hifimedia • 103

PANASONIC TX-65EZ1000E Najbolji OLED televizor na tržištu

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

TESTIRALI SMO

MUSICSTYLE

FILM

Magnat LZR 980, Dynaudio Special Forty, NuPrime DAC-10H DAC/Pre i ST-10, Audioquest Niagara 1000, Denon AVR-X3400H, Panasonic DMP-UB700, B&W DB3D, Onkyo A-9150

Prikazi: Randy Newman, Tom Petty, Sheer Mag Razgovor: Charles Tolliver

Prikaz: Blade Runner, Komentar: Propast Hollywooda Portret: Andrej Tarkovski

30 KN

3.76 EUR

#103 / 2017.

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak,

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Mičevečka ulica 7 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166

STARO I NOVO Impresivan podatak organizatora o prodanom posljednjem kvadratnom metru kapaciteteta izložbenih površina ovogodišnjeg sajma IFA u Berlinu ne pokazuje svoju drugu stranu samog sajma potpuno lišen uzbudljivosti odsutnošću inovativnih rješenja ili proizvoda za koje bi se moglo reći da su bili vrijedni posebne pažnje.

Na primjer, prisutan je bio veliki broj novih start-up tvrtki koji nude "revolucionarna" rješenja, uglavnom povezana uz mobilne aplikacije, a s druge strane vidjeli smo i čuli malo proizvoda koji će zaživjeti i ostati dulje na tržištu od sljedećeg sličnog sajma.

Globalno tržište postaje prenapučeno novim sadržajima i tehnologijama koje bi trebale olašati život korisnicima, a ne biti svrha samima sebi. Međutim, izgleda da je potrošačka industrija upala u određeno stanje rekonfiguracije u kojem mali produciraju ekstremno mnogo ideja koje će možda zaživjeti samostalno ili će ih, ako se pokažu kao zanimljiva rješenja, veliki prisvojiti u svoje okrilje. Okrupnjavanje proizvođača je već neko vrijeme u postupku, novi start-up projekti su samo nova krv za bezidejne tehnološke divove.

Kompanije nude nove proizvode kućne zabave iako potrošačima realno od toga ne treba gotovo više ništa. Sve je već prisutno osim što može biti manje, prenosivo, jeftinije i, naravno, bežično. Pristup u kojem je prihvatljivo samo ono što je dovoljno dobro, pobjeđuje nad inovativnim i odličnim.

Međutim, razum nije uvijek prisutan niti dobrodošao, pogotovo kad ste godinama uključeni u i oko svijeta svekolike potrošačke elektronike. Stajemo u red te se i mi priklanjamo neumoljivoj struji ovisnika u potrazi za novim i drugačijem, u nadi da ćemo biti na pravom mjestu i u pravo vrijeme da to doživimo.

Krivici za jedan od takvih trenutaka smo i mi sami zbog organiziranja i pokroviteljstva 23. sajma potrošačke elektronike "Zagreb AV Show 2017." Koncipiran tako da pomiri stare i nove tehnologije, mlade i iskusne konzumente, ili samo kao magnet za sve korisnike sklone "tehnikalijama" pomoću kojih mogu uživati u svojim omiljenim pjesmama ili filmovima.

Kakav god bio razlog vašeg posjeta tradicionalnom zagrebačkom sajmu, vi ste uvijek dobro došli!

Kao stimulans za navedeni događaj, nadamo se da će poslužiti i primjerak časopisa kojeg upravo držite u rukama. Uvažavajući koncept našeg sajma ili, možda preciznije, sajma koji uvažava koncept časopisa, odnosno oboje, uvažavajući globalne trendove, nudimo čitateljima/posjetiteljima optimalni balans staroga i novoga uz visoki udio tematskog glazbenog/filmskog sadržaja.

NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Nadam se da ćete provesti ugodno vrijeme s nama, bilo u vašem domu ili na našem AV sajmu 28. i 29. listopada 2017. u Sheraton Zagreb Hotelu.

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Andrija Ćurković Urednik

hifimedia #103

3

SADRŽAJ 18

42

Onkyo A-9150 Snažniji brat MusicStyle

Prikaz: Randy Newman Okrutni romantičar

44

Prikaz: Tom Petty (1950 – 2017) Sveamerički junak

48

Prikaz: Sheer Mag Ljubav u doba Donalda Trumpa

50

Razgovor: Charles Tolliver Najveće okupljalište jazz freakova

58

6 iTEHNO 84 Audio / Video

Testovi

16

Magnat LZR 980 Škola za posebne slušalice gospodina Magnata

20 32

Dynaudio Special Forty Jubilarni zvučnik

18

NuPrime DAC-10H DAC/Pre i ST-10 Nu da za dva

20

Audioquest Niagara 100 Efikasna strujna barijera

24

68

Panasonic TX-65EZ1000E Najbolji LOED TV

28 32

Denon AVR-X3400H HEOS nadogradnja

36 38

Bowers & Wilkins DB3D Izvucite najdublje tonove

4

hi-fimedia #103

Film Prikaz: Blade Runner Blade Runner 2049 Svjedočiti čudu…

68

Komentar: Propast Hollywooda Smrt filma i rođenje franšize

73

Portret: Andrej Tarkovski Metafizika u dugom kadru

76 76

DVD/BD recenzije

48

Vijesti

Panasonic DMP-UB700 4K Blu-ray player

52 Jazz recenzije 64 Rock recenzije

28

PRIKAZ IFA 2017.

PANASONIC PREDSTAVIO Na ovogodišnjem sajmu IFA u Berlinu, Panasonic je na konferenciji za medije predstavio nove proizvode i tehnologije iz četiri grupe svojih proizvoda: potrošačka elektronika, kućanstvo, automotivna industrija i B2B piše: Andrija Ćurković

P

od sloganom "bolji život, bolji svijet", dovezavši se na Gogorovom električnom skuteru, konferenciju je otvorio gospodin Laurent Abadie, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Panasonic Europe.

Prateći globalni trend novih rješenja i razvoja tehnologija za primjenu u okruženju "pametnog načina življenja" (Smart Life), gosp. Abadie je istaknuo kako je

6

hi-fimedia #103

Panasonic godinama posvećen zagovaranju tog koncepta. Od plasiranja pametnih kućnih proizvoda i rješenja za pohranu energije te pametne mobilnosti - povezujući ljude, gradove i ceste - Panasonic je i do sada predvodio trend koji mijenja način na koji živimo i radimo. Naglasio je također da je Panasonic i pionir u gradnji pametnih gradova svojim doprinosima i organizacijama projekata diljem svijeta.

Predstavljena su neka energetska rješenja kako bi se pokaza-

li načini na koji se energija može efikasnije trošiti i načini na koje se može uštedjeti. To se odnosi na tehnologije za proizvodnju energije poput solarnih panela, na uređaje za pohranu energije kao što su prijenosne baterije te na energetski efikasne tehnologije za kućanstava poput Aquaria Heat Pump i Fuel Cell Heating System tehnologije.

U području automotivnosti (Smart Mobility), Panasonic surađuje s luksuznim proizvođačem električnih vozila Tesla, pri

čemu se njihov SUV Model X, kao i Gogorov električni skuter i Coup eScooter sharing servis, pogone Panasonicovim litijskim baterijama.

Novosti iz područja kućne zabave i digitalnih fotoaparata predstavila je gospođa Michiko Ogawa, direktor Panasonicovog odjela kućne zabave, ali ujedno i direktor tvrtke Technics.

U uvodnom govoru istaknula je da će Panasonic imati uvijek fokus na kvalitetu audio zvuka i da će on i dalje biti ključni dio Home AV zone. Tu predanost kvalitetnom zvuku bez obzira gdje se korisnik nalazi utjelovljeno je i u novom prijenosnom bežičnom zvučniku oznake SC-GA10. Najveća posebnost ovog zvučnika je mogućnost upravljanja glasom zahvaljujući ugrađenom Google Assistant.

Zvučnik podržava Spotify, Google

Michiko Ogawa

Danny Kaye Laurent Abadie

NAJNOVIJE PROIZVODE Play Music, TuneIn i Deezer glazbene servise, a bit će dostupan u bijeloj i crnoj verziji.

Osim toga, predstavljene su i nove kvalitetne slušalice oznake RP-HTX80B koje korisnicima nude bežičnu Bluetooth povezivost i hands-free korištenje uz autonomnost od 20 sati rada. Što se tiče televizora, Panasonic je na IFA-i predstavio svoju paletu OLED televizora među kojima posebno mjesto ima najbolji, ujedno i najveći model oznake EZ1000 i dijagonale 77-inča (196 cm). Već smo ranije upoznali 65-inčnu verziju iz ove serije, a nešto pristupačnija OLED serija nosi oznaku EZ950 i koja se nudi u dimenzijama ekrana od 65 i 55 inča.

Za vrijeme izlaganja, konferenciji se pridružio i Danny Kaye, izvršni potpredsjednik tvrtke 20th

najavljeni su novi modeli Lumix Century Fox, kako bi obznanio fotoaparata i njihovih dodataka suradnju s Panasonic Corporation kao i nova softverska nadogradi Samsung Electronics Co. i sklapanje partnerstva s ciljem izrade nja za izuzetno uspješni model otvorene i dinamične metapodatDC-GH5. Novo ažuriranje softvekovne platforme ra (Verzija 2.0) za Panasonic je za High Dynamic fotoaparat DC-GH5 Range (HDR) na donosi iznimno predstavio svoju temelju pripadaunaprjeđenje perpaletu OLED jućeg certifikata i formansi i korišteznaka pod radnim nja novih funkcija s televizora među imenom HDR10+. kojim će biti zadokojima posebno Ove tri komvoljni I profesionalpanije zajedno će mjesto ima najbolji i ni korisnici. tvoriti licencirajuZavršetak najveći model oznake Panasonicovog ći subjekt koji će izdavati certifikate EZ1000 od 77-inča predstavljanja medijima na ovoza HDR10+ platformu od siječnja 2018. godine. godišnjem sajmu IFA prepušteno Sve tri kompanije su uvjerene da je sestrinskoj tvrtki Technics i njeće ovaj novi format značajno podigovoj direktorici gospođi Ogawa.

Jedan od najambicioznijih proći kvalitetu slike čime bi najviše koristi imali sami potrošači. izvoda u povijesti Technicsa, istaZa fotografske entuzijaste, knula je gospođa Ogawa, doži-

vio je svoju svjetsku premijeru.

Technics je po prvi puta predstavio reinterpretaciju njihovog klasika, gramofona SP-10, prvog gramofona na svijetu s direktnim pogonom iz 1970. godine.

Prikazani prototip nosi oznaku SP-10R i predstavlja do sada najambiciozniji direct drive gramofon u povijesti kompanije, a u maloprodaji bi trebao biti dostupan početkom ljeta 2018. godine. U Technicsu navode da ovaj vrhunski proizvod isporučuje kvalitetu zvuka koja će zadovoljiti i najzahtjevnije audio entuzijaste.

Također, predstavljen je i njihov "sve-u-jednom" glazbeni sustav OTTAVA™ f (SC-C70) kao savršen primjer uređaja koji koristi svu tehnologiju i know-how koju je Panasonic razvijao godinama, a postaje simbol nove ere u povijesti Technicsa.

hifimedia #103

7

VIJESTI

MAGNAT HUMIDOR

BOWERS & WILKINS SERIJA 700 Jedan od najpoznatijih proizvođača zvučnika, britanski Bowers & Wilkins, predstavio je svoju novu 700 seriju koja dolazi kao zamjena za vrlo uspješnu CM (Compact Monitor) seriju zvučnika. Nova serija zvučnika se sastoji od tri samostojeća modela, tri za postavljanje na stalak ili policu, dva centralna modela i jedan subwoofer. U tvrtki navode da je svaka zvučnička jedinica u 700 seriji poboljšana u odnosu na one iz prethodnej CM serije i da su u njih ugrađene tehnologije koje su razvijene za njihove top modele iz serije 800 Diamond.

U prvom redu je korištenje patentiranog Continuum tkanog materijala za izradu membrane srednjetonskih zvučničkih jedinica i za kojeg u tvornici navode da je manje podložan savijanju u ekstremnim uvjetima rada od Kevlara kojeg su ranije koristili.

Također iz serije 800 preuzet je dizajn visokotonca koji je smješten na samoj zvučničkoj kutiji (modeli 705 S2 i 702 S2), kućište je napravljeno od jednog

8

hi-fimedia #103

komada aluminija, a koristi novu membranu promjera 25 mm (1 inch) napravljenu od ugljika (karbona). U Bowersu navode da im je ovo trenutno najbolji visokotonac ikad proizveden.

Naravno, ako se izuzme verzija iz serije 800 Diamond. Bas zvučničke jedinice u novoj 700 seriji koriste nadograđenu verziju Aerofolne membrane (tehnologija varijabilne debljine membrane), načinjena je od papira (za razliku od prethodnih modela koji su bili načinjeni od ugljika), i optimizirane zvučničke košare napravljene od aluminija (u CM seriji su bile izrađene od cinka). Potpuno novi subwoofer u ovoj seriji nosi oznaku DB4S, koristi bas jedinicu promjera 25 cm, ima ugrađeno digitalno pojačalo snage 1000 W, digitalno pretpojačalo s dinamičkim ekvilajzerom (Dynamic EQ) za precizno ugađanje zvuka u cijelom zvučnom spektru. Sva audio podešavanja i korekcije se rade pomoću B&W DB4S aplikacije na vašem pametnom

telefonu. Ponuda zvučnika Bowers & Wilkins serije 700 obuhvaća samostojeće modele: 702 S2 (1.999 eura / kom), 703 S2 (1.499 eura / kom) i 704 S2 (1.199 eura / kom), zatim za smještaj na stalak ili policu: 705 S2 (1.099 eura / kom), 706 S2 (699 eura / kom) i 707 S2 (499 eura / kom), te zvučnika za izradu kompleta kućnog kina: HTM71 S2 (1.149 eura / kom) i HTM72 S2 (749 eura / kom) - centralni zvučnici i DB4S (1.600 eura / kom) – subwoofer.

Detaljnije tehničke informacije o svakom pojedinom modelu potražite na stranici proizvođača ili domaćeg distributera. Svi modeli zvučnika su dostupni u tri finiša: sjajno crnom, satensko bijelom i u crvenom furniru (rosenut). Hrvatska premijera Bowers & Wilkins zvučnika serije 700 bit će održana za vrijeme Hi-Fi sajma "Zagreb AV Show 2017" u Sheraton Zagreb hotelu, od 28. do 29. listopada 2017. godine.

INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

Od osnutka 1973. godine njemački Magnat nastoji predanošću i naprednim tehnologijama stvarati zvučnike po mjeri i ukusu ljubitelja glazbe. Mini zvučnik naziva Humidor (humidor je inače kutija za čuvanje cigara, u kojoj je vlaga konstantna), najnovije je očitovanje Magnata na zahtjeve audiofila, koji uz to nemaju puno prostora, ili jednostavno ne žele velike zvučničke kutije u slušaonicama, istovremeno ne odričući se zahtjeva za vrhunskom reprodukcijom.

Humidor je high-end dvosistemski zvučnik predviđen za smještaj na stalke (ili na policu). U kutiju od debelog medijapana, finiširanu vrhunskim furnirom od cedrovine, smještene su vrhunske zvučničke jedinice – bas/ srednjotonac promjera 4,5 inča membrane od sendviča keramike i aluminija te visokotonac meke kupole promjera 25mm i širokog oboda, radi bolje disperzije zvuka. U skladu s aspiracijama zvučnika su i super kvalitetni zvučnički terminali, kao i fazno i frekvencijski optimizirana skretnica, izrađena od visokokvalitetnih dijelova.

Nominalna impedancija zvučnika je 4-8 Ohma, nazivna snaga 75/150W (RMS/Maks.), a deklarirani frekvencijski opseg 34-50.000Hz, bez navođenja odstupanja. Osjetljivost sustava je 90dB, susretna frekvencija 2.500Hz, preporučena snaga pojačala min 30W, a u prodaju dolaze krajem 11. mjeseca po cijeni od 800 erua/par. I za kraj, ono što je kod ovakvih zvučnika vrlo važno su dimenzije, a one za ovaj paket(ić) mjere 140 x 245 x 258 mm (ŠVD).

INFO: Chipoteka, tel. 01 2338 844, www.chipoteka.hr

… Z U A L P A

A V O N I A! D N RU

Cockta

VIJESTI

MAGNAT M700, HIBRIDNI STEREO SUSTAV PHILIPS OLED SERIJA 9000 Novi visokokvalitetni stereo sustav dolazi iz produkcije njemačke tvrtke Magnat. Sastavljen je od CD playera MCD 750 i hibridnog receivera s cijevima oznake MR 780. Magnat MCD 750 CD player udovoljava najvišim standardima kvalitete i u potpunosti je prilagođen maksimalnoj preciznosti reprodukcije. Koristi izuzetno precizan CD pogon i kontroler tvrtke Toshiba, a za pretvaranje digitalnog CD zapisa u analogni zvuk brine se visokokvalitetni niskošumni 24bit/192kHz DAC tvrtke Wolfson. Osim toga, dodan je visokokvalitetni analogni stupanj filtriranja u izlaznom stupnju koji obuhvaća i posebno operativno pojačalo tvrtke Texas Instruments s niskom razinom šuma. Stereo receiver MR 780 je hibridni

uređaj s cijevnim pretpojačalom i tranzistorskim izlaznim stupnjem.

U pretpojačalu su dvije uparene ECC 81 cijevi, a u izlaznom stupnju diskretni tranzistori koji daju 100 W RMS snage po kanalu na 4 ohma. Receiver ima ugrađen visokokvalitetni DAB/DAB+ i FM tuner, MM gramofonski ulaz, USB 2.0 audio ulaz, digitalne ulaze (2x optička, 2x koaksijalna i 1x USB), Bluetooth ulaz (4.0) s aptX audio standardom, te metalno kućište s aluminijskom prednjom pločom.

Dimenzije Magnat MR 780 receivera su 433 x 132 x 317 mm (ŠxVxD), masa 8,9 kg, a cijena 6.999 kn. Magnat MCD 750 CD player teži 3,9 kg, dimenzije su mu 433 x 78 x 317 mm (ŠxVxD) i cijena 2.999 kn.

INFO: Chipoteka, tel. 01 2338 844, www.chipoteka.hr

TP Vision, tvrtka koja proizvodi televizore tvrtke Philips u Europi, predstavila je svoj novi OLED TV serije 9000. Za sada se izrađuje u 55 inčnoj varijanti, ali uskoro stiže i 65 inčna verzija (veljača 2018). Novi OLED koristi 4K ekran, a ono što ga posebno izdvaja od ostalih proizvođača OLED televizora je Ambilight (3-strani Ambilight).

On svojom stražnjom svjetlošću pomaže proširiti sadržaj izvan granica samog zaslona. Uz impresivnu svjetlinu od čak 900 nit i OLED-ovu sposobnost potpuno isključivanja piksela za beskonačno duboku crnu boju, slika bi trebala biti vrhunske kvalitete. TV također ima vrlo široku paletu boja, oko 99% DCI-P3. Philips je u ove OLED modele ugradio i svoj novi P5 video procesor. Veći dio sadržaja koji se reproducira na naše televizore sadrži neugodne vizualne nesavršenosti kao što su šum i artefakti. Proizvođač

navodi da P5 procesor savršeno to ispravlja, smanjujući šum bez neugodnog zamućivanja.

Novi OLED može obraditi sve od SD rezolucije do 4K HDR, te podržava dva HDR formata (HDR10 i HLG) za prikaz veće svjetline i dublje crne razine. 65 inčna verzija Philipsovog OLED-a ima ugrađeni soundbar pametno integriran u samo postolje, a također se bez problema može podesiti i ako OLED TV treba montirati na zid. Soundbar se sastoji od 6.1 sustava zvučnika (ukupne snage 60 W), šest visokotonaca na prednjem dijelu i duboko trokutastog zvučnika sa stražnje strane, koji popunjava bas područje. Philipsov OLED TV ima minimalni okvir i impresionira svojim vitkim kućištem, čineći ga vrlo atraktivnim televizorom.

Spomenimo da je njihov OLED TV (55POS9002) dobio EISA nagradu 2017-2018 kao Best Buy OLED TV. INFO: www.philips.hr

zadužen je digitalno analogni pretvarač s podrškom za DSD zapise u maksimalnoj kvaliteti uzorka od 32 bita pri frekvenciji od 384 kHz. Ovaj receiver ima sve moguće priključke: digitalne, analogne i bežične, može spojiti 4K televizor i do sedam media playera putem HDMI konektora, procesira sve popularne Hi-Res i objektno bazirane audio kodeke dok Dynamic Audio Amplification pojačava zvuk za potpuni kino doživljaj. Receiver reproducira

gotovo sav audio dostupan vašem mobilnom uređaju ili PC-u putem dvopojasnog Wi-Fi-a, dolazi s ugrađenim Chromecastom i DTS Play-Fi, podržava AirPlay, Bluetooth i Spotify, Tidal, TuneIn, Deezer servise. Maksimalna snaga po kanalu je 165 W što je sasvim dovoljno za većinu zvučnika. Cijena kod domaćeg distributera je 4.899 kn.

INFO: Chipoteka, tel. 01 2338 844, www.chipoteka.hr

ONKYO TX-NR676E Predstavljen je novi Onkyo AV receiver oznake TX-NR676E koji podržava 7.2 kanale, 4K video,

10

hi-fimedia #103

HDR10, Dolby Vision, Dolby Atmos i DTS:X tehnologije. Za reprodukciju digitalnih zapisa

28. - 29. 10. 2017.

SHERATON ZAGREB HOTEL 23. zagrebački sajam potrošačke elektronike “Zagreb AV Show 2017.” održava se pod pokroviteljstvom časopisa hifimedia u dvoranama Sheraton Zagreb hotela.

Vodeći audio/video distributeri i proizvođači izložit će svoje najnovije i najzanimljivije proizvode. Posjetitelje očekuju i zanimljive radionice, prigodna prodaja nosača zvuka (LP & CD) te dodatna iznađenja.

Sajam je otvoren za posjetitelje u subotu (28.10.2017.) od 10 – 19h i nedjelju (29.10.2017.) od 10 – 18h.

Cijena dnevne ulaznice iznosi 20 kn.

Dobro došli!

Lista izlagača: AQUARIUS RECORDS hr.cedeterija.com AUDIO CENTAR www.audiocentar.hr AUDIO SAN www.audiodream.hr CANYON AUDIO (SLO) www.canyonaudio.si CHIPOTEKA www.chipoteka.hr DANCING BEAR www.dancingbear.hr ELECTRON AUDIO www.electron-audio.com EPSON HRVATSKA www.epson.hr GIBSON INNOVATIONS www.gibsoninnovations.com INTEK CROATIA www.intek-croatia.hr LOEWE GALLERY PLUG&PLAY www.loewe.hr

MAROHEI CABLES www.marohei-cables.com MEDIA AUDIO mediaaudio.hr PANASONIC HRVATSKA www.panasonic.hr PLANET AUDIO www.planetaudio.hr SAMSUNG HRVATSKA www.samsung.hr SE-MARK www.se-mark.hr SIGMA AUDIO KONCEPT www.sigma-audiokoncept.hr SMART TOUCH www.smart-touch.hr ŠMIT ELECTRONIC www.smit-electronic.hr SONUS ART www.sonusart.hr TP VISION HRVATSKA www.tpvision.com UBIQ AUDIO (SLO) www.ubiqaudio.com

VIJESTI

PRIMARE PRISMA NAD T758 V3 AV RECEIVER Novi NAD T758 V3 najambiciozniji je projekt te renomirane tvrtke od kada u svom programu pokriva i AV segment. Zapravo je taj uređaj mnogo više od klasičnog AV receivera. Uz najnaprednije tehnologije i najmoderniju opremu koju tvrtka posjeduje, te već poslovično najkvalitetniju višekanalnu amplifikacijski sekciju kada je u pitanju ova kategorija uređaja (primijenjena vlastita PowerDrive™ topologija identična kao u cijenjenim i nagrađivanim NAD pojačalima), u potpunosti je podržan 4K Ultra HD standard slike, Dolby Atmos® i DTS HD™ Master Audio standard zvuka.

Implementirana je BluOS® platforma sestrinske tvrtke Bluesound koja omogućuje bežični multi-room streaming glazbe, reprodukcija visokorazlučivih (HiRes) audio formata (24-bit/192kHz; FLAC/WAV/ AIFF) uključujući i MQA također je pokrivena, Dirac Live® sustav s mjernim mikrofonom brine se

o korekcijama zvuka sukladno razmještaju zvučnika i akustici prostora, poznati tvrtkin MDC (Modular Design Construction) koncept dozvoljava buduće video i audio nadogradnje, osim klasičnim daljincem upravljanje je moguće aplikacijom za pametne telefone i ostale prijenosnike, itd. NAD T758 V3 je u funkcionalnom i tehnološkom smislu beskompromisan AV receiver budućnosti spreman za preuzimanje centralne uloge u svakom ozbiljnijem AV sustavu.

Cijena mu je 11.599 kuna, a premijerno će biti predstavljen na 23. zagrebačkom sajmu potrošačke elektronike "Zagreb AV Show 2017." u Sheraton Zagreb hotelu 28. i 29.10.2017. godine, u dvorani Pula gdje će domaći zastupnik i distributer za NAD predstaviti kućno kino čija će važna karika biti upravo NAD T758 V3 AV receiver.

INFO: Sigma Audio Koncept, Tel. 01 3832814, www.sigma-audiokoncept.hr

Danski Primare je na sajmu Munich High End 2017 najavio tri nova uređaja: integrirano pojačalo I35, CD player CD35 i integrirano pojačalo I15. Zajednički nazivnik za sva ova tri uređaja je Prisma, cjelovito multiroom rješenje za upravljanje iz jedne točke.

U praksi to znači da Prisma omogućava reprodukciju s čvrstih medija, streaming, Wi-Fi i Bluetooth® vezu, multi-room/ multi-zone opcije upravljanja preko Prisma upravljačke aplikacije za sve mobilne uređaje.

Integrirano pojačalo I35 Prisma (preporučena cijena 4.500€) najnoviji je nasljednik sada već kultnih integriranih pojačala iz serije 30 i prvi model s novim modulom napajanja UFPD 2.

Napajanje je radikalni redizajn nagrađivane tehnologije UFPD (all-analog Class-D). Snaga pojačanja iznosi 150 W na 8 ohma, pored balansiranih analognih ulaza, I35 Prisma sadrži i cjeloviti DAC modul koja podržava PCM 768kHz i DSD 256.

CD35 Prisma CD player (preporučena cijena 3.200€) sadrži najnoviji TEAC CD pogon, a u kombinaciji

s mogućnostima povezivanja i upravljanja koje pruža Prisma ovaj CD player predstavlja kompletno rješenje za digitalnu reprodukciju.

Novi referentni DAC zasnovana je na vrhunskom ESS Sabre chipsetu za konverziju do PCM 384kHz i DSD 256 i povezana na balansirani analogni izlaz. Integrirano pojačalo I15 Prisma (preporučena cijena 1.750€) kompaktni je sustav snage 75 W po kanalu s mogućnošću konverzije digitalnog u analogni signal (PCM 768kHz i DSD 256) i svim Prisma funkcijama povezivanja i upravljanja. Svi modeli dolaze s daljinskim upravljačem C25 i dostupni su u dvije opcije finiša, crno i titan.

Predstavljanje Prisma serije u Hrvatskoj najavljeno je za 23. zagrebački sajam potrošačke elektronike Zagreb AV Show 2017.

28.-29.10.2017.

INFO: Media audio, Tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

i na kraju analognim MM/ MC pretpojačalom. Nabrajati bezbrojne mogućnosti uređaja od kojih neke dolaze kao opcija (MM/MC modul) čini se nema mnogo smisla, no ono što vrijedno izdvojiti to su tehnička rješenja iz kuće koje uređaj čine zanimljivim, modernim, nadogradivim i gotovo univerzalnim u svakom potentnom audio sustavu. Konverzija 32-bit PCM do 384kHz, DSD 256,

DXD, gomila digitalnih i analognih ulaza, vrhunski 32-bit atenuator, uz "Mytek Femtoclock Generator" koji interni jitter drži na razini od 0,82ps, niklani MM/MC "stepup" transformatori, MQA kompatibilnost i još puno toga.

Dimenzije uređaja su 432 x 50 x 267 mm (ŠVD), masa 8 kg, a cijena 5.800 eura.

INFO: Intek Croatia, tel. 098 374 906, www.intek-croatia.hr

MYTEK MANHATTAN II Manhattan II je stvarno zanimljiv uređaj koji u jednom kućištu integrira veći broj različitih funkcija. Radi se o uređaju koji dolazi sa: pretpojačalom, analognom line sekcijom (RCA i XLR ulazi),

12

hi-fimedia #103

referentnim USB/mrežnim digitalnim pretvaračem, vrhunskim pretpojačalom za slušalice (500mA, 6W, 0 Ohm izlazna impedancija), integriranim digitalnim streaming mogućnostima

SAMSUNG Q8F SERIJA TELEVIZORA Iako je bio jedan od najvećih zagovornika zakrivljenih TV ekrana na tržištu, Samsung je na sajmu IFA predstavio planove za proširenje linije QLED TV prijemnika u Europi, u kojoj ima sve više modela s ravnim ekranima.

Kako bi učvrstio vodeću poziciju u segmentu premium televizora, od nedavno je dostupan model Q8F, ravna verzija odlično prihvaćenog zakrivljenog Q8C televizora, i to u veličinama 55 i 65 inča. Ovaj model će biti dio najveće linije TV prijemnika u Europi, koja se sastoji od 14 QLED televizora, u zakrivljenim i ravnim modelima, dijagonale ekrana od 49 do 88 inča. Temelji se na LCD zaslonu s rubnim LED osvjetljenjem i kvantnim točkama (Quantum dot tehnologija) kako bi se proširio raspon reprodukcije boja. Za razliku od većine konkurentnih proizvođača televizora koji sve više koriste OLED zaslone, Samsung

ostaje vjeran LCD zaslonima i njihovim poboljšanim sve dok ne postignu prave QD-LED televizore bez LCD filtra. Q8F televizor nudi 4K razlučivost i podršku za HDR, dolazi s najnovijom Samsungovom verzijom Tizenovog operativnog sustava, opcijom za zidnu montažu bez razmaka i vanjskom priključnom kutijom koja se spaja na TV preko optičkog kabela od 1,8 mm. Također, za dodatno osnaživanje premium linije QLED televizora, Samsung je ušao u partnerstvo s Panasonicom i 20th Century Foxom kako bi proširio tehnologiju HDR 10+, a očekuje nastavak širenja partnerstva koja će uključivati holivudske studije, pružatelje sadržaja i programere igara.

Samsung Q8F 4K QLED televizor će biti dostupan jedino u Europi po cijeni od 2.599 i 3.599 eura.

INFO: Samsung Hrvatska, www.samsung.hr

hifimedia #103

13

VIJESTI

LUXMAN LX-380 INTEGRIRANO POJAČALO

RYAN SPEAKERS RUČNI RAD IZ KALIFORNIJE Tvrtka Audio dream od nedavno je postala regionalni distributer američkog proizvođača zvučnika Ryan Speakers iz Kalifornije (USA).

Iako Ryan Speakers službeno postoji tek nešto više od 5 godina, povijest tvrtke seže daleko u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada su braća Todd i Trevor Ryan konstruirali nekoliko legendarnih zvučnika. Nakon toga, obojica su radili za druge zvučničke kompanije – sve do nedavno kada su ponovo počeli raditi samostalno. Nova kompanija ponosno ističe 3 poslovna pravila: izuzetna vrijednost za novac, "state of the art" zvuk i proizvodnja u Americi. Koristeći najsuvremeniju mjernu opremu, braća Ryan su projektirali i proizveli zvučničke

jedinice i kućišta visoke rezolucije i istovremeno vrlo niskih razina koloracije. Skretnice zvučnika su izrađene "point to point" načinom povezivanja komponenti (nema PCB-a), a same komponente su zračne zavojnice i kondenzatori niske tolerancije, svi redom ručno odabrani. Trenutno tvrtka Ryan nudi 4 modela zvučnika: bookshelf dvosistemac R610 (14.950,00 kn za par), samostojeći 2,5 sistemac R620 (25.950,00 kn) , 3 sistemac R630 (36.950,00) te 4 sistemski samostojći Tempus III (117.950 kn).

Na zagrebačkom sajmu "Zagreb AV Show 2017" u Sheraton hotelu posjetitelji će moći vidjeti i poslušati modele R610 i R620.

INFO: Audio dream, tel. 01 48 33 046, www.audiodream.hr

U potrazi za novim vijestima standardno se obilaze objave i rubovi novih tehnologija nadolazećih ideja i nadobudnih tehnologija. Audio elektronika srećom nije od onih najbrže rastućih i propulzivnih u smislu novih topologija koje nemilice gaze i u prašini ostavljaju one od jučer. Više je nalik na arhivu u kojoj opstaju i legendama budu proglašeni oni koji svojim rješenjima i kvalitetom to stvarno zaslužuju. Velika je to sreća i za publiku i kritiku koja i dalje može uživati u najboljim konstrukcijama uređaja koje su i dalje kompatibilne s današnjim uređajima i koje uz poneko zatezanje bore i danas mogu biti izvanredno potentno srce sustava i bez problema obući "šprinterice" za trku s mlađima.

Dapače. Jedan od takvih, vječnih uređaja je i cijevno integrirano pojačalo Luxman LX-380, dio serije uređaja koju je japanski

Luxman počeo proizvoditi prije više od pola stoljeća.

Prošlo je od predstavljanja serije "38" skoro 55 godina, a pojačalo još uvijek izgleda decentno s drvenim oblogama, ton kontrolama, neodoljivom retro prednjom pločom uz obvezni "Loudness" prekidač i MM/MC pretpojačalom.

U izlaznom stupnju LX-380 koristi 6L6GC beam tetrode s indirektno grijanom katodom koje su svoj put započele 1936. godine kad ih je predstavila legendarna tvrtka RCA. Snage nema u izobilju, ali u razumno postavljenom sustavu 20-ak Watta po kanalu može biti sasvim dovoljno. Uređaj može služiti i kao pretpojačalo ili izlaz, ali to je manje važno. Oni koji se odluče za ovakav uređaj uglavnom ciljaju na integriranu konstrukciju.

INFO: Planet Audio, Tel. 098/232-465, www.planetaudio.hr

Renomirani francuski proizvođač zvučnika Davis Acoustics je na ovogodišnjem sajmu Munich High End 2017 prikazao svoju pristupačniju seriju zvučnika oznake Balthus. Serija se sastoji od tri samostojeća modela (Balthus 50, 70 i 90), jednog za postavljanje na stalak (30) ili policu te centralnog zvučnika (10) za potrebe sustava kućnog kina.

Tvrtka preko 30 godina ima vlastiti razvoj i proizvodnju zvučničkih jedinica, a prepoznatljiva je po korištenju kevlarskih membrana

za bas/srednjetonske jedinice koja im daje očekivanu prozračnost i detaljnost u srednjetonskom zvučnom spektru. Za najniže bas frekvencije koriste zvučnik (17 cm) s membranom od papira, kevlarsku srednjetonsku jedinicu (13 cm) dok 25 mm visokotonska jedinica ima membranu o tkanine. Hrvatska premijera ovih zvučnika bit će za vrijeme "Zagreb AV Show 2017" u Sheraton hotelu, a cijene Balthus zvučnika se kreću od 400 pa do 1.400 eura. INFO: Audio centar, www.audiocentar.hr

DAVIS ACOUSTICS BALTHUS SERIJA

14

hi-fimedia #103

Beskompromisna snaga nove generacije.

TX-RZ3100 11.2-kanalni AV mrežni receiver

Naš vodeći AV receiver neizmjerne visokonaponske snage i trenutne kompletne dinamike glavna je pokretačka sila za 7.2.4-kanalne sustave kućnih kina s podnim zvučnicima, dvostrukim subwooferima, i stropnim ugradbenim zvučnicima. Kvaliteta zvuka je točna, bogata i živopisna – publiku može prenijeti u svijet koji je stvorio redatelj filma. Osim što u potpunosti transformira kino i stereo doživljaj slušanja, model TX-RZ3100 prenosi zabavu kroz čitav dom, uz žičane ili bežične višezonske digitalne, odnosno analogne audio mogućnosti, Zone 2 UltraHD HDMI® priključkom te uz paket za pokretanje tehnologija koje omogućuju prenošenje audio zapisa na vaše kućno kino i izvan njega. Dizajniran za jednostavnu integraciju po mjeri svakog doma, model TX-RZ3100 izrađen je sa strašću za strastvene entuzijaste kućnog kina.

Distributer za Republiku Hrvatsku: Z-el d.o.o. www.chipoteka.hr

TEST MAGNAT LZR 980

ŠKOLA ZA POSEBNE SLUŠALICE GOSPODINA MAGNATA Predmet ovog testa su slušalice njemačkog proizvođača Magnat koji je već desetljećima prisutan na audio sceni i to njihov najbolji model LZR 980 piše: Gordan Gaži

J

oš jedne slušalice na testu.

Iako sam već preko ovih stranica pokušao komentirati apsolutnu poplavu slušalica, pretpojačala, kabela i svih drugih dodataka za slušanje glazbe u vlastitom prostoru i diskreciji trend se nimalo ne stišava. Nisam siguran u teoriju o audiofilskoj alijena-

16

hi-fimedia #103

ciji, a još manje podržavam onu o strahu od reprodukcije kakve neaudiofilske snimke pred družinom strogih pogleda i još viših standarda od onih o čistoći piva iz davnih dana. Bit će da je audio scena ipak pred katarzom, a slušalice su dostupne i mogu iskreno razveseliti iskusnog audiofila, ali i ponekog zalutalog sljedbenika naših uvjerenja. No, lako za ovu stranu priče, ali kako u toj nepregled-

noj gužvi brandova, noviteta, tehčuje samo jednonotni bas i iste pokloniti zvijezdama NBA-a ili lige nologija, gluhih komora, materipetice. Odjednom smo svi izglejala koji su upravo sišli sa svemirskih stanica, timova inženjera i da zavoljeli "One Chello" s jednom stručnjaka za marketing zainterežicom. Ali u svim bojama. I nije ovo šlagvort iza kojeg slijede najsirati nekog za ….nove slušalice?

Doduše u svakom bolje slušalice na sviSama gradu postoji poneki jetu niti je ovaj uvod navijač proizvođača tome imao poslužitehnologija koji će iz sentimenali svatko tko želi u koja se nalazi ti,svom poslu biti ozbitalnih razloga kupiu slušalicama ljan ima prigodu biti ti proizvod. A dalje?

Dalje se priznaje ismijan. provjerena samo cijena, zvuk i Predmet ovog su rješenja dizajn. Da, dizajn. Jer testa su slušalice njeslušalice se mogu mačkog proizvođaiz Magnat nositi i van, a ako ča Magnat koji je već zvučnika koja su sposobne raditi s desetljećima prisutan su se već malo manje snage i na audio sceni i to još k tome fino suranjihov najbolji model dokazala LZR 980. Da, flagship đivati s njenim malim proizvođača koji posjeduje iskumobitelom pola posla je obavljeno. Još kad bi se sklapale ili rolale stvo, stručnjake i sve tehnološke kao joga prostirka, a da ipak budu pretpostavke za ravnopravnu trku kvalitetne. Da, muke su to prois prvom linijom takmaca. Njihov pristup problemu može se nazvazvođača slušalica, ali sve navedeno i nije lako ostvariti. Lakše je ti umjerenim i racionalnim. Svjesni bilo nekim popularnim doktorida posjeduju sve osim distinktivma napraviti slušalice iz kojih se nog dizajna bez problema su se

obratili dizajnerskom studiju Pininfarina koji je osim vozila po kojima su najpoznatiji dizajnirao i mnoge druge predmete i uređaje široke potrošnje. Moram priznati da gotovo nikad nisam vidio promašen dizajn studija (osim par Fiat vozila…ali zanemarite) i tome u prilog idu i stvarno prekrasne Magnat LZR980. Jajasta torbica u kojoj dolaze slušalice je kompaktna i nakon njezinog otvaranja napokon možemo vidjeti objekt našeg testa. Na prvi dodir osjeća se koliko je dorade i finiširanja potrošeno u zadnjoj fazi proizvodnje u kojoj je i apliciran "LZR Pro" pokrovni sloj, no onaj baršunasti, lagano mekani dodir doista ostavlja dojam kao i mekani i podatni jastučići za uha izrađeni od posebne tkanine koji posjeduju tehnologiju protiv znojenja, ali i doista ugodnu memorijsku pjenu. Zglobovi ovih sklopivih naglavnih slušalica su izrađeni od aluminija i kao takvi vrlo čvrsti.

Cijela konstrukcija se na prvi pogled čini kompaktna i nakon vađenja iz kutije dizajnerski gotovo besprijekorna i pomalo vizualno uska za naglavne slušalice. Sama tehnologija koja se nalazi u slušalicama provjerena su rješenja iz Magnat zvučnika koja su se već dokazala. "LZR" je zapravo skraćenica za lasersku tehnologiju koja je koristi u tvrtki u cijelom nizu mjerenja i simulacija čime se razmjerno dobro može predvidjeti ponašanje drivera u zadanim okolnostima i aplikacijama. Tako je u ovom slučaju Magnat odlučio koristiti 40 mm optimiziranu zvučničku jedinicu ("Kippel Laser Tech Driver") promjera 40 mm s N45 neodimijskim magnetom i višeslojnom membranom, te već poznatom "Metal Core" tehnologijom iz kuće. Cijeli motor je prigušen antirezonantnim elementima, a samo kućište svake slušalice prigušeno je aperiodičnim sustavom. Cijeli sustav je pokriven akustički optimiziranom zaštitnom mrežicom, a uz slušalice dolaze i 2 posebno izrađena OFC kabela.

Zvuk

Odmah prijeđimo na dobre vijesti. Slušalice bez većih problema rade s mobitelima, prijenosnim reproduktorima i naravno specijaliziranim pretpojačalima za slušalice. Zvuk je uglavnom fino balansiran, dovoljno prozračan s puno detalja i prikladan za duže slušanje. Bas područje je stameno, no ponekad mu nedostaje malo težine prema samom dnu, iako ritmu i fokusu nema primjedbi. Rock glazba zvuči odlično uz mnogo ritma, brzine i snage, no najživlji dojam ipak ostavljaju snimke malih jazz sastava i solo vokalista. Na takvim snimkama kvalitetne jedinice bez napora oslikaju prostor i vrlo precizno prenesu timbar i mnogo emoci-

INTEK CROATIA j.d.o.o. hi-fi, hi-end & music company Tina Ujevića 75 | 48000 Koprivnica telefon 098 374 906 www.intek-croatia.hr

ja u glazbi. Brojni orkestri imaju potrebnu dinamiku, no volio bih malo više posvećenosti zadnjim redovima glazbenika kojima nedostaje malo snage i adrenalina.

Slušalice nisu pretjerano osjetljive prema amplifikaciji, no od ponuđenog najradije i najučinkovitije su surađivale s cijevnim pojačalom.

Zaključak

Eto! I kroz veliku ponudu modela moguće je pokazati nešto novo i drugačije. Njemački Magnat je to mogao učiniti mnogo lakše od manjih tvrtki koje tek kreću na put, jer posjeduje dugogodišnju tradiciju, iskustvo i tim stručnjaka koji su na svojoj karijeri osjetili ćudljivost tržišta. Zato ovaj pokušaj tvrtke možemo smatrati igrom na sigurno u svakom segmentu. No, za finalni proizvod koji se ima dopasti tržištu sigurnosti nema i stoga je u model LZR 980 uloženo mnogo znanja i truda kako bi bile vidljive i konkurentne. "Flagship" ugledne tvrtke to i zaslužuje.

MAGNAT LZR 980 Tip slušalica: ever-ear, sklopive Frekvencijski raspon: 12 – 28.000 Hz Impedancija: 32 Ohma Povezivost: 3,5 mm stereo jack Masa: 268 g Cijena: 2.279 kuna INFO: Chipoteka, tel. 01 2338 844 www.chipoteka.hr

Najbolji zvučnik u kategoriji već 11 godina!

Proslavljamo ovaj izniman uspjeh zajedno s našim kupcima – za 11 godina izvrsnosti 11 % popusta (posebna ponuda do 31.12.2017).

Provjerite kod nas zašto je ATC SCM 11 toliko poseban!

atcloudspeakers.co.uk

hifimedia #103

17

TEST DYNAUDIO SPECIAL FORTY

JUBILARNI ZVUČNIK Za proslavu četrdesete godišnjice Dynaudio se odlučio na klasični dizajn: paralelne stranice kućišta i provjerene zvučničke jedinice ove tvrtke. U Dynaudiou tvrde kako je iznimno puno truda uloženo na optimizaciju, fino ugađanje i poboljšanje postojećih tehnologija kako bi iz ovoga ijetko koji proizvozvučnika izvukli maksimum i đač zvučnika ima tolikako bi ga učinili predstavniko dugu tradiciju i tolikom onog najboljeg od njihove ko jak brand kao Dynaudio. trenutne tehnologije.

Njihovi proizvodi uvijek su bili Na prvi pogled radi se jasno prepoznatljivi zvukom i o uobičajenom zvučniku izgledom neovisno o cjenovDynaudioa. Svi prepoznatljivi noj kategoriji uređaja. Postoji elementi su tu: bas/srednjetongomila ljudi koji duboko štuju ska jedinica, visokotonac i vanjDynaudio i spremni su izdvojiti ština. Drugi pogled otkriva da pozamašne svote novaca samo se ipak radi o proizvodu u kojeg za proizvode ove kompanije. je uloženo puno sati rada. Za Teško je uopće prebrojati koliproslavu četrdesete godišnjiko je Dynaudio zvučnika prošce Dynaudio se odlučio na klalo testove u našem časopisu. sični dizajn: paraNiti jedan test nije lelne stranice kućipokazao Dynaudio Dynaudio šta i provjerene zvučnike kao loš ima vrlo zvučničke jedinice. proizvod. Za ovaj broj pripremili smo prepoznatljiv Dimenzije zvučnika su 198 x 360 x 307 test zvučnika koji zvuk koji mm (ŠxVxD) što ga je nastao kao proisvrstava u nešto zvod s kojim će obiobilježava veće zvučnike za lježiti i proslaviti njigotovo sve smještaj na stalke. hovu četrdesetu njihove Zvučnik je naravno obljetnicu proizvodbas refleks ustroja, nje i neprestanih proizvode a otvor se nalazi na inovacija. Zanimljivo stražnjoj strani. Bas/srednjetonje da su za ovu obljetnicu odasko jedinica je promjera 17 cm i brali manji zvučnik namijenjen nastala je iz njihovog klasičnog smještaju na stalke, a ne veliki modela 17W75 MSP koju viđatehnološki demonstrator moći. mo u raznim varijantama već Možda je na kraju prevagnugodinama. Za izradu membrane lo razmišljanje da bi takav prozvučnika koriste vlastitu i zaštiizvod bio i previsoke cijene za ćenu formulu MSP (Magnezij, većinu poštovatelja i kupaca piše: Jagor Čakmak

R

18

hi-fimedia #103

Silikat i Polimer), koja omogućuje da membrana ima preciznu kombinaciju tvrdoće, stabilnosti, krutosti i prigušenja. I za razliku od nekih drugih konusnih materijala, njegova se svojstva tijekom vremena ne mijenjaju. U Dynaudiou tvrde da je to najbolja verzija te zvučničke jedinice koju su do sada napravili.

Visokotonac ima meku kupolu napravljenu od tkanine promjera 28 mm. Skretnica je prvog reda (susret preklapanja je postavljen na 2.000 Hz), poput onih koje koriste u i drugim klasičnim dvo-sistemskim modelima zvučnika. Za bas/ srednjotonsku jedinicu navode da može ići linearno do visokih 4.000 Hz, a visokotonska jedinica do niskih 1.000 Hz. Veliko preklapanje od 3.000 Hz omogućuje puno jednostavniju skretnicu, pa samim time je

i put signala kraći. Osjetljivost je 86 dB, impedancija 6 Ohma, a maksimalna snaga koju uređaj može podnijeti je 200 W. Svi elementi su složeni u zvučničke kutije od breze s jako lijepo i dobro obrađenim finišem u sivoj ili crvenoj boji. Ukupno gledano, zvučnik je stvarno lijepo i kvalitetno napravljen.

Zvuk

Dynaudio ima vrlo prepoznatljiv zvuk koji obilježava gotovo sve njihove proizvode. Dijelom to možemo objasniti činjenicom da gotovo svi zvučnici imaju zvučničke jedinice bazirane na istim ili jako sličnim baznim tehnologijama. Zvuk Dynaudio zvučnika uglavnom povezujemo s dobro kontrolom pozornice, u čemu ni Special 40 nije iznimka. Pozornica koju ovaj zvučnik reproducira jako je dobra

Killsa zvuči odlično. Drugu polovicu testa odradili smo sa slabijim pojačalom od 40 W. Odmah je postalo jasno kako ipak nedostaje snage za potpunu kontrolu bas područja, ali i dalje su se očuvale sve karakteristike srednjeg i visokog dijela spektra.

Zaključak

u sve tri dimenzije i puno je veća nego što je to uobičajeno kod zvučnika ove veličine.

Bas područje također ide iznimno duboko za zvučnik ove veličine. Rezultat toga je sposobnost ovog zvučnika da zvukom ispuni i veliku prostoriju, puno veću no što bismo očekivali. Najbolji aspekt zvuka ovih zvučnika količina je detalja koju pružaju u srednjem dijelu spektra te lakoća kojom su ti detalji predstavljeni slušaču. Pri slušanju vokalnog jazza, glas Sarah K. prenesen je izrazito vjerno s pravilnim volumenom i izvrsno pogođenom bojom. Prateći instrumenti dobro su raspodijeljeni po pozornici koja je proporcionalna u sve tri dimenzije što dodaje realnosti zvučne slike. Bas područje se pokazalo relativno zahtjevno za kontrolu zbog smještaja zvučnika u prostoriji, ali s druge stra-

ne nije toliko zahtjevno što se tiče snage pojačala - 70 W pri 8 Ohma bilo je i više nego dovoljno za kontrolu bas područja pri normalnim glasnoćama. Pri slušanju orkestralne klasike oduševljava količina detalja koju ovaj zvučnik može reproducirati u srednjem dijelu spektra i koliko glazba prirodno zvuči. Pri

slušanju solo glazbala pokazalo se kako je povezanost zvučne slike kroz cijeli spektar izvrsna. Special 40 je zvučnik koji je generalno vrlo ugodno slušati. Sav dani materijal reproducira bez uljepšavanja i precizno. Dubok, čvrst i brz bas čini slušanje rock glazbe pravim guštom. Zadnji album The

Dynaudio Special 40 na prvi pogled djeluje kao vrlo jednostavan zvučnik - dizajn je klasičan, a zvučničke jedinice temeljene su na provjerenim konceptima. Analiziramo li malo podrobnije, vrlo ćemo brzo zaključiti da je ovaj zvučnik reprezentacija svih znanja sakupljenih tijekom godina u Dynaudiou i predstavlja apsolutni vrhunac te iste provjerene tehnologije, zapakirane u iznimno kvalitetan, jednostavan i lijep vanjski izgled.

Upravo takav proizvod, rekli bismo, pravi je odabir za proslavu četrdesete godišnjice rada.

Potencijalni kupac ovom zvučniku treba pružiti dovoljno slobodnog prostora u sobi kako bi od njega dobio maksimalni rezultat. Više snage zvučniku neće škodi, ali od 70 W do 100 W bit će više nego dovoljno za ugodno slušanje. Dynaudio Special 40 pravi je zvučnik za ljubitelje dobrog zvuka i to ne samo Dynaudio zvuka. Jedina zadrška da zvučnik dobije našu apsolutnu preporuku je njegova cijena koja, bar za naše prilike, nije mala. Međutim, svima kojima ona nije problem, jamčimo da dobivaju stvarno specijalan proizvod.

DYNAUDIO SPECIAL FORTY Tip zvučnika: dvosistemski, bas-reflex Snaga: 200W Impedanca: 6 Ohma Osjetljivost: 86dB (2.83V / 1m) Frekvencijski raspon: 41Hz – 23kHz (+/- 3dB) Masa: 8,1 Kg Dimenzije (ŠxVxD): 198 x 360 x 307 mm Cijena: 22.500 Kn / par INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

hifimedia #103

19

TEST NUPRIME DAC-10H DAC/PRE I ST-10

NU DA ZA DVA Jason Lima, gorljivi zagovornik D-klase pojačala, nakon tvrtke NuForce pokreče NuPrime gdje dodatno usavršava već provjerena audio rješenja 20

hi-fimedia #103

piše: Gordan Gaži

P

onekad je druga šansa u poslovnom svijetu vrijedna pokušaja. Ako se sjetimo tvrtke "NuForce" i njihovog pomalo alternativnog pristupa promišljanju stvaranja audio uređaja svakako ćemo se prisjetiti i jednog od pokretača tvrtke i gorljivog zagovornika njihovih ideja i načina na koji su anticipirali perspektivu branše. Njegovo ime je Jason Lim i iako nisam u to doba bio preveliki obožavatelj tvrtke i njihove vizije zvuka, nekoliko napisa i razgovora s istim dalo je naslutiti ogroman kreativni potencijal i bezgraničnu odanost tvrtki i idejama koje su se kroz istu pokušale plasirati. Imponirao

svoju vjernost starim idejama i je stav u kojem je bilo dovoljno okupio suradnike koji je i prije vjere u put u kojem tvrtka ide, radio na najboljim produktima a s druge strane elastičnosti za tvrtke i osnovao NuPrime. Taj drugačije mišljenje. Budućnost trenutak nije značio je donijela turbusamo puku zamjelencije koje nisu DAC-10H nu imena i ljudi u bile neočekivauz primarnu upravi tvrtke, već je ne u okolini koja se pokušavala prilago- funkciju obavlja pružio novu slobodu i prostor za kreiditi željama audio i poslove ranje potpuno nove entuzijasta od radlinije proizvoda. Za nog stola i račupretpojačala početak i upoznanala do ozbiljnih za slušalice vanje s novim imehigh-end kompoi linijskog nom odlučili su se nenata. Svakako na predstaviti inteovom mjestu vrijedi pretpojačala grirano pojačalo ona poslovica koja IDA-16 i zaslužili mnogo dobrih kaže da svako zlo ima i svoju kritika, a stari brand nudi u dobru stranu. Tako je nakon segmentu kućnih audio sustava svih previranja NuForce recitek 2 modela čije je predstavmo to blago, otišao pod okriljanje prošlo bez većeg odjeka lje tvrtke Optoma, ali je i zadrtiska i publike. Stvoriti reputažao svoje ime i brand, dok je ciju u samo nekoliko mjeseci ili Jason Lim još jednom dokazao

godina nije lako, no Jason Lim se u ovom slučaju imao prigodu nasloniti na tradiciju starog branda i tu odskočnu dasku je savršeno iskoristio. Iz ove perspektive izgleda da smo dobili snažnog i trajnog igrača koji će posebno zanimati audiofile koji cijene mnogo zvuka i ideja za poštenu cijenu.

Odličan promotor takvog pristupa je digitalni pretvarač DAC10H koji uz primarnu funkciju obavlja i poslove pretpojačala za slušalice i linijskog pretpojačala. Tvrtka se odlučila iskoristiti ESS Sabre Reference ES9018 32-bit DAC kao temelj oko kojega je dizajnirana elektronika sklopa. Izvanredna dinamika i druge kvalitete u koje se svakako ubraja i nizak THD, ali i sposobnost rada s visokorezolutnim glazbenim datotekama do 32-bit/384kHz i DSD datotekama do 256. U sposobnosti čipa ubrajamo i simetričko procesiranje signala i naravno asinkroni način rada koji je gotovo standard za većinu pretvarača. MUSES-New Japan Radio chip ima zadaću kontrolirati glasnoću u kombinaciji s fizičkim "Thin-film switched-resistor ladder" preklopnikom koji osigurava najmanji mogući otpor na putu signala. Glasnoća se može podešavati u koracima po 0,5 dB, a sam postupak je jednostavan uz pomoć priloženog daljinca i mora se priznati vrlo precizan. Ulazni dio uređaja je proizveden sa JFET tranzistorima, a pretpojačalo za slušalice posjeduje Single-ended i balansirane priključke uz napomenu da balansirani segment utilizira OPA2134 operacionalno pojačalo

u svojstvu buffera. Cijeli uređaj ciji od 8 ohma po kanalu. Uz snanapaja snažan "Multi-rail" toroid žan toroidni transformator pojaspregnut s linearnim napajanjem. čalo koristi V4 amplifikacijske Unatoč svojim "shoebox" dimenmodule koji su usavršeni u smizijama DAC-10H na polici izgleda slu redukcije šuma, kraćeg puta i više nego ozbiljno. Finiš kućisignala, snage i 600Hz frekvenšta je besprijekoran uz nekolicije switchinga. Prema tvrtki ne radi se o klasičnom ustrojstvu u ko kromiranih ukrasa i diskretan D-klasi, no specifikacije govore zaslon s fundamentalnim podasvoje. Slično ustrocima. Mogli bismo hitro takav prijena pojačala su Ljubitelji rock danas dosegla grastup nazvati miniglazbe s ovom nicu u kojoj se njimalističkim, no on je ipak daleko od kombinacijom će hove sonične kvalitoga i svojim vizualtete ponekad teško definitivno doći razlikuju od klasičnim dojmom samo podvlači crtu ispod nijih i konzervativna svoj teren dojma koji ostavlja nijih koncepata, pa ukupan uređaj. Mali pomak čini stoga taj dio problematike ostavidaljinski upravljač koji je svomo slušnom testu. jim duguljastim i oblikom sasvim nekonvencionalan i uz najbolju Slušni test volju potrebno je ponešto vreMoram priznati da mi se zvuk NuPrime kombinacije svimena za navikavanje na njegove gabarite i funkcije. Ovaj mali dio odmah nakon početka testa. pregled možemo završiti dojmom Volim uređaje koji u prvih nekokoji ostavljaju konektori na straliko minuta sonično bez uvijažnjoj strani uređaja. Standardno nja demonstriraju sve ideje koje i kvalitetno. su njihove konstruktore vodili u Drugi dio kombinacije je formiranju zvuka, a još sam više NuPrime ST-10 izlazno pojačalo naklonjen audio komponentakoje osigurava 150W na impedanma čiji se karakter lako konzumi-

ra i ne umara slušatelja. Za početak, naravno nakon nekoliko sati ugrijavanja, pokušao sam doživjeti reprodukciju ženskog vokala. Zvuk koji se imao čuti iz sustava bio je miran, tamne pozadine, te uvjerljivog timbra i taman pogođenih gabarita glazbenika. Slika je bila dovoljno široka, ali i duboka da svaki instrument posjeduje dovoljno mjesta uz odličnu separaciju. Sam karakter zvuka bio je poprilično neutralan uz malo fino pridošle topline u srednjetonskom, odnosno visokotonskom spektru. Detalja je bilo sasvim dovoljno posebice po rubovima spektra. Unutar takve slike dala se primijetiti i odlična vertikalna impostacija koja je u toj osi svakom instrumentu pružala precizno mjesto. Bilo je to pomalo neočekivano, a posebno u toj razini preciznosti koja se nastavila i u orkestralnim snimkama koje su imale izvanredno oslikan prostor i naglašenu visinu. Na ovom mjestu treba zamijetiti i dovoljnu snagu koja je definirani zvuk držala pod kontrolom i u glasnim i kompliciranim pasažima kao i finu dinamiku. Na većim glasnoćama pojačalo nije dozvoljavalo ispade i zvuk je i dalje bio živahan, skoro bešavan po cijelom spektru i bez tendencije gubitka kolorita ili prostorne slike. Detalja je bilo dovoljno, no ponekad se činilo da je srednjetonski spektar u tom pogledu deficitarniji, no doista marginalno. Rubovi dvorane su bili tamni, no s dovoljno života i jasno odvojeni o zadnjih redova glazbenika. Ljubitelji rock glazbe s ovom kombinacijom će definitivno doći na svoj teren. Pomalo me iznenadila otvorenost i mala doza sirovosti i nepoliranosti sa stari-

hifimedia #103

21

TEST NUPRIME DAC-10H DAC/PRE I ST-10 NUPRIME DAC-10H DAC/PRE Ulazi: 1x USB digital,2x coaxial digital SPDIF, 2xoptical digital SPDIF, 2x analog stereo RCA Izlazi: Optički (do 24-bit/192kHz), stereo RCA (line out), stereo balansirani (XLR-3 priključak pre-out), balansirano pretpojačalo slušalice (XLR-4), nebalansirano pretpojačalo slušalice (6,3 mm) Podržani USB formati: 44.1kHz–384kHz i DSD 2.8MHz, 5.6MHz, 11.2MHz Izlazna snaga za slušalice: 680mW @ 1kHz i 600 Ohm otpor kod XLR-4 izlaza Dimenzije 215,4 x 59 x 382,6 mm (ŠxVxD) Masa: 4.8 kg Cijena: 13.878 kuna

jim snimkama, s kojom onaj oblačak spominjane topline izvanredno surađuje i kao rezultat imamo otvorenu snažnu rokersku snimku koju je užitak slušati i koja od vlasnika neprestano traži još malo volumena. Odlično iskustvo gdje sam ga iskreno najmanje očekivao. Elektronska glazba također zvuči snažno, uvjerljivo i nosi sa sobom čvrsto, uredno i ritmično bas područje. Ono bi na snimkama analognih instrumenata ponekad moglo biti i s malo više težine i slama, no kontrola tog dijela spektra nikad ne dolazi u pitanje. Da, NuPrime kombinacija je sonično vrlo uredna, posložena i organizirana elektronika koja srećom niti u jednom trenutku nije

22

hi-fimedia #103

iz tog razloga manje atraktivna, zanimljiva ili slušljiva. Potpuno zadovoljstvo korisnika niti s jednom vrstom glazbe neće sasvim sigurno doći u pitanje, a ja bih volio da je zvuku povremeno malo više emocija. No, o toj kategoriji u ovom tekstu možda i nije potrebno razgovarati. No što se dogodi kad ovaj odlično ugođen par rastavimo? Moram ustvrditi, ništa dramatično. Preciznost, neutralnost, fina definicija detalja i tamna pozornica pripast će uglavnom pretvaraču, a snaga dinamika i ono malo karakteristične topline izlaznom pojačalo. Obje komponente su se i razdvojene odlično uklopile u testni sustav i nisu predstavljale bilo kakav problem

ili usko grlo. Dapače, pretvarač je u zvuk donio i mnoga poboljšanja koja mi nakon kraja testa nedostaju, a primarno se odnose na brzinu, neutralnost i izvanredan timbar instrumenata.

I za kraj još jedna odlična vijest, a odnosi se na izvanredno pretpojačalo za slušalice koji svojim snažnim i otvorenim zvukom nadilazi mnoga "dedicated" rješenja i na koje sam, jer to i zaslužuje potrošio mnogo vremena testirajući ga s gomilom slušalica. Zaključak nakon svega je da gotovo i nema modela koji pretpojačalo nije uspješno opslužilo, a zvuk je bio konstantno kvalitetan s gotovo nestvarno dobrim timbrom, mnogo detalja i vrhunski kontroliranim bas područjem. U kompletu dolazi nesvakidašnje dizajniran daljinski upravljač koji izgleda atraktivno, no nešto mi je manje odgovarao u radu.

Zaključak

Jason Lim i njegov tim testiranim uređajima su pokazali da se u budućnosti možemo nadati lijepim novostima iz tvrtke. Uređaji imaju promišljen zvuk, jasnu koncepci-

NUPRIME ST-10 POWER AMPLIFIER Linijski ulaz: 2x RCA, 2x XLR Snaga: 150 W / 8 Ohm Pojačanje (Gain): 28dB Ulazna impedancija: 23,5 kOhm Osjetljivost: 0,89 V Dimenenzije: 215,4 x 59 x 394 mm (ŠxVxD) Masa: 6 kg Cijena: 13. 200 kn INFO: Intek Croatia, tel. 098 374 906 www.intek-croatia.hr

Korištena glazba The Bad Plus: The Rite of Spring (Sony Masterworks -24/96) • Blue Coast Records DSD (Blue Coast - DSD) • Miles Davis: Kind Of Blue (Columbia Records – CD) • Gusch: The Marsh (Konvoj – CD) • Mahler: Symphony No. 2, Berlin Philharmoniker (Warner Classics) • Renee Fleming: Distant Light (Decca) • Góst Rock: Skyjelly (Eggs in Aspic - 16/44 FLAC) • Ian Anderson: Thick as a Brick 2 (Chrysalis/EMI Records – CD) • Peter Brotzman: I Am Here Where Are You (Trost) • Weather Report: The Legendary Live Tapes 1978-1981 (Sony Legacy) • David Gilmour: Rattle That Lock (Columbia) • Hilary Hahn: Violin Concertos (Deutsche Grammophon – SACD) • Joe McPhee, Ken Vandermark, Kent Kessler: A Meeting in Chicago (Eighth Day Music – CD) • John Coltrane: Ascension (Verve – CD) • Erzetić, 24 bit compilation 1, 2, 3

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA, High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19, Logitech squeezebox 3i, Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter, Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B, Zvučnici:Beta Systems C2, Kabeli zvučnički: Wire World Eclipse 3+, Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter "Simetri AC” samogradnja

ju i gotovo da nije bilo segmenta u kojem su se pokazali u negativnom ili prosječnom svijetlu.

Koliko god nisam bio obožavatelj NuForce elektronike, iz mnogih gore navedenih razloga, s ove dvije komponente sam prezadovoljan. Samo tako istim koracima.

Palac gore za NuPrime.

Shadow 209

Shadow 207

Shadow 205

Shadow 203

Shadow Center 213

Shadow Sub 300A

Najbolje cijene i performanse s vrhunskim komponentama i inovativnom tehnologijom Razvijeni uz pomoć najmodernije opreme za mjerenje i simulaciju te uz inovativne i vrhunske komponente, nova skupina Shadow zvučnika sve zasjenjuje.

Zahvaljujući savršenoj ravnoteži između učinkovitosti i autentičnih zvučnih performansi, serija Shadow nadmašuje konkurenciju i cijenom i performansama.

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

TEST AUDIOQUEST NIAGARA 1000

EFIKASNA STRUJNA BARIJERA piše: Neven Kos

Š

to god mislili o njima, mrežne letve, mrežni filteri, kondicioneri napona i slične sprave, aktivne ili pasivne, u audio sustavu su neminovne i neophodne. Ne samo radi praktičnosti, već je potreba za njima stvarna. Zagađeni mrežni napon uslijed guste naseljenosti, brojnih električnih i elektronskih uređaja te sve opterećeniji eter oko nas, ove uređaje čine nužnima. Strujni filteri mogu se naći u nekoliko vrsta, boja i dezena. Neki se baziraju na izolacijskim transformatorima, neki na više ili manje intenzivnoj filtraciji mrežnih i inih smetnji, a neki pak, iz mrežnog napona stvaraju čist, pravilan i ispravan novi napon. Niagara po svojem ustroju nešto je između i njena se akcija u uklanjanju smetnji koje mogu ući u audio sustav odvija na nekoliko frontova. Osim filtracije nepodopština generiranih u samoj mreži, Niagara uklanja i one smetnje koje u mrežu, u ovom ili onom obliku i stadiju, ulaze iz zraka. Riječ je mahom o elektromagnetskim zračenjima uslijed korištenja suvremenih tehnologija, npr. mobitela i drugih bežičnih uređaja.

Niagara 1000 prvi je i najjeftiniji u seriji mrežnih filtera, dizajniranih od strane Gartha Powella i u sebi sadrži iste filozofske i konceptualne temelje te patentirane tehnologije koje nalazimo i u većem i kudikamo skupljem modelu - Niagara 7000. Međutim, iako ogoljen i zapakiran u manje kućište, Niagara 1000 nudi dobar dio performansi većeg mode-

24

hi-fimedia #103

Osim filtracije nepodopština generiranih u samoj mreži, Niagara uklanja i one smetnje koje u mrežu ulaze iz zraka

no. Za ovu filtraciju u Audioquestu navode kako pokriva raspon širi od 18 oktava, odnosno frekvencije od 20kHz do 1GHz, uz prigušenje od 24 dB. Usput, zanimljiv odabir mjere.

Zvuk

la po skoro 10 puta nižoj cijeni. Iako je tehnički opis s objašnjenjima dostupan na internetskoj stranici proizvođača, spomenimo ovdje kako su osnova u svim novim modelima mrežnih filtera Audioquesta usmjerena puna žica velikog presjeka i super niskog otpora, kondenzatori poboljšane linearnosti te AC ulazi i izlazi niske impedancije. Osim navedenog, utičnice su načinjene od debelo posrebrene jezgre legure berilija i bakra. Radi sigurnosti, Niagara 1000 ima ugrađenu i prenaponsku zaštitu i automatsko gašenje u slučaju automatske detekcije previsokog ili preniskog napona. Za razliku od skupljeg modela Niagara 7000, model 1000 ima ugrađenu samo filtraciju, bez izolacijskog transformatora. Ovako posložena letva, u stanju je primiti i u audio sustav isporučiti 15A struje (uz nazivni napon od 220V, to znači oko 3,3kW snage). Putem 6 mrežnih filtriranih izlaza audio sustav moguće je spojiti na nekoliko načina, od kojih jedan omogućava isporuke velike količine struje, uz sklop koji smetnje odvodi u zemlju, i namijenjen je spajanju izlaznog pojačala snage, dok je ostalih 5 izlaza značajno filtrira-

Niagara 1000 isporučena je na test već usvirana. Također, dolazi bez mrežnog kabela, kako bi, prema riječima iz Audioquesta, korisnik mogao dodatno sam utjecati na zvuk vlastitim odabirom mrežnog kabela po vlastitoj želji, mogućnostima i ukusu. Zastupnik se potrudio i uz Niagaru dodao i Audioquestov mrežni kabel NRG1000. Niagaru sam u sustav spojio umjesto prototipa mrežnog filtera temeljenog na izolacijskom transformatoru te umjesto drugog mrežnog filtera PS Audio Quintet, o kojemu smo pisali kada je ovaj model bio aktualan. Mnogi audiofili jednostavno ne vjeruju u mogućnosti i koristi mrežnih filtara u audio sustavu. Uvjeren sam kako bi slušanjem Niagare 1000 brzo promijenili mišljenje i preobratili se u podupiratelje i zagovornike mrežne filtracije. Naime, po uključenju (dva izlazna monobloka, svaki s transformatorom snage 400VA, pretpojačalo, DAC) odmah je bilo jasno kako se nešto pozitivno događa sa zvukom sustava. Karakterom ostavši onaj poznati, stari, zvuk se definitivno unaprijedio stepenicu ili dvije.

Jasno čujna unaprjeđenja u pogledu kontrasta i mikrokontrasta i više su nego nagovijestila pozitivan utjecaj Niagare. Međutim, ono što je upravo nevjerojatno profitiralo ubacivanjem Niagare u sustav jest – bas! Ne samo u količini, odnosno sposobnosti da napuni prostoriju, bas je doživio transformaciju u kontroli i definiciji te razgovijetnosti i čitljivosti, odnosno razumljivosti. Postoje naime neki diskovi kod kojih bas dionice naslućujem, ali uglavnom tek uz koncentrirano slušanje pogađam kako teku note u bas dionici. Uz Niagaru, ovaj je trud nepotreban, jer bas fluidno napreduje od početka do kraja, ne skrivajući svoj tekst i kontekst,. Nekad napuhan i nerazgovijetan, bas je sada super čist, jasan i lako sljediv. Uz ovo audiofilsko čavrljanje, koje je

pola metra u dubinu. Zanimljiva je plod osobne percepcije zvuka, ovo sprava. Kao i kod drugih ureuz Niagaru u sustavu morao sam potenciometar na subwooferu đaja ovog tipa i namjene, najviše pomaknuti prema dolje za recku sam se bojao mogućih dinamičkih ili dvije. Toliko je naime bas, uslirestrikcija. Međutim, eksplozivjed gore navedenih unaprjeđenja nost je tu i u sustavima kojima je u čistoći i jasnoći, dobio i na glaNiagara namijenjena, gotovo sam uvjeren kako u tom pogledu neće snoći. Pažljiviji čitatelji primijetit će biti usko grlo. da subwoofer čak nije niti spojen Svi gore navedeni dojmovi priu Niagaru! Također, osim sretnog basa, cijela je slika čišća i prozrač- kupljeni su slušajući Niagaru s priloženim kabelom Audioquest nija. Glazba teče sama od sebe.

NRG 1000. Također, do ovog treZanimljivo, ovdje nije riječ samo o onoj uobičajenoj frazi kako imate nutka nisam imao pojma o cijeni. osjećaj da je netko podignuo veo Uvidjevši kako kombinacija letva + sa zvučnika. Ovdje govorimo o kabel košta oko 2.600 EUR, otvounaprjeđenjima na razini svake rila su se neka nova pitanja: koliodsvirane note, o ko zvuku doprinoizražajnosti i jasnoći si kabel (1.400 EUR), S Niagarom svakog tona. a koliko letva (1.200 vokali zvuče S Niagarom vokaEUR)? Može li se s veće i čvršće kvalitetnim ali jeftinili zvuče veće i čvršće su pozicionirani u su pozicionirani jim kabelom ostvariprostoru, dok udarac ti ista razina unaprjeu prostoru, u doboš ima značajđenja ili promjena u zvuku? Na navenu snagu i ekspredok udarac sivnost. Govorimo li dena pitanja pokuu doboš ima u bojama, slika uz šao sam odgovoriti značajnu snagu prespajanjem nekoNiagaru je šarena i vibrantna, a cjelokui ekspresivnost liko mrežnih kabela u nekoliko konfigupni je dojam kako je reprodukcija subjektivno glasniracija. Spajanjem mrežnog kabeja. Osim toga, zvučna slika je šira la NRG 1000 u izolacijski transfori dublja, jasnija i fokusiranja, sa mator promjene u zvuku na tragu zvučnom pozornicom koja je čvrgore navednih bile su prisutne ali ne i lako čujne. U odnosu na običsto i stoički pomaknuta na vanjske rubove zvučnika te virtualnih ni, ali kvalitetan i oklopljen mrež-

hifimedia #103

25

TEST AUDIOQUEST NIAGARA 1000

ni kabel, s NRG1000 bas je dublji i čvršći, a visokotonsko područje malo prozračnije. Međutim, navedeni pomak ne može se u potpunosti opravdati značajnom razlikom u cijeni kabela. Nakon nekoliko prespajanja mrežnih kabela u izolacijskom transformatoru, dolazimo do zaključka kako su razlike male ali primjetne. Možemo ih, za potrebe kvantificiranog prikaza arbitrarno odrediti u rasponu 10-15%.

U pokušajima da dođemo do zaključka koliki je doprinos kabela, a koliki filtera, ponovno se vraćamo na Niagaru. Jeftini mrežni kabel u Niagari opet prikazuje njene sposobnosti, donoseći čišći, utegnutiji i povezaniji zvuk, potpuno u skladu s već iznesenim dojmovima. I opet, bas je dublji, duljeg je trajanja i glasniji je.

Nepogrešivo je moguće zaključiti kako je Niagara u igri, s obzirom na dojam kako slušamo više glazbe i sadržaja. Zamijenivši mrežni kabel NRG-om 1000, stvari se u potpunosti vraćaju na mjesto i intuitivno zaključujem kako možemo odrediti kako u ovoj konstela-

26

hi-fimedia #103

ciji (NRG 1000 + Niagara 1000), mrežni filter utječe na konačni dojam na razini 85-90%, dok ostatak polažemo na račun NRG-a.

Shvatite ove odnose kao potpuno subjektivne i prikazujem ih samo kako bih pokušao dočarati relativne uplive pojedinog elementa na konačni zvuk.

Kako mi vrag nije dao mira, zamijenio sam NRG 1000 s Wireworld Aurorom. Niti nakon dužeg slušanja i prespajanja ne bih se bio spreman kladiti u 20 kuna da bih mogao prepoznati zvuk jednog ili drugog kabela. Ako i postoje, razlike su toliko male da ih se uopće ne isplati slušati, kamoli opisivati.

Za kraj, pokušao sam usporediti zvuk Niagare sa „zvukom mreže“, odnosno uređaje sam spojio direktno u mrežu. Što da kažem? Razlika je fascinantna. U odnosu na sustav ukopčan direktno u mrežu, zvuk uz pomoć Niagare pokazuje kako je bas impresivne dubine i čistoće, definicije i razgovijetnosti. Ono što je maloprije u najnižim registrima zvučalo kao nepovezana naku-

pina zvučnih tlakova, uzrokujući kesonsku bolest, sad zvuči kao jasan i precizan prirodni instrument. Bas registri koncertnog klavira konačno zvuče kao da je klavir ugođen, a raspored instrumenata je uvjerljiv. I prozračnost, dubina i definicija su impresivni.

Novopridošla lakoća reprodukcije jednostavno ostavlja bez daha.

Ekstremi spektra, relativna težina basa kao i njegova definicija digli su sustav u nove sonične visine.

Ekstenzija visokotonskog područja je kudikamo bolja, a činele naprosto pjevaju.

Vjerujem kako nakon svega napisanog oštrouman zaključak nije potreban, Nakon slušanja Niagare jedino što mogu zaključiti jest da je atmosfera oko nas, s obzirom na način rada i područje djelovanja Niagare 1000 prepuna štetnih smetnji, koje nepovoljno utječu na zvuk.

Niagara 1000, temeljem prikupljenih dojmova očito je učinkovita u uklanjanju tih smetnji. Kakav će utjecaj imati u nekom drugom sustavu teško je reći, ali sudeći prema razini učinkovitosti, razu-

AUDIOQUEST NIAGARA 1000 Dimenzije: 12,5 x 10,7 x 51 cm Masa: 2,5 kg Cijena: 8.990 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC NON-OS, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

mno je očekivati kao će Niagara pozitivno utjecati na većinu audio sustava. Što se tiče efektivnosti, odnosno omjera cijene i rezultata, evidentno je kako Niagara 1000 nije jeftin uređaj. Međutim postavljam pitanje, i namjerno ga ostavljam bez odgovora, je li moguće drugim intervencijama za 9.000 kuna, unaprijediti sustav u ovom opsegu? Što se mene tiče, u svakom slučaju preporučujem barem isprobati.

PX

R E V O L UCIO NAR N E B L U E T O O TH S L U Š A L I CE

Šarengradska 1, 10000 Zagreb www.sonus.hr

B.C. Kristalna palača, Ameriška ulica 8, 1533 Ljubljana www.sonusart.si

TEST PANASONIC TX-65EZ1000E

NAJBOLJI OLED TV p i š e : D u b r a v k o To p l a k

S

vima je već jasno da OLED tehnologija svojim odličnim slikovnim karakteristikama polako i sigurno zauzima svoje mjesto među TV uređajima.

Iako još uvijek vrlo skupi, OLED TV-i nude neke karakteristike koje ne može dostići postojeća LCD tehnologija. Tako svi renomirani proizvođači od ove godine u serijskoj proizvodnji nude svoje prestižne i skupe OLED TV-e.

Iako je unatrag par godina tvrtka Panasonic najavljivala svoj OLED ekran (bio je samo predstavljen u demo varijanti) sada je konačno i to realizirano. Panasonic

28

hi-fimedia #103

Svojim elegantnim i tankim dizajnom uklopiti će se u bilo koji moderan prostor. Ono što ga izdvaja od većine ostalih TV na tržištu je ugrađeni soundbar koji se prostire cijelom dužinom TV-a kao matricu OLED ekrana koristi LG ekran ali sve ostalo je djelo Panasonicovih inženjera i to se itekako moglo primijetiti na reproduciranoj slici. Na test smo dobili Panasonicov OLED TV oznake TX-65EZ1000E, a za sada se proizvodi samo u 165 cm (65 inc.) varijanti, a do kraja godine trebao bi se pojaviti i model u 195 cm (77 inc.) verziji.

Panasonic TX-65EZ1000E svojim elegantnim i tankim dizajnom

uklopiti će se u bilo koji moderan prostor. Ono što ga izdvaja od većine ostalih TV na tržištu je ugrađeni soundbar (tzv. Dynamic Blade Speaker, podešen od strane Technicsa), koji se prostire cijelom dužinom TV-a, a odlično je ukomponiran u sam stalak. Kada se TV postavlja na zid soundbar je odvojiv, a u kompletu s TV-om dolaze i nosači za zid. U soundbar su ugrađena čak dva visokotonska, četiri srednjotonska i osam bas

zvučnika, koji su još potpomognuti s pasivnim radijatorima, odnosno membranama, kako bi bas frekvencije bile što bolje reproducirane. Ukupna snaga soundbara je zavidnih 80 W (20 W x 2 + 20 W x 2), što je doprinijelo odličnom isporučenom zvuku.

Panasonic je u TV ugradio novi OLED panel "Master HDR OLED", te je dodan i filtar koji smanjuje refleksije ambijentalnog osvjetljenja, čime se doprinosi jasnijoj

slici kod gledanja TV-a prilikom danjeg svijetla. Panasonic OLED TV koristi najnoviji HCX2 procesor za obradu slike, pa bi reproducirana slika trebala biti kao i u studiju Hoollywooda, a THX certifikat samo dodatno potvrđuje da bi krajnji rezultat trebao biti odličan.

Stražnja strana OLED-a sadrži sve moguće AV priključke (npr. četiri HDMI 2.0b ulaza, svi kompatibilni s protokolom za zaštitu od kopiranja HDCP 2.2.). Dok se neki priključci nalaze bočno iza TV-a, neki su, na naše iznenađenje, stavljeni tako da "gledaju" u zid što prouzrokuje uobičajeni problem nespretnog priključenja takvih priključaka (2 HDMI, 2 USB, digitalni optički izlaz i mrežni priključak priključka) kada se TV

Pristup internetskim sadržajima

Osnovni On screen izgled podešavanja parametara TV

Odabir osnovnog izgleda slike na TV-u

Napredno upravljanje i podešavanje boja

postavi na zid. Ovo se nikako nije smjelo dogoditi kod ovakvog prestižnog TV-a. TV podržava bežično Wi-Fi spajanje kao i Bluetooth za dodatnu tipkovnicu ili miša, što će dobro doći svim onima koji će puno koristiti Internet na TV-u.

Panasonic je na TX-65EZ1000E ugradio i novi razvijen sustav pametnog TV-a tzv. My Home Screen 2.0 . Poznato je da je Firefox zaustavio razvoj tog sustava, ali budući da je riječ o otvorenom sustavu, Panasonic se obavezao da će nastaviti podržavati tu pametnu platformu na svojim TV-ima. Novi My Home Screen 2.0 sustav donosi svega nekoliko novina u odnosu na prethodni sustav, a spomenuti ćemo samo promijenjeni Media Player koja podržava 4K HDR10 (na žalost ne reproducira DTS audio). Grafički izgled On screen izbornika je već poznat iz prijašnjih serija tako da tu nema nekih promjena. Kao što se i očekuje od ovakvog TV-a, slikovne opcije podešavanja slike su mnogobrojne, tako da će svi korisnici, čak i oni napredni, biti zadovoljni ponuđenim opcijama. Prema našem sudu i same tvorničke postavke slike za većinu korisnika će biti i više nego dobre, a oni koji sebe smatraju naprednim korisnicima imaju zaista mnoštvo opcija za podešavanje.

TV je automatski postavčio i tako ponovno u krug. Vrlo brzo smo otkrili da vanjski HDD ljen na tvorničku opciju Normal, disk iz nekog razloga zbunjua uz uobičajeni način prikaza slike Dinamičko, Filmsko tu su je TV, pa se on sam od sebe reseposebni modovi slike: THX cinetira. Interesantno je bilo što smo mogli satima gledati materijama, THX bright room, True cinema, Po mjeri i Profesional 1 /2. Od le s istog HDD-a ali kada se presvih modova najviše nam se svidio bacilo na uobičajeni TV program Professional 1 ili 2 mod pri čemu postojao je navedeni problem. S je većina postavki već bila točno USB memorijskim stickom taj propodešena, a sve naknadne funkci- blem se nije javljao. Svatko bi u tom trenutku pomislio da nešto je obrade slike su bile isključene. nije bilo u redu s HDD-om ali s Malo smo se ipak morali poigrati njega se mogu bez problema gles nekim postavkama, pa smo kod podešavanja Gamma stavili vridati i slušati svi AV materijali na Panasonicovom TV-u, jednosti na 2.4, te a disk nije pokaziisključili Intelligent Same tvorničke Frame Creation vao nikakve problepostavke slike me s bilo kojim pri(IFC) funkciju.

Napredni korisnici jašnjim testiranim za većinu mogu "zaroniti" u TV-om osim s ovim korisnika će mnoštvo detaljnih Panasonicovim? biti i više nego Spomenuti problem postavki balansa bijelog ili nijansiraće Panasonic popraviti dobre u nadolazećim novim nja osnovnih boja, verzijama Firmwarea što može doprinijeti zaista vjernoj Uobičajeno je da u prestižnoj i prirodnoj slici ali također može klasi TV-i dolaze s dva daljinska sliku unazaditi, ako te postavke želite promijeniti bez nekog profe- upravljača, pa tako i Panasonicu u tome ne zaostaje. Prvi je tradicisionalnog kalibratora slike.

Pri samom testiranju otkrionalni daljinski upravljač s atrakli smo jedan neobičan negatitivnim brušenim metalnim zavrvan efekt. Priključivši HDD u USB šetkom, dugačkog i tankog oblipriključak na TV-u, u pravilnim ka. Dobro leži u ruci i kvalitetne vremenskim razmacima izmeje izrade. Upravljanjem bilo kojim funkcijskim tipkama je vrlo ugodđu 7-10 minuta TV se zamrznuo, zablokirao, ugasio i sam ukljuno, a pozadinsko osvijetljene tipki

hifimedia #103

29

TEST PANASONIC TX-65EZ1000E Model A/V priključci

Panasonic TX-65EZ1000E

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice

• 4 • • 3 (USB 3.0 1 /USB 2.0 2) •/2 (CI Plus, verzije 1.3) • • • (x2) SD kartica

Posebnosti

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala

da slika niže rezolucije (SD) na dodatni je plus ovom daljinskom ovako velikom ekranu (dijagoupravljaču. Drugi "Smart" daljinski upravljač ima zakrivljen dizanala od 165 cm) izgleda zaijn, "touchpad" za kretanje kursta odlično, te nemamo nikasora po ekranu u četiri smjera, te kvu zamjerku na SD sliku. Puni znatno manje funkcijskih tipke i sjaj slike dolazi do izražaja u 4k ima mogućnost upravljanja glarezoluciji i tu je OLED u suradsom. Manji daljinski upravljač nji s HCX2 procesorom napramože dobro poslužiti vio veliki iskorak u HCX2 za brže kretanje po poboljšanju postojećih ekranu u aplikacijaOLED slika u odnosu procesor s ma ili za pisanje po OLED ekranom na druge proizvođače TV-a. U svim segmenvirtualnoj tipkovnije pridonio ci. U praksi, taj drugi tima slika je bila odličvrhunskoj daljinski upravljač na i ovo je sigurno vrlo će rijetko tko od reprodukciji referentna slika ispod korisnika upotrebljakoje jednostavno slike ne bi trebalo ići. Na vati, obzirom da prvi žalost samo će velika cijena ovog tradicionalni daljinski upravljač TV onemogućiti korisnike da ga odlično obavlja svoju funkciju. posjeduju u velikom broju.

Slika i zvuk Panasonic je ugradnjom soundbara u OLED TV napraVeć od samog početka testa bili smo svjesni da Panasonicov vio pravi potez. Zvučni rezultaprikaz slike do sada nismo imali ti su svakako impresivni donoseći prilike vidjeti na bilo kojem testiširoku i otvorenu prednju zvučnu pozornicu s dobrom stereo podjeranom primjerku TV-a. Neovisno o kojoj se rezoluciji radi pa čak lom. Dijalozi su bili čisti i detalji SD rezoluciji, TV daje nevjeroni, a bas frekvencije su također dobro izražene. Moramo samo jatni prikaz slike. Prirodni dinareći što smo više pojačavali izlamički raspon daje slici predivnu dubinsku perspektivu slike. znu kontrolu zvuka, tako je sve Kombinacija čiste crne i odliviše "rasla" količina bas frekvenčan kontrast daju slici vrhunski cija, koja je na višim izlaznim raziizgled čak i u područjima sjena. nama zaista impresivna. Pretjerate Ukupan raspon boja je takoli s glasnoćom, zvučna slika može đer odličan s finim prirodnim pri- postati oštra u visokotonskom spektru. U svakom pogledu, velika kazom. HCX2 procesor s OLED većina korisnika biti će oduševljeekranom je pridonio vrhunskoj reprodukciji slike na Panasonicov na zvukom koji daje Panasonicov OLED TV modelu. Po prvi puta OLED.

30

hi-fimedia #103

TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici Senzor ambijentalnog osvjetljenja

•/ • 165 LED LCD 16:9 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 • VR-Audio Master Surround 2.1 40 W (2 x 10 W + 2 x 10 W ) analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C • 2T PAP/PIP/PAT •

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Info

1457 x 844 x 64 1457 x 844 x 64 34,5 /42,5 www.panasonic.hr

CIJENA

56.999,00 kn

Zaključak

Panasonic je s OLED TV TX-65EZ1000E postavio jedan novi standard kojeg će teško moći pratiti ostali proizvođači TV-a. Neovisno u kojoj je rezoluciji reproducirana slika bila prikazana na ekranu, boja, kontrast, itd. bili su izuzetno dobri i do sada neviđeni na bilo kojem TV ekranu. Korisnici koji žele imati najbolje, ovo je trenutačno najbolji TV koji se može kupiti na tržištu. Iako Panasonic još može poraditi na nekim detaljima (npr. hifimedia

Panasonic TX-65EZ1000E

SLIKA 0

40

ZVUK 0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

19 20

UKUPNO 0

Nevjerojatni prikaz standardne rezolucije (SD) slike Fantastičan dinamički raspon Točnost boja profesionalne kvalitete Odlična kvaliteta zvuka

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

Panasonic TX-65EZ1000E

Izvrstan omjer kontrasta 19 20

OPREMLJENOST 0

pokretna rezolucija i njezin prikaz kod brzih akcijskih filmskih scena), to će sigurno dotjerati do maksimuma u budućim OLED TV-a. Zvukovno TX-65EZ1000E daje također odlične rezultate u čemu mu pomaže dobro promišljeni ugrađeni soundbar. Jedina prepreka koja stoji na putu većini korisnika prema ovom televizoru je njegova pozamašna cijena. Međutim, svi oni kojima ona nije problem mogu biti sigurni da će uživati u najboljoj kvaliteti slike koja je trenutno dostupna.

97 100

Visoka cijena Poteškoće s priključivanjem zadnjih AV priključaka ako se TV postavlja na zid Poteškoće s priključivanjem vanjskog HDD diska

TEST DENON AVR-X3400H

HEOS NADOGRADNJA p i š e : D u b r a v k o To p l a k

J

edna od vodećih i vrlo cijenjenih tvrtki za izradu surround receivera je tvrtka Denon, koja je nedavno na tržištu predstavila svoje nove modele za 2017 godinu. Na test smo dobili njihov novi surround receiver oznake AVR-X 3400H. Receiver objedinjuje neke uobičajene osnovne karakteristike receivera, nudeći također i neke vrlo napredne mogućnost, što bi trebalo zadovoljiti vrlo široki krug korisnika. Novi AVR-X3400H se temelji na prošlogodišnjem modelu AVR-X3300W kojeg zamjenjuje, a sada je to čak peta generacija ovog receivera. Glavna razlika AVR-X3400H u odnosu na prethodni Denon AVR-X3300 model je ugrađena bežična HEOS tehnologija.

Kada je riječ o prednjoj ploči, nemoguće je razlikovati prošlogodišnji i ovogodišnji model. Raspored funkcijski

32

hi-fimedia #103

Glavna razlika AVR-X3400H u odnosu na prethodni Denon AVR-X3300 model je ugrađena bežična HEOS tehnologija tipki, display, priključci (uključuChannel), receiver će, prema najavi iz Denona, u budućnoju 1 HDMI ulaz, ulaz za slušalice, ulaz za kalibracijski mikrofon sti moći s novim nadogradnjai 1 USB) u potpunosti su idenma koristiti i eARC (Enhanced Audio Return Channel) kako tični. Jedina razlika je u natpisu bi mogao reproducirati Dolby broja modela, koji je podebljan Atmos i DTS: X preko u donjem desnom HDMI-a iz TV aplikakutu. Zadnja straSredište na modela AVRcija. Raspored dviju upravljanja X3400H također je antena za bežično višenamjenske priključivanje uresamo malo izmijenjena u odnozvučne bežične đaja s receiverom (Bluetooth, Wi-Fi) su na prošlogodišmreže je sada malo pomanji model receivera. Promjena je vidknuto na krajnji rub zadnje ploče. Spomenut ćemo ljiva samo u dodavanju još jedda Denon AVR-X3400H podrnog HDMI izlaza (ukupno ih sada ima tri), pa je sada mogužava bežični prijenos s dvoće paralelno koristiti projektor i kanalnim Wi-Fi kontrolerom TV u glavnoj sobi, kao i dodatni (2.4GHz/5GHz), a nudi i vrlo staHDMI izlaz za reprodukciju slike bilnu i brzu mrežnu vezu za užiu drugoj sobi (zona 2). Uz uobivanje u digitalnom sadržaju u najboljim mogućim uvjetima. čajeni HDMI ARC (Audio Return

Pomoću DLNA podrške može se pristupiti datotekama pohranjenim na NAS-u ili računalu povezanom s lokalnom mrežom. FLAC, ALAC i WAV datoteke mogu se očitati bez ikakvog problema, do 24 bita / 192 kHz, kao i DSD datoteke (2,8 i 5,6 MHz). Treba znati da ovaj receiver ima i integrirani Bluetooth 3.0 kontroler, koji omogućuje korištenje glazbe pohranjene na pametnom telefonu, tabletu ili čak kompatibilnom računalu s Bluetoothom. Maksimalni domet je čak 30 metara, što pruža dodatni bežični komfor. Svi ostali AV priključci su istovjetni kao i na starijem modelu. Treba istaknuti da Denon AVR-X3400H ima mogućnost priključivanja do sedam zvučnika i može se koristiti uz uobičajeno podešavanje sa stražnjim surround zvučnicima (7.1 sustav) ili se mogu koristiti dva pojačala za stropne zvučnike ili module priključivanja u 5.1.2 sustavu. Ako se u konfiguraciji ne koristi sva snaga pojačala dio se može iskoristiti i

Izgled glavnog izbornika

za drugu zonu (soba broj 2).

AVR-X3400H opremljen je s nizom funkcija koje omogućuju napredne mogućnosti upravljanja s vanjskom automatizacijskom kontrolnom opremom (npr.

Crestron Connected), koja se priključuje pomoću ugrađenog serijskog priključka RS-232C, a tu je i IR-kontrolirani ulaz / izlaz, te 12V izlaz. AVR-X3400H daje veliku snagu pojačala od 7 x 105 W (8 ohma) po kanalu, a kako bi bio pravi "zeleni” uređaj (ekološki osviješten), Denon nudi i tzv.

Auto Eco način rada. Denonov napredni ECO način omogućuje AVR-X3400H da štedi energiju i iskoristi do 50% potrošnje energije kada se pojačalo koristi na nižoj razini glasnoće. ECO način rada korisnik može se podesiti manualno ili se može postaviti "Auto" način rada, kako bi receiver sam odabrao način rada u odnosu na reproducirani sadržaj.

Najveća novost na ovom novom modelu receivera je ugrađena HEOS tehnologija, koja omogućuje AVR-X3400H da posta-

Dodatna slikovna podešavanja u receiveru kroz HDMI izlaz

ne potpuno središte upravljanja višenamjenske zvučne bežične mreže. Pomoću HEOS-a omogućeno je bežično dijeljenje glazbe i mrežnih usluga putem HEOS zvučnika i drugih HEOS kompatibilnih uređaja, kako bi se stvorio puni i proširivi višenamjenski glazbeni sustav.

Za one koji nisu upoznati s HEOS sustavom, radi se o besplatnoj aplikaciji HEOS, koja omogućuje kontrolu sustava iz bilo koje prostorije u kući i jednostavno se može nadopuniti s dodatnim "zonama” i stvoriti kompletni sustav kućnog zvuka kombinacijom HEOS uređaja. Na žalost nismo bili u mogućnosti isprobati ovu tehnologiju jer nismo imali na testu niti jedan kompatibilni zvučnik s HEOS podrškom. Od osta-

Slikovni prikaz podešavanja surround zvučničkog seta

lih značajki spomenut ćemo DSP (digitalni zvučni procesor) od 4 x 300 MHz (može obrađivati više ​​ od milijardu izračuna u sekundi), AKM-ov AK4458VN 32-bit / 8-kanalni D/A pretvarač za sve kanale, podržana tri bitna HDR formata - HDR10, Hybrid Log Gamma i DolbyVision, najnapredniji Audyssey MultEQ XT32 automatski sobni akustični sustav mjerenja surround sustava, ugrađeni najnoviji Dolby Atmos i DTS: X surround dekoderi, dva LFE izlaza za priključivanje dva subwoofera (time se može povećati snaga niskih bas frekvencija te dodatno pružiti bolji osjećaj npr. akcijskih scena u filmovima), itd..

AVR-X3400H je jednostavan za postavljanje i upotrebu, zahvaljujući Denonovom ekskluzivnom "Pomoćniku" za

postavljanje. Njegov jednostavan i razumljiv grafički izbornik omogućuje brzo i jednostavno vođenje korisnika kroz proces instalacije. Npr. "Pomoćnik" za postavljanje pojačala vodi korisnika kroz svaku fazu procesa.

Od priključivanja kabela zvučnika (zajedno s malom animacijom), do postavljanje zvučnika za Atmos. Za one neiskusne korisnike ovo je dobrodošao sustav pomoći, a oni iskusni će jednostavno sve to preskočiti. On screen grafički prikaz također nije mijenjan u odnosu na prošlogodišnje modele receivera. Svaki pojedini izbornik jednostavno je prikazan s jasnim funkcijskim opcijama. Kalibracija je ključni dio receivera ove kvalitete, a AVRX3400H koristi najnapredniju Audyssey MultEQ XT32 tehnologiju. Moguće je koristiti do 8 različitih mjesta gdje se postavlja kalibracijski mikrofon, kako bi se zvuk što optimalnije podesio za akustičku prostoriju u kojoj se receiver nalazi.

Postupak traži da se minimalno na tri različita mjesta u prostoru postavi kalibracijski mikrofon, kako bi dobio potrebne mjerne zvučne informacije i na kraju izračunao najbolje performanse zvuka za prostor (mjerenja uključujući Audyssey Dynamic Volume, Dynamic EQ, LFC i SubEQ HT). Audyssey MultEQ XT32 treba se pohvaliti jer nije bila potrebna nikakva dodatna ručna korekcija automatski podešenih parametara, tako da se korisnici mogu bez brige potpuno osloniti na automatsku kalibraciju zvuka. Denon AVR-X3400H također nudi već predefinirane video postavke slike, ali je moguće i podešavati

hifimedia #103

33

TEST DENON AVR-X3400H Model Surround modovi

Denon AVR-X 3400H

THX Select 2 Cinema/ THX Surround EX DTS, DTS-ES, DTS 96/24, DTSHD High Resolution Audio, DTS-HD Master Audio, DTS Neural:X, DTS Express, Neo:6 Cinema Dolby Digital, Dolby Digital Plus, Dolby Surround, Dolby TrueHD, Dolby Atmos Automatska kalibracija surround zvuka Reprodukcija surrounda kroz slušalice

-/•/•/•/•/•/•/•/• •/•/•/•/• Audyssey MultEQ XT32 -

Prednji A/V

osnovne parametre slike (konran s čistim i preciznim zvukovitrast, osvjetljenje, zasićenje, ma. Bas je nešto tvrđeg karaktešum u slici, itd.), što treba iskora s vrlo dobrom brzinom i preristiti ako je potrebna korekcija ciznošću. Kontrola svakog zvučna slici isporučenoj s receivera. nog spektra bila je zaista vrlo Daljinski upravljač je dugulja- dobra i na to se stvarno ne može nitko požaliti. Također je stestog i tankog oblika. Dobro leži u ruci, a raspored funkcijskih reo efekt lijevo/desno bio izrazitipaka vrlo je dobar i logičan. to izražen s vrlo čistom i jasnom Dostatan razmak između pojedizvučnom pozornicom. Surround je bio samo odraz stereo slike. nih funkcijskih tipki pruža dodaČisti i jasni dijalozi, bas - snažni i tan komfor korisniku. Za one, precizni udari, te odlična čistoća koji su apsolutni početnici u svizvukova, dominirali su u surrojetu receivera, dobro će poslužiti četiri Quick Select tipke, koje und zvučnoj pozornici. Pojedini se mogu koristiti s kanali, pogotovo straKontrola najpopularnijim ulažnji surround kanaznim izvorima i prefeli imali su izuzetno svakog dobru kontrolu i preriranim postavkama zvučnog zvuka, pa su korisniku ciznost, tako da će svi već podešeni svi najspektra bila poklonici surround s ovim receipotrebniji parametri. je zaista vrlo zvuka Oni koji traže nešto verom doći na svoje. dobra moderniji i svestraU svakom pogledu Denon je svojim zvuniji pristup upravljanja receiverom mogu s interneta kom dao stvarno jasan pogled pristupiti Denonovoj AVR 2016 kako bi trebao izgledati zvuk s Remote aplikaciji koja omoguću- jednog receivira u ovom cjenovje da se prebacuju različiti izvonom razredu, koji označava tri bitne značajke: jasnoću, preciri zvuka i slike, kontrolira reprodukcija, itd., te da se istražuju znost i brzinu. dodatne opcije postavljanja kroz niz osnovnih izbornika.

Zaključak Denonov novi receiver AVR-X 3400H donosi dašak novog Zvuk doba. Bežična povezivost, HEOS Nismo nimalo bili iznenađepodrška, najnovije Dolby Atmos ni vrlo dobrim stereo i surroi DTS: X surround dekodere, und zvukom kod Denonovog jasan i precizan zvuk, internet AVR-X 3400H. U stereo modu radio, samo su neke karakteristiodmah je bio uočljiv vrlo direktan zvuk koji dolazi iz zvučnike koji daju do znanja da Denon trenutačno ima jak argument ka s nešto manjom dubinskom koji sigurno neće proći nezapaperspektivom prostora. Ona je naravno čujna ali ne prelazi ženo kod korisnika. Svi korisnineke velike "granice". Denon se ci koji žele imati moderan i svrviše posvetio detaljima u zvučnoj sishodan receiver s vrlo dobrim slici pa su svi zvukovi bili itekastereo i surround zvukom, nikako čujni. Viskotonsko područje ko ne bi trebali zaobići ovaj je bilo vrlo prirodno, transparenmodel. Ako kupujete novi receitno i jasno, dok je srednjotonver s Denon AVR-X 3400H nećeski dio bio najbolje reproducite nimalo pogriješiti.

34

hi-fimedia #103

Kompozitni ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI Slušalice Stereo audio RCA

• • • • -

Zadnji video

Kompozitni ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz

3/2/ 7/2 + 1 ACR

Zadnji audio

Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz

5/1 2/2/-

Oslali priključci

Subwoofer izlaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par) Vrsta zvučničkih priključaka AC strujni priključak IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 mrežni priključak USB RS-232 12 V okidač

2 -/7.2 7 crno/crvena 1/1 • • • • •

Posebnosti

D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing

196-kHz/24-bit • 63 Hz / 125 Hz / 250 Hz / 500 Hz / 1 kHz / 2 kHz / 4 kHz / 8 kHz /16kHZ 7

Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala Ostalo

On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) mm Masa (kg) Info

• •/• • • 56 434 x 167 x 389 10-Aug www.sonusart.hr

CIJENA

7.600,00 kn

Denon AVR-X 3400H Vrlo dobar stereo i surround zvuk Kompatibilnost s Dolby Vision HEOS sustav Bluetooth 3.0 Audyssey MultEQ XT32 automatska kalibracija Interent radio ne može se istodobno iskoristit surround 7.1 sustav zvuka i Zona 2 sa zvukom

hifimedia

Denon AVR-X 3400H

ZVUK 46 50

0

OPREMLJENOST 29 30

0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

8

10

CIJENA/KVALITETA 0

9 10

UKUPNO 0

92

100

5

GODINA JAMSTVA

za vrhunsku zabavu

Jamčimo vam da ćete obožavati svoj novi Ambilight televizor!

Odaberite bilo koji Ambilight model televizora i osim standardnog dvogodišnjeg jamstva poklanjamo vam još tri dodatne godine jamstva.

TEST PANASONIC UHD BLU-RAY DMP-UB700

Koristi isti 4K High-Precision Chrome procesor kao UB900 model

4K Blu-ray player p i š e : D u b r a v k o To p l a k

U

stotom broju časopisa testirali smo Panasonicov model UHD Blu-ray playera oznake DMP-UB 900, a sada na testu imamo njegovu jeftiniju varijantu oznake DMPUB 700. Na prvi pogled, DMPUB700 se u dizajnu ne razlikuje u odnosu na jači model DMPUB900. Ono što je odmah uočljivo je da DMP-UB700 nema velikih prigušujućih "nogica" kao DMP-UB900 model. Ostali dizajnerski elementi su gotovo istovjetni. Cijelu prednju stranu Bluray playera pokrivaju plastična zrcalna vrata koja se spuštaju te "skrivaju" ladicu Blu-ray pogona, vrlo čitljivi LCD display ispod kojeg je utor za SD karticu i jedan USB priključak. Ostatak kućišta je napravljen u crnoj zrcalnoj izvedbi, pa se ne preporuča da korisnik na njega postavlja neke predmete (npr. Blu-ray kutiju nekog filma), jer su takvi materijali vrlo osjetljivi na ogre-

36

hi-fimedia #103

botine. Na gornjem dijelu kućišta je senzorska tipka uključenja/isključenja Blu-raya i tipka "Eject". Zadnja strana Blu-raya ne nudi toliku raskošnost AV priključcima kao UB 900 i tu je vidljiva velika razlika. Ovdje se nalazi samo jedan HDMI audio izlaz, jedan HDMI video audio izlaz, digitalni optički izlaz i mrežni priključak. Ovdje nema čak niti standardnog RCA stereo audio analognog izlaza. UB700 podržava 4K Ultra HD Blu-ray, 2D i 3D Blu-ray, DVD i CD reprodukciju, a ne podržava Super-Audio CD i DVD-Audio kompatibilnost, što je bilo i za očekivati.

Ono što je itekako važno je to da DMP-UB700 ima isti 4K HighPrecision Chrome procesor kao UB900 model (nema THX certifikaciju), pa bi kvaliteta slike morala biti identična skupljem modelu. Player ima certifikat za UHD Premium od UHD Alliance grupe, podržava BT.2020 boja, a može interpolirati 4K Blu-ray sadržaj od 10-bitnog do 12-bitnog signala, uz uzorkovanje 4: 4: 4 boja.

Reprodukcija 4K sadržaja može se reproducirati i putem usluge Netflix, YouTube, itd. pomoću žičane ili ugrađene Wi-Fi mreže (802.11 a/ c b / g / n). Tu je i podrška za HDR reprodukciju slike, a nije zaboravljena niti podrška surround audio formata DTS: X i Dolby Atmos, pa će svi zaljubljenici kvalitetnog surround zvuka biti u potpunosti zadovoljni. Zahvaljujući DLNA podršci moguće je reproducirati glazbu preko kućne mreže te uživati u glazbi visoke rezolucije do 24 bita / 192 kHz u popularnim formatima, kao i podršci za DSD datoteke (5.6 MHz / 2.8 MHz). Naravno, tu je i podrška za tradicionalne WAV / FLAC / MP3 / AAC / WMA i ALAC 8 (Apple Lossless) glazbene formate.

Ono što nam se od samog početka svidjelo je vrlo tihi mehanizam Blu-ray pogona kod izlaska njegove ladice ili ulaska u Blu-ray, a u radu je pogon nečujan. Također treba pohvaliti brzinu čitanja određenog medija, a treba mu samo 5 sekundi da ure-

đaj bude spreman za rad od njegovog nultog pokretanja.

On screen grafički prikaz identičan je modelu DMPUB900. Razni izbornici su jasno označeni, a automatske postavke gotovo svih parametra rade odlično. Za one koje imaju više iskustva s podešavanjem slikovnih mogućnosti nudi se pregršt podešavanja. U izborniku "Noise reduction" nude se tri dodatna podešavanja za smanjenja šuma na slici (Black Noise, Random Noise i Mosquito Noise), čime je moguće ukloniti bilo koju vrstu smetnji na slici bez da se naruši rezolucija i jasnoća originalne reproducirane slike. Onima koji žele dodatno istaknuti oštrinu slike nude se četiri postavke: Luma (High-Frequency), Luma (Mid-Frequency), Croma i Edge Correction. Sa svim tim slikovnim postavkama treba biti vrlo "pažljiv" jer se slika u nekim slučajevima kada se pretjera s određenom postavkom može "pokvariti" i biti lošija od originala. Panasonicova

Model Značajke

Početni izgled On screena

Mnoštvo opcija za podešavanje kvalitete slike

Odabir mnoštva različitih zvučnih efekata

Pristup Internetskim sadržajima

Smart Viera nudi nekoliko aplikacija (YouTube, Netflix, Oyo, Euronews, CinTrailer, itd.), a koje, kao i kod skupljeg modela Bluraya, pomalo zaostaju sadržajem i fluidnošću u radu, u odnosu na današnje platforme koje se nalaze na TV-ima.

Daljinski upravljač je u potpunosti drugačiji nego kod skupljeg modela. Svaka sličnost tu prestaje. Umjesto elegantnog daljinskog upravljača, s DMP-UB700 dolazi maleni, plastičan i neuvjerljiv daljinski upravljač, bez pozadinskog osvjetljenja funkcijskih tipki. No bez obzira na to, daljinski sasvim solidno obavlja svoju funkciju. Nismo imali nikakve probleme s upravljanjem Blu-rayem, a pohvalili bi vrlo velike funkcijske tipke upravljanja reprodukcijom playera, s kojima se korisnik ionako najviše i koristi.

lja, uz vrhunsku točnost boja.

Npr. tonovi kože koje je najteže točno reproducirati bilu su prikazani s puno detalja, pa se u nekim filmskim scenama moglo vidjeti ožiljak ili bora na njoj. Kada se reproduciraju HDR materijali slika je dobila dodatno na svojoj kvaliteti i bio je pravi užitak gledati takve materijale. Reprodukcija sadržaja 24p također je bila izvrsna, bez ikakvih poteškoća u pokretu ili drugih problema. Bez obzira na sve to, u nekim segmentima su bile vidljive sitne nejasnoće koje nisu bile vidljive kod reprodukcije na skupljem modelu DMP-UB900.

Očigledno je THX certifikat na UB900 dodao neke sitne detalje u slici (boja i jasnoća) koje DMP-UB700 player nije mogao isporučiti. Ovo će primijetiti samo oni koji imaju vrhunske TV prijemnike, koji mogu prikazati sve sitne nijanse u slici.

Zvukovnim karakteristikama DMP-UB700 zaostaje za boljim modelom DMP-UB900. Iako je zvučna slika bila solidna s dobrima stereo zvučnim poljem i dosta izjednačenim zvukom svih spektara zvuka, nije imala onu punoću i izoštrenost detalja koju je davao skuplji model. Korisnici,

Slika i zvuk

Obzirom na isti ugrađeni video procesor jačeg modela Blu-ray, DMP-UB700 je davao impresivnu reprodukciju slike.

Kvaliteta slike je bila odlična The player delivers an extraordinary level of fine detail, with superb colour accuracy.donoseći izvanrednu razinu finih deta-

Značajke optički digitalni izlaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz stereo audio izlaz kompozitni video izlaz komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) HDMI RSC 232C Daljinska kontrola audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) mrežni priključak USB Utor za memorijske kartice dodatni pribor audio digitalno/analogni pretvarač progressivan scan video scaler mogućnost podešavanje slike SD kartice

Panasonic DMP-UB 700 • 2 - /• 1 • 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • • SD/ SDHC/ SDXC

Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja

Uključenje blu-ray plejera / brzi start BD disk DVD CD

15 sekundi / 65sekundi 19 sekund 15 sekundi 13 sekundi

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) mm Masa (kg) Info

430 x 61 x 199 2,3 www.panasonic.hr

CIJENA

2.800,00 kn

hifimedia Panasonic Ultra Blu-ray DMP-UB 700

koji teže kvalitetnijem stereo i surround zvuku, pravi izbor će dobiti s modelom DMP-UB900, dok oni kojima zvuk nije toliko bitan s DMP-UB700 biti će i više nego zadovoljni.

SLIKA

Zaključak

DALJINSKI UPRAVLJAČ

Panasonic DMP-UB700 model je UHD Blu-ray playera koji ima veliki slikovni potencijal. Odlična slika i sva njegova podešavanja slike mogu dati impresivne rezultate, na koje gotovo nitko neće moći staviti neki ozbiljan prigovor.

Zahtjevniji Hi-Fi korisnici glazbe morati će potražiti vrhunski zvuk u skupljem modelu Blu-ray DMPUB900, a za sve ostale manje zahtjevne korisnike DMP-UB700 će pružiti sasvim dobar zvuk primjeren cjenovnom rangu Blu-ray uređaja.

0

28

30

ZVUK 0

23

30

OPREMLJENOST 8

0

0

10

7

10

CIJENA/KVALITETA 0

15

20

UKUPNO 0

81

100

Panasonic Ultra Blu-ray DMP-UB 700 Čista, detaljna 4K slika Prirodna ravnoteža boja 4K Netflix i Amazon video podrška 3D kompatibilnost Glatko sučelje Twin HDMI outputsDvostruki HDMI izlazi Nema analognog audio izlaza Smart TV platforma je oskudna

hifimedia #103

37

TEST BOWERS & WILKINS DB3D

Izvucite najdublje tonove Najzanimljiviji dio ovog paketa jest aplikacija za upravljanje subwooferom, što je ujedno i jedini način za njegovo podešavanje

piše: Neven Kos

Š

to raditi s kutijom ukupne mase 25kg, u koju su smještena dva Airfoil drivera promjera 20cm, i pojačalo snage 1 kilovat? Prema uputama proizvođača, smjestite tu kutiju između glavnog stereo para zvučnika, instalirajte odličnu i funkcionalnu aplikaciju na mobitel i započnite podešavanje. Da, govorimo o najnovijem modelu vrhunskog subwoofera iz Bowersa & Wilkinsa, prilagođenog prije svega njihovoj izni-

38

hi-fimedia #103

mnoj seriji 800, i odličnoj seriji CM. Konkretno, riječ je o najmanjem subwooferu u seriji, modelu DB3D. Iako najmanji, njegove karakteristike i performanse na papiru su impresivne: Hypex modul 1000W snage u D klasi, 2 Airfoil drivera u balansiranoj konfiguraciji doprinose frekvencijskom rasponu od subsoničnih 8,5Hz do 500Hz (-6dB). Ulaza su 4: dva XLR-a i dva RCA linijska, kao i 3,5mm 12 voltni okidač za daljinsko paljenje subwoofera, a ugrađen je i RS-232 – 9-pinski D konektor. Nije predviđeno spajanje na zvučničke terminale poja-

čala, što će nekima otežati spajanje subwoofera u sustav i njegovu prilagodbu glavnom paru zvučnika u sustavu. Svi dijelovi smješteni su u relativno kompaktnu i čvrstu kutiju dimenzija 360x320x300 mm (VŠD).

I dok sam ustroj i zvuk zvučnika, posebice subwoofera, uvelike ovisi o fizikalnim zakonima i u načelu čuda nisu moguća, pametnim tehnologijama i digitalnom obradom signala, iz ovog subwoofera moguće je izvući i jasno i bez ustezanja reproducirati i najdublje tonove čujne ljudskom uhu. Ipak, možda najzani-

mljiviji dio ovog paketa jest aplikacija za upravljanje subwooferom, što je ujedno i jedini način za njegovo podešavanje. Potrebno je na mobilni uređaj pokretan iOS 10 ili Android 7 operativnim sustavom instalirati aplikaciju koja, osim što u sebi sadrži osnovne upute za podešavanje, omogućava podešavanje svih parametara subwoofera. Ideja je genijalna i jednostavna i predstavlja fenomenalnu mogućnost podešavanja i upravljanja uređajem iz pozicije slušanja, što će znati cijeniti svatko tko je barem jednom podešavao i prilagođavao zvuk subwoofera u sustavu. A mogućnosti podešavanja su velike: od faze, preko rezne frekvencije, do podešavanja pojedine frekvencije u rasponu od 20 do 80Hz, i to za svaki ulaz posebno. Predviđene su i neke unaprijed određene opcije, poput odziva prilagođenog glazbi (Music) ili kućnom kinu (Movie).

Osim toga, aplikacija omogućava i automatizirano podešavanje odziva subwoofera u sobi, uz pomoć prethodne kalibracije i ugrađenog mikrofona u mobitelu. Na žalost, ova opcija nije bila

dostupna u aplikaciji koju sam vjerujem, postavljanje subwooinstalirao u LGG3, možda i zato fera korisnicima B&W zvučnika što nemam instaliran Android 7. znatno olakšano. Ja sam, naravPretražujući po internetu, nisam no koristio opciju Custom, kako našao rješenje ovog problema. bih odziv DB3D prilagodio svojim Međutim, nisam se previše uzruzvučnicima.

Riječ, dvije o smještaju DB3D javao oko toga, s obzirom na to u sobi. Ukratko, možemo reći, da, nakon iznenađujuće kratkoliko proizvođača subwoofekog vremena potrebnog za fizičko postavljanje u slušaonici i trara, toliko teorija o optimalnom smještaju subwoofera u prostoženja dobre ili optimalne pozicije subwoofera u sobi, ru. REL, na primjer, uz pomoć aplikacije Subwoofer preporučuje smještaj vrlo brzo i jednostavno subwoofera u kut sobe je potrebno iza zvučnika, B&W sam podesio i ostale elektroničke i akustičsmjestiti u upravo takav smještaj naglašeno izbjegava te ke parametre potrebslobodan upućuje korisnika kako ne za integraciju prostor je subwoofer potrebno subwoofera u sustav. smjestiti u slobodan Za usporedbu: REL između prostor između steT5i, kojim se upravlja stereo para reo para zvučnika, po isključivo mehaničkim kontrolama na samom mogućnosti u sredizvučnika uređaju, podešavao nu, kako bi se održala sam nekoliko tjedana. Za DB3D, stereo slika i smanjila mogućnost uz pomoć aplikacije trebalo mi lociranja subwoofera u zvuku. je dva, tri sata. Uz pomoć odreOsim navedenog, u B&W-u pređenog, dokazano dobrog i koriporučuju i nekako univerzalnu i mnogima smiješnu metodu prosnog glazbenog materijala, nije trebalo puno vremena da subwonalaženja optimalnog smještaja subwoofera u sobi, a koje sam i ofer prilagodim odzivu sobe i ja veliki zagovornik, a koja podraMagneplanara MG12SE. Ovdje vrijedi napomenuti kako aplikacizumijeva inicijalno postavljanje subwoofera na poziciju za sluja u sebi sadrži pretprogramirane parametre za prilagodbu zvučnišanje te, uz reprodukciju najnicima iz B&W kataloga, čime je, žih oktava, puzanjem uz rubo-

Početna stranica aplikacije

Postavke u sustavu na slušnom testu

Custom EQ - fino podešavanje odziva subwoofera u najnižim registrima sukladno odzivu sobe

Izbornik za podešavanje niskoporpusnog filtera, strmine i faze

Podešavanje ukupne glasnoće

Početna stranica izbornika za podešavanje odziva subwoofera

hifimedia #103

39

TEST BOWERS & WILKINS DB3D ničke jedinice dosegle svoje fizikom određene limite. Nema “klipanja”, posustajanja, a najniže frekvencije, čak i one umjetno generirane za DB3D mačji su kašalj. Kod najnižih registara nisu čujne koloracije i stječe se nja frekvencijskog opsega prema dojam kako dva drivera, potpodolje, jest nenametljivost, optimizacija zvučnih tlakova u sobi mognuta kilovatom snage, mogu i funkciju subwoofera u sustavu stvoriti ogromne zvučne tlakove. kao svojevrsne produžene ruke Međutim, kao i kod ostalih kvave sobe, pronalaženje one poziglavnih zvučnika. Subwoofer ne cije u sobi u kojoj je bas najglalitetnih subwoofera, njihova ljesmijemo čuti, možemo ga osjetisniji, najtočniji i najčišći. E upravo pota ne očituje se samo u znana tu poziciju potrebno je trajno ti, ali tek njegovim isključivanjem čajno unaprijeđenoj reprodukcipostaviti subwoofer, koji je u tom moramo nedvojbeno ji basa, već u nevjeslučaju optimiziran i usklađen sa primijetiti njegov izopročišćenoj i Subwoofer rojatno pozicijom slušatelja. Ono što u stabilnijoj cjelokupnoj stanak. Riječ je naravnikako ne zvučnoj slici. Stječe se B&W-u nikako ne preporučuju, no o detaljima i finejest smještaj subwoofera iza sludojam kao da su glavsama, koje je mogubi smio šatelja, iako u mojoj sobi je upraće međusobno usklani zvučnici rasterećedominirati ni dijela tereta (iako vo pozicija iza-lijevo najoptimalditi ulaganjem odrenisu) i kao da su dva nija za moj REL T5i. Vratimo se đenog truda u podezvukom broja veći. Promjenu malo na mogućnosti povezivanja šavanje, a korisno je i je naročito lako uočiti gašesubwoofera u sustav. B&W jedino ako unaprijed znamo što želimo prihvaća prijem linijskog signai čemu težimo. Subwoofer nikanjem subwoofera, nakon čega se zvučna slika u svim dimenzijala putem XLR ili RCA konektora. ko ne bi smio dominirati zvukom, Iako se na prvi pogled može činiveć logično i nenametljivo naglama i parametrima urušava. Dobar subwoofer naprosto je produžeti kako ovakvo rješenje ima purisiti dobre osobine glavnog para zvučnika i njih učiniti većim i stičko opravdanje, s obzirom da na ruka glavnih zvučnika, koje audio signal iz pretpojačala putu- boljim. Naravno da prvim uključičini još boljima. Uz sve izrazije direktno u subwoofer, ne zabo- vanjem lako možemo biti impreto pozitivne osobine koje ovaj subwoofer unosi u zvuk sustaravite kako glavni par zvučnika sionirani mogućnostima subwoosignal, osim iz pretpojačala, dolafera, ogromnim basom i vibrirajuva, ne mogu potvrditi, ma koliko se trudio, da sam do kraja postizi iz izlaznih pojačala te postoćim zidovima. Možda je i to jedna sasvim potrebna faza u prilagoji mogućnost kako neće biti optigao apsolutnu sinergiju izmemalne prilagodbe u boji zvuka, đavanju subwoofera koju smo, đu subwoofera i Magneplanara. s obzirom da zvučnici i subwovjerujem svi prošli i kuju svakaNaime, u svakom sam trenutofer faktički ne dobivaju jednako preporučujem da si priuštiku mogao u sustavu identificiki signal. Osim toga, za kvalitette. Nakon početnog oduševljenja, rati prisutnost i lokaciju subwokoje će vjerujem brzo splasnuti, no spajanje potrebno je osiguofera, ma koliko se trudio i stibit ćete spremni za fino ugađarati i kvalitetan linijski kabel, koji šavao njegov volumen, ili gornju u slučaju pozicioniranja subwofrekvenciju niskopropusnog filnje i vraćanje svari u normalu. U kojoj mjeri DB3D uspijeva u ispu- tera. Ovdje ne govorim o bespriofera podalje od glavnog sustava, može biti poprinjavanju gore navedejekornom sljepljivanju frekvencijZa kvalitetno nih funkcija subwoolično skup. Na sreću, skih karakteristika Magneplanara ja sam nakon ponei B&W-a, jer navedeno se relativfera? Iskreno, u poprispajanje što eksperimentiraličnoj. Kada govorimo no lako postiže zahvaljujući intepotrebno je o zvučim tlakovima u nja, subwoofer smjeligentnom softverskom rješenju, sobi, a moja je popriveć o miješanju boja i karakteristio prema uputama osigurati i proizvođača, pored i u lično voluminozna, čak stika zvuka pojedinog zvučnog kvalitetan ravnini s lijevim zvuči „mali“ DB3D u stanju izvora. Slični fenomen iskusio linijski kabel je komprimirati zrak u sam svojevremeno spajajući REL nikom, što je značiznačajnoj mjeri, a sluT5i putem linijskih izlaza. Koliko lo da mi je kvalitetni god ta sinergija bila blizu idealWireworld Equinox 6 interkonekšajući glazbu stječe se dojam kako to radi s lakoćom. Bas je cijski kabel bio dovoljan. Da nije, ne, tek spajanjem REL-a putem naravno dubok, ali i prirodan i s bio bih u problemima, jer dugazvučničkih ulaza, sinergija izmelijepim odzivom. Zvuk orgulja pri čak interkonekcijski kabel teško đu Megija i subwoofera postareprodukciji Bachovih djela, npr. bih si priuštio. la je neprimjetna i besprijekorna. impresivan je, snažan i s minimuDB3D ovu mogućnost nema tako da je za integraciju potrebno proZvuk mom koloracija. Subwoofer melje sve pred sobom, i u onom poziOno što od kvalitetnog i optinaći neke druge načine. Istina, Magneplanari su zahtjevni prema malnog postavljenog subwoofera tivnom smislu. Baš niti jednom karakteristikama subwoofera i na očekujemo, osim očitog proširenisam stekao dojam da su zvuč-

40

hi-fimedia #103

glasu su kao nezgodni i komplicirani za usklađivanje sa subwooferima, tako da je dio odgovornosti i na Megijima. S druge strane, ovaj DB3D toliko je tehnološki napredan, jednostavan za upotrebu, upravljanje i postavljanje da uz moćan, velik i prirodan zvuk predstavlja vrlo dobro rješenje za unaprjeđivanje sustava. Iako mu cijena nije mala, uz sve gore navedeno, nesumnjivo će pridonijeti podizanju zvuka stereo sustava na višu razinu. Da rezimiramo: fantastičan, moćan, autoritativan i prirodan zvuk iz tehnološki naprednog, korisniku prilagođenog paketa, čini ovaj subwoofer izuzetno zanimljivim izborom. Uz dodatne mogućnosti konekcije, njegova bi primjenjivost bila još šira. Ali i za DB3D vrijedi: tko jednom u sustavu čuje dobro ugođen subwoofer, teško se vraća natrag.

BOWERS & WILKINS DB3D Pojačalo: 1.000 W, D klasa Zvučničke jedinice: 2x 200 mm Airfoil bas jedince Frekvencijski raspon: 8,5 Hz – 500 Hz (-6dB) Linijski ulazi: dva XLR i dva RCA Dimenzije: 320 x 360 x 300 m (ŠxVxD) Masa: 25 kg Cijena: 18.600 kuna INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock "A Closer View" (ECM Records, 531 623-2) • Bach Toccata & Fugue (Deutsche Gramophone, 477-7521) • Eric Bibb "Booker’s Guitar" (Telarc) • Doug MacLeod "There’s A Time" (RR-130HDCD) • The Kenny Burrell Trio "A Night at the Vanguard" (Verve Records, 0602517613539) • Pat Metheny Trio "Live" (Warner Bros, 9362-47907-2) • Charlie Haden & Pat Metheny "Beyond the Missouri Sky", Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, (Telarc, CD-80078) • Eric Clapton "Unplugged" (Reprise, 450242) • Lars Erstrand "Two Sides of Lars Erstrand" (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White "Jazz in the Garden" (Heads Up HUCD 3155) • Melody Gardot "My One and Only Thrill" (Verve Records, BOO12563-02) • Melody Gardot "Worrisome Heart" (Verve Records, BOO10468-02) • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier "From the Beginning" (Dallas Records, 570) • Chris Thomas King "The Roots" (21st Century Blues Records, CD-2107) • Christian McBride, "Gettin’to It" (Verve Records, 523 989-2) • Bela Fleck "Flight of the Cosmic Hippo" (Warner Bros, 26562-2) • Michael Hedges "Beyond Boundaries" (Windham Hill Records, 01934 11612 2).

Sustav CD plejer: Exposure 3010S2 (transport), DAC NON-OS, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010S2; Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

Maleni zvučnik.

Veliki korak naprijed.

SOUNDLINK® REVOLVE BLUETOOTH® ZVUČNICI Duboki. Glasni. I sveobuhvatni, također. SoundLink® Revolve Bluetooth® zvučnici donose vam istinski 360° zvuk za konzistentnu i uniformiranu izvedbu. Ovi bežični zvučnici su izdržljivi, otporni na vodu te jednostavni i praktični za nošenje. Također, dolaze s baterijom koja se može puniti i koja traje cijeli dan. Vrhunski SoundLink® Revolve+ može svirati do 16 sati, dok SoundLink® može svirati do 12 sati.

SOUNDLINK® REVOLVE 1.899 kn

SOUNDLINK® REVOLVE+ 2.699 kn

PRODAJNA MJESTA: DUGO SELO Zorićeva 9, tel: 01/2752-216, IVANEC Trg hrvatskih Ivanovaca 1, tel: 042/ 562-444 KARLOVAC Trg Josipa Broza 2, tel: 047/550-000 NOVI MAROF Zagorska 6, tel: 042/ 562-888 OSIJEK Sv. Leopolda B. Mandića 50a (Avenue Mall), 031/298-009, VARAŽDIN Gustava Krkleca 1a, (Konzum), tel: 042/303-089, ZAGREB Rudeška 169a (Shopping centar Point), tel: 01/5515-655, Avenija Dubrovnik 16, (Avenue Mall), tel: 01/562-1111, Maksimirska 45, tel: 01/2444-000,Radnička 49, (SuperKonzum), tel: 01/6040-404, Slavonska av. 11d, (City Centar One Žitnjak), tel: 01/2404-600, Savska 58, tel: 01/6556-456, Avenija Dubrava 31, 01/5628-555 SESVETE Bjelovarska 36a, tel: 01/2009-060, 01/4094-888

TEST ONKYO A-9150

dobro zvučećeg, jednostavnog i jeftinog audio sustava kojemu je računalo primarni izvoru zvuka.

tar su u skladu s očekivanjima za ovu cjenovnu kategoriju uređaja, što znači da klasična, orkestralna glazba zvuči sasvim pristojno i ugodna je za slušanje. S obzirom na to da ovo pojačalo može dobro reproducirati veliku pozornicu, pojačava se dojam snage orkestra sastavljenog od velikog broja glazbenika, ali mu s druge strane malo nedostaje preciznosti u pozicioniranju glazbenika prilikom većih uzleta orkestra.

Usporedimo li zvuk ovog uređaja sa zvukom manjeg modela A-9010, uočavamo da model A-9150 svoju veću snagu jasno pokazuje u veličini pozornice i kontrole bas područja. Upravo stoga, skladba "Lux" francuske skupine Ez3kiel zvučala je odlično. Kombinacija umjetnih beatova, bubnjeva i bas gitare u potpunosti je ispunila prostor slušaonice.

Zvuk

Zaključak

Snažniji brat

piše: Jagor Čakmak

P

rije dva broja testirali smo dobro, pristupačno Onkyo pojačalo (model A-9010) koje nas je iznenadilo odličnim odnosom cijene i kvalitete. Najveće ograničenje tog malog pojačala bila je snaga.

Za ovaj broj imali smo priliku testirati snažniji model sličnog ustroja - model A-9150. U navali pojačala D klase u nižim cjenovnim kategorijama, lijepo je za promjenu vidjeti klasični ustroj AB klase u kućištu standardne Hi-Fi veličine. Iako modernija i energetski učinkovitija, pojačala u D klasi još su uvijek daleko od toga da po zvuku prevladaju pojačala AB klase, barem u ovoj cjenovnoj kategoriji.

Dizajn ovog uređaja jednostavan je i klasičan. Prednjom pločom dominira veliki potenciometar za glasnoću. S lijeve strane nalaze se tonske kontrole, a s desne strane preklopnik za odabir ulaza te indikatori odabranog ulaza. Sa stražnje strane nalaze se dva para zvučničkih konektora i pregršt analognih i digitalnih ulaza: četiri linijska, phono (MM i MC), dva digitalna koaksijalna te dva optička ulaza.

Glavni dio unutrašnjosti čini pojačivački dio koji je sposoban isporučiti 60 W pri 8 Ohma.

42

hi-fimedia #103

U Onkyou tvrde kako je najveći pomak u odnosnu na konkurenciju napravljen pomoću sklopa kojeg nazivaju Discrete SpectraModul. Iza tog prodajnog imena krije se tehnologija koja, prema njihovim riječima, uvelike povećava brzinu odziva pri promjeni ulaznog signala što rezultira uvjerljivijom reprodukcijom. Kako bi ovo Onkyo pojačalo dobro funkcioniralo u modernim audio sustavima, u njega je ugrađen digitalno-analogni pretvarač (AK4452) impresivnih karakteristika za ovu cjenovnu kategoriju. D/A pretvarač može obraditi signal maksimalne frekvencije od 762 kHz s čak 32 bita po uzorku. Signal do pretvarača dolazi preko koaksijalnog i optičkog ulaza, ali nažalost nema USB ulaza koji bio uvelike pojednostavio slaganje

Slušni test započeli smo sa skladbom "Easy" grupe Sun Lux. Pojačalo je reproduciralo veliku pozornicu i uspješno je ispunilo cijelu prostoriju zvukom. Bas područje išlo je duboko i čvrsto čak i sa zvučnicima koji nisu najlakši teret za pojačalo. Glas je reproduciran prirodno i dobrog je volumena. Slični dojmovi ponovili su se pri slušanju skladbe "Flipside" glazbenice Norah Jones.

Ritmična skladba odgovarala pojačalu je koje je ovu skladbu prenio s dovoljno energije i brzine. Detalji kroz cijeli spek-

Onkyo je i ovaj put napravio vrlo kvalitetno stereo klasično pojačalo s modernim dodatkom u obliku ugrađenog digitalno-analognog pretvarača. A-9150 može biti centralna komponenta mnogih audio sustava. Karakter zvuka ovog uređaja takav je da će se složiti s gotovo svim komponentama, a njegove mogućnosti za spajanje različitih izvora zvuka su odlične. Ako nemate potrebu za USB ulazom, ovo je pojačalo jednostavno rješenje za audio sustav koji će zvučati dobro bez puno muke.

ONKYO A-9150 Izlazna snaga: 60 W / 4 Ohm Analogni priključci 4 ulaza Digitalni priključci 4 ulaza (2 koaksijalna i 2 optička) Gramofonski priključak Da (MM / MC) Izlaz za slušalice Da (6,3 mm) Daljinski upravljač Da Dimenzije (ŠxVxD) 435 x 139 x 331 mm Masa: 9,2 kg Cijena: 3.999 kuna INFO Chipoteka, tel. 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

Prikazi

RANDY NEWMAN Okrutni romantičar

TOM PETTY (1950 - 2017) Sveamerički junak

SHEER MAG Ljubav u doba Donalda Trumpa

Razgovor

CHARLES TOLLIVER

Ja sam za analogni zvuk

Downtown Boys, LCD Soundsystem, Imelda May, The War on Drugs, Feist, Citizen, Moskau, David Bowie, Mogwai, Kronos Quartet, The National, Algiers, David Crosby

PRIKAZ / RANDY NEWMAN

Okrutni romantičar Iako je na rock scenu stupio krajem šezdesetih, u doba procvata kantautorske glazbe, njegove skladbe odudarale su od trubadurske, ispovjedničke estetike karakteristične za većinu njegovih suvremenika

piše: Denis Leskovar

U

pola stoljeća karijere Randy Newman objavio je samo jedanaest "pravih i službenih" kantautorskih radova; ovogodišnji, Dark Matter stiže nakon devetogodišnje stanke, no čini se da duge pauze ne štete njegovoj karijeri.

Naprotiv. Od prvih ostvarenja Newmanova pozicija miljenika kritike i ne osobito brojne ali profinjene ("misleće") publike zacementirana je osobinama koje se njegovim opusom provlače do danas, poput neke čvrste, neraskidive niti.

Iako je na rock scenu stupio krajem šezdesetih, u doba procvata kantautorske glazbe, njegove skladbe odudarale su od trubadurske, ispovjedničke estetike karakteristične za većinu njegovih suvremenika. Nadahnjujući se različitim izvo-

žinu, originalnost i utjecajnost. Newmanov značaj u evoluciji kantautorske pop glazbe priznavali su – i njegove pjesme izvodili – suvremenici poput Dusty Springfield, Erica Burdona, Nine Simone, Harryja Nilssona, Davida Graya, ali i kasnijih izvođača: Stereophonics i Everything But The Girl samo su dva.

‘Humor je ozbiljna stvar. Smatram ga jednim od najvažnijih prirodnih bogatstava koje valja očuvati pod svaku cijenu.’ Iako ove riječi potpisuje američki crtač stripova i novelist James Thurber, one zvuče kao samorazumijevajuća istina – poput svojevrsnog ‘naputka’ primjenjivog na svim razinama privatnog i društvenog života. Humor u popularnoj glazbi najčešće se zloupotrebljavao u kratkoročne komercijalne svrhe takozvanih novelty pjesama – uglazbljenih viceva čiji je vijek trajanja korespondirao s vremenom provedenim na vrhovima

Skupini najinteligentnijih satiričara u povijesti rock glazbe pripada i Randy Newman, - autor, aranžer, pijanist i pjevač čiji su albumi bili previše suptilni za površnu i nestrpljivu publiku srednje struje rima - od glazbe Tin Pan Alleya do bluesa, jazza i country and westerna- Newman je kreirao opus koji nije podnosio zadane pop konvencije. Vjerojatno je u tome razlog zbog kojega je i danas zadržao svje-

44

hi-fimedia #103

top ljestvica.

No postoje i drugačiji primjeri.

Primjerice, Frank Zappa je na temeljima nemilosrdnih satiričkih komentara američke svakodnevice stvorio sofisticirani opus

čiji su najvredniji dijelovi nadrasli mjesto, vrijeme i kontekst unutar kojeg su nastali.

Skupini najinteligentnijih satiričara u povijesti rock glazbe pripada i Randy Newman, - autor, aranžer, pijanist i pjevač čiji su albumi bili previše suptilni za površnu i nestrpljivu publiku srednje struje.

Koristeći se kratkom, prividno jednostavnom formom pop pjesme, rijetko duljom od tri minute, Newman je tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća izgradio reputaciju sažetu u kritičarskoj sintagmi ‘musician’s musician’. Drugim riječima, glazbenik skromnih komercijalnih dometa koji predstavlja skladateljski, instrumentalistički ili pjevački uzor svojim kolegama.

Autorski dovitljiv, sarkastičan i sklon ironičnom odmaku u načinu interpretiranja (mahom pokvarenog) svijeta koji ga okružuje, Newman nikada nije bio predodređen za uspjeh tipične rock zvijezde. No riječ je o izvođaču ni po čemu tipičnom; koristeći se iskustvima popa, bluesa, countryja, nasljeđa New Orleansa i filmske glazbe koju će istraživati u kasnijem razdoblju karijere, karijeru je vodio poput samotnjaka s margine, pomalo podsjećajući na neke od likova kojima su bile ispunjene njegove pjesme, s jednom razlikom: iako udaljen od mainstreama i prevladavajuće struje glazbene industrije, Randy Newman bio je predodređen na uspjeh: skroman ali trajan.

Ne bi, međutim, bilo ispravno zaključiti kako je odmak od komercijalnog bio sastavni dio Newmanove strategije.

hifimedia #103

45

PRIKAZ / RANDY NEWMAN Sredinom 70-ih, u vrijeme albuma Little Criminals, status pop zvijezde bio mu je nadomak ruke. No pjesma "Short People", koja ga je napokon približila prosječnom slušatelju i nakratko odvela na top ljestvice, izazvala je kontroverze zbog okrutnih stihova kojima je navodno poticao mržnju prema ljudima niskoga rasta. Površno gledajući, zajedljivost u stihu "Short people got no reason to live" svakako ne predstavlja poziv na toleranciju, no ostaje dojam kako se u skladbi "Short People" Newman narugao mrziteljima, a ne njihovim žrtvama.

Rođen je 28. studenog 1943. u Los Angelesu, a do jedanaeste godine mnogo vremena provodio je u New Orleansu – gradu bogate glazbene tradicije koji će ostaviti dubok trag u njegovu kasnijem stvaralaštvu. Prirodna predispozicija za bavljenje glazbom ogledala se i u činjenici da su tri njegova strica – Lionel, Alfred i Emil Newman – ostvarili solidne karijere u Hollywoodu kao kompozitori filmske glazbe.

Vlastiti profesionalni put počeo je kao sedamnaestogodišnjak skladajući pod jakim utjecajem Raya Charlesa, no nakon neuspjeha prvog singla "Golden Gridiron Boy", aktivnosti je reducirao samo na skladanje: pisao je pjesme koje su postale sastavni dio repertoara različito profiliranih glazbenika, od rhythm and blues heroine Irme Thomas, preko Dusty Springfield do klavijaturista Animalsa, Alana Pricea koji je na album A Price On His Head (1967) uvrstio čak sedam ranih Newmanovih skladbi.

U drugoj polovici šezdesetih Newman započinje dugogodišnju kreativnu suradnju s prijateljem i producentom Lennyjem Waronkerom koji je 1968. – uz asistenci-

pokazao pravu snagu Randyja Newmana.

Gost na slide gitari bio je Ry Cooder, čija je reputacija najdarovitijeg i najperspektivnijeg svjetskog blues-rock gitarista pojačala dojam prvog majstorskog djela prve faze Newmanove karijere.

Prožet rhythm and bluesom i dovitljivim opservacijama nadahnutima tamnijom stranom američke svakodnevice, 12 Songs ostavljao je izravniji i snažniji dojam od prethodnika. Album otvara "Have You Seen My Baby" koja je, poput mnogih Newmanovih pjesama, jednako impresivan, ako ne i bolji dojam, ostavljala u izvedbama drugih izvođača; možda najupečatljiviju verziju potpisuju pioniri garažnog rhythm

Većina Newmanovih pjesama napisana je iz pozicije ‘treće osobe’, naratora koji najčešće personificira izopačenost američkog društva, ili upozorava na općenitu eroziju moralnih vrijednosti ju još jednog suradnika, Van Dyke Parksa – producirao debi album naslovljen jednostavno Randy Newman.

Pjesma "Mama Told Me Not To Come" bio je Newmanov satirički komentar na kalifornijsku rock scenu konca šezdesetih i njenih popratnih pomodnosti. Kao i uvijek, stihovi su sročeni iz perspektive ‘naratora’, u ovom slučaju zbunjenog mladića koji se prisjeća svoje prve neobuzdane zabave u velikom gradu. Originalna autorova verzija uključena je na drugi studijski album 12 Songs, koji je – nakon prenaglašeno kićene produkcije prvog albuma – napokon

46

hi-fimedia #103

and bluesa, kalifornijska grupa The Flamin’ Groovies koja je ležernost Newmanova izvornika pretvorili u silovit, protopunkerski iskaz osobne poetike.

Većina Newmanovih pjesama napisana je iz pozicije ‘treće osobe’, naratora koji najčešće personificira izopačenost američkog društva, ili upozorava na općenitu eroziju moralnih vrijednosti – onih u suvremenom svijetu ili pak povijesno determiniranih.

Tako je "Sail Away" skladana iz perspektive slatkorječivog trgovca robovima, dok uskogrudni pripovjedač u temi "Rednecks" napada vrednote liberalnog američkog

Sjevera. Prva od njih jest naslovna skladba najimpresivnijeg Newmanova albuma uopće, na kojemu je pomirio suptilne orkestracije prvijenca i blues izravnost projekta 12 Songs. Druga pjesma ključna je u razumijevanju konceptualnog albuma Good Old Boys, ispunjenog satiričnim komentarima na institucionalni rasizam američkog dubokog Juga i sve njegove svakodnevne popratne pojave.

"Svaki veliki umjetnik mora stvarati za veliku publiku", ustvrdio je utjecajni američki rock kritičar Robert Christgau analizirajući razloge zbog kojih Newmanov genij nikada nije prepoznat u razmjerima u kojima zaslužuje. Pritom je mislio na osviještenu, angažiranu publiku, ali i na onu koja je velika u doslovnom smislu riječi, publiku čija kompleksnost i raznolike potrebe potiču umjetnika da proširuje postojeće granice. U tom pogledu, svaki uistinu značajan i velik glazbenik prije ili kasnije uspijeva pridobiti veliku publiku.

No ako postoje iznimke koje potvrđuju ovo pravilo, onda je to Randy Newman.

Njegovi slušatelji nisu regrutirani iz ‘mase’ površnih konzumenata, nego iz redova onih koji su pri formuranju svojeg ukusa spremni uložiti dodatni intelektualni napor.

Poput svake kvalitetne rock glazbe, i njegove pjesme uključuju provokativnost i pobuđuju uznemirenost u društvu kojemu se obraćaju, pokušavajući ga mijenjati ili barem postavljati važna pitanja. U tu svrhu ‘mala’, previše specijalistička publika više nije dovoljna. No pjevajući o defektnosti socijalnog okruženja, o silovateljima, rasistima i uskogrudnim fanaticima, oslika-

vajući povijesne događaje ali i o neostvarene ljubavi, Newman se dokazao kao autor prikrivene senzibilnosti i trajne kakvoće. Pjesme koje nije popularizirao on sâm, slavnima su učinile verzije drugih, poznatijih glazbenika, a najvitalniji dio njegova stvaralaštva, onaj nastao do početka osamdesetih, i danas pobuđuje fascinaciju.

U listopadu 1977., u vrijeme kad se u Europi i djelomično New Yorku odvijala pankerska revolucija, Newman objavljuje Little Criminals – album besprijekorne pop produkcije, sofisticiranih aranžmana i savršeno izvedenih instrumentalističkih dionica. Prateća ekipa glazbenika s rock scene Zapadne obale, poput gitarista Rya Coodera, bubnjara Jima Keltnera te članova Eaglesa, osigurali su pretpostavke za Newmanov konačni proboj u mainstream.

No unatoč hit-singlu "Short People", kontroverzama koje je izazvao i kratkotrajnom porastu popularnosti, to se nije dogodilo.

Nakon toga uslijedio je niz zanimljivih, iako ne i prijelomnih studijskih radova, koji su stizali u sve većim vremenskim razmacima: zbog nekog teško dokučivog razloga Born Again (1979) najmanje je cijenjen, iako je sadržavao pristojnu količinu kvalitetne glazbe, uključujući opaku parodiju na estetiku britanskih kič-rokera Electric Light Orchestra.

Trouble In Paradise vrhunski je Newman, a nekoliko idućih, sve rjeđih poglavlja – sve do najsvježijeg, Dark Matter, više od ičega svjedoče da je riječ o promišljenom autoru koji i dalje djeluje izvan svih trendova suvremenog popa, oglašavajući se isključivo onda kad ima što za reći.

Osim toga, razvio je paralelnu karijeru. Potkraj sedamdesetih počeo se odmicati od kratke pop forme posvećujući se stvaranju filmske glazbe i radu na kazališnim projektima. I taj dio njegova opusa iznimno je cijenjen: pisao je glazbu za Maverick, Toy Story, Ragtime, Awakenings, Avalon i mnoge druge, a 1995. adaptirao je Goetheov Faust u formi mjuzikla. Čak dvadeset puta nominiran je za Oscara, od čega je osvojio dva. Dobio je i tri nagrade Emmy, šest Grammyja, a zbog iznimnih skladateljskih zasluga 2002. primljen je u Songwriters Hall Of Fame.

No unatoč službenim zaslugama i mnogobrojnim priznanjima struke, u očima prosječnog slušatelja njegovo ime tek je sinonim za kultnog i utjecajnog trubadura čije su pjesme, kako je jednom napisao producent Lenny Waronker, uspjele zaživjeti vlastitim životom. Njegova glazba, barem ona najvitalnija, postala je dio američke glazbene baštine, baš kao i opus njegovih velikih uzora: Georgea Gershwina, Aarona Coplanda i Irvina Berlina.

Randy Newman Dark Matter

(Nonesuch, 2017.)

R

andy Newman najveći je i najponosniji tehničar među stanarima američkog kantautorskog kanona. Odbacujući emocionalni realizam i relativnu ritmičku linearnost svojih susjeda, Newman je desetljećima uporno rastvarao formu pop pjesme pišući i skladajući u jednom okviru čije su zakonitosti puno bliže dramskom tekstu nego (post) romantičarskoj poeziji. A to je možda i glavni razlog zašto je komercijalno prošao najslabije u usporedbi s imenima s kojima ga se obično uspoređuje, zarađujući lijepe svote primarno kao proizvođač zvučnih kulisa za Pixarove animirane filmove.

Međutim, Newmanov je aranžerski formalizam svoju protutežu u pravilu imao na razini tematike na kojoj je, kao inteligentni anti-elitist i materijalist, na scenu izvodio šaroliku galeriju likova od kojih većina u stvarnom životu vjerojatno ne bi imala previše glazbenog razumijevanja za njegovo suptilno kombiniranje orkestralnih stilema i klavirske razbarušenosti. jegov novi album "Dark Matter", prvi u jedanaest godina, ne ispada iz opisanog okvira. S više od 70 godina na leđi-

N

ma i s propulzivnim tržištem mainstream animiranog filma oko sebe, Newman ne osjeća potrebu za većim intervencijama u vlastitu poetiku kojoj intervencije, veće ili manje, vjerojatno i nisu potrebne. Pa tako Newman na otvaranju albuma, u pjesmi "This Great Debate", inscenira polemiku između razuma i vjere u Durhamu u kojoj potonja, unatoč fejsbukovskoj razini argumentacije, odnosi pobjedu jer u južnjačkim crkvama ipak ima više swinga nego u akademskom vakuumu sveučilišta Duke.

U drugoj stvari ("Brothers") JFK govori Bobbyju da je Invaziju u Zaljevu svinja zapravo sponzorirala njegova ljubav prema Celiji Cruz, dok u trećoj ("Putin") ruski predsjednik imperijalistički žudi za mediteranskim suncem. Posebnu pažnju valja obratiti i na dvije "obične" pjesme - "Lost Without You", u kojoj se muškarac sa ženom s kojom je proživio uspješan brak oprašta na njezinoj samrti, i "She Chose Me", o muškarcu koji sa svojom ženom živi uspješan brak, pokazuju kako još uvijek postoje dvije-tri teme koje je moguće obraditi neirončno. Jedan od vrhunaca ovog odličnog albuma je i stvar "On the Beach", o otrovnosti nostalgije, u kojoj je nesretni Willie ostao zaleđen u vremenu i prostoru, na nekoj kalifornijskoj plaži u mitskim šezdesetima. "Dark Matter" nova je potvrda da se Newmanu, koji još uvijek širom otvorenih očiju zainteresirano promatra sve što se oko njega događa, tako nešto ne može dogoditi.

Matko Brusač

hifimedia #103

47

PRIKAZ / TOM PETTY Kako slike iz svakodnevice pretvoriti u perfektan rock and roll

SVEAMERIČKI JUNAK: TOM PETTY (1950 – 2017) 48

hi-fimedia #103

Tom Petty na čelu grupe The Heartbreakers - jedne od najboljih pratećih postava u povijesti rocka (lijevo) S kolegicom Stevie Nicks, s kojom je 1981. surađivao na hit singlu "Stop Draggin' My Heart Around" (desno)

piše: Denis Leskovar

U

šokantno naglom nizu odlazaka glazbenih veličina iz babyboom generacije, Pettyjev je čini osobito bolnim; zajedno s grupom The Heartbreakers, 66-godišnji kantautor upravo je bio dovršio obljetničku turneju, planovi su ostali otvoreni i ništa nije slutilo na zlo. No ipak...

Pojavio se sredinom 1970-ih, u vrijeme punka, ali je izbjegao je pankersku buku i pretencioznost koju je u nekim dijelovima donio new wave. Umjesto toga, ponudio je novu vrstu rock-tradicionalizma, zasnovanog na ostavštini 60-ih, ali nadograđenog novim elementima. Većina kritičara i biografa navodi da su ležernost kalifornijskog country-rocka, oporost južnjačkog rhythm and bluesa, melodioznost Beatlesa, raskalašenost Rolling Stonesa, folkrock zveketavost The Byrdsa i introspektivnost Boba Dylana ključne polazne točke u stvaranju Pettyjeve sveamerički jednostavne, ali sugestivne glazbene estetike. Bliske mainstreamu, ali tvrdoglavo otporne na jeftine trendovske zamke.

On nije širio granice rock and rolla, nije unio revoluciju u modernu glazbu, ali to mu nije bila niti namjera; na temeljima spomenutih referenci, on je uspostavio i učvrstio izravnije komunikacijske kanale s tzv. "običnom" publikom američke srednje klase. Ništa manje važno, on je u vrijeme pankerskih subverzija ponovno uspostavio i redefinirao kontakt s rock and roll korijenima. Rezultat je kritičarski respekt, te masovna i

odana publika koja je s njime ostala do kraja.

Ključne Pettyjeve vrline proizlaze iz autorske dovitljivosti, te iz bendliderskih sposobnosti; pitanje je kako bi njegov opus zvučao bez doprinosa članova The Heartbreakersa – jedne od najboljih pratećih postava u povijesti rocka.

Gitarist grupe, Mike Campbell, supotpisao je neke od najprepoznatljivijih Pettyjevih klasika: "Refugee", "Here Comes My Girl", "You Got Lucky" samo su neki rezultati njihove kreativne interakcije.

No, vječito i staromodno (ali tim šarmantnije) traganje za autentičnošću, za zrnom pobune protiv loših strana diskografske industrije i establišmenta, pretočeno je u albume koji stoje uz bok najboljima s područja žanra: Tom Petty and The Heartbreakers, Damn The Torpedoes i Wildflowers (solo, iz 1994) svakako su najpreporučljiviji. Godine 1996. uspješno je surađivao je i Johnnyjem Cashom na albumu Unchained koji uključuj izvedbu Pettyjeva klasika "Southern Accents."

Dakako, najšira publika prepoznala ga je i kao člana postave supergrupe Traveling Wilburys gdje čak ni u društvu Boba Dylana, Georgea Harrisona, Roya Orbisona (i zlosretnog Jeffa Lynna koji je, u smislu kvalitete, ovdje zalutao) nije igrao podređenu ulogu. U poznijem dijelu karijere reaktivirao je i stari sastav, Mudcrutch, iz kojeg su se 1970-ih regrutirali ključni članovi Heartbreakersa i tako proširio aktivnosti na području na kojemu je (unatoč urođenoj skromnosti i "običnosti") jedva imao dostojnog takmaca: svjetski roots rock – i glazba općenito – bez njega naprosto neće pulsirati istom čistoćom i energijom.

ODABRANA DISKOGRAFIJA s grupom The Heartbreakers/solo:

Tom Petty and The Heartbreakers (1976)

Damn The Torpedoes (1979)

Full Moon Fever (1989)

Wildflowers (1994)

The Live Anthology (2009)

s grupom Mudcrutch:

Mudcrutch (2008)

hifimedia #103

49

PRIKAZ / SHEER MAG

piše: Matko Brusač

F

iladelfijski kvintet Sheer Mag, posljednji u nizu "najuzbudljivijih američkih punk bendova", postoji i vrijedno i pametno radi svega tri godine. A to se kratko trajanje onima koji od početka zainteresirano prate njihov rad, može lako učiniti i nešto dužim – u manjoj mjeri, vjerojatno, zbog pravilnog ritma izbacivanja svježeg materijala (svake godine jedan EP s četiri pjesme), a u većoj zbog toga što je ista ta hrpica materijala, pokazalo se, jako dobro podnosila beskonačna preslušavanja. Tako često prisutni na zvučnicima ili u slušalicama, onima koji su se za bend zakačili 2014. i gotovo svakodnevno živjeli s njihovim pjesmama činjenica da prije pet-šest-sedam godina ovakav bend na suvremenoj američkoj punk sceni nije postojao nešto je što je danas teško do

50

hi-fimedia #103

kraja osvijestiti. Naravno, mlađih američkih punk bendova koji su pop demokratičnost na razini zvuka više ili manje uspješno pakirali s pankerskim porijeklom i habitusom u posljednjih nekoliko godina nije nedostajalo. Ali Sheer Mag doista jesu najuvjerljiviji i najbolji izdanak tog (pod)žanrovskog komešanja, a ovoga ljeta, konačno, izbacili su i svoj prvi album.

Formula koju Sheer Mag tako zavodljivo koriste nije, u stvari, ni po čemu posebna ili posebno komplicirana, iako je posrijedi jedna mikro-poetika koja je u posljednje vrijeme u polu-popularnom glazbenom polju razmjerno rijetka. Sheer Mag osnovne glazbene (i vizualne) sastojke pronalaze u arhivi klasičnog rocka sedamdesetih pa je gitarski rif nosivi element njihova zvuka, tematski su isključivo otvoreni ili prema pitanju romantične ljubavi ili prema pitanju suvremenih društvenih odnosa, a na sve to savršeno naliježe prodorni i hrapavi

glas i pojava pjevačice Christine Halladay.

Otprilike, kombinacija donekle ažuriranog konzervatizma na razini forme i naivne političke progresivnosti na razini sadržaja – dakle, dosta zgodna kombinacija, pop u jednom od svojih najslađih oblika. Doduše, članovi Sheer Maga ne tako davno baš i nisu imali tako prizemne ambicije.

Naime, uz Halladay, Sheer Mag trenutno čine Matt Palmer, braća Kyle i Hart Seely i Cameron Wisch, dok je raspon godina ove petorke između srednjih dvadesetih i ranih tridesetih. Osim Wischa, svi ostali studirali su i upoznali se na javnom SUNY-u u Purchaseu, udaljenom tridesetak kilometara zračne linije od Manhattana, gdje su braća Seely, dvojac koji je u bendovskoj podjeli rada zadužen za aranžerski dio posla, svirali u bendovima čije je žanrovsko samodefiniranje obavezno uključivalo prefiks "post".

Ipak, Sheer Mag oformljen je nešto kasni-

LJUBAV U DOBA DONALDA TRUMPA Sheer Mag osnovne glazbene (i vizualne) sastojke pronalaze u arhivi klasičnog rocka sedamdesetih pa je gitarski rif nosivi element njihova zvuka, tematski su isključivo otvoreni ili prema pitanju romantične ljubavi ili prema pitanju suvremenih društvenih odnosa, a na sve to savršeno naliježe prodorni i hrapavi glas i pojava pjevačice Christine Halladay je, nakon što su svi ili završili svoje programe ili raskrstili s akademskom svakodnevicom, i to u južnoj Philadelphiji. ("Zašto Phily? Nismo željeli otići u New York, u koji su se svi useljavali i u kojemu su rente stvarno bile previsoke", kazala je Halladay u jednom intervjuu.)

U međuvremenu, uglavnom, Kyle i Hart Seely, razrađujući dio starih i napuštenih rifova, okrenuli su se tradicionalnijim i prijemčivijim pravilima glazbenog kombiniranja, u osnovi tražeći idealni balans između pristupačnosti karakteristične za power pop pjesmice i zvučne "težine" naslova iz hard rock kanona. Te skice, snimljene na osam-kanalnom Tascamu, zatim su proslijeđene Halladay i Palmeru koji su se pobrinuli za tekstove i melodije, što je način rada kojeg se pridržavaju i danas, i kao konačan proizvod dobiven je debitantski eponimni EP koji je svjetlo Bandcampa ugledao u jesen 2014. godine. S četiri odlične pjesme – "What You Want", "Sit and Cry", "Point Breeze", "Hard Lovin" u kojima su se ljubavni i socijalni motivi miješali s osjećajem egzistencijalnog tupila i rezigniranosti, Sheer Mag postavili su osnovni poetički okvir koji su sramežljivo proširivali svakim sljedećim izdanjem.

Granice pankerske koterije probili su 2015. drugim EP-jem, odnosno singlom "Fan the Flames", anti-gentrifikacijskom himnom u kojoj građevinski poduzetnici dogovaraju dilove dok jeftine stambene kvadrate filadelfijskih kvartova koja prolaze kroz teška vremena guta vatra. S dvije ("Travelin On", "Whose Side Are You On") pjesme politički su se još eksplicitnije isprofilirali pa godinu dana kasnije izbacili i treći EP na kojemu svojim dvjema osnovnim tematski preokupacijama dodijelili

podjednaku količinu prostora, dva ("Worth the Tears", "Nobody’s Baby") naprema dva ("Can’t Stop Fighting""Night Isn’t Bright"). A godinu dana kasnije nakon trećeg EP-ja napokon su objavili i svoj debitantskim album, naslovili ga "Need To Feel Your Love" i na omot zalijepili avion koji leti mračnim i olujnim nebom na kojem se, svejedno, nazire i nekoliko zraka sunca.

Radi se o jednom od najboljih rock albuma godine.

"U otrovnoj izmaglici ove naše nacionalne noćne more - dok se temelji društvene pravde i globalnog napretka raspadaju pred našim očima - u daljini se nazire nejasni ali postojeći sjaj. O čemu se radi?

Kao mnogi prije nas, i mi gledamo prema svijetlu”, napisali su u mini-eseju kojim su popratili objavljivanje debitantskog albu-

ma na Bandcampu, albuma čija je tematska ekonomija ponovno postojana, ali koji je obilježen i mjestimičnim i nenametljivim stilskim proširenjima prema soul i disco frazama. Naravno, volio bih da su politički još pismeniji, ali sama činjenica da – osim što zaista zvuče vrhunski i prilično jedinstveno – nisu nimalo apokaliptički ili snobovski nastrojeni, ako između toga dvoje danas uopće postoji neka ozbiljnija razlika, već je bome veliki plus. Zanimljivo je kako komercijalno u ove tri godine nisu postali veći, jer za to imaju sve što je potrebno, osim Facebook stranice. (Također, izuzev drugog EP-ja, sva su izdanja distribuirali sami.) Kada idući put budu davali povod za pisanje veći će sigurno biti, samo je pitanje u kojoj mjeri, a na to pitanje trenutno nije jednostavno ponuditi odgovor.

hifimedia #103

51

ROCK / RECENZIJE Downtown Boys Cost of Living (Sub Pop, 2017.)

U posljednje vrijeme američki punk puni se eksplicitnim političkim sadržajem, a jedni od istaknutijih aktera tog novijeg i hvalevrijednog trenda su i Downtown Boys, pankerska (trenutno) trojka iz Provincea (Rhode Island), koji su 2015. debitirali albumom genijalnog naslova "Full Comunism". S debijem koji je bio obilježen energičnom bilingvalnom izvedbom pjevačice Victorije Ruiz, zategnutim "klasičnim" aranžmanima koje je prozračivala svirka dva saksfona, tekstovima koji su zahvaćali suvremeno američko socijalno stanje bez suviše okolišanja i dubine i obradom Springsteenove "Dancing in the Dark" probili su se do uvjetno rečeno šire publike, s obzirom na, u tom smislu, žanrovska ograničenja.

Taj mini-hajp bio im je dovoljan da se izbore za ugovor na Sub Popu za koji su ovog ljeta objavili drugi album "Cost of Living". S jednim saksofonom manje i s nekoliko desetaka političkih problema više, Downtown Boys izbacili su dvanaest novih pjesama koje istovremeno zvuče i pristupačnije i nasrtljivije, jer se eliminacijom jednog saksofona otvorilo više prostora gitari. Glazbeno, time je žrtvovano nešto od formalističkih ambicija koje su pokazivali prije dvije godine, dok je sve drugo ostalo više-manje isto kao i na debiju, što uopće nije loše. S druge strane, grupni gard djeluje zrelije i konceptualno zaokruženije – u dvije godine, napokon, promijenilo se dosta toga, a Dowtown Boys na "Cost of Living" prilično uvjerljivo ostavljaju utisak zainteresiranih post-adolescenata spremnih na sve moguće ishode. Uglavnom, ovakvih bendova – nikad dovoljno.

Matko Brusač

Imelda May Life. Love. Flesh. Blood (Universal, 2017)

Rođena u Dublinu, Imelda May neobičan je fenomen – pjevačica rockabillyja s jazz afinitetima, ali i svim drugim opcijama koje se otvaraju ovisno o potrebi.

No, sudeći po sadržaju ovogodišnjeg albuma Life. Love. Flesh. Blood. čini se da je vrijeme fascinacije Geneom Vincentom definitivno prošlo.

52

hi-fimedia #103

Njezino peto ostvarenje puno je profinjenih – i očito proživljenih – country rock pjesama u sporom i srednjem tempu, katkad s blagom crtom bluesa ili kapljicom jazza ("How Bad Can a Good Girl Be"), negdje na razmeđi kd. lang, Neko Case i umjerenijih Pretendersa.

I imidž je sada tome prilagođen: na crno bijeloj fotografiji na ovitku May djeluje sjetno i senzualno u isti mah, promatrajući zamišljeno u daljinu.

Raskošna produkcija s mnogo jeke djelo je T Bone Burnetta, a rezignirani ton mnogih skladbi do određene mjere upućuje na klasičan break-up album, nastao kao kreativna posljedice prekida svih veza s osobnim i profesionalnim partnerom, gitaristom Darrelom Highamom.

U temi "Black Tears" gostuje Jeff Beck, u soul/gospel/blues baladi "When It’s My Time" pojavljuje se Jools Holland, pa je time zaokružena – ili tek otvorena – priča o novoj, oldschool fazi jedne od darovitijih suvremenih irskih pjevačica.

Ako album ima mana, to je njegova klišejizirana, posve neoriginalna, pomalo generički istkana osnova. No većina pjesama vješto je napisana, a izvedba (kojoj su pridonijeli i kalibri poput gitarista Marca Ribota) natopljena elegancijom i emotivnošću. Stilizirani retro do srži, ali pristojne kakvoće.

Denis Leskovar

The War on Drugs A Deeper Understanding (Atlantic, 2017.)

Adamu Granducielu bilo je potrebno četiri albuma, odnosno nešto manje od deset godina, da The War on Drugs promovira u jedan od najvećih i najboljih rock bendova današnjice. "A Deeper Understanding", objavljen krajem ljeta za Atlantic, do sada je tehnički najambicioznije i najslojevitije izdanje ove filadelfijske grupe i na neki način logična dodatna razrada ideja koje je Granduciel izložio na hvaljenom i uspješnom prethodniku "Lost in the Dream". Deset pjesama, od kojih najkraća traje točno pet i pol’ minuta, ponovno se služe tradicijama klasičnog rock kanona, iako su ovaj put one "razvučene" do granica mjestimične (ne)prepoznatljivosti. U odnosu na prethodna tri izdanja, zvučni ambijent koji na "A Deeper Understanding" Granduciel proizvodi još je izraženije otuđeniji i blaziraniji. Općenito, "A Deeper Understanding" više zvuči kao soundtrack skandinavske serije o suvremenim srednje-klasnim patologijama nego kao soundtrack za nekakav ame-

LCD Soundsystem American Dream (DFA, Columbia; 2017.)

"A

nd to tell the truth/ Oh, this could be the last time/So here we go/Like a sales force into the night", pjevao je James Murphy prije nešto više od deset godina na sad već kultnoj pjesmi art/disco/synthpunk sastavaLCD Soundsystema, "All My Friends". Jedna od najboljih pjesama nultih godina, jedan od najboljih bendova te ere progovara o prihvaćanju starenja, gubitku prijatelja i još nekim stvarima koje su se potpisniku ovih redova činile kao kapitulacija, nemoć pred svijetom prvi put kad je čuo pjesmu, a koje su mu iz dana u dan sve bliže. I tako je bilo, 2011. bend (u daljnjem tekstu James Murphy) najavljuje kako više neće nastupati i drugog aprila okončavaju svoju relativno kratku, ali veličanstvenu karijeru gotovo pa četverosatnim nastupom u njujorškom Madison Square Gardenu. enomenalan koncert rezultirao je jako dobrim dokumentarnim filmom "Shut Up and Play the Hits", ali nekako mi se čini da raspad benda nije bio doživljen pretjerano ozbiljno. Tako je i bilo, koncem 2015. se već šuškalo o tome kako će

F

rički film ceste. Da ne bude zabune – album, naravno, kao cjelina dosta zgodno funkcionira i, s obzirom na dosta skroman komercijalni potencijal, nagoviješta jedno dugo i smisleno rokersko trajanje koje će u svakom slučaju biti zanimljivo pratiti.

Matko Brusač

Feist Pleasure

(Universal, 2017)

Krhkost, ranjivost i povratak osnovama – to su najčešće odrednice iz mnogobrojnih kritičarskih osvrta na novi, peti album kanadske kantautorice Leslie Feist (i prvi nakon gotovo šestogodišnje diskografske apstinencije, koliko je prošlo od zanimljivog ali zbunjujućeg izdanja Metals). Iako je

se bend okupiti da odrade nekoliko svirki. Tu je vijest popratio blago gorak okus u ustima jer nitko ne voli velikane koji će (a la Parni Valjak ili Cher) imati više oproštajnih turneja nego LP-a. Početkom 2016. Murphy najavljuje kako će novi album izaći "u neko doba u 2016.". Iako nije govorio istinu što se vremenskog okvira tiče, govorio je istinu u vezi albuma. I tako prvi singlovi "Call the Police"

i "American Dream" izlaze petog maja 2017., a album 1. septembra 2017. I koji je konačan skor? "American Dream" je najbolji album 2017. i zasigurno jedan od najboljih albuma ovog desetljeća. h Baby", prva stvar na albumu, sublimira zvuk osamdesetih u nešto manje od šest minuta. Zarazna bass synth melodija i nježno Murphyjevo pjevušenje savršeno bi se

tijekom karijere neznatno mijenjala strategiju – koja je u vrijeme deset godina starog albuma The Reminder i singla "1234" rezultirala probojem na polje masovnije publike – njezino oružje ostaje isto. Kontemplativnost i naglašena ugođajnost na Pleasure su pomiješane s pomaknutim autorskim rukopisom i dubokom melankolijom, a u agresivnijim – "rockerskijim" – trenucima glazba evocira estetiku nekih davnih albuma PJ Harvey. Takvih, dinamičnijih zahvata ovdje ima više nego inače, ali ne mnogo: no, unatoč izraženom karakteru, "Any Party" djeluje premalo dorađeno i previše sirovo da bi autorici doista koristilo, dok je "Century" tipično kaotična i tipično poticajna (po želji), čemu pridonosi obrat u drugome dijelu s ugrađenim govornim dionicama Jarvisa Cockera. Ostatkom albuma dominira spuštena atmosfera i baladičan materijal prožet sumnjama, bolnim opservacijama i tjeskobom koja je očito uzrokovana nekim osobito ružnim prekidom romantične veze. Tipičan primjer, pjesma "Wish I Didn’t Miss You" o svemu tome govori već u naslovu, a suha, škriputava, asketska

produkcija samo potvrđuje opću konstataciju: Feist je opet snimila album za sebe, a ne za druge, vjerojatno kao neki oblik autoterapije.

Pronađete li u njezinim emotivnim previranjima (i rudimentarno izvedenoj, raštimanoj instrumentaciji) nešto za sebe, tim bolje. Svjetski kantautorski indie underground u njoj je odavno pronašao heroinu trajnog i neugaslog sjaja, unatoč sve većoj količini slušateljskoga strpljenja koje je potrebno u nju uložiti.

"O

Denis Leskovar

Citizen As You Please

(Run For Cover Records, 2017)

Dva konteksta. Prije desetak godina, mladi rock bend sa Long Islanda, The Republic of Wolves, namjerno ili ne, pustio je na internet demo snim-

uklopili u nešto mračniji film ljubavni film iz osamdesetih. "Other Voices" je u rangu najuspjelijih kompozicija još jednih njujorških velikana, Talking Headsa zbog nevjerojatno plesnog groovea na basu. Masivna, moćna i monumentalna "How Do You sleep?" je kamen temeljac albuma. Primordijalni bubnjevi, Murphyjevo zavijanje i zlokobna violina pretaču se u divljački bass synth nakon gotovo tri i pol minute briljantnog građenja pjesme da bi bubanj tek nakon nešto više od pet minuta uletio i natjerao vas da plešete (dosad ste samo skakali i divljali). Duhovi bendova poput Modern English (rif na gitari bolno podsjeća na "I Melt with You") osjete se na "Call the Police" koja je ujedno i najpravocrtnija pjesma albuma. Naslovna pjesma, "American Dream", synth-šlager kojeg krasi jedan od najboljih Murphyjevih tekstova ima nevjerojatan katarzični potencijal, a "Emotional Haircut" preziva duh Sonic Youtha i (opet) Talking Headsa dok Murphy pjeva o starijem frajeru koji se i dalje trudi djelovati mlado. Završna "Black Screen" još je jedna epska (traje dvanaest minuta) kompozicija koja je svojevrsni homage jednom od Murphyjevih idola, pokojnom Davidu Bowieju s kojim se družio i surađivao posljednjih godina. Riječ je o predivnoj tužaljci kojoj ćete se prepustiti bez strah da vas odvede na krive obale. a ne duljimo, "American Dream" je suvremeno glazbeno remek-djelo koje će, kao i svi albumi LCD Soundsystema izdržati test vremena. Sapienti sat.

D

Sven Popović

ku svog prvog EP-ja. Igrom pokvarenog telefona, ponovo: namjernom ili slučajnom, pjesme su na internetu završile pod imenom novog albuma tada već kultnog njujorškog rock benda - Brand New. Neko vrijeme čak i najodaniji fanovi bili su uvjereni da je riječ o novom materijalu njihovog omiljenog benda.

Uostalom, sličnosti u stilu i tonu, ugođaju i strukturi bile su neosporne.

Ubrzajmo par godina unaprijed. Brand New nije objavio album od 2009. i američka altrock scena, koju su Jesse Lacey i društvo dobrano oblikovali, doživjela je svojevrsni paradigmatski obrat. Zid distorzija, tiho-glasno dinamike, himnični hitovi, gitarski riffovi, sve je to polako zamijenjeno većim naglaskom na aranžmane, ton i produkciju. Stjegonoše post-hardcore/pop punk zvuka, bendovi poput Balance and Composure, Turnover, Pianos Become the Teeth i Manchester Orchestra, redom su nizali albume koji su objeručki prigrlili nešto ležerniju estetiku dream popa i shoegazea. Zvuk se rafinirao i žanr je, sviđalo se to nekima ili ne, evoluirao.

hifimedia #103

53

ROCK / RECENZIJE Citizen, bend iz Michigana, situirao se sa svojim novim albumom, As You Please, između ta dva konteksta. S jedne strane, njihov prvijenac - Youth, bio je tek nešto više od solidnog prepjeva seminalnog albuma The Devil and God are Raging Inside Me od, pogađate, Brand New. Srcobolja, trauma, tiho-glasno dinamike, glasne gitare i katarzične melodije. Njihov sljedeći uradak - Everybody is Going to Heaven pokušao je stvoriti vlastiti glas, eksperimentirajući sa snažnijim grunge i shoegaze utjecajima, sa polovičnim uspjehom. As You Please, njihov najnoviji album, ujedno i najsnažniji, najlakše je opisati kao sintezu dvije dominantne karakteristike bendovog opusa - štovanje Brand New i praćenje aktualnih trendova američke alt-rock scene.

As You Please bezbolno kombinira momente sirove emocije i buke sa Citizenovog prvijenca sa sofisticiranijim strukturama i slojevitošću svog prethodnika. Ukoliko je rezultat i dalje ispod ljestvice očekivanja postavljene za ovaj talentirani bend to je prije rezultat svjesnog praćenja vlastitih senzibiliteta nego bilo kakve kreativne prečice ili manjka ambicije. Trauma ljubavi, kriza identiteta i iskonska melankolija tematski su stupovi kroz koje momci iz Michigana pletu svoje pjesme.

Oehlers i Hamm ne šire spektrum boja u svojim gitarskim dionicama, njihov pristup ostaje realtivno konvencionalan – pozicioniran u dinamici krika i bijesa distorzija i sporih molskih harmonija. Pa ipak, ukoliko su strukturno i tekstualno pjesme sa As You Please višemanje konvencionalno zamišljene, to ne treba zasjeniti njihov kompozicijski uspjeh. As You Please sadrži 12 tonalno, tematski i melodično konzistentnih pjesama. U kontekstu scene u kojoj se ideja autentičnosti oduvijek hrvala sa pozamašnim utjecajem žanrovskih rodonačelnika poput Sunny Day Real Estate, Brand New ili Rites of Spring, uspjeh Citizenovog posljednjeg albuma nalazi se upravo u pomirbi

54

hi-fimedia #103

te dvije tendencije. Ukoliko im As You Please neće osjetno podebljati bazu fanova, on će svakako cementirati njihovu transformaciju iz obećavajućeg mladog benda u punopravnog člana procvjetale američke gitarske scene.

Kako vam je drago, momci.

Luka Kostić

Moskau Violence & Sorrow [samizdat; 2017.]

U jednoj sam kritici već napomenuo kako Ivan Grobenski ima više lica; nešto konkretnije, usporedio sam ga s Janusom.

U međuvremenu je nanizao još nekoliko raznorodnih izdanja, a u posljednjih nekoliko godina je Moskau postao nešto razvikanije ime. Vjerojatno je u pitanju nekoliko faktora: sve kvalitetniji i kompletniji albumi, sve uigranije i teatralnije svirke, osnivanje alternativne glazbene nagrade Porni, a svakako treba napomenuti da se karnevalu pridružila itekako afirmirana te renomirana glazbenica, Sara Renar. U svakom slučaju, Moskau je kolektiv koji polarizira, ili ćete ih prezirati, ismijavati i prozivati pretencioznima, ili ste u stanju prodrijeti kroz naizgled patvoren senzibilitet i shvatiti da se pred vama nalazi jedan od najintrigantnijih sastava s ovih prostora koji (vrijeme je za floskulu) tako ne zvuči. A od svih albuma (a imaju ih iza sebe nekoliko) ovaj najmanje zvuči kao da su s ovih prostora. Štoviše, ovo je jedan pitomiji, usmjereniji, ali ništa manje mračan Moskau.

Na početku teksta spomenuo sam Janusa.

Ne bez razloga. Kao što se iz naslova albuma da naslutiti, Moskau će na ovom dvostrukom

albumu progovoriti o dva naličja jedno te istog mraka. Dvostruki albumi nevjerojatan su izazov, rijetko koji bend je u stanju složiti suvislo i kvalitetno dvostruko izdanje, naročito rijetko koji bend čiji najstariji članovi imaju tek nešto više od trideset godina (dobro, Ivan Laić ima trideset i pet). Kolektivu Moskau je to ipak pošlo za rukom.

Počnimo s "Violence". "Lady of Violence", gospa od nasilja, počinje iznimno, pa, razigranim basom. Nije da Moskau nije imao pamtljive i moćne bas linije, ali ovdje već graniči s pop glazbom kao i uostalom cijeli album.

Basu se priključuju orgulje i gitara, dok Ivan Laić slaže rimu za rimom o toj gospi od nasilja koja je, da se naslutiti, (između ostalog) Helena Trojanska. Pjesma završava crescendom u kojoj bend pjeva kako će vas gospa utopiti svojom ljubavi. Sljedeća, "My Funny Valentine", je već nešto klasičnija Moskau kompozicija. Obrada pjesme iz mjuzikla "Babes in Arms" rasklimana je pjesma, ljulja se na nogama, vokal Laića i Grobenskog pripito vrludaju jedan oko drugog i tijekom refrena čini vam se kao da će cijela skladba kolabirati ali zahvaljujući nekom omanjem čudu ostaje na nogama. Autodestrukcija je Ivanima (Laiću, Grobenskog, a bome i Gundiću) uvijek bila jedna od glavnih tematskih preokupacija, tako da će na pjesmi "Spirits" nekoliko vrsta poroka (uglavnom alkohol) doći na red.

Pametna, pitka i pomalo zlokobna kompozicija da se sublimirati odličnom poštapalicom koja se ponavlja kroz pjesmu: "I drink too many spirits ‘cause my spirit’s all gone". Pjesma "Violence" opet plovi "klasičnijim" (zaista ništa nije klasično kod ovog benda) Moskau vodama, naglašen bas Pavla Bojanića, shizoidni napad gitara i još shizoidniji tekst bušiti će vam rupe po lubanji. I to nimalo suptilno.

Slijedi "The Cecil Hotel" (možda najbolja stvar na albumu), koja vrti narativ o urbanoj legendi Cecil Hotela kojeg prati reputacija ukletog mjesta gdje su suicid i ubojstvo uobičajeniji prizor od švedskog stola ili, ne znam, sobe bez žohara. Bas, saksofon, orgulje, snažan bubanj i Laićevo uvjerljivo pripovijedanje natjerat će vas na gibanje, koliko god to suludo zvučalo.

Prva ploča završava s "Today’s Getshemane" koja opet klizi natrag u Moskau na koji smo navikli. Olovna, spora kompozicija čiji će vam zadnji stihovi dugo odzvanjati u glavi ("today’s Getshemane, tomorrow’s Golgotha").

Ostavljaju nas da bauljamo između Getsemanskih vrtova i Golgote, a zatim kreću sa "Sorrow". "Totus Tuus" (svojevrsni moto Karola Wojtyle) služi kao preludij u cijelu priču. Gdje su na "Violence" pjesme nosili jaki grooveovi, na "Sorrow" će razumljivo piano ("By Midnight I’m Gone", "Betty Murdered", "Lady of Sorrow") biti u prvom planu. Ovdje besramno koketiraju s ostavštinom Bad Seedsa tako da ćemo naići na neke

nove murder ballads u "Down Down Down" i "Betty Murdered", dok ćemo na "My Body, My Way" (briljantan refren) i "Lady of Sorrow" (najbolji tekst) Moskau pokazat svu raskoš svojih stihoklepačkih sposobnosti. Cijelu ploču zaokružuje "Captain, Row Your Boat", priča tamo negdje u Bermudskom trokutu između Kolumba, "Odiseje" i Coleridgeove "Rhyme of the Ancient Mariner". Uvijek teatralni, sada nešto zreliji i mnogo suvisliji, konceptualno na visokoj razini, a glazbeno mnogo više pitki nego prije, Moskau dokazuju kako su iznimno, iznimno rijetke zvjerke.

Sven Popović

David Bowie A New Career In A New Town (1977-1982) (Parlaphone Music, 2017.)

U beskrajnome nizu posthumnih reizdavačkih poduhvata, slaganja i preslagivanja Bowiejeve ostavštine, na red su – nakon razdoblja glam-rocka i izleta u američki ‘plastični’ soul – stigle "berlinska" i "post-berlinska" faza, obuhvaćene raskošnim box-setom A New Career In A New Town (1977-1982). Naravno, okosnica projekta albumski je triptih Low, Heroes i Lodger, dopunjen pločom Scary Monsters (iz 1980), koncertnim izdanjem Stage (iz 1978), zbirkom rijetkih B strana singlova, te, uz ostalo, EP-em Heroes. A New Career in a New Town sadrži još jedan EP, izvorno iz 1982., koji uključuje izvedbe pjesama iz Brechtovog kazališnog komada Baal – snimljenih u glasovitom studiju Hansa u Berlinu. Oskudna i suha, ‘europska’ produkcija, zvuk koji je pomogao oblikovati Brian Eno, te otklon od dotadašnjih skladateljskih i aranžerskih obrazaca rezultat su Bowiejeve ondašnje fascinacije krautrockom – njemačkim mikrožanrom formiranim 1970-ih u urbanim središtima kao što su Köln, tadašnji Zapadni Berlin ili Düsseldorf. Sastavi Kraftwerk, Neu! i Can odigrali su bitnu ulogu u redefiniranju Bowiejeve estetike u berlinskom i post berlinskom razdoblju.Valja ukazati i na šire utjecaje, primjerice ekspresionizam, pokret Die Brücke , kazalište, film ... sve to pridonosi tjeskobnoj, nalagodnoj ugođajnosti i promjeni načina baratanja sad već osjetno spuštenim, produbljenim Bowiejevim vokalom. Iako nisu svi albumi iz notorne berlinske faze snimljeni u Berlinu (nego i u Francuskoj, Švicarskoj i drugdje), taj grad idealna je metafora spomenute europeizirane hladnoće. Odličan album Low (iz siječnja 1977) sadrži jako malo stihova, a mnogo eksperimenata s razbijenom

Mogwai

"E

Every Country’s Sun (Rock Action; 2017.)

M

ogwai su se prije dvadeset godina svijetu predstavili s fenomenalnim, tada revolucionarnim "Mogwai Young Team" i samim time širom (kažem širom jer su bendovi poput Slint i Talk Talk uvelike kumovali nastanku ovog podžanra) otvorili vrata cijelom valu bendova, cijelom jednom (pod) žanru koji je nazvan iznimno nezahvalnim terminom: post-rock. "Mogwai Young Team" veleban je, moćan i monumentalan album prepun fluidnih, epskih, atmosferičnih te (uglavnom) instrumentalnih kompozicija. Dvadeset godina kasnije i dalje izbacuju ploču za sjajnom pločom, a na pretposljednjem, "Hardcore Will Never Die, But You Will" (osim sjajnog naslova) su dokazali kako autotune itekako ima mjesta van suvremenog RnB-a i hip-hopa.

very Country’s Sun" je producirao njihov stari drug Dave Friedmann, koji je bio ko-pilot i na sjajnim "Come On Die Young" (1999.) iz "Rock Action" (iz 2001. po kojem su nazvali izdavačku kuću), tako da je i ovaj album masivan i snažan. Njihova je glazba idealna za gradsku gužvu, za kišu i zastoj u prometu, istovremeno može biti idealna pozadinska glazba, ali ako joj se prepustite nosit će vas na sve strane, odvest će vas u ništavilo i opet vratiti u postojanje. Slušanje Mogwaija je kao prvi udisaj zraka nakon kome. Od snažnog bubnja i titrajućeg syntha na "Brain Treats" (koja na momente podsjeća na njihovu "Auto Rock") preko lijene, sjetne i pomalo distopijske "ak47" do bučne, razuzdane "Old Poisons", album ne razočarava.

Svaki put pomislite "aha, ovo sam već kod njih čuo" oni nađu način da odvrludaju u drugom pravcu. Slušati glasno. Ili tiho. U oba će vas slučaja oduševiti. Mogwai su nakon više od dvadeset godina postojanja i dalje sposobni stvoriti nešto što je u stanju oduševiti. A to je velika stvar.

Sven Popović

hifimedia #103

55

ROCK / RECENZIJE strukturom rock pjesme kojoj atribut "rock" više i ne stoji – i to ne samo zbog obilnije korištenih elektroničkih sredstava. U tom su razdoblju sve prethodne Bowiejeve maske odbačene: glazbenik je sveden na nesavršeni kostur, a snimljeni zvuk samo je realna slika autorovih unutarnjih emotivnih praznina. Gledajući u retrospektivi, Heroes (listopad 1977) je precijenjen, a Lodger (1979, koji je ovdje podastrijet u originalu, te u miksu Tonyja Viscontyja) nešto potcijenjen, iako je u potonjem slučaju doista riječ o najslabijem Boweijevom albumu do toga trenutka. Stage je koncertna slika te, ambijentalne faze, a Scary Monsters (1980) posljednji uistinu veliki Bowiejev album. Mamac za tvrdokorne sljedbenike je EP Heroes s engleskom, njemačkom i francuskom verzijom, te dodatni CD, ReCall 3 koja okuplja B strane singlova i raritetnije (iako ne i neobjavljene) pjesme. Sve zajedno, A New Career In A New Town umjetnički je snažan i nezaobilazan, premda preopsežan dokument o važnoj etapi jedne od najinteligentnijih i najobrazovanijih pojava u glazbi druge polovice prošlog stoljeća – bez obzira govorimo li o rocku, popu, ili bilo kojem drugom formalnom žanru. Ako je potrebno dodatno dokazivati tezu da je Bowie i iz vlastite nesavršenosti kadar načiniti umjetnost, ne treba ići dalje od ove skupe i goleme količine materijala.

Denis Leskovar

Kronos Quartet Folk Songs

(Nonesuch/Dancing Bear, 2017)

Hvatajući se u koštac s djelima naslonjenima na nasljeđe jazza, folka, klasične glazbe, rocka ili neke varijante glazbenog oblika zamaskiranog pod kapom neodređenog termina "world music", Kronos Quartet više od četiri desetljeća izgrađuje vlastitu umjetničku viziju – lišenu pritiska artificijelno stvorenih žanrova. Rušeći stereotip o uobičajenoj koncepciji ‘gudačkog kvarteta’, njihova postava pokazala se jednako maštovitom u rekonstrukcijama i preradama skladbi najrazličitijie profiliranih glazbenika – od Jimija Hendrixa, Philipa Glassa i Ornettea Colemana, do Béle Bartóka i Sigur Rós. Popis njihovih suradnika (na pozornici ili u studiju) još je dulji, i uključuje imena kao što su Modern Jazz Quartet, Paul McCartney, Tom Waits, Zakir Hussain, David Bowie, Thelonious Monk, Betty Carter, Allen Ginsberg, i druga – dakako, uključujući začetnika minimalizma, Terryja Rileya.

56

hi-fimedia #103

The National Sleep Well Beast (4AD; 2017.)

I

ma li ikakvog smisla the National predstavljati publici iz jugoslavenske regije? Bend neki od nas viđaju češće od rodbine.

Njihov koncert u PAUK-u (2007.) jedan je od onih koji će se apsolutno svi posjetioci rado prisjetiti, štoviše, hvalit će se kako su pratili bend prije nego što je postao ovo što je danas. Neki će čak tvrditi kako su bili u KSET-u (2004.). Otprilike petsto ljudi tvrdi da je bilo na koncertu na kojem je bilo pedesetak ljudi, to vam dosta govori o statusu benda u Hrvatskoj.

Ovdje imaju legiju obožavatelja, ovdje se svaka, ali svaka pjesma pjeva od riječi do riječi. Bez greške. "Alligator", "Boxer" i "Sad Songs for Dirty Lovers" spadaju u panteon albuma suvremenog indie rocka.

Tekstovi Matta Berningera su im duboko ukorijenjeni u žaljenju i melankoliji te progovaraju o gubicima i neuspjesima, svatko tko je slušao ovaj bend prepoznao se u minimalno tri njihove pjesme. Glazba (koju najvećoj mjeri skladaju blizanci Aaron i Bryce Dessner) im je slojevita, topla unatoč oceanu melankolije koji navire iz zvukova, aranžma-

Novi album, Folk Songs, zasnovan je na ideji o premošćivanju granica između klasične i folk tradicije. U skladu s naslovom, album Folk Songs zbirka je skladbi probranih iz bogate američke, britanske i francuske glazbene tradicije – uz nekoliko autorskih pjesama koje se izravno naslanjaju na folk nasljeđe. Uz iznimku instrumentalne teme "Last Kind Words" – u kojoj je Kronos Quartet sveden na svoju temeljnu postavu – riječ je o kolaboracijskom poduhvatu kojim se provlači zamisao modernog pristupa tradiciji. O tome svjedoči i selekcija gostujućih vokala. Primjerice, kantautorica Natalie Merchant izvodi "Butcher’s Boy", no ništa manje impresivni nisu ni pjevačica Rhiannon Giddens (nekadašnja članica grupe Carolina Chocolate Drops), pjevač i multiinstrumentalist Sam Amidon, te britanska pjevačica, autorica i perkusionistica Olivia Chaney (odlična "Montagne, Que Tu Es Haute").

Iako su vokali postavljeni na prednju poziciju, Kronos Quartet ne igra tek sporednu, prateću ulogu. Upravo suprotno. Violinisti David

na te tekstova i glasa Matta Berningera. The National je od svojih početaka stvarao glazbu koja je jednostavno tražila da se zavučeš u dekicu, ili barem opiješ jer te značajna polovica ostavila. Izvrsna niša, publike koliko hoćeš, to morate priznati. akon maloprije navedena tri albuma nastupa period stagnacije. "High Violet" iz 2010. imao je nekoliko svijetlih trenutaka poput "Vanderlyle Crybaby Geeks", "Sorrow" ili "Terrible Love", ali je na lirskom planu bio uglavnom ziheraški, glazbeno i produkcijski malo preupeglan i preravan, a aranžmanski pomalo predvidljiv.

Bend je ipak postigao veću slavu i nekako s tim albumom stječemo dojam da je bend debelo otplovio u srednjostrujaške vode.

"Trouble Will Find me" (2013.) je sterilniji, radiofoničniji i ravniji nastavak "High Violeta". Mnogi su ih već s razlogom otpisali. Rijetko se koji bend uspije othrvati demonima generičnosti i osrednjosti, ali ako netko ima pojma o hrvanju s demonima, onda je to Matt Berninger. a "Sleep Well Beast" dokazuju da na oba plana, glazbenom i tekstualnom, imaju i dalje štošta za ponuditi. Album nije neki ludi zaokret u izričaju a la Radiohead u "Kid A" fazi, ali predstavlja koliki-toliki odmak od njihovog uobičajenog sentimenta.

To znači da ćemo čuti više suptilne, meke elektronike, poigravanja s loopovima, reskije gitare i (na momente) Berningerov vokal. obody Else Will Be There" nosi klavir, suptilne gudačke dionice, meka elektronika i nježno pjevušenje, a već slje-

N

S

"N

Harrington i John Sherba, violist Hank Dutt i violončelistica Sunny Yung stvaraju rafiniranu teksturu u kojoj drevni zvuci poprimaju nova obilježja. I najvažnije, pritom uspijevaju zadržati izvorni karakter.

Denis Leskovar

Algiers The Underside of Power (Matador, 2017.)

Kada smo na ovim stranicama predstavljali njihov prvi album iz 2015. "Algiers", napomenuli smo da je riječ o eklektičnom aktivističkom bendu koji je svoj začetak – slučajno ili ne – pametno tempirao kako bi svoje politizirane poruke ciljano dostavio masi koja bi ih u jeku tadašnjih događaja vezanih uz proble-

obraćaju pomalo je i plitka, te se pri pojavi redundancije lako mogu okrenuti novim idolima. Algiers je sjajna sonična vojna hunta, samo moraju paziti da i dalje rade na rješenjima koja će održati narod zadovoljnim.

Juraj Vrdoljak

David Crosby Sky Trails (BMG, 2017)

deća, "Day I Die", obilježena je karakterističnim, fenomenalnim bubnjanjem genijalnog Bryana Devendorfa i nešto otvorenijem, dinamičnijem aranžmanu. Na "Walk It Back" (jedna od najjačih pjesama na albumu) se najviše ističu synthevi, "Born to Beg" žubori, a klavir je njiše. Pjesma "Turtleneck" je najbliže što the National može doći gitarofašizmu i ima potencijal da postane jedna od boljih za izvođenje uživo. Bubnjarsko programiranje, neobičan aranžman na "I’ll Still Destroy You" podsjećaju na Björk, a flešbek na prijašnje momente genijalnosti nastupa na

pjesmi "Carin at the Liquor Store". "Dark Side of the Gym" je zaigrana, predivno snovita kompozicija prepuna bljeskova svjetlosti, a završna "Sleep Well Beast" se postepeno diže, raste ali ni u jednom trenutku ne eksplodira. Nakon dva albuma koji će svakog osim onih najzagriženijih fanova ostaviti ravnodušnim (posljednji možda čak ni zagriženog fana) the National dokazuje da ih se ne ubraja bez razloga u najznačajnije bendove proteklih petnaestak godina.

matiku afroameričke populacije na preskok došla na radar. S druge strane, nije da su te metode distribucije bile ništa što oni nisu zaslužili. Taj njihov pristup postavljen negdje između kaotičnog pristupa Death Gripsa i eklektičnog oslanjanja na stvaralaštvo Gil Scott-Herona nošen fantastičnim vokalom Franklina Jamesa Fishera bio je pravo osvježenje i zalog za pomno praćenje njihovog daljnjeg rada. A on je stigao u formi drugog albuma, "The Underside of Power", na kojem zapravo ne pokušavaju još mijenjati provjereni recept; s tim da za to nema ni naročite potrebe. Idejno i dalje zamišljeno kao soundtrack polariziranog društva, istoimena pjesma na albumu nudi stih koji bi se mogao ocrtati kao lajtmotiv takvog poimanja okoline: "In division, what’s stripped away is made the same on the other side." Nažalost, iz perspektive ideološkog sukoba ovo bi se moglo protumačiti kao poziv na dobro znani revizionizam, ali Algiers ne idu u te sfere već jasno zauzimaju strane. Pod produkcijskom palicom Adriana Utleyja (Portishead), Algiers i tu

serviraju svoju dozu više ili manje subverzije i opisa aktualnih događanja. Naravno, novu dozu materijala dobili su u činjenici da je na čelo Sjedinjenih Država zasjeo Donald Trump, što je za društvenu skupinu u koju spadaju i Algiers stigao samo kao katalizator za novu "municiju". Na "Hymn for an Average Man", koja i naslovom i idejom podsjeća na naš lokaliziran primjer Repetitorovog "Prosečnog čoveka", Fisher pjeva: "You think nothing has changed? Horrified to find that what you made has risen up, And now your hate has a name." Jasna je to aluzija na predsjedničke izbore u SAD-u i dolazak Donalda Trumpa na vlast. Dok je ovo i dalje odlična eklektična mješavina nečeg što bi u suludoj varijanti mogli nazvati gospel-punkom, Algiers ipak tu nude tek idejni nastavak na provjerenost debi-albuma. U sferi liberalne histerije našli su svoje mjesto pod suncem, birali oni trenutak ili ne, ali ako "ekraniziraš revoluciju" moraš biti svjestan da ćeš igrati po pravilima konzumerističkog društva koje i ne prepoznaje koncept revolucije. Publika kojoj se

Sven Popović

Crosby je nesumnjivo najproblematičniji i najbuntovniji član CSNY, jedna od središnjih osobnosti kalifornijske kontrakulturne scene, i američke rock scene općenito, barem u razdoblju 60-ih i 70-ih. Solo karijera, često prekidana drugim, razglašenijim suradničkim projektima, obilježena mu je usponima i padovima, a najboljim se smatra solo prvijenac If I Could Only Remember My Name. Od te ploče proteklo je puno vremena, pa je uslijedila pauza od dva desetljeća, koliko nije snimao samostalno, da bi se 2014. vratio s albumom Croz.

Nakon toga uslijedio je Lighthouse, te napokon Sky Trails koji pokazuje da su Crosbyjev duh i kreativnost unatoč svim nevoljama koje je prošao – ostali začuđujuće očuvani. Ili barem donekle očuvani.

Sky Trails zvuči uredno, razmjerno nadahnuto, pažljivo dizajnirano i – s obzirom na prgavu Crosbyjevu narav – veoma odmjereno. U uvodnoj temi "She’s Got To Be Somewhere" lako je prepoznati utjecaj tandema Steely Dan, no ta ritmički propulzivna pokazna vježba izuzetak je, a ne pravilo. Najbolja je naslovna pjesma, otpjevana u duetu s koautoricom Beccom Stevens. Meditativnost te skladbe, jedne od boljih u karijeri, savršeno evocira kalifornijski hipijevski folk iz sezone 1969/70, a da pritom ne zvuči anakrono i ne-suvremeno. Kao poštovatelj Joni Mitchell (uostalom, producirao je njezin prvijenac iz 1968), Crosby nije mogao odoljeti: ovdje se našla i korektna reinterpretacija njezine "Amelie".

Bilo bi pogrešno, međutim, sve svesti na odavanje počasti prošlim vremenima; Sky Trails korespondira s modernim vremenima, pa će "Capitol", u tom smislu, funkcionirati kao frontalni napad na trenutnu američku administraciju. Crosby je uvijek volio kombinirati spiritualno i osobno s općim i globalnim, pa je tako i ovdje. Zaključna "Home Free" lišena je čvrste strukture i pamtljive melodijske linije, ali ipak nekako fino teče – vrludavo, poput autorova izmučenog ali (valja to ponoviti) još uvijek vitalnog uma.

Denis Leskovar

hifimedia #103

57

RAZGOVOR / CHARLES TOLLIVER

Ja sam za analogni zvuk piše: Davor Hrvoj

U

Jedan od najvećih stručnjaka za Monkovu glazbu, trubač Charles Tolliver rekonstruirao je glazbu s albuma "Thelonious Monk at Town Hall”, koji donosi snimku povijesnog koncerta održanog 1959. u Gradskoj vijećnici u New Yorku 58

hi-fimedia #103

ključivši se u obilježavanje 100. obljetnice rođenja velikana jazza, pijanista i skladatelja Theloniousa Monka, Jazz.hr predstavlja poseban projekt. Jedan od najvećih stručnjaka za Monkovu glazbu, trubač Charles Tolliver rekonstruirao je glazbu s albuma "Thelonious Monk at Town Hall”, koji donosi snimku povijesnog koncerta održanog 1959. u Gradskoj vijećnici u New Yorku.

Neuobičajenom podjelom uloga u kojoj su uz ritam sekciju svirali tubist, svirač francuskog roga, trombonist, trubač, te bariton, tenor i alt saksofonisti, Monk i orkestrator Hal Overton tom su prigodom ostvarili poseban zvuk. No, budući da su partiture poslije snimanja izgubljene, Tolliver je transkribirao glazbu s tonskog zapisa i priredio materijal za izvođenje s tentetom u kojem su svirali vodeći američki jazzisti.

Posebnost koncerata koji će se održati 23. studenoga 2017. u ciklusu Jazz.hr u dvorani "Blagoje Bersa” na zagrebačkoj muzičkoj akademiji te dan poslije na festivalu Jazz Time u riječkom Hrvatskom kulturnom domu, je u tome što će mu partneri u izvedbi tog djela biti hrvatski glazbenici.

Monkova djela koja će izvoditi postala su jazz standardi, neke od najboljih ikad napisanih jazz skladbi.

Suradnik slavnih jazzista poput Jackiea McLeana, Maxa Roacha, Sonnyja Rollinsa, McCoya Tynera, Roya Haynesa, Arta Blakeya, Herbiea Hancocka i Horacea Silvera, ali i vođa vlastitih sastava, Tolliver će u Zagrebu i Rijeci nastupiti u trenutku velikog uzleta u karijeri. Naime, iako je poznatiji kao svirač u malim jazz sastavima - na početku karijere bio je član uglednih

orkestrara, te je u ranom razdoblju karijere snimio vlastiti album s big bandom - tek se u novijem razdoblju posvetio sustavnom skladanju i aranžiranju za big band i kontinuiranom vođenju vlastitog, što je publika i kritika prepoznala kao prvorazredni istup na današnjoj jazz sceni. Osim što je pohvale zaslužio uzbudljivim koncertima, dobio ih je i za spomenute albume od kojih je "With Love” bio nominiran za nagradu Grammy.

Objavio ih je za slavnu diskografsku kuću Blue Note za koju je tijekom šezdesetih snimio niz albuma s vodećim jazz glazbenicima. Vodeći vlastiti big band Tolliver se afirmirao i kao aranžer koji piše provokativnu glazbu moćna zvuka s oslanjanjem na maštu solista.

Cijenjen je i njegov projekt "Re-creation of John Coltrane’s Africa/Brass”. Radi se o glazbi s kultnog albuma "Africa/Brass” legendarnog saksofonista i skladatelja Johna Coltranea za koju su aranžmane napisali Eric Dolphy i McCoy Tyner. Ovo važno djelo jazz diskografije doživjelo je mnogobrojna reizdanja. Budući da su ubrzo nakon snimanja ploče partiture izgorjele u požaru koji je zahvatio dom Dolphyjevih roditelja, ta se djela više nisu izvodila, a rijetko ih je svirao i sam Coltrane i to samo u formaciji malog ansambla. Zato je Tolliver odlučio transkribirati sve skladbe s albuma, obogativši ih vlastitim zamislima.

Posebna umjetnička forma

HFM: Zašto ste odlučili svirati jazz?

CT: Nisam to ja odlučio, jazz je odlučio umjesto mene. Tih godina moji roditelji, djed i baka nisu imali mnogo, ali imali su vrlo debele longplejke od 78 o/min, "Norman Granz’ Jazz At The Philharmonic”.

Imao sam pet godina kad sam ih počeo stavljati na gramofon, a ostalo je povijest.

hifimedia #103

59

Charles Tolliver; snimio Davor Hrvoj

HFM: Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe?

CT: Usrećiti slušatelje koji su odabrali jazz kao jednu od omiljenih vrsta glazbe.

Volim usrećivati ljude koje je privukla ova umjetnička forma, koji su shvatili što znači slušati koncert. To je moja misija.

HFM: Kako ju ostvarujete?

CT: Uvijek gledam naprijed, tragam za novim zamislima i načinima. Nikad se ne vraćam na početak, bez obzira radilo se o životu ili glazbi. Dobar primjer je John Coltrane koji je u trenutku smrti tek navršio četrdeset godina. Ali on je u tih četrdeset godina dao više nego mnogi tijekom cijeloga života. Uvijek je gledao naprijed. Zato nastavljam ići naprijed, s malim sastavima ili big bandovima.

HFM: Kako jazz ide naprijed?

CT: U jazzu postoji ista nomenklatura kao i u klasičnoj glazbi, od prijelaza prošlog stoljeća i rođenja ljudi poput Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona i ostalih.

Recimo da pođemo od Scarlattija i krenemo naprijed. Na primjer, Bacha gotovo stotinu godina nisu primjećivali dok Mendelssohn nije rekao: "Na papiru u koji umatamo ribu napisao je djela koja se ubrajaju među najveća u povijesti.” Da nije bilo njega, ne bismo to znali, a Bach je promijenio sve. Tako je i u jazzu. Razlika je u tome što smo mi za razvoj ove umjetničke forme imali vremena tek stotinjak godina, dok se klasična glazba razvijala stotinama godina. U tom slučaju jazz je doista posebna umjetnička forma. Razvila se u kraćem razdoblju, a dosegnula je jednaku razinu izvrsnosti.

HFM: Zbog čega vam je važno da u bendu skupa sviraju mlađi i stariji glazbenici, kao što ste vi svirali s Artom Blakeyjem, a sad imate mladu krv u svom bendu?

CT: To je jako važno. Čuveni primjer je Art Blakey u čijem je bendu svirao Clifford Brown, mladi dvadesetogodiš-

su sjajno svirali svoj instrument, a slučajno su bili istih godina kao i ja. S godinama sam počeo tražiti mlađe glazbenike koji su dovoljno potkovani i vješti na svom instrumentu da nadograđuju sjajnu baštinu ove umjetničke forme.

HFM: U ranom razdoblju karijere svirali ste s uglednim voditeljima big bandova. Zašto je to važno?

CT: Svirao sam s Geraldom Wilsonom i Oliverom Nelsonom. Mnogi su solisti na početku karijere svirali u big bandovima.

John Coltrane, Art Blakey i Gene Ammons bili su članovi orkestra HFM: Kako ste počeli pisati aranžmane za jazz orkestre?

CT: Sve je počelo kad mi se pružila prilika pisati aranžmane za orkestar velikog Geralda Wilsona u Hollywoodu.

Taj divni 12-inčni LP

HFM: Što je vama najvažnije u stvaranju big band glazbe?

CT: Možeš stvarati big band glazbu za ples, imati ritam u kojem publika uživa i prati ga nogama ili možeš stvarati big band glazbu koja omogućuje lupkanje nogama, ali također pokreće i donosi poseban osjećaj, energiju. Meni je važnije ovo drugo.

HFM: Kako taj osjećaj i energiju prenosite na glazbenike iz orkestra dok dirigirate?

C.T. Postoji čuvena snimka Dukea Ellingtona - odsvirao je nešto pred publikom, a potom je razgovarao s njima. Rekao im je: "Da biste se ljuljali uz ovo što sviramo, morate održavati ritam - jedan, dva, tri, četiri... A nakon toga vas više zbilja nije briga.”

U jazzu naši pokreti prate instrument i glazbu. Zato je dirigiranje pomalo neobuzdano, poput Dizzyja Gillespiea dok dirigira big bandom. On ne razmišlja o tehnici dirigiranja. No u mom slučaju - imao sam priliku dirigirati raznim orkestrima - mislim da u jednom trenutku trebate naučiti osnove ako se time kanite i dalje baviti. No ja

"Da biste se ljuljali uz ovo što sviramo, morate održavati ritam - jedan, dva, tri, četiri... A nakon toga vas više zbilja nije briga." (Duke Ellington) njak. Imao sam prilike svirati i biti dijelom Jazz Messengersa s Artom Blakeyjem. Čak mi je htio promijeniti ime. Na prvoj svirci s njim, bili smo u garderobi, a on je rekao: "Charles Tolliver! Mislim da ću te predstavljati kao Chucka Tollivera.” Odgovorio sam mu: "Nemojte! Kad nas moja mama dođe slušati, to joj se neće svidjeti.” Da, bilo je zabavno. Kad sam odlučio osnovati svoj bend, okružio sam se ljudima koji

60

hi-fimedia #103

Charles Tolliver; snimio Davor Hrvoj

RAZGOVOR / CHARLES TOLLIVER

nisam imao pojma, jednostavno sam podignuo ruku i krenuo. Tako je bilo na početku.

HFM: Koliko vam je bila važna suradnja sa Stanleyjem Cowellom, gotovo od početka karijere?

CT: Moja je karijera počela tri godine prije njegove. Stanley Cowell mi je ono što zovemo vrlo bliskim alter egom. Sjajan je prijatelj i suradnik. Imali smo prilike učini-

ti ono što danas pokušava mnogo mladih glazbenika - neovisno objaviti svoj album.

Nama je to pošlo za rukom prije gotovo pola stoljeća. Bilo je zabavno.

HFM: Zašto ste i kako osnovali diskografsku kuću Strata-East?

CT: Smatrali smo da u tom trenutku moramo učiniti tako nešto da bismo ljudima ponudili glazbeni proizvod kakav smo željeli. Željeli smo biti vlasnici, ali ploču smo napravili da promovirali naše stvaralaštvo. Tako nismo morali stajati u redu nego smo odmah uskočili u prvi red.

Najprije smo otišli kod Orrina Keepnewsa u Milestone Records, a on je odbio s obrazloženjem da nisu zainteresirani za big band glazbu. Naime, bila je to ploča našeg big banda - Music Inc. Big Banda. Bilo je najvažnije u tom trenutku izbaciti proizvod na tržište. Danas taj postupak traje nekoliko sati, a tada je trajao tjednima i mjesecima. U industriji su postojali posebni dijelovi potrebni za nastanak LP-ja. Od papira i omota do strojeva, materijala na kojem je ploča otisnuta, etikete, tiskanja ploča.

Početak svega bilo je analogno snimanje u studiju. Postojale su silne etape, a danas mlada osoba koja zna raditi na računalu sve to može obaviti na njemu. No bilo je

"Music Inc.” je album američkog jazz trubača Charlesa Tolliverea i njegovog benda Music Inc. Big Band.

Snimljen je 1970. godine i prvi put objavljen za StrataEast diskografsku kuću Strata-East koju su osnovali Charles Tolliver i Stanley Cowell

zabavno naučiti sve etape tog postupka.

Zbog toga, era LP-ja bila je tako zanimljiva.

Bilo je mnogo različitih područja i mnogo ljudi koji su bili zaposleni u tim različitim područjima. Sad je sve potpuno drukčije.

Digitalno snimite album i uploadate ga distributeru, dakle internetu. U vrijeme prave industrije ploča distributeri su bile tisuće ljudi koje su radile za tvrtke i dostavljale taj divni 12-inčni LP. Sada se to smanjilo na veličinu CD-a, a i on će uskoro nestati.

Fantastično je promatrati taj postupak. Ali bilo je zabavno.

Pošaljite dvije ploče

HFM: Kako ste organizirali posao?

CT: Bili smo uključeni u sve faze proizvodnje ploče, a njih je bilo jako puno.

Treba napraviti kartonski ovitak, a za to postoji tvrtka koja ih proizvodi. Moraš znati koja je to tvrtka. Moraš znati kakva je to tvrtka, koliko iznose cijene proizvodnje ovitaka. Tada trebaš razgovarati s umjetničkim direktorom koji se brine o popratnom tekstu i svemu drugome.

HFM: O imageu?

CT: Da. To je zaseban posao. Tada, kao i kod velikih diskografskih kuća poput Columbije, moraš imati odjele: odjel koji

brine za umjetničku vrijednost proizvoda, odjel koji brine o nabavi ovitaka, odjel koji brine o miksanju snimljene glazbe... Imali smo četiri odjela.

HFM: Distribucija?

CT: Ne, još nismo stigli do toga. Moraš miksati glazbu u studiju. Postoji trošak studija za snimanje kao i za miksanje. Tada imaš master, a tek si na pola puta. Sljedeći je korak odlazak u radionicu koja ima stroj za izradu matrica. No, to još nije ploča. To je samo disk koji služi za preslušavanje,

i pedeset centu, a nekad je stajao jedan dolar. Tek tada se smjesa stavlja u prešu i otiskuje se LP. Dobro, sad imamo LP, ali još nemamo naljepnicu. Sad se treba vratiti do umjetničkog direktora i dati mu popratni tekst koji on uvrštava u dizajn naslovnice. No, to je sad prazna omotnica. U nju se stavlja ploča, ali još uvijek nema naljepnice. Tada dizajnerski odjel radi naljepnicu koja se strojno lijepi na kartonski ovitak LP-ja. Tada se šalje u tvornicu i otiskuje se tisuće primjeraka. Tada netko stavlja ploče u omotnice. Nakon toga ploča se strojno oblaže tankim zaštitnom celofanskim omotom. Tek tada imamo gotov proizvod. No, još uvijek nismo gotovi. Postoji korak broj deset. Ploče treba pakirati u kutije. No, moramo znati gdje će one biti transportirane. Kad smo Stanley i ja počeli voditi izdavačku tvrtku u njegovoj smo kući imali malo skladište, a u mojoj mali ured.

Velike diskografske kuće poput Prestigea i producenti poput Orrina Keepnewsa, kao i drugi koji su se bavili tim poslom, imali su svoje urede i svi su dolazili u njihova skla-

Kad smo Stanley i ja počeli voditi izdavačku tvrtku u njegovoj smo kući imali malo skladište, a u mojoj mali ured da se ustanovi je li sve u redu i da se čuje kako će zvučati na nekom gramofonu. To još uvijek nije kraj. U tom trenutku nalazimo se na sedamdeset posto proizvodnje. Sljedeći je korak izrada prvog otiska, "majke”. To se stavlja u prešu s tekućom smjesom Tada dolazimo do osmog i devetog koraka proizvodnje. Svaki od tih koraka iziskuje trošak koji se ubraja u cjelokupni trošak ploče. Uobičajeno je da stoji dolar

dišta. No, još uvijek nismo gotovi. Imamo gotov proizvod, ali moramo znati kako ćemo ga prodati. Tada treba leći na telefon i nazvati stotine brojeva distributera diljem Sjedinjenih Američkih Država i Europe. To telefoniranje može potrajati mjesecima.

"Imam ploču. Želite li preuzeti moje ploče za prodaju.” - "Tko si ti? Nikad nisam čuo za tvoju tvrtku? Koliko ste dobri?” Dakle, treba se nametnuti radijskim postajama, kao

RAZGOVOR / CHARLES TOLLIVER

HFM: Koliko je bilo važno oglašavati se ili dobiti recenziju u magazinima?

CT: Ne, slušaj! Ploče su se prodavale po sedam dolara i devedeset i osam centi do deset dolara. No, novac koji se vraćao onima koji su stvorili ploču bio je dva, dva i pol dolara. Sav iznos između deset dolara i dva i pedeset ubirali su drugi. Zato smo se odlučili ponuditi ploče distributerima, no oni su bili arogantni odgovarajući da nikad nisu čuli za nas. No, omekšali su kad su se naše ploče počele vrtiti na radiju.

Polako, malo po malo, počeli su naručivati: "U redu, pošaljite nam dvije ploče; pošaljite nam pet.” No, mi to nismo radili zato da bismo puno zaradili nego zato da ne bismo čekali u redu. Kad smo objavili prvi album i kad se počeo vrtjeti na radijskim postajama svi su rekli da to nije loša zamisao. Ostalo je povijest.

Rekonstrukcija svetog grala jazza

HFM: To je dobra zamisao, ali to nije dobro za umjetnike jer troše previše vremena na poslove koji nisu vezani uz njihov kreativan rad.

CT: Da, ali mi nikad nismo promovirali sebe. Kreirali smo jednu ploču da bismo vidjeli možemo li napraviti to kao što su radile velike diskografske tvrtke - pravi gotov proizvod, lijepo napravljen.

Charles Tolliver; snimio Davor Hrvoj

u starim danima. Tada predstavnik tvrtke dogovara sastanke s voditeljima radijskih emisija i predlaže im da će ih odvesti na večeru gdje im predstavlja novu ploču i moli ih da ju vrte na radiju. Mi nismo imali ništa s tim, jer bili smo glazbenici, a voditelji jazz emisija su znali za nas. Zbog toga su odmah bili spremni vrtiti našu glazbu i odjednom je sve eksplodiralo. Dovoljno je bilo nazvati. Počeli smo dobivati narudžbe: "Pošaljite nam jedan album! Pošaljite nam dva!” Jedan? U to doba naša je zarada bila dva dolara i devedeset i osam centi.

Budući da smo bili uglavnom svirači malih sastava odlučili smo za svoje prvo izdanje učiniti nešto drukčije. Tako smo odlučili snimiti big band album. Nakon što su se koncertne izvedbe pokazale uspješnima zaključili smo, ako tako nastavimo, zašto ne bismo snimili album. To se ipak razlikuje od snimke s kvartetom. Okupio sam glazbenike, a ostalo je povijest. Reakcije su bile odlične, a naša je glazba utjecala na glazbenike sličnog svjetonazora koji su nakon toga krenuli istim putem. Na taj smo način izgradili glazbeni katalog, bili smo tvrtka koja je pomagala drugim glazbenicima.

Strata-East nije stvorena da bi snimala albume glazbenika. Kad smo snimili naš album nismo imali naziv, pa smo odlučili dati naziv Strata-East i na tome smo stali.

Snimili smo samo tu jednu ploču. No, glazbenici našeg naraštaja su nas pitali kako

Strata-East nije stvorena da bi snimala albume glazbenika. Kad smo snimili naš album nismo imali naziv, pa smo odlučili dati naziv Strata-East i na tome smo stali.

Snimili smo samo tu jednu ploču HFM: U to vrijeme, 1970., poput vas i Stanley Cowell je vodio mali sastav, ali prvi album za Strata-East snimili ste s big bandom. Kako se to dogodilo?

smo to postigli i odlučili su sami pokušati te snimku donijeti nama. Mi smo im objavili ploču. No, bili su slobodni. Ako su željeli otići, mogli su.

CT: To je u stvari combo ploča s bigbandaškim zvukom. Cowell je znao da sam počeo pisati glazbu za big band dok sam svirao s Geraldom Wilsonom, a i on je pisao glazbu za big band koju je želio predstaviti.

HFM: Kakav biste savjet danas dali mladim glazbenicima koji se žele upustiti u samostalno objavljivanje svoje glazbe?

62

hi-fimedia #103

CT: Mogu im savjetovati da, žele li reali-

zirati vlastiti proizvod, trebaju otići u studio i snimiti glazbu, sjesti za računalo, instalirati softver, smiksati glazbu u računalu, također pomoću njega napraviti i isprintati naslovnicu. Sve to mogu napraviti sami.

Razlika je samo u kutijici koju moraju kupiti od proizvođača, ali sve drugo mogu napraviti sami i objaviti za vlastitu izdavačku tvrtku. Neka objave petsto primjeraka i neka ih netko od njihove rodbine ili prijatelja prodaje na koncertima. Mi smo bili primorani na nevjerojatno dugačak i složen proces, jer se tada tako radilo. Sad se sve radi pomoću računala, ili moraš stati u red ispred jedne ili dvije diskografske kuće koje još uvijek postoje, primjerice Universal ili Sony. Universal je preuzeo sve diskografske kuće, čak i Blue Note koji više ne djeluje samostalno. Najprije je bio preuzet od EMI-ja, potom je EMI bio podijeljen na pola. Universal je rekao da će preuzeti diskografiju, a Sonyju je prepustio objavljivanja. To se dogodilo svemogućem EMIju. Otišao je! Finito! Sad djeluju samo dvije velike kompanije i samo dvije neovisne: Fantasy i Mack Avenue, te šest ili sedam manjih: Criss Cross, SteepleChase i neke druge. Osim toga, mnogi glazbenici vode vlastite diskografske kuće.

HFM: Zašto ste rekonstruirali glazbu s albuma "Africa/Brass” Johna Coltranea?

CT: Svi ljubitelji jazza i glazbenici taj album smatraju jednim od važnijih iz njegove glazbene baštine. Na pisanju aranžmana surađivali su Eric Dolphy i McCoy Tyner.

Kad je album objavljen, nije odmah ostvario utjecaj kakav ima danas. Naravno, John je u to vrijeme objavljivao doista mnogo albuma, no s vremenom je postalo jasno da je riječ o iznimno važnom albumu u njegovoj karijeri.

HFM: Zašto je Reggie Workman važan za projekt "Re-creation of Africa/ Brass”?

CT: Bez njega to ne bi bilo moguće, s obzirom na to da je tako napredno razmišljao. On nije važan samo za ovaj projekt, već je i jedan od naših najvećih kontrabasista. Uvijek je gledao prema naprijed, bio je progresivan. Budući da je bio glavni kontrabasist na snimanju albuma "Africa/Brass”, odlučio je nanovo snimiti taj album. Obratio mi se i upitao bi li ga mogao rekonstruirati jer se partitura Erica Dolphyja nekako izgubila. Još uvijek slušam LP-je. Radije upotrebljavam analogni zvuk za skidanje sve te glazbe, a ne CD-ove. Htio je originalnu instrumentaciju, ali sa zborom. Odlazili bismo na razna mjesta s 20-30 pjevača. To je dodatak djelu.

Poslije sam odlučio povećati na format big banda i tako smo dobili konačnu verziju.

JAZZ / RECENZIJE Lyambiko Love Letters

OKeh/Sony Music/Menart

"Love Letters” je desti CD u petnaestogodišnjoj diskografskoj karijeri njemačke pjevačice tanzanijskih korijena Lyambiko, pravim imenom Sandy Mueller. Njezino je umjetničko ime zapravo prezime njezinog oca koji je iz Tanzanije.

Album je ostvarila po već ustaljenoj formuli - red jazz standarda, red autorskih skladbi. Tema su ljubavne pjesme. Naime, CD je osmislila i neke skladbe napisala potaknuta neočekivanim događajem - čitanjem starih ljubavnih pisama koje je otkrila u ofucanom sanduku na tavanu roditeljskog doma njezina supruga. Stoga je odlučila odabrati poznate, ali i ne tako poznate evergreene iz ranog razdoblja jazza, upravo onom u kojem su pisma pisana: "Star Eyes”, "Some Day My Prince Will Come”, "There Is No Greater Love”, "Till There Was You”, "Close Your Eyes”, "Answer Me”, "Under a Blanket of Blue” i "Stardust”. Na program je uvrstila i dvije skladbe dugogodišnjih članova sastava: kontrabasista Robina Draganica i pijanista Marquea Lowenthala. Osim njih, člavnovi njezina sastava su bubnjar Tilman Person i trubač Martin Auer. Radi se o pristojnoj četvorki koja je, poput nje, posvećena mainstream jazzu. Osim što spomenute pjesme izvodi prepoznatljivim glasom i osobnim, ali ovom prigodom pomalo retro

64

hi-fimedia #103

pristupom, Lyambiko, jedna od najboljih njemačkih jazz pjevačica, dobitnica nagrada Echo Jazz i Deutschen Phonoverband, kroz ove obrade i vlastite zamisli iskazuje veliku muziklanost. Uostalom za to je bila predodređena. Naime, njezin je djed još 1930-ih svirao jazz, a otac je bio pjevač u crkvenom zboru te u jazz i world music bandovima. Osim toga, Lyambiko je svestrana glazbenica koja svira saksofon i klarinet što joj uvelike pomaže u boljem razumijevanju vokalnog izražavanja, posebice na području jazz glazbe.

Davor Hrvoj

Diana Krall Turn Up the Quiet Verve / Universal Music

Ne jednom Diana Krall je dokazala da svoju karijeru shvaća ozbiljno i gotovo ništa ne prepušta slučaju. Komplicirano je nakon mnogo godina u kojima smo navikli na samo najbolje od umjetnice vratiti svoje interese i fokus unatrag i ponovno se okušati u izvođenju standardne američke pjesmarice, a pritom biti na razini najboljih albuma. No, kako je Diana Krall ozbiljan projekt tako je i ovaj put izabrala skladbe koje joj osobno mnogo znače, a nije se niti ograničila s pratećim sastavom koji je prati u formi tria, kvarteta, kvinteta ali i uz pomoć gudača. Materijal je gotovo u potpunosti saz-

Brotzman / Heather Leigh Sex Tape

Trost records/ORF

P

eter Brötzmann je glazbeni i slikarski virtuoz koji iz svojih ideja već dugi niz godina crpi zastrašujuću energiju i inspiraciju. Osvrnimo se samo malo prema kraju 60-tih godina koje je obilježio izlaskom seminalnog albuma free-jazz scene "Machine Gun", a koji je u odnosu na neke sljedeće projekte glazbenika tek "dobar" album. No, imao je prigodu svrnuti pažnju prema pomalo razbarušenoj glazbi bez teme i smisla koja je začudo pokazala svoju umjetničku fertilnost, snagu, otpornost, stav i pružila jazz tradiciji još jedan korak prema potpunoj slobodi izričaja. U to doba je bilo pomalo drsko svirati glazbu takve strukture, no kako su godine prolazile gasili su se

dan od nježnih, osjećajnih melodija niskog tempa, no fokus je naravno na glasu pjevačice i njezinom muziciranju na klaviru. U dosadašnjim inkarnacijama slične strukture Diana Krall je zvučala uvjerljivo, prepoznatljivo i mnogo puta je prelazila granicu dobrog i kvalitetnog u pozitivnom smislu, na razini vlastitih vokalnih sposobnosti, produkcije, te zaokruženog dojma koje su ostavljali njezini albumi. Za recentni "Turn up the quiet" iste kvalitete su otišle i korak dalje i nije nezasluženo ustvrditi da njezin vokal nikad nije bio toliko sugestivan, topao i prijemčiv kao na ovom albumu. Za pitkost i neobičnu atmosferu albuma svakako je ovoga puta zaslužna vrhunska produkcija. Prije 10-ak godina Diana Krall je snimila album "Quiet Nights" koji je uz "BossaNova" temelje bio izvanredno dobro snimljen i produciran. Isti veliki majstor produkcije Tommy LiPuma zaslužan je i za ovaj album koji zbog materijala i visoke izvođačke razine na koji nas je pjevačica dosad navikla svakako nije bio lagan i jednostavan projekt. Od klasika američke glazbene kulture producent i umjetnica izvukli su maksimum. Bilo bi doista nezasluženo reći da je "Turn up the quiet" album za koji je najzaslužniji producent, no nema sumnje da je njegova dirigentska palica iznjedrila izvanredno pitak album koji će se svojim kvalitetama dopasti ljubiteljima jazz glazbe, tradicionalistima, ali i audiofilima. Glas pjevačice snimljen je izvanredno i uz nekoliko

radikalni glazbeni pokreti, a s njima i njihovi "establishment" kritičari. Punkeri su odjenuli finija odjela, otkrilo se da "Sex Pistols" odlično barataju instrumentima kad to stvarno žele, a Peter Brötzmann i danas živi iskrene ideje koje ga pomalo nadrastaju. Slušajući njegove albume posljednjih nekoliko godina ostaje osjećaj da glazbenik posjeduje snage za još jednu cijelu karijeru. Manje je u tom kontekstu bitan stvarno izvanredan "live" materijal koji se nalazi na recenziranom albu-

mu i koji nekim čudom unatoč spirali energije koja ga gura i opisuje od prve note posjeduje jasne konture utjecaja filmske glazbe "noir" perioda. "Sex Tape" je snimljen uživo i sa sobom nosi dozu dualizma instrumenata , a kako to izgleda kad se s jedne strane nalazi Peter Brötzmann u punom zamahu sa svojim saksofonima, B-flat klarinetom i sve omiljenijim tarogatom, a s druge pomalo drska dama koja se usuđuje kontrirati sa tamo nekakvom "Pedal Steel" gitarom

malo snažnijih pasaža koji su ozbiljnije dirnuli membranu mikrofona cijeli projekt je zabilježen na pravi način. Uz napomenu da uz Dianu Krall sviraju vrhunski glazbenici i savjet da ponekad malo prigušite svjetla u sobi i pokušate doživjeti skoro najbolje što glazba i produkcija zajedno mogu pružiti još jednom skidam kapu velikom majstoru koji s ovakvim tipom glazbe ima sasvim poseban odnos. Tommy LiPuma je još jednom dokazao da od razmjerno kvalitetnog materijala može napraviti vrhunski glazbeni uradak.

milanske Scale, svestranog akademskog glazbenika koji inventivno izvodi klalsičnu, jazz i suvremenu improviziranu glazbu te istražuje krajne granice mogućnosti svojeg glazbala i spajanja raznih žanrova. Upravo zato ostvario je suradnje s uglednim svjetskim glazbenicima raznih žanrova, među ostalima s Gianluigijem Trovesijem, Paolom Fresuom, Hanom Benninkom, Artom Van Dameom, Billom Evansom i Jimom Blackom.

Zanchini je hrvatskoj publici najpoznatiji kao član ZZ Quarteta koji vodi s dugogodišnjim suradnikom, gitaristom Ratkom Zjačom, i s kojim je za diskografsku kuću IN + OUT Records snimio dva CD-a: "Beyond the Lines” i "The Way We Talk” te održao niz koncerata u Hrvatskoj. Na snimanju albuma "Don’t Try This Anywhere” uz njega i Zjaču svirali su saksofonist Stefano Bedetti, te planetarno poznati kontrabasist John Patitucci i bubnjar Adam Nussbaum, glazbenici s kojima su i prije surađivali. Zanchini je za ovaj album dobio nagradu Orpheus kao najbolji talijanski album za jazz glazbu u izvedbi na harmonici. Album jest posveta spomenutom, slavnom, prerano preminulom saksofonistu Michaelu Breckeru, ali to bismo prije očekivali od nekog saksofonista. Zašto ju radi harmonikaš? Upravo zato što se to do sad nije usudio niti jedan harmonikaš, uz to što iznimno cijeni Breckera. Krajem 1980-ih i tijekom 1990-ih nastupi kvarteta Michaela Breckera bili su među najuzbudljivima koje sam slušao na jazz festi-

Gordan Gaži

Simone Zanchini Don’t Try This Anywhere IN + OUT Records

Poruka - ova iz naslova albuma, parafraza na naslov albuma "Don’t Try This at Home” Michaela Breckera bit će od koristi svim korisnicima usluga kvinteta talijanskog harmonikaša Simonea Zanchinija. Naime, to što i kako Zanchini svira rijetko tko bi mogao oponašati, a većina će, pokušaju li, biti frustrirana svojim neuspjehom. U stvari, puno je mudrije uživati u glazbi ovog virtuoza, počasnog člana

teško je opisati. Uz svu imaginaciju jedino mogu ponuditi ideju koja na tragu "Dueling Banjos" i gomilom energije i snage slučajno susreće Morriconea iz "The Endless Games" faze. Što na kraju reći o albumu koji danima ne napušta ladicu reproduktora. "Free jazz" svatko ima prigodu promatrati iz rakursa svojeg ukusa, karaktera i glazbenih želja.

Susret s takvim podžanrom može i mora biti dojmljiv, no materijal na "Sex Tape" albumu daje gomilu kvalitetnih razloga da bez obzira na povremenu buku prihvatimo umjetnika i izričaj. I za kraj još jedna mala napomena. Peter Brötzmann zna svirati i tiho.

I to savršeno.Ali kad mu iz publike doviknu "Play Louder" on bez problema odgovara: "OK…. we can do that". Ali svi oni koji su imali prigode slušati barem dio njegovih albuma ili obići koji koncert mogli su jednostavno anticipirati potencijal ljudske i umjetničke kvalitete koja se tradicionalno sakriva iza oštrih i povremeno disonantnih nota. Zvjezdica je samo 5, ali da ih je i 20 bilo bi skromno. O autorskoj slici za cover albuma više nema mjesta raspraviti. Pogledajte i uživajte u maloj umjetničkoj provokaciji!

Gordan Gaži

valima i koncertima. Taj naboj Zanchini je želio prenijeti kroz svoju glazbu, niti u jednom trenutku ne pokušavajući oponašati. U tome je uspio unatoč, ili baš zato, što su mu partneri bili Patitucci i Nussbaum, glazbenici koji su svirali i snimali s Breckerom.

Zanimljivo je da na snimanje nisu uvrstili niti jednu Breckerovu skladbu. U izvedbama Zanchinijevih , te skladbi Zjače i Bedettija, osjeća se ta silina, ta moć muziciranja. Od samog početka njegov kvintet prži kao da ih je netko pustio s lanca i omogućio im zadnju svirku u životu, ali upuštaju se i u nježnije izvedbe, ekspreimentiranje...

Davor Hrvoj

Dizzy Gillespie The Greatest of Dizzy Gillespie RCA Victor/Sony Music/Menart

Tijekom ove godine u cijelom se svijetu obilježava 100. obljetnica rođenja Dizzyjeva rođenja, jednog od najvećih glazbenika u povijesti jazza. Briljantan trubač, autor jazz standarda, vođa malih sasava i jazz orkestara, Gillespie je tijekom svoje karijere, koja je potrajala više od pola stoljeća, sudjelovao u stvaranju nekoliko novih pokreta, pri-

hifimedia #103

65

JAZZ / RECENZIJE mjerice bebopa koji je osmislio s Charliem Parkerom, Theloniousom Monkom, Maxom Roachom i drugima, ali i Afro-Cuban glazbe koju je razvijao s kubanskim glazbenicima.

Samo kao vođa sastava, ili suvoditelj, snimio je stotinjak albuma, a puno više u suradnji s drugim glazbenicima kao što su Duke Ellington, Charles Mingus, Sonny Rollins, Sonny Stitt, Stan Getz, Oscar Peterson, Max Roach, Ray Brown, Roy Eldridge i drugi. No, njegova su ostvarenja iz ranijeg razdoblja slabije poznata i zato je vrijedan ovaj CD što je u obljetničkoj godini na CD-u reizdan u ediciji Jazz Connoisseur. "The Greatest of Dizzy Gillespie” je na LP-ju prvi put objavljen 1961., iako su na njega uvrštene snimke iz druge polovice 1940-ih, i to u harlemskim klubovima Monroe’s Uptown House te legendarnom Minton’s Playhouseu, najpoznatijim okupljalištem jazz buntovnika koji su u tom klubu kovali zavjeru protiv konvencija dotadašnjeg jazza i pokrenuli revoluciju poslije poznatu pod nazivom bebop. U tom konteksu predstavljen je s tri izvedbe, među kojima je njegova najpoznatija skladba "Night In Tunisia”. Naime, njih je snimio sa septetom u kojem su svirali neki od vodećih glazbenika tadašnjeg jazza, od reda sjajni solisiti koji u ovim izvedbama imaju priliku pokazati svoje umijeće: vibrafonist Milt Jackson, tenor saksofonist Don Byas, kalvirist Al Haig, gitarist Bill DeArango, kontrabasist Ray Brown i bubnjar J.C. Heard. Ostale su izvedbe njegova orkestra u kojem su svirali uglednici istog ranga, među ostalima saksofonisti James Moody i Yusef Lateef, pijanist John Lewis i bubnjar

Kenny Clarke. U nekima od njih, primjerice "Manteca”, "Cubana Be”, "Cubana Bop” i "Sweedish Suite”, predstavio se u AfroCuban idiomu koji je razvijao u tom razdoblju, iako je te zamisli imao još 1930-ih. No, bez obzira u kojem podžanru jazza svirao, izvedbe na ovom albumu zrače pozitivnom energijom i posebnim duhom svojestvenim glazbenicima koji su bili prožeti nekom nadnaravnom strašću prema jazzu. Ljubitelje dobrog zvuka razveselit će činjenica da je zvuk iznimno dobar za doba i okolnosti u kojima je glazba snimljena.

Davor Hrvoj

Charlie Watts Meets The Danish Radio Big Band Impulse/Universal, 2017

Vrijedi li tvrdnja da je svaki bend uistinu dobar u onoj mjeri u kojoj je dobar bubnjar? Mnogo je primjera koji potvrđuju istinitost te teze – a jedan od njih je Charlie Watts koji nije samo presudan kohezivni element u održavanju vitalnosti Rolling Stonesa, nego i bubnjar iznimnoga i posve atipičnoga stila. Jazz stila, naravno. Upravo u sklonosti tom kompleksnom žanru valja tražiti ključne razloge Wattsova umijeća i stilske unikatnosti zahvaljujući kojoj njegov sastav već desetljećima

pulsira s elegantnom, gotovo swingerskom lakoćom, lišenom hard rock klišeja. Riječ je o blues i rock bubnjaru koji je 1950-ih i 60-ih učio od jazz veličina, primjenjujući njihova iskustva u novom kontekstu. Analizirajući rad glazbenika u rasponu od Milesa Daviesa i Charlieja Parkera, do Gerryja Mulligana, Johna Coltranea i Sonnyja Rollinsa (koji će mnogo godina poslije zasvirati u skladbi Rolling Stonesa "Waiting On A Friend"), Watts unosi drugačiju ritamsku filozofiju u klasičnu rock postavu. Usporedno s radom u sklopu matične grupe razvio je sporadičnu jazz karijeru. Četiri albuma potpisao je s vlastitim kvintetom, a jedan – i to onaj nastupni – objavio je 1986. pod nazivom The Charlie Watts Orchestra: Live at Fulham Town Hall. Godine 2004. izdao je i album Watts At Scott’s predvodeći još jednu, širu postavu: The Charlie Watts Tentet. Stoga ne iznenađuje i njegova razmjerno recentna suradnja s jazz orkestrom danskog nacionalnog radija koja je dokumentirana na albumu Charlie Watts Meets The Danish Radio Big Band.

Okupljen u Kopenhagenu 1964., The Danish Radio Big Band rezultat je nastojanja da se živom održi danska jazz-tradicija. Od tada do danas, njegova će postava osigurati neupitnu reputaciju, zahvaljujući i vrsnim "vanjskim" suradnicima – od američkog saksofonista Chrisa Pottera do britanskog trubača Gerarda Presencera.

Upravo je Presencerov aranžerski, producentski i voditeljski angažman definirao sadržaj albuma Charlie Watts Meets The Danish Radio Big Band. Snimke su nastale 2010. u Kopenhagenu, u koncertnoj dvorani Danskoga radija. Riječ je o kombinaciji Wattsove originalne glazbe (odlične, evokativne i suptilno izvedene "Elvin’s Suite", razlomljene u dva dijela), potom dvije obrade, te tri potpuno prearanžirana klasika Rolling Stonesa. "(Satis)faction" nije lako detektirati, ali to nije mana ove slobodno strukturirane izvedbe koju nose puhači umjesto Richards/Jonesovih gitara. Jedna od najboljih skladbi Stonesa uopće, "You Can’t Always Get What You Want", mnogo je prepoznatljivija i u jazz kontekstu, dok je "Paint It Black" prošla osobito temeljitu transformaciju, više u tempu i (logično) aranžmanskom pristupu nego u temeljnoj strukturi. Na ovom albumu, taj prijeteći rock and roll zvuči poput blues balade.

No, važnije od svega, Watts se – bez obzira izvodi li jazz standarde ili pretvara klasike Stonesa u jazz standarde – odlično uklopio u kontekst velikoga orkestra, funkcionirajući besprijekorno u društvu nekih najboljih jazz instrumentalista Staroga kontinenta. I sve to na tipično suzdržan i nerazmetljiv, ali baš zato savršen način.

Denis Leskovar

66

hi-fimedia #103

FILM

Prikaz:

BLADE RUNNER Komentar:

SMRT FILMA I ROĐENJE FRANŠIZE Portret:

ANDREJ TARKOVSKI "Metafizika u dugom kadru"

PRIKAZ / BLADE RUNNER

Svjedočiti čudu… piše: Sven Popović

N

išta ne izaziva iritaciju, zabrinutost i, u ponekom slučaju, strah kod zagriženih fanova, kao nastavci, prequeli ili remakeovi kultnih filmova. U slučaju knjiških moljaca možemo govoriti o adaptaciji kao izvoru iritacije. A u slučaju filma "Blade Runner" možemo govoriti o obje instance. "Sanjaju li androidi električne ovce?" (iz 1968.) Philipa K. Dicka kultni je roman koji je otvorio teren za žanr koji će nakon romana "Neuromancer" (iz orvelovski 1984.) američko-kanadskog autora Williama Gibsona biti svijetu poznat kao cyberpunk. Cyberpunk odlikuje nekoliko stvari. Možemo ga, recimo, promatrati kao svojevrsnu mješavinu znanstvene fantastike i noir stila. Svijet cyberpunka mračan je, distopijski i često postapokaliptičan. Visoki stupanj znanstvenog i tehnološkog razvoja u opreci je s moralnim vrijednostima i ćudoređem. Vrli novi svijet upoznaje polusvijet. Čest je i slučaj

68

hi-fimedia #103

da su nove tehnologije dovele do promjena u društvenoj dinamici i da su samim time dovele do (često opresivnog, diktatorskog) novog društvenog poretka. Najkraće rečeno: cyberpunk možemo promatrati kao tamno ogledalo budućnosti, neku vrstu upozorenja što bi nam se moglo dogoditi ukoliko duhovni napredak ne korespondira tehnološkom.

"Blade Runner" iz 1982. danas spada u klasike, redovito se nalazi na top listama najboljih filmova svih vremena i to s razlogom. Zajedno s filmom "Metropolis" Fritza Langa predstavlja Olimp znanstvene fantastike u filmu. Iako nije nešto spektakularno prošao u Sjedinjenim Američkim Državama (neki su kritičari komentirali kako je film prespor) film je postao instant-klasik. Akademici su pisali znanstvene radove o temama koje film izložio, utjecao je na plejadu drugih filmova, romana, video-igara i općenito je redefinirao i SF i neo-noir.

Dijalozi iz filma korišteni su kao sampleovi u muzici više nego dijalozi iz bilo kojeg drugog filma. Smješten u "daleku" 2019. u postapo-

Cyberpunk možemo promatrati kao tamno ogledalo budućnosti, neku vrstu upozorenja što bi nam se moglo dogoditi ukoliko duhovni napredak ne korespondira tehnološkom

Grad u tami, neonski krajolik, blještave korporativne reklame, monolitne građevine, konstantan policijski nadzor, rijeke ljudi koje se slijevaju čađavim venama grada. Prvi je "Blade Runner" vizualno je koliko i kreativno i narativno remek-djelo.

Američka glumica Sean Young kao replikantica Rachael (gore)

hifimedia #103

69

Roy Batty (Rutger Hauer), vođa pobunjenih replikanata u originalnom filmu "Blade Runner”

kaliptični Los Angeles, film prati Deckarda, Blade Runnera (istrebljivača) koji "umirovljuje" replikante. Grad u tami, neonski krajolik, blještave korporativne reklame, monolitne građevine, konstantan policijski nadzor, rijeke ljudi koje se slijevaju čađavim venama grada. Prvi je "Blade Runner" vizualno

Trideset i pet godina nakon prvog dijela došao je dugo očekivani nastavak koji to zapravo nije, barem ne na način na koji je "Terminator 2" nastavak "Terminatoru".

Dugo nismo naišli na toliko iščekivan film.

Fanovi dugo nisu toliko paničarili kao što je bio slučaj s "Blade Runner 2049". U sva-

"Blade Runner 2049" postat će klasik. On nije nastavak koliko neka vrsta nadogradnje na original, širenje mikrokozmosa i otvaranje nekoliko novih tema je koliko i kreativno i narativno remek-djelo. Film je sniman sa za današnje standarde rudimentarnom opremom, a rijetko koji mikrokozmos je u stanju toliko uvući čitatelja u svijet.

70

hi-fimedia #103

kom slučaju, čekanje se isplatilo. Dennis Villeneuve odradio je nevjerojatan posao, dostojan "originala" Ridleyja Scotta.

"Blade Runner 2049" se odvija, kao što sam naslov sugerira, trideset godina nakon

prvog dijela. U međuvremenu se dogodio blackout koji je izbrisao ogromne količine informacija te ostavio gradove danima u potpunoj tami. Svijet se nije pretjerano izmijenio. Replikante se i dalje lovi, samo što su blade runneri trenutno replikanti, najnovija, potpuno servilna serija. Glavni lik novog nastavka je, kao i u "jedinici", blade runner.

Zove se K. (glumi ga Ryan Gossling) i ponašanje mu, nakon zadatka, počinje odudarati od norme.

Nastavak je, kao i original, vizualno perfektan (što možemo zahvaliti geniju, ali zaista geniju, Rogera Deakinsa), na momente i zrcali scene prvog dijela. Ipak, postoje razlike. Prvi je dio je bio (svjesno) pomalo klaustrofobičan. Los Angeles je bio sabijen u sebe. U "2049" to nije slučaj, grad je mnogo otvoreniji, kamera češće šara po nebu, a i Los Angeles nije jedini grad, tako da se jedna od (najbitnijih) scena odvija u Las Vegasu. Filozofski je "2049" na tragu prvog dijela, pitanje ljudskosti, tj. što je ljudsko i što je duša. Očit primjer ovoga je scena kad K. shvati kako je replikant rodio dijete. Ako je nešto rođeno, a ne stvoreno, ima dušu, tako si to objasni. Ukoliko je moguće da replikant rodi, to bi moglo dovesti do revolucije, tj. demolirati temelje na kojima je sagrađen svijet. Funkciju koju je obnašao Tyrell u prvom dijelu ovaj put preuzima Niander Wallace, genijalni izumitelj koji je kupio Tyrell korporaciju i nastavlja proizvoditi replikante. On je, za razliku od Tyrella, malevolentni Stvoritelj čija je želja da se ljudski utjecaj proširi u sve kutove svemira, a znamo kako

PRIKAZ / BLADE RUNNER

ekspanzija ljudskog roda obično izgleda.

Wallace je svjestan da ne može za vrijeme svog života stvoriti toliko replikanata, tako da mu je ideja replikanta koji rađa itekako privlačna. Koncept umjetne inteligencije i ljubavi također je jedan od glavnih motiva. K. ima, možemo čak reći da posjeduje, ljubavnicu Joi (Ana de Armas). Joi je hologram s ugrađenom umjetnom inteligencijom. Njihov je odnos jedna od najjačih karika filma i natjera te da se pitati je li između njih zaista postojala ljubav, ili je njezino ponašanje proizvod nevjerojatno sofisticiranih i suptilnih algoritama. Utjecaj razvoja tehnologije na okoliš također je jedna od tema koje se film dotiče, a u nastavku je možda i eksplicitnija (scena s pčelama u Las Vegasu možda najbolje dočarava ovu ekološku kritiku). Postavlja se nekoliko pitanja.

Je li čovječanstvo otišlo predaleko s tehnologijom? Igramo se Stvoritelja, upravljamo prirodom, a sav napredak je iluzija. Čovjek je pokorio sve, pokorio je sve osim smrti, a oba filma prikazuju kako ti pomaci nisu bili napredak, nego pad. Čovječanstvo tone, ali uspješno se širi i uništava sve pred sobom, poput raka.

"Blade Runner 2049" postat će klasik. On nije nastavak koliko neka vrsta nadogradnje na original, širenje mikrokozmosa i otvaranje nekoliko novih tema. Priča inteligentno i elegantno meandrira i poigrava se s očekivanjima gledatelja, svaki je kadar perfektno složen i nema nijednog dosadnog momenta. "2049" će, kao i original, ostati zapamćen dugo nakon svog izlaska. Svjedočimo čudu.

Harrison Ford ponovno glumi agenta Ricka Deckarta, istrebljivača pobunjenih replikanata

Tajnoviti Neander Wallace (Jared Leto) je uglavnom poznat kao osnivač i CEO "Wallace Corporation", međunarodne kompanije za stvaranje i proizvodnju replikanata

hifimedia #103

71

SMRT FILMA I RO piše: Luka Kostić

Č

uvari galaksije 2, Deadpool, Baywatch, Ratovi zvijezda: Sila se budi, Thor: Ragnarok, Wonder Woman, Dr. Strange, It, Moćni rendžeri, Pirati s Kariba: Salazarova osveta, Pobješnjeli Max: Divlja cesta, Čudnovate zvijeri i gdje ih pronaći, Istrebljivači duhova. Lista ide u nedogled. Riječ je, naravno, samo o djeliću najpopularnijih holivudskih filmova iz posljednjih par godina.

Zajednički nazivnik je prilično lagano pronaći. Naravno, riječ je mahom o nastavcima poznatih filmskih franšiza (Ratovi zvijezda, Pirati s kariba), tzv. "Spinoff" filmovima baziranim u istom svijetu svog predloška (Čudnovate zvijeri) ili potpunim rimej-

72

hi-fimedia #103

Dio za cijelinu. Holivudska mašinerija neumorno svodi film pod logiku kapitala i profita i nema razloga misliti da će se uskoro zaustaviti. kovima (Moćni rendžeri, It). Rezultati su varljivi, više neuspješni nego uspješni, ali zaključak je prilično očit: najveći filmski studiji ne vjeruju originalnim idejama. U doba kad je profit kralj i kada se u najveće filmove ulažu stotine milijuna dolara, zatrpani smo filmovima koje veže jedan kvalitativan pojam: brend.

Naravno, Hollywood je oduvijek koketirao sa profitom i velik dio svoje filmske produkcije svodio na robu čiji je primarni zadatak biti isplativ financijski a ne

artistički. Uostalom, "blockbuster", ljetni kino hit, dominanta je forma američke filmske produkcije od pada Novog Hollywooda, kada su Kuma i Lovca na jelene s trona svrgnuli Ratovi zvijezda i Ralje. Međutim, ne treba zaboraviti da su studiji čak i u kasnim sedamdesetima i kasnije, nakon kraja ere filmskih autora poput Ashbyja, Cimina i Coppole, odvajali znatan dio masovne zarade za osobnije, manje projekte. Čak i u ruševinama Novog Hollywooda, postojalo je mje-

KOMENTAR / PROPAST HOLLYWOODA

Producent Kavin Feige (lijevo), najzaslužniji za uspjeh filmova s Marvelovim superherojima i korporativni plan tzv. "Treće faze" Marvelovog filmskog svijeta (gore)

ĐENJE FRANŠIZE sto pod suncem za idiosinkratične režisere, za Davida Lyncha i Johna Watersa, za Susan Seidelman i Stevena Soderbergha.

Međutim, negdje, po putu, paradigma se radikalno promijenila.

Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća barjaktari novog holivudskog poretka postali su Michael Bay i Kevin Feige. Činjenica da jedan od njih dvojice nije režiser već producent i biznismen indikativna je za osnovnu karakteristiku današnjeg stanja industrije. Bayjevi filmovi harali su kinima početkom 21. st., od Armageddona i Pearl Harbora do njegovog kolosalnog filmskog nereda u vidu nebrojenih filmova o Transformerima.

Međutim, pravo lice nove epohe upravo su producenti poput Feigea i Kathleen Kennedy. Kevin Feige je čovjek iza

Marvelovog kolosalnog projekta koji je započeo 2008. sa Iron Manom. Danas, nakon punih 9 godina, Marvelovi filmovi o super junacima suvereno vladaju filmskim platnima i predstavljaju ideal prema kojemu teže svi ostali veliki studiji. Warner Bros. su svog Feigea pronaš-

trilogiju i tako najavio niz zasebnih filmova u istom svijetu.

Princip je jednostavan. Stvoriti franšizu, što znači stvoriti brend. Predložak mora biti nešto prepoznatljivo - super junaci, ultra popularna serija filmova, tematski park. Ukoliko vam se svidio film o Spider

Hollywood je oduvijek koketirao sa profitom i velik dio svoje filmske produkcije svodio na robu čiji je primarni zadatak biti isplativ financijski a ne artistički li u Zacku Snyderu, fakultetskom kolegi Michaela Bayja, te su sa njegovim filmom o Supermanu pokrenuli svoju franšizu super junacima. Disney je otkupio prava na Ratove zvijezda te lansirao novu

Manu, kupit ćete akcijsku figuricu za sina i kostim za nećaka. Brend stvara dodatnu zaradu u vidu serije igračaka ili odjeće. Kvalitativno, studiji izjednačavaju filmove i popratne produkte u - robu. Živimo u

hifimedia #103

73

FILM / PROPAST HOLLYWOODA dobu kada, paradoksalno, film kao takav postaje sekundaran u odnosu na kontekst i spektakl koji ga okružuje. Činjenice da su premijera posljednjih Ratova zvijezda i Marvelova konferencija gdje se objavio plan za tzv. "treću fazu" njihovog filmskog projekta dva najpopularnija i najznačajnija filmska događaja posljednjih par godina simptom je umjetničkog bankrota kasnog kapitalizma. Uostalom, nije teško zamisliti hipotetsku situaciju gdje nam, kao vjernoj publici, Kevin Feige najavljuje da je sve ovo bio samo uvod i da nas tek od 2020. čeka pravi početak priče o superjunacima.

Na razini filmskog jezika, dominacija takvog modela dovodi do dvije ključne posljedice. Prva je na razini stila, druga na razini pripovijedanja. Činjenica da filmovi sada čine samo dio jedne priče onemogućava osobni izričaj režisera. Iron Man 2, Osvetnici, Dr. Strange i Ant Man snimani su od strane režisera sa potpuno drugačijim pristupom i senzibilitetom ali njihova logika u kontekstu šireg projekta zahtjeva unificirani, anonimni pristup. S druge strane, ista logika uvelike ograničava pripovjedne mogućnosti na pojedinim filmovima.

Kada stvarate projekt s više od 30 filmova, povezanih istim likovima, temama i širom fabulom, nemate luksuz stvarati unikatne, zaokružene priče. Svaki novi film završava s pripovjednom odgodom - "ukoliko želite saznati kako priča završava, pričekajte nastavak". Takav pristup, naravno, savršeno je u skladu s generalnim pristupom studija.

Svaki film ostavlja petlju otvorenu, najavljuje nove pustolovine i priprema teren za sljedeći nastavak. Ukoliko su vam se svidjela prva dva Thora, pričekajte Osvetnike.

Ukoliko su vam se svidjeli Osvetnici, pričekajte još tri filma o njima. Marvelovi filmovi

move o super junacima uveo ogromnu dozu svog unikatnog vizualnog stila. Ostaje vidjeti koliko će slobode u filmskoj gramatici Rian Johnson, talentirani režiser s pozadinom u indie industriji, prenijeti u sljedeći nastavak Ratova zvijezda. Međutim, globalna slika i dalje ostaje pretežno siva.

Ne treba čuditi da je remek-djelo praktičnih efekata Georgea Millera, posljednji Pobješnjeli Max, oduševio kritiku i otpuhao konkurenciju prije par godina. Pokraj nemoguće fizike Marvelovih CGI eskapada i generičnih akcijskih klimaksa, Millerovo "staromodno" inzistiranje na jednom drugom filmskom jeziku, onom gdje su junaci ljudi od krvi i mesa koji funkcioniraju unutar fizičke logike svog filmskog svijeta djelovalo je kao dobrodošao dah svježeg zraka. Uzmimo u obzir i nedavni akcijski hit John Wick, koji kreativno izvrće klišeje i trope akcijskih filmova Michaela Manna i pretvara ih u internu logiku svojeg fikcionalnog svijeta - Keanu Reevees (protagonist) i Common (antagonist) piju zajedno piće ne zato što je to tropa žanra nego formalno pravilo njihovog svijeta. Film je bio komercijalni i kritički uspjeh, dokazujući da nije potrebno pucati na što širu moguću publiku da se uspije na tržištu. Šira slika, nažalost, ostaje više manje utkana u korporativnu logiku holivudske mašinerije.

Krizu visokobudžetnih filmova najlakše je locirati u liku i djelu Christophera Nolana. Uzmemo li britanskog režisera metonimijski kao predstavnika Hollywooda, a ne postoji razlog zašto ne bi, uzevši u obzir njegov utjecaj i popularnost njegovih filmova, problem ćemo, ponovno, locirati na razini stila i fabule. Stilski, Nolan ne odskače od suvremenih trendova. Njegova režija, ugrubo, poznaje dva moda: ekspo-

Tenzije su se izmjestile iz pripovjedne razine na van-filmsko očekivanje iduće pustolovine istovremeno imaju ogromne (riječ je, ipak, o junacima koji svakih par tjedana spašavaju svijet) i nepostojeće uloge (publika je već zna da će svijet biti spašen i da je smrt više manje nepostojeća). Tenzije su se izmjestile iz pripovjedne razine na van-filmsko očekivanje iduće pustolovine.

Naravno, čak unutar komodificirane logike velikih studija postoji prostor za iznimke. James Gunn je pod Marvelov plašt doveo svoje senzibilitete iz dana kada je snimao niskobudžetne horor-filmove te je prve Čuvare galaksije ubrizgao sa dozom retro humora i subverzije klasičnih postupaka modernih akcijskih spektakla. Zack Snyder je, uz sve svoje mane, u svoje fil-

74

hi-fimedia #103

ziciju i prenošenje fabule (gotovo ekskluzivno kroz dijalog, snimljen u brzopoteznim gro planovima) i akciju (koja je daleko od minucioznih kadrova Jamesa Camerona).

Na razini forme, čak i poznati zagovaratelji Britanca, poput Ignatiyja Vishnevetskog, priznaju da su Nolanovi filmovi problematični u svojoj konceptualizaciji prostora i vremenski nekonzistentni. Na razini sadržaja, ukoliko nisu adaptacije (Vitez tame, Nesanica, Prestiž), Nolanovi filmovi su kreativno tanki (njegov SF hit, Početak, nimalo je suptilan prepjev Paprike, remek-djela majstora japanske animacije, Satoshija Kona). Pa ipak, Nolan slovi za kritičkog i komercijalnog prijestolonasljednika veli-

Kvalitativno, studiji izjednačavaju filmove i popratne produkte u robu

Lijevo: Pobješnjeli Max: Divlja cesta, remek-djelo australskog veterana Georgea Millera predstavio je dobrodošao dašak svježeg zraka u okoštali svijet holivudskih blockbustera.

Gore: Ratovi zvijezda - Sila se budi, J.J. Abrams, 2015.

kih holivudskih majstora poput Spielberga, Camerona ili čak Kubricka. Film je, na kraju balade, vizualni medij ali teško je oteti se dojmu da smo svjetlosnim godinama udaljeni od vremena kad je Andriy Tarkovsky koristio sav njegov konceptualni potencijal.

U dobu kada komercijalna isplativost diktira trendove filmske umjetnosti, ne treba čuditi da su najuspješniji filmovi sadržajno i formalno siromašni.

Već neko vrijeme se na krizu američkog mainstream filma odgovara sa europskim art filmom. I zaista, ambiciozni režiseri poput Kena Loacha, Paula Verhoevena i Christiana Petzolda pronašli su unutar europske kinematografije pronašli plodno tlo za ideje koje bi za holivud bile pre-

radikalne. Međutim, ta hinjena kvalitativna razlika između europskog "art" filma i holivudskog "šunda" je iluzorna. Američki indie filmaši nikada nisu zaostajali za svojim kontinentalnim suputnicima (ukoliko je uopće analitički zahvalno vrijednosno uspoređivati dvije filmske škole u tom kontekstu). Dapače, ne bi bilo odveć nategnuto tvrditi da su Eisenstein i D. Griffith genealoški očevi najplodnijih francuskih ili talijanskih filmskih epoha. Uostalom, za svaku Lynne Ramsay naći čete američkog Shanea Carrutha ili Todda Haynesa.

Pitanje koje se postavlja jest koliko je sadašnja situacija održiva. Koliko dugo će se individualni talenti poput Haynesa ili Aronofskog opirati logici sistema i koli-

ko ćemo novih Spielberga ili Coppola izgubiti putem. Primjeri nekolicine režisera poput Bena Wheatleyja, Riana Johnsona ili Denisa Villeneuvea indiciraju da je moguće riješenje svojevrsan bijeg u visokobudžetan film.

Međutim, teško je oteti se dojmu da nas je aktualna dominacija nerizičnog, korporativnog filmskog izričaja zakinula za čitav jedan val hrabrijih i ambicioznijih filmskih projekata. Ono što je, s druge strane, nepobitno jest to da, dok ćemo god držati korporativne filmove na vrhovima top ljestvica, njihov priljev neće u skoro vrijeme stati. Spremite se na pomalo depresivnu budućnost gdje ćemo svake godine gledati barem jedan film Ratova zvijezda.

hifimedia #103

75

PORTRET / ANDREJ TARKOVSKI

76

hi-fimedia #103

ANDREJ TARKOVSKI "Metafizika u dugom kadru" piše: Luka Kostić

Više od trideset godina nakon smrti, najveći filmski mozaičar aktualniji je nego ikada

R

obert Bresson bio je poznat po svom idiosinkratičnom pristupu filmu.

Njegovi glumci gotovo svi odreda bili su amateri, s minimalnim iskustvom rada u industriji. Njegove priče bile su ezoterične i često nedokučive, od minimalističkog pristupa legende o Lancelotu do hagiografije jednog magarca. Njegov pristup privilegirao je ton, ambijent i atmosferu nad dijalogom, efektima i glazbom. Prije svega, odbijao je žanrovski realizam. Film je, prema Bressonu, autonomna umjetnost, forma i medij koji sam regulira pravila po kojima funkcionira. Ako se zadovoljimo dominantnim imperativima realizma - načelno, pokušaju da se stvarnost što vjernije reprezentira na filmu - ograničit ćemo jedan bogati diskurs na puku mimezu, lišivši ga njegovog beskrajnog fikcionalnog potencijala. Ne treba stoga čuditi da je Bresson rješenje vidio u suprotnom pravcu učiniti film što fikcionalnijim, što udaljenijim od puke reprezentacije stvarnosti. Dakako, inzistiranje na stilizaciji forme, minimalnom dijalogu i glumcima-amaterima idealni su umjetnički postupci za postizanje tog cilja.

Bressonov utjecaj na kontinentalni i američki film je nemjerljiv. Između ostalih, Andrej Tarkovski jedan je od velikana koji nije skrivao svoju zaduženost francuskom majstoru. ("Smatram da je Bresson unikatan fenomen u svijetu filma zbog neiscrpnosti njegove artističke forme. Drugim riječima, njegova umjetnička forma nameće se kao život, kao sama priroda. U tom smislu, smatram ga bliskim orijentalnom umjetničkom konceptu Zena: dubini unutar usko definiranih granica. Radeći na tim formama, Bresson snima svoje filmove ne da budu simbolički; on pokušava stvoriti formu neiscrpnu kao prirodu, kao sam život.")

Dubina unutar usko definiranih granica.

Karakteristika koja spaja Ilijadu, Građanina Kanea, Hamleta i Uliksa. Sintagma kojom bi, ugrubo, mogli iscrtati čitavu karijeru Andreja Tarkovskog.

Bressonov utjecaj na Tarkovskog nije samo površan. Puno dublje od razine filmskog jezika - kadriranja, duljine kadrova, osvjetljenja i tematike - Bressonov utjecaj vidljiv je na razini same poetike.

Bressonovo inzistiranje na filmu kao zaseb-

hifimedia #103

77

PRIKAZ / ANDREJ TARKOVSKI Andrei Rublev, 1966.

The Sacrifice, 1986.

Stalker, 1979.

noj stvarnosti, formi "neiscrpnoj poput samog života" ostavilo je najdublji trag na Tarkovskovljeva nadrealna remek-djela. Oslobođen okova mimeze i oponašanja "realnosti", Tarkovskovljevi filmovi mogli su prigrliti nemjerljivi potencijal filma kao vizualno-zvukovnog medija. U rukama režisera nadarenog pjesničkim senzibilitetima i okom za impresivne slike, taj potencijal dosegao je neopisive vrhove.

"Film je mozaik sastavljen od vremena", poznati je citat sovjetskog režisera. Njegovi mozaici bili su hibridne forme, kombinirajući žanrovske elemente sa snažnim osobnim pečatom, često autobiografskim. Ratni užasi "Ivanovog djetinjstva", psihološka drama

"Zrcala", znanstvena fantastika "Stalkera", povijesni ep "Andreja Rubljeva", začinjeni meditacijom o sjećanju i identitetu, traumi i bolesti, religiji, usamljenosti i duševnom propadanju. Filmovi Andreja Tarkovskog, u svoj svojoj namjeri da filmski jezik rastegnu do svojih krajnjih granica, znaju biti nemilosrdni po stupnju u kojem traže povratni signal od strane publike. Oni su slojeviti tekstovi na razini stila, radnje i tematike za čije je dekodiranje pasivna konzumacija, koliko god to paradoksalno zvučalo, nedovoljna. Pa ipak, sama narav takvog pristupa filmu otvara bezbroj interpretativnih mogućnosti. Je li uopće bitno koji elementi "Zrcala" zrcale režiserovo djetinjstvo ako su

Solaris, 1972.

78

hi-fimedia #103

sižejno montirani tako da pružaju gledatelju bezbroj mogućnosti za njihovo otpetljavanje? Tarkovskovljeva majka može biti majka svakog gledatelja. Ako nikada nismo dobili eksplicitni odgovor na pitanje zašto titularni "Stalker" vodi svoje suputnike po radioaktivnoj Zoni do sobe koja ispunjava želje nismo li sami pozvani popuniti prazna polja u samoj pripovijesti?

I upravo tu u igru dolazi Tarkovskovljevo spominjanje mozaika. Film je mozaik načinjen od vremena. Naravno, ta izjava se može tumačiti kao eksplicitno definiranje polja filma kao umjetnosti. Pa ipak, teško je oteti se dojmu da Tarkovskovljevi filmovi funkcioniraju kao mozaici i na jednoj drugoj razini. Izbjegavajući pripovjednu direktnost, ostavljajući suptilne kamenčiće naracije između praznina i favorizirajući ambijent i ugođaj nad fabulom, Tarkovski suptilno briše granice između filmske forme i filmskog sadržaja. Njegovi filmovi su mozaici koje gledatelji dovršavaju. Upravo je u "Zrcalu" to brisanje granica najvidljivije. Život, sjećanja, uspomene, kao i kognitivni aparat kojime ih gradimo u vlastiti identitet, nisu linearni, niti su jednoznačni i lagano čitljivi. Međutim, umjesto da takav pristup eksplicitno prenese kroz filmsku fabulu, Tarkovski koristi zakonitosti filmske forme - mogućnost montaže, skakanja u vremenu i prostoru - ne bi li konstruirao vizualnu reprezentaciju onoga što smatramo vlasti-

tim identitetom. Krajnji produkt je fragmentaran i prepun vremenskih i prostornih non sequitura, upravo kao samo iskustvo sjećanja. Forma i sadržaj u njegovim filmovima uvijek upućuju jedno na drugo.

Mnogo je pisano o turbulentnom odnosu Andreja Tarkovskog i sovjetskih vlasti. "Zrcalo" je predstavljalo početak sukoba na relaciji režisera i vlasti, dok je njegov posljednji film sniman i distribuiran u Sovjetskom Savezu bio "Stalker" nakon kojega je Tarkovski snimao filmove u Italiji i Švedskoj, nikada se ne vrativši u domovinu.

Treba li takav slijed događaja iznenaditi? To da je kapitalistička zapadna Europa jedva dočekala udomiti najvećeg živućeg režisera svojih ideoloških suparnika ne treba čuditi nikoga. Međutim, unatoč tome što se njegovi filmovi manifestno nisu bavili eksplicitnim političkim pitanjima, sukob je bio neizbježan.

Uostalom, kao njegovi pandani u književnosti koji su dovodili u pitanje dominantne artističke paradigme svog medija (Samuel Beckett i William Faulkner, između ostalih), Tarkovski je stvarao duboko politične filmove. Doista, što je politički radikalnije od umjetničkog pristupa koji tvrdi da je film autonomni, u potpunosti fikcionalni, diskurs koji se ne mora voditi "zakonitostima" svakodnevnog života? Subverzivni potencijal filma najjače je živio upravo u njegovim fantazmagoričkim dramama. Rigidne političke

strukture Sovjetskog Saveza nisu imale izbora nego ih proglasiti "elitističkim" ili "buržujskim".

Međutim, politizacija filma nije područje u kojemu je Tarkovski ostavio najzapaženiji trag. To vjerojatno nije niti tematika oko kojih je snimao svoje mozaike - njegove teme o traumi kao konstitutivnom elementu izgradnje identiteta, povijesnom nasilju, sjećanju i umjetnosti kao metafizici su univerzalne, čak i ako se prizna da ih je malo tko izvedbeno utkao u svoj filmski opus poput njega. Andrej Tarkovski filmski je modernist, inovator i nasljednik jedne humanističke tradicije koja svoje korijenje ima u Arthuru Rimbaudu i Sv. Augustinu jednako kao i u Jacquesu Derridi, Sigmundu Freudu i

Na koncu, Rusija koju Tarkovski uokviruje kamerom heterogena je pojava. Ona se proteže od četrnaestostoljetne mistike pravoslavnog slikarstva, preko krvi i rovova istočnog fronta Drugog svjetskog rata do užasa poslijeratne radijacije. Njegova Rusija izglavljena je iz vremena i prostora, ona je fluidna, hibridna, sastavljena istom mjerom od trijumfa i najveće nacionalne tragedije.

Taj modernitet na svojim plećima su, od smrti Tarkovskog, nosili, između ostalih, Paul Thomas Anderson i Andrej Zvyganitsev, Shane Carruth i Lynne Ramsay, čitava plejada režisera niklih u različitim kulturalnim okruženjima. Ono što ih veže jest stvaranje novog filmskog jezika, povezivanje univerzalnih ljudskih tema s unikatno osobnim

Andrej Tarkovski filmski je modernist, inovator i nasljednik jedne humanističke tradicije koja svoje korienje ima u Arthuru Rimbaudu i Sv. Augustinu jednako kao i u Jacquesu Derridi, Sigmundu Freudu i Robertu Bressonu Robertu Bressonu. Taj modernizam ne definira se kronološki već konceptualno - kao specifičan način pisanja, mišljenja i stvaranja. On stvara nove jezike i dovodi u pitanje sve dotada ustaljene norme i žanrove, on gura granice onoga što nazivamo umjetnošću.

pečatom. Uostalom, kao što je za Andreja Tarkovskog rekao još jedan velikan europskog i svjetskog filma, Ingmar Bergman: "Za mene je Tarkovski najveći redatelj, onaj koji je izumio novi jezik, istinit prirodi filma, dok predstavlja život kao refleksiju, život kao san."

hifimedia #103

79

Ocjena kvalitete fima (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

FILM / DVD RECENZIJE The Big Sick (2017.)

Amazon Studios, Lionsgate, 117 minuta Režija: Michael Showalter Igraju: Kumail Nanjiani, Zoe Kazan, Holly Hunter, Ray Romano, Adeel Akhtar, Anupam Kher Žanr: komedija, drama, ljubavni

nu pažnju valja obratiti i na vrhunske glumačke izvedbe svih uključenih.

"Komičar i glumac Kumail Nanjiani i scenaristica Emily V. Gordon kopaju po svojoj vlastitoj povijesti te nam donose smijeh, ljubavne boli i uvide koje su u stvarnom životu skupo plaćaju." - Geoff Berkshire, Variety

The Beguiled (2017.)

Focus Features, 94 minute Režija: Sofia Coppola Igraju: Colin Farrell, Nicole Kidman, Kirsten Dunst, Ella Fanning, Oona Laurence Žanr: drama

7/10 Najnoviji film Michaela Showalter jedan je od komercijalno najuspješnijih nezavisnih filmova koji su svoju premijeru doživjeli ove godine, s budžetom od oko 5 milijuna dolara "The Big Sick" je uprihodio više od 50 milijuna dolara. Scenarij potpisuju Emily V. Gordon i Kumail Nanjiani.

Kumail je mladi i ambiciozni komičar u Chicagu. Međutim, njegova anbicioznost nije prevedena u komercijalne termine pa preko dana vozi Uber, a preko noći održava nastupe. Oddgojen u tradicionalnoj obitelji Pakistanskih imigranata, Kumailovi roditelji poduzimali su sve mjere kako bi se njihov sin jednog dana romantično skrasio s muslimanskom ženom. Ali nakon jednog nastupa Kumail upoznaje Emily, Amerikanku s kojom završi u krevetu, ali ono što je počelo kao avantura za jednu noć uskoro prerasta u ozbiljniju vezu. Kumaji skriva svoju vezu s Emily od roditelja, a uskoro počinju nastajati komplikacije i u njihovom međusobnom odnosu nakon čega Emily prekida vezu. Nedugo nakon toga, Emily završava u bolnici, u induciranoj komi, zbog problema s plućima.

Kumaji tim nesretnim povodom upoznaje Emilyjine roditelje te počinje preispitivati svoj odnos s vlastitim identitetom.

Kada je u pitanju kritičarska recepcije, mehanički zbroj ocjena sugerira kako je "The Big Sick" jedan od najcjenjenijih filmova koji se na kino-platnima pojavio tijekom ove godine. Fiolma na pametan, inteligentan i duhovit način obrađuje temu ljubavi i kulturnih razlika, a poseb-

80

hi-fimedia #103

6/10 Scenarij i režiju za "The Beguiled" potpisuje Sofija Coppola, a kao predložak za priču poslužio joj je roman istoimenog naziva američkog romanopisca i dramatičara Thomasa P. Cullinana. Coppola je za ovaj filma na ovogodišnjem Cannesu dobila nagradu za najbolju režiju te je tako postala tek druga žena u festivalskoj povijesti kojoj je dodijeljeno ovo priznanje.

Radnja filma smještena je u devetnaestostoljetnu Ameriku, točnije u vrijeme trajanja Građanskog rata. Martha Fansworth (Nicole Kidman) vodi žensku školu u američkoj saveznoj državi Virginiji. U području zahvaćenom ratom, svi robovi i cijelo osoblje napustili su školu. Međutim, s gospođom Farnsworth ostali su učiteljica Edwina Morrow (Kirsten Dunst) i pet učenica. Amy, jedna od učenica, odlazi u šumu u branje gljiva, gdje susreće narednika Johna McBurneyja (Colin Farrell), vojnika Unije koji je u jednoj bitci ranjen u nogu nakon čega je postao dezerter. Amy ga dovodi u školu, gdje McBurney ostaje bez svijesti. Gospođa Farnsworth brine se o ranjenom vojniku, iako dio djevojaka inzistira na tome da ga se kao zarobljenika preda vojsci Konfederacije. Sve djevojke u školi impresionirane su visokim i naočitim muškarcem, a kada se vojnici Konfederacije jednog dana pojave u školi, gospođa Fansworth ne otkriva im kako se brinu o ranjenom vojniku Unije...

Režijski je film klasično i ziheraški izveden u pozitivnom smislu, u skladu s materijalom predloška, a posebno vrijedi istaknuti jako dobru glumu prve glumačke ekipe. Jedan dio kritike zamjerio je Coppoli suviše slobode u odabiru glavne sporedne uloge kada je riječ o rasi, kao i spori narativni tempo zbog kojeg film povremeno zna plesati na granici dosade i zamora. Ukratko, klasična drama više ili manje uspješno usidrena u povijesni kontekst.

The Beguiled, najnoviji film Sofije Coppole, doima se kao povijesna drama - radnje je smještena u Vriginiju tijekom Građanskog rata - ali filmom često upravlja logika bajke." A.O.Scott, New York Times

The Survivalist (2017.)

Bulldog Film Distribution, 103 minute Režija: Stephen Fingleton Igraju: Mia Goth, Martin McCann, Olwen Fourere, Andrew Simpson, Douglas Russell, Kieri Kennedy Žanr: SF, triler, drama

7/10 "The Survival", hvaljeni film irskog redatelja Stephena Fingletona koji je svoju premijeru doživio 2015. godine na Tribeci sada je dostupan i u Blu-ray formatu nakon što je ovoga ljeta naširoko prikazivan u američkim kinodvoranama. Film je napravljen s budžetom od milijun funti, a sniman je na lokacijama u Sjevernoj Irskoj.

Radnja filma smještena je u bližu ili dalju budućnost u kojoj više ne postoji proizvodnja nafte. Takvo stanje stvari rezultiralo je raspadom ekonomije, raspadom civiliziranog društva i općenito smanjenjem populacije. Film nosi isti naslov kao i glavni junak filma kojeg na otvaranju vidimo kako zakopava truplo muškarca. Ubrzo saznajemo kako čovjek kojeg ćemo pratiti kroz cijeli film više-manje uspješno preživaljva u divljini. Sam uzgaja hranu, odjeću pere u obližnjem potoku, štiti svoju farmu od različitih uljeza i živi u kolibi koju je izgradio vlastitim rukama. Jednoga jutra čuje buku ispred svoje kolibe, izlazi van i upoznaje dvije žene, Katherine i Milju.

Dobrodošlicu im je poželio pištoljem uperenim u njihovom smjeru...

S jako malo dijaloga, "The Survivalist" igra na kartu na koju ovaj tip filma obično igra – na građenju nekakvog zlosutnog ambijenta kojeg je nemoguće do kraja identificirati. Također, režija i način snimanja u skladu su s pripovjednim svijetom u kojemu je radnja smještena, neovisno o tome koja se vrsta događaja prikazuje, njima se pristupa s istom dozom nezainteresiranosti i hladnoće. U ovom pesimističnom prikazu potencijalne budućnosti ljudske

vrste, u ulozi majke i kćeri, briljiraju Olwen Fourere i Mia Goth.

"Ovo je oštar, nesentimentalan SF film, ali glumačke izvedbe u njemu sugeriraju postojanje plamićaka empatije i žudnje u teškim i strogo praktičnim uvjetima." - Kim Newman, Empire

A Ghost Story (2017.)

A24, 92 minute Režija: David Lowery Igraju: Casey Affleck, Rooney Maara, Kenneisha Thompson, Grover Coulson, Liz Franke Žanr: drama, fantazija, romansa

7/10 "A Ghost Story", posljednji film američkog redatelja Davida Loweryja, ljubavna je drama koja se odlikuje natprirodnim elementima. Film je svoju premijeru imao na Sundanceu početkom

tekuće godine, a sada izlazi u Blu-ray formatu/aranžmanu.

Radnja filma prati dvoje likova. C (Casey Affleck) je glazbenik kojemu profesionalno stvari baš i ne idu najbolje i koji živi sa svojom ženom M (Rooney Maara) u predgrađu Dallasa. Jedne noći, par čuje snažan udarac na klaviru, iako ne mogu doći do objašnjenja oko toga tko je taj zvuk proizveo. Nedugo zatim C pogiba u prometnoj nesreći. Međutim, dok leži u bolničkoj mrtvačnici, C oživi kao duh koji je prikazan kao biće prekriveno bijelom plahtom s dvjema rupama na mjestu očiju. Na koncu, C uspijeva pronaći izlaz iz bolnice te se vraća kući, gdje kao neprimjetni duh promatra svoju ženu koja prolazi kroz teško razdoblje nakon njegove smrti, kao i ostale stvari koje se odvijaju i koje će se odvijati na poprištu njegova bivšeg doma. Također, C upoznaje još jednog duha koji je obitavao u istoj kući dok je on još bio živ...

Posljednji Loweryjev film prilično je toplo dočekan kod kritike. Mnogi kritičari istaknuli su kako je Lowery teške i zahtjevne teme poput ljubavi, sjećanja i protoka vremena uspio obraditi i razraditi na pitak i jasan način. Osim toga, kada je riječ o režiji, Loweryju je pošlo za rukom da sjajno izgradi i ambijentalni okvir ove priče koja bi se mogla dopasti i onima kojima "neraealistični" filmovi nisu uvijek prvi izbor.

"Ovaj film zahtjeva strpljenje i širokogrudnost, ali Loweryjev povratak vlastitim indie korijenima nako naslova Pete’s Dragon obilježeno je neobičnom i u više trenutaka emocionalno razarujećom pričom." - Phil De Semlyen, Empire

hifimedia #103

81

FILM / DVD RECENZIJE Detroit (2017.)

Annapurna Pictures, 143 minute Režija: Kathyrn Bigelow Igraju: John Boyega, Will Poulter, Algee Smith, Jason Mitchell, John Krasinski, Anthony Mackie Žanr: drama, povijesni

7/10 "Detroit" je posljednji film poznate američke redateljice Kathryn Bigelow.

Scenarij potpisuje Mark Boal i tekst se temelji na povijesnom događaju, ubojstvu u detroitskom motelu Algiers tijekom rasnog prosvjeda u 12 ulici. Puštanjem filma u distribuciji obilježena je pedesetogodišnjica tragičnih događaja.

Sam film započinje rekonstrukcijom nastanka nereda u 12. ulici. Detroitska policija izvede raciju na ilegalni klub u kojem je organizirana proslava povratka afro-američkih veterana iz Vijetnamskog rata. Policija privodi osumnjičene, a okupljena masa počinje gađati policiju kamenjem i paliti vatru na ulici. Gradske vlasti gube kontrolu nad situacijom i vojska ulazi u grad... Kasnije se radnja premješta u motel Algiers, gdje grupa Afro-amerikanaca, zbog pogrešne procjene policije oko snajperskih hitaca, teško nastrada - policija upada unutra i ubija troje tinejdžera...

Kritičari su pohvalili gotovo sve elemente ovog dramatičnog filma – od režije do Katyhrn Bigelow pa do sjajnih glumačkih izvedbi Willa Poultera i Algeeja Smitha. Također, s puno hvale zasipan je i scenarij Marka Boala, posebno njegova sposobnost da nekolik odvojenih fabularnih linija elegantno spoji u jedinstvenu priču. "Detroit" je film koji u konačnici jednu od ružnih i tragičnih epizoda u američkoj povijesti gledateljima uspijeva približiti na direktan i emocionalno zahtjevan način.

"Detroit je film koji se temelji na jednostavnoj priči o nasilnicima i žrtva. U pitanju je svojevrsni horor kojeg još užasnijim čini činjenica da su događaji koji su u njemu prikazani istiniti." - Christopher Orr, The Atlantic

82

hi-fimedia #103

Baby Driver (2017.)

Trisar Pictures, Sony Pictures Releasing, 113 minuta Režija: Edgar Wright Igraju: Ansel Elgort, Kevin Spacey, Lily James, Eiza González, Jon Hamm, Jamie Foxx, Jon Bernthal Žanr: akcijski, triler, komedija, kriminalisticˇ ki

7/10

E

ngleski redatelj Edgar Wright najpoznatiji je po komedijaškoj horor trilogiji "Three Flavours Cornetto" ("Shaun of the Dead", "Hot Fuzz", "The World’s End") nastaloj u scenaristčkoj suradnji s Simonom Peggom. "Baby Driver" njegov je prvo "samostalno" redateljsko ostvarenje, koje je pažnju izazvalo svojoj koreografijom, odnosno pokretima glumaca koji su sinkronizirani sa soundtrackom.

R

adnja filma smještena je u Atlantu, dok je glavni protagonist Baby, getaway vozač.

Baby najprije s mjesta pljačke odvozi skupinu kriminalanca koje na okupu drži Doc, vođa kriminalne organizacije. Glavni junak filma na to je bio natjeran zbog toga što je ukrao jedan od Docovih automobila pa je na taj način otplatio dug. Kada je bio dijete njegovi roditelji poginuli su u prometnoj nesreći, a on se i nje izvukao samo s tinitusom. Neprestani šum u ušima blokira tako što neprestano sluša iPod. Radi svakave poslove i brine se za svog gluhog očuha Josepha. U zalogajnici upoznaje Deboru s kojom počinje vezu, nakon još jedne pljačke raskrsti s Docom i počinje raditi kao dostavljač pizze, ali, kako je u svom mafijaškom zvanju jako dobar, Doc se ubrzo vraća s novim ucjenama i pritišće Babyja da ponovno počne raditi za njega.... to se tiče kvalitete, sudeći prema reakcijama kritičara "Baby Driver" jedan je od najboljih filmova tekuće godine. Većina kritičara istaknula je njegov stil, tempo radnje, meta-komentare zabavu i akciju koju donosi gledateljima na inteligentan način, bez ustupaka jeftinim trikovima. Soundtrack filma također je izvrstan pa ovaj naslov ne bi valjalo ni pod koju cijenu zaobići.

Š

"Zapanjujuće redateljsko ostvaranje Edgara Wrighta koje funkcionira kao mjuzikl provučen kroz filter akcijskog trilera. Sladak, zabavan i iznimno originalan - film poput ovoga nećete vidjeti dvaput ove godine." Terri White, Empire

savrseni u svakom detalju CUBOT R9 Dual Sim, 5” ekran, Android 7.0, Quad Core, 16 GB, 2 GB RAM fingerprint

849 kn*

CUBOT MAGIC Dual Sim, 4G LTE, 5” ekran, Android 7.0, Quad Core, 16 GB, 3 GB RAM

1099 kn*

CUBOT MANITO Dual Sim, 4G LTE, 5” ekran, Android 6.0, Quad Core, 16 GB, 3 GB RAM

CUBOT S1 pametna fitness narukvica OLED ekran, IP65 vodootporna Android/iOS, mjeri otkucaje srca www.se-mark.hr, 01/2009-060 Servisi: MMM Agramservis i SE-MARK

399 kn*

*preporučena maloprodajna cijena

999 kn*

Prodajna mjesta: Zagreb Emmezeta, Europhone, Ka Smart, LAnet, Mobis electronic, Moby shop Smiley, Retel, Ronis, Sancta Domenica, SE-MARK, Smartson, eKupi (webshop), mobis.hr (webshop), bazzar.hr (webshop), Segar (webshop) Split Alo Alo, Emmezeta, Europhone, Eximo 46, Impuls, Sancta Domenica Rijeka Emmezeta, Europhone, Foto metromarket, Mobilcentar, Ronis, Sancta Domenica Osijek Emmezeta, SE-MARK Zadar Mobilcentar Dubrovnik Emmezeta, Tehnomobil Pula Mobilcentar Varaždin Bukal elektronika, Erla servis, SE-MARK, Zepelin, ZIT Čakovec 36 info, AD electronic, Bukal elektronika, Ronis Novi Marof Comet, Nova trgovine, SE-MARK, Trgopromet Ivanec Bukal elektronika, Habek, SE-MARK Krapina PC automati Zabok Risel Prelog Bukal elektronika Klanjec Knjižara Slovenec M. Bistrica Trgovina Kralj Ludbreg Comet Virovitica BULAmobyshop Križevci Birotehnika, Mobilnet Bjelovar Tehno shop Rovišće Stjepan-OTP Daruvar Hallo shop Našice Color trgovina Požega Color trgovina Slavonski Brod Emmezeta, Optika Grivičić Nova Gradiška Bostel, Tehno Planet Vinkovci Bostel, Mobilis Županja Bostel, Mobilis Sisak Tehno 2000 Petrinja Goga Dugo Selo SE-MARK Sesvete SE-MARK Karlovac Europhone, SE-MARK Samobor Europhone Jastrebarsko Telekoming Ogulin Europhone Gospić Buba Knin Alo Alo, Ispravljač Šibenik Alo Alo Trogir Alo Alo Omiš Alo Alo, Pilot Shop Benkovac Gladius Biograd n/m Gladius Vodice Gladius Sinj Impuls Imotski Ispravljač Kaštela Emmezeta, Impuls, Murano Metković Melody Vrgorac Unikat Hvar Antoana Crikvenica Mobilcentar Opatija Mobilcentar Pazin Špringer net, E computing Labin E computing, Mobilcentar Poreč Mobilcentar Rovinj Mobilcentar Umag Mobilcentar Hrvatska pošta, Tele2

i TEHNO

SAMSUNG PREDSTAVIO HMD ODYSSEY Tvrtka Samsung Electronics je u partnerstvu s tvrtkom Microsoft predstavila Samsung HMD Odyssey, uređaj za mješovitu stvarnost (MR).

Odyssey dolazi s dvostrukim 3,5 inčnim AMOLED zaslonom razlučivosti 1440x1600 po oku, koji pruža življe boje i dublje nijanse crne, prikazujući oštrije i živopisnije slike. Ova razlučivost je viša od konkurentskih proizvoda Oculus Rifta i HTC Vive-a koji dolaze s razlučivosti 1200x1080 po oku. Također, Odyssey ima vidno polje od 110 stupnjeva, a dolazi s AKG slušalicama s 360° Spatial Sound i nizom mikrofona za glasovno upravljanje te dva kontrolora pokreta. Također, ugrađeni mikrofoni mogu se koristiti i za razgovor s ostalim igračima, bez skidanja kacige. Samsung

HMD Odyssey dolazi s AKG slušalicama i nizom mikrofona za glasovno upravljanje te dva kontrolora pokreta.

Nešto kasnije ove godine bit će dostupan u SAD-u, Kini, Koreji, Brazilu i Hong Kongu po cijeni 499 dolara kao i glavni konkurent Oculus Rift, a pred narudžbe samo za SAD su započele 3. listopada 2017.

INFO: www.samsung.hr

B&W PX, PRVE NOISE CANCELLING SLUŠALICE U PONUDI TVRTKE Britanska tvrtka Bowers & Wilkins, ponajviše specijalizirana za zvučnike te poznata po svojim visokokvalitetnim audio proizvodima, predstavila je svoje prve bežične slušalice s tehnologijom uklanjanja buke (noise cancellingom).

Dizajn PX slušalica prati tradiciju tvrtke Bowers & Wilkins u korištenju visokokvalitetnih materijala, širokopojasne zvučničke jedinice promjera 40mm su izvedene iz referentnih P9

84

hi-fimedia #103

slušalica s istim kutnim dizajnom koji bolje liježe na uho te poboljšavaju osjećaj stereo zvuka. Tehnologija uklanjanja buke (noise cancelling) je dodatno poboljšana kako bi se postigla optimalna izolacija, ali bez narušavanja kvalitete reprodukcije same glazbe. Također, slušalice koriste najnoviju aptX HD Bluetooth tehnologiju za 24-bitnu razlučivost zvuka kako bi dobili najbolji mogući zvuk iz svih izvora.

Ovo su također prve pametne slušalice tvrtke Bowers & Wilkins sa senzorima koji slušateljima omogućuju kontrolu glazbe, a slušalice pomoću senzora pametno reagiraju na prirodno ponašanje korisnika. Čim se podignu, odmah se uključuju i automatski počinju reproducirati glazbu.

Spuštanjem se prebacuju na stand-by način.

Slušalice se

podignu ili objese oko vrata i automatski pauziraju glazbu te nastavljaju s reprodukcijom kad korisnik opet bude spreman za slušanje. Ugrađena baterija omogućuje 22 sata reprodukcije u bežičnom načinu rada “noise cancelling“, ili 33 sata u žičanoj verziji. Osim preko aptx HD Bluetooth protokola, slušalice možete direktno spojiti na računalo pomoću USB kabela s USB-C konektorom i tako slušati glazbu. U oba slučaja slušalice rade upsamplig audio signala na 786kHz. Također, noise cancelling dostupan je u tri načina, “gradski način“ dozvoljava buku prometa kako biste mogli sigurno prelaziti cestu, “uredski način“ dozvoljava zvuk glasova, pa možete čuti kolege kad vam se obraćaju, a “zračni način“ u potpunosti oslobađa buku motora zrakoplova. Slušalice su načinjene od laganog aluminija, preklopne su radi lakšeg nošenja i dolaze u “Space Grey” ili “Soft Gold” finišu. B&W PX slušalice su dostupne na našem tržištu po cijeni od 2.990 kuna.

INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

JABEES BEATBOX BI ZA BICIKL Jabees, tvrtka za koju vjerojatno čujete prvi put, u prodaju je pustila svoj novi Bluetooth zvučnik, ovaj put napravljen isključivo za bicikliste. Jabees je zapravo brend kineske tvrtke Freetek International koja se specijalizirala za Bluetooth proizvode i to rade od 2004. godine. Dosad su predstavili popriličan broj slušalica i zvučnika, a ovaj je zanimljiv jer dolazi s ugrađenim nosačem za montiranje na bicikl. Kao što se i očekuje od ovakvog specijaliziranog zvučnika, BeatBOX BI ima IPX4 certifikat te je otporan na eventualno zalijevanje i kišu. Unutar kućišta su dva 3W drivera i pasivni woofer.

Preko Bluetootha (V4.1) se spajate na zvučnik do udaljenosti od 10m, moguće ga je paralelno povezati na dva uređaja, a zvučnici se mogu povezati u seriju s AUX kabelom. Ima i glasovne kontrole na engleskom, španjolskom, francuskom i kineskom. Sam zvučnik je crne boje, dok su detalji dostupni u Neon zelenoj, Neon plavoj, Neon ružičastoj i Neon narančastoj boji.

Cijena iznosi 199 kuna.

INFO: SE-MARK, tel. 01 2404 600, www.se-mark.hr

i TEST

BOSE SOUNDLINK REVOLVE piše: Josip Crnički

Bose je odlučio obogatiti svoju ponudu bežičnih Bluetooth zvučnika, a za ovaj broj na test smo dobili Bose Soundlink Revolve.

Revolve je omnidirekcijski zvučnik visine 15 cm, standardnog cilindričnog oblika, prvenstveno namijenjen manjim prostorijama i eventualnom korištenju na otvorenom. Iako je prijenosan i dolazi s baterijom trajanja do 12 sati i IPX4 certifikatom, vjerojatno će ipak većini korisnika stajati u zatvorenom prostoru.

Kao i drugi zvučnici ovakvih dimenzija, Revolve je mono zvučnik, a moguće ga je upariti s drugim Revolve zvučnikom za stereo zvuk. Kućište je izrađeno od aluminija, dostupno je u srebrnoj i crnoj boji, a kontrole su smještene na vrh zvučnika koji je izrađen od gume.

Donji dio kućišta rezerviran je za rešetku, a sa stražnje strane nalaze se 3,5 mm ulaz i microUSB utor za napajanje i punjenje baterije.

Unutar kućišta smještena je širokopojasna zvučnička jedinica okrenut prema dolje, a zvuk reproducira u difuzorsku ploču koja raspršuje zvuk ravnomjerno u svim smjerovima. Također, unutar kućišta su dva pasivna radijatora smještena jedan nasuprot drugom kako bi se poništile vibracije. Zvuk je vrlo pristojan za veličinu zvučnika, visoki i srednji

tonovi su dobri neovisno o pozicioniranju zvučnika u prostoriji, ali najveći nedostatak je manjak basa. Kao i kod sličnih proizvoda, postavljanjem zvučnika u kut prostorije, uvelike se dobiva na jačini basa, a samim time i na ukupnoj kvaliteti zvuka. Revolve podržava dva paralelno povezana uređaja, a pamti osam ukupno povezanih uređaja.

Prilikom paljenja, Revolve daje glasovnu obavijest o postotku bateriju i s kojim je sve uređajima povezan. Povezivanje se odrađuje pritiskom na Bluetooth tipku na vrhu zvučnika te odabirom Revolve zvučnika na pametnom telefonu, tabletu ili računalu. Osim tipki za paljenje/gašenje i Bluetooth povezivanje, na vrhu su smještene tipke za glasnoću zvuka, tipka za prebacivanje na AUX 3,5 mm ulaz i multifunkcijska tipka koja omogućava pokretanje i pauziranje pjesme, a dužim pritiskom pozivanje Siri ili Google Now asistenta. Za pametne telefone i tablete dostupna je i Bose Connect aplikacija koja služi za uparivanje dva Revolve zvučnika u Party ili Stereo mod.

Sve u svemu, Bose Soundlink Revolve je vrlo dobar zvučnik jednostavnog dizajna i vrlo dobrog zvuka, koji može zadovoljiti većinu korisnika.

Cijena uređaja iznosi 1.899 kn.

INFO: SE-MARK, tel. 01 2404 600, www.se-mark.hr hifimedia #103

85

i TEHNO

MEIZU PRO 7

OČEKUJE NAS RAST VR TRŽIŠTA Kompanija za istraživanje tržišta IDC (International Data Corporation) objavila je prognozu trendova na tržištu AR i VR headsetova koja se odnosi na iduće četiri godine. A procjena je sljedeća - već iduće godine očekuje se kako će AR i VR headsetovi biti prodanu u 13,7 milijuna primjeraka, a ta bi brojka do 2021. godine trebala iznositi 81,2 milijuna primjeraka.

Procijenjeni godišnji rast iznosi 56,1 posto. Također, tržištem će dominirati VR headsetovi, ali samo do 2019. godine. Oko devedeset posto prodanih primjeraka otpasti će na VR headsetove. Međutim, nakon 2019. taj će se trend promijeniti. Naime, u 2020. i 2021. godini očekuje se eksponencijalni rast broja prodanih primjeraka AR headsetova na

koje će do 2022. godine otpadati četvrtina tržišta, tvrde u IDC-u.”Prodaja AR headsetova trenutno je malena u odnosu na ono što od nje očekujemo u idućih pet godina.

Godine 2021. njihova prodaja generirati će 30 milijardi dolara”, rekao je Jitesh Ubrani, glavni analitičar IDC-a. Njegov kolega, Tom Mainelli, također je optimističan. “Neke prognoze o rastu prodaje VR- headsetova u 2017. bile su nerealne. Međutim, trište se širi jednim razumnim tempom, a novi proizvodi Microsofta i njihovih partnera trebali bi do kraja probuditi i dodatni interes za ove uređaje”, rekao je. U svakom slučaju, nema sumnje kako će prvo VR i zatim AR u godinama koje dolaze radikalno utjecati na naše svakodnevne živote.

ASTELL & KERN XB10 Bežično pojačalo za slušalice XB10, tvrtke Astel & Kern, koristi aptX HD tehnologiju i posljednji Bluetooth kodek iz Qualcomma, što je inovacija u bežičnom prijenosu audio signala. Radi se o Qualcomm aptX HD kodeku - sposobnom za prijenos do 24 bit/48 kHz audia koji je vjeran originalnom zapisu. AK XB10 je opremljen sa Hi-Fi DAC-om sposobnim za reprodukciju visokovalitetnog zvuka do 24 bit-a/192 kHza. Također tu je i dualni audio izlaz sa 3,5mm nebalansiranim i 2,5mm balansiranim audio izlazima. Kompatibilan je sa iOS i Android operativnim sustavom te također ima i Handsfree funkciju koja podržava glasovne

86

hi-fimedia #103

naredbe te posjeduje ugrađeni mikrofon za javljanje na poziv. Promjera od samo 50 mm jednostavan je za staviti u đep ili negdje na površinu stola, pored mijenjača,... Cijena uređaja iznosi 699 kuna.

INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

U prodaju je stigao novi flagship pametni telefon iz Meizua, Meizu PRO 7. Dizajn novog modela drugačiji je od dosadašnjih Meizu pametnih telefona, a najveća novost je stražnji AMOLED ekran dijagonale 1,9 inča. Prednji ekran je Super AMOLED dijagonale 5,2 inča Full HD razlučivosti, a Pro 7 pokreću Mediatek MT6757T Helio P25 osmojezgreni procesor, Mali-T880MP2 grafički čip, 4 GB RAM-a i Android 7.0, a interna memorija ima kapacitet od 64 GB. Na stražnjoj strani nalaze se i dvostruka kamera s 2x12 megapiksela s fazni autofokusom, dvostrukom LED bljeskalicom, HDRom itd, a s prednje strane smještena je 16 megapikselna kamera za selfie fotografije.

Tu su i senzor otiska prsta, kompas i ostale, već standardne značajke, a posebno se ističe Hi-Fi čip Cirrus Logic CS43130 s Nonoversampling emulation modom. Dimenzije su 147,62x70,72x7,3 mm, a masa 164 grama.

Baterija ima kapacitet 3000 mAh. INFO: Mobis, Tel. 01 6188 511, www.mobis.hr

CREATIVE LABS SOUND BLASTER E5

i TEST

piše: Gordan Gaži

U staro doba PC računala igrice su uglavnom igrale iz DOS-a, a to je značilo pravo umijeće u setupiranju svake igre zasebno, ali i sate i sate provedene za računalom kad stvar nikako nije htjela upaliti. Za razliku od nas koji smo skidali gomile upravljačkih programa za naše Genius kartice postojali su i oni koji su imali takvu sreću da susretnu Creative Labs kartice koje su na opće čuđenje većinu posla obavljale besprijekorno i uz to nudile i opcije snimanja zvuka ili full-duplex komunikacije koje su radile i u praksi. Nabavio sam tada AWE 64 ISA karticu i ostao vjeran tvrtki sve do prije nekoliko godina. U maloj raspodjeli tržišta uvjeren da je standardizacija i unisonost operativnog sustava i hardwarea ušla u fazu u kojoj više nema potrebe razmišljati dalje od fizičkog uključivanja uređaja nabavio sam vanjsku zvučnu karticu s pretpojačalom za slušalice i digitalnim pretvaračem Asus Xonar U5 i ostvario primarni cilj koji je bio zaobići integrirano rješenje na matičnoj ploči. Uz sva nastojanja nikad nisam uspio dovesti "onboard" čipove u stanje da budu barem pristojan pratitelj razmjerno kvalitetnom računalu, iako sam posezao i za matičnim pločama s vakuumskim cijevima u audio segmentu. Isto se može ustvrditi i za usporediva grafička rješenja u odnosu na specijalizirane kartice koje odskaču kvalitetom i brzinom.

Recimo i da je Xonar bio digitalno spojen na 5.1 zvučnički sustav Logitech Z506 koji posjeduje THX certifikat. Globalno moram reći da sam bio zadovoljan zvukom koji mi je uglavnom služio gledanju filmova, FPS igricama i mnogo rjeđe slušanju glazbe preko slušalica. Na Creative Labs sam tako polako zaboravljao i smatrao sam da je njihovo vrijeme polako prošlo sve do prije nekog vremena kad sam na test dobio Sound Blaster E5.

Kako vrlo rijetko promišljam i pišem u segmentu multimedije, a tu se E5 definitivno nalazi, na samom početku sam ostao malo iznenađen, no znatiželja da doživim nešto novije iz tvrtke s kojom sam se kroz razne proizvode družio desetljećima bila je snažna kao i potreba da usporedim Xonar na stolu s vrlo sličnim uređajem.

Test je dakle u cijelosti odrađen s već navedenim višekanalnim zvučničkim sustavom na razmjerno snažnom računalu s i7 procesorom/32 GB RAM-a i Intel X99 čipsetom. Operativni sustav je Win 10. Instalacija testiranog uređaja gotovo nikad nije bila lakša. Umjesto Asus rješenja uključen je E5 koji je nakon nekoliko minuta potpuno preuzeo audio segment računala.

Svakodnevno slušanje glazbe bez ikakvih

podešavanja u aplikaciji demonstriralo je potpuno drugačiju strukturu zvuka i to u mjeri da je razliku bilo moguće detektirati i bez potpune koncentracije na ono što u svakom trenutku dolazi iz zvučnika. Recimo odmah da je Creative Labs u svojoj prirodi sonično atraktivniji, brži, dopadljiviji i sa snažnijim i naglašenijim bas područjem koje se posebno ističe prigodom gledanja filmova i igranja igrica. Zvučna slika je i nešto brža i prigodom slušanja glazbe, posebice rocka, instrumenti su nešto voluminozniji i cijela slika djeluje pomalo neposrednije, toplije i dopadljivije. Na većim glasnoćama uz neposrednu snažnu grmljavinu subwoofera možemo govoriti jedino o vrlo solidnoj dubini i kontroli bas područja. Korak dalje bilo je malo protresti mogućnosti uređaj za one koji imaju audiofilske preferencije. Za tu namjenu korišteno je nekoliko pari audiofilskih slušalica i Jriver software koji je skoro idealan za takav zadatak.

Kao prvo treba pohvaliti odličan driver koji je reproducirao sve visokorezolutne audio datoteke do rezolucije 24-bit/192kHz bez izuzetka. Zvuk je u "Direct" modu bio otvoren, brz, uz jasan i vidljiv prostor sa samo malo viška u bas području, ali slušljiv i timbralno sasvim korektan.

Za ovakve rezultate svakako je zaslužan Cirrus Logic CS4398 čip koji je izbor i inženjera koji pred sobom imaju cilj konstruirati i znatno skuplje i zahtjevnije uređaje. Kompatibilnost s različitim tipovima slušalica i odlične sonične

rezultate tog segmenta osigurava još jedan već provjereni "komadić" elektronike. Texas Instrument TI6120A2 sa svojom "Current on demand" tehnologijom je i više od onoga što se na ovakvom mjestu može tražiti, ali Creative Labs doista nije bio skroman i isplatilo se. Sound Blaster E5 se tako može pohvaliti s dva izlaza slušalice koji su opremljeni s prekidačem za podešavanje između niskog i visokog pojačanja (gain), 7.1 audio ulaza, niskom izlaznom impedancijom od 2,2 ohma i kompatibilnosti s ogromnim brojem modela i različitog ustrojstva slušalica. Cijeli taj tehnološki temelj uređaja pogoni SB-Axx1 multi-core procesor idealan za ovakve namjene. Odličan dodatak je sposobnost snimanja uz automatski senzor i "Crystal Voice" tehnologiju ugrađenu u snažan i dobro razrađen DSP segment s podrškom najpopularnijih tehnologija za zvučne pozive. E5 je opremljen i s baterijom od 3.200 mAh baterijom u trenucima kad je uređaj odvojen od napajanja koja dozvoljava do 8 sati rada i s uključenim "Bluetooth 4.0 " adapterom koji je opremljen sa svim važnijim protokolima za bežični streaming od kojih treba izdvojiti AAC, aptX LL ili SBC. Uz sve navedeno recimo i da je Sound Blaster E5 kompaktan i izvanredno dizajniran, a uređajem je moguće upravljati i preko aplikacije za iOS i Android.

Zaključno možemo ustvrditi da je Creative Labs Sound Blaster E5 u svakom segmentu iznad standarda koje bismo očekivali od ovakvog tipa uređaja. Pokušao sam zamisliti što bih i sam poželio ili promijenio i gotovo nisam mogao pronaći ništa važno. Za one koji žele univerzalni maleni uređaj (110 x 74 x 22 mm) koji odlično radi sve što treba, a i više od toga, E5 je puna preporuka.

Cijena: 1.490 kuna INFO: Šmit Electronic, tel. 044 680 704, www.smit-electronic.hr hifimedia #103

87

i TEHNO

BOSE SOUNDLINK MICRO BLUETOOTH ZVUČNIK

Bose je proširio ponudu bežičnih Bluetooth zvučnika s novim, SoundLink Micro zvučnikom, namijenjenom aktivnim korisnicima koji puno vremena provode u prirodi. S dimenzijama 10x10x3,5 cm (VŠD) i 290 grama, IPX7 certifikatom za vodootpornost i remenom otpornim na deranje, idealan je za montiranje na bicikl i ruksak, ali i dovoljno elegantan za korištenje u domu. Kao i kod drugih Bose Bluetooth zvučnika, dva SoundLink Micro zvučnika također se mogu povezati u party i stereo modove korištenjem Bose Connect aplikacije, a podržava i DJ mod koji povezuje više pametnih telefona na jedan zvučnik. Također ima speakerphone i mogućnost upravljanja putem glasovnih komandi korištenjem Siri i Google Assistant virtualnih asistenata.

Cijena iznosi 110$, a zvučnik je dostupan u crnoj, tamno plavoj i narančastoj boji.

88

hi-fimedia #103

ONKYO SMART SPEAKERS P3 U skladu s trendovima, Onkyo je predstavio pametni zvučnik koji ima ugrađenu Amazon Alexa Voice Service tehnologiju, odnosno kućnog pomoćnika. Zvučnikom se upravlja glasom ili mobilnom aplikacijom. Zvučnik (punog naziva VC-PX30), nudi sve mogućnosti Amazon Alexe, koje uključuju naručivanje hrane, vremensku prognozu, čitanje audio knjiga, slušanje radija i slične zadatke, uz poboljšanje zvučne mogućnosti za bolje slušanje glazbe. Onkyo nudi aplikaciju za slušanje glazbe za sve današnje mobilne platforme i može se integrirati s većinom streaming servisa poput Deezera, TuneIna i Amazon Musica. P3 zvučnik daje integraciju dobrog zvuka i pametnog doma, a ima široku disperziju zvuka, dvije zvučničke jedinice i pasivnu membranu za dubok i snažan bas. Uz bežičnu komunikaciju s drugim uređajima moguće ga je spojiti i žičano preko 3,5 mm linijskog audio ulaza.

Za više informacija i dostupnost provjerite kod domaćeg distributera.

INFO: Chipoteka, tel. 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

GARMIN FORERUNNER 30 Novi model pametnog sata za trčanje u ponudi tvrtke Garmin nosi oznaku Forerunner 30.

Ovaj jednostavni sat za trčanje s GPS-om nudi tehnologiju mjerenja pulsa na zapešću Elevate™ koja vam otkriva vaš maksimalni VO2 kako biste mogli pratiti razinu svoje kondicije. Također radi i kao uređaj za cjelodnevno praćenje aktivnosti (broji korake i kalorije), odlikuje se funkcijom automatskog otkrivanja aktivnosti Move IQ™ te izravno na vaše zapešće donosi osnovne pametne obavijesti. Na raspolaganju imate i funkciju automatskih prijenosa na online fitness zajednicu Garmin Connect™ kako biste mogli vidjeti svoje osobne podatke u grafičkom prikazu, natjecati se u tjednim izazovima i povezivati se s drugim trkačima širom svijeta. Trajanje baterije je do 5 dana, kao pametni sat ili 8 sati u GPS načinu rada.

Cijena ovog sata iznosi 149 eura.

INFO: Garmin Hrvatska, Tel. 01 2334 033, www.garmin.com/hr

i TEST

BRAGI DASH piše: Josip Crnički

Bragi Dash su jedne od prvih in-ear bluetooth bežičnih slušalice koje su se našle na tržištu, a u ljetnim mjesecima, domaći uvoznik Sonus art ustupio ih nam je na testiranje. Bragi je s idejom bežičnih slušalica krenuo još 2014. godine i putem Kickstarter kampanje uspio prikupiti preko 3 milijuna dolara. Kao što je čest slučaj, proizvod je naravno kasnio, a nakon više od godinu dana zakašnjenja, Bragi je predstavio Dash, vodootporne bluetooth bežične slušalice s ugrađenim mikrofonom, senzorom otkucaja srca, akcelerometrom, žiroskopom, magnetometrom i internim MP3 playerom s 4 GB memorije. Kao i konkurentske slušalice koje su se kasnije

pojavile na tržištu (Apple AirPods, Samsung Gear IconX, Sony WF-1000X i B&O Beoplay E8), Bragi Dash dolaze u kutijici koja, osim mjesta za čuvanje, ujedno služi kao punjač.

Kutijica ima svoju bateriju koja se puni preko microUSB-a, a slušalice se pune umetanjem u predviđena mjesta. Nakon prvog punjenja, slušalice se pale umetanjem u uši i onda ih je potrebno upariti s pametnim telefonom.

Uparivanje je standardno kao i kod drugih proizvoda, no Dash se uparuje dvaput.

Razlog tome je što desna slušalica služi za razgovor i kontrolu glazbe, a lijeva za mjerenje otkucaja srca i drugih senzora i komunikaciju s aplikacijama vezanim za zdravlje, dok slušalice međusobno komuniciraju koristeći NFMI (Near Field Magnetic Induction) koji se pokazao puno boljim od RF-a na malim udaljenostima.

Nakon uparivanja, slušalice su spremne za korištenje, a kako bi slušalice pristajale svim ušima, u pakiranju dolaze silikonske navlake u 3 dodatne veličine. Slušalicama se kontrolira na dodir i to zahtijeva neko vrijeme prilagodbe. Na desnoj slušalici su kontrole za glazbu, glasnoću i telefonske razgovore, dok se na lijevoj nalazi kontrola propusnosti vanjskog zvuka i virtualni trener. Slušalice su lagane i ne smetaju u ušima, a ako se koristi odgovarajuća veličina silikonske navlake, šanse da ispadnu iz ušiju su vrlo male. Zvuk je vrlo dobar, nema krčanja, ali slušalice imaju problem kada se koriste na otvorenom prostoru. Nebitno kakva je aktivnost, povremeno se događa prekid veze s pametnim telefonom u trajanju od pola sekunde. Kod trčanja ili plivanja, korisnik će koristiti ugrađeni MP3 player, ali kod svih drugih aktivnosti, ovo može biti naporno.

Bragi je ovaj nedostatak obećao riješiti updateom firmwarea. Ali kako vrijeme ide dalje, tvrtka je predstavila i nadograđeni model Dash Pro, ali i slabiji oznake Headphone koji dolazi bez senzora i internog MP3 playera. Ako zanemarimo mušice koje postoje na ovom modelu, svi koji vole slušati glazbu i u isto vrijeme mjeriti otkucaje srca i ostale parametre, trebali bi probati Bragi Dash slušalice. Cijena slušalica je 2.498 kuna.

INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr hifimedia #103

89

KOLUMNA: NEW YORK

MQA - Master Quality Authenticated

P

rije nepune tri godine, u prosincu 2014., Meridian Audio predstavio je svoje rješenje prikladnog audio codeca za distribuciju visokokvalitetnog audio sadržaja, primarno putem downloadiranja s Interneta, i također za visokokvalitetni streaming preko raznih Internet streaming servisa. Nezadovoljni trenutnim stanjem u evoluciji digitalnog procesiranja, velikim glazbenim datotekama u formatima visoke rezolucije, a koji ne zvuče uvijek i svima osjetno bolje od ekvivalentnih datoteka CD kvalitete, odlučili su se za drugačiji pristup problemu, iskoristiti veliki napredak u kompjuterskoj strani procesiranja, efikasnije prepakirati data stream i napasti ga isto s producentske strane, kako je oblikovan u studiju tijekom originalnog snimanja i procesiranja, i koliko je god to moguće. Kodiranje i manipulacija spektra radi efikasnije distribucije (manje datoteke) prilično je složena i nadilazi okvire jedne kolumne, ali tvrdnje kreatora (Meridian) kako se obrađuje s producentske strane, i sama provedba, prilično su zanimljivi, ali i odličan izvor kontroverzije kod iskusnih i skeptičnih pripadnika audiofilske vrste, ako su tako raspoloženi.

U posljednjih nekoliko mjeseci bio sam prisutan na nekoliko demonstracija MQA dekodirane audio reprodukcije, u vrhunskim audio sistemima, s poznatim audio recenzentima u publici, pa sam imao prilike čuti tumačenja koja možda i nisu prisutna u oficijelnim publikacijama vezanim za MQA proces. Jedan od velikih pobornika MQA procesa je Peter McGrath, drugi čovjek poznatog američkog proizvođača zvučnika Wilson Audio, njihov glavni demonstrator na sajmovima i priznati producent i studio inženjer s karijerom dugom preko 40 godina. On je puštao digitalne originale svojih novih snimaka klasične glazbe, vrlo audiofilske, bez ekvilizacije i tonske manipulacije, nekomprimirane, uz korištenje vrhunskih Grado mikrofona za vjerno hvatanje akustike prostora, direktno s

90

hi-fimedia #103

piše: Danko Šuvar

hard drive rekordera. Puštao je i svoje starije snimke, iz raznih faza napretka (ili nedorečenosti) procesa digitalnog snimanja, i onda u usporedbi s istim tim snimkama ekskluzivno za njega obrađenim u Meridian MQA laboratoriju.

Njegov zaključak, a i većine prisutnih (među ostalim i Sterophileove "zlatne uši" - Michael Fremer, Kalman Rubinson, John Atkinson, i Steve Guttenberg iz CNET-a), bio je da je MQA dekodirana snimka uvijek zvučala bolje, više analogno i manje digitalno, posebno u smislu dočaravanja originalne akustike prostora i timbra instrumenata i glasova. Peter McGrath je čak tvrdio, posebno u vezi s njegovim starijim snimkama, da po prvi put čuje propisno što je snimao, i kako bi vjerni digitalni zapis trebao zvučati.

U načelu bi se složio da je to tako, ali sam proces kako se to postiže malo je više u magli, posebno kad se radi o "mainstream" snimkama iz pop, rock ili jazz produkcije kad su one također kodirane u MQA audio. Službeno objašnjenje predstavnika tvrtke Meridian Audio, kad su prisutni, i prodavača iz audio salona glasi otprilike ovako: oni imaju bazu podataka frekvencijske, fazne i tonske karakteristike većine mikrofona, DAC i ADA konvertera i miksing pultova koji se koriste u studijima, kao i instrumenata, gitarskih pick-upova, kabela, samplera i tako dalje, i na osnovu toga, kao i dokumentacije o snimanja dobivene prilikom zaprimanja snimka za obradu, oni mogu primijeniti inverznu funkciju nji-

hovih karakterističnih koloracija i tako ih izbaciti iz utjecaja na finalni proizvod, vjerni timbar instrumenta ili glasa koji se zabilježava tonskim zapisom. Drugim riječima, MQA audio obrada ispravlja i izbacuje iz snimke koloracije i utjecaj lanca za snimanje zvuka u finalnom proizvodu, i ostavlja samo čisti zvuk instrumenata, kako oni prirodno zvuče sami po sebi. To onda vrijedi i za akustiku prostora (kad se radi o akustičnim snimkama), jer se ispravljaju koloracije samih mikrofona. Zvuči uvjerljivo, ali postavlja se pitanje koliko je sve to moguće ako nemaju pristup originalnom multikanalnom tonskom zapisu, ako on i postoji kod svih snimaka, i da li onda taj proces postaje u stvari re-miksing originalne snimke, a ne samo proces digitalnog "ispravljanja" u MQA format. U tom slučaju, usporedba zvuka prije i poslije MQA obrade postaje više pitanje usporedbe od prije i poslije re-miksanja originalne snimke, i utjecaja kreativne vizije osobe koja je radila "korekciju" koloracija i spektra prilikom MQA obrade, nego samog kodiranja. Pri tome, veliki utjecaj na finalni proizvod prelazi u ruke MQA ekipe za obradu, i njihove čarobne kuhinje, u ovom slučaju jedne kompanije (Meridian) koja ima isključivu kontrolu nad cijelim procesom.

U tom smislu kreće se i većina zamjerki iz profesionalnih krugova, audio kompanije koje ne podržavaju format, audio inženjeri koji se ne slažu, prevelika moć u lancu snimanja daje se jednoj kompani-

ji koja je privatni kreator tog standarda, bez suradnje za većinom ostalih u industriji tonskog snimanja i procesiranja. Druga glavna zamjerka odnosi se na licenciranje, MQA audio je u uređajima za sada strogo hardverski licenciran, nema softverskih rješenja za postojeće D/A konvertere (nemogućnost unaprjeđenja), jedini softverski plejeri su streaming servisi kao Tidal HiFi i Audirvana. Skupi postojeći DAC-ovi ne mogu se koristiti za MQA, osim ako se preko njih pušta neki MQA streaming. Ako se želi slušati MQA, treba kupiti DAC od neke od licenciranih firmi, ili slušati MQA kao standardni signal propušten kroz DAC u smanjenoj rezoluciji (Meridian tvrdi da i dalje ima čujnih prednosti).

Moje slušne impresije (u sistemu s Wilson Alexx zvučnicima, VTL S-400 II ili D’Agostino Momentum mono-blokovima i Meridian Ultra DAC-om), potvrđuju da većina MQA obrađenih snimaka zvuči toplije, mekše i prirodnije u usporedbi s neobrađenim originalima, i da bi se mnogim audiofilima nenaviklim na dobru analognu reprodukciju to moglo više svidjeti nego uobičajena digitalna prezentacija, posebno kad se radi o izvorno dobrim snimkama. Stvari postaju manje jasne kad se radi o snimkama koje nisu baš dobre (moderne super-komprimirane i šuplje komercijalne snimke zvuče i dalje upravo tako), ili na MQA obradama rock i jazz klasika koji postaju nepredvidljivi u smislu koliko se "prčkalo” po tonskom balansu dubokih, srednjih i visokih tonova, ili stereo slici s drastičnim promjenama u pozicioniranju koje se mogu objasniti samo klasičnim re-masteringom, a ne samo "otklanjanjem koloracija na putu signala prilikom procesa snimanja".

Bez obzira na kontroverzije, svaki novi obećavajući pomak na planu digitalne tehnologije dobro je došao. MQA je dobra ideja, daje uglavnom dobre rezultate, cijene jeftinijih DAC-ova su pristupačne (već od $300), i ja im želim svaki uspjeh na tržištu.