak filma ‘Reality’ običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je među susjedima, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom

je u središtu priče pomutnja identiteta. Ovaj ingeniozan film baziran, ili bolje recimo inspiriran, je fantastičnim romanom Josea Saramangoa, ali ga je Villenueve okrenuo u jednom psihološkom smjeru koji neće svakom gledatelju biti dokučiv jer što god da vam se činilo, ovo nije film o dvojinicima. Kroz kompletan film raznijeti su ključevi za razumijevanje ove nevjerojatno literarno i metaforički snažne priče. Cijeli film je prožet metaforom zarobljenosti u mreži životnog vezivanja. Dok je cijela priča oko vezivanja isprepletena kroz paučinu muškog osjećaja zarobljenosti (i sputanosti) u bračnom životu. Rijedak dragulj koji u svojoj kolekciji moraju imati svi ozbiljni sineasti željni eksploracije mogućnosti metaforičkog filmskog izričaja. Redateljsko i scenarističko upravljanje metaforom, kao i ključevima zapleta, te način na koji je cijeli film tempiran fascinantno su uspješni te funkcionalni. Nepojmljivo da ovaj film prethodno nije ponuđen festivalskoj publici u regiji, jer bi ga upravo takva najviše znala cijeniti.

Ovo je jedan od onih filmova koje ne gledate već proučavate. Pravi izazov za najteže kronične oblike filmofilije i apsolutna preporuka svim muškarcima koji se osjećaju zarobljenima u mreži "pauka".

hifimedia #96

95

FILM / RECENZIJE na pameti je što će ‘oni gore’ misliti, potpuno mu je nebitno što o njegovom ponašanju ima za reći njegova okolina, ljudi koji s njime dijele to ludilo.

"Matteo Garrone slijedi svoj kriminalistički ep ‘Gomora’ s komedijom o televizijskom reality programu, kojom teško parira svom ranijem radu, ali još uvijek nudi spektakl živahnim i koloritnim životom jednog napuljskog kvarta." – J. R. Jones, Chicago Reader

Pogrešna dostava (Dabba/The Lunchbox) Sony Pictures Classics, 2014., 104 min.

Režija: Ritesh Batra Igraju: Irrfan Khan, Nimrat Kaur, Nawazuddin Siddiqui, Denzil Smith, Bharati Achrekar, Nakul Vaid, Lillete Dubey, Yashvi Puneet Nagar Žanr: romantika, drama

skuplja ručak po zgradama, da bi potom predao drugom na željezničkoj postaji, koji nakon prijevoza vlakom pak ručak odnosi na destinaciju u urede. Kad Ila (Nimrat Kaur) pošalje svom mužu ručak, a isti dođe udovcu Saajanu Fernandesu (oskarovac Irrfan Khan) koji odmah zamijeti da njegov ručak nije mogao doći iz restoranske dostave, između njih dvoje nastaje pismena prepiska koja će ih odvesti gdje nisu mogli ni sanjati da bi mogli završiti. lavni likovi Batrinog filma ustvari se do samog kraja ne susreću. Cijela njihova prepiska, karakterno je upoznavanje dvoje ljudi, istovjetno onakvome kakvo danas prolaze milijuni usamljenih ljudi dok se putem interneta dopisuju s potpunim neznancem ili neznankom. No, to je samo jedan od vremenskih/dobnih kontrasta moderne Indije koje prikazuje Batra u ovoj nesvakidašnjoj romantičnoj komediji s ponešto elemanata drame. Dok žive svoje zasebne živote, Saajan i Ila svaki na svoji način prenose tranzciju društva koje se rapidno mijenja. Saajan uočava velike promjene u fizičkim strukturama grada, a kumuje čak i vjenčanju između pripadnika dvije različite kaste, što je do prije samo jednog desetljeća bilo nezamislivo u Indiji. Ila pak, kao usamljena kućanica iz dogovorenog braka, uočava usamljenost žena, pa čak i zapinje u prometu zbog kućanice što se sa djetetom bacila s nebodera. Saajanu će ona biti bijeg od mrzovolje u koju je počeo tonuti kao udovac. Ila pak u iskusnom i elokventom Saajanu vidi pak šansu da osjeti ljubav, ali i muškarca koji zna cijeniti to što mu neka žena svakim radnim danom sprema ručak dok je on na poslu. Kako bi dodatno naglasio spomenuti polaritet između tradicionalne i moderne Indije, Batra svojim likovima daje da svoja pisma sastavljaju (čitaju publici) na dva jezika - engleskom i hindu.

Taman da i niste tip osobe koja bi svoje vrijeme utrošila na nešto kao što je romantična komedija, još k tomu iz Indije, ovo je film koji se ne propušta. Nije obavezan kao dio kolekcije, ali ga možete iskoristiti za kao ugodno i ljupko iznenađenje za svoju bolju polovicu.

Pogotovo ako ste je upoznali na daljinu.

G

Ocjena: 9/10

I

ndijski superhit ‘Pogrešna dostava/The Lunchbox’ koji samo zbog internih igara u Bollywoodu nije bio ovogodišnji kandidat Indije za strani Oscar, konačno je izašao na DVD-u. Film je prije točno godinu dana trijumfirao na Zagreb film festivalu gdje je odnio Zlatna kolica kao najbolji dugometražni film u konkurenciji. Redtelj i scenarist Ritesh Batra stvorio je istovremeno nevjerojatno ljupku romantičnu priču koja u današnje vrijeme virtualne ljubavi pokazuje da ista nije ništa novo, te da je i prije internetskog vremena bila moguća, te priču koja istražuje sraz moderne i tradicionalne Indije. Interesantno je pritom da je ideja za ovu priču došla kroz istraživanje materijala za jednu potpuno drugačiju filmsku formu - dokumentarni film. Batra je za potrebe dokumentarca istraživao kompleksan i nepogešiv sustav indijskih dostavljača ručkova tzv. Dabawalase kada mu je sinulo da bi jedna, samo jedna zabuna mogla stvoriti pomutnju u životima tradicionalno krutih Indijaca. U velikim gradovima kao što je Mumbai (nekad Bombaj), žene skuhaju ručak svojim zaposlenim muževima i potom šalju na drugi kraj grada. Prvo kvartovski Dabbawalas

96

hi-fimedia #96

"Nema ovdje ničeg originalnog, ali nošen je šarmom i dovitljivošću, te parom vrlo ugodne središnje glumačke izvedbe" - Tom Huddleston, Time Out

Jersey Boys (Jersey Boys) Rival Warner Bros . Pictures, 2014., 134 min.

Režija: Clint Eastwood Igraju: John Lloyd Young, Erich Bergen, Michael Lomenda, Vincent Piazza, Christopher Walken, Mike Doyle, Renée Marino, Erica Piccininni Žanr: glazbeni, biografski, dokudrama

Ocjena: 7/10 Godinama je Frankie Castelluccio, nama poznatiji kao Frankie Valli, čekao svoju priliku kako bi zasjao s bendom Four Lovers, koji vodi njegov prijatelj, šarmer i fakin Tommy DeVito (Vincent Piazza). Premda Frenakie ima glas anđela, a Tommy stav lika koji zna kako obraditi sistem i u dobrim je odnosima s mafiozama kao što je Gyp de Carlo (Christiopher Walken), tek će s dolaskom pianiste i tekstopisca Boba Gaudia (Erich Bergen) pronaći onaj zvuk koji je zaludio milijune djevojaka i mladića polovicom prošlog stoljeća. Konačno, tek će s dolaskom producenta Boba Crewea (Mike Doyle) postati grupa čije je ime neizbježno u današnjim analima glazbene povijesti - the Four Seasons. Tada se počinju redati i hitovi kao što je "Sherry", "Walk Like a Man" i "Can’t Take My Eyes off You". Kroz vene mladića struji ponos Jerseyja, ali je njihov put do uspjeha popločen razočarenjima, slomovima i tajnama koje ovaj film, snimljen prema istoimenom mjuziklu, vadi na površinu.

Redatelj Clint Eastwood se, tako se barem

čini, u ovom slučaju striktno pridržavao ranije postavljenog scenarija mjuzikla prema kojem je režirao film, budući da je spomenuti mjuzikl ustvari nastao prema onome što je o svom glazbenom usponu imao za reći Frankie Valli. Prvi dio filma, bez obzira na oduševljavajuće glazbene trenutke ne postiže ritam, koji dolazi tek s pojavom hitova po kojima pamtimo ovu grupu. Nakon što netko u filmu kaže da je sve što je tada postojalo, bilo bitno, bila je glazba, priča se prelama i publika tone zajedno s uspjehom grupe čiju biografiju prati. Ovo je magičan film koji će znati cijeniti starija, ozbiljnija publika, zaljubljenici u glazbu općenito čiji ukus nije ograničen na trend, odnosno ono što je karakteristično isključivo za njihovo doba mladosti, već oni čije se uši nisu libile dublje istraživati korijene popularne glazbe. Doduše, ne valja podcjenjivati. Odjeke vremena s ovim filmom mogli bi prepoznati i oni koji nikad nisu čuli glazbu grupe Four Seasons, odnosno čuli su je ali ne znaju tko stoji iza magičnih melodija kao što su "Can’t Take My Eyes Off You" i "Big Girls Don’t Cry".

Ocjena: 8/10

gradu. Uz sve to, ime njihove ekipe se promijenilo, jer su zbog otkupa crkve od strane Korejaca u ulici 21 Jump prisiljeni raditi iz zgrade preko puta koja se nalazi na broju 22 Jump Street.

Dok je popularna"Policijska akademija" bila pretjerano karikiranje likova u loše ili nikako karikiranoj radnji, "21 i 22 Jump Street" je sve što je potonja trebala biti a nije. Tko zna? Možda će nekim budućim klincima "22 Jump Street" biti humoreska napunjena lošim šalama? No, danas ova policijska komedija izgleda kao vrh humorističnih filmova. Iako većina udarnih lajni u filmu nema snagu prethodnika, nevjerojatan preokret unutar priče, a koji se tiče Jenka (Hill) i kapetana Dicksona (Ice Cubea), učinit će ga klasikom kojem ćete rado vraćati samo kako biste se mogli smijati toj krajnje neukusnoj situaciji. To što je posrijedi nešto neukusno, ne znači da u filmu ne može biti bestijalno smiješno. Pogotovo muškoj publici kojoj, budimo prizemni, ovaj film i jest namijenjen. Drugi razlog koji će ovaj film čini bezvremenim duhom suvremenog doba jest što danas nema puno dobrih "cop-partners" filmova. Kemija između Tatuma i Hilla jednako je šarmantna kao i u prvom filmu. Ovaj film je savršeni predah između nogometnih utakmica. Komedija koja je bez bijesnih automobila do vrha napunjena testosteronima i to muškaraca u zrelim godinama. Schmit i Jenko u ovom filmu žive ono za čim mnogi zreli muškarci nostalgično uzdišu – razuzdanost studentskog života i zavlačenje u donje rublje studentica.

U filmu "22 Jump Street" glumci Channing Tatum i Jonah Hill vraćaju se kao policajci Jenko i Schmidt.

Ovaj put ih njihov kapetan Dickson (ice Cube) šalje na fakultet gdje se moraju infiltrirati u tamošnju mlađariju te pronaći glavne dilere nove droge u

"Rijedak je film koji shvaća užitke prepuštanja gledanju razbješnjenog Ice Cueba kako istresa svoj bijes na švedskom stolu. I koji bi drugi filmski blockbster u 2014. godini, bi svoju jurnjavu vozilima presjekao odavanjem počasti Benny Hillu? (U jurnjavi koja koja se odvija u drugom dijelu filma, u studentskom kampusu vozila prolaze ispred Benjamin Hill Centra za filmske studije op.a)" – Nick de Semlyen, Empire

"Zabavna mješavina onoga što se unutar žanra podrazumijeva i nečeg svježeg. Glazbeni brojevi su malo previše ispolirani zbog čega se gubi osjećaj otkrivanja. No, pjesme i njihove harmonije su evergeeni." – David Edelstein, Vulture

22 Jump Street (22 Jump Street) 20th Century Fox, 2014., 112 min.

Režija: Phil Lord , Christopher Miller Igraju: Jonah Hill, Channing Tatum, Peter Stormare, Wyatt Russell, Amber Stevens, Jillian Bell, Ice Cube, Keith Lucas Žanr: komedija

Planet majmuna: Revolucija (Dawn of the Planet of the Apes) 20th Century Fox, 2014., 130 min.

Režija: Matt Reeves Igraju: Andy Serkis, Jason Clarke, Gary Oldman, Keri Russell, Toby Kebbell, Kodi SmitMcPhee, Kirk Acevedo, Jon Eyez Žanr: znanstvena-fantastika,avantura, akcija, drama

Ocjena: 9/10 Događaji se ponovno vrte oko Caesara kojeg još jednom oživljava suvremeni gospodar mimike Andy Serkis. Caesar je sada, deset godina nakon događaja u prvom filmu, vođa neke vrste nacije majmuna i za njih je stvorio dobar život nakon "oslobođenja". Sada, deset godina kasnije, suočava se s izazovom kako sačuvati svoju ulogu miroljubivog vođe, ali i uspjeti zaštiti svoju družicu i njihovo dvoje djece pred novim susretom s ljudima. S druge strane, Caesar nije siguran kako se odnositi prema ljudima zbog načina na koji je odrastao. Nikad nije pripadao njihovom krugu, ali je naučio njihova vjerovanja i Willa (James Franco) je smatrao svojim ocem. Ljudi su ga odbacili, ali je ipak pronašao svoj čopor, što je vrlo ljudsko iskustvo. U filmu "Planet majmuna: Revolucija", glavni Caesarov kontakt s ljudima je Malcom kojeg igra Jason Clarke. Bivši arhitekt koji je izgubio svoju ženu zbog virusa i

hifimedia #96

97

FILM / RECENZIJE sam odgaja njihovog sina tinejdžera i nada se da će uspjeti sačuvati nadu i stabilnost koju su zajedno pronašli u maloj koloniji preživjelih u San Franciscu. Do susreta dviju vrsta istih darwinovskih korijena dolazi kada ljudi pokušaju prići hidroelektrani kako bi ponovno San Francisco opskrbili električnom energijom.

Jedna riječ – REMEKDJELO! I k tome podcijenjeno. Čudi da filmska kritika u današnje vrijeme više cijeni potpuno imaginarizirane znanstveno-fantastične filmove u kojima likovi posjeduju nemoguće moći, naspram ovakvog rijetkog dragulja koji se oslanja na biološki i civilizacijski moguće kako bi na fantazijski način publici prenio osjećaje i poimanje nečeg potpuno trećeg. Dok je prva franšiza, nastala šezdesetih godina prošlog stoljeća, bila metaforička kritika ljudskoj civilizacijskoj bahatosti. Ova je konkretnija i kritički upire u Zapadno društvo. Sve što je potrebno da bi se izbjegle kolizije različitih civilizacija, a majmuni u ovom filmu već posjeduju oblik civilizacije, jest zdrav razum. Najveći neprijatelji dviju strana u ovom filmu, zajednički je neprijatelj suvremenom društvu planeta Zemlja kojem je priča prezentirana. Riječ je o strahu i gramzivosti. Iz straha čovjek će prvi ubiti majmuna, iz gramzivosti jedan od majmuna, imena Koba, pokušava svrgnuti Cezara. Ista gramzivost za elementarnom biološkom nadmoći goni i ljudsku vrstu u odnosu prema prirodi. Film je pun emocija, napetosti i ljudskosti. Ljudskosti kakvoj ljudi tvrde da teže, a kakva odlikuje odnos Cezara i Malcoma. Bez obzira što je ovo prilično nasilna i mračna drama, mnogi su ostali iznenađeni dubinom priče i karakternom razloženosti.

Ovdje imamo čak jednu rijetkost za američke filmske spektakle. Sadržaj je prožet rukavcima pod-radnji koje su međusobno isprepletene. Tako dobar dio filma obilježava kompleksan odnos Cezara sa svojim starijim sinom na kojeg pokušava prenijeti svoju mudrost i način razmišljanja, a tu pratimo sazrijevanje mladca od zastrašenog i borbenog ratnika do pokajničkog revolucionara. Redatelj Matt Reeves je sve snimio besprijekorno. Iako film traje dulje od dva puna sata, tempo pripovijedanja toliko je tečan da imate osjećaj kao da ste pogledali duplo kraći film. Likovi su podjednako razloženi, čime je svaki od prisutnih glumaca dobio minutažu srazmjernu personi koju utjelovljuje. Kako ovo jest priča kojoj je cilj opisati civilizacijski uspon majmuna, posve je normalno da njihovi likovi prevladavaju ekranom. Kao i prvi film rebota franšize, onaj iz 2011. godine, ovaj je obavezni "must have" u kolekciji kućnih filmova. Zajedno s filmovima originalne franšize.

"Revolucija je dinamitna filmska zabava, poglavito u prvih uzbuđujućih sat vremena" – Peter Travers, Rolling Stone

98

hi-fimedia #96

X-Men: Dani buduće prošlosti (X-Men: Days of Future Past) 20th Century Fox, 2014., 131 min.

Režija: Bryan Singer Igraju: Hugh Jackman, James McAvoy, Michael Fassbender, Jennifer Lawrence, Halle Berry, Ellen Page, Peter Dinklage, Ian McKellen Žanr: znanstvena-fantastika, akcija, fantazija, avantura

Ocjena: 9/10

L

ikovi iz trilogije X-Men udružuju se sa samima sobom u mladim danima, ne bi li promijenili važan povijesni događaj i borili se u epskoj bitci koja može spasiti našu budućnost.

Redatelj Bryan Singer ovdje dao je novu dimenziju žanru stripa kakvog poznajemo. Kad je iznimno uspješan X-Men predstavljen u ljeto 2000. godine, Singer je utemeljio novu kreativnu estetiku filmskih adaptacija omiljenih stripova i njihovih likova. U filmu "X-Men: Dani buduće prošlosti" Singer se vraća u redateljski stolac i proširuje svoju viziju svemira.

J

edna od najpopularnijih suvremeno ekraniziranih franšica, X-Men, jednostavno publici opetovano uspijeva dostaviti ono što očekuje. Tijesna kombinacija intenzivnog prepričavanja i impresivnih vizualnih (računalno generiranih) efekata. No nije bezgrešna. Na trenutke se zbivanja na ekranu doimlju prenapučenima, da ne kažemo natovarena likovima, pa se gledatelj može početi propitkivati što nije posvetio više vremena upoznavanju s likovima, ili zašto to nije moglo sa znatno manjim brojem likova!? Pa opet, unatoč tom manjku, odnosno višku, "X-Men: Dani buduće prošlosti" uspijeva biti zabavan film i to ne samo za one najžešće obožavatelje nego i za osobe koje se s tom ekranizacijom popularnog stripa iz kuhinje Marvela. Rijetki su slučajevi kada filmske priče s ovolikim brojem nastavaka imaju baš toliki uspjeh kod stručne kritike. Kritičari se slažu da ovaj nastavak kombinira najbolje od svojih prethodnika. Brzog tempa, uzbudljiv i napunjen glumcima koji su potpuno predani priči koju nam prezentiraju. Hugh Jackman je poveznica između dana budućnosti i prošlosti. Jackman je bio Wolverine sedam puta tijekom 14 godina, što opisuje kao "nevjerojatan, rijedak dar". Taj je lik obilježio njegovu karijeru, ali ju nije i ograničio. Bryan Singer pak, redatelj je koji je strip X-Men prvi i oživio filmskim objektivom, dakle prvi koji je s publikom ostvario kontakt putem živih slika popularnih strip likova. Realno. Koliko njegova slika može biti pogrešna? Prve ljubavi se vječno pamte.

"Bez obzira značilo to nešto dobro ili loše, X-Men je prvi film koji je stvarno prigrlio stripovski oblik pripovijedanja" - The A.V. Club, Ignatiy Vishnevetsky

KAKVOG STE raspoloženja?

Proslavljeni zvuk.

Koža i drvo kao izbor materijala.

Klasični Sonus faber dizajn.

Zamjenjivi bočni paneli.

Izrada u Italiji.

Serija Chameleon.

Približite se glazbi.

collection

sonusfaber.com

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

GROUP DYNAMICS, POWERED BY PIONEER.

VSX-924

NOVI VSX-924-K IMA GOTOVO SVE ŠTO STE ŽELJELI. Dizajnirali smo ga da bude više audofilan i više univerzalan od bilo kojeg drugog prijamnika u svojoj klasi. Kad je multikanalan ili kad radi u stereo modu, kad reproducira audio sadržaje visoke kvalitete ili kad predstavlja vaš mrežni reproduktor, ovaj će prijamnik još više podignuti ljestvicu kvalitete vaše kućne zabave. Jednostavno ima sve što ste željeli. www.pioneer.eu

THE CONNECTING FACTOR. PIONEER.