hifimedia • 62 by hifimedia

PROMJENE UREDNIK / IZDAVA» Andrija ΔurkoviÊ - andrija@hifimedia.hr

TEHNI»KI UREDNIK Danko ©uvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Douglas Floyd-Douglass, Ludwig Bauer Jaqor »akmak, Gordan Gaæi, Igor Jadan, Neven Kos, Vjeran PavliniÊ, Dubravko Toplak, Josip VraËar

GLAZBENI SURADNICI Darko Glavan, Petar GlodiÊ, Mario GrdoπiÊ, Denis Leskovar, Davor Hrvoj, Tihomir Ivka, Dubravko MajnariÊ, Jura MatiÊ, Irena Paulus

NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., GajπËak 33, 10000 Zagreb

Protekla godina je bila izuzetno bogata novim proizvodima i to prvenstveno s podruËja video tehnike. Kako smo i najavljivali poËetkom 2005. godine, najviπi interes potroπaËa u Europi je pobudio nadolazeÊi HDTV standard prikazivanja video i TV programa. Kolika je euforija i interes potroπaËa i proizvoaËa govori podatak da je nakon ovogodiπnjeg odliËno posjeÊenog IFA sajma u Berlinu postignut dogovor o njegovom odræavanju svake godine a ne svake druge kako je bilo do sada. Drugi razlog za takvu odluku, moæda i vaæniji, je brzina promjena na video podruËju gdje se samo u roku od godine dana nakon predstavljanja træiπtu ekrana s moguÊnoπÊu prikazivanja rezolucije 1080i veÊ poËinje nuditi rezolucija od 1080p. IFA je prerasla u jedan od tri najveÊa sajma potroπaËke elektronike na svijetu (uz CEATEK - Japan i CES - Amerika), a novost je i da su se njihovi organizatori udruæili u zajedniËku vlastitu promociju koja Êe im svakako osigurati sigurnu (monopolistiËku) buduÊnost odræavanja sajmova na svojim strateπkim dijelovima svijeta. Viπe o IFA sajmu moæete proËitati u ovom broju. Da ne bi pomislili kako je dobri, stari stereo izumro pobrinuli smo se da u ovom broju ponudimo i viπe testova iz ovog podruËja. Svakako bih se osvrnuo na testove ureaja po cijeni prihvatljivih πirem krugu Ëitatelja - test pet CD playera i pet zvuËnika. Interesantan proizvod je svakako i Arcam Solo koji doduπe ne spada u kategoriju jeftinih ureaja ali je izuzetno kompaktan, jednostavan za koriπtenje i ponajprije nudi dobar zvuk. Kao πto je i vidljivo s naslovnice, teæiπte dijela ovog izdanja koje obrauje HiFi komponente je ekskluzivni test zvuËnika Bowers & Wilkins 802D. Duge tradicije i neprijeporne kvalitete B&W je otiπao dalje te ponudio u modelima svoje top serije 800 i njihov do sada najkvalitetniji visokotonac. U ovoj verziji njegova posebnost je u tome πto mu je membrana naËinjena od dijamanta. Koje je sluπne impresije ostavio na kolegu Gaæija moæete proËitati na slijedeÊim stranicama. U ekskluzivnost moæemo ubrojiti i razgovor s gospodinom Ken Ishiwatom kojeg smo obavili za vrijeme njegove posjete Zagrebu. Njegova poznata priËljivost se potvrdila i u ovom poduljem ali vrlo ugodnom i informativnom razgovoru.

GRAFI»KA PRIPREMA HiFi Media

TISAK Kratis d.o.o. Ul. Dr. Franje Tumana 14 a 10431 Sveta Nedelja

ADRESA REDAKCIJE GajπËak 33, 10000 Zagreb tel/fax: 01 244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr

Sva prava pridræana. Niti jedan dio ovog Ëasopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavaËa.

Da ne nabrajam u uvodniku sve πto smo testirali u ovom broju (i tako Êe popis biti u sadræaju na slijedeÊoj stranici), æelio bih samo na kraju staviti naglasak na malu novost koja se odnosi na ocjenjivanje ureaja koji su bili kod nas na testiranju. Od ovog broja, ponajviπe radi inzistiranja “mlaih” Ëitatelja, uvodimo oznake kvalitete koje dodjeljuje hifimedia u obliku - BEST BUY i PREPORUKA. Svi ureaji koji ponesu ove oznake su po naπem miπljenju to i zasluæile zbog svoje kvalitete i povoljne cijene, odnosno, samo kvalitete. Nadam se da Êe vam naπe dodatno vrednovanje ureaja na testu pomoÊi pri odluci o kupovini. Andrija ΔurkoviÊ Urednik

BEST BUY

PREPORUKA

hi-fimedia #62

SUPER NATURAL EXPERIENCE

IKON 5.1 SURROUND SISTEM Da li ste ikada imali nadnaravno iskustvo ...dok ste sluπali glazbu?...putem para zvuËnika? Ukoliko je vaπ odgovor “da”, onda znate o Ëemu govorimo. Ukoliko ne, doæivite i Vi nadnaravno iskustvo u Vama najbliæoj DALI ambasadi.

S VO J S T VA ©iroko rasprπivanje zvuka 3D audio kuÊiπte niske vibracije vremenska usklaenost jedinica ruËna izrada prilagoeno pojaËalima NOVE BOJE ZVUKA

Maksimirska 107

Zagreb

tel : +385 1 233 76 19

www.bojezvuka.hr

“Neki proizvodi jednostavno zvuËe kako treba.” “Tek trebamo pronaÊi protivnika koji je dorasao IKON 6 kvaliteti kombinacijom punih srednjih tonova, visokotonskom iskrom i vremenskoj usklaenoti.” “NeobiËni dvostruki visokotonski modul, koji koristi uobiËajenu mekanu kupolu upotpunjenu sa ribonskom jedinicom iznad 10 kHz, postiæe detaljnu i otvorenu reprodukciju, te ima izvanrednu moÊ rasprπivanja zvuka.” “Presuda:IKON 6 je izvanredan zvuËnik. Jedva Ëekamo da Ëujemo i ostatak ove nove serije.” What Hi-Fi Ëasopis

Rujan 2005

“IKON 6 je najprofinjeniji, te najdetaljniji zvuËnik na koji smo naiπli bilo gdje blizu ovog cijenovnog razreda.” “Nesvakidaπnja kvaliteta reprodukcije ovog zvuËnika je zasigurno u snaænom osjeÊaju za brzinu, refleksu brzine munje, te brzom opuπtanju kada proe taj trenutak.” “ZakljuËak: ZvuËnik izvanredne isplativosti za cijenu, IKON 6 Êe otkriti sve πto je snimljeno sa bogatstvom detalja i preciznoπÊu vrha igle.” Alvin Gold

HI-FI CHOICE

Rujan 2005

www.dali.dk

novosti

Test

Audio novosti . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

Krell SACD Standard

Car audio novosti . . . . . . . . . . . . . . .60 Video novosti . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 Digital novosti . . . . . . . . . . . . . . . . .105

testovi

Test

Exposure CD 3010

Test

Bowers & Wilkins 802D . . . . . . . . . .34

Dynaudio Audience 72SE

Oktave V40 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Krell SACD Standard . . . . . . . . . . . .43 Exposure CD 3010 . . . . . . . . . . . . . .46 Dynaudio Audience 72SE . . . . . . . . .48 Arcam Solo & Alto . . . . . . . . . . . . . . .50 Denon DCD-685 . . . . . . . . . . . . . . . .53 Marantz CD 5400 OSE . . . . . . . . . . .53 NAD 521BEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Onkyo DX-7333 . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Yamaha CDX-596 . . . . . . . . . . . . . . .53 Bowers & Wilkins 601s3 . . . . . . . . . .56 Celestion F28 . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 Focal Chorus 706s . . . . . . . . . . . . . .56 Mordaunt Short Avant 906 . . . . . . . .56 Wharfedale Diamond 9.4 . . . . . . . . .56

108

Test

Harman Kardon AVR 235 . . . . . . . . .95

Fuji S9500

Pioneer VSX-1015 . . . . . . . . . . . . . . .95 Yamaha DSP-AX 757 . . . . . . . . . . . .95 Yamaha YSP1 . . . . . . . . . . . . . . . . .100 Mirage Uni-Theater . . . . . . . . . . . . .100 Fuji S9500 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 Olympus mju800 . . . . . . . . . . . . . . .110

ostalo IFA 2005 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .09

Prikaz

Audio Video Show - Zagreb 2005 . .16

IFA 2005

Interview - Ken Ishiwata . . . . . . . . . .31 Nagradna igra . . . . . . . . . . . . . . . . .114

100

Test

Yamaha YSP1

MusicStyle Iggy Pop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63 CAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67 Gorillaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69 Rock recenzije . . . . . . . . . . . . . . . . .71 Interview - Rendy Bracker . . . . . . . .82 Jazz recenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . .84

IFA 2005

Novi trendovi Svakako da je najveÊi interes posjetitelja privuklo prikazivanje nove generacije TV setova koji podræavaju High Definition TV (HDTV) i ravnih ekrana u 16:9 formatu. Njihova velika popularnost je dovela do toga da danas niti dijagonala ekrana od 160cm ne predstavlja neku veÊu novost.

ukupnom povrπinom od 160.000m2 izloæbenog prostora u kojem je svoje proizvode predstavilo 1202 izlagaËa iz viπe od 40 zemalja, sajam potroπaËke elektronike (CE) - IFA 2005 (odræan je u Berlinu od 2 do 7 Rujna), je prerastao za 15% veliËinu prethodno odræanog sajma godine 2003. Ovaj bienalni sajam danas spada u jednu od tri najveÊe i najbitnije manifestacije ovog tipa u svijetu (pored CEATEC - Japan i CES - Amerika).

Zbog velike dinamike promjena na CE træiπtu i odliËne posjeÊenosti sajma, kako izlagaËa tako i posjetitelja (posjetilo ga je viπe od 250.000 ljudi), organizator je odluËio promijeniti ritam odræavanja tako da Êe se od ove godine IFA odræavati svake godine za redom. Za razliku od CES-a na IFA sajam je dopuπten ulaz potroπaËima koji su ujedno i potencijalni konzumenti prikazanih novih tehnologija i proizvoda. Po izjavama proizvoaËa, direktan kontakt s potroπaËima im daje jasniju sliku o interesu i potencijalnom uspjehu na træiπtu svojih proizvoda. Samo za vrijeme ovogodiπnjeg odræavanja na sajmu je predstavljeno gotovo tisuÊu novih proizvoda.

www.hifimedia.hr

Filmovi i video materijal snimljeni u HD kvaliteti zahtjevaju veliki kapacitet medija na kojeg se mogu pohraniti i distribuirati. Na sajmu su prikazani prvi prototip modeli playera i rekordera dviju konkurentnih standarada: Blu-ray Disc i HD-DVD. Joπ uvijek je neizvjesno koji Êe na kraju format izaÊi kao pobjednik. p i πe: A n d r i j a Δ u r k o v i Ê

tribucija te zvuk i car media. Na ovaj naËin IFA je pokrila cjeloukupnu ponudu potroπaËke

elektronike pod jedan krov πto joj osigurava veliki interes i slijedeÊe godine.

Nakon bezuspjeπnog pokuπaja da se na CES-u 2005 proguram na prezentaciju Toshiba/Canon SED tehnologije (Surface-conduction Electron-

hi-fimedia #62

IFA je podijeljena na πest kljuËnih podruËja: Televizija i zabava, digitalna slika i zvuk, osobna raËunala i igre, osobna komunikacija, satelitska, mreæna i kabelska dis-

Cijela jedna hala povrπine 10.000m2 posluæila je da 80 izlagaËa iz 19 zemalja predstave svoje HDTV proizvode. U sklopu tog paviljona je Najinteresantniji bio izloæbeni prostor pod nazivom - IFA HDTV Sportbar. On sam je zauzeo 550m2 i posluæio je kao marketinπka podrπka nadolazeÊem svjetskom nogometnom kupu. Na preko 30 Flat ekrana je prikazivan samo sportski program.

IFA 2005

Epson EMP-TWD1 u jednom kuÊiπtu sadræi projektor (3LCD tehnologija), JVC DVD player i dva JVC zvuËnika snage 10W. Na njega se moæe prikljuËiti TV, video, digitalna kamera ili igraËka konzola. Sa svojom univerzalnoπÊu, jaËinom svjetla od 1200 ANSI i rezolucijom od 854 x 480 piksela u 16:9 formatu

Sharp Full HD panel TV

Pioneer VSX-AX4AVi novi THX Select2 AV receiver s HDMI prikljuËkom, WMA Pro, 7.1 sustavom zvuka i iPod direktnim ulazom.

Loewe Individual koristi HD LCD panel rezolucije 1366x768 piksela gdje veliËina ekrana kreÊe od 26-inch u 16:9 formatu i koristi HDMI konektor.

emiter Display), to mi je uspjelo na IFA sajmu. U usporedbi s LCD i plazma ekranom kod istovremenog i identiËnog video materijala SED je naprosto pomeo konkurentnu tehnologiju u kvaliteti slike. Na æalost, bilo je zabranjeno fotografiranje ali o

SED-u Êe biti viπe napisa u slijedeÊim brojevima Ëasopisa. Toshiba planira prve proizvode predstaviti javnosti poËetkom 2007. Za vrijeme trajanja sajma predstavljen je, pod

www.hifimedia.hr

IFA 2005

Hostesa na Samsung πtandu pokazuje novu kameru VP-X110L koja ima 6 funkcija: kamkorder/digital kamera/MP3/ diktafon/web kamera ili moæe posluæiti kao vanjski hard disk. Koristi CCD Ëip od 800K piksela, ima 10x optiËki i 100x digitalni zum, 1GB ugraene memorije, prikljuËak za memorijski Pro Stick, EIS i USB 2.0, MPEG4 (720x576/25fps)

Veliki povratak Grundiga na europsko træiπte

LG 55LP1 je Full HD LCD display (dijagonale 55inch) koji ima vrijeme odziva od 8ms, kontrast 1200:1 i DVI-I s HDCP protokolom

pokroviteljstvom njemaËkog Ëasopisa Audio, najskuplji High-End sustav koji je dosegnu cijenu od milijun eura. Ovo je ujedno bio i najskuplji stereo sustav koji je ikad bio prikazan na nekom svjetskom sajmu.

Da ne mora sve biti tako skupo pokazali su mnogi proizvoaËi MP3 playera koji su postali izuzetno popularni pogotovo kod mlae publike a mogu se nositi sa sobom bilo gdje i dok je njegov vlasnik u pokretu. Danas su ovi

www.hifimedia.hr

Veliki izbor LG plazma televizora

IFA 2005

Unutraπnjost novog Panasonic SAXR55 digitalnog AV receivera

JVC je predstavio hard disk kamkorder

Stereo sustav od milijun eura

Denon πiri svoju stereo ponudu s novim modelima integriranih pojaËala (PMA-2000AE i PMA-1500AE) i CD/SACD playerima (DCD-2000AE i DCD-1500AE)

Nova KEF iQ serija zvuËnika

Onkyo ulazi snaæno na træiπte stereo komponenti

ureaju toliko moÊni da mogu u malo kuÊiπte pohraniti tisuÊe CD naslova. Na sajmu je predstavljen i “Podcast World” kao zajedniËki project Gravis, Audible i moÊnog Applea. Pod pojmom Podcast podrazumjeva se kompiliranje audio podataka u MP3 datoteke koje se zatim stavljaju na internet s moguÊnoπÊu downloada.

naËiniti impresivni slide show. Dogaanja prije, za vrijeme i reakcije nakon zavrπetka IFA 2005 su potvrdile najave organizatora da je ovaj sajam nezaobilazan dogaaj ako ste proizvoaË, trgovac ili samo jedan od stotine tisuÊa zainteresiranih posjetitelja. U ovom prikazu istaknut je samo jedan dio bogate ponude novih proizvoda.

Predstavljeni su i prvi kamkorderi koji mogu snimati u HD kvaliteti te digitalni fotoaparati koji mogu snimiti HD fotografije od kojih se moæe

SlijedeÊi IFA sajam Êe se odræati od 1. do 6. rujna 2006. godine na samom poËetku nove prodajne sezone.

hi-fimedia #62

Mordaunt Short Performance 6 zvuËnici

Sa svojom EX serijom Pioneer ulazi u svijet High End zvuËnika

Infinity Cascade

www.hifimedia.hr

IFA 2005

U sklopu ovogodiπnjeg sajma IFA u Berlinu nizozemski Philips je odræao i svoj redoviti godiπnji susret s novinarima

se and Simplicity” odliËno ocrtava nove proizvode od kojih Êemo samo neke ovdje i predstaviti.

HDTV znaËi i πto je neophodno da se iskoriste njegove moguÊnosti u cjelini, Philips je uπao u marketinπku kampanju kao sponzor na najveÊem sportskom dogaaju 2006 godine - FIFA World Cup. VeÊ je poznato da Êe se nogometne utakmice u cijelosti prenositi u HDTV signalu i πto predstavlja izuzetnu priliku da se velikom auditoriju prikaæu moguÊnosti HDTV tehnologije kao slijedeÊe stepenice u razvoju TV slike. Pretpostavka je da Êe do tada vodeÊe TV stanice πirom Europe vrπiti reemitiranje tog signala.

Kroz svoju dugu povijest Philips je kod potroπaËa najËeπÊe bio prepoznatljiv po svojim CRT televizorima a u posljednje vrijeme visoko pozicioniranje nastavlja s LCD i plazma ravnim ekranima.

Osim putem sponzoriranja nogometnog prvenstva u NjemaËkoj, Philips ulazi na træiπte mnogo agresivnije i to s najveÊim njemaËkim TV operaterom Premiere.

U ovom segmentu, potpomognut pojavom najvaænije tehnologije posljednjih godina u povijesti televizije - HDTV (pet puta veÊa rezolucija od standardne), interes potroπaËa je i dalje vrlo velik. Marketinπka ispitivanja su pokazala da je kvaliteta TV slike izuzetno vaæna u donoπenju odluke o kupovini novog proizvoda. Zbog svojeg tehnoloπkog nasljea, tu Philips vidi svoju svijetlu buduÊnost. Kako bi potroπaËi razumjeli πto zapravo

Premiere je broj 1 pay-TV operater u NjemaËkoj s viπe od 3.5 milijuna pretplatnika s ukupno 27 kanala i jednim sportskim portalom koji sadræi 15 kanala. Sva dogaanja na i oko svjetskog nogometnog prvenstva Êe biti distribuirana u HDTV kvaliteti slike. S druge strane Philips je vodeÊi CE brand u NjemaËkoj, broj 1 na TV træiπtu i broj 1 na træiπtu Flat TV-a. Udruæivanje dviju vodeÊih kompanija rezultiralo je i novim nazivom

IFA 2005 & Philips p i πe: A n d r i j a Δ u r k o v i Ê svojem uvodnom govoru Rudy Provoost, izvrπni direktor Philipsovog odjela potroπaËke elektronike je naglasio: “…PotroπaËka elektronika (Consumer Electronics - CE), je træiπte s najbræim promjenama trenutno u svijetu. Priroda ovih promjena je viπe evolucija nego revolucija. Razvojem novih digitalnih tehnologija omoguÊeno nam je da kreiramo multi-funkcijske proizvode koji su namijenjeni za kuÊnu zabavu s beæiËnim (wireless) i πirokopojasnim (broadband) moguÊnostima πto nas dovodi bliæe platformi koja Êe preuzeti centralno mjesto u naπim domovima…”

OsluπkujuÊi potrebe kupaca, u razvoju novih proizvoda Philips si je postavio primarni cilj - novi proizvodi moraju biti jednostavni za rukovanje. Novonastali slogan “Sen-

hi-fimedia #62

Rudy Provoost izvrπni direktor Philipsovog odjela potroπaËke elektronike

za Premierov sportski kanal Premiere Philips HD-Sport. Osim toga, potroπaËima Êe biti ponuen i posebni paket koji se sastoji od HD Ready Flat displaya, HDset-Top-Boxa i pretplate na Premier. Osim sportskog kanala pretplatnici Êe moÊi gledati i HD kanale koji Êe prenosit filmove i dokumentarne emisije. Dok ovo budete Ëitali Philips Êe imati 85% svoje proizvodnje Flat TV-a u HD Ready kvaliteti. U njihovim top modelima TV displaya biti Êe ugraen Pixel Plus 2 HD koji je nadmaπio sve konkurentne tehnologije za obradu i podizanje kvalitete analogne i digitalne slike jer uspjeπno diæe kvalitetu Ëak i HD snimljenom video materijalu. Ne tako davno prikazan je Ambilight koji je naπao na odliËan odjek na

www.hifimedia.hr

IFA 2005

U novu Philips liniju LCD Flat TV displaya pod brand nazivom Cineos ugraena je najnovija tehnologija kao πto je Pixel Plus 2HD i Ambilight 2. Ovu seriju Ëine tri modela oznaka - 42PF9830 (dijagonale 42-inch/106cm), 37PF9830 (37-inch/94cm) i 32PF9830 (32inch/81cm). Oni takoer koriste i HD panel rezolucije 1920x1080.

træiπtu zbog svojeg, oku ugodnom, pozadinskog osvjetljenja TV displaya. Po nedavno provedenom istraæivanju træiπta, svi kupci Ambilight proizvoda su u odgovorima naveli da im Ambilight poboljπava percepciju kvalitete slike i da imaju veÊi osjeÊaj da sudjeluju u filmu ili u emisiji koju gledaju. Na ovogodiπnjem sajmu IFA predstavljen je Ambilight 2 koji stvara stereo svjetlosni doæivljaj pri kojem lijeva i desna pozadinska kolor lampa svijetli neovisno jedna od druge πto pruæa nezaboravan vizualni doæivljaj. Prije dvije godine Philips je po prvi put objavio da rade na proizvodu a ove godine je i po prvi put prikazan Philips Media Center. On predstavlja najbolje πto je Philips razvio na podruËju video i audio tehnologije te kvaliteti slike. Philips Showline Media Center je wireless multimedijalni proizvod sagraen na snaænoj Intel platformi, sadræi 250GB hard diska, dvostruki

tuner koji omoguÊuju istovremeno snimanje i gledanje razliËitih programa i cijelu logiku navigacije mu daje Microsoft Windows Media Center XP. Na hard disk se moæe pohraniti (My Video folder) TV program, video materijal s kamkordera ili video/filmovi koji se skinu s interneta preko ugraenog on-line servisa. Sve ovo se moæe napraviti i u High Definition kvaliteti i kasnije prikazati na HD Ready displayu. Ako se odluËimo na folder My Music dobivamo pristup cijeloj kolekciji CD-a ili glazbi koju smo downloadirali s interneta. Uz pomoÊ posebnog programa moæe se kreirati vlastita play lista. Philips Media Center, uz pomoÊ ugraenog wireless striminga, moæe proslijediti video i audio zapis iz dnevne sobe u bilo koju drugu sobu vaπeg stana ili kuÊe. Na koriπtenju beæiËnog prijenosa podataka zasnovan je i Philips Streamium Wireless Music Center. Ovo je ureaj koji moæe pohraniti,

Philips Ambilight 2

sortirati i prosljeivati cijelokupnu kuÊnu glazbenu kolekciju. Ako stavite CD u player odmah Êe se na ekranu pojaviti informacija o pjesmama jer ureaj podræava Gracenot glazbenu datoteku koja ima preko 50 milijuna naslova. Ako pritisnete tipku za snimanje, Wireless Music Center Êe snimiti sadræaj CD-a na hard disk Ëetverostrukom brzinom u MP3 formatu. Moæete glazbu sluπati na ovom ureaju ili Êete je beæiËno prebaciti na drugi streaming ureaj u drugoj sobi. Philips Wireless Music Center omoguÊuje beæiËno prosljeivanje glazbe na pet pomoÊnih ureaja s tim da se u jednoj sobi moæe sluπati dok se u drugoj, pritiskom na daljinski, gasi. Postoji

takoer i “party mode” kada svi ureaji rade u isto vrijeme. Philips Cineos 9000 serija visoko kvalitetnih komponenti za kuÊno kino (u proπlom broju smo objavili test AV receivera iz ove serije DFR 9000), predstavlja najkvalitetnije πto trenutno Philips nudi i o njima Êemo viπe pisati u narednim brojevima Ëasopisa. Ovdje bih samo stavio naglasak na Bluray Disc prototip koji je prikazan i koji joπ uvijek nije spreman za træiπte zbog kaπnjenja s izlaæenjem na træiπte Blu-ray Disc grupacije (viπe o ovoj tehnologiji moæete proËitati u proπlom broju) gdje Philips predstavlja jednog od vodeÊih proizvoaËa.

Philips Showline Media Center MCP9350i predstavlja modernu platformu za maksimalno uæivanje u digitalnom kuÊnom kinu. DVDR9000H - Hard disk/DVD rekorder s Pixel Plus i ugraenim digitalnim TV tunerom (prikazan je zajedno s DFR9000 AV receiverom)

Philips Streamium Wireless Music Center WACS700 - moæe pohraniti 750 CD-a na ugraeni hard disk kapaciteta 40GB

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005

p i πe: D a n k o © u v a r

Od 14 do 16 listopada u Zagrebu u hotelu Sheraton odræan je 11. regionalni sajam AudioVideoShow Zagreb 2005, najveÊi u ovom dijelu Europe, pod pokroviteljstvom Ëasopisa HiFi Media. Bio sam ugodno iznenaen veliËinom i “ozbiljnoπÊu” sajma, u usporedbi sa na primjer Home Entertainment sajmom u New Yorku kojeg redovito posjeÊujem. Po veliËini zauzetog prostora i po broju soba sa izlagaËima zagrebaËki sajam je po prilici samo Ëetiri puta manji od sajma u New Yorku, πto je s obzirom na razlike u broju stanovnika ta dva grada (i zemalja!) za nas odliËan rezultat. Isto tako treba pohvaliti zastupnike koji nisu æalili truda i ukupno gledano dovukli na sajam impresivnu koliËinu ureaja, veÊina je imala spremne broπure, prospekte i cjenike, uglavnom prevedene na hrvatski jezik.

hi-fimedia #62

etnju sobama zapoËinjemo odliËnom i vrlo profesionalnom prezentacijom zastupnika Dacco iz Zagreba. Slika na 50-inËnoj Pioneer PDP505XDE plazmi (40000 kn) bila je stvarno odliËna, vrlo oπtra i s prirodnim bojama. Sustav za kuÊno kino sastojao se od Parasound Halo A52 5x125W pojaËala (16.900), Halo C2 pretpojaËala/procesora (33000) i Denon DVD-3910 DVD plejera. ZvuËnici su bili πvedski Audio Pro, Black Diamond V.2 kao prednji (5.750 kn), Black Vector V.2 centar (2.200), Image 44 surround (4.550) i Ace Bass 2i sub (5.490). Zvuk je bio vrlo solidan, dobro definiran, jasan i konkretan, idealan za nesmetano gledanje filmova bez sluπnog zamora. AudioCinema Art je takoer pripremio vrhunsko kuÊno kino, s vrhunskim SIM2 C3X DLP projektorom sa tri Ëipa (134.000 kn), projiciranim na platno dijagonale 2,5 m. Audio komponente bile su Onkyo Integra TX-NR5000E 7x200W THX Ultra2 receiver

(39.990), Integra DV-SP1000E univerzalni (DVDA/SACD) DVD plejer (25.990) i Mirage Omnisat V2 serija zvuËnika za kuÊno kino (V2 FS, 3.490, V2 CC, 2.490, V2, 1.890 i Omni S12 sub, 4.990 kuna). Iako su zvuËnici relativno pristupaËne cijene u odnosu na projektor, reciever i plejer, zvuËni dojam bio je dobar i u potpunosti se slagao sa slikom s velikog platna. AS Communications je izloæio vrlo kompaktan, atraktivan i dizajnerski usmjeren Bose Lifestyle 48 sistem za kuÊno kino (44.800 kn). U tom paketu dobije se DVD plejer, tjuner, Dolby Digital/DTS procesor, pojaËalo ugraeno u bas modul i 5 zvuËnika, sve s velikim stupnjem konfora rukovanja i integracije, i zanimljiv ADAPTIQ sistem kalibracije sistema u odnosu na sobnu akustiku i poloæaj sluπatelja. Zadatak slike ispunjavala je profesionalna Pioneer PDP 42MVE1 42-inËna plazma (16.900), baziËni displej visoke kvalitete, bez tjunera i ugraenih zvuËnika. Zvuk je bio tipiËan za Bose sat/sub sisteme: atraktivno i

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005

Dacco

AudioCinema Art

AS Comm

Komteh Utema

Komteh

WiFiHR

Utema

www.hifimedia.hr

und iz samo dva frontalna zvuËnika. U buËnom nadglasavanju sa susjedima (eksponat je bio u hodniku) nemoguÊe je bilo donijeti ocjenu uspjeπnosti pokuπaja, ali zasluæuje svaku pohvalu za dizajn. U ozbiljnom dijelu prezentacije, izloæen je bio Denon/KEF sustav za kuÊno kino, s Hitachi plazmom kao izvorom slike. Tu su bili impresivni Denon AVC-A1XV 10x170W THX Ultra2 receiver (45.000), DVD-3910 univerzalni DVD-A/SACD DVD plejer (9.742 kn), KEF XQ5 samostojeÊi zvuËnici (14.990), XQ2c kao centar (5.708), XQ1 za surrounds sa strane i natrag (7.490/par), i PSW 4000 500W subwoofer (13.900). OæiËenje je bilo QED. Tradicionalno vrlo korektan KEF zvuk, bez koloracija i problema, ali snaæniji i dinamiËniji nego πto smo navikli kod KEF -a. Vrlo Ëvrsta i glasna prezentacija potpunog zvuËnog okruæenja dobrog kuÊnog kina. Utema, zastupnik za Sharp, predstavila je zanimljiv beæiËni LCD displej veliËine ekrana 38

cm. Sharp LC 15 L1E (8.999 kn) je prenosni displej sa baterijama na punjenje (za 2-3 sata gledanja), beæiËnim predajnikom i prijemnikom dometa 30 metara. Izloæeni su bili i ostali Sharp LCD displeji iz Aquos linije, od 35 do 94 cm, sa cijenama od 5.500 do 26.500 kuna. Jedan od najboljih Sharp HD LCD displeja, LC 45 GD1E (113 cm, 59.999 kn), doπao je do izraæaja na prvom javnom prikazivanju HD video materijala snimljenog i obraenog u Hrvatskoj, na Sony HDR-FX1 1080i kamkorderu rezolucije 1440x1080 piksela, u organizaciji naπeg Ëasopisa i distributera Svijet Medija (Sony), Utema (Sharp) i PowerCom 2000 (Apple, digitalna obrada). Slika je bila impresivna, ali bilo je i povremeno nedoreËenih momenata, πto samo pokazuje sav potencijal snimanja u HD rezoluciji, gdje se podjednako dobro vide uspjesi ali i svaka greπka. Joπ jedan od pionirskih poduhvata na hrvatskoj tehnoloπkoj sceni odigrao se na susjednom πtandu,

zajedniËki nastup udruge korisnika beæiËnih mreæa, WiFiHR i udruge Savica.net, kojoj je cilj predstavljanje upotrebe beæiËnomreænih tehnologija u prijenosu audio/video signala visoke rezolucije kroz beæiËnu mreæu 802.11g standarda. Demonstriran je audio/video prijenos kapaciteta 8Mb/s na udaljenosti od pet metara (uz sliku na izloæenom Panasonic LCD displeju), uz koriπtenje ostatka kapaciteta mreæe za istovremene raËunarske potrebe kao πto su beæiËni pristup internetu, printer serveri i sliËno. Cilj je bio zainteresirati moguÊe provajdere beæiËnog interneta, internetskih servisa ili multimedijskih VOD (Video on Demand) sadræaja, na moguÊnosti beæiËnog prijenosa audia i videa koristeÊi postojeÊu beæiËnu mreæu. Plug&Play, zastupnik Leowe, iæloæio je garnituru atraktivnih LCD displeja iz serija Individual (66-81 cm, 18-37.000 kn), Art Xelos (50-105 cm, 8.000 - 40.000 kn) i Concept (66-81 cm, 13-19.500 kn), popraÊeno inovativno brojnom prezenta-

hi-fimedia #62

jasno za generalnu publiku, ali nedovoljno raskoπno za audiofile. AS Comm je joπ izloæio i Sonos digitalni glazbeni sustav (HR i BIH premijera), jedan od najatraktivnijih media server ureaja takve vrste na svijetu. Sustav se sastoji od ZonePlayer-a ZP100 (4190), vrlo fleksibilnog media plejera sa ugraenim 2x50 W pojaËalom, WAN i LAN konekcijama, i dodatnim analognim audio prikljuËkom s kojeg se glazba beæiËno moæe slati ostalim ZonePlayer-ima, i Sonos Controller CR100 kontrolerom (3.490), koji ima LCD displej u boji i beæiËno komunicira sa PCom ili ostalim izvorima digitalnog zvuka u kuÊi i πalje s njih glazbu na Zone plejere i upravlja s njima. Dva Zone plejera i jedan kontroler mogu se dobiti u specijalnom “intro” paketu za 10.490 kuna. Komteh je predstavio novi Denon S-101 paket za kuÊno kino, DVD plejer sa procesorom, pojaËalom i dva zvuËnika i bas modulom u atraktivnom i kompaktnom pakovanju. Specijalno procesiranje signala pokuπava doËarati surro-

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005 HiFi Media

HSM Informatika

Lukvel

Plug&Play

cijom atraktivnih hostesa na πtandu. Lukvel, zastupnik Hitachi-a, demonstrirao je triLCD senzor PJ-TX100 LCD projektor (8.990 kn), na ogromnom Euroscreen platnu veliËine 220 x 170 cm, uz pasivnu izloæbu ostalih LCD projektora po cijenama od 5 do 8 tisuÊa kuna. Vrlo impresivnu prezentaciju priredila je HSM Informatika, sa hrvatskom premijerom izvrsnog InFocus ScreenPlay 777 tri-Ëip DLP projektora (119.999 kn). HD demo sadræaj preko 777 projektora bio je najbolja slikovna prezentacija na sajmu, s impresivnom oπtrinom slike, prirodnim bojama i velikom rezolucijom. U sobi su joπ bili InFocus 4805 i 5700 DLP projektori, Davis Acoustics KVK5 zvuËnici, Davis KVK centar, DK290 surrounds, AudioPro sub i Marantz SR12S1 receiver. Nove boje zvuka su priredile bogatu izloæbu raznih ureaja, jedan od izlagaËa koji nije πtedio truda dovuÊi brdo ureaja na sajam. Izloæena su bila raskoπna McIntosh pojaËala, razne Yamaha mini linije i subwooferi, Yamaha komponente za kuÊno kino i u prezentacijskom dijelu Musical Fidelity 3.5 pojaËalo (9.500 kn), 3.5 CD plejer (9.500), Dali Ikon 6 zvuËnici (6.240) i Panasonic 42PV-500E plazma (25.000). Vrlo profesionalnu prezentaciju najnovijih svjetskih trendova na podruËju high-end kuÊne audio/video automatizacije pripremila je firma Lilienthal d.o.o. iz Dubrovnika. Osnovani 2004. godine kao podruænica Lilienthal Gmbh iz NjemaËke, iza njih stoji 20 godina iskustva na podruËju konferencijskih sistema i kuÊne automatike, a u koje se danas sve viπe integriraju vrhunski sistemi za kuÊno kino. Na sajmu su prikazani kontrolni “touch” paneli (objedinjena kontrola kuÊne automatike, kuÊnog kina i media servera) vodeÊe ameriËke firme na tom podruËju, Crestron. Kod Lilienthal-a je moguÊe

hi-fimedia #62

naruËiti voenje projekta vrhunske instalacije kuÊnog kina i automatike od poËetka do kraja, uz namjensko programiranje Crestron panela specijalno za tu aplikaciju. MoguÊe je integrirati na primjer tlocrt stana na panelu, sa lokacijom i kontrolom funkcije svih automatskih stanica, od sigurnosnog sistema do rasvjete i kuÊnog kina. Distributor profesionalne opreme Intercom po prvi put je u Hrvatskoj izloæio zvuËnike, u svijetu profesionalnog audia vrlo poznate firme, Miller & Kreisel. Povijest M&K je na neki naËin vezana uz kuÊno kino, jer su oni joπ davne 1975. godine izbacili na træiπte prvi satelit-subwoofer zvuËniËki sistem na svijetu, koristeÊi za ono vrijeme minijaturne Visonik David zvuËnike kao satelite i specijalno za njih konstruirani M&K Goliath sub. M&K sistem za kuÊno kino bio je u sklopu prezentacije moguÊnosti Sensio 3D video procesora i Projectdesign DLP projektora kao elemenata sistema za vrhunske komercijalne aplikacije (prezentacije) ili vrhunskog kuÊnog kina. Sensio 3D procesor pokuπava doËarati veÊu trodemenzionalnost slike na platnu, i umanjiti zamor oËiju prilikom gledanja filmova ili prezentacija. AVR je izloæio jedan od najboljih primjeraka nove generacije video projektora sa ugraenim DVD plejerom i zvuËnicima, Optoma MovieTime DV10 (9.900 kn). DV10 je DLP projektor s jednim Ëipom, 854x480 rezolucijom i 2x5W zvuËnicima ugraenim u kuÊiπte. Slika je bila projicirana na prenosno platno sa stalkom Ëeπke firme MW, πirine 180 cm, teæine samo tri kkilograma i s visinom koja se moæe podeπavati (1.800 kn). Na raspolaganju je i manji model, πirine 160 cm i fiksne visine (1.000 kn). Sonus Art, zastupnik B&W, Rotel, Classe, JMLab i Gallo Acoustics, u atraktivno prezenti-

Nove boje zvuka

Lilianthal

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005

Media Audio

AVR

Sonus Art

Intercom

Sonus Art

www.hifimedia.hr

Audio centar

ranom izloæbenom prostoru, s dosta izloæenih ureaja, predstavio je primjer jednostavnog hi-fi sistema sastavljenog od komponenti dosta cijenjenih i razvikanih u svojoj klasi, Rotel RA 1062 integriranog pojaËala (6.200 kn), RCD 1072 CD plejera (6.200) i B&W 705 zvuËnika (10.500). U malo prevelikoj sobi za zvuËnike, zvuËalo je to vrlo Ëisto i tonski korektno, s veÊim naglaskom na kontroli i definiciji nego na razigranoj muzikalnosti. Sve u svemu, dobra vrijednost za uloæeni novac. Kabeli su bili Transparent Musicwave Super.

Media Audio, najveÊi zastupnik high-end ureaja kod nas, izloæio je pravi high-end zvuËni sustav sastavljen od komponenti najviπe klase i izazvao veliki interes publike koja to nema prilike Ëuti svaki dan. Da veÊina publike nije ostala ravnoduπnom, svjedoËile su stalne guæve u toj sobi. U akustiËki dosta prikladnom prostoru svirali su Theta Compli univerzalni DVD-A/SACD plejer (4.850 kn), Theta Generation VIII A/V procesor i predpojaËalo (10.000), Audio Research Reference 3 predpojaËalo, Krell 300cx pojaËalo (9.500), SR Basis Exclusive gramofonsko predpojaËalo s baterijskim izvorom napajanja, Kuzma Stabi Reference gramofon sa Airline ruËkom i Myabi 47 Labs zvuËnicom, i novi Sonus Faber Amati Anniversario zvuËnici (129.980 kn). Kabeli su bili Cardas. Iako su zvuËnici bili nerazraeni, osjeÊao se high-end potencijal, posebno pred kraj sajma zvuk je bio muzikalno ugodan, dobro rasprπen u prostoru, neposredan i jako definiran i prezentan u srednjim tonovima, s dobrom makro i mikro dinamikom. KlasiËni high-end zvuk u smislu besprijekorne reprodukcije timbra, dinamike i prostora, ali ne za pobornike minimalistiËnih “hobistiËkih” sistema (single ended, horn zvuËnici i sliËno) koji tvrde da njihovi sistemi bolje komuniciraju suπtinu glazbene poruke u odnosu na prezentaciju. U drugoj sobi Media Audio, izloæeni su bili MBL 121 zvuËnici sa Gryphon Diablo integriranim pojaËalom, Weiss Jason CD transportom i Medea konvertorom i Nordost kabelima. I ovdje je bilo elemenata zvuka visoke klase, posebno u reprodukciji prostora i zvuËne pozornice, te

Media Audio

Stylos Sys

hi-fimedia #62

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005

Oktava

Komteh

Sophos Lab

Renoprom

Sigma Audio Koncept & FBM Rondo

AudioCinema Art

hi-fimedia #62

AudioCinema Art

atraktivnosti zvuka u visokim i srednjim tonovima, ali osjeÊalo se da klasiËni bas drajver ne moæe pratiti superiornu kvalitetu omnidirekcionog MBL visokotonca, posebno prilikom glasnijeg sluπanja. Audio Centar je izloæio svoj poznati sistem baziran na Beta Systems C2 zvuËnicima vlastite izrade (20.000kn), Pass x1 predpojaËalom (41.000 kn), Pass x150.5 pojaËalom, Exposure 3010 CD plejerom kao transportom (13.000kn), Stylos Sys HAD konverterom (57.000kn) i Wireworld kabeli. Vrlo solidan zvuk, otvoren, prozraËan i s dobrom definicijom cijelog zvuËnog spektra. Prototipovi Beta Systems C1 zvuËnika (manja verzija C2 sa istim drajverima, mini-monitor sa interesantnim dizajnom produæene prednje stranice koja sluæi kao integrirani stalak) nisu bili prikljuËeni ali djeluju obeÊavajuÊe. Vrlo zanimljivu alternativu komercijalnim hi-fi sistemima predstavili su Stylos Sys iz Slovenije sa svojim prototipom samogradnje zvuËnika baziranih na Tangband driverima koje Stylos Sys i prodaje. W4-657SC 10 cm πirokopojasni driver (35 eura) i 28-847 visokotonac (25 eura) montirani su u plitku πiroku samostojeÊu kutiju sa verijacijom na temu principa rada transmijske linije u bas podruËju. Po rijeËima dizajnera Igora Jeæa, koji takoer dizajnira HAD i Styx konvertere, ovo je bio samo eksperiment koji je ispao jako dobro, ali nije siguran da Êe i ponuditi takav zvuËnik na prodaju (kad bi, koπtao bi oko 1.000 eura), to je viπe bila ideja kako promovirati Tangband drajvere za samogradnju. Zvuk je bio vrlo muzikalan, komunikativan, svjeæ i ritmiËki razigran, iako ne perfektan u audiofilskom smislu, ali to je i bio cilj dizajnera. Amplifikacija je takoer zanimljiva, Japo prototip MOSFET pretpojaËala i Japo izlazno MOSFET pojaËalo 2x20W u A klasi, sa samo dva stupnja pojaËanja i odvojenim napajanjem. Izvor zvuka bio je Harman Kardon HD740 kao transport i Stylos Sys Styx DAC (1.500 eura). Joπ jednu varijantu zvuËnika za samogradnju predstavila je Oktava, sa Ciare HX132 πirokopojasnim drajverima (650 kn), s moguÊom ugradnjom u samostojeÊu ili bookshelf kutiju. ©irokopojasni zvuËnici bez skretnice zvuËali su neposredno i koherentno, ali osjetljivije audiofile treba upozoriti na timbralne nedostatke koji su skoro neizbjeæni kod ovakvog tipa zvuËnika. Izvor zvuka bio je Harman Kardon 750 CD plejer, Onkyo predpojaËalo i egzotiËno Black Fire cijevno pojaËalo, porijeklom iz Rusije. Impresivno masivan zvuk iz malih zvuËnika mogao se Ëuti u sobi Sophos Lab, iz Rogers LS3a zvuËnika (4.900 kn) pogonjenih kineskom elektronikom, Xindak Muse Deluxe CD plejerom sa cijevnim izlaznim stupnjem (6.300 kn) i Xindak XA-6950V 2x100W pojaËalom u A klasi (5.120 kn). KoliËina zvuka koja je izvirala iz tih malih zvuËnika mnoge nije ostavila ravnoduπnim, bilo je to dinamiËno i dobro tonski izbalansirano, ali lagana “raspadnutost” i anarhiËnost zvuka mogla bi zasmetati razmaæenije audiofile. Pravu demonstraciju atletski brzog i agresivnog audiofilskog zvuka priredio je Komteh sa KEF

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO SHOW ZAGREB 2005 Reference 201 zvuËnicima (22.590 kn), Denon DCD-SA1 CD/SACD plejerom (55.500) i PMASA1 2x100W integrircem masivne izrade (59.900 kn), primjerom moÊi japanskog industrijskog inæinjeringa puπtenog s lanca da kreira najbolji proizvod u okviru njihovih moguÊnosti. Glasan i gromoglasan, snaæan, super-detaljan i agresivan zvuk sa istaknutim srednjim i visokim tonovima odlika je ovog sustava, potpuno u suprotnosti sa KEF tradicijom mirnog, neutralnog i neupadljivog zvuka (vremena se mjenjaju). Tko voli ovakav zvuk doÊi Êe na svoje, ostali mogu uvijek izabrati neki drugi sistem. Renoprom se mogao pohvaliti svjetskom premijerom Monitor Audio Gold Signature 60 zvuËnika, kojeg su uspjeli dobiti specijalno za ovaj sajam. U kombinaciji sa Marantz SC-7 predpojaËalom (62.000 kn), Marantz Ma-9 mono-blokovima (55.000 x 2), SA11ST SACD/CD plejerom (19.900) i TT15 gramofonom s Clearaudio Virtuoso zvuËnicom (11.500), zvuk je bio detaljan, generalno svijetlog karaktera i s tonskim balansom naklonjenim visokim tonovima, ali uglaen, brz i s dobrim tranzijentima. Kabeli su bili Straight Wire. U sustavu za kuÊno kino u susjednoj sobi bili su Philips 42PF9830 LCD displej s Ambilight 2 i Pixel Plus 2 HD tehnologijama (40.000 kn), Marantz 9600 receiver (26.500 kn), DV7600 univerzalni DVD plejer (5.900) i Monitor Audio RS 8 zvuËnici (9.490), RS-LCR centar (2.890) i S-RSW12 sub (6.900 kn). Slika na Philips LCD-u bila je vrlo oπtra, sa dobrom, skoro trodimenzionalnom dubinom slike. Uvoznik Sigma Audio Koncept zasluæan je za jedan od najboljih zvuËnih doæivljaja na sajmu, njihov sistem sa Gamut elektronikom i zvuËnicima pruæio je vrlo delikatan, transparentan i profinjen zvuk, idelan za ljubitelje klasiËne glazbe. Svirali su Gamut CD-1 plejer (22.600 kn), C-2R predpojaËalo (15.600), D-200 pojaËalo (35.200) i L-3 zvuËnici (28.200), sa XLO kabelima, Kimber Palladium kabelom za struju (17.000 kn!), FBM Rondo Reference policom (3.965) i Gravity Reference stalcima za zvuËnike (4.233 kn). U Audio Art sobi sa NAD i Wadia komponentama doËekao nas je relaksiran, ugodan i uglaen zvuk, idelan za odmor uπiju od napora sajma. Wadia 302 CD plejer (33.990 kn) bio je spojen na NAD M3 pojaËalo (14.025 kn) i PSB M2 zvuËnike (13.490 kn), sa Kimber Select kabelima. U iduÊoj Audio Art sobi svirali su novi Triangle Esprit Antal ES zvuËnici (10.500 kn), Unison Research Unico CD plejer (10.900 kn), Unico Se hibridno integrirano pojaËalo (11.900) i Finite Elemente Spider polica. Zvuk je bio vrlo “suh” i detaljan, s jakim prezentnoπÊu i brzom reprodukcijom tranzijenata, ali vjerojatno hendikepiran ogromnom koliËinom ureaja i posebno zvuËnika koje je zastupnik izloæio uz sve zidove sobe. Toliki trud zastupnika (Antique Sound Lab, Zingali, Opera, Jamo, Energy, Dynaudio) da dovuËe sve te ureaje na sajam zasluæuje svaku pohvalu i diæe nivo cijelog sajma pred posjetiteljima. MoÊ audiofilskih kabela hrvatske proizvodnje demonstrirao je SumiÊ Audio, sa svojim kabeli-

www.hifimedia.hr

AudioCinema Art

SumiÊ Audio

AudioCinema Art

ma u sistemu sa Dynaudio Audience 72 SE zvuËnicima (10.998 kn) i Primare elektronikom, 121 integrircem (7.490 kn) i CD21 plejerom (7.990). Upravo je nevjerojatno koliko detalja i visokih tonova je izlazilo iz tog sistema, kao da su na pojaËalu ukljuËene tonske kontrole (a znamo da moderna pojaËala kao Primare nemaju takve stvari). Za ljubitelje ultra Ëistog zvuka, detalja i visokih tonova, SumiÊ kabeli mogli bi biti pravo rjeπenje. I za kraj, solidan zvuk mogao se Ëuti u sobi Audio San, sa PMC FB1+ zvuËnicima (20.000

kn), Vecteur I4.2 integriranim pojaËalom (11.100), Vecteur L4.2 CD plejerom (14.300) i u rezervi Bryston BP-26 predpojaËalom (26.000 kn) i 4B-SST 300W pojaËalom (28.000). Topao, uglaen zvuk sa punim basom i pomalo povuËenim, neagresivnim visokim tonovima odlika je ovog sistema. Kabeli su bili Soundstring. I to bi bilo sve, usprkos prometnim guævama i sastanku dræavnika koji se poklopio s vremenom odræavanja sajma, posjeta je bila dobra i moæe se reÊi da je sajam bio uspjeπan i za izlagaËe i za posjetitelje. Nadam se da Êe iduÊe godine sajam biti joπ veÊi i bolji.

AVI Tech & Audio San

hi-fimedia #62

audio news DALI ICON 6

Danski Dali predstavlja novu seriju Dali Icon. Prvi model iz Icon serije, samostojeÊi zvuËnik Icon 6 veÊ je u prodaji, dok se ostali dio serije oËekuje do kraja 2005. Koriπteni driveri su 6-inËni bas s membranom izraenom od kombinacije drvo-papir i DALI-ev jedinstveni visokofrekvencijski modul s ribonom i specifiËno izraenim kuÊiπtem. Raspon frekvencija sustava je (+/-3dB) 37 - 30000 Hz, osjetljivosti 91,5 dB. PreporuËena snaga pojaËala 25 - 150W. ZvuËnik je izraen prema uzoru na zvuËnike iz Dali High-end Euphonia i Helicon serije. INFO: Nove Boje Zvuka,Tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

Novi gramofon iz NAD-a

Na sve veÊu potraænju na træiπtu za starim dobrim gramofonima odgovorio je i NAD predstavivπi svoj novi, cijenom pristupaËni model C555. Ureaj pomalo podsjeÊa na Regin P2 model, a i koristi izrazito cijenjenu ruËku iz toga modela RB250. AntirezonirajuÊi tanjur od medijapana pokreÊe sinkroni motor, dok se gramofon isporuËuje s Goldring Elektra zvuËnicom. Kvalitetnu reprodukciju garantira ugraeni magnetski linearni anti-skate kompenzator. Masa C555 je 5,25 kg, a u standardnu opremu ukljuËen je zaπtitni poklopac. Za one koji æele imati pojaËalo i AM/FM tuner u istom kuÊiπtu, ali se ne æele odreÊi kvalitetnog zvuka NAD je ponudio rjeπenje u stereo receiveru oznake C720BEE. PojaËivaËka sekcija u potpunosti odgovara onoj iz hvaljenog C320BEE integrirca. Tako poznata „PowerDrive“ topologija osigurava maksimalnu snagu pojaËala (2x50 W) bez obzira na impedanciju spojenih zvuËnika, a tu je i „Soft Clipping“ opcija zaπtite. Na raspolaganju je 7 linijskih ulaza, preout izlaz, multiroom opcija za implementaciju u custom aplikacije, te daljinac. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

Sonus Faber Amati Anniversario

S modelom Amati Anniversario, tvrtka Sonus Faber obiljeæava 500. obljetnicu roenja slavnog graditelja glazbala Andrea Amatia (1505-1577). Amati Anniversario u sebi nosi neke od znaËajki i iskustva koje su u tvrtki stekli pri izradi modela Stradivari Hommage: kabinet je oblikovan po uzori na lutnju, kako bi se brojne rezonancije meusobno uskladile te doprinijele jedinstvenom tonu zvuËnika iz Cremone. S tehniËke strane, spomenut Êemo kako je Amati Anniversario trostazna, basrefleksna kutija, izgraena od nbrojnih lamela odabranih sorti drveta. U takvu kutiju, pri Ëijoj se izradi pazilo i na usmjerenost godova u drvetu, ugraeni su 25mm ring-radiator viskotonac, srednjetonac promjera 150mm sa zavijnicom od Kaptona te dva basa promjera 220mm s membranom od legure magnezija i aluminija. Skretnica je optimizirana fazno i amplitudno, sa susretnim frekvenicjama od 350 i 4000Hz. Frekvencijski opseg sustava je 24-30.000 Hz, osjetljivost 92dB(2,83V/1m), uz nominalnu impedanciju 4 Ohma.Dimenzije zvuËnika su 1170x560x260mm (VD©), a masa 115kg/par. Predviena maloprodajna cijena; Red Violin piano finiπ - 123.980 kn, a Graphite piano finiπ - 129.980 kn INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

audio news Davis Acoustics Kadil ac 5 MkII

Jedan od vodeÊih francuskih proizvoaËa zvuuËnika, Davis Acoustics je izaπao na træiπte s obnovljnim modelom Kadillac 5. Tvrtka koje veÊ 18 godina proizvodi vrhunske zvuËnike jedinice i zvuËniËke kutije njeguje svojstven zvuk; dinamiËan, koherentan i definiran. Nova verzija Kadillaca koristi kevlarsku bas/srednjetonsku jedinicu promjera 165mm i koja ne koristi skretnicu nego je direktno spojena na zvuËniËke terminale. Visokotonska jedinica je 25mm meke kupole a donje bas podruËje pokriva takoer 165mm bas jedinica s membranom od tretiranog papira. Frekvencijski raspon je 39Hz do 20kHz, ima osjetljivost od 92 dB, impedanciju od 4 Ohma πto ga Ëini prikladnim za cijevna pojaËala. Nominalna snaga je 120W a maksimalna 180W, dimenzije su 1000x200x350mm (Vx©xD) a teæina 21kg. Cijena ovog modela je 10.500 kn i dolazi u dva finiπa - prirodni i crveni furnir treπnje. Jamstvo na zvuËnike je 5 godina. INFO: Audio Centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

Novosti iz Cambridge Audio

Britanska tvrtka Cambridge Audio poznata po kvalitetnoj produkciji AV ureaja vrlo pristupaËnih cijena najavila je Ëitav niz noviteta u odliËno prihvaÊenoj Azur liniji. Izmeu ostalog, izdvajamo novi top model integriranog stereo pojaËala oznake Azur 740A sa 2x120 W na 8 oma za Ëiji je stabilan rad zaduæen veliki i predimenzionirani toroidalni trafo. Uz klasiËne pozlaÊene RCA, te jedan XLR ulaz na raspolaganju su joπ RS232 port i A-Bus izlaz za povezivanje sa razliËitim opcijama _custom_ instalacija. Tu su i kvalitetni zvuËniËki terminali, euro strujna utiËnica, a kompletna elektronika smjeπtena je u izrazito rigidnom kuÊiπtu sa 7-milimetarskim stranicama od aluminija i bazom izraenom od Ëelika debljine 2 mm na kojoj se nalaze specijalne antirezonantne noæice. U istom takvom kuÊiπtu smjeπtena je i elektronika novoga CD playera Azur 740C. Za taj je model, u suradnji sa πvicarskom tvrtkom Anagram Technologies, razvijena posebna tehnologija upsamplinga pod nazivom Adaptive Time Filtering Asynchronous (ATF). Tim se postupkom 16bit/44.1kHz CD signal interpolira u 24bit/384kHz signal putem 32-bitnog Analog Devices _BlackFin_ DSP-a. D/A pretvorba realizirana je putem dva 24bit/384kHz DAC-a iste tvrtke u dvostrukoj diferencijalnoj formaciji. Transport i optika izraeni su u suradnji sa Sonyem. Na raspolaganju su pozlaÊeni RCA i XLR analogni izlazi, koaksijalni i optiËki digitalni izlazi, koaksijalni i optiËki digitalni ulazi, te euro utiËnica. Oba ureaja posjeduju centralno smjeπten display, daljinski upravljaË, a dostupni su u crnoj ili srebrnoj izvedbi. Meu novitetima nalazi se i Azur 640H Music Server s memorijom kapaciteta 160 Gb. U ureaj je implementiran CD player na bazi hval-

hi-fimedia #62

jenog modela 640C, a za jednostavno povezivanje sa raËunalom na raspolaganju je USB port. Svim funkcijama upravlja se putem on-screen menija i daljinskog upravljaËa. MoguÊa je i konekcija s beæiËnim LAN-om. Osim spomenutih modela najavljeni su joπ pristupaËni FM tuner Azur 340T, MM/MC gramofonsko predpojaËalo Azur 640P, novi AV receiver Azur 640R, mini linija i niz kvalitetnih AV kabela. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

www.hifimedia.hr

audio news VV Audio - Apsorber V-8 Ciare - novi modeli u πirokopojasnoj seriji onesen uspjehom prvih modela HX100 i HX130 koji su u vrlo kratkom vremenu dosegli prvo mjesto kod DIY konstruktora i vodeÊih industrijskih dizajnera, CIARE je nastavio s istraæivanjem i eksperimentiranjem u podruËju πirokopojasnih (full-range) zvuËnika. Prednost koriπtenja zvuËnika ovog tipa sada je dobro poznata: izuzetna fazna usklaenost, nema dijeljenja signala na viπe zvuËnika i, povrh svega, nema potrebe za skretnicama. Jedno od ograniËenja πirokopojasnih zvuËnika je uspjeπno pokrivanje najniæih dijelova audio spektra, odnosno niskih frekvencija. Kako bi rijeπio taj problem CIARE je kreirao dvije nove jedinice - HX160 i HX201, promjera 160 i 200 mm. ©iroka povrπina za emitiranje, niske rezonantne frekvencije i odliËan faktor optimizacije omoguÊavaju odræavanje dobre uËinkovitosti na viπim frekvencijama. Nasuprot bas zvuËnicima, HX160 i HX201 imaju iznimno smanjenu masu, πto zajedno s geometrijom membrane i ustrojem magneta daje frekvencijski odziv koji prelazi 15 kHz. Uz to, zvuËnici imaju visoku osjetljivost, respektabilnih 95 dB W/m kod HX160 i 96 dB W/m kod HX201. Joπ jedna zajedniËka karakteristika od HX160 i HX201 je gotovo potpuna izoliranost magneta, tako da disperzija magnetnog toka mjerena na udaljenosti od 10 cm ne prelazi 50 A/m. Ova vaæna Ëinjenica πiri polje primjene ovih πirokopojasnih zvuËnika u Audio/Video podruËju, pogotovo u sustavima kuÊnog kina gdje se zvuËnici mogu smjestiti pokraj TV ureaja. Osnovne karakteristike ovih jedinica su slijedeÊe: HX160 - 40 W RMS, 90 W max. 8 Ohma, 95dB 1W/1m, Fs=70,2 Hz, cijena 1080,00 Kn/kom, HX201 - 40 W RMS, 90 W max. 8 Ohm, 96dB 1W/1m, Fs=53,4 Hz, 1387,00 kn/kom. INFO: Oktava, Tel. 01/2334 324, www.oktava.hr

Exposure XXXV

Model XXXV (tj. model 35), trenutno je najkvalitetnije integrirano stereo pojaËalo u ponudi Exposurea. Nastao na temeljima slavnih integriraca iz proπlosti, model XXXV koristi probrane audiofilske dijelove, kao πto su kvalitetni kondenzatori na putu signala, veliki toroidni trafo, Ëvrsto aluminijsko kuÊiπte te temeljito promiπljen ulazni stupanj u A klasi. U izlaznom stupnju upotrijebljeni su bipolarni tranzistori. Izlazna snaga integrirca je 80W po kanalu pri optereÊenju od 8 Ohma (160W/4Ohma), a ulazna impedancija iznosi 19kOhma. Masa ureaja je 11,5kg, a pojaËalo je moguÊe nadograditi MM/MC modulom za prikljuËak gramofona. IsporuËuje se s daljinskim upravljaËem. Cijena: 17.000 kn INFO: Audio Centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

Ukoliko æelite prostorno ureenu zvuËnu sliku sada moæete isprobati apsorber V-8, pribor za apsolutnu eliminaciju vibracija koje je djelo zagrebaËkog audiofila i konstruktora Vladimira Vrbana. Njegova izvedba i graa omoguÊuju da sustav zvuËi s viπe detalja, prostora i dinamike. Izraen je od kombinacije OFA aluminija visoke ËistoÊe, specijalne ËeliËne kuglice i visoko kvalitetne gume posebno proraËunate i testirane tvrdoÊe i elastiËnosti. Konstruiran je u svrhu eliminacije periodiËnog gibanja vrlo male amplitude i vrlo velike brzine oko toËke ravnoteæe audio ureaja. V-8 pribor za upijanje vibracija, prema rijeËima konstruktora, daje iznimno visoke rezultate u kombinaciji s CD-playerima, gramofonima, cijevnim ureajima, tunerima, predpojaËalima i pojaËalima. Aposrber V-8 Ëini precizno izraeno tijelo sa optimiziranom postojanom povrπinom, specijalna kugla od visoko legiranog Ëelika, visoko kvalitetna guma, posebne konstrukcije, elastiËnosti i tvrdoÊe te posebna legura aluminija Mjere: 20 mm visina, 54 mm promjer, masa 280 g, uz optereÊenje po apsorberu od 0,5 do 8 kg. MoguÊe zavrπne obrade: aluminij, pozlaÊen aluminij, aluminij plastificiran u svim bojama, guma crna, i ostale boje po æelji. Cijena za osnovnu verziju (Ëisti aluminij s crnom gumom) 200,00 kn po komadu. INFO: VV AUDIO, e-mail: vladimir.vrban@inet.hr, mob. 098/214 554

audio news Dynaudio Focus nova serija zvuËnika

Cijenjeni danski proizvoaË zvuËniËkih kutija Dynaudio predstavio je potpuno novu seriju zvuËnika pod nazivom Focus. U njihovoj kategorizaciji Focus je smjeπten izmeu poËetne Audience i Contour serije. U njoj se nalaze dva dvostazna monitorska, te po jedan 2,5-stazni samostojeÊi i centralni zvuËnik. Za novu seriju razvijene su nove Esotec+ zvuËniËke jedinice koje nastavljaju prepoznatljivu Dynaudio tradiciju u proizvodnji istih. U najmanjem modelu Focus 110 nalaze se tako novi Esotec+ D280 visokotonac i Esotec+ 15W-75 bas, u modelu Focus 140 je T380 i 17W75, dok su u samostojeÊem Focus 220 modelu T380 i dva 17W-75. »vrste kutije blago se suæavaju prema straænjoj strani uz zaobljene kutove πto je pravo osvjeæenje u odnosu na dosadaπnji klasiËni dizajn Audience serije. Finiπi su od pravoga drveta, a dostupni su: Maple, Cherry, Rosewood i Black Ash. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

SENNHEISER PMX 100 i PMX 200

Sennheiser æeli dokazati svoju visoku poziciju kao proizvoaË sluπalica te predstavlja nove modele namijenjene koriπtenju sa prijenosnim ureajima. PMX 100 i PMX 200 sluπalice za noπenje oko vrata bazirane su dizajnom i zvukom po uzoru na uspjeπne modele PX 100 i PX 200. PraktiËnost osigurava kabel samo s jedne strane, kao I mala masa od samo 60g. Frekvencijski raspon iznosi 15-27000 Hz (PMX 100),odnosno 10-21000 Hz (PMX 200). INFO: Nove Boje Zvuka,Tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

Furutech

Kompletan pribor za izradu kabela, RCA konektore, πuko, IEC konektore, banane, vilice renomirane japanske tvrtke Furutech moæete nabaviti kod domaÊeg zastupnika u prodavaonici AVMaxa (Dacco) u Heinzelovoj 60. U ponudi su i strujne letve sa AC filterima, te zvuËniËki, digitalni, strujni i signalni kabeli koji su dostupni po æelji u raznim duæinama. INFO: Dacco, Tel. 01/6185511, www.dacco.hr

www.hifimedia.hr

Arcam FMJMS250 - sound server

Arcam MS250 je glazbeni server s audiofilskim pretenzijama. Osim πto Êe posluæiti kao dobar CD plejer, MS350 omoguÊava reprodukciju Internet radija i materijala pohranjenog na tvrdom disku kapaciteta 250Gb. Ovako velik prostor na disku omoguÊava pohranu 400 nekomprimiranih CD-ova, odnosno oko 3.000 diskova u nekom od komprimiranih formata. Ukoliko navedeno nije dovoljno, MS250 omoguÊav spajanje na joπ jedan MS250 preko Etherneta. Osim toga, ako æelite snimati vlastite diskove, i to je moguÊe jer je ureaj CD-R kompatibilan. Od konektora, ugraeni su æiËna ili beæiËna mreæa, Internet radio, izlazi za video displej (kompozitni, S-Video, VGA), Ëetiri zasebna analogna izlaza, infracrveni i RS232 za multizonsko upravljanje. INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

THE BRIDGE

The Bridge je Harman/Kardonov iPod Docking Station, koji omoguÊuje koriπtenje iPoda u kuÊnom glazbenom sustavu. RijeË je o svojevrsnom interfaceu koji povezuje iPod kompatibilnim H/K AVR ureajima. U sluËaju ovakvog povezivanja, iPodom je moguÊe upravljati pomoÊu AVR daljinskog upravljaËa, dok kontrolu vrπimo putem On screen displeja. Osim navedene uloge povezivanja s ureajima kuÊnog kina, The Bridge sluæi i kao punjaË za iPod. INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Energy Reference Connoisseur Poznata kanadska zvuËniËka produkcija Energy nadogradila je i unaprijedila svoju cijenjenu Connoisseur seriju kroz potpuno novu Reference Connoisseur liniju. U njoj se nalazi monitor RC-10, tri samostojeÊa modela (RC-30, RC-50, RC-70), centralni RC-LCR i surround zvuËnici oznake RC-R. U svim modelima koriπtene su nove, unaprijeene zvuËniËke jedinice, i to aluminijski visokotonci te kevlarske srednjetonske i bas jedinice. Posebno je zanimljiv model RC-LCR koji je ponajprije zamiπljen kao centralni zvuËnik u sustavu kuÊnog kina, ali ako se postavi vertikalno moæe efikasno sluæiti kao prednji lijevi/desni zvuËnik. Svi su modeli bas-refleks ustroja, visoke osjetljivosti, te stabilne impedancije od 8 ohma (min 4 ohma). Kutije su visoko kvalitetne, rigidne i popriliËno teπke, a dostupne su u treπnji, ruæinom ili pak pepeljasto crnom finiπu. Na slici je Energy RC-70 koji koπta 13.140 kn. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

www.hifimedia.hr

audio news STUDIO LAB i X-Pod by MOSQUITO

Novi Jamo „Flagship“

Slavna danska kompanija Jamo, specijalizirana za proizvodnju zvuËniËkih kutija, koju su joπ davne 1968.g. utemeljili Preben Jacobsen i Julius Mortensen, kupljena je poËetkom ove godine od strane isto tako poznate i financijski iznimno jake ameriËke tvrtke za proizvodnju zvuËnika Klipsch. Novi vlasnik se obvezao kako neÊe (barem u poËetku) pretjerano mjeπati u prepoznatljivu i na tradiciji izgraenu Jamo proizvodnu filozofiju. Svjeæa financijska injekcija rezultirala je nizom novih, odliËno prihvaÊenih modela (npr. kompletna nova E7 serija dobitnik je prestiæne EISA nagrade), a po prvi puta nakon 1991.g. i lansiranja legendarnih Oriel high-end zvuËnika u Jamu su se odluËili za izradu novih zvuËnika toga kalibra. Gotovi model pomalo Ëudne oznake R909 (Reference) premijerno je predstavljen ovoga rujna u Berlinu na poznatom IFA sajmu. Radi se o samostojeÊim, trostaznim zvuËnicima u kompletnoj „open baffle“ konstrukciji. Na taj je naËin maksimalno reduciran utjecaj sobne akustike i kabineta (kojega u ovome sluËaju nema) na konaËni zvuk, to jest, uloga nepoæeljnih refleksija i rezonancija svedena je na minimum. Ugraene jedinice su iz vrhunskih skandinavskih produkcija. Visokotonci su 25-mm specijalna inaËica

Scanspeak Revelator modela s tekstilnom kupolom presvuËenom u nekoliko slojeva, pri Ëemu je koriπtena tzv. Symmetric Drive tehnologija. S obzirom da su sve jedinice smjeπtene na otvorenoj ploËi debljine svega 47 mm i obraenoj sa 7 slojeva visokosjajnog laka, komora iza visokotonca dvostruko je dampirana, te tretirana anti-rezonantnim nastavkom koji eliminira vibracije. Za srednjetonsko podruËje zaduæeni su 150-mm driveri iz Seas produkcije sa neodimijskim magnetom i magnezijskom membranom koju karakterizira krutost i mala masa πto osigurava πiroki dinamiËki raspon. Gornja rezna frekvencija nalazi se na 9 kHz Ëime se uz vrlo ravnu frekvencijsku krivulju postiæe naglaπeno transparentna reprodukcija vokala. Bas podruËje pokrivaju po dva komada 380-mm bas jedinica smjeπtenih u otvorenim magnezijskim koπarama sa ultralaganim papirnim membranama pojaËanim poliuretanskom suspenzijom. Takve jedinice su vrlo brze, a i poniru popriliËno duboko. Prema rjeËima glavnog inæenjera akustike Henrika Mortensena rezultat je Ëvrst i brz bas, te precizna i fluidna reprodukcija kompletnog frekvencijskog spektra uz izostanak koloracija i reverberacija Ëak i u manjim sobama. R909 dostupan je u tri finiπa: visokosjajni æuti i crveni ili piano crni, a oËekivana cijena je 10.000 Eura. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

Unison Research Sinfonia Iz dobro nam poznate i cijenjene cijevne talijanske kuhinje Unison Research dolazi novi integrirac relativno pristupaËne cijene u odnosu na vrhunske performanse koje nudi. Radi se o integriranom single-ended pojaËalu nazi-

Tvrtka Audio San, zastupnik i distributer za proizvode francuskog proizvoaËa Mosquito-grupe proπirila je svoju ponudu proizvodima Studio Lab i X-pod. Studio Lab predstavlja liniju zvuËnika Mosquito grupe namijenjenih sustavima kuÊnog kina ili pak stereo sustavima. RijeË je o proizvodima niæeg cjenovnog ranga, a raspon zvuËnika obuhvaÊa tri modela: SLB 102, 202 i 402. ZvuËnici se mogu kombinirati s odgovarajuÊim aktivnim subwooferima (4 modela) i takozvanim cinema kompletom koji ukljuËuje centralni zvuËnik i satelite. U ponudi su takoer i dva centralna zvuËnika te jedan komplet kuÊnog kina modernog dizajna s kuÊiπtem aluminijske konstrukcije. Cijena za set kuÊnog kina prikazanog na slici, sastavljenog od zvuËnika SLB 202, SLB 102 aktivnog subwoofera SUB B02 i centralne jedinice CENTER 03 iznosi 6040,00 kn. X-pod linija zvuËniËkih stalaka se sastoji od BS i ST serije. Obje serije se proizvode u tri razliËite visine (40cm, 70cm 90cm), a cijena se kreÊe od 790 - 950 kn za BS seriju odnosno od 950 - 1250 kn za skuplju ST seriju. Stalke je moguÊe puniti pijeskom. INFO: Audio San, tel. 01/ 2981 126 www.audiodream.hr

va Sinfonia u dvostrukom mono ustroju sa 27 W izlazne snage po kanalu u Ëistoj A klasi. Koriπtene su Ëetiri KT88, te po dvije ECC82 i ECC83 cijevi. Na raspolaganju su Ëetiri linijska ulaza, jedna tape petlja i jedan izlaz za subwoofer. ZvuËniÊki terminali omoguÊavaju bi-wire povezivanje i odabir izlazne impedancije (4 ili 8 ohma). Masa ureaja je 25 kg. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

NAD Master serija Nakon πto su prethodne godine obustavili proizvodnju svoje referentne Silver serije iz koje su meu audiofilima posebno cijenjeni bili integrirac S300 i CD player S500i, tvrtka NAD najavila je za jesen svoju novu top liniju pod nazivom Master Series. Razvijena je u strogoj tajnosti uz, prema rijeËima proizvoaËa, dosada najopseænija istraæivanja, testiranja i ulaganja, kako bi zadovoljila najrigoroznije audio, ali i video zahtjeve. U novoj Masters Series nalaze se M3 dual mono integrirano stereo pojaËalo, M55 multi DVD player, M15 surround preamp procesor, te M25 sedamkanalno izlazno pojaËalo. Najavljeno je da Êe se u buduÊnosti u seriji pojaviti i joπ poneki model. Audiofilima Êe posebno biti zanimljiv nasljednik S300 - model M3. Radi se o stereo integrircu u dvostrukom mono ustroju sa 180 W snage po kanalu, pri 8 Ohma. PredpojaËivaËki stupanj u potpunosti je odijeljen od izlaznog, radi u A klasi, koristi diskretne J-FET-ove izrazito niskog nivoa πuma i read-releje visoke kvalitete na svim ulazima. Obilno dimenzionirani izlazni stupanj bazira se na 4 para diskretnih, 150-wattnih, bipolarnih tranzistora po svakom kanalu πto osigurava 50 Ampera vrπne izlazne struje bez distorzije. Koriπtena su dva magnetski oklopljena toroidalna transformatora, a za temperaturnu stabilnost brinu se masivni hladnjaci. Kompletan ureaj izraen je u balansiranom ustroju. Asketsko kuÊiπte saËinjavaju stranice izraene od legure lijevanog Ëelika, aluminija i cinka, tako da je masa ureaja impresivnih 23,5 kg . Tu su i posebno dizajnirane antirezonantne noæice, a svi konektori su pozlaÊeni i visoke klase (6 RCA i 1 XLR linijski ulaz, 2 RCA preout, main in, rec out, te 2 para zvuËniËkih terminala). RS-232 port i niz drugih opcija (zone 2, preout-i) predvieno je za uklapanje u razliËite custom aplikacije. Na raspolaganju je i vrlo kvalitetan daljinski upravljaË. INFO: AudioCinemaArt, Tel. 01/4847 875, www.audiocinema-art.hr

Denon Smart Life

Nova “S” serija najstarije japanske audio tvrtke predstavlja ulazak u segment lifestyle træiπta. Redefiniranjem pojma dobrog zvuka i slike u ovom træiπnom segmentu, Denon nudi audio i video performanse “full size” ureaja iz vlastite game. Sve u jednoj kutiji, iPod prikljuËak i jednostavno spajanje ureaja neke su od nejgovih karakteristika. RijeË je o 2.1 sustavu koji se sastoji od jedne univerzalne jedinice (DVD, receiver) subwoofera i dva zvuËnika. Gama se sastoji od dva modela: S-101 i S-301 koji se razlikuju u boji tipki i displaya (S-101 naranËasto, S-301 plavo) dok model S-301 joπ nudi HDMI i USB prikljuËak. ZvuËnici koje Denon proizvodi temelje se na bogatom iskustvu tvrtke Mission, a iako oba ureaja u 2.1 modu rada koriste provjerenu Dolby Virtual Speaker tehnologiju radi simulacije surround zvuka, nadogradivi su na potpuni 5.1 sustav. INFO: Komteh, Tel. 01/3650 452, www.komteh.hr

INTERVIEW

Ken Ishiwata - dobri duh Marantza razgovarao: Andrija ΔurkoviÊ

Ken Ishiwata posjetio je nedavno Zagreb, to jest domaÊeg distributera Marantz proizvoda - tvrtku Renoprom. Nakon vrlo iscrpnog i zanimljivog predstavljanja tvrtke Marantz okupljenim novinarima obavili smo kraÊi interview za naπ Ëasopis. gospodinu Ken Ishiwati je manje-viπe sve poznato a pogotovo u krugu naπih Ëitatelja. I baπ zbog toga nisam imao namjeru postavljati previπe pitanja o njegovoj proπlosti, uspjesima i padovima tvrtke nego o onome πto je danas aktualno na træiπtu potroπaËke elektronike.

Rekli ste da ste bili u naπoj zemlji prije 25 godina. ©to se sjeÊate iz tog vremena? Da. Za vrijeme mojeg prvog posjeta ugodno me je iznenadilo znanje ljudi s kojima sam razgovarao o HiFi-ju. To je bilo vrijeme gramofona i bilo je jako puno pitanja o gramofonskim zvuËnicama i ruËkama. Pitanja koja sam tada dobivao od studenata nisu mi bila uobiËajena i to mi je ostalo i danas u dobrom sjeÊanju. Za vrijeme vaπeg uvodnog predstavljanja Marantza domaÊim novinarima naglasili ste da je kompanija bila prisutna u svim povijesnim razvojima novih tehnologija od vremena mono LP, stereo LP, CD, DVD-a i na kraju SACD. Za vrijeme naπeg zadnjeg razgovora na High End sajmu u Frankfurtu prije par godina predstavljali ste tada

SACD tehnologiju. ©to se u meuvremenu dogodilo s njom i πto osobno mislite o njoj nakon sve ËeπÊih komentara da je SACD doπao u slijepu ulicu? Ne mislim da je SACD u krizi. Philips je prilikom puπtanja na træiπte SACD formata obeÊao da Êe davati potpunu podrπku dok ne bude 2000 naslova u prodaji. Danas ih ima viπe od 3000 tako da ne mislim da je format u krizi. Ako ga usporedimo s DVD Audio-m onda je danas SACD u velikoj prednosti iako nikad neÊe dosegnuti popularnost CD-a. SACD Êe zadræati svoje mjesto u audiofilskim sustavima gdje je uvijek potraga za High End zvukom.

rekao da Êe aktivno podræavati format dok ne izae 2000 naslova. Nakon te koliËine, po njihovim procjenama, novi format moæe zaæivjeti ili ne, sve dalje ostaje u rukama softwarske (glazbene) industrije.

PoËetkom godine, za vrijeme odræavanja CES-a u Las Vegasu, Sony je objavio da prestaje s podrπkom SACD formatu? Da, to je izazvalo odreene negativne reakcije, ali je viπe-manje rezultat nepoznavanja i nerazumijevanja poslovanja velikih kompanija. Sony je nakon πto je ukupan broj naslova preπao 3000 prestao s centralnom podrπkom. Nemojte zaboraviti da je i nakon izlaska CD formata Philips je

Da nastavimo s novim tehnologijama. Svakako ste upoznati s joπ uvijek aktualnim dilemama i raznim lobiranjem meu proizvoaËima hardvera oko ukljuËivanja u pojedini od dva razliËita tabora koji razvijaju i podræavaju slijedeÊu generaciju video formata - Blu-ray i HD DVD sposobnog za pohranu informacija visoke rezolucije slike (HD) i zvuka. Zanima me vaπ osobni stav i πto mislite treba li træiπte novi standard? Moæda u ovom trenutku europ-

Koji je stav Marantza prema SACD mediju? Marantz nastavlja s potporom ovom mediju πto se moæe vidjeti izlaskom modela SA-15S1 i uskoro izlazimo s novim modelima na træiπte. Nikad ne znate πto Êe se desiti s novim medijima na træiπtu i sada dosta ovisi o glazbenim kompanijama koliko Êe se SACD dalje razvijati.

sko træiπte joπ ne vidi potencijal novog medija, ali træiπte Japana i Amerike, tu bi posebno stavio naglasak na Japan, polako je svjestan novih moguÊnosti koje dolaze s novim formatom. Osim oËekivanog High Definition (HD) video zapisa novi mediji Êe imati dovoljan kapacitet memorije da se omoguÊi korisniku interaktivnost s medijem. Na primjer, moæe se snimiti nekoliko verzija zavrπetka filma i omoguÊit Êe se gledatelju da sam izabere svoju verziju zavrπetka. Prelazak na HD DVD format je vrlo jednostavan za kompanije zbog velike sliËnosti proizvodnog procesa postojeÊih DVD diskova, a ja osobno vjerujem u Blu-ray tehnologiju zbog veÊeg kapaciteta diska. Nadam se, za dobrobit cijelog træiπta, da Êe se pronaÊi dogovor izmeu vodeÊih kompanija Sony i Toshiba te filmskih kuÊa u Holywoodu jer oba formata mogu koegzistirati. Ne treba nam novi “rat” na træiπtu jer bi on samo donio velike novËane gubitke i to svima. Nama, kao proizvoaËima hardvera, ne bi predstavljao veÊi problem napraviti ureaj koji Êe omoguÊiti korisniku da gleda oba formata. Moæda bi Holywood trebao presjeÊi ovo natezanje oko video formata tako da sam izabere jedan od njih. Da, kad bi se to desilo, proizvoaËi hardvera viπe ne bi mogli niπta protiv njihove odluke.

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

U sjeni dileme oko izbor novog video formata, zamjetan je ubrzani prodor na træiπte potroπaËke elektronike ureaja s ugraenim hard diskovima (Media Centri), koji

INTERVIEW

mogu pohraniti veliku koliËinu video i audio zapisa. Osim toga, svi vodeÊi proizvoaËi raËunala uæurbano otvaraju podgrupe u vlastitoj ponudi koje Êe se baviti iskljuËivo razvojem proizvoda za kuÊnu zabavu ili onih koji Êe pribliæiti raËunala kuÊnom kinu ili postojeÊem stereo sustavu. Osobno sam impresioniran napretkom i moguÊnostima te tehnologije u zadnjih godinu dana te smatram da hard disk postaje veliki igraË za krajnje rjeπenje o primarnom izvoru videa i slike u kuÊnom okruæenju. ©to vi mislite o toj varijanti naπe bliske buduÊnosti? Da, tu ste u pravu. Na kraju tehnoloπkog razvoja Êemo imati vlastiti server na kojem Êe biti pohranjeni svi glazbeni, video, foto i svi ostali podaci koji vas zanimaju i koji Êe vam biti dostupni iz bilo kojeg dijela vaπe kuÊe. Fleksibilnost ovog sustava neÊe ograniËiti broj korisnika niti odabir grupe podataka. Da li ste zadovoljni kvalitetom postojeÊih rjeπenja na træiπtu? PostojeÊi Media Centri imaju suËelje baziranom na Microsoftu i nisu toliko sofisticirani ali funkcioniraju. Za veÊinu prosjeËnih potroπaËa kvaliteta je sasvim dovoljna. Pogledajte samo kakav je uspjeh na træiπtu napravio iPod. Neosporno je da je iPod kvalitetan proizvod ali za Mp3 kvalitetu zapisa. Stav da je Mp3 dovoljno dobar uskoro Êe donijeti velike probleme proizvoaËima kvalitetnije audio opreme jer Êe njihovi proizvodi postati nepotrebni. Starija generacija veÊ je uglavnom opskrbljena ureajima dok je mlaa nezainteresirana jer ima raËunalo ili neki prijenosni hard disk player. Kako vi gledate na ovaj problem? Mislim da je osnovni problem u komunikaciji s mladom generacijom. Trebamo prihvatiti kakvu glazbu mladi sluπaju jer je ona

hi-fimedia #62

najbolje orue da komuniciramo s njima. Recimo, ja svaki mjesec sluπam stotinjak novih singlova da bi bio u tijeku i da shvatim πto mladi sluπaju. Nakon toga mi je puno jednostavnije prilagoditi svoje proizvode. To je dobar poËetak da i oni shvate πto to mi radimo. Moæda Êe na poËetku biti teπko, jer je njihova glazba moæda neπto πto nikad niste sluπali, ali se na kraju isplati. To vrijedi i za vaπ Ëasopis. Vaπa ljubav prema raznoj vrsti glazbe te strast u otkrivanju novih glazbenih izraæaja je primjetna u vaπem radu i komunikaciji s publikom, ali πto kaæete na Ëinjenicu da audiofili uglavnom sluπaju ograniËenu koliËinu audiofilskih CD naslova? Oni rijetko idu u πirinu. Da, ali oni su i vrlo mali dio glazbene zajednice. Bilo bi loπe da se ograniËite samo na njih. Ako to uËinite, osueni ste na odumiranje. Morate iÊi dalje, u πirinu i biti okrenuti prema mladim ljudima koji imaju razliËite ukuse prema glazbi. Za vrijeme mojih demonstracija na audio sajmovima ja rado uzmem na demonstraciju CD materijal kojeg mi ponudi posjetitelj. To mi daje dodatnu πirinu u komunikaciji. Ukoliko na mojim ureajima Ëuje svoju glazbu bolje nego kod kuÊe mogu s njim porazgovarat i pokuπati mu pojasniti gdje ima problem. Nakon toga Êe moæda drukËije misliti i zapoËeti eksperimentirati s raznim audio ureajima. Vrlo je vjerojatno da Êe to nastaviti kroz svoj cijeli æivot a moæda Êe neki od njih otiÊi i kupiti koji Marantz proizvod πto je dobro za kompaniju. Iako je Marantz uπao snaæno u podruËje kuÊnog kina, sve viπe nam dolazi proizvoda koji su i zaπtitni znak tvrtke - stereo ureaji. Kako to objaπnjavate u danaπnje vrijeme surrounda? Jednostavno. Interes za stereo

ureajima nije zanemariv i neki segmenti, kao na primjer gramofoni, su Ëak u porastu. Prije dvije godine sam primijetio u Japanu da je pored velike police CD-a, SACD-a i sve veÊa polica LP izdanja. Tada sam odluËio napraviti novi gramofon kojeg danas ovdje i predstavljamo (Model TT-15S1). Bio sam nekoliko puta u prilici da vidim da neki ljudi nikad prije nisu vidjeli gramofon. Mlada generacija je u doticaju s gramofonima po klubovima gdje mogu vidjeti DJ kako puπta glazbu preko njih. Vjerujem da je to jedan od razloga poveÊanju ponude LP-a na træiπtu jer se danas ponovno tiskaju naslovi koji nisu samo audiofilska re-izdanja nego najnovija s glazbenih top-lista. Interesantno je da mnoga LP izdanja za klubove nisu πtampana u CD verziji. Takoer, nakon prvobitnog oduπevljenja s pojavom AV receivera mnogi kupci su ostali razoËarani njihovim zvukom te su poæalili πto su bacili svoje stari stereo. Jedan broj od njih su ponovo naπi novistari kupci. Miπljenja sam da stereo neÊe nikad izumrijeti a dok god je tako Marantz Êe nuditi i proizvode. Vaπ ulazak u video segment u posljednje vrijeme nailazi na vrlo dobre kritike. To je ugodno iznenaenje od tvrtke koja je svoju reputaciju izgradila na audio komponentama. Za vrijeme dok smo bili u vlasniπtvu nizozemskog Philipsa, imali smo intezivnu suradnju s njihovim razvojnim centrima πto nam je omoguÊilo slobodni pristup svim novim tehnologijama. Osim toga, nije πiroj javnosti poznato da smo mi dizajnirali i napravili dosta Philips video rekordera u to vrijeme tako da imamo potrebno znanje s podruËja video procesiranja. PostojeÊe znanje i iskustvo

nam omoguÊuje da Marantz moæe danas ponuditi vrhunske video proizvode kao πto je i projektor VP12S4 koji je naπ top model i jedan je od najboljih na træiπtu. U narednom periodu Êemo predstaviti i druge video proizvode; DVD playere, LCD i plazma ekrane po pristupaËnoj cijeni za koje smatram da Êe ostvariti veliki uspjeh na træiπtu. Kraj ove godine a posebice prva polovica 2006. Êe biti obiljeæena nogometnom groznicom i velikom potraænjom za ravnim ekranima koji mogu podræavati HDTV signal. Uvoenjem HD signala u Europu i prikazivanje svjetskog nogometnog prvenstva u HD rezoluciji pomoÊi Êe kompanijama da naprave dobar posao i da udio ravnih ekrana u domaÊinstvima znatno poraste. ©to Êe Marantz ponuditi u tom periodu? Za sada se na træiπtu, kao πto vam je poznato, nude uglavnom HD Ready paneli sposobni prikazati 720p ili 1080i πto je u odnosu na PAL sustav kvalitete slike mali ali bitni korak naprijed. Kad se poËne distribuirati i prikazivati video materijal rezolucije1080p (potpuna HD rezolucija - op.ur.), to Êu ja onda nazvati HDTV. Spomenuli ste svjetsko nogometno prvenstvo 2006. ali nemojte zaboraviti da se 2008. godine odræavaju olimpijske igre u Pekingu πto Êe cijelu priËu oko HD televizije dignuti na viπu razinu. To daje fantastiËne moguÊnosti proizvoaËima video opreme, profesionalne TV opreme i svim televizijskim kuÊama da pruæe nezaboravan doæivljaj ogromnom broju gledatelja. Sad kad ste spomenuli Kinu, koja su vaπa razmiπljanja i kako se Marantz nosi s najezdom jeftinih proizvod s kineskog træiπta? S neprestanim ruπenjem cijena postavlja se logiËno pitanje - gdje tu kraj, gdje je dno rentabilne proizvodnje? U danaπnje vrijeme svaki ozbiljniji proizvoaË hardvera je prebacio proizvodnju u Kinu. Ona je postala, zbog niske cijene rada, glavni proizvoaË u svijetu. Osobno nemam niπta protiv premjeπtanja proizvodnje u Kinu ali je neophodna kontrola. Mogli smo vidjeti πto se desilo DVD playerima kojima je cijena u par

www.hifimedia.hr

INTERVIEW

godina drastiËno smanjena. Kad su savladali tehnologiju proizvodnje, Kinezi su poËeli proizvoditi i prodavati vlastite DVD ureaje po znatnoj niæoj cijeni od ostalih konkurenata u svijetu. Niæu cijenu su postizali zbog Ëinjenice da nisu plaÊali nikakve licence za tehnoloπka rjeπenja (Dolby Digital, DTS, itd.) koje su

ugraivali. Na svjetskim træiπtima su postigli veliku prodaju jer na poËetku nije bilo dovoljno kontrole niti odluËnosti da se takva nelojalna konkurencija zaustavi. ©to se tiËe DVD-a sad je kasno da se bilo πto promijeni jer je πteta veÊ uËinjena. S druge strane, pozitivno je πto su

niske cijene omoguÊile poveÊanje popularnosti DVD medija. Moje miπljenje je da su kineski proizvoaËi dosegnuli dno vlastite rentabilnosti i da se ne oËekuje daljnji pad cijena DVD ureaja. Svi smo mi iz toga neπto nauËili i doπli smo do jednostavnog rjeπenja nema transfera novih tehnologija u Kinu. Na primjer, Bluray (BD)ureaji se neÊe proizvoditi u Kini bar nekoliko godina od trenutka poËetka prodaje na træiπtima Japana, Amerike i Europe. Kineski proizvoaËi Êe biti prisiljeni kupiti transportne mehanizme u Japanu i koji Êe biti dovoljno skupi da im se ne isplati izaÊi na træiπte s bitno jeftinijim BD playerom. Na kraju ovog razgovora gospodine Ishiwata, πto naπi Ëitatelji mogu

oËekivati od Marantza u narednom periodu? Kao πto sam veÊ i prije naglasio, stereo træiπte se vraÊa i kao kompanija dati Êemo veliki prostor dvo-kanalnim proizvodima. Svakako, LCD, plazma i AV Êe biti vrlo aktivno zastupljen u naπem katalogu, ali stereo nam postaje veliki izazov. Smatram da Êe japansko i europsko træiπte dijeliti naπ entuzijazam. ©to se tiËe Amerike tamo je situacija malo drugaËija. Malim, specijalizirano - audiofilski orijentiranim duÊanima sve je teæe jer glavni “bussiness” vode tvrtke specijalizirane za instalaciju kuÊnih kina. Interesantno, na træiπtu Japana taj je segment gotovo marginalan. Marantz Êe u slijedeÊem razdoblju izaÊi na træiπte s 20 do 40 novih proizvoda. Nadam se da Êe neπto od toga doÊi i na stranice vaπeg Ëasopisa i da vas Marantz neÊe razoËarati u kvaliteti novih proizvoda.

PASS LABS POJA»ALA SNAGE XA200 XA160 XA100 XA60 XA30 X1000.5 X600.5 X350.5 X250.5 X150.5 X150 X5 X3

PREDPOJA»ALA X0.2 X1 X2.5 / 2.2 Xono XVR1

AUDIO CENTAR Tel. 01 2334 764 www.passlabs.com www.audiocentar.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

T E S T BOWERS & WILKINS 802D

Znam πto si radio proπlih 40 godina! p i πe: G o r d a n G a æ i

ko je John Bowers doista bio idealist i jedan od prvih audiofila koji se na proizvodnju zvuËnika odluËio zbog Ëinjenice da reprodukcija klasiËne glazbe koju je oboæavao nije niti izdaleka zvuËala kako je æelio na ondaπnjim konstrukcijama, tada je doista velika πteta da nije u moguÊnosti svjedoËiti onome πto je “B&W” soniËno postigao u svojim najjaËim serija-

Dijamantna membrana visokotonca

hi-fimedia #62

ma. Neπto manje od 20 godina nakon njegove smrti tvrtka koju je osnovao predstavila je seriju 800 u kojoj se nalaze listom vrhunski modeli namijenjeni zahtjevnim korisnicima, izraeni minuciozno uz koriπtenje vrhunskih tehnologija, koji su i dokaz odliËne selekcije mlaih struËnjaka tvrtke koji su ih i ostvarili. Sam naziv serije u kojoj se treÊi po redu nalazi model 802D logiËan je nastavak tradicije koja nepogreπivo vraÊa sjeÊanja na 1979. godinu i legendarni model B&W 801, koji je promaknuo

tvrtku u jednog od najpoznatijih i najprominentnijih proizvoaËa zvuËnika i dodijelio joj mjesto u mnogim domovima, ali i profesionalnim studijima , spomenimo samo Abbey Road . John Bowers je u najveÊoj mjeri zasluæan za takav rasplet i to primarno zbog prisnog odnosa s profesionalcima koji su æivjeli od snimanja zvuka, njegove pohrane ili su na bilo koji naËin sudjelovali u studijskom radu. Njihove æelje i vizija John Bowersa koji je nekoliko godina prije izlaska modela 801 ostvario joπ jedan

od svojih snova i osnovao centar za istraæivanja i razvoj zvuËnika sa najmodernijom tehnologijom, te okupio ekipu koja je taj silni potencijal uspjela konkretizirati rezultirali su raanjem jednog od najspominjanijih zvuËnika u audio povijesti. Jasno je da su te godine bile i presudne godine tvrtke koja je prednost koju je tada stekla nad mnogim konkurentima i danas uspjela odræati u brojnim segmentima. Model 801 oznaËio je prekretnicu u konceptu izrade zvuËnika ne samo u “B&W” veÊ i πire, a njegova eksterijerna i ustrojstvena ostavπtina vidljiva je i u mnogim kurentnim modelima. Pretjerano bi bilo tvrditi da je i 802D derivat legendarnog pretka, no da je baπ on posluæio kao Ëvrst temelj i oznaËio smjer u kojem Êe se kretati proizvodnja zvuËnika tvrtke u viπoj kategoriji neosporna je Ëinjenica. John Bowers je taj tehnoloπki i financijski uspjeh joπ jednom oplemenio izgradivπi 1982. godine potpuno nov i savrπeno opremljen R&D (Research & Development) centar koji je postao baza svih tehnoloπkih istraæivanja kao i auditivnih analiza projekata sve do danas. Preminuo je 1987. godine ostavivπi svoj “B&W” snaænim i organiziranim. Danaπnji menagemant na Ëelu sa John Atkinsom uspio je dodatno

www.hifimedia.hr

TEST

uËvrstiti træiπne pozicije i plasman zvuËnika za πto je uz poznati brand i kvalitetu proizvoda zasluæan i veliki broj modela zvuËnika koji pokrivaju sve relevantne træiπne segmente. Uz to njegov tim je tvrtku i bez svog utemeljitelja vodio na njegov naËin u smislu temeljitog istraæivanja i poπtivanja zavidno visokih normi u proizvodnji i naravno prepoznatljivosti gotovog proizvoda. Za John Bowersa ovakav tijek dogaaja sigurno ne bi bio iznenaenje. No, moæda bi mu u pozitivna koloteËina u kakvoj se tvrtka nalazi bila i pomalo uËmala. Njegova priËa je u davno doba bila zapravo romantiËna i idealistiËka kad je zvuËnike gradio po svojim æeljama i potrebama i kad je u mraku njegovog akustiËko-umjetniËkog atelijera gospoa Knight oduπevljena s tretmanima zvuËnika, raznim znanjima vezanima za klasiËnu glazbu i drugim segmentima zanimljive liËnosti mladog elektroniËara donirala 10.000 funti. ©to je nastalo u proteklih 40-ak godina od tih inicijalnih funti prouËavali smo u mnogim napisima i testovima i svaki puta nas je Ëekalo pokoje iznenaenje.

www.hifimedia.hr

ranim uvjetima, omoguÊava formiranje dijamantnih listiÊa i njihovo uklapanje u potrebnu formu tweetera. Bilo je naravno potrebno izgraditi i nove proizvodne linije i uÊi u znatno ulaganje, no „B&W“ tim je imao veliko povjerenje u dijamantnu membranu visokotonske jedinice koja je obeÊavala znatan iskorak u odnosu na dosad koriπtene materijale u prijaπnjim verzijama. Rezultat je driver Ëije se karakteristike rigidnosti, mase, toplinske vodljivosti penju iznad dosadaπnjih standarda uz poæeljne karakteristike elektriËnog izolatora, te UV i IR transparentnost. Sama jedinica smjeπtena je u izduæenu komoru (Tube-loaded tweeter), koja uz pomoÊ apsorbera, ali i samim oblikom i graom ima ulogu neutralizirati straænje istitravanje jedince, koje kako smatraju u tvrtki moæe imati za pos-

TehniËki opis Linija 800 je tehnoloπki, ali i dizajnerski do tanËina promiπljena serija zvuËnika. Njihov izgled se slobodno moæe okarakaterizirati nadahnutim, no dovoljno klasiËnim da ne postavlja posebne zahtjeve za ostatkom interijera sluπaonice. U æelji da svoj zvuËnik izdvoje iz

sivila, bezliËnosti ili mu podaju izrazitiju prepoznatljivost mnogi proizvoaËi, pa i “B&W” sa serijom “Nautilus” odabiru manje ili viπe uspjeπne oblike kutija u koje onda spretnoπÊu inæenjera na najbolji naËin implementiraju tehnologiju i znanje. 802 D je za razliku od takvih koncepata, ipak klasiËnije orijentiran zvuËniËki dizajn. Njegove oble linije, izdvojene komore visokotonske i srednjetonske jedinice koje ponekad kriomice pogledaju prema sluπaËu i snaæna, no elegantna statura bude dojam o pogledu u neπto vrijedno i posebno. Vanjπtina je to u koji je uloæeno zavidno mnogo truda, volje, znanja i koja neskriveno demonstrira svoju tehnoloπku superiornost, no i jasnu umjetniËko-dizajnersku notu. OpÊenito moæemo ustvrditi da je 802 D trosistemski bas-reflex zvuËnik koji se tehniËki moæe podijeliti na 3 osnovna dijela. Prvi dio je visokotonska jedinica koja se nalazi u izduæenom kuÊiπtu na samom vrhu konstrukcije. Posebnost tog segmenta je prvenstveno u dijamantu od kojeg je kupola visokotonaca izraena. Ideja dijamantnog visokotonaca koja veÊ na prvu pomisao intrigira potencijalnim moguÊnostima podsjeÊa i na manje privlaËnu tehnoloπku stranu formiranja i stavljanja u funkciju tankih listiÊa jednog od najtvrih materijala na zemlji. No, danaπnja moderna tehnologija, u ovom sluËaju „CDV“ koja uz koriπtenje karbona koji se izlaæe ekstremnim, ali i kontroli-

hi-fimedia #62

T E S T BOWERS & WILKINS 802D

Srednjetonske kupole spremne za bojanje ljedicu ugroæavanje ËistoÊe visokotonskog podruËja ili njegove neæeljene koloracije. Takav sustav oËuvanja ËistoÊe visokotonskog podruËja poznat je i iz ranijih “Nautilus” modela, no ovdje je dodatno unaprijeen sa doraenim magnetom jedinice, ali i drugaËijim gumenim prstenovima koji okruæuju samu visokotonsku jedinicu i umanjuju prve vibracije. Srednjetonska jedinica je takoer naπ stari poznanik, no sa malo faceliftinga. Radi se o soniËno odliËnom “FST Kevlar” driveru sa neodymiumskim magnetom kojem je manjim redefiniranjem strukture i unaprijeenim ovjesom poboljπana rigidnost i dodatno unaprijeeno straænje istitravanje, dok su vanjski rubovi ovjesa ispunjeni pjenom koja se na tom mjestu formira u prsten i neutrali-

zira dio nepotrebnih valova. Novost na driveru predstavlja i aluminijski fazni nastavak. Jedinica je smjeπtena u ovalno-izduæenu komoru, koja je preko gumenog apsorbera integrirana u gornju plohu kuÊiπta i koja vizualno razdvaja zvuËnih na dva dijela. Gornji, Ëiji je centar spomenuta srednjetonska kupola koja pomalo simbiotski na svojoj gornjoj strani ugoπÊuje visokotonsku komoru i donji vizualno klasiËniji dio konstrukcije koji sadræi 2 bas jedinice, bas reflex otvor i postoljem sa kotaËiÊima u kojem se nalazi skretnica. Sama srednjetonska komora izraena je od “marlana”, sintetsko-mineralnog materijala koji uz moguÊnost oblikovanja posjeduje i sve potrebne i pozitivne akustiËke karakteristike. Kupola se nekoliko puta lakira i posebno dorauje kako bi vizualno potpuno odgovarala svojoj centralnoj ulozi. Bas jedinice su izraene od karbonskih vlakana u kombinaciji sa vrlo rigidnom “Rohacell” pjenom koja je zbog izvanredno male mase, velike ËvrstoÊe i drugih karakteristika koje se mogu opisati kao audiofilski poæeljni, svoje mjesto izvan audio industrije naπla i u svemirskom programu. Bas reflex otvor, zavidnog promjera koji se nalazi na dnu konstrukcije je veÊ mnogo puta opisani “Flowport”, koji podrazumijeva sustav udubina na plastici otvora zbog redukcije malih turbulencija i πto jednoliËnijeg protoka zraka. Izgledom podsjeÊa na povrπinu golf loptice. Filozofija koju “B&W” poπtuje kada je u pitanju skretnica je minimalizam. ©to manje dijelo-

bas/srednjetonska jedinica s membranom od kevlara i neodymiuskim magnetom

hi-fimedia #62

va, ali uz probranu kvalitetu (vrhunski polipropilenski kondenzatori, zavojnice motane na zraku,…) izbor su njihovih inæenjera, koji smatraju da uz upotrijebljene zvuËniËke jedinice vrhunske kvalitete i niskih tolerancija nema potrebe za veÊim dodatnim zahvatima na skretnici. Dokaz tome je i skretnica prvog reda izmeu visokotonca i srednjetonske jedinice. Sama kutija svojom vrhunskom izradom objedinjava svu silnu tehnologiju i kvalitetne dijelove koji su u model 802D ugraeni. Njezina zaobljenost i izvanredna doraenost samo su dio veÊ klasiËnog konstruktorskog boja s vibracijama, koloracijama i drugim antiaudiofilskim ekscesima za koje je odgovorno kuÊiπte. Njegova unutraπnjost joπ je impresivnija. Interne pregrade, upornice i zapravo cijeli drveni kostur nosi svu dodatnu odgovornost za reakciju drvenog dijela konstrukcije na rad samih jedinica. Kabinet za testirani zvuËnik kao i za cijelu seriju 800 izraen je u izdvojenom djelu tvrtke smjeπtenom u Danskoj pod posebnim reæimom kontrole kvalitete. Sluπni test ZvuËna slika je veÊ od prvog trenutka testiranja Ëvrsta, homogena po cijelom svojem spektru i s posebnom paænjom definirana u ekstremima. Dakle, u granicama oËekivanog i æeljenog od modela koji veÊ tehniËkim ustrojstvom puca prema samom vrhu liste vrhunskih modela. Recimo odmah da 802D pokazuju svoje kvalitete bez obzira na glazbeni materijal, a isto tako gotovo da i

nema realne glasnoÊe koje Êe ih staviti u poziciju da traæe predah ili sluπaËu nekim detaljem odaju da rade na granici izdræljivosti. Kako se po nekim podacima veÊina glazbe u sluπaonicama audiofila, ipak sluπa na manjoj glasnoÊi, moæda je zanimljiviji vrlo pozitivan dojam koje zvuËnik ostavlja u takvim uvjetima. Posebno imponira vrlo stabilna i vidljiva pozornica i jasno ocrtani instrumenti u prostoru uz neπto manje fundamenta i skromniju mikrodinamiku (ovu opasku uzimam s malom rezervom jer zvuËnik nije bio u cijelosti usviran). Uæivanja u glazbi i u takvim uvjetima dakle sasvim sigurno ima, no ipak je πteta ne odvrnuti malo potenciometar glasnoÊe i uæivati izraæenoj dinamici, mikrodinamici, ali i snaænom osjeÊaju prisutnosti glazbenika. Taj dio priËe o modelu 802D izazvati Êe uz eksplikaciju visokotonskog podruËja i najviπe audiofilskih prijepora. Naime, zvuËnik u svojoj prirodi nosi i osobinu da visokom rezolucijom, dinamikom i izvanrednom separacijom instrumenata po cijelom spektru, kao i velikom pozornicom potpuno ispuni sluπaonicu. Takav naËin komunikacije sa sluπateljem ima za posljedicu dojam da je cijela slika blizu sluπatelju. Nakon koncentracije na spomenutu karakteristiku ostaje dojam da 802D u æelji da sve detalje iz testnog predloπka (Erik Truffaz, Saloua, Blue Note 7243 5635760 0) reproducira jasno i gotovo plastiËno doista ima naviku zvuËnu sliku lagano gurnuti prema sluπaËu. No, pri tome ne dolazi do gubitka uvjerljivog i prirodnog rasporeda glazbenika, a niti volumena

Dvije bas jedinice koriste membranu od karbonskih vlakana koja je dodatno pojaËana “Rohacell” pjenom

www.hifimedia.hr

TEST koji zauzimaju sa svojim instrumentima. Nema niti natruha guranja srediπnjeg dijela pozornice prema naprijed na uπtrb rubnih glazbenika koji ostaju marginalizirani i tamni. Zbog svega toga nisam sklon ovu karakteristiku zapisati pod mane zvuËnika, jer njegova osobnost dobrim djelom leæi u posebnom osjeÊaju sluπanja glazbe uz snaæno izraæen prezens, bez potrebe da se udaljimo od audiofilskih postulata i pravila. Jazz glazba (Wynton Marsalis Unforgivable Blackness, Blue Note 7243 8 64195 2 1) potvruje dojmove s poËetka testiranja o izvanredno definiranim ekstremima posebno u visokotonskom podruËju. Vrlo vaænim, gotovo presudnim za uspjeh modela 802 dræim svakako i odliËno pozicioniranje viskotonskog podruËja i njegovo uklapanje u zvuËnu sliku. TestirajuÊi manji model 805 prije nekoliko godina u moru odliËnih dojmova zaiskrila je i malo manje uspjela sinergija visokotonskog podruËja s ostatkom spektra. Njegov zvuk je bio i suviπe odmaknut od susjednog spektra i Ëesto je djelovao pomalo autonomno πto je kvarilo inaËe vrhunske rezultate testa. Kako je testirani zvuËnik i gabaritima veÊi, a visokotonska jedinica je doæivjela unaprijeenje u smislu poboljπanja rezolucije bojazan od sliËnog dojma bila je realna. SreÊom visokotonski spektar je neodvojiva sastavnica zvuka i na granicu svojeg podruËja ne podsjeÊa niti najmanjom

Ëujnom preprekom. DapaËe, detaljima, te brzinom savrπeno crta i definira najgracioznije zvukove instrumenata i projicira skoro do savrπenstva formirana i izbruπena tijela tranzijenata u tom podruËju. Na pojedinim snimkama (Simone Guiducci Gramelot Ensemnble, Felmay FY7025) koje obiluju dobro zabiljeæenim visokotonskim podruËjem ponekad su se mogli primijetiti i izraæeniji i snaænije osvijetljeni detalji. Niti izdaleka oni nisu bili tvrdi ili nepodatni veÊ su unutar glazbenog tkiva bili rezolutnije i izraæajnije definirani. To je joπ jedna karakteristika koja ovaj zvuËnik izdvaja od konkurenata i daje mu posebnost koju Êe audiofili, naravno u ovisnosti od æelja i karakteristika ostatka sustava morati uzeti u obzir. S vokalima (Jimmy Scott, But Beautiful, Milestone MCD 9321-2) se ta karakteristika gotovo i ne osjeÊa, a zvuËnik taj obavezni dio testnog tretmana sa oËekivanom delikatnoπÊu, prozraËnoπÊu i izvanrednim prezensom pretvara u pravi doæivljaj. OpÊenito, πto je testiranje odmicalo dalje i πto je bilo viπe vremena za evaluaciju zvuka u njegovoj potpunosti 802D je sve viπe imponirao. Njegova dinamika, savrπena interakcija sa reproduciranom glazbom i minuciozna zavrπna ispoliranost svakog djela spektra svrstali su ga u najkompletnije zvuËnike koje sam imao prigode posluπati. Rock glazba (Roger Waters, Amused to Death,

Unutraπnjost zvuËnika ispunjava kompleksna struktura upornica koje dodatno uËvrπÊuju kutiju

www.hifimedia.hr

Columbia 468761 2) je uz sve karakteristike zvuËnika jednostavno morala biti pun pogodak. Dinamika, prezentnost i odliËno fokusirano, te dovoljno duboko i konzistentno bas podruËje sa vrlo dobrim fokusom podarili su tom glazbenom æanru atmosferu neposrednosti u kojoj se i najbolje osjeÊa. Pred sam zavrπetak testiranja pokuπao sam joπ pomalo zagledati i prema srednjetonskom podruËju vrlo solidnom æivom snimkom solo klavirskog koncerta (Brad Meldahu, Live in Tokyo, Nonesuch 755979853-2). ZvuËnik je odgovorio lakoÊom i prozraËnoπÊu, te je uz prirodni timbar i stabilnost instrumenta zasluæio i dodatne pohvale, kao i prigodu da joπ jednom akcentiramo njegov u toku testiranja potvreni osjeÊaj za svaku vrstu glazbe, neovisno o veliËini korpusa glazbenika koji je izvode. ZakljuËak B&W 802D je kroz cijelo vrijeme testiranja pokazivao osobine koje od konstrukcije njegove kvalitete jednostavno moramo oËekivati i zbog kojih kriterij ocjenjivanja njegovih dometa mora biti izuzetno visok. Jasno se uz razliËiti glazbeni materijal legitimirao kao vrlo prirodan i precizan zvuËnik koji ne teæi zatopljavanju i reformiranju reproduciranog materijala, no demonstrirao je sposobnosti koje iz glazbenog tkiva ekstrahiraju gotovo svaki moguÊi detalj, smjeπtajuÊi ga na pravo mjesto i pruæajuÊi uvid u svaku njegovu perspektivu. Uz sve u sluπnom testu elaborirane kvalitete u zvuku joπ jednom treba naglasiti i njegovu posebnost u kreiranju zvuËne slike i naravno podsjetiti na kvalitetu izrade koja se moæe opisati samo superlativima. B&W 802D nije jednostavan niti za testiranje, jer i nakon zavrπenog postupka ostaje dojam da se moæda neπto zaboravilo ili se nije dovoljno zavirilo u poneki nivo kompleksnijih glazbenih djela. ZastraπujuÊi tehnoloπki genom kutija sreÊom nije ostavio negativnog traga na reprodukciji glazbe, koja nakon upoznavanja s prirodom kutija zazvuËala nadahnuto, dinamiËno i prirodno. To je ono πto smo i oËekivali. I u potpunosti doæivjeli.

Bowers & Wilkins 802D Jedinice Visokotonac promjera 25mm i dijamantne kupole Kevlarska srednjetonska jedinica promjera 150mm 2x bas jedinice promjera 200mm i membrane od karbonskih vlakana i Rohacell pjene

Sustav Trostazni bas-reflex

Frekvencijski raspon 34Hz - 28kHz ±3dB

Osjetljivost 90dB spl (2.83V, 1m)

Impedancija 8_ (minimum 3.5_)

PreporuËena snaga pojaËala 50W - 500W / 8_

Dimenzije Visina: 1135mm ©irina: 368mm Dubina: 563mm

Teæina 80kg

Cijena 90.000 kn/par

INFO TD elektronika, tel. 01/2431 555

Ureaji koriπteni na testu Exposure 3010 CD player, ADS LE cijevno predpojaËalo, Pass Labs x150.5, BetaSystems C2 zvuËnici, WireWorld interkonekcijski i Transparent zvuËniËki kabel

hi-fimedia #62

TEST

Octave v40 p i πe: N e v e n K o s

ctave je njemaËki proizvoaË cijevne elektronike, vrlo cijenjen u matiËnoj zemlji. Tvrtka je smjeπtena u Karlsbadu a na njenom Ëelu nalazi se Andreas Hofmann, vlasnik i konstruktor. U posljednjih 20 godina tvrtka je polako ali sigurno stjecala status ozbiljnog proizvoaËa i danas kotira vrlo visoko. Trenutno u programu ima po tri pretpojaËala, izlazna pojaËala i integrirca, a posebno se istiËe Jubilee serija (preamp i izlaz). Kao πto sam veÊ naveo, tvrtka proizvodi iskljuËivo cijevne komponente jer Hofmann je uvjeren kako samo cijevno ustrojen ureaj moæe ispuniti glavni cilj, misiju i viziju tvrtke, a to je “pribliæavanje glazbi”. Kako navode u Octaveu, za uspjeh tvrtke vaæno je nekoliko elemenata. Prije svega, stav kako je samo cijevna komponenta vrijedna truda, zatim implementacija originalne hibridne tehnologije te

hi-fimedia #62

poseban odnos prema kupcima. ©to se tiËe hibridne tehnologije, a u skladu s Hofmannovom filozofijom, visokovjernu reprodukciju glazbe moguÊe je postiÊi samo uz koriπtenje cijevi, dok su tranzistori dobri i zaduæeni za stvaranje uvjeta za optimalan rad lampi. U tvrtki posebno i s ponosom istiËu kako su pojaËala Octave izrazito pouzdana i stabilna te dugovjeËna. Ove karakteristike postignute su optimiziranim sklopovima koji su usmjereni ka stvaranju optimalnih radnih uvjeta za vakuumske cijevi kao i njihovu zaπtitu. Tako se hrpa elektronike brine za soft-start, preciznu stabilizaciju napajanja, zaπtitu cijevi i zvuËnika, itd. S posebnim ponosom istiËu inteligentni sklop za protekciju i podeπavanja biasa. Izlazni transformatori su motani u kuÊi, dok su ureaji sklapani ruËno, i prije isporuke podvrgnuti opseænim, 48-satnim testiranjima. Briga za kupca i nakon πto je kupio ureaj je besprijekorna, a kvalitetan odnos prema kupcu je dobro Ëuvana tajna. U to se mogu i sam osvjedoËiti jer je na moje e-mail upite sam Hofmann promptno odgovarao. Od navedena tri integrirana pojaËala u gami, isprobao sam najsla-

biji model - v40. Iako najjeftiniji, u njega su ugraene sve gore navedene materijalne i nematerijalne osobitosti tvrtke. Octave v40 je pojaËalo koje razvija 2x45 W pri 4 Ohma. Upotrijebljene cijevi u izlaznom stupnju su EL34, a zahvaljujuÊi, izmeu ostaloga, i podeπavanju biasa moguÊe je koristiti i KT88/6550 i 6L6. Ukoliko se koriste 6550, izlazna snaga, prema tvrdnjama proizvoaËa raste na 2x58W pri 4 Ohma. U preampu i driverskom stupnju koriπtene su po jedna ECC88 (Sovtek) i ECC83 (vjerojatno kineska). Izlazne cijevi su EL34, posebno selektirane u NjemaËkoj i nose oznaku TAD El34B-STR (www.tubeampdoctor.com). Kao πto sam veÊ naveo, zahvaljujuÊi podeπavanju biasa, moguÊe je koristiti i druge elektronke s istim podnoæjima - EL34, 6L6, KT88, 6550, πto uz izmjenu “malih” cijevi otvara nebrojene moguÊnosti korisniku za fino podeπavanje zvuka pojaËala. Osim toga, sve navedene cijevi su lako dobavljive i priliËno pristupaËne, πto ovo pojaËalo Ëini i jeftinim za odræavanje. A s obzirom na kvalitetu

izvedbe, teπko da Êe se na ovom ureaju iπta pokvariti. PojaËalo je napravljeno kao tenk i u tom pogledu ne moæe mu se naÊi niti jedna zamjerka. Izvedba je sjajna πto se vidi u svakom detalju, od potenciometra za glasnoÊu, preko ulaznog preklopnika, kvalitete πasije, preciznosti aluminijskog zaπtitnog kaveza i zvuËniËkih terminala na straænjoj ploËi. Ovdje nalazimo ulazne ËinË (RCA) terminale plus izlaz za snimaË, te zvuËniËke buksne za spajanje zvuËnika nazivne impedancije 4 Ohma. Iako je uobiËajena upotreba dva izvoda, za zvuËnike razliËitih impedancijskih karakteristika, Hofmann smatra kako viπestruki izvodi sekundara izlaznih transformatora naruπavaju kvalitetu zvuka. A velika veÊina impedancijskih krivulje danaπnjih zvuËnika ionako se kreÊe oko 4 ohma. Primijenjeno rjeπenje u praksi znaËi da Êe korisnik, Ëiji zvuËnici se nalaze u podruËju 8 i viπe ohma, uglavnom na raspolaganju imati neπto manju snagu pojaËala od deklarirane. Ipak, pogledajte impendancijske karakteristike veÊine zvuËnika na træiπtu, i vidjet Êete da ovakvo rjeπenje ima smisla. Neπto sliËno koristi Manley, s

www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr

radne temperature cijevi i cijelog sklopa, moæemo poËeti s podeπavanjem. Ukoliko je bias prenizak, svijetli samo donja, naranËasta dioda. Tada je potrebno, zakreÊuÊi potenciometre, postiÊi da svijetli zelena, srednja dioda. Ukoliko se pretjera, pali se crvena dioda i potenciometar za podeπavanje potrebno je okrenuti ulijevo. PodruËje prikaza optimalne podeπenosti je relativno usko, ali razumno, tako da Êe korisnik lako i bez straha od pogreπke precizno podesiti bias za svaku cijev posebno. Za vrijeme koriπtenja pojaËala, bias isporuËenih cijevi bio je stabilan i nije se mijenjao “ni milimetar”. Spomenimo joπ samo kako je kavez za zaπtitu cijevi izraen od aluminija i lako se uklanja s pojaËala, odvijanjem dva vijka. Zvuk PojaËalo Octave v40 posluπao sam u kuÊnom sustavu, kojega Ëine DAC vlastite izrade, zvuËnici Magneplanar MG12SE i oæiËenje

Kimber (zvuËniËki) i Wireworld (ostali). PojaËalo je koriπteno sa strujnim kabelom Wireworld Stratus 5, koji se pokazao kao dobar izbor jer je unio dodatnu kvalitetu u vidu smirenosti, ËistoÊe i neπto tamnije pozadine u zvuËnoj slici. Odmah na poËetku mora se reÊi kako je pojaËalo vrlo zahvalno u smislu izmjene cijevi. Osim πto je izmjena lako izvediva, pojaËalo vrlo Ëujno reagira na promjenu, tako da eksperimentiranje postaje vrlo zanimljivo. Ovime se treba pozabaviti malo detaljnije, jer kupci potpuno cijevnih ureaja ipak imaju podosta sklonosti i interesa da promjenom cijevi pokuπaju ureaje joπ viπe pribliæiti vlastitom idealu dobrog zvuka. S originalnom konfiguracijom cijevi, pojaËalo je zvuËalo brzo, detaljno, s dobrom rekreacijom prostora i ekstenzijom u visokotonskom podruËju. Meutim pomalo suho, povuËeno i hladno bilo je srednjetonsko podruËje, uz

potpuno mraËnu i tamnu pozadinu. Kako bi se dobilo na muzikalnosti, trebalo je pokuπati zamijeniti male cijevi onim πto mi je bilo dostupno. Umjesto isporuËene Sovtek ECC88 stavio sam JAN Philips 6922, cijev koja je vrlo jeftina, prosjeËna u smislu detalja, ekstenzije i mikrofoniËnosti, ali je istovremeno vrlo muzikalna, i s kojom sam do sada dobio vrlo dobre rezultate u nekim drugim ureajima. Istovremeno, postojeÊu sam ECC 83 zamijenio s JJ ECC83, jeftinom i odliËnom duplom triodom iz »eπke. Zvuk se transformirao, i to za dva koplja nabolje. Iako je sada pojaËalo zvuËalo neπto manje prozraËno i svjeæe, detalji su i dalje bili tu u velikim koliËinama, uz nepromijenjenu ekstenziju i tek neπto “labaviji” bas, a pojaËalo je u cijelosti bilo sluπljivije i zavodljivije. Navedeni manjak detalja bio je gotovo neprimjetan i tek nekome vrlo upuÊenome u zvuk v40 s originalnim cijevima bilo bi jasno o kak-

time da njihovi transformatori imaju izlaz za 5-ohmske zvuËnike, s ciljem najbolje prilagodbe veÊini zvuËnika na træiπtu. Osim izlaznih transformatora, glavnina dijelova ugraenih u pojaËala Octave izraena je u kuÊi. To donosi nekoliko prednosti - od jeftinije proizvodnje i postizanja optimalne kvalitete konaËnog uratka, do lakog servisiranja. PojaËalo, za razliku od veÊine sliËnih, radi u Ëistom pentodnom ustroju, za kojega u tvrtki tvrde da je superiornije triodnom ili ultralinearnom u smislu ekstenzije, brzine, iskoristivosti, kontrole basa, itd. Joπ jedna osobitost pojaËala je preklopnik ispod prednje ploËe, kojim se odabire ulazna osjetljivost - 120 ili 700 mV. Naime, ukoliko se pojaËalo koristi s visokoosjetljivim zvuËnicima (>94dB), a kako bi podeπavanje glasnoÊe bilo uËinkovito i u krajnjoj liniji upotrebljivo, preporuËa se smanjiti osjetljivost ulaza. Zgodno. Prednja ploËa sadræi motorizirani potenciometar s kojim moæemo podeπavati glasnoÊu i putem priloæenog daljinskog upravljaËa, i slijeva, preklopnik za odabir ulaza i ukapËanje funkcije podeπavanja biasa. OdliËno i praktiËno rjeπenje. Black Box, koji se kao opcija ugrauje u skuplje modele, ovdje dolazi serijski, a predstavlja dodatni set filtarskih kondenzatora - elektrolita u napajanju, kako bi se pojaËalu omoguÊio lakπi rad kada se situacija zahukta. Ono πto je na ovom pojaËalu zaista posebno, jest superinteligentno podeπavanje biasa izlaznih cijevi. Naime kako bi izlazne cijevi radile u optimalnom podruËju i uvjetima, potrebno je ispravno izmjeriti i podesiti bias, ili struju mirovanja. RazliËiti proizvoaËi imaju razliËita rjeπenja, od mjerenja obiËnim multimetrom, do sofisticiranih sklopova za mjerenje i podeπavanje biasa, poput ovog u Octaveu. Radi se naime o sklopu koji mjeri bias te ga korisniku prikazuje preko tri LEdiode na prednjoj ploËi, i to za svaku cijev posebno. Regulacija se vrπi preko malih potenciometara, kojima je pristup omoguÊen s prednje strane, uz pomoÊ priloæenog odvijaËa. Prilikom izmjene cijevi potenciometre je potrebno staviti u poloæaj minimalnog biasa. Nakon sat, dva ugrijavanja i postizanja

hi-fimedia #62

voj se promjeni radi. S druge strane, upotrebom drugih cijevi dobilo se na muzikalnosti i sada je to bilo vrlo sluπljivo pojaËalo u zvuku kojega se dugo moglo uæivati. Pokuπao sam zamijeniti i izlazne EL34 cijevi odliËnim Svetlanama, odnosno SED (vidi vijesti u br. 56/2004), koje su se pokazale dosta tiπima od originalnih, neπto su uËvrstile bas, ali je pojaËalo izgubilo na transparenciji. S Electroharmonix EL34EH cijevima, zvuk je postao topliji, ali s loπijom definicijom u basu, zamuÊenijim srednjetonskim podruËjem i loπijom stereoslikom. Originalne cijevi TAD pokazale su se odliËnim izborom i najboljim kompromisom te sam ostatak testa uæivao u Octaveu v40 s TAD cijevima u izlazu, JAN Philips 6922 i JJECC83 u preampu, odnosno driveru. Dokaz je to da ne morate potroπiti brdo novca na egzotiËne NOS cijevi, kako biste dobili dobar zvuk. Ovako konfiguriran i dobro zagrijan, Octave se pokazao kao pojaËalo velike brzine i detaljnosti, i tek katkad prisutna hladnoÊa, ne tako uobiËajena za cijevno ustrojene ureaje, otimala je Octaveu doæivljaj vrhunskog cijevnog ureaja. Kada veÊ govorimo o karakteru, generalno uzevπi, on je kod Octavea bliæi kvalitetnom, muzikalnom tranzistorskom pojaËalu nego kakvom klasiËnom, cijevnom pojaËalu, sirupastog i naglaπeno toplog zvuka. U usporedbi s takvim primjerkom, Octave moæe zvuËati hladno i predetaljno, bez one karakteristiËne mekoÊe. Ipak, u usporedbi sa SS pojaËalima, prisutna je, uz sve navedene osobine i ona mala, sitna, nepogreπiva nota cijevnog zvuka koja se uvlaËi pod koæu i razlogom je zaπto volimo cijevne ureaje. Svakako je vidljiva æelja konstruktora da iz pojaËala izvuËe ono najbolje iz cijevi, ne ærtvujuÊi brzinu, definiciju i kontrolu tranzistora. Izrazito Ëvrst i precizan, zvuk Octavea uvijek je pod nadzorom, iako ne s dubokim koliko Ëvrstim, zategnutim i kontroliranim basom. Neveliki izlazni transformatori kao posljedicu imaju upravo neπto loπiji odaziv u najdonjim oktavama. Iako deklarirano s 40-ak wata po kanalu,

www.hifimedia.hr

pojaËalo se odliËno nosi i s vrlo zahtjevnim glazbenim materijalom, a radeÊi u sprezi s neosjetljivim Magneplanarima, nikad nije zapalo u teπkoÊe i gubilo dah. Naprotiv, vrlo je autoritativno i s lakoÊom je odraivalo πto se od njega traæilo, Ëak i na zagluπujuÊim glasnoÊama. Po tom pitanju i neki SS primjerci sliËne, ali i neπto veÊe snage mogli bi mu pozavidjeti. ZakljuËak Octave v40 je odliËno integrirano pojaËalo, koje u sebi objedinjava dobre osobine cijevi i tranzistora. Teπko je reÊi koji dio DNK kod v40 prevladava, cijevni i li tranzistorski. Od tranzistora je preuzelo brzinu, kontrolu, ekstenziju, a od cijevi neπto topline i fluidnosti te odliËnu, holografsku stereosliku. MoguÊe je da se zanesenim ljubiteljima tipiËnog cijevnog zvuka ovo pojaËalo neÊe dopasti. Svima ostalima preporuËam da ga posluπaju.

Octave v40 Izlazne cijevi 4 x EL34

Izlazna snaga 2 x 45 W pri 4 ohma

Frekvencijski odziv 10 Hz - 80 kHz (0/-3 dB)

Minimalni preporuËeni otpor 2 ohma

Dimenzije (© x V x D) 400 x 130 x 380 mm

Masa 18 kg

Cijena 19995 kn

INFO Dacco, tel. 01/6185 511

TEST

Krell SACD Standard - Evolucija Standarda p i πe: G o r d a n G a æ i

oËetkom 2003. godine na jednom od najutjecajnijih sajmova potroπaËke elektronike (CES u Vegasu) Krell je predstavio njihovo vienje modernog digitalnog reproduktora visoke razluËivosti. U tom trenutku tvrtka je smatrala SACD tabor gotovo sigurnim pobjednikom u utrci za novim, digitalnim audio formatom. Slijedom toga, æeljeli su na vrijeme ponuditi ureaj koji ima potencijala i snage demonstrirati prednosti nadolazeÊeg formata, no svojim kvalitetnom “Red Book” implementacijom ostaviti i dovoljno vremena i spokojstva audiofilima za polaganu i logiËnu migraciju prema novom standardu. No, veÊ se tada u Krellu ozbiljno razmiπljalo o jednom potpuno univerzalnom reproduktoru koji bi na visokom kvalitativnom nivou objedinio gotovo svaki vaæniji standard i tako svom vlasniku pruæio moguÊnost uæivanja u CD, SACD, DVD-V i DVD-A formatima. Ipak, bespoπtedna tehnoloπka i træiπna utrka te vizija razvoja cijele situacije utemeljitelja tvrtke D´Agostina i

hi-fimedia #62

njegovog tima nalagala je prioritet u osmiπljavanju reproduktora za CD i SACD formate. Konkretne rezultate tih promiπljanja danas u obliku modela “SACD Standard” moæemo zajedno proanalizirati uz vremenski odmak, od predstavljanja ureaja 2003. godine do ovogodiπnjeg toplog ljeta 2005. kad je ureaj i sluπan. Vaænost promjena koje su u tom vremenu nastale na polju digitalnih audio reproduktora ovisno o rakursu gledanja moæe biti znaËajna ili gotovo nikakva. Rat formata se i dalje vodi, SACD softvera je joπ uvijek viπe nego rivalskog DVD-A (u svim njegovim pojavnostima), no danas kombinirani i univerzalni plejeri niËu sa svih strana gotovo bjesomuËnim ritmom. Naravno, uz vrlo varijabilnu kvalitetu njihove izrade i prave amplitude kad samo malo ozbiljnije æelimo promotriti auditivne dojmove koje nam pruæaju. Krell je, s druge strane, odustao od daljnje proizvodnje testiranog ureaja, te se u novoj liniji proizvoda nalazi “DVD Standard”. Radi li se o joπ jednoj viziji razvoj-

nog tima tvrtke, Ëvrstom stavu zasnovanom na relevantnim analizama ili o lutanju i iπËekivanju konaËnog ishoda, veÊ sasvim zamrπene situacije u segmentu reproduktora visoke rezolucije? Na to pitanje decidirani odgovor je gotovo nemoguÊe pruæiti. Barem u ovom trenutku. No, sigurno je da se Krell ovoga puta moæda i malo prebrzo predomislio i zanemario odliËan reproduktor. SACD Standard je tokom priliËno dugog perioda testiranja pokazao mnogo audio vrijednosti, slobodno moæemo ustvrditi i neoËekivano mnogo, posebno u segmentu klasiËne CD reprodukcije. Nakon tako posloæenih Ëinjenica ostaje gotovo suπtinsko pitanje o razlozima zbog kojih bi kupac Ëije zahtjeve potpuno zadovoljava reprodukcija dosadaπnjeg standardnog CD formata uopÊe poæelio bilo πto promijeniti. Takva i sliËna pitanja nameÊu dislociranje æariπte zanimanja za, uvjetno ih nazovimo “moderne digitalne” reproduktore prema izrazitije tehnofilski naklonjenoj publici koja æeli istraæivati i posjedovati nove tehnologije ili prema konzumentima niæih kvalitativnih zahtjeva Ëije ambicije su kupiti jednu kutijicu koja “svira sve” i

zaboraviti temu koja ih previπe i ne intrigira. No, kako je za proboj i etabliranje novih formata izuzetno bitno isporuËiti veliku koliËinu glazbenog softvera tvorci tih sustava su svoju kampanju usmjerili primarno prema audiofilima i tvrtkama takvog renomea. TehniËki opis “SACD Standard” je ureaj solidnih gabarita i teæine, specifiËnog izgleda. Krell se odluËio za kuÊiπte od bruπenog aluminija, Ëije su plohe povezane, poliranim spojnicama koje ureaj omeuju i daju mu pomalo zaobljen izgled, te pruæaju joπ malo dodatne ËvrstoÊe veÊ na prvi pogled robusnoj i kvalitetnoj konstrukciji . Recimo odmah da je unutar opisanog kuÊiπta joπ jedno, koja dodatno uËvrπÊuje cijeli ureaj i sprjeËava induciranje vibracija i njihov transfer prema unutraπnjosti ureaja i interakciju s transportom i elektronikom ureaja. Na prednjoj plohi plejera nalazimo veliki broj malih, popriliËno neugodnih prekidaËa s kojima moæemo djelovati na gotovo sve funkcije ureaja. Tu je i crveni predoËnik koji bi takoer mogao biti i malo moderniji i ljepπi, no Ëitlji-

www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr

glazbe, raznih formata ili Ëak pojedinih diskografskih kuÊa i njihovog naËina snimanja s odgovarajuÊim filtrom posluπao sam doista mnogo glazbe. Na kraju mogu samo reÊi da gotovo da i nema pravila. Svaka snimka posjeduje svoje osobnosti i bilo kakvo nametnuto pravilo u tom segmentu sluπaËa moæe odvesti prema pogreπnim zakljuËcima o zvuku ureaja. No, buduÊim vlasnicima koji Êe ureaj koristiti godinama preporuka da ne zanemare sposobnosti filtracije. Njihova empirija Êe vrlo vjerojatno otkriti zakonitosti ili pravila koja se u nekoliko tjedana teπko mogu ozbiljno istraæiti. Na kraju kao po nekom pravilu, razoËarenje s daljinskim upravljaËem. Mali, neugledan «ureajËiÊﬂ sa membranskom tipkovnicom liËi na proizvod koji treba da izdræi tek toliko dok se uz “SACD Standard” ne pridruæi model na njegovoj razini kvalitete. Sluπni test Kako bi sluπni test obavili πto sustavnije i kako bi njegovi rezultati pruæali πto detaljniji uvid u osnovne odrednice zvuka koje je Krell s testiranim ureajem postigao bilo je potrebno usporediti razlike prilikom koriπtenja s istog, s hibridnim diskom u ovisnosti o koriπtenom sloju zapisa (CD ili SACD). (Jel ti jasno ovo??? Meni nije - Ivka) Nakon toga je uslijedila sa SACD plejerom u testnom sustavu. SACD snimke su koriπtene iskljuËivo u stereo modusu, a svi usporeivani ureaji su na pretpojaËalo

bili spojeni identiËnim interkonektima i naponskim kabelima. Za poËetak sam koristio „SACD Standard“ kao klasiËni CD reproduktor. Zvuk koji je ispunio sluπaonicu je bio naglaπeno koherentan, snaæan, ali i protkan sa mnogo osjeÊaja za reproduciranu glazbu. Ureaj digitalni zapis reproducira prezentno, dinamiËno, no niti s jednom snimkom ne demonstrira agresivan ili zamoran karakter. Umjesto toga nudi sliku u koja se u jednom vrlo pozitivnom smislu moæe smatrati jednostavnom i uglavnom neutralnom. Naime, sluπajuÊi klasiku i biljeæeÊi dojmove ogromne dinamike i Ëvrste prostornosti primijetio sam da zvuk potpuno slobodno klizi i da niti u doista dinamiËki, sviraËki ili timbralno zahtjevnim trenucima nema zamjetnih tragova digitalne maπinerije i njezinog nezaobilaznog slaganja i kreiranja informacije, signala i posljediËno stvaranja konaËnog zvuka. Osupnuo me dojam koji sam posljednjih nekoliko mjeseci primijetio na viπe reproduktora viπe i visoke klase, a koji me je bez obzira na jasne distinkcije intenzivno podsjeÊao na zvuk analognog gramofona. Atmosfera i jedna posebno rafinirana nota zvuka koju formira Krell dozvolila je da taj dojam i do kraja definiram. Sve to - uz jednostavnost i likvidnost zbog koje se pozornica i glazbenici Ëine prisutnijim, a atmosfera intenzivnijom i neposrednijem izgradilo je bazu za one manje Ëujne detalje auditivnog doæivljaja koji kod ureaja ove kategorije vrlo Ëesto i odluËuju o

njegovom mjestu na hijerarhijskoj ljestvici sliËnih proizvoda. U ovoj pomalo opÊenitoj skici dojmova koje „SACD Standard“ i viπe no jasno demonstrira svakako treba podcrtati i osjeÊaj za glazbu koji na zanimljiv naËin prikazuje glazbenike kao cjelinu i uporno izbjegava izdvojiti poneki dio spektra, ponekog glazbenika ili instrument. Sve je prikazano u definiranoj cjelini iz koje sluπaË bez teπkoÊa moæe izdvojiti odliËno postavljene i unutar cjeline separirane instrumente. Postavljanje glazbenika po dubini je vrlo dobro, no πirinska perspektiva je kudikamo jasnije definirana i gotovo nepromjenjiva bez obzira na sve glazbene izazove koje predstavljamo pred testirani ureaj, no jasno je uoËljiva i restrikcija autoriteta u amplitudama dinamiËkih naleta. No, vrijeme je i za mali pogled prema specifiËnostima koje je Krell digitalija pokazala s nekoliko testnih snimaka razliËitih vrsta glazbe. Dinamika, brzina i snaga koju demonstrira ureaj odliËno se mogla osjetiti sluπajuÊi jazz glazbu (Enrico Rava/Paul Fresul, Montreal Diary-Play Miles Davis/Label Bleu LBLC 6639/HM 83). Zvuk trube dvojice izvanrednih glazbenika doslovno je parao mrak mirne pozadine takvom silinom i zamahom da je momentalno zarobio paænju i dodatno podignuo letvicu oËekivanja briljantnim izvanrednim timbrom. Nemir i izmjena mjesta glazbenika, atmosfera æivog nastupa i odliËno muziciranje ostatka sastava jednostavno

vost mu je neupitno dobra. Zamjerka je svakako πto se istom moæe samo promijeniti intenzitet, no nemoguÊe ga je potpuno ugasiti. Krell se odluËio za koriπtenje transportnog mehanizma iz Philipsa koji se u radu pokazao kao vrlo pouzdan, no pomalo buËan u trenucima inicijalnog oËitavanja diska. Nakon tog perioda transport je ugodno tih, a prebacivanje izmeu trackova bez obzira na vrstu koriπtenog medija je gotovo trenutno. Konverzija digitalnog signala je povjerena Burr Brown PCM 1738 hybrid 24-bit/192 kHz pretvaraËima u diferencijalnom modu uz digitalne filtre posebno optimizirane za DSD i PCM signale. Nakon konverzije signal preuzimaju analogni sklopovi koji na prednjim kanalima koriste odliËnu i veÊ potvrenu “Ultra Wide Bandwith” balansiranu tehnologiju. Na taj naËin sklop profitira u smislu proπirenja frekvencijskog spektra, no i transfera signala s najmanjim moguÊim uplivom smetnji u vrlo vaænom trenutku πto posljediËno znaËi i oËuvan signal na izlazu iz ureaja, posebno prilikom koriπtenja XLR konektora koje “hrani” single-ended izlaz. Kao πto je i obiËaj kod gotovo svih ureaja iz Krella, napajanje je izvedeno posebno kvalitetno. Snaæan toroidalni transformator s odvojenim izlazima za D/A pretvaraËe i analogni izlaz uz dodatno “swiching” napajanje koje se brine za transportni mehanizam uz nekoliko nivoa regulacije potpuno su opravdali oËekivanja, pa pomalo i premaπili nivo izrade u cjenovnoj klasi u kojoj se “SACD Standard” nalazi. Krellov tim je u ureaj ugradio i 4 digitalna filtra, od kojih su dva aktivna prilikom obrade PCM signala, a sva Ëetiri kod rada s DSD signalom. Potpuno razumijem sve nedaÊe digitalnog svijeta glazbe, i naravno æelju da se najveÊi moguÊi broj nedostataka prilikom procesiranja kao i na izvoru zvuka otkloni ili unaprijedi filtriranjem, no za recenzenta je taj dio osobnosti reproduktora bio gotovo nerjeπiva zagonetka. U æelji da preporuËim koriπtenje odreenih kombinacija reproducirane

hi-fimedia #62

TEST me prisiljava da ukradem malo mjesta sluπnim dojmovima i preporuËim ovo izdanje. Ono πto su Enrico Rava i Paul Fresu uËinili svirajuÊi standarde toliko je dobro da zasigurno nitko neÊe zamjeri ovu malu digresiju. U nastavku sam se zadræao na jazz glazbi, no u malo drugaËijoj formi(Joshua Redman Elastic Band, Momentum/Nonsuch 755979864-2) sa mnogo zvukova klavijatura, udaraljki i odliËnim dionicama bubnjeva. Zanimalo me kako su u Krellu zamislili reprodukciju ritam sekcije posebno u „full force“ dionicama. Naglaπeno bubnjanje Jeff Ballarda i Brian Bladea samo je dodatno „razveselilo“ ureaj koji se usput pozabavio s ritam sekcijom, a glavninu svojih snaga bacio na demonstriranje sjajnog visokotonskog podruËja. Njegova detaljnost, upeËatljivost i nonπalantna uklopljenost u cijeli spektar iz kojega se ne istiËe niti najmanjim odmakom, veÊ sa svoje prirodne pozicije zvuËnu sliku zasipa svim moguÊim detaljima, finesama, ukrasima bez nepotrebne nametljivosti ili æelje za isticanjem, Ëine ga najupeËatljivijim segmentom zvuka reproduktora. Opisane impresije u veÊoj mjeri vrijede i za srednjetonsko podruËje koje osvaja prozraËnoπÊu, vrlo korektnim timbrom, osjeÊajem otvorenosti, te prekrasnim definiranjem vokala i njihovom vrlo neutralnom eksplikacijom. Jancintha ( Jacintha Is Her Name/Groove Note GRV10142) je odliËno posluæila svojom specifiËnom bojom glasa i vrlo zanimljivim naËinom pjevanja da joπ jednom na djelu provjeri-

mo sve one redom vrlo pozitivne dojmove koje je „SACD Standard“ pokazivao sa sliËnim materijalom. Doista, u ovom djelu testiranja je ureaj sakupio mnogo vaænih bodova i popriliËno premaπio oËekivanja. Joπ jedan povratak prema klasiËnoj glazbi (W.A.Mozart, Requiem/Dorian DOR90310) potvruje uvodne dojmove, no dodaje snaæno i odliËno definirano bas podruËje. Pri samom dnu spektra koje recenzentov sustav moæe reproducirati osjetilo se i malo gubitka mase, boje i one naglaπene definiranosti i koja je nosila odliËne dojmove o ovom djelu spektra. Analiza SACD zapisa i njegovih soniËnih moguÊnosti zapoËela je klasikom. OdluËio sam se vrlo kvalitetno odraenu snimku (Wagner, Overtures and Preludes/Pentatone Classics 5186 123) i sa visokorazluËivog djela diska posluπao gotovo 45 minuta glazbe. Dræao sam u tom trenutku da malo navikavanja na promjene bez pritiska i æurbe moæe biti najbolji naËin za upoznavanje sa razlikama u zvuku. Na ovom mjestu odmah i malo razjaπnjenje. Svakako da distinkcije izmeu SACD i CD formata nije jednostavno dokuËiti zbog svih razlika ili sliËnosti izmeu snimaka, izmeu PCMa i DSD-a i svih manje ili viπe poznatih tehnika kojima su izdavaËi æeljeli popuniti praznine i reizdati mnoge albume za kojima joπ postoji interes. No, opÊenito moæemo reÊi da se razlika uglavnom svodila na dodavanje odreene koliËine zraka, pomaka u separaciji instrumenta posebno u niæem srednjetonskom i bas podruËju i manje ili viπe Ëujno obogaÊi-

vanje glazbe dodatnom mikrodinamikom i harmoniËnom strukturom. ZnaËajnija promjena dogodila se prebacivanjem CD/SACD sloja (Dave True Story, Unauthorized/Chesky Records SACD 233) u reprodukciji vokala koji su zauzeli πire podruËje i zazvuËali su joπ neposrednije i znatno uglaenije. Pozitivne razlike u timbru mogle su se vrlo lako zamijetiti (Mark Levison, Live at Red Rose, RRM 01) sluπajuÊi double-bas kao pratnju æenskog glasa (Kim Cattrall). Instrument je znatno profitirao mikrodinamiËkim pomacima, jasnijim istitravanjem æica, dok je sam glas postao neposredniji i mrvicu topliji. Naprotiv, sluπajuÊi SACD hibrid (Pink Floyd, Dark Side Of The Moon/EMI 7243 582136 2) uËinilo mi se da CD format odnosi pobjedu. Naime, uz jasnije i izraæajnije definiranje instrumenata i Ëujnije vokalne dionice iz drugog plana SACD formatu kao da je malo ponestalo kompaktne pozadine uz malo izraæajniji „noise floor“. Razlike koje se mogu uoËiti sa skromnijim kombiniranim reproduktorom u sustavu (Philips 963 SA) su svakako daleko eklatantnije. PokuπavajuÊi ponoviti isti slijed testnih skladbi na Philipsu, razlike izmeu CD i SACD nivoa su upravo prπtale. No, odliËno implementiran „red book“ na Krelovom reproduktoru dobrim dijelom, te razlike kompenzira ili umanjuje. U odnosu na cijenu koju je SACD Standard ponudio na træiπtu gotovo da i nema ozbiljnijeg prigovora njegovom eksterijeru, kvaliteti izrade ili zvuku. Koliko je pak potrebno jednom standardu, a ovdje se

misli na SACD da doista postane objekt æelja ili potreba drugo je pitanje koje Êe se vjerojatno provlaËiti kroz tekstove vezane za digitalne ureaja joπ neko vrijeme. U ovom trenutku sudeÊi po potraænji za SACD, ali i DVD-A naslovima, Krell Êe u miru neËije sluπaonice uglavnom biti CD Standard. Uz SACD kao bonus. Krell SACD Standard je prikazao sve potencijale SACD tehnologije i viπe nego jasno i glasno, no revolucija je izostala. Krell je umjesto nje donio samo kvalitetnu i dobro smiπljenu evoluciju. Je li to bilo dovoljno njegovim kreatorima lako je naslutiti. No, finalno, treba reÊi da je „SACD Standard“ izvanredan SACD reproduktor, ali niπta manje dobar CD plejer.

Krell SACD Standard Frekvencijski raspon 20Hz-20kHz

Odnos signal/πum 105 dB (SACD) 108 dB (CD)

THD (20Hz-20kHz) -75 dB (SACD) -82 dB (CD)

Potroπnja 50W

Teæina 11,4 kg

Dimenzije (©xVxD) 439 x 145 x 419 mm

Cijena 29.480 kn

INFO Media Audio, tel. 021/323 550 Sustav u kojem je ureaj testiran:

Izvori zvuka Meridian G07 (CD plejer), Philips 963 SA (SACD plejer)

Amplifikacija ADS L.E. (predpojaËalo), Pass Labs Os (pojaËalo snage)

ZvuËnici Beta Systems C2

Kabeli WireWorld Atlantis (zvuËniËki), WireWorld Equinox, SumiÊ 5, XLO Type 1 (interkonekcijski)

Strujni kabeli Tara Labs, Kimber samogradnja, Electrocompaniet

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

T E S T EXPOSURE 3010 CD PLAYER

“HiFi That Won’t Burn a Hole in Your Pocket!” p i πe: J o s i p V r a Ë a r

ureajima britanskog Exposurea na stranicama ovog Ëasopisa veÊ je bilo rijeËi: njihova 2010 serija nedavno je takoer unaprijeena i nosi oznaku “2010S”, dok veÊ gotovo dvije godine prisutna serija 3010 predstavlja korak prema zvuku Classic serije. Potonja je proslavila Exposure joπ u osamdesetima, ali jednako uspjeπno veÊ godinama potvruje na najbolji moguÊi naËin orijentaciju konstruktorskodizajneskog tima proizvoaËa. Beskompromisnost kada se radi o njihovom uvjerenju da je odliËan zvuk najvaæniji preduvjet za træiπni uspjeh i dugovjeËnost bilo kojeg tipa audiofilskog ureaja, razaznajemo iz zvuka cjelokupne game njihovih ureaja koja se s godinama vrlo malo mijenjala. Stoga, ovu ideju gotovo moæemo uzeti kao osnovni razlog dugovjeËnosti ovog imena s tradicijom duljom od 30 godina (πto je predstavlja, bar u kontekstu audifilskih promjena, u najmanju ruku zrelost). No, ostaje neosporno da je nekadaπnjim vlasnicima Exposure amplifikacije (koja je predstavljala svojevrstan statement na audiofilskoj sceni spomenutog perioda), nakon svih promjena koje je tvrtka prebrodila, zvuk koji krasi ove ureaje i dalje ostao prepoznatljiv. Ovome u prilog govori i zvuk Exposureovog 3010 CD playera.

hi-fimedia #62

Opis Ovaj ureaj predstavlja rijedak primjer da paæljivo sloæena cjelina moæe predstavljati daleko viπe od pukog zbroja svojih elemenata: 3010 koristi posve pristupaËne i nimalo egzotiËne, prokuπane, ali kvalitetne elemente. Za vrlo visoku rezoluciju brinu se spregnuti Burr-Brown PCM 1704: mono arhitektura ovih 24-bitnih “veterana” multi-bitnog ustroja Ëini se danas istovremeno i skromnim, i “ziheraπkim” odabirom. Viπestruka odvojena napajanja, meutim, jedan su od kvalitetnih preduvjeta i osiguranje postojane radne okoline za ove D/A pretvaraËe. Isto vrijedi i za izlaznu analognu sekciju: za sve se brine veliki toroidni transformator s posebnim namotima za transportni mehanizam i za audio sekciju. Upotrebom visoko stabilnog generatora takta na zasebnom napajanju osigurani su nuæni preduvjeti za kontinuiranu preciznu sinkronizaciju transporta i audio dijela, te minimalni jitter. Koriπtene su kvalitetne dvostrane πtampane ploËice za optimalnu postavu elemenata i njihovu zaπtitu. KuÊiπte je u cijelosti izraeno od aluminija, dok je prednja ploËa naglaπenih dimenzija u odnosu na kuÊiπte, te predstavlja rijedak primjer kvalitetne zavrπne obrade u ovoj klasi. O samom izgledu dostaje reÊi da, iako naglaπenih dimenzija, radi zaobljenih linija i diskretnih detalja, prednji dio djeluje minimalistiËki. Istovremeno, pojaËana prednja ploËa tvori dodatnu ukrutu za kuÊiπte, smanjuje rezonancije i

izolira unutraπnjost od elektromagnetskih zraËenja okoline. Crveni displej se moæe u potpunosti iskljuËiti pritiskom na tipku na prednjoj strani ureaja, neposredno ispod dipleja. Straga se nalazi stereo par analognih izlaza standardne kvalitete, te koaksijalni digitalni izlaz. Od kontrola s prednje strane tu su preklopnik za aktivaciju ureaja, upravljanje ladicom i displejem, te minimalni set kontrola. Daljinski ureaj omoguÊuje upravljanje i za prateÊe integrirano pojaËalo, a funkcionalno zadovoljava, pa prilikom koriπtenja ureaja nisam naπao posebnih nedostataka vrijednih spomena. Zvuk Opisati zvuk 3010 predstavljat Êe izazov, no nipoπto takav koji valja unaprijed proglasiti nevrijednim truda. Isprva, moæda baπ kako i priliËi objektivnom testu: dogodilo se da u zvuku ureaja jednostavno nije bilo niËega za πto bih se Ëvrsto uhvatio i proglasio natprosjeËnim ili iznimnim. Priznajem da me takva nenametljivost zabavljala. Naime, gotovo kao po definiciji kiËa (po kojoj takvu karakterizaciju zavreuje “kategoriËko podudaranje predmeta sa samom idejom predmeta” odnosno predodæbom o predmetu), dogaalo se da je iz naslova u naslov, bez ikakvog ustruËavanja, bez imalo dodatnog truda, tvrdoglavom lakoÊom, ureaj zvukom opravdavao sva oËekivanja. Joπ gore: umjesto mene artikulirao je zvukom sve πto nisam

mogao prepoznati kao vlastito oËekivanje. I sve ono πto, evo sada - piπuÊi tekst - ne uspijevam verbalizirati. Stoga, pokuπaj podrobnije elaboracije elemenata zvuËne slike ovdje djeluje umalo neumjesno: besprijekorna sredina, odliËni visoki, povezanost i uravnoteæenost, te umirujuÊa sigurnost i svojevrsna “urednost” u prezentaciji, i kod iznimno kompleksnih materijala, bile su znaËajke koje su me zauvijek ostavile u uvjerenju da se radi o puno skupljem ureaju. Ordinarno, zapravo. Upravo me to osobno neopisivo ljutilo: zvukom nenametljiv, ureaj je gotovo mogao proÊi kao osrednji, da je bilo malo manje vremena za test. Ili da je recenzent bio malo manje tvrdoglav. Na sreÊu, potom je prvotno slaganje predodæbe i njene praktiËne realizacije poËelo poprimati neπto konkretnije obrise. Primjerice, dojam pjevnosti, uz istovremenu nenametljivost i prirodan atak bas podruËja svjedoËila je o njegovoj percipiranoj ËistoÊi i artikuliranosti, te se u nekoliko navrata dalo pomisliti da se radi o nekoj drugaËijoj snimci, ali pogled na ovitak izdanja svaki puta uvjerava da se radi o dobro poznatom izdanju koji se moæda po prvi puta Ëuje bez laænih i nepostojeÊih senzacija, bljeπtavih efekata, ili naglaπavanja. Potom je svaka pomisao na kiË nestala: oËito je da se radilo o projekciji vlastitih oËekivanja koja su nalazila na opravdanje nakon viπegodiπnjeg druæenja s glazbenim materijalom. I niπta viπe. Neπto

www.hifimedia.hr

TEST joπ malo kasnije sluπao sam samo joπ glazbu: onu koja se Ëitavo vrijeme mogla razabrati “iz” (ili moæda radije “iza” ?) same snimke, ali se svih tih godina nikako nije mogla Ëuti u cjelini. Razlog? Moæda upravo spomenuti “kiË” koji se u veÊine ranijih izvora zvuka mogao prepoznati kroz nastojanje da se karakter prezentacije prije svega “svidi”, a tek potom, moæda, da svjedoËi o snimljenoj glazbi. Stoga je prvotnu osobnu nezainteresiranost uzrokovanu izostankom bilo kakvog dojma laæne atraktivnosti kod 3010 zamijenila pomirenost sa spoznajom da je Ëitav niz okolnosti pridonio da je tome tako. Od okoline, ureaja, prostora, trenutka, do vlastitih iskustava. Dakle: neuglednost. Potom nenametljivost. I πto ih je zamijenilo? Raskoπ? Ma koliko nevjerojatno zvuËalo, odgovor je - zapravo da! Da, i to prije svega glazbena, ne tek audiofilska. “Raskoπ” stereo-slike, primjerice, se najljepπe oËituje upravo u sposobnosti ureaja da uvjerljivim (zapravo: poπtenim!) odnosom detalja doËara dubinu i πirinu pozornice. Pored ovoga, muzikalnost ureaja, u cjelini gledano, podjednako je naπla uporiπte u tonskoj uvjerljivosti kod reproduciranih vokalnih snimki (primjerice, oËito naprsli nazalni vokal Marka Lanegana sa svim obiljeæjima “jutro nakon” efekta sa “Field Songs” albuma nije bio niπta manje uvjerljiv od kristalno bistrog glasa Elle Fitzgerald u duetu s gitarom Joea Passa), baπ kao i kod solo-instrumenata (primjerice Bachove solo suite za violonËelo). OsjeÊaj ritma, odnos prema promjeni tempa i dinamike osobno sam, bar kada je o neπto “ËvrπÊem” glazbenom materijalu rijeË, sklon klasificirati kao jedan od boljih, meutim ne moæe se reÊi da je to ono πto prvo sluπatelj zamjeÊuje prilikom reprodukcije snimki ovog, karakterom rijetko uravnoteæena ureaja. I, vrlo vjerojatno, stvar je upravo u tome: pravi karakter ovog odliËnog reprodukto-

www.hifimedia.hr

ra u koriπtenom sustavu, na najbolji naËin svjedoËi zapravo ne tek o kvaliteti snimljenog materijala, nego prije o njegovoj glazbenoj vjernosti i znaËaju. Radi se, u pravilu, o iznimno sloæenom odnosu prema intimi same muziËke ideje i sentimenta (duha glazbenog djela, o kojem bi trebala svjedoËiti snimka) s kojim se rijetko sreÊemo kod digitalnih izvora zvuka. Zapravo, upravo o ovom odnosu svjedoËi uvijek 3010 smireno i s puno mjere, stavljajuÊi u prave razmjere predodæbe i slutnje koje pred nas o odreenoj glazbi iznosi snimka i izvor koji je reproducira. Proporcije su, naime, te koje promjenom perspektive detalja u odnosu prema cjelini nerijetko odveÊ sintetiËno “peËate” nemali broj digitalnih izvora. Nekadaπnje upravo tvrdoglavo inzistiranje na vlastitom “znaËaju” ureaja za reprodukcije jednokratnog pokuπaja biljeæenja “duha glazbe” na kompaktnoj ploËici, u proπlosti je znao djelovati i groteskno, pa je potom poprimio neπto “skromnije” razmjere. Danas, u vrijeme zlatne zrelosti ovog formata, viπe nije rijetkost da je umjesto spomenute “skromnosti”, s kojom u danom sustavu ukupnoπÊu glazbene slike ponekad blagonaklono sudimo o “karakteru” izvora zvuka. Ali i dalje vrlo rijetko govorimo o njegovim funkciji u podrπci prenoπenju duha samog glazbenog djela, i to bez obzira na glazbeni æanr snimljenog materijala. Na pitanje kako to Ëini 3010, jednom rijeËju moglo bi se odgovoriti najjednostavnije: poπteno! A upravo je ovdje o tome rijeË: o poπtenom

odnosu prema samoj glazbi zabiljeæenoj snimkom izvedbe na mediju. O poπtenom iskazu o slici trenutka koji se ponovno i ponovno odvija pred nama bez laænog podilaæenja, ili uljepπavanja. I o tome viπe jednostavno ne treba troπiti rijeËi. Nikakvo rastavljanje pojedinih znaËajki zvuka i traæenje drugog, dubljeg smisla, ovdje neÊe pomoÊi razumijevanju toga: jedino je moguÊe posluπati. Exposure /ogoljelost/ ovakvog svjedoËenja postaje tako razumljivija.

Exposure Audio 3010 Dimenzije (© x V x D u mm) 440 x 90 x 300

Masa 5 kg

Cijena 12.900 kn

INFO Audio Centar, Tel. 01/2334 764

Koriπteni sustav ZvuËnici Beta Systems C2

ZakljuËak U vremenu provedenom uz ovaj ureaj nerijetko se Ëinilo da je 3010 odliËan partner glazbenom materijalu biranom bez pretjerane paænje. Namjerno: kako se na takav naËin kroz ladicu “proπetao” ogroman broj naslova, nakon duljeg vremena dalo se shvatiti da se neÊe moÊi mirno zavrπiti prikaz konstatacijom poput “ureaj obilno nagrauje auditivnim zadovoljstvom prilikom reprodukcije vrsnih snimki orkestara u izvedbi vrhunaca klasiËne glazbe”. I to ne zato πto to ne bi bila puna istina, nego zato πto je takav uæitak bio u najmanju ruku uvijek usporediv s onim u sluËaju snimki elektronske glazbe, rocka, popa, ili jazz materijala: ovaj Exposure ne diskriminira æanrove, baπ kao niti manje kvalitetne snimke. Moæda najupeËatljivije obiljeæje je da “Ëuva ukupnost i cjelovitost glazbe” bez obzira na materijal, æanr ili

Amplifikacija Pass X-150.5 pojaËalo snage; Pass X-2.5 pretpojaËalo

Digitalni izvori Meridian 508.24, Philips DV963sa

Kablovi zvuËniËki Magnan Signature, WireWorld Eclipse III+

Interkonekcijski Discovery Essence i Discovery Plus Four, WireWorld Eclipse V

Naponski L.A.T. Intl. AC-2, Shunyata Diamondback, Eichmann; STRAAD Condicio Reference 3.8

kvalitetu snimke. I da ne bude zabune: ureaj nije testiran u velikom broju sustava (razlozi su, osim komocije, u tome πto je u kuÊnom sustavu ureaj odliËno odgovarao o pruæa uæitak u zvuku). No, u onima u kojima je dodatno koriπten (s kuÊnom Pass Labs, ili Exposure 3010 amplifikacijom), nije bilo dvojbi: “you’ll most certainly get your money’s worth of music”. I joπ dosta, dosta viπe. Bez rupa u dæepovima, moæete biti mirni.

hi-fimedia #62

TEST

Dynaudio Audience 72SE - Ipak sasvim posebno izdanje p i πe: J o s i p V r a Ë a r vaki se puta mogu tek nasmijeπiti na natpis na ambalaæi zvuËnika ovog renomiranog proizvoaËa koji uporno, veÊ godinama s nesmanjenim uspjehom, iz svojih pogona izbacuje odliËne zvuËnike. “Danci ne laæu” stajalo je skromno i ovoga puta na kutijama, a ja sam s nestrpljenjem vagao moguÊnosti prije samog sluπnog testa da li bi, sada veÊ samorazumljiva, ovaj puta ta reËenica mogla izgubiti neπto na teæini. Preda mnom je stajao par njihovih uradaka iz polazne “Audience” serije s oznakom “SE”, πto daje naslutiti da su si radiπni danci, u veÊ ionako kvalitetnom i pristupaËnom proizvodu dali joπ malo truda. SliËan potez ne tako davno izveli su s modelom 52 i njegovom unaprijeenom verzijom (52SE). Kakvi su sada rezultati?

TehniËki opis SamostojeÊa 2,5-stazna bas refleksna konstrukcija zadræana je iz izvornog modela 72, no ovdje su koriπteni neπto drugaËiji elementi. Sve jedinice, naime, ovaj model preuzima iz viπih modela Dynaudio game, a njihovu meusobnu usklaenost dodatno podcrtava niz naizgled malih zahvata na kuÊiπtu i skretnici. Proslavljeni “Esotar” visokotonac krasi i ovaj model, a isti se nalazi u priliËno drugaËijem okruæju u modelima obnovljene “Contour S” serije. Radi se o viπeslojno tretiranoj mekoj kupoli koju preko vrlo lake aluminijske zavojnice pokreÊe i kontrolira vrlo jak magnet. Bas-srednjetonske jedinice su prokuπani 17’’ driveri koriπteni i u Contour 1.8 mkII. Radi se, dakako, o veÊ poznatim Dynaudio jedinicama vrlo krute i lake jednodijelne membrane izvedene iz polimera magnezijeva silikata. Zavojnice velikog promjera (75 mm) zajedno s centralnim magnetom ovdje su integrirane u lijevanu aluminijsku koπaru jedinice, Ëime se dodatno osigurava opti-

hi-fimedia #62

malna kontrola progiba membrane zvuËnika. Obje jedinice spregnute su kako bi se postigao optimalan odziv u bas podruËju, ali je njihov pad odziva na gornjoj frekvencijskoj granici meusobno nepodudaran, kako bi se smanjila izobliËenja i poboljπala kvaliteta zvuËne slike. Svaki zvuËnik dolazi zasebno pakiran, a od opreme tu je set πiljaka, te spuævice namijenjene finijoj prilagodbi bas podruËja (umetanjem spuævastih valjaka u bas-tubu). Recimo joπ da je konstrukcija zvuËnika mehaniËki odvojena preko Ëetiri malena nosaËa od postolja na koje se montiraju πiljci: prednosti ovakvog rjeπenja oËite su, a u njegovu efikasnost uvjerili smo se veÊ prilikom prvih nekoliko sati zvuËnog testa. Basrefleks smjeπten sprijeda olakπat Êe u brojnim sluËajevima smjeπtaj zvuËnika, poglavito obzirom na odziv u bas podruËju. Dimenzijama zvuËnik neÊe impresionirati: iako samostojeÊi, s neπto malo ispod metra visine, odaje dojam “vitkosti” (oko pedalj πirine), i ne ulijeva dojam teπke ni velike kutije. Ipak, konstrukcija kuÊiπta je odliËno umrtvljena, izvedena uzastopnim spajanjem slojeva medijapana i krutog priguπnog materijala. Prednja strana je od akustiËki inertnog kompozita, a stilizirana prednja maska pomalo aludira na dizajn iz viπih razreda proizvodne game. Zavrπna obrada je iznimno visoke kvalitete: precizno je izvedena u pravom drvenom furniru, te se nema Ëega posramiti niti pred drugim zvuËnim imenima, bar kad je o izgledu rijeË. Tako, unatoË tome πto je relativno

konvencionalno oblikovana, ova zvuËna kutija nosi i izgledom naznake koje izlaze iz okvira zadanih cijenom. Sluπni test Prije svega, spomenimo da je zvuËnik je testiran u uvjetima kuÊne sluπaonice, u

dobro poznatim uvjetima. Premda su pojedine komponente sustava varirale, karakter zvuka Ëitavo vrijeme bio je neupitan i bilo ga je uvijek jednostavno prepoznati. Radi se, naime, o istodobno zrelom, velikom i vrlo æivom zvuku; zvuku kakav ne oËekujete od “vitkih” zvuËnika, a poglavito ne u donjem dijelu zvuËne slike. Ovdje se, naime, nerijetko kada je o Dynaudiu rijeË, javlja prijepor: i kod drugih zvuËnika koje koriste sliËne jedinice (i onih testiranih (vidjeti ranije brojeve hifimedie (HFM), poglavito test Dynaudio Audience 52), tako i vlastitih (Gallo Nucleus Solo)), upotrebljeni mid-bas dugog hoda odliËno obavlja svoj posao, vrlo je æustar i ne manjka mu kontrole. Uz primjerenu odabranu amplifikaciju, bas podruËje koje reproducira lagano je prominentno, no ne gubi na definiciji, niti je tromo. ©toviπe, rekli bismo da je bas zadovoljavajuÊeg ataka, a meni osobno u njegovom podrobnijem opisu, bar kad je o volumenu rijeË, prije odgovara izraz “velikoduπan”, nego “preobilan”. Ima, naime, razliËitih sustava, u kojima Êe se ovo obiljeæje pokazati prednoπÊu, dok je u zvukom drugaËije uravnoteæenim sustavima moguÊe zamijetiti i laganu suhoÊu ili pretjeranu likvidnost donjeg dijela - uzrokom su se uvijek pokazale snimke materijala koje je zvuËnik vjerno prenosio. OpÊi karakter nadopunjuje srednjetonsko podruËje - jednom kad prihvatite da se radi o zvuËniku koji je

www.hifimedia.hr

TEST

odliËan u ekstremima (a ovaj to zaista jest), smetat Êe sve manje Ëinjenica da je za privikavanje na srednji dio zvuËne slike potrebno neπto vremena i volje. Radi se, naime, o lagano zatamnjenoj prezentaciji ovoga dijela, pa su vokali i gudaËi ponekad jasnije oslikani ako se poveÊa glasnoÊa. Zapravo, pri reprodukciji pojedinih snimki, pokazuje se da veÊi pomaci nastaju kada se skine zaπtitna maska (mreæica) koja dolazi uz zvuËnik, no tako se mijenja i ravnoteæa odnosa izmeu srednjeg i gornjeg dijela zvuËne slike. U uvjetima, naime, uzrokovanima relativno malim prostorom kuÊne sluπaonice, “otvaranje” srednjeg dijela takvim postupkom prati sliËan efekt i kod gornjeg ekstrema. Opaska je zanemariva ako se uzmu u obzir dvije Ëinjenice. Prvo, u veÊem prostoru disperzija visokotonskog zraËenja drugaËija je, te ne moæe u veÊoj mjeri naruπiti uravnoteæenost slike. Drugo, na sam zvuk visokotonca nemam apsolutno nikakvih primjedbi: odliËno odrauje svoj posao, a ovaj dio slike iznimno je bistar, prirodan, krasi ga odliËna detaljnost i, πtoviπe, vrlo ugodno iznenauje za cjenovni razred integracije u koju se ugrauje. Tako jedina napomena joπ eventualno moæe stajati u smislu odnosa i povezanosti sa srednjetonskim dijelom, a πto rjeπava ili manji “toe-in” pri smjeπtaju zvuËnika u odnosu na poziciju sluπatelja, ili veÊ spomenuto jednostavno skidanje mreæice. Ova naoko kontradiktorna okolnost dobiva joπ jednu potvrdu. Prezentnost i gotovo taktilna dimenzija, naime, u reprodukciji vokala i akustiËnih instrumenata iznimna je i neoËekivano dobra, a detalji u svim dijelovima vrlo se prirodno dopunjuju u cjelinu, te time uzrokuju iluziju ranije spomenute zatamnjenosti. Paæljivijem uhu neÊe promaknuti da se sve pojedinosti i dalje razabiru, meutim, naËin na koji 72SE se prema njima odnosi u skladu je s njihovim znaËajem: dio su cjeline, i to je sve. Brzina, protoËnost i prirodnost, tako ostaju, unatoË uvodnim napomenama, velika komparativna prednost u cjelokupnom dojmu pri radu zvuËnika. Eksplikacija prostora zadovoljavajuÊa je:

www.hifimedia.hr

zvuËnik daje iluziju pozornice realne πirine, u dubinu se slika pomalo suæuje, ali ne viπe od oËekivanja koja su primjerena ovoj klasi, i πto je vaænije, pritom se ne gubi definicija bez obzira na dinamiku glazbenog materijala. Iako svoje najbolje znaËajke zvuËnik pokazuje kod neπto veÊih glasnoÊa, radi visoke dinamiËnosti u prezentaciji i velikoduπnog basa odliËan je i uvjetima kasnih noÊnih sesija. Naime, radi smanjene osjetljivosti sluha upravo u donjim registrima (vidjeti Ëlanak dr. B. Mencla o osjetljivosti ljudskog uha, izofonama i Bellovoj krivulji, u broju 52. Ëasopisa HFM), pri manjim se glasnoÊama u

koriπtenom sustavu ove okolnosti upravo idealno poklapaju i Ëine zvuk zavodljivim i bogatim, a istovremeno uravnoteæenim i rafiniranim, πto predstavlja rijetkost. Glazbeni materijal koji najbolje odgovara karakteru zvuka nije teπko definirati: posebno dobro se snalazi s rock i pop glazbom, a klasiËna djela u izvedbi velikih orkestara poslastica su. Dakako, snimke djela neamplificiranog materijala i komornih sastava, posebno u uvjetima niske glasnoÊe, vrlo su uvjerljiva i zvuËnik se sa svima odliËno snalazi. ZakljuËak Iako njegov zvuk krase brojne osobitosti (dio kojih bi se mogao doæivjeti meusobno kontradiktornima), ovaj zvuËnik predstavlja unapreenje u odnosu na osnovni model. Odlikuju ga visoka postojanost zvuËne slike i muzikalnost pri malim i velikim glasnoÊama. Obzirom da ne predstavlja znaËajan teret za pojaËalo, izbor amplifikacije nije restriktivna okolnost. Vjerujemo da paæljivijim odabirom prateÊe elektronike zvuËne odlike ovog modela mogu viπestruko premaπiti oËekivanja. Dynaudio Audience 72SE odaje dojam dovrπenog proizvoda i njegovim se postavljanjem u razliËite ciljane (dvo- ili viπekanalne) sustave, moæe oËekivati znaËajniji porast kvaliteta dobivenog zvuka. Odlikuje ga æiv, Ëvrst i vrlo pitak karakter zvuka, bez posebnih nedostataka. U pravim okolnostima, koje zvuËniku mogu iÊi u prilog, zvuk postaje atraktivan, ali ne i zamoran, πto je rijetka znaËajka i mnogih drugih modela brojnih etabliranih proizvoaËa. Koriπtene su prokuπane i tehniËki doraene jedinice vrlo visoke kvalitete, a iste se ugrauju u brojne modele meu najcjenjenijim zvuËniËkim integracijama. Obzirom na πirinu proizvodnog programa i viπe desetljeÊa iskustva, bez obzira na potrebe pojedine instalacije, uvijek postoji rjeπenje koje je proizveo Dynaudio. Tako ni ovaj puta danci nisu lagali, a Audience 72SE joπ je jedna potvrda natpisa s kutije.

Dynaudio Audience 72SE Dimenzije (© x V x D) 204 x 959 x 256mm

Opis 2-stazna bas-refleks konstrukcija

Osjetljivost (2.83 V/ 1 m) 86 dB

Nominalna impedancija 4 Ohm

Max. Snaga 230W

Frekvencijski opseg 28Hz - 26kHz

Masa 18kg

Cijena 14.498 kuna

INFO Audio Art, Tel. 01/4847 875

Koriπteni sustav ZvuËnici Beta Systems C2

A Pass X-150.5 pojaËalo snage; Pass X-2.5 pretpojaËalo

D Meridian 508.24, Exposure 3010 CD, Philips DV-963SA

A VPI Aries / JMW Memorial 10.5 / Kuzma KC-REF gramofonska kombinacija Status Audio ‘The Phono Amp’ phono stage

K Magnan Signature, WireWorld Eclipse

Interkonekcijski Discovery Essence i Discovery Plus Four, WireWorld Eclipse V

Naponski L.A.T. Intl. AC-2, Shunyata Diamondback, Eichmann; STRAAD Condicio Reference 3.8

hi-fimedia #62

TEST

Arcam Solo & Alto

p i πe: J a g o r » a k m a k

Koncept “sve u jednom” nije nepoznanica renomiranim proizvoaËima audio opreme. VeÊ smo prije par godina imali priliku testirati sliËan proizvod - Linn Classic. tvarajuÊi svoj sustav Arcam nudi model Solo kojeg saËinjava integrirano pojaËalo, CD-player, DAB i FM tuner u jednom, te njima pripadajuÊi zvuËnici Alto. Proizvodnju samih zvuËnika je prepuπten respektabilnoj danskoj tvrtki Audio Vector. Ovaj pristup svakako ima svojih dobrih i loπih strana. Dobre strane su smanjivanje nekih troπkova u sistemu tako πto viπe nisu potrebni interkonekcijski kabeli, takoer moæemo pretpostaviti da su komponente ugoene za zajedniËki rad. Sa druge strane veliki dio audio publike upravo i voli taj dio, isprobavati kabele, te davati neki svoj doprinos zvuku sistema. No to Êemo prepustiti kupcu. U ovom testu Êemo otkriti zvuËne domete cijelog sistema te odvojeno zvuËnika i integriranog sustava.

TehniËke specifikacije: Alto su prvi zvuËnici koji dolaze pod imenom Arcama. ZvuËnici su ugoeni za rad sa Solom i, kao πto sam veÊ spomenuo, ove maliπane proizvodi Audio Vector. Zanimljivo je uoËiti jako veliku sliËnost s njihovim modeli-

hi-fimedia #62

ma K1 i K1 Super u dizajnu kutije i upotrebi drivera, koji su gotovo pa identiËni. Same specifikacije nisu iste, tako da je oËito da su Audio Vectorovi modeli K1 i K1 Super posluæili kao polazna toËka razvoja. Dimenzije zvuËnika su 236x141x260 mm (Dx©xV). Koriπten bas/srednjetonac je promjera 10 cm a membrana je graena od staklenih vlakana. Viskotonac je promjera 25 mm, ima pamuËnu kupolu koja je pojaËana karbonskim vlaknima i pogoni ga neodymium magnet. Frekvencija reza je na 2.5Khz. ZvuËnici su deklarirani na 4 ohma i imaju relativno nisku osjetljivost od 85dB. Dakle, radi se o vrlo malim zvuËnicima raenim za male sobe. Sam smjeπtaj zvuËnika, kako se pokazalo u praksi, je vrlo zahvalan. Trebaju neπto odmaka od straænjeg zida ali ne puno. Sama kutija je vrlo dobro umrtvljena. Sa straænje strane nalazimo bi-wiring terminale vrlo solidne izrade. Zgodan detalj koji su dizajneri napravili je mreæica koja se priËvrπÊuje magnetima za prednju stranu zvuËnika.

ORUK

PREP

Za razliku od Alta, Solo je u potpunosti napravljen u Arcamu. Kao πto je veÊ navedeno u uvodu, radi se o “sve u jednom” ureaju, prvi takav koji je izaπao iz tvornice ovog engleskog proizvoaËa. U dizajnu vanjπtine je napravljen odreeni odmak od standardnog Arcamovog izgleda. Kod ostalih serija smo navikli na oπtre linije i vrlo jednostavni dizajn. Kod Soloa su se dizajneri priliËno potrudili. Dimenzije samog ureaja su 430x350x80mm (©xDxV), a teæina je 7.7 kg. Prednja ploËa vizualno ostavlja vrlo dobar dojam. Sve kontrole se nalaze u jednom redu s obje strane displaya. Tu se nalaze osnovne kontrole CD playera i pojaËala, odnosno FM ili DAB tuner kada je on odabran kao izvor. Ostalim kontrolama kao πto su balans i tonske kontrole, programiranje tunera, CD playera - se pristupa preko jednostavnog menija. Sve u svemu, vrlo elegantno rijeπeno kontroliranje viπe ureaja bez nepotrebnog natrpavanja prednje ploËe. Takoer kao zgodan detalj treba navesti da pokraj standardnog izlaza za sluπalice se nalazi i 3.5mm banana ulaz. Namijenjen prvenstveno prijenosnim ureajima (npr. mp3 playerima). Sa straænje strane nalazimo, uz πest standardnih linijskih ulaza, optiËki izlaz, te RS232 port za dodatne kontrole i moguÊnosti. Te, naravno, par zvuËniËkih terminala. ©to se tiËe unutraπnjosti, tu je pojaËalo deklarirano na 75W pri 4

ohma, dok je CD player sagraen oko Wolfson 24-bit multilevel Delta-Sigma DAC-a. FM i DAB tuner mogu pospremiti 128 kanala. Kod DABa maksimalni podræani protok je 256kbit/s. Zvuk: Prvo je odraen test ovog sistema dok radi u paru. Naglasak sluπnog testa je bio upravo na tome, jer su ureaji predvieni da rade zajedno. Cijeli sistem sluπan je kao primarni izvor zvuka neπto duæe vrijeme (gotovo mjesec dana), a nakon toga svaki posebno u vlastitom sistemu. Alto & Solo: Pri sluπanju ove kombinacije ubrzo postaje jasno da se radi o dosta dobro ugoenom sistemu, namijenjenom za rad jedno s drugim. Izrazito Ëisto srednjetonsko i visokotonsko podruËje je neπto πto smo skoro pa navikli kod Arcamovih ureaja, no vrlo je lijepo Ëuti da i njihovi zvuËnici slijede tu praksu. SluπajuÊi “Take Five”, Davea Brubecka oduπevljavali su svi detalji u srednjim i visokim. Kristalno Ëisti udarac Ëinele i reski tonovi saksofona su za svaku pohvalu. ©to se tiËe pozornice tu nema prigovora, sve je vrlo korektno odraeno Ëak i pri neπto veÊim glasnoÊama. Druga strana medalje je doπla prvi put na vidjelo pri solo dionici bubnja. Premda vrlo kontrolirano i brzo, basu ipak nedostaje poneπto snage i volumena. ©to je i za oËekivati za

www.hifimedia.hr

TEST

ovakve minijaturne kutije, no neki konkurenti na træiπtu za sliËnu cijenu nude malo viπe u tom podruËju. Kod izvrsnog albuma Stanleya Jordana, “Live in New York” Solo i Alto su se tu snaπli vrlo dobro. Pruæivπi vrlo muzikalnu predstavu prepunu informacija, s minimalno uplitanja u karakter zvuka. Pri reprodukciji komorne klasiËne glazbe sistem se opet pokazao u najboljem svjetlu. Izvrstan timbar, preciznost i prostor izvedbe su bili melem za uπi. Vokalna izvedba je svakako jaËa strana sistema. Glas Cassandre Wilson je prenijet vrlo uvjerljivo, s vrlo dobro pogoenom veliËinom vokala, koji nije zvuËao kao na razglasu nego vrlo prisutno i blizu, te dovoljno toplo unatoË neπto svjetlijem karakteru zvuka ovog sistema. Za kraj sam odluËio malo “izmuËiti” ovaj sistem s Mahlerovom 5. simfonijom. Uvodni stavak s izvrsno snimljenim masivnim udarcem orkestra, posluæio je u tu svrhu. Sistem je uspio zadræati dimenzije pozornice i bez prevelikog uruπavanja. No nedostajalo je udarca i snage. Nakon poËetnog, dramatiËnog uvoda i postupnim

www.hifimedia.hr

smirivanjem kompozicije opet dolazi do izraæaja vrlo prirodan i nenametljiv karakter, koji plijeni paænju na glazbu a sve manje na sistem. Solo: Nakon zajedniËkog testa, Solo sam zamijenio s Wharfedale Diamond Aniversary zvuËnikom. Pri prvom sluπanju odmah je postalo jasno da sve prije nabrojano vrijedi uz dodatak snage i teæine udarca. Pri ponovnom presluπavanju glazbenog materijala, da bih uoËio koliko koja komponenta sistema pridonosi ukupnom zvuku, jasno je da Solo u ovoj kombinaciji taj koji ima glavnu rijeË. Zvuk je vrlo ugodan i odliËnog timbra. Svi detalji su i dalje bili na broju. Kod ponovnog sluπanja Mahlerove simfonije, bilo je jasno da Solo ima dovoljno snage i kontrole da vrlo vjerno prikaæe svu teæinu i masivnost udarca jednog simfonijskog orkestra pa i kod veÊih zvuËnika nego πto sam ja imao pri ruci. Alto: Ovi maliπani upareni sa drugim pojaËalom su se pokazali vrlo

zahvalni za pogonjenje. U maloj sobi (oko 12m2) s glazbom koja nije gladna basa snalaze se izvrsno. Detaljnost i prostor su za svaku pohvalu. Takoer su se pokazali kao vrlo neutralni zvuËnici koji dobiveni materijal u niti jedan segment ne naglaπavaju ili potiskuju. Pri sluπanju samih zvuËnika sam se neπto viπe poigrao sa smjeπtajem zvuËnika u sobi. Odmaka od zida svakako trebaju, no isto tako ako se viπe primaknu zidu dobijemo neπto basa Ëime se moæe kompenzirati njihov mali volumen, no isto tako se izgubi neπto na ËistoÊi i detaljima. Koliko primaknuti ih zidu ostavljam buduÊem vlasniku da odluËi, ali uz malo truda mogu se dobiti vrlo dobri rezultati.

ZakljuËak: Ovaj cijeli sistem za svoju cijenu nudi dosta. Alto zvuËnici Êe dati svoj maksimum u relativno maloj prostoriji, za veÊu prostoriju treba potraæiti neki veÊi model. Solo u svakom sluËaju ima dovoljno snage da prati i takve zvuËnike. Solo je i dizajnerski i zvuËno vrlo uspio proizvod koji jednostavno moæe rijeπit sve potrebe jednog solidnog audio sistema. Testni sustav: NAD C320 integrirano pojaËalo, Arcam 73 CD player, Wharfedale Diamond Aniversary, WireWorld Solstice zvuËniËki i Orbit interkonekcijski kabeli. SOLO Broj ulaza 6 Digitalni izlaz OptiËki Snaga 75W/4ohm Teæina 7.7 kg Dimenzije (©xDxV) 430x350x80mm Cijena: 9.980 kn ALTO Tip 2-way, bas refleks Impedancija 4 ohm Osjetljivost A 85dB ORUK PREP PreporuËena snaga 20 - 100W Dimenzije (©xDxV) 141x236x260mm Cijena: 3.980 kn Cijena za sistem: 13.262 kn INFO Media Audio, Tel. 021/323 553

hi-fimedia #62

TEST

Za πaku kuna

Na testu: • Denon DCD-685 • Marantz CD 5400 OSE • NAD 521BEE • ONKYO DX-7333 • Yamaha CDX-596

p i πe: N e v e n K o s

Usporedili smo pet CD plejera u klasi oko 2000 kuna, a zatim i s pristupaËnim “univerzalcem” koji reproducira CD/DVD/SACD. ©to smo zakljuËili otkrijte u nastavku teksta. rijeme je multifunkcijskih odnosno univerzalnih plejera, to je neupitno. Za malo novca danas lako moæete nabaviti univerzalni ËitaË i reproduktor koji Êe bez problema proËitati veÊinu medija - od CD-a sa svim svojim inaËicama, preko DVD/DVD-A do SACD-a. Iako je praktiËnost takvih ureaja neupitna, a povoljna cijena ih Ëini osobito privlaËnima, kvaliteta stereo zvuka takvih ureaja u ekonomskoj klasi, u najboljem je sluËaju tek zadovoljavajuÊa. Svakako da Êete glazbu iz tih ureaja prepoznati, ali teπko da Êete, ukoliko ste iole zagriæeniji zaljubljenik u glazbu, moÊi prihvatiti razinu kvalitete koji ovi ureaji pruæaju. Kako bilo, ipak se ovaj tip reproduktora najbolje snalazi u reprodukciji slike, dok sve ostalo moæemo smatrati bonusom koji dobivamo za uloæen novac. ©to se zvuka tiËe, jeftini DVD ili univerzalni plejer jednostavno ne zadovoljava zahtjevima koji se pred njega postavljaju u reprodukciji glazbe. Pa dobro, a koja je alternativa pristupaËnim univerzalnim plejerima, ukoliko samo æelimo sluπati glazbu s kompaktnih diskova? Upravo to smo æeljeli malo

pobliæe ispitati te smo usporedili pet CD plejera u klasi oko 2000 kuna. Kako se samom CD mediju, unatoË brojnim prijetnjama, i zahvaljujuÊi ratu hirez formata, ne nazire tako blizak kraj, odluËili smo provjeriti kako zvuËe dostupni CD plejeri, za koje nije potrebno “iskeπirati” veliku lovu, a za neke mogu predstavljati i konaËno rjeπenje izvora zvuka. Jer rijeË je o plejerima koji, iako jeftini, mogu na duge staze zadovoljiti veliki broj korisnika. I ne biste vjerovali, posao oko prikupljanja cijenom lako dostupnih CD plejera nije uopÊe lagan. Uspjeli smo ih prikupiti pet, iako smo oËekivali i poneki plejer viπe. A ponuda koju vidite pred sobom uglavnom je sve πto se u ovoj klasi nudi na hrvatskom træiπtu. Doduπe, moguÊe je pronaÊi joπ poneki ureaj renomiranih imena i to po niæoj cijeni, ali ta kategorija nije bila predmetom ovog testa. SliËan test posljednji smo puta proveli 1998. u broju 24. Tada je bila rijeË o ureajima neπto πireg raspona cijene, ali takoer u entry level kategoriji. Kako bismo upotpunili sliku i pokuπali pronaÊi odgovor na gore

postavljena pitanja, osim meusobno, plejere smo usporedili i s vrlo cijenjenim i pristupaËnim CD/DVD/SACD univerzalcem Pioneer DV575-A. ZajedniËke karakteristike Kao πto sam veÊ naveo, zajedniËko ovim plejerima jest da predstavljaju dno ili sredinu ponude pojedinog proizvoaËa (osim kod Yamahe - CDX-596 je top model). Svi odreda imaju ugraene digitalne izlaze, πto omoguÊuje jednostavno spajanje s vanjskim D/A pretvaraËima, digitalnim snimaËima, receiverima, itd. Vidljiva je i odreena promjena trenda na ovom podruËju - sve viπe ureaja posjeduje samo optiËke digitalne izlaze (Denon, Onkyo), ili oba (Marantz, Yamaha), dok je NAD, æeleÊi saËuvati tradiciju audiofilske tvrtke ugradio sa mo koaksijalni digitalni izlaz, πto se smatra najboljim rjeπenjem. Komfor opsluæivanja kod svih ureaja je na visokoj razini zahvaljujuÊi daljinskim upravljaËima, koji omoguÊavaju opseæno upravljanje ureajima. Zanimljivo je da transportni mehanizam koji nalazimo u svim plejerima, pa Ëak i Marantzovom, dolazi od istog

proizvoaËa - Sony. Neumitna je to potvrda nesmiljene globalizacije. Otkako je Philips prestao s proizvodnjom svojih jeftinih mehanizama Sony je preuzeo veÊinu træiπta. U tome nema niπta loπe, cijene padaju, a kvaliteta je dobra - ovaj transport moguÊe je pronaÊi i u plejerima koji koπtaju do deset tisuÊa kuna. Personalizaciju rada transporta, svaki proizvoaË vrπi ugradnjom vlastitog softvera te sklopova za praÊenje diska i korekciju greπke. Za razliku od multistandarnih ureaja, ovi plejeri imaju ugraeno klasiËno napajanje s mreænim transformatorom i ispravljaËima, πto se smatra boljim i skupljim rjeπenjem. Doduπe, moæe se reÊi da su mogli napraviti i bolji posao, jer se neki od njih (Denon, Marantz, Onkyo) popriliËno griju - to je odraz πtednje. Toga kod skupljih ureaja nema. U segmentu D/A pretvorbe i u ovoj se klasi veÊ moæe pronaÊi 24/192 D/A pretvaraËe (CS4392 koji nalazimo u Marantzu kompatibilan je s formatima 24/192 i DSD-om), ali veÊina se ipak uzda u starije Ëipove neπto niæe rezolucije uglavnom 20-bitne. Zanimljivo je kako se u Denon-u mogu pronaÊi vrlo cijenjeni Burr Brown BB PCM1702 D/A konvertori, uglavnom rezervirani za najskuplje ureaje. Do prije nekoliko godina bili su nezamislivi za ovu klasu ureaja. Od ostalih zanimljivosti spomenut Êu da Marantz, Denon, Yamaha i Onkyo posjeduju funkciju CD-Text, Denon i

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

TEST Marantz moguÊnost promjene brzine vrtnje diska (pitch control), a svi osim NAD-a imaju ugraen i izlaz za sluπalice. Povrh toga, Yamahi, Denonu i Marantzu moguÊe je iskljuËiti display, kod Onkya ga zatamniti dok je kod NAD-a uvijek isti nepregledan i bljeπtav. Ureaje sam prije testiranja pustio da non-stop vrte diskove u trajanju od 4 dana, kako bi se dobro zagrijali (neki od njih i previπe!) a nakon toga sam ih posluπao u vlastitim sustavu preamp ADS, cijevno pojaËalo ASV-©ebart, interkonekcijski i mreæni kabeli Wireworld, zvuËniËki Kimber te zvuËnici Magneplanar MG12SE. Okruæenje u kojemu su plejeri mogli pokazati koliko vrijede.

Denon DCD-685 Iako svi plejeri na testu imaju isti transportni mehanizam, on je kod Denona daleko najglasnije odraivao svoj posao. Posebice kod brzog preskakanja programa. S druge strane, bogata oprema i relativno neupadljiv dizajn, kao i ugraeni BB PCM1702 pretvaraËi, dodatni su bodovi Denonu. Prva karakteristika kod zvuka Denona je ujednaËen i ugodan zvuk. Ipak, seciranjem pojedinih parametara uoËljivo je kako Denon ne briljira niti u jednom podruËju: prostor je dobar, ali ne i spektakularan, visokotonsko podruËje je pomalo grubo i zrnato, bas kontroliran ali ne i pretjerano dubok. Da je plejer malo ËiπÊi i uglaeniji u visokotonskom podruËju te energiËniji u basu, bio bi odliËan. Ovako, povremeno se stjeËe dojam da plejer viπe nema snage te zvuËi mlako i nezanimljivo. Meutim, ono πto Denonu ide u korist jest ujednaËenost u svim bitnim parametrima. U usporedbi s

hi-fimedia #62

ostalim reproduktorima na testu, Denon je najlakπe iziπao na kraj s kompleksnim zvukom trube W. Marsalisa, ne zaËinivπi zvuk neprihvatljivim artefaktima. Za ovu klasu ureaja vrlo dobro. Sve u svemu plejer koji Êe relativno mirno i nenametljivo odraditi svoj posao u veÊini sustava. Marantz CD 5400 OSE U verziji OSE (Original Special Edition) Marantz se od osnovne verzije razlikuje po nekoliko kvalitetnih ELNA Cerafine elektrolita u napajanju, Ëime bi se trebala postiÊi finija i kvalitetnija reprodukcija i stabilniji rad elektronike. Time u Marantzu ponovno naglaπavaju njihov audiofilski pristup projektiranju ureaja. Marantz jedini meu testiranim plejerima ima dot matrix displej koji mu daje posebnu notu te ureaj djeluje skuplje i luksuznije. Nakon poduljeg sluπanja Marantza, ne mogu se oteti dojmu da je Marantz u svojoj povijesti imao i bolje ureaje. Naime, visokotonsko podruËje neπto je grublje nego πto smo kod Marantza navikli, dok je srednjetonski dio spektra na razini konkurencije. Takoer atipiËno za ovog proizvoaËa, zvuk je tamnijeg karaktera, πto upozorava na paænju pri odabiru ostalih komponenata. Bas podruËje je daleko najbolji dio reproduktivnih moguÊnosti Marantza jer bas je dubok i dobro definiran te ga je lako pratiti. Reprodukcija trube je, kao i kod ostalih plejera, grub-

lja nego kod vrhunskih ureaja, iako u prosjeku klase. Pokoji detalj manje u odnosu na konkurenciju (Onkyo), ali korektna dubinska perspektiva i dobra reprodukcija basa, smjeπtaju CD5400 OSE u sredinu razreda kojem po cijeni pripada.

Zvuk svakog od CD plejera na testu toliko je superioran navedenom univerzalnom ureaju da se vam glazba na Pioneeru zvuËi tek kao niz tonova koji glazbu Ëini raspoznatljivom. Svaki od testiranih ureaja pomeo je univerzalni plejer u tolikoj mjeri da dileme ne bi smjelo biti Marantz je plejer bogate opreme i dobrog dizajna koji ipak nije dostigao razinu zvuka svojih slavnih prethodnika.

NAD 521BEE Uz vjernost dizajnu (samo da je taj displej Ëitkiji!), NAD nije iznevjerio niti u pogledu zvuka. Plejer zvuËi ugodno i povezano i neπto tamnije i zagasitije u karakteru. To, doduπe, skriva pokoji detalj, ali i omoguÊuje dugotrajno sluπanje bez zamora. Dok je srednjetonsko podruËje vrlo dobro i timbralno korektno, visokotonski dio spektra nema ultimativnu ekstenziju i detaljnost, kao na primjer Onkyo. Sve u svemu, visokotonsko podruËje vrlo je dobro i nenametljivo, uz navedeni manji nedostatak, πto stvara pretpostavku za spajanje s malo “svjetlijim” komponentama u ostatku sustava. Bas je kontroliran i za ovu klasu ureaja dubok te dovoljno jasne i razgovijetne reprodukcije. Kod reprodukcije trube prisutna je odreena grubost ili zrnatost, kako hoÊete, primjetna kod veÊine plejera ove klase, iako kod NAD-a neπto benignija nego kod recimo Marantza ili Denona. NAD je dobar primjer kako je razina kvalitete reprodukcije jeftinih ureaja posljednjih godina porasla. Prije samo nekoliko godina ovakav NAD 521BEE bio bi nedostiæan uzor tada mnogo skupljim plejerima. Sve u svemu, NAD 521BEE dobar je plejer, u skladu sa svojom reputacijom. Onkyo DX-7333 Na prvi pogled Onkyo izgleda kao da koπta mnogo viπe od 1700 kuna koliko domaÊi zastupnik za njega traæi. Dobar dizajn ne kvari Ëak niti naranËasti displej, kojega naæalost nije moguÊe do kraja iskljuËiti. Pomalo nerazumljiva je i odluka proizvoaËa da ugradi dva optiËka digitalna izlaza, a ne i koaksijalni. Kao i izgled, i zvuk Onkya ne otkriva pravu cijenu ovog plejera. Jednostavno, Onkyo zvuËi bolje. PoËevπi od visokoton-

www.hifimedia.hr

TEST pun, pomalo mastan i kontroliran zvuk koji Êe se mnogima dopasti, slagat Êe sa sustavima svjetlijeg karaktera.

skog podruËja koje je uvijek svjeæe, bistro otvoreno, s velikom koliËinom nenametljivih detalja. Iako ovakav karakter moæemo nazvati i otvorenim, plejer osim πto zvuËi atraktivno, istovremeno je ugodan, mek i zanimljiv. Bas podruËje je, recimo to tako, neπto lakπe nego kod konkurencije. Tamo gdje Marantz, NAD i Yamaha imaju autoritativnost i teæinu, Onkyo zvuËi kao povjetarac. Ali zato pred ostatak druπtva postavlja visoko letvicu glede brzine, prezentosti i detaljnosti reprodukcije, kao i ukupnim dojmom koji ostavlja. Kod reprodukcije trube, Onkyo je u timbralnom smislu otiπao najdalje i najkorektnije odradio ovaj ispit. »ak i je i zrak oko instrumenta bio dovoljno jasno naznaËen, πto u ovoj konkurenciji predstavlja

osobitu prednost za Onkyo. Ukupno uzevπi, Onkyo se predstavio kao najkompletniji ureaj, koji je bez kompleksa pokazao drugima kako se to radi u ekonomskoj klasi. Yamaha CDX-596 Dijametralno suprotan pristup pri izradi ureaja prikazala je Yamaha. CDX-596 nije u mladim godinama. To se vidi i po mehaniËkoj izvedbi samog ureaja koji je za klasu kvalitetnije izraen od ostalih na testu. Osim πto je pomalo retro u dizajnu, Yamaha i zvuËi tako. Zvuk je Ëvrst, pun, dobro definiran i uvijek pod kontrolom. Bas podruËje je odsvirano je duboko, definirano i “zategnuto” i tek rijetko izgubi kontrolu. To Yamahu svrstava meu bolje ureaje na testu. Na

CD ili multiplejer, pitanje je sad? Hm, odgovor nije lak (nikad nije ni bio), jer osim zvuka u igri se nalazi i mnogo drugih parametara - cijena, praktiËnost, ostatak sustava, oËekivanja i sklonosti vlasnika, itd. Ipak, ukoliko ste namjeravali podleÊi iskuπenju i nabaviti jedan ureaj za sve formate, znajte da se jeftini multiplejeri ne mogu nositi s jeftinim CD plejerima u pogledu zvuka s kompaktnih diskova (CD). U usporedbi naπe testne petorke s Pioneerom DV 575-A bilo je oËito kako je Pioneer gubitnik na polju reprodukcije zvuka s kompaktnog diska, bez obzira s kojim od testiranih plejera ga usporeivali. Ovdje se Ëak ne radi niti o “malim, ali znaËajnim razlikama”. Zvuk svakog od CD plejera na testu toliko je superioran navedenom univerzalnom ureaju da se vam glazba na Pioneeru zvuËi tek kao niz tonova koji glazbu Ëini raspoznatljivom. Svaki od testiranih ureaja pomeo je univerzalni plejer u tolikoj mjeri da dileme ne bi smjelo biti. Ako u vaπoj kolekciji postoji odreen broj CD naslova, a sluπanje dvokanalno snimljene glazbe vaπ je prioritet, mislim da o univerzalnom plejeru u ovoj klasi ne bi trebalo ozbiljno razmiπljati. PristupaËni plejeri koje smo posluπali, a moguÊe ih je nabaviti za dvije-tri kunske novËanice, postali su predobri da bi ih se ignoriralo.

suprotnoj strani spektra CDX596 zvuËi smireno i neπto zagasitije nego recimo Onkyo, πto je popraÊeno s jednako smanjenom koliËinom detalja. Tek ponekad Yamaha u visokotonskom podruËju zazvuËi grubo, dok je reprodukcija srednjetonskog podruËja uvijek vrlo ugodna, Ëista i detaljna. Pri reprodukciji trube Yamaha je pokazala πto moæe i zna Ëvrsto, dinamiËno i snaæno zvuËala je truba, s vrlo prirodnim i uvjerljivim timbrom. Karakteristika koja je veÊini na usporedbi bila potpuna nepoznanica. Ipak, u usporedbi s Onkyom, nedostajalo je one ugodnosti, finoÊe i ËistoÊe koja je Onkyo svrstala u sam vrh po muzikalnosti i detaljnosti. Yamaha je ovom prilikom pokazala neke karakteristike stare πkole izrade plejera. »vrst,

Denon DCD-685

Marantz CD 5400 OSE

NAD 521BEE

ONKYO DX-7333

Yamaha CDX-596

D/A pretvorba

20 bitni DAC Lambda D/A BB PCM1702

Multi-bitni, Delta Sigma Crystal CS4392

DA opt. Dimmer 434 x 100 x 285 mm 3.6 kg 1890 kn Komteh 01/3650 452 www.komteh.hr

DA opt./coax. Da 440 x 89 x 317 mm 3.7 kg 2350 kn Technomax 01/3475 250 www.technomax.hr

Single-bit, PWM AccuPulse 8x oversampling DA 2x opt. Dimmer 435 x 91 x 314mm 4 kg 1720 kn AudioCinema Art 01/4847 875 www.audiocinema-art.hr

Pro-Bit (20-bit)

Izlaz za sluπalice Digitalni izlaz Display off Dimenzije (©xVxD) Masa Cijena INFO Telefon

Burr-Brown Sigma-Delta 20 bitni, 8x oversampling NE coax. Ne 435 x 70 x 285 mm 4.1 kg 2250 kn AudioCinema Art 01/4847 875 www.audiocinema-art.hr

DA opt./coax. Da 435x96x277 mm 3.7 kg 2090 kn Nove Boje Zvuka 01/2337 619 www.bojezvuka.hr

UKA

PREPOR www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

TEST

Test 5 pristupaËnih zvuËnika p i πu: N e v e n K o s i J a g o r » a k m a k

ovom testu usporedili smo pet pristupaËnih modela zvuËnika. Njihova primjenjivost je razliËita, jer radi se o tri samostojeÊa modela, i dva predviena za smjeπtaj na stalke. U ovoj klasi, kod kupaca je prisutna dilema je li isplativije kupiti veÊi zvuËnik i uπtedjeti na stalku, iil, za isti novac kupiti manji zvuËnik uz obaveznu investiciju u kvalitetan stalak. Uz poπtivanje ograniËenja o smjeπtaju u prostorije adekvatne veliËine/volumena, Ëak niti manji zvuËnici neÊe razoËarati u pogledu reprodukcije bas podruËja. Osim toga, manji modeli su u odreenoj prednosti radi manje povrπine prednje ploËe, πto moæe utjecati na prostornu rekreaciju, a i za oËekivati je kako je manja kutija ËvrπÊa i otpornija na vibracije. Sad kada smo naveli predrasude, proËitajte kako su Neven Kos (NK) i Jagor »akmak (J») doæivjeli pojedine modele na testu.

B&W DM601s3 Iako nisam sklon stereotipima, moram reÊi kako 601 S3 ima tipiËan B&W zvuk. To znaËi da je 601 S3 po zvuku velik, zaobljen pun i topao zvuËnik, s velikom koliËinom detalja. Korektnu rekreaciju prostora u dubinu i πirinu prate i neizbjeæni metalni zvuk visokotonca

hi-fimedia #62

te koloracije u gornjem basu zbog kojih vokali mogu zvuËati predimenzionirano i baËvasto. Iako 601 S3 zvuËi kolorirano, te su koloracije prisutne upravo u onim podruËjima spektra u kojima su ugodne uhu pa bismo zvuËnik mogli nazvati i eufoniËnim, odnosno muzikalnim. Ono πto donekle kvari muzikalnost jest metalni visokotonac koji neprestano naglaπava svoju prisutnost, kako karakterom, tako i dostatnom koliËinom odsviranih detalja. Ipak, korak od verzije visokotonca koja se nalazila u seriji S1 je ogroman i dobrodoπao. S druge strane spektra, bas ima sve potrebne atribute zbog kojih neki zvuËnik nazivamo dobrim - dubina basa, atak, volumen te eksplozivnost, na visokoj su razini, s obzirom na klasu kojoj zvuËnik pripada. Sve navedeno B&W-u moæe osigurati ljubav na prvi pogled. (NK) Ovaj zvuËnik daje dojam da se radi o neπto skupljim kutijama nego πto jesu, izgledom i zvukom. Ima sposobnost u potpunosti ispuniti prostoriju zvukom, pozornica je pomaknuta prema naprijed. Vrlo detaljan kroz cijeli spektar, te solidna

kontrola u bas podruËju. Negativna strana je da visokotonac ponekad prenaglaπen i dojma se kao da radi za sebe. Ali bez obzira na ovaj nedostatak, zvukovne karakteristike ga stavljaju visoko u gornji dom ovog testa. (J») Celestion F28

Modele Celestiona nisam sluπao veÊ godinama. Posljednje moje iskustvo bilo je sa modelima 3 i 5 i tada su mi to bili vrlo dragi zvuËnici. Ovaj samostojeÊi model vrlo mi se dopao, ponajprije svojom ujednaËnom i smirenom prezentacijom, u kojoj niËega nije bilo ni previπe niti premalo. Æenski vokal zvuËao je odliËno “ punokrvno i prisutno, ali i njeæno i prirodno, s odliËnim smjeπtajem u virtualnoj pozornici. ZahvaljujuÊi kontroliranom i dubokom basu, zvuËnik posjeduje dobar temelj za ugodno sluπanje. Detaljni u zvuËnoj slici lako se razabiru, ali nikada ne prelaze u svoju suprotnost i ne postaju naporni. RijeË je o finom, ugodnom i zanimljivom zvuËniku koji kroz cijeli spektar zvuËi povezano. Zamjerka ide na raËun visine same kutije koja je preniska, te je cijela slika pomaknuta prema dolje. Rjeπenje je u niæem poloæaju sluπatelja ili u niskim stalcima. Kao pozitivnu osobinu navodim i visokotonsko podruËje koje, unatoË metalnom visokotoncu zvuËi transparentno i ugodno, πto nekim konkurentima na testu nije uspjelo. ZahvaljujuÊi relativno velikim membranama basa/srednjetonaca, bas je odsviran s dosta autoritativnosti, sa zadovoljavajuÊom dubinom i definicijom. Za ovu klasu, odliËno. (NK) Celestionov model je pruæio vrlo ugodno iznenaenje. Vrlo velika pozornica sa puno zraka izmeu izvoaËa je meu boljima na testu. Sa dovoljno detalja kroz cijeli spektar. Nekad zvuËi malo mekπe nego πto bi trebalo. Vrlo ugodan i za duæa sluπanja. Ali u odnosu na cijenu izvrstan zvuËnik. (J») Focal Chorus 706s Francuski Focal je odmah na poËetku sluπanja pokazao ostalima πto moæe u pogledu rekreacije prostora. Zvuk je otvoren i raskoπan, sa πirokom zvuËnom slikom. U srednjetonskom i visokotonskom

www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr

pojaËala i/ili izvora zvuka ovdje se postavljaju kao glavne smjernice pri izboru istih. (NK) Chorus se pokazao u standardnoj francuskoj maniri: brzo, s velikim pozornicom i puno detalja. Dobro bi doπlo viπe definicije kroz cijeli spektar, jer nekad zna zazvuËati malo prezaobljeno i mekano. (J») Mordaunt-Short Avant 906 Poneπto drugaËiji zvuËnik od ostalih, sa svojom uskom prednjom ploËom i high-tech driverima, istiËe se i vizualno od ostalih zvuËnika na testu. Meutim, driveri visoke tehnologije oËito nisu pokazali sve svoje moguÊnosti u ovom modelu jer kod reprodukcije vokala zvuËnik kao da se muËi te u ovom segmentu nema lakoÊu prezentacije kao B&W. Konstruktori kao da su se potrudili da zvuËnik zvuËi toplije nego πto objektivno svojim ustrojem i upotrijebljenim dijelovima moæe, πto dovodi do gubitka detalja, dok DNK viskotonca ne moæe sakriti. Iznenadio je i zvuk Ëinele “ poneπto tvrd i sveden na veliËinu visokotonca, πto lako moæe biti posljedica neusviranosti. U srednjetonskom podruËju, kod reprodukcije klavira, npr. zvuk je kontroliran, ugodan i zaobljen. U donjem kraju spektra bas nema teæinu i dubinu kao kod Celestiona ali je daleko bolji od Wharfedalea. Prostorna rekreacija neπto je sma-

njena u svim smjerovima, segment u kojemu su ga mali bookshelf zvuËnici nadmaπili. (NK) Vokal je bio vrlo dobro odraen, mekan i ugodan. Kod instrumentalnog jazza zvuk je bio malo prezatvoren. Manje detalja u srednjim i visokim nego neki konkurenti na testu. Odziv u basu je bio vrlo solidan i dubinom i kontrolom. ZvuËnik koji bi dobro doπao na neki svjetliji sistem. (J») Wharfedale Diamond 9.4 Wharfedale posjeduje nekoliko vrlo izraæenih, dominantnih karakteristika koje ga odreuju. Krenimo od pozitivnih. ZvuËnik je muzikalan s korektnim timbrom i solidnim visokotonskim podruËjem s obzirom na klasu ureaja, zahvaljujuÊi ponajprije visokotoncu meke kupole. Tonski uravnoteæene zvuËniËke jedinice pridonose korektnom timbru i, u konaËnici, dobroj prostornoj rekreaciji. Meutim, oni glazbeni sadræaji koji obiluju basom, pogotovo ukoliko su odsvirane na kontrabasu, zvuËe baËvasto i neuvjerljivo te svojim utjecajem, kvare, inaËe solidno pogoen, ostatak spektra. Takoer, zahvaljujuÊi stisnutom, poneπto komprimiranom srednjetonskom podruËju

saksofon na primjer, nema onu raskoπ i leprπavost kao Focal ili B&W. Naæalost, ugodan zvuk visokotonskog podruËja kod Wharfedalea, zasjenjuju navedene mane u reprodukciji bas podruËja. Slava i kvaliteta manjih modela, naæalost nije ponovljena kod Diamonda 9.4. (NK) Vokalna skladba je odraena dobro, s relativno ugodnim srednjim i visokima. Kod instrumentalnog jazza ima dovoljno detalja u visokima, ali kada doe do izraæaja bas podruËje, nastaju problemi jer je ono prenaglaπeno i skrene svu paænju sluπatelja na sebe. Tako da i ono πto je dobro u srednjima, potisne se basom u sivu prosjeËnost. (J»)

hi-fimedia #62

podruËju Focal zvuËi vrlo otvoreno i brzo, s dosta detalja te ponekad grubo i zrnato, πto je potpuno u skladu s kategorijom kojoj zvuËnik pripada. Ova grubost se je posebice oËita kod reprodukcije æenskog vokala, u kojim sluËajevima vokal gubi onu finoÊu i ljepotu, prisutnu kod skupljih zvuËniËkih sustava. Radi navedene otvorenosti u srednjetonskom podruËju poneπto pati zvuk klavira, jer ne posjeduje istu boju u svim registrima. Focal je, u skladu sa svojom tradicijom, iskriËav zvuËnik, u kojemu je teæiπte baËeno na otvorenost i detaljnost srednjetonskog i brzinu i ekstenziju visokotonskog podruËja. Iako je takav zvuk atraktivan na prvo sluπanje, od potencijalnog vlasnika traæi neπto paænje i strpljenja pri izboru ostalih komponenata. Zatvoreniji i tamniji karakter zvuka

TEST Bowers & Wilkins DM601s3 Tip: Bas jedinica: Visokotonska jedinica: Snaga: Impedancija: Osjetljivost: Frekvencijski opseg: Dimenzije (©xVxD): Teæina: Cijena: INFO: Celestion F28 Tip: Bas jedinica: Visokotonska jedinica: Snaga: Impedancija: Osjetljivost: Frekvencijski opseg: Dimenzije (©xVxD): Teæina: Cijena: INFO: Focal Chorus 706s Tip: Bas jedinica: Visokotonska jedinica: Snaga: Impedancija: Osjetljivost: Frekvencijski opseg: Dimenzije (©xVxD): Teæina: Cijena: INFO: Mordaunt-Short Avant 906 Tip: Bas jedinica: _ Visokotonska jedinica: Snaga: Impedancija: Osjetljivost: Frekvencijski opseg: Dimenzije (©xVxD): Teæina: Cijena: INFO: Wharfedale Diamond 9.4 Tip: Bas jedinica: Visokotonska jedinica: Snaga: Impedancija: Osjetljivost: Frekvencijski opseg: Dimenzije (©xVxD): Teæina: Cijena: INFO:

www.hifimedia.hr

PREPORUKA

Bas refleks 165mm 25mm/ metal 25-100W 8 ohm 88dB 48Hz-22kHz 204x365x228mm 6.1 kg 2850 kn Sonus Art Tel. 01/4813 025 Bas refleks 2x 165mm 25mm, titan 120W 8 ohm 89dB 45Hz-20kHz 221x850x282mm 14.7 kg 2990 kn Komteh Tel. 01/3650 452 Bas refleks 165mm 25mm 80W 8 ohm 90dB 55Hz-28kHz 220x370x250mm 6.8kg 2660 kn Sonus Art Tel. 01/4813 025 Bas refleks 2x 130mm_ 25mm 15-150W 6 ohm 90dB 45Hz-22kHz 165x850x295mm 12kg 3190 kn Renoprom Tel. 01/3330 999 Bas refleks 165mm 25mm tex 20-100W 6 ohm 86dB 40Hz-23kHz 223x800x301mm 11kg 3120 kn Neuron D Tel. 01/3025 588

hi-fimedia #62

car news

JBL Power - nova serija subwoofera Svijet car audio subwoofera odnedavno je bogatiji za joπ jednu odliËnu seriju jedinica koja dolazi iz vrlo aktivnog JBL-a, pod nazivom “Power”. U tvrtki su se odluËili teæiπte staviti na soniËne uËinke proizvoda, ali naravno nisu zanemarili i kvalitetu i ozbiljnost izrade, svjesni uvjeta u kojim jednice rade i naravno svih dometa koje njihovi

hi-fimedia #62

korisnici oËekuju. Konkurencija na dotiËnom podruËju doista je nemilosrdna, tako da viπe jednostavno nije dovoljno predstaviti snaæan i izdræljiv subwoofer koji koæe raditi glasno i snaæno. Potrebno je kao πto je to u ovoj prigodi uËinio JBL saËiniti sveobuhvatni koncept, koji podjednako integrira tehniËki i soniËni aspekt svakog novog produkta. Vjerujemo na rijeË inæenjerima JBL-a koji govore o odliËno ugoenom zvuku novih drivera za πto nam dovoljno argumenata daje popis tehniËkih karkteristika “Power” serije. Membrane su izraene od papira koji dodatno tretiran s Kevlarom πto rezultira odliËnim odnosom mase i ËvrstoÊe. ZvuËniËka koπara je naËinjena od aluminija koja, uz nuænu ËvrstoÊu, odliËno odvodi viπak topline, te uz optimalnu ventilaciju jednice omuguÊen je stabilan rad i u vrlo teπkim uvjetima. Gumeni ovjesi su konstruirani na poseban naËin koji dozvoljava postizanje veÊe iskoristive povrπine membrane uz isti promjer i odliËno priguπuju membranu na njenim rubnim djelovima. U ponudi “Power” linije JBL subwoofera nalaze se u ovom trenutku modeli P1022 i P1222 koji se razlikuju u promjeru; 250 mm (P1022), a kod veÊeg 300 mm. Snaga koju podnose je 400/1600 W (RMS/Peak), dok je osjetljivost 96, odnosno 97 dB. INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

www.hifimedia.hr

Panasonic CQ - C9701 Novi WMA/MP3/CD receiver iz Panasonica predstavlja fleksibilno i kompletno rjeπenje kad je u pitanju izvor zvuka u vaπem automobilu. Korisnici, pa Ëak i oni zahtjeviji Êe pozdraviti WMA, MP3 kompatibilnost uz ID3 tagove i CD tekst koji se prikazuju na motoriziranom, viπebojnom 3D Matrix displeju visoke rezolucije. â_itanje CD zapisa je povjereno unaprijeenom transportu s tri laserske zrake te podræava i CD-R / CD-RW. PredpojaËalo ima dvostruki linijski izlaz nivoa 5V i impedancije 60 0hma, maksimalna snaga

www.hifimedia.hr

izlaznog stupnja je 4x 70W (4x 33W nazivna pri 14.4V), moguÊe je podeπavanje LPF (Low Pass Filter) u rasponu od 60-160Hz u koraku od 5Hz, podeπavanje HPF (High Pass Filter) od 90-225Hz takoer korakom od 5Hz, RDS tuner je opremljen s automatskim memoriranjem postavki uz brzo presluπavanje, automatskim podeπavanjem TA glasnoÊe i DX/Local preklopnikom. Ureaj dolazi s daljinski upravljaËem, a njegova cijena je 3335 kuna. INFO: RAM3, Tel. 01/2459 222

hi-fimedia #62

car news JBL CS - nova serija auto pojaËala

U segmentu auto akustike JBL ima pune ruke posla. Uz nove zvuËniËke jedinice na træiπte su plasirali CS seriju pojaËala od kojih ovdje predstavljamo dva modela CS. 60.2 i CS 60.4. Oba dijele zajedniËke karakteristike od kojih vrijedi izdvojiti izlaze za pojaËalo punog raspona, koja korisniku, sa sustavom s viπe pojaËala, omoguÊava njihovo serijsko spajanje. Nadalje, treba naglasiti varijabilnu frekvenciju razdvajanja uz koja jednostavnijim Ëini optimiziranje cijelog sustava u odnosu na poloæaj i vrstu zvuËniËkih jedinica, kao i kvalitetnu implementaciju promjenjljivog bas pojaËanja koja pripomaæe podeπavanju subwoofera i signala punog raspona. Predviene cijene smjeπtaju “CS” seriju u klasu Best Buy ureaja. INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Autosonik Group

CS60.2 2/1- kanalno pojaËalo • RMS snaga @ 4 Ohma: 2 x 60W • RMS snaga @ 2 Ohma: 2 x 80W • RMS snaga, premoπtena @ 4 Ohms: 2 x 160W • Frekvencijski odziv: 10Hz - 27kHz • S/N omjer: 75dBA • Promjenjivo bas pojaËanje: 0 - +6dB @ 45Hz • Razdvojna frekvencija: Flat/LP/HP (30Hz - 320Hz) • Ulazna osjetljivost: 100mV - 6V • Jedan par izlaza za pretpojaËalo punog raspona • Dimenzije (L x W x H): 225mm x 260mm x 57mm cijena 980kuna

Odnedavno u Hrvatskoj se mogu kupiti proizvodi tvrtke Autosonik. Relativno nepoznata tvrtka na naπem træiπtu, ima odliËnu poziciju u Italiji i NjemaËkoj zbog ponude multimedijalnih rjeπenja u auto akustici po vrlo pristupaËnim cijenama u odnosu na konkurentne firme.

hi-fimedia #62

CS60.4 4/3/2-kanalno pojaËalo • RMS snaga @ 4 Ohma: 4 x 60W • RMS snaga @ 2 Ohma: 4 x 80W • RMS snaga, premoπtena @ 4 Ohma: 2 x 160W • Frekvencijski odziv: 10Hz - 27kHz • S/N omjer: 75dBA • Promjenjivo bas pojaËanje (2x): 0 - +6dB @ 45Hz • Razdvojna frekvencija (2x): Flat/LP/HP (30Hz - 320Hz) • Ulazna osjetljivost: 100mV - 6V • Jedan par izlaza za pretpojaËalo punog raspona • Dimenzije (L x W x H): 337mm x 260mm x 56mm cijena: 1.280kn

Jedna od novosti koja nam stiæe iz Autosonika je multimedijalni paket za auto. Paket sadræi 7 inch LCD monitor u 16:9 formatu, moæe prikazati 336.960 pixela, radi na12V, DVD ureaj koji je kompatibilan s DVD, DVD-R, SVCD, VCD, CD, CD-R, CD-RW, MP3 formatima, beæiËne sluπalice, set za ugradnju LCD monitora i sve to zajedno za 3.950 kuna. Ureaje iz paketa je moguÊe kupiti i pojedinaËno. INFO: A.T.C., Tel. 01/2325 130, mob. 091/2504 550

www.hifimedia.hr

Kum punka IGGY POP

p i πe: T i h o m i r I v k a

Moæda je karikaturalno πto danas ponekad zvuËi bliæe Slipknotu negoli svom prijatelju i mentoru Bowieu, no ima logike i digniteta u tome da se nije pretvorio u debelog ljigavca koji u Las Vegasu pjeva πlagere

“Dvadeset godina kasnije joπ je uvijek dvadeset godina ispred svog vremena. Zapravo, Ëudesniji je nego ikad”. Ovim je rijeËima - povodom prvog izdanja u CD formatu - opisao neke od najutjecajnijih minuta rock glazbe u povijesti, prvi album The Stoogesa, Danny Fields, najzasluænija osoba πto su Iggy i druπtvo uopÊe izronili iz detroitskog rock undergrounda. Dodatnih 16 godina kasnije vrijeme baπ nimalo nije naπkodilo primitivnom πarmu nevjerojatno jednostavnih i lakopamtljivih himni generacije “I Wanna Be Your Dog”, “No Fun”, “1969”, “Real Cool Time” ili “Not Right”. Pardon, teπko bi bilo reÊi himni, jer je tad malo tko za njih znao i

hi-fimedia #62

shvaÊao ih, ali kroz prizmu vremena manifestirala se njihova vaænost kao pupanje nihilizma pokretaËke sile progresivne glazbe nasuprot prevladavajuÊem “mir i ljubav” svjetonazoru djece cvijeÊa. Da, Stoogesi su bili proto-punk bend πto je eskaliralo na daljnja dva albuma relativno kratkog æivota skupine. Po toj analogiji Iggy Pop je zasluæio naziv kuma punka. Nikad kasnije nije bio toliko vaæan u artistiËkom smislu koliko na poËetku, no pravo je Ëudo πto je poslije svega uopÊe ostao æiv. Zapravo, na pragu πestog desetljeÊa æivota na pozornici, u pravilu gol do pasa izgleda zaπtraπujuÊe miπiÊavo i fit, poput ostarjelog dugokosog Indijanca

bez grama sala. Koliko god bio nevaæan u posljednjih 25 godina ipak se uporno opirao starenju. Moæda je karikaturalno πto danas ponekad zvuËi bliæe Slipknotu negoli svom prijatelju i mentoru Bowieu, no ima logike i digniteta u tome da se nije pretvorio u debelog ljigavca koji u Las Vegasu pjeva πlagere.

Brutalniji od bilo Ëega Spomenuti Danny Fileds radio je u Elektri, diskografskoj kuÊi koja je u drugoj polovici πezdesetih eksplodirala zahvaljujuÊi otkriÊu Doorsa, i nije imao ulogu skauta novih bendova. Ipak, volio je brzinu i buku MC 5 te ih jednom prilikom ujesen 1968. godine iπao pogledati u Detroit. Drugu

veËer naπao se s njima da im kaæe koliko mu se sviaju. Gitarist Wayne Kramer mu je rekao “ako voliπ nas moraπ pogledati naπ mlai bratski bend”. Tad je prvi put Ëuo za Stoogese i tu je zavrπilo traæenje skupine koja bi bila joπ sirovija od politiËki angaæiranih MC5. Prema vlastitim rijeËima, ta veËer kad je vidio Stoogese na michiganskom univerzitetu u Ann Arboru, promijenila mu je æivot. Nije mogao vjerovati πto je vidio na pozornici, primitivni, divlji bend sa zvukom brutalnijim od bilo Ëega tada na sceni, Ëak i od Hendrixa koji je i sam po sebi bio s druge planete. Zapravo, MC5 i Stooges zaradili su prvi ugovor istu noÊ s razlikom πto su ovi prvi za potpis dobili dvadeset i drugi svega pet tisuÊa dolara. Niπta posebno, ali to je svima njima bio najveÊi novac na hrpi u æivotu. Sam Iggy, pravim imenom James Osterberg potjeËe iz donje srednje klase ameriËkog druπtva, otac mu je bio uËitelj engleskog, no to im nije omoguÊilo da æive u pristojnoj kuÊi s travnjakom veÊ u jednom od niza “trailer parkova” iliti naselja kamp kuÊica. Vrlo rano osjetio je poriv za osnivanjem rock benda, sluπajuÊi Beatlese pa Stonese, osnovao je srednjoπkolski sastav Iguanas gdje je svirao bubnjeve, pa bluesom inficirane Prime Movers. U vrijeme kad se sreo s braÊom Asheton, gitaristom i bubnjarem Stoogesa, te basistom Daveom Alexanderom, radio je u trgovini s ploËama, no oni su imali uvid u r’n’r scenu iz prve ruke prije njega, jer su napustili srednju πkolu i otiπli kod prijatelja u Liverpool, osjetili uæivo klub Cavern gdje su svirali Beatlesi, vidjeli lude letove s Rickenbecker gitarom Petea Townhsenda na ranim koncertima grupe Who. Vrativπi se u Ameriku, znali su sve πto treba, no nisu baπ imali jasnu ideju kako to uËiniti. Prvi je korak bio æivjeti zajedno, veÊ poËetkom 1967. iznajmili su mjesto za æivot i probe, nazvali se Psychodelic Stooges, Iggy je konobario kako bi mogli platiti

www.hifimedia.hr

stan. Nekako u vrijeme ispuπtanja rijeËi Psychodelic, nestao je i James Osterberg i roen je Iggy. Da su nastajali u nekim drugim, entuzijastiËkim vremenima, govori i zgodna priËica o tome kako su punili svoje memorije novim utjecajima. Njihov tadaπnji manager vratio se usred noÊi s Monterey pop festivala, koji je znao biti Ëista avangarda i sa sobom donio prvu ploËu Jimia Hendrixa, velike zvijezde u Engleskoj i joπ uvijek apsolutnog anonimusa u matiËnoj mu zemlji. Nije se Ëekalo jutro da se Ëuje Hendrixovo inovativno preslagivanje bluesa, lupao je po vratima stana benda uz pokliË “ovo joπ niste Ëuli”, svojsteniji renesansnim znanstvenicima nakon velikog otkriÊa negoli rockerima. Puπila se trava i ploËa se vrtila ispoËetka i nanovo u nedogled puna tri dana.

Discipliniranje luaka Buka Iggya i Stoogesa doËekana je u njihovoj neposrednoj okolini prije kao anomalija negoli smisleni pokuπaj. “U vrijeme kad smo koristili podrum mojih roditelja za probe naπi su roditelji iskreno mislili da s nama neπto nije u redu. Zapravo, znali su nas pitati je li nam moæda oprema pokvarena kad proizvodimo takav zvuk”, prisjetio se u jednom od kasnijih intervjua gitarist Ron Asheton. Stoogesi su uglavnom nastupali u i oko Detroita kao podrπka MC5, veÊ tad etabliranom bendu s jakom razinom druπtvenog angaæmana. Zvali su ih svojim malim bratskim bendom i Stoogesi su tad prepoznavali dozu potcijenjivanja, no upravo je preporuka gitarista MC5 Waynea Kramera presudila da ih Danny Fields pogleda i ponudi im ugovor. ©efovi u Elektri, oËekivano, nisu bili oduπevljeni s bendom Ëiji pjevaË skaËe u publiku i na koji iz auditorijuma lete boce, no nakon Doorsa shvatili su da novo, ma koliko divlje i Ëudno bilo, donosi novac kao poantu svega. U stvarnosti, Stooges za vrijeme potpisivanja ugovora nisu imali niti jednu gotovu stvar, njihovi koncerti bili

www.hifimedia.hr

su jam sessioni i sve se stvaralo na pozornici - tamo su i dozrijeli kao instrumentalisti. Napredak se dogaao u hodu, uostalom kao i prva ploËa. Kad je kuÊa odabrala Johna Calea iz Velvet Underground da producira prvi album on je Stoogesima poslan u ulozi svojevrsne kaænjeniËke bojne da ih disciplinira. ReËeno mu je neπto u stilu “otii kod tih luaka i probaj od tog smeÊa sastaviti neπto πto bi se moglo staviti na ploËu”. I uspio je, Iggy i druπtvo moæda su bili impresionirani cijelom stvari, Cale ih je na ploËi kultivirao, disciplinirao reski zvuk gitare na “poppy” prizvuk i stvorio jedan kristalno Ëisti sound ispred svog vremena. Genijalnosti melodija nije mogao niπta niti dati niti oduzeti - postali su veliki bend s nihilistiËkim stihovima objeruËke prihvaÊenim deset godina kasnije u punk glazbi. Ipak, kao πto je poslije znao reÊi Iggy Pop, doæivljavani su kao neslana πala, grupa klauna. Od poËetka, njihovi su koncerti bili na rubu incidenta, Pop je patentirao stage diving i konfrontaciju s publikom. U poËetku ljudi su bili opËinjeni kao πto su bili i Hendrixovim paljenjem gitare i sviranjem zubima, no kasnije bi se poËeli izmicati kad bi Iggy poletio sa stagea i uzvraÊati bacanjem Ëikova, boca i drugih tvrdih predmeta prema pozornici.

Droge, sex, r’n’r i krvavi rad Kao preteËa Jackass showa, Iggy se valjao po staklu i svaki koncert bi zavrπavao u ranama raznih vrsta. “na kraju sam izlazio sa strahom na pozornicu. Bila su to vremena kad sam pomiπljao da moram staviti kacigu i pancirku prije izlaska na pozornicu”, prisjeÊa se Ron Asheton. Agresija i autodestrukcija, logiËno, bila je povezana s neljudskim iscrpljivanjem i sve ËeπÊom uporabom sve æeπÊih droga. Iako iz danaπnje prespektive slika o Stoogesima izgleda kao radikalni ali klasiËni drugs&sex&r’n’r kliπej, kasniji razgovori sa svim Ëlanovima benda otkrivaju da su Stoogesi krvavo radili i u vrijeme kad je kraj bio sasvim izvjestan. Vrijeme za rad je bila noÊ - πest,

osam deset, sati u studiju, nije se pitalo. I kad je bio teπki “junkie”, Iggy Pop nije htio ostati seronja iz kvarta koji niπta nije napravio. To πto su ga savjetnici i razni “prijatelji” krivo usmjeravali, druga je stvar. Prvi je album imao nesreÊu πto je otiπao predaleko naprijed. Bio bi kandidat za djelo godine 1979-e, 89-e, 99-e i 2009-e. Ne i 1969-e. Ni s “Funhouse” nisu imali sreÊu da probiju interes πire publike, bez obzira πto Êe i jedan i drugi album uÊi i povijest kao rock klasici. Elektra im je dala nogu ali onih inicijalnih pet tisuÊa zelembaÊa se isplatilo na kraju u kasnijim reizdanjima zaradili su milijune. Iggy je i desetke godine kasnije ljut zbog ozkaza. “Gotovo svi koje sam kasnije sretao, rekli su im kako su im te ploËe promijenile æivot. Gdje su, dovraga, bili kad nas je najurila Elektra?” postavljao je Pop retoriËko pitanje u Ëijem se odgovoru krije Ëinjenica da su mnogi od tih ljudi bili mala djeca u to vrijeme ili se nisu niti rodili. Hod po trnju za Iggy Popa tek poËinje; od namjere da raspusti bend odgovara ga veliki fan David Bowie ali pripreme za zakljuËni Rawpower koji je trebao biti i gotovo ispao neka vrst supersoniËne oluje zapoËele su kad Stoogesi de facto viπe nisu postojali. Pridoπli pomoÊni gitarist James Williamson postao je glavni, a braÊa Asheton odbaËena.

Berlin via ludnica Upravo je priËa o Stoogesima iz Ashetonove, pomalo outsiderske strane, zanimljiva zbog izostanka romansiranja. Uzrok tome je πto se s vremenom Iggy poËeo prema svojem bendu ponaπati kao prema pomoÊnoj radnoj snazi, skroz ih potisnuti u drugi plan i sasvim ih odbaciti na kraju. Po toj verziji, Iggy Pop je vidio samo vrh, zaboravljajuÊi korijene i prijatelje - gazio je preko mrtvih da bi dograbio mjesto koje zasluæuje genij kakvim su ga opisivali. Ipak, kad nije uspio naÊi bubnjara i basista u Engleskoj, pozvao je braÊu Asheton i Ron je pristao da svira bas unatoË tome πto je briljantno odradio posao gitarista na

prva dva djela. I Raw Power je doæivio fijasko i tu je bio kraj. Iggy je doæivio novo uronuÊe u droge, bilo je priËe da Êe osnovati bend s klavijaturistom Doorsa Manzarekom, no umjesto toga sam se prijavio u Neuropsihijatarski institut u Los Angelesu ne bi li se oËistio od droge. Bowie ga nije zaboravio i ponudio mu da ga prati na turneji za Station To Station, toliko su se zbliæili da su se zajedno krajem1976. godine preselili u Berlin. Gotovo simultano izlaze albumi The Idiot i Lust For Life koje je sam Iggy znao opisati rijeËima “Kraftwerk sreÊu Jamesa Browna”, njegovi solo vrhunci do dana danaπnjeg. I napokon, doπlo je sve na naplatu, ploËe su se poËele prodavati. Ni Bowieu ta kolaboracija nije smetala. Uz berlinsku trilogiju albuma (Heroes-Low-Lodger) u osamdesetima je svoj uspjeh u velikoj mjeri mogao zahvaliti upravo Popu jer se pomodnijom produkcijom proslavio vienjima njegove “China Girl” i “Tonight”. U osamdsetima, Iggyev æivot uplovljava u mirnije vode a talent u vode prosjeËnosti. Uz neke iznimke i komercijalne uspjehe (Brick By Brick prije svega), viπe je figurirao kao æivuÊa legenda negoli vaæni artist. Tako je ostalo do danaπnjeg dana, iako se ne da, snima albume bez vidljivog kompromisa. Moæda je problem u njegovoj egocentriËnoj naravi, kao πto to vidi gorËinom ispunjeni originalni gitarist Stoogesa Ron Asheton. “On ne æeli niπta dijeliti s bilo kim, on mora biti u centru. Jeste li ikad u magazinima za Ëlanove njegovog benda. Jeste li uopÊe ikad Ëuli za njih?”, pitanjem je odgovorio na pitanje novinara kakav je Iggy Asheton krajem devedestih godina. Istina jest, kad je radio s Bowiem, doπao je do uspjeha, kad je radio s gitaristom Pistolsa Steveom Jonesom (Blah Blah Blah) uspio je, kad je radio sa Slashom uspio je (Brick By Brick). S anonimusima mu nije baπ iπlo. Ipak, ostaje moæda najutjecajniji rocker u povijesti koji, unatoË redovitoj diskografskoj aktivnosti nije

hi-fimedia #62

ni prismrdio TOP 10 ljestvici albuma.

Naplata sa zakaπnjenjem Moæda ga je egocentriËnost koπtala, ali svu tu neprijepornu predanost glazbi naplaÊuje s debelim zakaπnjenjem. Tek u Ëetrdesetoj godini æivota doËekao je svoj prvi singl u Top 40 (Real Wild Child), s pedeset je zaista postao slavan (kad je Lust For Life iskoriπten u Trainspottingu), s danaπnjih pedeset i osam doËekao je tantijeme koje mu isplaÊuju divovi poput Nikea za koriπtenje glazbe iz njegovog kataloga. Æivi urednije (po prvi put u kuÊi - na Floridi), daleko od ljudi iz industrije. “Jednostavno æivim. Legnem naveËer i ustanem ujutro. Jedem ono πto mi drugi kaæu da nije dobro. Velike odreske, ali kvalitetne, peËena jaja, Ëokoladu...i vjeæbam”, tumaËi ritam svog danaπnjeg æivota Iggy Pop. U staklu se viπe ne valja, to je sigurno. I uostalom, kotaË se nedavno okrenuo na poËetak. Prije dvije godine ponovno je pozvao ogorËenu braÊu Asheton, otiπao s reformiranim Stoogesima na turneju i snimio pristojni Skull Ring album ponovno se okruæujuÊi s jaËim imenima oko sebe (Green Day, Sum 41). Moæda viπe nije tako vaæan, ali je lijepo znati da je joπ tu. HipotetiËki govoreÊi, prije 35 godina staviti sitan novac u kladionici da Êe doæivjeti 2005. godinu danas bi donijelo velik novac, toliko je loπe stajao. OËito, kao πto naslov najveÊeg mu hita “Lust For Life” sugerira, æudnja za æivotom je pobijedila.

Iggy Pop A Million In Prizes - The Anthology Virgin/Dallas

HHH¸¸ SluπajuÊi diskografsku antologiju velike rock figure na dva diska posloæenu kronoloπki - nije teπko zakljuËiti da se sve bitno u diskografiji Iggya Popa dogodilo u prvih deset godina, πto sa Stoogesima, πto na prva dva solo albuma u suradnji s

hi-fimedia #62

Davidom Bowiem. To je vrijeme kad je Iggy bio preteËa, inovator i glazbeni radikal, u krajnjoj liniji, sjeme iz kojeg je izrastao punk i kasnije nadahnuÊe za more bendova na potezu od Sonic Youth do Mudhoney. Sva tri albuma Stoogesa svojom brutalnoπÊu i pomicanjem granica dotad poznate gitarske glazbe od prve do zadnje minute Ëista su klasika, i teπko bi bilo pogrijeπiti da se s njih skine bilo koja pjesma. Ovdje izabran materijal vrlo vjerno i kompaktno predoËava πto su Stooges bili u Ëak 13 pjesama. Joπ osam pjesama posveÊeno je prvim solo izletima The Idiot i ponajboljem Lust For Life. Antologija ima 38 pjesama, i ako se uzme traljava izvanalbumska suradnja s Debbie Harry u “Well Did You Evah”, ispada da je kasnijih 13 albuma zastupljeno sa svega 16 pjesama πto dovoljno govori samo za sebe. S vremenske distance pjesme s prvog albuma Stoogesa zvuËe najsvjeæije, one s “Funhousea” i “Raw Power” svojim lo-fi pristupom i tvrdim “æaganjem” gitara koje je kasnije gotovo postalo standard underground glazbe, neπto teæe podnose test vremena. U skladu s aktualnim oæivljavanjem novog vala, sve s Lust For Life (Tonight, Success, Passenger i osobito Some Weird Sin) kao da je juËer snimljeno. Jednom rijeËju, kroz prizmu 2005. godine, prvi disk Popove antologije je briljantan. A drugi? Hm...Kad Iggy Pop viπe nije plovio neistraæenim vodama, onda je kompilator trebao odabrati metodu hitoidnosti. Sve je OK do albuma Blah Blah Blah i prvog istinskog komercijalnog uspjeha. Iako prijeporan zbog dodirivanja mainstreima i ulaæe-

nja u teritorij Billy Idola, ipak je tamo Iggy uspio posloæiti set dojmljivih pop pjesama tako da se pored “Cry For Love” i “Real Wild Child” moralo naÊi mjesta barem za odliËnu “Shades”. Atmosferu narednog albuma “Instict” najbolje opisuje ime singla “Cold Metal” koji je morao biti zamijenjen boljom “Lowdown”. Spomenuti duet s Debbie Harry nije imao razloga naÊi se ovdje kad je negdje u isto vrijeme Pop izbacio “Living On The Edge Of The Night”, solidnu stvar iz filma “Black Rain”. Ni s izborom s posljednja dva albuma kompilator se nije proslavio. “Mask” je dosadna metal nabijaËina, a na “Beat em Up” puno su privlaËnije njegovom baritonu kompatibilna laganica “Football” ili poletnija “The Jerk”. Na posljednjem “Skull Ring” djelu ostvarene su zabavne i oπtre suradnje s Green Day i Sum 41, ali su iz nepoznatog razloga izostavljene. Vjerojatno je kompilatoru bilo stalo da prikaæe beskompromisnost i napravi ravnomjerni pregled Ëitave karijere velikog izvoaËa i autora, no u dijelovima se to Ëini kontraproduktivnim. Zato posluæimo se i mi sami kompromisom. Prvom disku Ëetiri plus, drugom dva plus. Jedno plus drugo sedam, podijeljeno s dva daje tri. Poπten prosjek za dugu karijeru punu amplituda. Tihomir Ivka

Iggy Pop Live At Avenue B DVD Virgin/Dallas

Godina je 1999. Oduzmemo li od tog broja 1947, godinu roenja Iggy Popa dobijamo 52. Oduzimamo i ne vjerujemo kako je moguÊe da netko s toliko godina ima takvo tijelo, da je tako gibak i pun energije, posebice ako se ima na umu da je nerijetko u proπlosti levitirao izmeu æivota i smrti? Na stranu velika karijera i glazba, koncertni zapis iz Bruxellesa od prije πest godina plijeni prvenstveno pojavom te sitne i nevjerojatno miπiÊave figure. Grube crte lica, kao ogledalo æivota i torzo prekriven nenormalno debelim æilama i opasan ploËicama miπiÊa jednostavno ne dozvoljavaju skretanje paænje. »ovjek izgleda Ëudesno. Glazba u krcatoj dvorani od kojih dvije, tri tisuÊe ljudi doe kao popratni efekt. »ini se da Pop ima problema s izborom prateÊih glazbenika - nije da ne znaju svirati, no koæne hlaËe i duge grive otkrivaju njihov heavy metal svjetonazor i prije negoli odsviraju i jedan ton, kasnije se taj dojam samo pojaËava. I koncert prema tome ima svoje uspone i padove, ovisno o tome iz koje faze duge karijere dolaze pjesme. Paru na Les Paul Gibsonima odliËno odgovaraju Stooges naslovi iz kasnije faze (Raw Power, Search&Destroy, TV Eye, I Got A Right), malo manje iz vremena kad je u Stoogesima Ron Asheton svirao gitaru i najmanje iz berlinske faze. Naime, moæda ponajveÊi koncertni favoriti “The Passenger” i “Lust For Life” izvitopereni su suviπnim gitarskim pilanjem, puno bolje nije proπao i hit iz sredine osamdesetih “Real Wild Child”. Ima i onih kojima metaliziranost nije naπkodila, prije svega standardu “Shakin’ All Over” Johnnya Kidda i Piratesa ili Berryevoj “Loui Loui”. Na kraju, na pozornici postoji samo Iggy Pop i tamo neka Ëetvorica iza njega. Gdje podloga πepa, prvi plan u vidu njegovog baritona i efektne scenske pojave diæe nastup u neoËekivane adrenalinske sfere za jednog veterana koji se joπ uvijek ne libi izvesti stagediving. Tek toliko da se ne zaboravi tko ga je patentirao. Tihomir Ivka

www.hifimedia.hr

CAN • • • •

Monster Movie Soundtracks Tago Mago Ege Bamyasi

Remastered editions (CD / Hybrid SACD) Spoon Records / Mute Records / Dallas Records

HHH¸¸ Kao dijete u prodavaonici slatkiπa pobjedniËki se smjeπkajuÊi napustio sam naπeg Urednika (koji me ne bez poniznosti molio neπto tekstova o ovim izdanjima) ruku punih restauriranog Can-a. Nastojao sam se ne previπe reklamirati, ali sam ipak morao primijetiti da je odahnuo kad sam pristao napisati tekst. Zagreb je veÊ napola migrirao prema jugu, a rokovi isporuka su nas pritiskali sa svih strana. Svejedno, mislio sam - ovako neπto πteta je propustiti. Da, glazba je opskurna i malo tko od danaπnje djece zna tko su te konzervirane ËiËe. Da, danas je ljepπe sluπati neπto iz kafiÊa, jer o ovome (dijelu rock-povijesti, ako hoÊete), malo tko iz redova “privlaËne generacije” znat

www.hifimedia.hr

Êe viπe. I Ëemu onda trud? S pravom se pitam i ja, ali se sjetim zaπto je prvotni dojam upravo takav: obavezna faza otkrivanja svih Ëari zvuka Beatlesa negdje u osnovnoj πkoli mimoiπla me sretno (ili me, recimo radije, nasreÊu relativno brzo proπla), pa sam se mogao pozabaviti ozbiljnijim stvarima (uvijek su me viπe zanimali Stonesi), a onda sam se, nakon umalo nezaobilaznih Zeppelina, poËeo zanimati neπto recentnijom povijeπÊu rock-glazbe, pa su na red doπli i obligatorni Velveti. I Can. Nekako usporedo s tim, osamdesete su se primakle svojoj “zrelijoj polovici”, dostupan je postao i izvjesni broj izdanja u potpisu Davida Sylviana, a na prvom od njih aranæmane, produkciju i efekte u nekoliko naslova potpisao je i tada samo imenom poznati g. Holger Czukay. Nedugo potom, njegovih nekoliko soloalbuma (“Rome Remains Rome”, pa “Movies”, i joπ neki, Ëini mi se), vratili su mi

zanimanje za autore kojima tiraæa moæda i ne ide u prilog, ali im je utjecaj velik i sve veÊi (reklo bi se: na vrijeme su otkrili u Ëemu je stvar, pa su upravo “rovarili” glazbenom politikom - scenom neposrednog stila i utjecaja). To su oni za koje je radilo vrijeme. I gotovo nitko drugi. Pa su tako opet na red doπli Brian Eno (ne samo solo albumi) i Can. A onda sam nabavio “Flowmotion” Can-a, jedan od svakako sluπljivijih njihovih albuma, pritom i sasvim pristojno snimljen. I odluËio sam da tu joπ neËega ima. I do danas sam ih nekoliko puta apsolvirao i rekao tu viπe nema niËega. Ali se (gotovo periodiËki) pojavi glazbeni interes (osamdesetih je to bio Sylvian, pa Kraftwerk, pa Neu! i Faust, a devedesetih su to bili Stereolab, Tortoise, pa joπ kojeπta drugo), a korijene zanimanju Ëovjek prepoznaje tamo gdje zna da treba traæiti: u svojem (a kojem drugom?) ranijem sluπaËkom iskustvu i prvim glazbenim utjecajima. Obzirom na opπirnost ove digresije sasvim osobne prirode, ispriËavam se, a ujedno upozoravam da ostatak teksta neÊe biti niπta zanimljiviji iako Êe kontekst biti viπe faktografski, a manje biografski kao πto bi to otpoËetka trebalo biti. Petorica protagonista, u najranijem poËetku, 1969. godine, na albumu “Monster Movie” Ëine nezaobilazan korak koji je gotovo paradigma njihovog kasnijeg postupka. Istodobno, naime, njihov “najameriËkiji”, ovaj album Can-a postaje nedugo potom

osnova u konstrukciji nove, artikulirane i evropske glazbene tradicije. Ne bez odjeka eksperimenta, psihodelije i tada aktualnih “intuitivnih” praktiËnih psihologijskih metoda, te suvremene filozofije, glazba je od samog poËetka istodobno spontana, nenauËena i “upravljana”. Stoga, kao i veÊina tekstova Malcolma Mooneya, veÊ na “Mary, Mary, So Contrary” sinergija teksta i instrumenata djeluje rudimentarno i regresivno, a bend ga strpljivo i metodiËno istodobno prati i vodi. Iako ne jednom proglaπena kandidatom za ploËu godine, valja razumjeti da je scena u vremenu poËetaka Can-a dala kontekst kojim su oni stekli gotovo nepremostiv naslov marginalaca s odliËnim preporukama. Tako, iako gotovo uvijek najmanje tri koraka ispred suvremene popularne glazbene scene, Can ostaju vodeÊa avangardna rock grupa u sedamdesetima. A kako se od samog poËetka njihova glazba nije povodila niti podudarala ni jednim od opÊepriznatih naËela o rocku (pa niti onima o kontrakulturi), ostali su sastav kojega je inspirirao viπe utjecaj glazbenika XX stoljeÊa, nego Chuck Berry. Ne bez razloga, stoga, moæemo reÊi da su im u glazbenom smislu najbliæi suvremenici bili i ostali Frank Zappa i The Velvet Underground. Pa ipak, njihova je glazba bila bitno manje pristupaËna od spomenutih, te je tako, umjesto da snimaju prihvatljive poppjesme ili satire, Can radije eksperimentirao s bukom, efektima, sintisajzerima, ne-

hi-fimedia #62

tradicijskom glazbom i cutand-paste tehnikama (koje su bile u to doba primjenjive; usp. osobito kasniji samostalni rad H.Czukay-a). Najvaæniji, ipak, njihov je rad na polju “elektroniËke” glazbe - u tom smislu svaki je njihov novi album predstavljao znaËajan korak u odnosu na prethodni, a istraæivanja novih teritorija u glazbenom smislu uporno ih je odvodilo sve dalje od komercijalnih glazbenih zbivanja. Kroz svoju karijeru postava Can-a nije bila stalna, pa se kao glavni vokal tijekom godina izmijenilo nekoliko imena. Ipak, kljuËni Ëlanovi su ostali nepromijenjeni: gitarist Michael Karoli (istovremeno najbliæe stereotipu predodæbe klasiËnog rock-gitarista), klavijaturist Irmin Schmidt, Jaki Liebezeit na bubnjevima,

Soundtracks 1970. Tago Mago 1971. Ege Bamyasi 1972. Future Days 1973. Soon Over Babaluma 1974. Rite Time 1989.

hi-fimedia #62

te basist Holger Czukay. Za grupu iznimno plodne sedamdesete godine donose i prosjek od tri snimljena albuma godiπnje na vrhuncu njihove karijere. Iznenaenje predstavlja jedini “Top 30” hit ljestvice na Britanskom otoËju, “I Want More” iz 1978, s albuma “Flowmotion”. Nikada se nisu primakli bliæe statusu kultnog benda, a suvremeni kritiËari i dalje su imali poteπkoÊa u prihvaÊanju njihove glazbe. 1970. godine neπto pristupaËniji “Soundtracks” donosi kolekciju njihovih filmskih tema i, nakon Mooneya (koji se nakon potpunog æivËanog rastrojstva bio prisiljen vratiti u Ameriku), predstavlja novog japanskog frontmana i vodeÊi vokal Kenji “Damo” Suzuki, a album donosi “Mother Sky”, jednu od najprepoznatljivijih skladbi. “Tago Mago” 1971. izlazi kao dvostruki album, na kojemu Can definitivno raskidaju s ograniËenjima pop-forme i komercijalne strukture, te odluËno prihvaÊaju duge instrumentalne improvizacije, mehaniËke repetitivne ritmove, te eksperimentalne efekte i zvuËne teksture. IduÊi u nizu, “Ege Bamyasi” profinjuje dodatno ovakav pristup, te donosi sve veÊi utjecaj jazz senzibiliteta u konaËni zvuk albuma. Iako joπ nije objavljen, s nestrpljenjem se oËekuje reizdanje restauriranog albuma “Future Days” koji je uslijedio potom, a koji je Suzukijev oproπtajni album s Can. Isti znaËi za Can hrabriji iskorak u minimalizam i ambijentalnu glazbu. “Soon Over Babaluma” joπ je jedan dragulj koji nedostaje, a u kojem se 74. godine Can vraÊa kompliciranijim formama i grubim teksturama, te uvodi dub ritmove i Karolijavu violinsku vrisku. “Saw Delight” (1977) jednako je intenzivna, a utjecaje vuËe iz etniËke glazbe razliËitih podneblja. Kada se, po uspjehu “Flow Motion” albuma, 1978. godine Can raziπao, za njima je ostao iznenaujuÊe utjecajan i snaæ-

an opus, odjeke Ëijeg utjecaja neosporno moæemo pronaÊi u raznim novijim pojavama (poput Public Image Limited, te Einstürzende Neubauten, meu ostalima). Recimo da u osobnom odabiru nezaobilaznih izdanja Can nedostaju “Soon Over Babaluma”, “Rite Time” i “Future Days”, ali ohrabruje napomena izdavaËa da su remasteri ostalih izdanaj takoer u pripremi, pa se moæe u skorije vrijeme oËekivati i njihov izlazak. Za kraj recimo da se, kao i u velikom broju drugih primjera agresivne i zahtjevne eksperimentalne glazbe, i glazba Can moæe se uËiniti teπko pristupaËnom, kompleksnom, i razumljivom tek uz krajnji napor, no ostaje izvan svakog prijepora da njihovi albumi predstavljaju ponajbolje od eksperimentalne ikad snimljene rock glazbe. U tom smislu remasteri (ne samo restaurirane snimke, mnoge meu kojima su to definitivno zahtjevale!) znaËe novu moguÊnost uvida u povijest rock-glazbe, te donose moguÊnost evaluacije opusa u kontekstu novih pojavnosti recentnije glazbene scene. S druge strane, kako je rekao jedan od ranijih kritiËara njihove glazbe, “njihovi repetitivni ritmovi nisu primjer neËega πto ne vodi nikamo, nego vas moæe odvesti kamo bilo”. Osobno, prva asocijacija meni je zakljuËna “She Brings The Rain” sa “Soundtracks” koja u velikoj jazz maniri donosi stihove “She brings the rain / It feels like spring / Magic mushrooms out of dreams / She brings the rain”. A iz danaπnje perspektive, teπka pristupaËnost i navodna “cerebralna kriptiËnost njihove glazbe” (takoer citat nekog ranijeg kritiËara) bez previπe razmiπljanja mogu odbaciti. Osobno? Esencijalno. InaËe? Posluπati - bar informativno, ako se do sada niste s njima sreli. Moæda neke stvari postanu jasnije. A neke druge - bar trunku zanimljivije.

Gorillaz Damon Days EMI/Dallas

Josip VraËar

www.hifimedia.hr

Gorillaz - Planet majmuna

www.hifimedia.hr

zije sredinom devedesetih. Prije deset godina braÊa Gallagher su imali i poneki argument u potcijenjivanju konkurencije jer je njihov (What’s The Story) Morning Glory zasluæeno dobijao epitete koji su Oasis stavljali Ëak i uz bok najboljih uradaka Beatlesa stvarajuÊi tako guævu na samom vrhu rock Olimpa. No, i Blur su s “Parklife” i godinu kasnije s “The Great Escape” pobirali opravdane hvalospjeve

u malo delikatnijem spektru utjecaja, od Small Facesa do Madness, od Kinksa do The Jam. DesetljeÊe kasnije pokazalo da su Gallagherima ostala samo velika usta, Oasis ne samo da nisu snimili svoj “Abbey Road” ili svoju “Lucy In The Sky With Diamonds”, veÊ su u kreativnom smislu ostali zatvoreni u kutijicu neinventivnog adult-oriented rocka, prometnuli se u marginalnu glazbenu pojavu koja iz nekog raz-

loga joπ uvijek puni nogometne stadione πirom Britanije. Damon Albarn je pak, πto s matiËnom skupinom, πto u drugim projektima dokazivao da je vjerojatno najpolivalentniji autor moderne glazbe na Otoku. Nema veze o kojem se æanru radilo - bio to pop-punk Elastice s briljantnog debuta za Ëije se koautorstvo sumnjiËi upravo Albarn, world beat na Mali Music (uspjeπna suradnja s tamoπnjim glazbenicima),

hi-fimedia #62

“Ta p.... Êe uËiniti sve da ostane na povrπini trpajuÊi se u vlak trenutne pomodnosti. SlijedeÊe godine moæda snimi heavy metal album ako to bude dovoljno popularno”. Ovako je prije Ëetiri godine uvijek neotesani Noel Gallagher doËekao side-projekt Damona Albarna - Gorillaz raspaljujuÊi tako staru vatru besmislenog medijskog sukoba izmeu Oasis i Blur - dvije najpopularnije skupine iz brit-pop eksplo-

filmska glazba iz odliËnog soundtracka za Ordinary Decent Criminal s Kevinom Spaceyom, hip-hop... ©to god taj londonski sin dirne, pretvori u zlato. Ili neku sliËnu plemenitu kovinu. Gorillaz su se Ëinili kao dobra πala, bend-crtiÊ bez koncertnih aktivnosti, sastavljen po multimedijalnom kljuËu (Jamie Hewlett je autor poznate strip junakinje Tank Girl) s generalnom ocjenom da se radi o ispuπnom ventilu lidera Blura zasiÊenog troakordnim ograniËenjima u matiËnom sastavu. Ipak, singl “Clint Eastwood” urezao se u uπi milijuna ne samo kao neodoljiva zabava, veÊ i krupni odmak od hip-hop uzanci, usporediv s Beckovom himnom slackerske generacije “Loser”. I na ostatku albuma dao se razaznati potencijal i Albarnova sposobnost da æivi podjednako intenzivno i nadahnuto u paralelnim glazbenim svjetovima. S tim uratkom kost mu je trebala biti na mjestu, imao je i hip-hop djelo na svom bogatom diskografskom kontu, no Ëini se da Gorillaz nisu puko dokazivanje niti samozadovoljstvo ego-tripa veÊ potreba plodnog autora otvorenog uma. DapaËe, s “Damon Days” pribliæava se kritiËna toËka da Gorillaz - uz svo duæno poπtovanje Bluru - budu proglaπeni

hi-fimedia #62

boljim i od te institucije britanske glazbe devedesetih. Album je jednom rijeËju trijumf, radiofoniËan i zlokobno taman u isto vrijeme, nepredvidljiv poput dobrog trilera, omamljujuÊ kao “teπki” parfem. Ne bi bilo sasvim precizno ovdje govoriti o eklekticizmu, prije je rijeË o slojevitosti kao rezultatu Albarnovih dosadaπnjih glazbenih iskustava. Ima tu blurovske gitare, afriËkih ritmova i melodija koje je pokupio u Maliju, svjeæeg pogleda na hip-hop i sve je zajedno zamijeπano u jednu krajnje inventivnu, magiËnu kaπu. Kad se kaæe da nitko ne svira niπta sliËno na svijetu, tu bi trebalo staviti toËku i ne napisati ni rijeË viπe. Jer, u geometrijskom πirenju u nepoznato neËeg πto se nekad jednostavno zvalo rock, reÊi za nekog da je unikatan najjaËi je moguÊi panegirik. Ponajbolji albumi moderne glazbe raeni su uz pomoÊ stimulativnih sredstava πto barem privremeno ekspandiraju um, na speedu, travi, kokainu, LSD-u... Gorivo Blura bio je uglavnom alkohol, no ni to nije nuæno uz talent i serotonin u mozgu mladih glava. Rock, napose onaj πto pomiËe granice, je ipak posao mladih ljudi, iznimke samo potvruju pravilo. Albarn danas s 37 na pleÊima, kad se po bioloπkim zakonima unutarnji stimulansi luËe slabije i kad se ËeπÊe pije Evian voda negoli Guiness, stvara glazbu izuzetne svjeæine i to fascinira ponajviπe. Dovoljno inteligentan, pomoÊu jednog oËitog brainstorminga koristi mnogo gostiju i daje im prostora da podsjete na svoju bolju proπlost, s obzirom da su mnogi od njih daleko od vrhunaca vlastite karijere. Radilo se o manjoj ulozi Neneh Cherry u “Kids With Guns” usporedivu s iπËaπenim pogledom na pop πkotskih Beta Bend ili kandidatu za singl sezone “Good Feel Inc.” sa zaboravljenim trojcem De La Soul, svejedno je, reæiser Damon Albarn izvrπio je perfektni casting. Instrumentalno, Gorillaz su drastiËno napredovali, monotonija je sasvim uklonjena u sretnom spoju elektro-

nike, blurovskih gitara, violina i violonËela, u Ëemu svakako zasluge ima i producent. Danger Mouse se zove i odgovoran je za veliku proπlogodiπnju diskografsku diverziju, duhovito kriæanje “bijelog” albuma Beatlesa s rapom “crnog” albuma Jay-Z-a. Obavio je sjajan posao iako ovdje nema nikakvih sampleova. Eh, πto je diskografska industrija. EMI je pokuπao sudom utjerati pravdu (zbog prava na Beatles katalog) nakon πto je Danger Mouse pustio svoj “sivi” uradak na internet, a ove godine nisu pravili problema da za istu etiketu odradi produkciju Gorillaza. JuËer neprijatelj, danas poæeljni poslovni partner. “Damon Days” djelo je poviπene dramatike πto se lijepo Ëuje u “Every Planet We Reach Is Dead” koja sa svakim novim sluπanjem zaziva novu kontemplaciju. PoËinje kao pomaknuti usporeni funky s tugaljivim Albarnovim glasom, zapliÊe se njeænim refrenom i tada ponire u buËnu kakofoniju. Poput sunËevih zraka poslije teπkog nevremena dolazi rez i onda delikatni zanosni klavirski solo Mobyevskog stila u izvedbi Ikea Turnera, joπ jednog zaËudnog gosta izvuËenog iz naftalina. Isto bi se moglo reÊi i za odjavnu, naslovnu stvar s izvanvremenskim spojem nespojivog gospela i duba. Jedine diskutabilne minute dale bi se pripisati drugom singlu “Dare”. Lijepo je ponovno Ëuti Shauna Rydera, no u pjesmi na pola puta izmeu Scissor Sisters i njegovih Happy Mondays zadah populizma i proraËunatosti je presnaæan. Ostatak je ispunjen svime osim kompromisom. Na kraju, vraÊamo se na poËetak, bez obzira na odvaænost da se ide neistraæenim stazama slaba je vajda ako nema upeËatljivih melodija. Nema straha, Damon Albarn je odavna profesor u toj disciplini, s ovom disertacijom kandidira za doktora dobre melodije. Tihomir Ivka

DEUS POCKET REVOLUTION V2/Dallas

HHHH¸ Prije viπe od tri godine grupa dEUS objavila je kompilaciju singlova No More Loud Music kojom je uËvrstila status jednog od najimpresivnijih rock bendova Starog kontinenta. »inilo se da je njihova karijera, nakon tri hvaljena albuma time privedena kraju, no sreÊom, glasine o razlazu pokazale su se pogreπnima. Sastav iz Antwerpena predvoen hirovitim pjevaËem i gitaristom Tomom Barmanom, na scenu se vraÊa s novom i modificiranom postavom i tipiËno ambicioznim albumom Pocket Revolution, a ako nekome joπ nije jasno zaπto se meu fanove dEUS-a ubrajaju Ëlanovi Radioheada i grupa REM, s kojima ih je najviπe usporeivao rock tisak - evo nove prilike za provjeru sliËnosti. Tri melodiËnija primjera Barmanove skladateljske dovitljivosti - single ‘7 Days 7 Weeks’, ‘The Real Sugar’, te izvrsna ‘Nothing Really Ends’ koja je premijerno objavljena u formi bonusa na No More Loud Music - sugeriraju moguÊnost prodora u srednju struju, no teπko da se belgijska druæina previπe zamara komercijalnim imperativima. Ukratko, file under ‘first class underground’. Denis Leskovar

Aimee Mann The Forgotten Arm Superego/V2/Dallas

HHH¸¸ Teπko se sjetiti eminentnog izvoaËa do prije dvije-tri godine da se uhvatio u koπtac s pre-

www.hifimedia.hr

rock recenzije

drasudama kako su konceptualni dugosvirajuÊi uratci pretenciozna i dosadna gnjavaæa. I onda, red novih, red starih rockera snimilo je nekoliko zanimljivih uradaka s novoπÊu da ono konceptualno uglavnom znaËi da se odreena priËa kroz stihove razvija od prve do posljednje pjesme. PjevaËica zaboravljenih ‘Til Tuesday iz osamdesetih godina i cijenjena solo artistica Aime Mann, πire primjeÊena tek izvrsnim soundrackom za film Magnolia prije pet godina, na svojem je petom solo djelu napravila upravo to. PriËa o vijetnamskom veteranu i bivπem boksaËu, ovisnosti o drogi i vezi sa odabranicom srca njegovog nije dokumentaristiËka kao Neil Youngova rock noveli o izmiπljenom gradu Greendaleu, niti eksplicitna na naËin kako o svakodnevnim æivotima ameriËkih radnika pjeva Bruce Springsteen. Ekspresivnost stihova ovdje je zamagljena metaforama i uzalud je traæiti u otisnutim rijeËima izravnost tipa “John je upoznao Caroline, teπko su zaraivali za æivot, ali voljeli su se do smrti...”. Svejedno, upravo zbog te neizravnosti i Ëinjenice da s konceptualnoπÊu melodije nemaju veze, veÊ su samo medij, sredstvo da koncept priËe nose, pjesme mogu bez problema funkcionirati odvojeno kao i na svakom uobiËajenom albumu. Aimee Mann se Ëvrsto dræi svoje davno zacrtane formule, izvodi jedan neprogresivni, topli rock bez iskrenja, mrvicu oπtriji negoli je to bio sluËaj na prethodniku Lost In Space. Retro ugoaj pojaËava dojmljiva produkcija Madonninog πurjaka Joea Henrya koji je otiπao tako daleko da

www.hifimedia.hr

je stvar vratio u πezdesete kad su bubanj i bas bili u jednom kanalu a gitara i glas u drugom. Zanimljivo i efektno rjeπenje. Adut ove svojeglave kantautorice u ranim Ëetrdesetim godinama æivota je glas, barπunast i sjetan a ni melodije nisu za potcijenjivanje - prva na pamet za usporedbu pada Sheryl Crow, s tim da Mann to radi s mnogo viπe uglaenosti. The Forgotten Arm je jedan od onih, uhu ugodnih, malih albuma bez iznenaenja. Tihomir Ivka

joπ spremne na taj sudar najljigavijeg od jamajkanskog reggae-a s turbo mainstream hip hopom, koji se tekstualno oslanja na dane iza brave i prepriËavanje uliËnih storija. Posebno patetiËno zvuËe “Locked Up” i “Ghetto”, iako obje na prvu ulaze u glavu i fuËkanje melodijskih linija postaje neizbjeæno. U polu simpatiËnoj “Bananza” Akon se muva negdje na tragu legendarne “Fiesta” R Kellya, no ipak joπ nema znanje i kapacitete da isporuËi takvu jednu bombetinu. Sve u svemu, materijal koji se oslanja samo i iskljuËivo na mega popularnost skladbe “Lonely”, a dodatnih par pokuπaja hit singlova bojim se da neÊe Akonu biti dovoljno da ostane iπta viπe od one hit wondera. Osim ako u rukavu za buduÊnost ne krije neke nove bombonËice za MTV mlaariju. Mario GrdoπiÊ

Akon Trouble Universal / Aquarius

HH¸¸¸ Nisam se potrudio posebno da saznam tko je, πto æeli i zaπto je tu momak iza imena Akon. Sud Êe pasti samo na osnovu glazbe, kako bi i trebalo biti. A ona je priliËno ljigava, nedoreËena i na trenutke zarazno banalna. Najzanimljivija Ëinjenica je da je ovaj album izaπao 2003. godine, no niti sav marketing i nizanje singlova nisu uspjeli skrenuti pozornost na ovoga momka. Sve do proljeÊa ove godine i pjesmuljka “Lonely”, koji je pokorio njemaËke glazbene kanale i nacije koje su pod utjecajem istih. Pa tako i naπe krajeve. NjemaËki MTV i Viva razvalile su nas sa spotom za spomenutu hitËugu, pa nije ni Ëudno πto mladiÊi i curice od Karlovca do Vinkovaca pjevuπe taj, ruku na srce, kretenoidan song. No nije sve baπ tako loπe ovdje. Ima zanimljivih ideja, potkrade mu se fina melodija, ponekad i neki beat koji je na tragu dobroga. No uπi moje mlade ipak nisu

jati nova podruËja. Nije trebalo dugo Ëekati da bi se potvrdila punina istinitosti tih rijeËi; dva kasnija albuma novog im benda Mars Volta zaista su neπto πto se ne Ëuje Ëesto; spoj psihodelije i prog rocka u vrtlogu sulude brzine i delikatnijih dijelova. Ipak, najbolji trenuci At The Drive-In koliËinski skromne diskografije ne odaju nekakav ravnolinijski indie rock, i oni su bili istinska alternativa poput Mars Volte, samo s racionalnijim koriπtenjem vremena i pridræavanja osnovnih okvira rock pjesme od tri i pol minute. Petorka iz El Pasa praπila je visoko energiËni iπËaπeni rock s gitarskim dionicama sloæenijim od uobiËajenog troakordnog prangijanja. Umjesto pobliæeg opisa najbolje bi ih bilo usporediti s ranijim uratcima straight edge prvaka Fugazi, samo πto su ovi momci svirali poneπto kompleksniju, ali ne manje sluπljivu glazbu. Disk broj dva je DVD kratkog ali upeËatljivog sadræaja sa svega tri spota. Onaj za najveÊi im hit “One Armed Scissor” vizualizira sve ono πto se na snimkama Ëuje. Suluda energija i akcija na sceni na rubu kaosa. At The Drive-In su sve πto su svirali ili snimali, radili kao da im je bilo zadnje u æivotu. Zato su i bili tako dobri. Tihomir Ivka

At The Drive-in This Station Is Non-operational Fearless/V2/Dallas

HHHH¸ Poznavatelji alternativne scene ostali su svojevremeno zaËueni vijeπÊu da Ëlanovi potentnih At The Drive-In odlaze odvojenim putevima. Potpisali su ugovor s diskografskom kuÊom Beastie Boysa Grand Royal, nakon izdanja “Ralationship Of Command” prozivani narednom velikom stvari, i ipak objavili da se razilaze. Razlog je bio zanimljiv, vizualno najzanimljiviji i artistiËki najkretaivniji dio benda, pjevaË Cedric Bixler Zavala i gitarist Omar Rodriguez-Lopez obznanili su kako su previπe ograniËeni u At The Drive-In i æele osva-

DIRE STRAITS & MARK KNOPFLER PRIVATE INVESTIGATIONS, THE BEST OF Mercury/Aquarius

HHH¸¸ Knopflerove ukupne naklade solo i s Dire Straitsima - doseæu brojku od 118 milijuna prodanih

hi-fimedia #62

ploËa. Pa ipak, prva liga uistinu najveÊih i najznaËajnijih engleskih bendova izmicala mu je sve viπe prolaskom vremena ponajprije zbog rastuÊe ispraznosti kojom su bili inficirani bestseleri poput Love Over Gold i (naroËito) Brothers In Arms. Naæalost, nova dvostruka kompilacija najviπe se oslanja upravo na razdoblje od 1982-85: duge, preproducirane ambiciozne skladbe poput ‘Money For Nothing’, ‘Private Investigations’ i ‘Brothers…’ danas zanimljivo zvuËe samo okorjelim eightiesnostalgiËarima. S prvog i daleko najboljeg albuma grupe (istoimenog prvijenca iz ‘78) stiæe samo preævakani superhit ‘Sultans Of Swing’ (izostavljene su, primjerice, vanserijske skladbe ‘In The Gallery’ i ‘Water Of Love’), a ploËa ‘Communique’ posve je zaobiena, zajedno sa singlom ‘Lady Writer’. Markove solo godine zastupljene su neπto sveobuhvatnije, a mamac za kolekcionare je njegov novi duet s Emmylou Harris, ‘Roadrunning’, kao najava za sljedeÊi studijski projekt predvien za sljedeÊu godinu. Denis Leskovar

ni, futuristiËki konceptualiziran uradak, kao na primjer Don Caballero, no odijelo ne Ëini Ëovjeka, to jest u ovom sluËaju, cover ne Ëini album. Upravo suprotno, ispod “nabrijane” ljuπture, nalazi se komplet od 11 pjesama gotovo iskljuËivo ljubavnog karaktera, s pripadajuÊim lakim, mekanim, teËnim prizvukom, zbog Ëega podosta podsjeÊaju na megapopularni Coldplay, a dale bi se povuÊi paralele i s bendom James koji su dali dostatan obol razvoju britpopa glazbe. DeËki iz Athletea sami kaæu da je takav “πtih” njihova æelja te da je Tourist joπ mekπi i osobnijeg karaktera nego prethodni album, Vehicles & Animals. OËito je da bendu Athlete nije toliko stalo do doprinosa glazbi ovog svijeta, veÊ da izrazi svoje emocije i osobnost. No, zvuk ponekad zaokupi paænju sluπatelja svojim vrckavim detaljima izvedenim ponekad elektronikom, ponekad gudaËkim ansamblom πto daje neku slojevitost i doista traæi viπe sluπanja da bi svi detalji doprli do svijesti sluπatelja i upotpunili zvuËnu sliËicu ove, ruku na srce, kapljice u moru britpop bendiÊa. Viktor VolariÊ Horvat

Athlete Tourist Parlophone/Dallas

HHH¸¸

Audioslave

Ako volite pjesmuljke catchy melodijica, nabijene ljubavnim emocijama i iskricama, ovo je joπ jedan u nizu pravih albuma za vas. Radi se o drugom studijskom albumu, po imenu Tourist, britpop kvarteta Athlete. SudeÊi po dizajnu covera, reklo bi se da je u igri neki eksperimentalni, instrumental-

Out Of Exile

hi-fimedia #62

Interscope/Aquarius

Kad se na jednom mjestu nau Ëlanovi Sex Pistolsa, Guns And Roses i Duran Duran i k tome izdaju smisleno djelo kao πto to uËiniπe Neurotic Outsiders polovicom proπlog desetljeÊa, izliπno je

raspravljati o kompatibilnosti u bilo kojoj supergrupi. Iako nominalno na razliËitim polovima metal spektra, stvoriti jedan bend od dijelova Rage Against The Machine i Soundgarden Ëini se bolja ideja nego ostati bez iËega kad nema izgleda da se obje postave skupe u originalnim postavama. Ima se æaliti za Ëim, i jedni i drugi bili su pakleno opaki i vaæni u svoje vrijeme, RATM Êe osim po svom zaraznom funk-metalu biti zapamÊeni kao valjda najangaæiarniji rock bend u povijesti s milijunskom vojskom oboæavatelja. Umjesto dokazivanja da je to stvarno tako, dovoljno je sjetititi da su poslije 11. rujna cenzorske πkare u ameriËkoj nazovi-demokraciji zasjekle najviπe upravo po njihovom repertoaru. Na sve, baπ sve njihove pjesme stavljen je embargo na puπtanje u radijski i TV eter a njihova internet stranica skinuta je. PjevaË-MC Zack de la Rocha otiπao je iz benda zbog naizgled banalnog razloga - posvaao se s basistom jer je ovaj osramotio bend u pijanom stanju na MTV Awards. Za potonjeg sve je to bio samo r’n’r, za prvog oËito revolucionarna misija. Soundgarden, kao veterani metal odjeljka grungea su se jednostavno zasitili jedni drugih i svak je poπao na svoju stranu. I tako, tri iz RATM plus Soundgardenov vokal Chris Cornell ujedinili su snage znajuÊi da Êe sve πto snime biti gledano kroz prizmu prijaπnjih bendova. S pravom, jer je prvijenac bio priliËno jednostavni kriæanac onog πto su i jedni i drugi radili prije. Na Out Of Exile, viπe nego solidno, oboruæani energijom i svjeæinom, uspijevaju se odmaknuti od kopiranja vlastite proπlosti. I zvuËati dobrim dijelom kao netko treÊi - u konkretnom sluËaju kao metalizirana verzija Red Hot Chili Peppersa. Dobro, Tom Morello ne moæe pobjeÊi od svojih inovativnih trikova na gitari ali dalo bi ga

se ovdje pobrkati s Fruscianteom, kao πto bi Cornellov vokal Plantovskog tipa u niæim registrima mogao dovesti u zabludu zbog sliËnosti s Anthonyem Keidisom. IroniËna “Doesn’t Remind Me” apsolutno je najbolji primjer sazrijevanja - Audioslave nisu bijesni kao Rage Against Machine, niti sadræe progresiju Soundgardena. Kao πto su se Peppersi odmakli od zamornog funk-metala prema viπe srednjestrujaπkim, ali i snaænijim melodijama, tako i ova ËetveroËlana supergrupa na Out Of Exile ne filozofira previπe. Jednostavno praπi dobar hard rock koji osvaja na prvu. Tihomir Ivka

Caesars Paper Tigers Virgin/Dallas

U nizu osvjeæenja iz ©vedske, stiæe i jedno blago razoËarenje. Doduπe, njihov ulazak na velika vrata preko podloge u reklami za I Pod Shuffle sugerirala je drugaËije. Lako pamtljiva linija orgulja - negdje na pola puta izmeu zaboravljenih manchesterskih brit-pop pionira Inspiral Carpets i Animalsa u bræim izdanjima - uklopljena dovoljno Ëvrst ritam nagovjeπtavala je uspjeh joπ jednog potentnog skandinavskog benda koji je nakon tri albuma doËekao svojih pet minuta. Ipak, ostatak albuma nosi jednostavne melodije s teπkim dahom sladunjavog gitarskog popa πezdesetih, napose Monkeesa, zamotanih u moderniju indie retoriku. Kad se doda da se tu razaznaje i neπto duha psihodelije, ideja na papiru ne

www.hifimedia.hr

zvuËi loπe niti posebno pohabano u posljednje vrijeme, no realizacija je beskrvna. Caesars jednostavno previπe udaraju na kliπeje i cijeli album zvuËi kao hrpa kao jaje jajetu sliËnih pjesmuljaka otpjevanih neizraæajnim glasom, πto je izuzetak u pravilu, vrlo osebujnih pjevaËa iz skandinavskog svijeta. Kao πto je veÊ napomenuto, jedino “Jerk It Out” iz I Pod reklame odskaËe i po tempu i po atmosferi. Jura MatiÊ

- pregrπt skladbi probranih iz priliËno ujednaËenog opusa reinterpretirano je uz akustiËnu gitaru ili (rijee) klavir, i odaslano publici (‘kao dar’, kako sam objaπnjava) koja ga je pratila tijekom tridesettrogodiπnje karijere. Od ranih zgoditaka, poput dirljive ‘These Days’ i ‘Take It Easy’ (napisane zajedno s Glenom Freyom iz Eaglesa koji su je pretvorili u globalni hit-singl), preko ‘Fountain Of Sorrow’ i ‘The Pretender’, do novijih primjera istanËane autorske senzibilnosti (‘Looking East’, ‘Too Many Angels’), Browne je u odliËnoj formi. U priËu je ubaËena i dosad neobjavljena ‘The Birds Of St. Marks’, za stare frikove. Ako ste jedan od njih, onda je osjeÊaj poznat: sluπanje ovog albuma podsjeÊa na imaginarno putovanje u djetinjstvo i ranu mladost, i to uz pratnju najboljeg prijatelja.

JACKSON BROWNE

Denis Leskovar

SOLO ACOUSTIC VOL. 1 Inside Recordings/Dallas

HHHH¸ Premda je izronio ranih sedamdesetih, opus Jacksona Brownea nikada nije pulsirao socioloπkim/kulturoloπkim vibracijama koji bi njegovoj pojavi dale specifiËnu teæinu nalik onoj Brucea Springsteena ili Neila Younga - a o Dylanu da ne govorimo. Uostalom, Browne dolazi iz sunËane Kalifornije; njegove su poetske aspiracije manje ‘asfaltne’ i brutalne, a viπe suptilne i akustiËne pa su mu albumi - od kojih je najbolji ‘Late For The Sky’ iz 1974. uvijek bili obojeni viπe toplom sjetom nego cinizmom. Kada je i stigla kakva iznimka - poput anti-Reaganovske ‘Lives In A Balance’ iz sredine 80-tih, ona je zakamuflirana u tipiËno πarmantnu, diskretno skrojenu softrock odjeÊu. Spomenuta je pjesma, meutim, itekako primjenjiva i danas u Bushevo doba pa nije Ëudno da se uz jedanaest ostalih naπla na novom koncertnom albumu. Naslov Solo Acoustic Vol.1 objaπnjava sve

www.hifimedia.hr

Coldplay X&Y Parlophone/Dallas

Nije Ëudo πto je novi Coldplay doslovce razgrabljen s polica CD duÊana πirom svijeta, Ëak i u anglo-ignorantski nastrojenoj Americi gdje je u prvom tjedno prodano Ëak 737 tisuÊa komada. Ova Ëetvorka iza sebe ima toliko ubjedljiva dva albuma da je inercija u ovom sluËaju morala presuditi. Jer, da su debitirali sa X&Y, danas se o njima ne bi priËalo u kategorijama najveÊeg benda na svijetu, veÊeg i od U2. TreÊi korak u karijeri jedno-

stavno je kreativno najslabiji dosad, previπe kliπeiziran, previπe ispoliran, πto na kraju rezultira stanovitom monotonijom i teπkoÊom u razlikovanju pjesama. Prvijenac Parachutes s nekoliko grandioznih melodija obarao je s nogu bolnom iskrenoπÊu mladog pjevaËa Chrisa Martina, A Rush Of Blood To the Head iza njega, bio joπ nevjerojatnija oluja melankolije s reminiscencijama na nikad preæaljenog Jeffa Buckleya i gotovo sablasnu uvjerljivost balada Radioheada. Zaokret je ipak uËinjen - glazba nije melodijski kompleksnija, samo natrpanija ne baπ uvijek produktivnim detaljima i odiπe retro ugoajem osamdesetih. Ne, nema ovdje pomodnog preslagivanja new wave nota, u pitanju su veliki uzori U2 iz rane faze. Na prvo sluπanje, X&Y se doimlje kao sofisticirana - s viπa klavira i delikatnijim gitarama - verzija October/War faze U2. Dovoljno je obratiti paænju na “White Shadow” i teπko se otresti dojma da Coldplay viπe nisu na svojoj strani kao nekad. I tu nastaje problem, vokal Chrisa Martina ne sjeda najbolje u takvo okruæenje, nekad potresno dirljiv falsetto odjednom u uπima poprima formu neËeg izraËunatog i πabloniziranog. Okej, Chris Martin je danas neodoljiviji nego prije za veÊinu prosjeËnih sluπaËa, podjednako privlaËan djevojkama i njihovim mamama, prihvatljiv i originalnoj college publici u Ëemu angaæman s onim “make trade fair” natpisom na πaci ne moæe odmoÊi. Karticu “celebrity” kluba pozlatio je brakom sa slavnom glumicom... i planetarna zvijezda je roena. Fama je ponekad vaænija od samih djela, o tome govori i Ëinjenica da je X&Y u prvom tjednu objavljivanja zasjeo na prva mjesta u 28 dræava u svijetu. Presluπavanje CD-a govori neπto drugo; X&Y je blagi posrtaj u dosad kratkoj, ali briljantnoj diskografiji fabulozne engleske Ëetvorke. Tihomir Ivka

Common Be Geffen/Aquarius

HHHH¸ Krenimo sistemom eliminacije. Common nije sa Zapadne obale, nije ni s IstoËne. Nije dilao crack prije negoli je postao glazbenik, niti je dobio devet metaka u obraËunu uliËnih bandi. Ne nosi oko vrata zlatni lanac debljine onog zatvorskog, niti vozi Bentley ili neko drugo skupo europsko vozilo, tek toliko da pokaæe drugim crncima kako je uspio u æivotu. Ne koristi rijeË “muthafucka” 72 puta u jednoj pjesmi, perferira Malcolm X-a prije Dennisa Rodmana. Common je Ëikaπki hip-hop veteran drugaËiji od drugih i “Be” bi, nakon 13 godina diskografske aktivnosti, mogao biti njegovo ultimativno djelo. Kod njega nema agresive, glatka je to i topla glazba, on sam je MC koji nikud ne æuri i ne mjeri vrijednost za mikrofonom brojem ispaljenih rijeËi u minuti. Drugim rijeËima, ako bi na poËetku 21. stoljeÊa neπto mogli prozvati logiËnim evolucijskim rezultatom crnaËke glazbe pokrivene πirokim nazivom soul, onda smo na pravom mjestu. Da se razumijemo, Common nije ni Marvin Gaye ni Isaac Heyes, reper je od glave do pete, no most svakako postoji. Taj dojam pojaËavaju melodije retro ugoaja, sastavljene od logiËnih komponenti, ritam maπina u cilju napumpavanja ritma paæljivo odabranih sampleova. Ne radi se o vulgarnom dodvoravanju publici koriπtenjem nekog masivnog hita grupe Police, primjerice, i bukvalnim podebljavanjem ritam sekcije. “Be” sadræi staru glazbu na naËin da je inte-

hi-fimedia #62

ligentno transferira u neπto savim novo i originalno. Nemojte se niti nadati da Êete prepoznati sampleove, osim ako niste soul freak i katalog Staxa i Motowna vam je tek vrh sante ispod kojeg se krije more zaboravljenih ili neotkrivenih poslastica. Caesar Frasier, Linda Lewis, DJ Rogers, Honey Comb, Modulation su imena najsitnim slovima ispisana i u najiscrpnijim glazbenim enciklopedijama. Ako ih naete. »ak i kad se koristi jaËim imenom (Marvin Gaye) uzme “God Is Love”, Commonu ne pada na pamet da se posluæi neËim poznatijim πirem auditoriju. VeÊi dio materijala producirao je Kanye West, Ëovjek trenutka koji se upravo najbolje snalazi u interpoliranju starog materijala u novo ruho. Opet je pogodio i pomogao stvoriti album plave krvi. “Be” je, ako postoji ta kategorija, ultimativni hip hop za odrasle. Tihomir Ivka

David Gray Life In Slow Motion Atlantic/Dancing Bear

HH¸¸¸ White Ladder iz 2000. godine bio je viπe od albuma, paravan za priËu poslije koje retoriËko pitanje “tko ga ne bio volio?” samo od sebe dolazi na pamet. Naime, uporni pokuπaji i promaπaji pjevaËa-tekstopisca iz Manchestera pretvorili su ga u paradigmu neshvaÊenog umjetnika . Imao je i ugovore s tri velike diskografske kuÊe, ali su ga sve iznogirale jer je tri rana albuma iz devedesetih prodao u sve skupa bijednih dvadeset tisuÊa. Na kraju, osuen da odustane, ipak je prkosio, svi-

hi-fimedia #62

rao po Irskoj iz dana u dan po malim klubovima, skupio za neπto kuÊne studijske opreme, doslovce u spavaÊoj sobi snimio album i singlom “Babylon” utro put nevienoj pomami. Od totalnog gubitnika, zasluæeno je doπao do statusa vlasnika drugog najprodavanijeg albuma devedesetih godina u Velikoj Britaniji probivπi Ëak i anglo-ignorantsko træiπte Amerike. Kasniji album “A New Day At Midnight” nije donio niπta novo, kao πto ne donosi niti ovaj nakon trogodiπnje stanke. Jedno je sigurno, da je s njim debitirao, tiraæe bi se opet mjerile u tisuÊama, ne u milijunima. David Gray je postao predvidljiv a formula pohabana, bez obzira na raskoπnu produkciju Mariusa de Vriesa (Madonna, Rufus Wainwright) i najveÊu orkestralnu ambicioznost do sada. Melankolija lebdi u zraku, no materijal je proziran, lako zaboravljivi mainstream. Dok je duπu sluπatelja stezao glas oËajnika s “White Ladder”, u 2005. ponekad na æivce ide taj plaËljiv vokal. Mnogi bi ovdje mogli imati problema kao πto mnogi imaju problema s probavljanjem glasa, recimo, Neila Younga. Ipak, iz ovog potonjeg uvijek izvire karizma osobenog Ëudaka πto ovom momku iz susjedstva nedostaje. Kad smo veÊ kod velikana, sjetimo se u istom kontekstu vlasnika neπto ljepπih glasova Van Morrisona ili Nick Drakea. Gray odmah postane nekako manji. Nema sumnje da Êe “Life In Slow Motion” kupiti milijuni. Po inerciji, oni koji veÊ posjeduju njegove stare albume. Novu publiku neÊe steÊi. Tihomir Ivka

JOHN CALE BLACK ACETATE EMI/Dallas

Joπ od revolucionarnih vremena Velvet Underground i prvih znaËajnijih producentskih poduhvata (The Stooges, kasnije Patti Smith i ostali) Cale je primjer onoga πto je netko nazvao ‘uneasy listening’.

Ukratko, Welπanin ne poznaje znaËenje pojma kompromis. Taman nakon πto mu je karijera dobila novi zamah albumom ‘Hobosapiens’ - ispunjenim inteligentnom kombinacijom elektronskih i konvencionalnih postupaka - stiæe neπto posve drugaËije. Black Acetate njegov je ‘rock’ album, srazmjerno tvrd i inovativan, povremeno melodiËan ali joπ uvijek neprikladan za usputnu konzumaciju. Primjerice, tema ‘Brotherman’ kao da je ‘maznuta’ iz (kasnijeg) opusa Toma Waitsa; ‘Satisfied’ i ‘In A Flood’ su balade, ali ne u klasiËnom smislu (premda je potonja proæeta gotovo moËvarnim folk-blues ugoajem). U uvodnoj ‘Outta The Bag’ propjevao je falsetom (!), no i ona Êe teπko pronaÊi put do publike πire od one koja ga prati veÊ tri i pol desetljeÊa. I to, je, meutim, dovoljno neki su ljudi jednostavno predodreeni za probijanje novih granica, Ëak i onda kada operiraju u æanrovima za koje vlada uvjerenje da su posve iscrpljeni i istraæeni. Denis Leskovar

Departure Dirty Words Parlophone/Dallas

Franza Ferdinanda ili neπto kompleksniji zvuk jednako atraktivnih Bloc Party, traæe viπe vremena za poniranje u svijet ovih debitanata. Bez sumnje, Departure su od svih novih bendova jaËe reputacije najbliæi najËeπÊe prizivanim originalima Gang Of Four. “Æelimo raditi glazbu koja testira sluπaoce, koja provocira reakciju” kaæe pjevaË David Jones. »ini se da su uspjeli u tome. »etvorica mladiÊa iz Northamptona poËela su se baviti glazbom iz dosade - πto je uvijek dobro stanje za uzeti instrumente u ruke - i uspjeli isprovocirati skaute diskografskih kuÊa. Skupili su se poËetkom proπle godine, sa svega jednim singlom i tri koncerta iza sebe bili su pred potpisivanjem ugovora. Povrπno sluπanje moglo bi dovesti do zakljuËka da su Departure novi Franz Ferdinand samo s manje talenta da napiπu catchy melodiju. S vremenom razabire se slojevitost utjecaja, Gang Of Four se najviπe Ëuju u “Talkshow” voenu staccato gitarom, no u solu se osjeÊa snaæan utjecaj ranih U2, dok distancirani ravni vokal priziva zaboravljene The Psychodelic Furs. Naslov albuma moæe zavarati, ovdje zapravo nema prljavih rijeËi, tek priËe iz svakodnevnog æivota s ljubavi kao preteæitom temom. Kao i u glazbi, stihovno nisu plitki romantiËari. Povrπna atraktivnost opÊenito im nije jaËa strana, no malo tmine i mistike kakvom su do milijuna dolazili The Smiths i danas Êe naÊi srodne duπe. Na Departure se isplati potroπiti neπto vremena. Jura MatiÊ

Poslije svih tih engleskih bendova koji su u posljednje vrijeme uveli plesnu komponentu u u ponovnoj afirmaciji novog vala i art punka, prva sluπanja Departure, izazivaju muskl fiber dijela mozga koji procesira podraæaje glazbom. Oporost i tvrdoÊa za uπi navikle na groovie leprπavost

www.hifimedia.hr

Melodije Kvarnera Grad Glad Dallas

HHHH¸

Father Inspirita Dallas

En Face Lako je ostati mlad Dallas

Druge muπterije iz Rijeke nemaju problema s anemijom. Doduπe, ovdje je geografska determiranost izliπna, mogu biti iz San Francisca, Finske ili Birminghama, svejedno je kad se kaæe da se radi o metalu, jako dobrom heavy metalu, otpjevanom na engleskom. Ni traga amaterizmu, sve je savrπeno odsvirano i producirano, pjevaËu moÊnog glasa Mihaelu Prosenu na lekcije iz izgovora engleskog mogao bi doÊi i bivπi ministar Miomir Æuæul koji se ne uspjeva u engleskom otresti svog kamenjara. Father su diskografski debitanti koji su u relativno kratkom roku dostigli sviraËku perfekciju. Ne robuju strogim granicama u æanru, bilo bi ih pogreπno ugurati u nu metal, bolje je reÊi da se radi o moderniziranom metalu iz devedestih, Ëisto za orijentaciju, “Ëuje” se Tool, Ëvrstina “klasiËara” Godsmack, Faith No More s masnijim rifovima, posebno kad iznenade s jazz (!) i funky prelomima. Tad su i najbolji. Ne moæe ih se geografski locirati, kao πto smo veÊ rekli, ali ih se u ravnijim dijelovima ne moæe ni izdvojiti iz desetina sliËnih ben-

dova. Recimo, kod jednih System Of A Down dovoljno je Ëuti par tonova i ne moæe se fulati - izmeu ostalog zato i jesu tu gdje jesu, na vrhu. Upravo iz tog razloga apsolutni favorit albuma je “Lost In Words”, stvar koja razbija metal kliπeje. Uvod poput indijanske molitve, teπki rif, pa lagani dio obiljeæen klavijaturama Ëiji zvuk sliËi ksilofonu. Inteligentno i vrlo melodiËno. S takvim stvarima Father bi morali dogurati daleko. Ali moraju sliËnih, svojeglavih pjesama imati viπe. Zadnji i najstariji na kraju. Kad Grad izda album, dobronamjernom glazbeno pratitelju izvan Rijeke preko usana refleksno prijee pitanje “kaj oni joπ postoje”. Junaci legendarne ploËe “Rijeka-Pariz-Texas” u to su vrijeme druge polovice davnih osamdesetih izgledali kao glavni kandidati za velike stvari s dvije tamo zastupljene pjesme, dva konkretna argumenta, “Ima li neπto” i “Vodi me”. Manirom baksuza, nisu ih kapitalizirali, prvijenac “Ljudi” su doËekali tek 1991. godine na maloj etiketi, zaπeÊerili klavijaturama svoj talent pisanja inteligentnih gitar-

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

Tri benda, tri priËe i mnogo zajedniËkog. Sva tri su iz Rijeke, dijele diskografsku kuÊu, odliËnu produkciju i svi su, po komercijalnom odjeku, druga liga hrvatske moderne glazbe. »ak i u lokalnim okvirima stoje u sjeni Leta 3 ili jednog Urbana. Dijeli ih Ëinjenica da takav status neki, barem s ovim svjeæim uratcima, jesu, a neki nisu zasluæili. En Face su toliko dugo na sceni da veÊ imaju i best of album, samo πto to malo tko zna. Proslavljeni suradnjom s Urbanom u “S dlana Boga pala si”, upravo na toj kompilaciji s dvije nove stvari najavili su potencijal pop benda koji bi mogao pomiriti gitare i komercijalnost a da ne zvuËe kao LeteÊi odred. Malo parodije na hip-hop i pomoÊ æenske skupine Eni u “Treba mi vremena” i dobili smo jedan plesno gitarski ljetni hit koji bi otpjevan na engleskom pomeo britanske liste. Gotovo isto je i s neπto lakπom “Stariji smo jedan dan”. Ipak, En Face su i nakon toga nezasluæeno ostali u zapeÊku i samo upornost termita mogla ih je potaknuti na joπ jedan diskografski iskorak. Uvodna “Sretan dan” slijedi oprobanu, gore iznesenu formulu. Joπ malo komercijalniji i pogodniji za neobavezne radijske programe, En Face bave se poslom koji u milijune zelembaÊa pretvaraju engleski Keane, ili su to donedavno uspjeπno radili Travis. Problem je u tome πto ovdje to nikog ne zanima. Problem je i u tome πto nakon “Sretnog dana” magije nestaje, stihovi tjeraju na zijevanje koje se pojaËava beskrvnom glazbom, viπe πlagerskog tipa zamotanom u mlaki indie celofan. “Stara kuÊa na prodaju” donosi pozitivni odmak prema Kinksima, ali avaj, onda i na Nenu Belana. ©to nije kompliment.

skih pjesama i nestali. Izbio je rat i zloguke poruke s albuma, osuivanje ludila usred ludila, oËekivano, nije palo na plodno tlo. Ni kasnije nisu imali mnogo sreÊe ni s produkcijom ni s marketingom, niti s tajmingom. I kad Ëovjek ne bi od njih oËekivao baπ niπta spektakularno, bum i tras, “Glad” se iz debele sjene prometnuo u dosad najbolju ovogodiπnju rock ploËu u Hrvata za koju - kako stvari stoje - nitko ne zna. Gradu se, napokon, nakon dvadeset godina lutanja sve poklopilo, i produkcija i sugestivni tekstovi i saznanje da hitovi poËinju iz dura a ne iz mola. Da otpustimo koËnice kritiËnosti, usuujemo se tvrditi da “Glad” ima toliko dobrih refrena koliko ih u hrvatskom rocku nije bilo u zadnje dvije godine. Grad se nisu niπta posebno modernizirali - sviraju ultra melodiËni, ËvrπÊi gitarski pop jednostavno im na ruku ide to πto su osamdesete u modi. Daleko od toga da su Franz Ferdinand, ali taj se duh revitalizacije glazbe iz vremena njihovih poËetaka osjeÊa u podignutom tempu pjesama i oËitoj novoj gladi u sad veÊ sredovjeËnim glavama Ëlanova benda. Ako su profulali datost mladenaËkog poleta pretvoriti u smislenu glazbenu cjelinu, ovaj put, propitivanje smisla æivota trideset-i-neπto godiπnjaka, nostalgija pomijeπana s iskustvom i recentnim kretanjima gitarske

glazbe posloæila je puzle u snaænu cjelinu. Potpisnik ovih redova ne garantira isti efekt CD-a rijeËkih veterana na sve. Pitanje je mogu li njegove “kodove” deπifrirati sedamnaestgodiπnjaci, ona je prije svega namijenjena za one preko trideset koji su odbili odrasti i slabo se snalaze u svijetu u kojem su njihovi vrπnjaci pohvatali dræavne sluæbe, poæenili se, dobili djecu, podigli kredite i kupili stanove i automobile - postali malograani. U tekstualnom smislu, karikirano reËeno, ova je ploËa opasna za sve one koji su digli ruke od mladosti jer bi ih mogla pokolebati u veÊ uËinjenim æivotnim izborima. Spretni tekstopisac Dean ©kaljac plete finu mreæu uvjeravajuÊih priËa iz æivota, o ljubavi kakve pamtimo iz vlastitih dvadesetih moguÊim i kasnije (“Samo da te imam”), sanjarenju u tridesetima (ponajbolja “Sretno dijete”), zajedniπtvu i lokalpatriotizmu (“Eni”), æivotnim izborima (novovalna “Glad”). “A ja/joπ uvijek pleπem nasred ulice/ gledam stvari oËima djeteta od pet, πest godina...ostarit Êu mlad/ stavljam veto na sve svoje bore/izmislit Êu svijet u kojem nikom neÊe biti bolje...”, pjeva Dean ©kaljac i uËi nas malim æivotnim istinama na koje smo zaboravili u trci za novcem i materijalnim stvarima. Jak album, u svakom pogledu. Tihomir Ivka

ZvuËi onako kako glavna protagonistica izgleda, sexy ali pomalo hladno. SliËno kasnoj Kylie Minogue, ali za koplje ozbiljnije. “Ooh la la” uvodi sluπatelja u Ëudan svijet zvukova i izaziva mijeπane emocije. S jedne strane budi osjeÊaj odbojnosti s obzirom da se radi o neËem πto zvuËi kao diskoidna verzija jedinog hita Normana Greenbauma “Spirit In The Sky” i s druge izaziva poπtovanje jer kad se pozornijim sluπanjem zagrebe ispod povrπine, ipak se radi o nekoj vrsti avangarde “plave krvi”, ugodne za sluπanje. Alison pjeva uglavnom o muπko-æenskim relacijama, toËnije fiziËkom odnosu u jednom gotovo tehniËkom smislu. Taj dvosmisleni, blago distancirani erotizam savrπeno se uklapa u kristalno Ëiste melodije odsvirane nulama i jedinicama, to jest elektronskom instrumentima. Supernature je jedan od rijetkih dokaza da disco glazba ne mora biti πrot. Tihomir Ivka

Supernature Mute/Dallas

Allison Goldfrapp svojim je satensko maznim, ne i sladunjavim glasom, savrπeno pristajala da se kao session pjevaËica uklopi u u downtempo trip-hop, nije ni Ëudo πto se njenim glasnicama na remekdjelu Maxinquaye koristio Tricky. Njen partner u bendu Will Gregory skladao je filmsku glazbu, imao dodira i s klasiËnom glazbom. Kad su poËeli zajedno stvarati

hi-fimedia #62

elektronsku glazbu, pa se na treÊem djelu Supernature odluËili poigrati s discom veÊ sam background nalagao je da to ne moæe biti obiËan disco. I nije.

Tihomir Ivka

Hal Hal Rough Trade Records / Dancing Bear

Gego & Picigin band Aquarius

HH¸¸¸

Goldfrapp

Gego nije puno viπe od vic izvoaËa, glazba je pitka ali i plitka i sve se bazira na stanovitoj karizmi koju ovaj hvarski fjaka-filozof oËito ima. Jamajka je izgledna inspiracija, u malo preromansiranoj predodæbi. Jamajka nije samo sunce, “dæoja” i glazba, veÊ bijeda obiËnog Ëovjeka, ugnjetavanje i revolucija o Ëemu je Marley tako predano propovijedao. Tko zna, da se rodio na Hvaru moæda bi i on veÊinu stihova potroπio na plavuπe i crnke, turistkinje i male æivotne uæitke. Gego i Picigin band neobavezna su zabava, zaboravite komparacije s novovalnim reggaeom Haustora u “Djevojke u ljetnim haljinama volim”, Ëak i usporedivi The Animatori odjednom zvuËe smrtno ozbiljno. Kompatibilnost treba traæiti u davnaπnjim grotesknim nastupima Mucala na Splitskom festivalu.

Prvo su bili ©o!Mazgon u promociji otoËkog jezika i flegmatiËnog pogleda na æivot, no odaziv πire publike je izostao, posebice na kontinentu. I onda bi Gego koji s gotovo istom ekipom glazbenika i prekopiranim glazbenim obrascima mediteranskog reggaea puni bez problema dvorane u Zagrebu od tisuÊu ljudi. Svi odjednom umjesto “dan” govore “don” i opÊenito samoglasnik “a” mijenjaju za “o” i ravno s Hvara πiri se mini Gegomanija πirom Hrvatske. Opravdano? Ne baπ, Ëisti hedonizam u ova πugava vremena dobro doe, ali

»ini se da je vrijeme fascinacije boy-bandovima napokon za nama. Bilo je i vrijeme, pa je svaka nova pojava pravog popbanda sa Ëvrstim uporiπtima u gitarskom zvuku u danaπnje vrijeme, bar za neke, prava blagodat. Isto tako, Ëinilo nam se da je prvijenac irskog kvarteta, gotovo kao prema proroËanstvu, morao biti usporeivan s Thrillsima: oba benda prvo prepoznajemo po iznimno zaraznim melodijama, dramatiËnim vokalima, te iznimno harmoniËnijama nalik onima sa Zapadne obale u najboljim danima (think Brian Wilson, za one kojima su Pet

www.hifimedia.hr

Sounds prva asocijacija na neπto drugo, a ne PetShopBoys). Nadalje, radi se o dva jako, jako dobra benda: no, Ëak i kad proemo povrπnu razinu “geografskih koincidencija”, u kojima se mjestimice moæe sresti neπto viπe nego “zrno podudaranja”, razlike na koje nailazimo gotovo da se mogu proglasiti sretnom sluËajnoπÊu. Tako, iako se ne moæe reÊi da Hal pokuπava kopirati Thrills (previπe je entuzijazma i ushita u ovom prvijencu), ne treba ih otpisati jer su “loπi imitatori”. Jer oni to uistinu ne zasluæuju: viπe je emocija i dubine, a ujedno i opuπtenije ozraËje u njihovim pjesmama. Zarazne pop-melodije koje kao da dolaze niotkuda, u nemalom broju sluËajeva podsjeÊaju na manje melankoliËnu inaËicu “I Am Kloot” (sjetimo li se recentnijih primjera), no nisu rijetki i posve atipiËni izleti u nepoznato: poput “My Eyes are Sore”, gdje vokali nalik na Bee Gees susreÊu Lambchop u najvedrijem izdanju. No, onima kojima bezuslovno nedostaje “koncept” i pretenzije Thrillsa: moæda su Hal zapravo u startu bolji i zanimljiviji bend? Ozbiljno - veÊ nakon prve dvije pjesme Thrills ili bilo koji drugi: sjetimo li se, bar meni osobno, iznimno dragih drugih “otoËana” Gorky’s Zygotic Mynci, Super Fury Animals, pa raznih Amerikanaca, Mercury Rev, i to iz najpopiËnije faze poput “Polyphonic Spree”, te Apples In Stereo, Ladybug Transistor i ostalih Ëuda 90-tih, ostaje pravo pitanje jesu li odjeci Phila Spectora, Beach Boysa, Beatlesa, Harry Nilssona i ostalih zapravo tek sluËajnost? Prve dvije pjesme, naime, veÊ spajaju naoko nespojivo: “wall of guitars” koncepte sa sintovima i Hammond orguljama kakve Êete traæiti po svojim kolekcijama sedamdesetih, a onda ih kombinira s britkim tekstovima nalik onima Elvisa Costella. Potom, tu su vokalne dionice u falsetu, pune i odliËno aranæirane melodije, koje potom joπ dodatno harmoniziraju prateÊi vokali, a sve skupa snimljeno neposredno, æivo i zabavno. Zatim dolazi

www.hifimedia.hr

nevjerojatan spoj utjecaja Monkeesa i Motowna, u gotovo trenutaËnom hitu s naslovom “Play the Hits”, a ni ostatak prvijenca nije razoËaravajuÊi, jer se odvija uz neprekidnu paljbu odliËnih vokala (braÊe Allen) uz odliËne gudaËke aranæmane i lagane ljetne rock-melodiËnosti s obiljem gitara, te poneki umalo stadionski hit (primjerice, “Worry About the Wind”, koji bi i Coldplay-u mogao pokazati da se moæe biti istodobno smrtno ozbiljan i dubokouman, a da se pritom ne ispada uporno dosadan). ©to reÊi: Hal sam dobio po radnom zadatku, uz neke druge naslove, a evo, ispada da cca. 2000+ drugih (koji Ëekaju zadnju priliku prije odlaska na more), otkad su Hal doma - jednostavno nemaju kad doÊi na red za ladicu u cd-u. (Moæda ako dospijem napraviti sve, joπ jednom ipak odnekud iπËeprkam one “I Am Kloot” prije, jer stvarno ne znam πto drugo ovome moæe parirati…). Pametnima dosta. Josip VraËar

dosadu svog Stainesa u zapadno-londonskom predgrau pretvorili u prednost. S joπ uvijek zdravim pogledom na æivot, za razliku crackom otrovanih nihilistiËkih londonskih “πtakora” tipa Pete Doherty, imaju onu nebruπenu poletnost i bezobrazluk svojstven za buntovnike u malograanskoj sredini. Izlasci, besparica i osvajanje djevojaka iznad svega neiscrpan su izvor inspiracije s jedne strane i s druge soundtrack za gotovo svaËiji mladi æivot. Snimljen u bivπoj taksi stanici preureenoj u studio u Stainesu, u produkciji Woolseya Whitea kojeg je Kerrang prozvao Philom Spectorom lo-fi-a, Stars Of CCTV zvuËi senzacionalno. Odrijeπit, gotovo plesan vuËe nit poveznicu ponajviπe prema The Clash. Preciznije, kao da su Hard-Fi, uvjetno reËeno, snimili deset masivnih hitova “Rock The Casbah” atmosfere. Ne bez utjecaja engleske “garaæe”, joπ viπe duba, pa i Happy Mondaysa, Stars Of CCTV ne pati od jednodimenzionalnosti. Koliko god filozofirali, stvar je ovdje jasna i prokleto jednostavna, Hard-fi znaju napisati catchy melodiju punu adrenalina. Ni manje ni viπe. Sasvim dovoljno za jedan od najuvjerljivijih albuma godine. Tihomir Ivka

Hot Hot Heat Hard-Fi Stars Of CCTV Atlantic/Dancing Bear

Povijest se, s vremena na vrijeme, ponavlja. U navali bendova koji su revitalizirali i predefinirali engleski novi val i bendove koje se po inerciji i datumu postojanja guralo u punk, bilo je pitanje trenutka kad Êe eksplodirati netko iz predgraa velikog grada i donijeti malo svjeæe krvi. Kao πto je Paul Weller svoj gard izgradio u malom Wokingu, vidio Pistolse i shvatio da mora mijenjati stvar æeli li isplivati na povrπinu, tako su i ova Ëetvorica dvadeset-i-neπto-godiπnjaka

Elevator Sire/Dancing Bear

HHHH¸ Oni se voze u istom kupeu glazbenog vlaka kao i Franz Ferdinand, snimili su podjednako efektan art rock debut ukopan u poËetku osamdesetih kao

i sad veÊ slavni ©koti, ni kao pojava s otkaËenim Ëupama i trendi “oblekom” nisu za baciti. Ipak, Alex Kapranos i druπtvo veÊ uæivaju status glazbenih bogova, dok su Hot Hot Heat uspjeli dohvatiti tek 35. mjesto u Engleskoj i jedva spomena vrijedno 146. mjesto u Americi. Dobro, “Take Me Out” Franza Ferdinanda je sasvim opravdano zaradio epitet singla godine i teπko Êe ubuduÊe biti zaobilaæen u bilo kojem popisu pjesama svih vremena, dok je udarna stvar talentiranih Kanaana “Bandages” joπ imala i tu smolu da se pojavi u vrijeme ameriËkog napada na Irak i meu hrpu ostalih stvari potpala pod cenzorske πkare radio stanica. Jer Busheva administracija je u bajnom poimanju demokracije zakljuËila kako bi rijeË “bandages” (zavoji) mogla nepotrebno uznemiravati ameriËki puk usred rata koji vodi desetine tisuÊa kilometara od vlastitih granica. Nema veze, s briljantnom niskom energiËnih melodija koje su u instrumentalnom dijelu podsjeÊale na groovie The Jam-a a u vokalnom na Roberta Smitha pod adrenalinskim injekcijama, ova je Ëetvorka nagovijestila velike stvari. Nije se moralo dugo Ëekati, “Elevator” je lijep primjer kako prokletstvo drugog albuma ne mora biti pravilo. Hot Hot Heat Êe i poslije ovog djela ostati mali bend za sladokusce, ali svakako jedan od najboljih malih bendova Ëiji se najbolji trenutci tek oËekuju. Jer, takva lakoÊa pisanja zaraznih pop melodija obuËenih u gitarsko ruho i joπ k tome izvedena energijom vatrenog punka ne sreÊe se Ëesto. Ako je prvijenac bio britkiji zbog svoje jednostavnosti, ovaj su put poradili neπto na kompleksnosti i brisanju oËitih tragova meu moguÊim uzorima. Sad bi bilo krivo i nepoπteno reÊi da su samo joπ jedni od onih koji su britkim funky ritam sekcijom zasade novog vala radikalno prepakirali u plesniju i radiofoniËniju formu. U jednom izravnijem rockerskom izdanju “Elevatora” asocijacije naËas mogu biti iznenaujuÊe. Prvih desetak sekundi uvodne

hi-fimedia #62

“Running Out Of Time” s buËnim Ëinelama, klavijaturama i ska rifom podsjeÊa Ëak i na kasne punkere Rancid, ali samo naËas. Pop senzibilitet s inteligentnom dozom gitarske oπtrine i efektnih prijelaza iz brzog u sporo i iz glasnog u tiπe, izranja vrlo brzo i ne nestaje do kraja. SlijedeÊa velika stvar? Zaista nije vaæno, ne moraju svi prodavati milijune, Ëini se da ni bend sa zapadne kanadske obale ne mari previπe. Jednostavno, Ëuje se da daju sve i vole to πto rade. SluπajuÊi “Elevator”, nije teπko zaraziti se Hot Hot Heat entuzijazmom. Tihomir Ivka

Kraftwerk Minimum-Maximum EMI/Dallas

HHHH¸ Potpisnik ovih redova nije se naπao meu nekoliko tisuÊa duπa na Kriæankama proπle godine da pogleda kumove elektronske glazbe iz Ëiste ignorancije. Vjerojatno je bilo joπ onih koji nisu mogli pronaÊi dovoljno smisla u gledanju Ëetiri Ëovjeka-robota koji stoje za Ëetiri sintesajzera, puπtaju poneπto s matrice, poneπto pomoÊu tipki i na licu mjesta odsviraju i svoje spartanske stihove izgovaraju kroz vocoder. Uostalom, i godine su tu, πef benda Ralf Hutter samo je tri godine mlai od najpoznatijeg djedice rocka Micka Jaggera, proπlogodiπnji povratniËki Tour de France album bio je ne baπ efektno ponavljanje revolucionarnih zahvata iz zlatnih dana, prije toga bili su 16 godina diskografski neaktivni...Krivo.

hi-fimedia #62

Poslije sluπanja dva sata dugog audio zapisa s proπlogodiπnje svjetske turneje, Ëovjek shvati kako predrasude znaju biti glupa stvar. Minimum - maximum je naime, tako dobro poravnao preko trideset godina karijere düseldorfskih Êudljivih genijalaca, pretvorio je u efektnu mantru repetitivnih tonova s hipnotiËkim djelovanjem. TehniËki besprijekorno, Kraftwerk su u æivom izdanju uspjeli joπ jednom “apdejtati” najvaænije toËke vlastite diskografije, osvjeæiti ionako izvanvremensku glazbu. Sve je isto i sve je tako razliËito - i dalje se dræe minimalistiËke retorike “manje je viπe” koja je tako snaæno utjecala na mnoge, od kasnijeg Bowiea, do engleskog novog vala s poËetka osamdesetih, pa sve do hip-hopa. Prvi disk neobiËno mnogo prostora daje proπlogodiπpnjem konceptualnom albumu inspiriranom najveÊom biciklistiËkom utrkom na svijetu, dok je ostatak uglavnom rasporeen na sve hitove karijere, od neodoljivog “Autobahna” do “Music Non Stop”. Kao πto se moglo i oËekivati, koncertni album Kraftwerka je liπen tipiËnih live rock navada - ovdje nema pjevanja u glas, komunikacije s publikom tipa “ajmo sad svi ruke u zrak”, tek pokoji znak odobravanja na poËetku ili kraju pjesme. Sad, je li to πto Ëujemo zaista odsvirano ili pripremljeno u studiju i servirano s nekakvog playera auditoriju, nije toliko bitno. Kako god se okrene, unikatno je i impresivno. Tihomir Ivka

Lamb Remixed Universal/Aquarius

Elektronska glazba i remixevi su neodvojivi kao dva prsta jedne ruke, gdje je jedno, tu je i drugo. U pravilu s tek poneiim prvoligaπem poznatijim πirem krugu sluπatelja, ispod zemlje skriva vrijuÊu πiroku elektronsku scenu Ëijih pet minuta obiËno dolazi upravo preformulacijom pjesama ovih prvonavedenih.

Lamb su etablirani downtempo drum’n’bass duo, aktivni veÊ desetak godina, s tim ad su na proπlogodiπnjem “Between Senses And Wonder” ksrenuli u vode sanjivog popa. Poneπto osobnih prijatelja, neπto jaËih imena (Photek, Authtechre, Rae&Christian...) i eto nam na jednom mjestu, dva duga CD-a s remixiranom povijeπÊu grupe Lamb. Zanimljivo, Andrew Barlow i Lou Rhodes su u knjiæici doslovce svaki remix prokomentirali i to nimalo nazdraviËarski, veÊ vrlo iskreno, otvoreno se zgraæajuÊi nad nekim remixevima koje im je nametnula sama diskografska kuÊa. Jedan od njih je “Sweet” Soulchild radio mix, diskoidna inaËica koja je svojom komercijalnoπÊu trebala osigurati singlu bolju prou. Kao i svake ovakve kompilacija, ekstremne amplitude u smislu kvalitete i æanrovske odreenosti su naeizbjeæne, ima izuzetno zamornih stvari , recimo “Cottonwool” u vienju A Guy Called Gerald, “Gabriel” u dosadnoj big beat verziji izvjesnih Si Begg a ni Photek se nije proslavio s “Alien”. Ima po narudæbi diskografske kuÊe i brutalno zaπeÊerenih stvari kao “Wonder” u Dead Guys mixu. U prepoznatljivoj maniri briljirali su Kruder & Dorfmaister. “Trans Fatty Acid” dobio je puno topline s æivim bubnjem, neπto zvuka Hammonda i jazz-barske atmosfere s dodavanjem æamora (zamiπljene) publike. OpÊenito, ako sluπatelju drum’n’ bass nije prvi izbor, teπko bi provario i Lamb u originalu, a ovdje Êe naÊi joπ manje mjesta u kojima bi mogao uæivati. A remixevi su tako prokleto dugi. Jura MatiÊ

Leut Magnetik Aquarius

Nema πto, hrabro je u danaπnje vrijeme na bijedno malom træiπtu s nesofticirianom publikom izdati jedan preteæito instrumentalan album. S tim u skladu i da je bitno bolji, drugo dugosvirajuÊe djelo Leut Magnetika bio bi komercijalni promaπaj. Prije dvije godine obeÊavali su u jednoj laid back hip-hop formi s dalmatinskim zaËinima. “Evo me doma” osvajao je svojom leæernoπÊu i æanrovskom nesputanoπÊu, no tajna je brzo otkrivena. Iz danaπnje perspektive, Ëini se da je utjecaj tadaπnjeg bliskog suradnika, jednog od autorskih motora TBF-a Saπe AntiÊa, bio prejak. Naime, kasnije im remek djelo Maxon Universal odisalo je sitom atmosferom, posebice u hitu “Alles Gut”. Svoenjem AntiÊeve uloge na minimum, Leut Magnetik radikalno su zaokrenuli glazbenu retoriku, lako prepriËljivu kroz singl “Vecchia Cola”. Ponavljanjem stihova “Evo ti na, bila si zla/Evo ti na - Vecchia Cola” kao da izvode parodiju Kraftwerk stila dok se u pozadini Ëuje rani Daft Punk. OpÊenito, cijeli album zvuËi kao neobavezni sviraËki session u sudaru elektronike i æivih instrumenata bez mnogo momenata koji sluπaËa dræe podalje od dosade. Leut Magnetik nisu daleko od francuske πkole pa ukupni dojam ide ka Air u æivim nastupima (posebno u solidnoj “Majka Rusija”), ali nisu ni blizu njihove sanjivosti i topline analognih sintiÊa. Tome doprinosi i koketiranje s electro-clashom, pravcem

www.hifimedia.hr

koji je naglo bljesnuo i joπ bræe iπËeznuo s horizonta relevantnosti. Nisu im oËito strane niti osamdesete, “p.r.” bi mogli nazvati rehabilitacijom zvukovlja kojeg su ovim prostorima pronosili Videosex i, kratkotrajno, Laki pingvini. Istina, neki od instrumentala dobro bi sjeli u joπ nesnimljeni domaÊi film “ceste”, ali generalno, ovih Ëetrdeset minuta u kuÊnoj uporabi prolazi prokleto sporo.

veselje. Prije svega u razbijenom prvom singlu “Lose Control”, te “Irresistible Delicious” koja ugoπËuje velikana Slick Ricka. Missy Elliot nastavlja hodati trnovitim putem koji joj nalaæe da na svakom sljedeÊem albumu napravi neπto lue, izazovnije i svjeæije od onoga πto je nudila u proπlosti. “The Cookbook” na trenutke ima takve visine, no u ipak je nekako smireniji i ujednaËeniji od veËine njenog back kataloga.

Tihomir Ivka

Mario GrdoπiÊ

Missy Elliot

Royksopp

“The Cookbook”

The Understanding

Atlantic / Dancing Bear

Virgin/Dallas

HHH¸¸ Novi recepti stiæu na træiπte iz kuhinje moæda i najkreativnije Hip Hop kuharice unazad desetak godina, nekad bucmaste danas osjetno mrπavije, Missy Elliot. Kao πto je i inaËe sluËaj na njenim albumima, zaËina koliko hoËeπ, no ovoga puta i konaËna jela neπto su boljeg okusa nego πto je bio sluËaj na posljednjih nekoliko studijskih avantura. Jer Missy, i njezin najuæi tim suradnika ( a tu prije svega mislimo na Timbalanda ), nikada nije imao problemima sa zaËinima, vragolijama, pomicanjem granica unutar suludih beatova i ostalim ludostima koje izazivaju respekt na prvo sluπanje. No preËesto su same pjesme patile zbog toga, jer gomila sjajnih dijelova ne Ëini nuæno odliËnu pjesmu. Ovoga puta Missy je smanjila dozu klasiËnih albumskih fillera, te je koncentracija kvalitete solidno rasporeena na veËinu materijala. Iako nema vrhunaca koje je nekada predstavljala “Get Ur Freak On”, ima i ovdje dovoljno razloga za

www.hifimedia.hr

Nasuprot predrasudama da u hladnim krajevima polarnog kruga od moderne glazbe uspijevaju dobro jedino neke od podvrsta metala, doom ili neπto tome sliËno, upravo neki od najzanimljivijih bendova Ëiju bi glazbu mogli opisati kao toplu elektroniku dolaze iz Skandinavije, napose Norveπke a i izdvojeni Island bilo bi nepoπteno ne spomenuti. Dakle, osim vikinzima nadahnutih grubijana duge kose i πiljatih gitara, postoje i neki njeæni momci. Tko zna, moæda je to zbog dobro ureenog sustava centralnog grijanja. ©alu na stranu, Torbjorn Brundtland i Svein Berge, to jest Royksopp, koliko god imali nesreÊu da se rode na kraju svijeta u gradu Tromso, veliËine Karlovca na samom sjeveru Norveπke, imali su sreÊe jer izoliranost, druπtvena predefiniranost okruæjem i vlastitom tradicijom od koje se ne moæe pobjeÊi pomaæe da se bude drugaËiji πto je u ovo vrijeme inflacije

glazbe itekako olakπavajuÊa okolnost. Da, i Francuzi i Skandinavci oËito imaju drugaËiji sezibilitet od Britanaca i Amerikanaca i poËujete li Royksopp, moæete procijenjivati jesu li stvarno dobri ili manje dobri, no ne treba zavrtiti njihov CD viπe od jednom da se primjeti njihova specifiËnost. Naravno, radi se o sasvim urbanoj glazbi bez moguÊnosti da se ocijeni dolaze li sa Sjevera ili Juga. S prvijencem Melody A.M. brzo su stekli reputaciju izvrsnog chill-out elektronskog benda, s novim, u ritmu ujednaËenijem The Understanding viπe Êe se pribliæiti plesnim podijumima i odmaknuti od idealne podloge za afterparty. “Kad bi opisivali naπ zvuk, bila bi to kombinacija filmske glazbe, klasiËnih kompozitora kao πto je Erik Satie i melodija art-porn producenta Francis Laia. Dodajmo tome analognu toplinu sedamdesetih i punoÊu osamdesetih i to bi bilo to”, rekli su u jednom od intervjua i stvarno je teπko bilo πto oduzeti ili dodati i bez znanja o tome tko su svi artisti navedeni u gornjim reËenicama. U prve tri stvari novi Royksopp “plaπi” svojom inventivnoπÊu i genijalnoπÊu; “Triumphant” je izvrstan i univerzalan komad soundtracka, podjednako bi svojom klasiËno-epskom dimenzijom pristajao nekom filmu Jamesa Ivorya i urbanom ludilu Tarantina ili Boylea. “Only This Moment” podjednako duguje Kraftwerku i Jean Michel Jarreu, ali je prije svega ugodna pop elektronika. Eh, da je to pop koji vlada top listama a da su komercijalni zloËini tipa Crazy Frog zabranjeni...Zvuk fus Ëinela usporavanog i ubrzavanog pitch kontrolom najavljuje najveÊi hit na ovom albumu i ne samo na njemu. GalopirajuÊi ritam i fini soul vokal “49 percent” diæu u nesluÊene visine otkaËene pop glazbe. I onda blagi pad, Royksopp se gube u ne baπ inspirativnom big beatu (Sombre detune), presladunjavom pozivanju na osamdesete (Follow My Ruin) i prosjeËnom downtempu u “Beautiful Day Without You”. Stvari stoje bolje

s “What Else Is There” u sudaru Kate Bush i synth melankolije. Ljepoticom ovih πezdesetak minuta proglaπavamo “Someone Like Me”. Moon Safari francuskih Air s jedne strane i vokali sunarodnjaka Kings Of Convience kao reference daju umirujuÊu ljepotu chill-outa. PreporuËljivo sluπati u kasnijim noÊnim satima - antistresni uËinak zagarantiran. Tihomir Ivka

Supergrass Road To Rouen Parlophone/Dallas

HHHH¸ Inteligentno se s godinama pomiËuÊi od pop punka Buzzcocks stila prema klasiËnijim melodijama Lennon/McCartney duha, Supergrass su preæivjeli potop brit popa i s petim albumom u deset godina hrabro se adaptiraju - kontra zahtjevima træiπta prema unutarnjim porivima. Moæda su zahvaljujuÊi upravo tome saËuvali ugovor s velikom diskografskom kuÊom tolike godine. Nisu proπirivali krug oboæavatelja, ali se oËito nije ni bitno suæavao. Formula je zapravo jednostavna, starili su zajedno sa svojom publikom ili obratno, svejedno je. Uz to, proπlogodiπnja, upravo briljantna, kompilacija hitova podsjetila je da su jedan od najvrijednijih britanskih bendova, debelo podcijenjenih iz nekog razloga. Road To Rouen nema hita masivnosti jednog “Pumping On Your Stereo”, nema niti tempo koji bi mogao osvojiti na prvu. Radi se o slojevitom, priguπenom i vrlo melankoliËnom djelcu. I dalje je to gitarski rock

hi-fimedia #62

blago psihodeliËnog retro stila s najviπe Hammond klavijatura dosad i s dosta klasiËne orkestralne podloge. Osvaja pomalo, ali kad povuËe u vrtlog tugaljive atmosfere, ne puπta. Moæda se ne radi o najinspirativnijem djelu Ëetvorke iz Oxforda koja voli snimati albume u Francuskoj, no zrelost je atribut koji velikim slovima svjetli iznad ovog albuma. To je baπ kao u Beatlesa, s dvadeset su snimali svoje “Love Me Do” i “Please Please Me” hitove, deset godina kasnije publici s punim integritetom nude vlastiti “Abbey Road” ili barem “Let It Be”.

u zabludu da su se Cosmic Psychos ponovno aktivirali. Kako album odmiËe, prvotni entuzijazam splaπnjava, u nedostatku jakih ideja Ëitava stvar skreÊe ka kliπejima i svojevrsnoj infantilnosti. Brzo je to i napumpano, ali dotiËe gitarsku sladunjavost jednih American Hi Fi ili u trenucima zvuËi kao Blink 182 u drugoligaπkoj formi. Prosjek popravljaju “Atrocity” kao blaæa verzija izvrsnog bljeska “United By Fate” njujorπkih Rival Schools i hardrockerski himniËna “No Revolution”. Tihomir Ivka

Jura MatiÊ

The Tears The Explosion Black Tape Virgin/Dallas

Iako ih danas viπe nitko ne spominje, Ëikaπki Pegboy bili su straπan punk rock bend s natruhama garaænog i noise zvuka. Promaπili su vrijeme, ovih bi dana sigurno dobili viπe zasluæenog prostora. Isto je is australskim supersoniËnim Ëudacima Cosmic Psychos zujeÊih gitara i fuziranog basa. Bostonci The Explosion mimo svih trenutno pomodnih trenutaka povijesti rock glazbe, probudili su sjeÊanja na sredinu proπlog desetljeÊa barem u dvije pjesme.”Deliver us” je adaptirani staroπkolski punk rock kakav se nije svirao na pacifiËkim negoli na atlantskim obalama. Dakle, melodiËno i sirovo u neπto viπe od pola minuta s izvikivanjem stihova punim pluÊima. “Filthy Insane”, po visokom vokalu, valjajuÊem, agresivnom ritmu i viπeglasju u refrenu bi bolje poznavatelje mogao stvarno dovesti

hi-fimedia #62

Here Come The Tears V2/Dallas

ali kao da iza svakog tona izvire pitanje “zaπto ovo i dalje radimo”. Potpuno Ëisti, za razliku od starih vremena, kad se, po vlastitom priznanju nisu skidali s teπkih droga, kao da su izgubili strast i zanesenost, djeluju umorno i nezaintersirano, iako se s njihove internet stranice moæe shvatiti da su jako sretni πto ponovno rade zajedno i stalo im je do novog projekta. Kao da su, u svojim srednjim tridesetim godinama, zalutali u magli. Prestari da bi ponovili singl bezobrazne prπtavosti kao recimo “Animal Nitrate” i premladi da bi uronili u zonu πlageraja, uplovili su u vode nekakvog glam-popa. S premalo inspirativnih trenutaka. I onda, barem oËekujete neki kvalitativni pomak u lirici i opet shvatite da je nedostojno spominjati Andersonovo ime u ravni s jednim Morrisseyem. “I Europa ima svoje pomiËne granice ali Afrika ima zimsko sunce/i ja i ti smo samo dva lika u bijegu...” kaæe stih iz kandidata za singl “Two Cretures” iznad kojeg ostaje upitnik uz pitanje πto bi to, dovraga, trebalo znaËiti.

preradio njihov “Special K” i pop vlastitom priznanju rado s tim remixom zavrπava svoje gaæe. PjevaË Placeba Brian Molko ovdje se oduæuje za usluge posuujuÊi svoj glas i svoje skladateljske sposobnosti u tri pjesme. Veliki electro hit “First Day”, naslovna “Pictures” i posebno gitarskija “Like Siamese” daju patinu nazovimo je tako - indie elektronike. Maas u jednom transæanrovskom pristupu na svom drugom autorskom albumu najmanje koketira s onim πto mu je kao DJu najfamilijarnije. I ne ide mu loπe - tamo gdje ima vokala igra se spretno s plesnim hip-hopom (“4 Ur Ears” u dojmljivoj izvedbi Kelis) ili Depeche Mode ostavπtinom (“Devil Feel”). U nekoliko instrumentala Maas ne davi technom veÊ uvodi sluπatelja u svijet ekstravagantne elektronike pogodnije za sluπanje iz naslonjaËa nego za ples ili u zone filmiËnije glazbe. Tako “Big Chevy” electro dramatikom kriæanom s pomalo jezivom atmosferom klavirske dionice pravi je kandidat za Ëetrnaesti ili koji veÊ nastavak horror ciklusa “Strah u ulici brijestova”, “Vriska” ili neËeg tomu sliËnog.

Jura MatiÊ

Tihomir Ivka

HH¸¸¸ Dog Man Star je dio britanskog tiska kucao u zvijezde i vrhunce britanske glazbe uopÊe - deset godina kasnije jedva da ga se netko sjeÊa i preskaËe ga se u Ëestim retrospektivama najboljih albuma. U prekomorskim publikacijama enciklopedijskog tipa (u izdanju Rolling Stonea, recimo) Suede se niti ne spominju. Bili su razvikani bend trenutka s glamovsko-Bowievskim debutom, autorski tandem AndersonButler stavljan je u ravan s parom Morrrisey- Marr πto je to u vrijeme i moglo dræati vodu, poslije ove kolekcije od trinaest pjesama, reÊi isto bila bi uvreda za bivπe πefove Smithsa. Naime, iza bezidejnog imena The Tears kriju se upravo Brett Anderson i Bernard Butler, ponovno ujedinjeni nakon viπe od desetljeÊa na ovom blijedom albumu. Ne moæe se odreÊi da je vokal joπ uvijek upeËatljivo bowijevski u tehniËkom smislu, niti da je Butler zaboravio svirati gitaru,

Timo Maas

Transplants

Pictures

Haunted Cities

Warner/Dancing Bear

Atlantic/ Dancing Bear

HHH¸¸

S reputacijom iznimno uspjeπnog remixera nije teπko okititi vlastiti autorski album jakim imenima. Timo Maas, pionir njemaËke trance i techno scene, veÊ je dvadeset godina u poslu, πto kao DJ, πto kao remix majstor za imena na potezu od Madonne, preko Moloka do Fat Boy Slima i Depeche Mode. Izmeu ostalih, dohvatio se i rockera Placebo i

U nekim drugim vremenima za “What I Can’t Describe”, sladunjavi modern soul s primjesama hiphopa 2Paca u usporenom izdanju, voa Rancida - moæda najvrijednijeg punk rock benda sa Zapadne obale u zadnjih deset godina - bio bi ismijan i prezren od vlastite baze. Transplants, supergrupa Tima Armstronga i bubnjara upokojenih Blink 182 Travisa Barkera,

www.hifimedia.hr

daju do znanja da iskljuËivost viπe ne stanuje ni u najpravovjernijim krugovima. Zapravo, gore spomenutu pjesmu se ne bi ni u snu moglo povezati s prvacima novog punka da na kraju sve ne razotkrije puknuti Armstrongov glas Strummerovske boje. Ali iznenaenjima tu nije kraj. “Apocalypse Now” suludi je mix drum and bassa i punka, “Doomsday” poigravanje sa swingom u stilu Briana Setzera, u “Hit The Fence” shvaÊamo da Armstrong moæe i repati, “I Want It All” bi se lako dalo pomijeπati s Happy Mondays ili joπ bolje sa Soup Dragons tamo negdje iz sezone 1992. Album zatvara “Crash And Burn” u joπ luem obraÊenju na salsu. U rijeËima zvuËi nespojivo, no na CD-u funkcionira sasvim pristojno Transplants su straπno duhoviti u tome πto rade. Ipak, koliko god se traæilo, parodije se neÊe naÊi, Rancid su jedno a ovo vrsta ispuπnog ventila oËito vrlo talentiranog autora otvorenog uma. Poslije viπe sluπanja, prvotni entuzijazam malo splaπnjava i nije teπko doÊi do zakljuËka da se radi tek o pukoj zabavi. Iritira nekoliko Ëistih punk brojeva koji kao da su ispali iz kombinacija za neki Rancid albuma, iako Êe i tvrdokorni Rancid fanovi naÊi nekoliko sigurnih pogodaka, prvenstveno frenetiËnu “Not Today” u efektnom braku punka i hip hopa, odnosno ska i hip hopa u ponajboljoj “Killafornia”.

da pop-downtempo gitarsku ili elektronsku glazbu rade dva momka, po moguÊnosti s poznanstvom i zajedniËkim snovima o velikim pozornicama tamo joπ od osnovne πkole. Turin Brakes su joπ samo jedni u nizu dueta takve vrste, moæda i najmanje eksponirani iako i oni poput nesluæbenih predvodnika “Quiet Is The New Loud” mini pokreta, norveπkih Kings Of The Convenience, znaju na uvjerljiv naËin evocirati ono πto su Simon i Garfunkel radili krajem πezdesetih godina. I dok su spomenuti Skandinavci na posljednjem uratku poËeli ugraivati jazz i bossa nova elemente u svoju sjetnu glazbu, Turin Brakes su na treÊem dugosvirajuÊem uratku tempo podigli pribliæavajuÊi se srednjoj struji britanskog gitarskog popa. U “Red Moon” pruæaju najviπe adrenalina dosad, podsjeÊajuÊi u prvom redu na æivlje trenutke Starsailor - potcijenjenih kovaËa dobrih melodija. Olly Knights i Gale Paridjanian djelomiËno su napustili svoju odanost sanjivosti i otisnuli se u pliÊe vode tople glazbe koja ne tjera na razmiπljanje ali je vrlo kompatibilna s radio programima za πire mase. Moæe se sumnjati da je taj korak ka komercijalizaciji proraËunat i to moæe zasmetati, no ni na trenutak nisu iritantni. JackInABox prava je ljetna ploËa, romantiËna i svjetla. Poput IKEA namjeπtaja, solidne kvalitete, za “srednju” klasu kupaca. Jura MatiÊ

Jura MatiÊ

i lake ruke πto se tiËe pisanja pjesama. Izrekao ju je nedavno u Rolling Stoneu tvrdeÊi kako jednako radi veÊ Ëetrdeset godina, “jedino je sad bolji i uspjeπniji nego prije”. Vjerojatno se mnogi ne bi sloæili s ovim Alijevskim hvalisanjem, nema sumnje da su kreativni vrhunci objektivno daleka mu proπlost. No, Vanu Morrisonu mora se priznati dosljednost, nikad se nije poput svojih vrπnjaka - recimo Roda Stewarta ili Joe Cockera - posluæio pomodnim glazbenim pravcima kako bi zadræao πiru publiku. Ostao je vjeran sebi i uvijek s viπe ili manje uspjeha mijeπao svoj keltski background s bluesom, jazzom, R&Bom i folkom u koktel pun nostalgije, ljubavnih priËa, æivotnog bijesa ponekad. Za razliku od veÊine kolega u svojim godinama (broji πezdesetu na pleÊima) koji se kampanjski bave glazbom, on to joπ uvijek radi nesmiljenom straπÊu. Magic Time je otprilike 35. album u Ëetrdeset godina dugoj karijeri i joπ jedan dokaz da ima neπto za reÊi. Doduπe, na isti naËin kao i na masi djela u godinama iza nas, no Ëini se da je baπ u tome draæ. Nekoliko bisera (ovdje su to tipiËne balade “Celtic New Year” i “They Sold Me Out” iznenaujuÊe æestoki R&B “Evening Train” i salsiËna “Gipsy In My Soul”) i nenametljivi ostatak, formula su za solidnost. Van Morrison uvijek dræi pravu mjeru balansa izmeu srednje struje i vlastite glazbene svojeglavosti nije teæak za sluπanje niti u kojem sluËaju i jednostavno ga se teπko zasititi. Pretvorio je karijeru u tihi obrt gdje je ekstraordinarnosti sve manje, ali je “hand made” etiketa zagarantirana. Tihomir Ivka

Wille Nelson Countryman Lost Highway/Aquarius

Van Morrison Turin Brakes JackInABox Source/Dallas

HHH¸¸ S ove strane Atlantika, radilo se o Englezima, Norveæanima ili Francuzima gotovo je postao kliπe

www.hifimedia.hr

Magic Time Polydor/Aquarius

HHH¸¸ “UopÊe nije vaæno kad albumi izlazi. Ja ionako radim cijelo vrijeme”. Ovako glasi jednostavna filozofija starog asa teπkog karaktera

H¸¸¸¸ Na povratniËkom proπlogodiπnjem albumu True Love reggae legende Tootsa Hibberta ispunjenog duetima, pojavio se u solidnoj “Still Is Still Moving To Me” i stari country lisac. PopulistiËko isticanje grane indijske konoplje okruæene ras-

tafarijanskim koloritom i prije sluπanja novog Nelsona dalo je naslutiti da mu se cijela stvar svidjela i nadahnula ga da se okuπa u zvukovima Jamajke. No, u koricama digipaka stoji nota da su pjesme snimljene joπ u razdoblju izmeu 1995. i 1997. godine i proπle godine doraene. Tim gore, Ëovjeku od 72 godine bi se dala oprostiti jedna neinventivna i mediokritetska hrpa pjesama snimljena na brzinu, ali godinama promiπljani uradak s tako jadnim rezultatima ipak ne. Da je Countryman samo country album bio bi grozan, reggae ritam uparen s nametljivom i niËim opravdanom steel gitarom dobije joπ dodatnu dozu nakaradnosti. Pokojni mu prijatelj Johnny Cash, zatvoren s Rick Rubenom i akustiËnom gitarom, pod zadnje dane nadiπao je granice æanra mraËnim, minimalistiËkim baladama, Ëesto i obradama uvjerljivijim od originala, svejedno radilo se o Nine Inch Nails ili Beatlesima. »ak je i jedan heavy metal Soundgardena u “Rusty Cage” sveden samo na æice akustiËnjaka i suhi Cashov glas zaiskrio nevjerojatnom zlokobnoπÊu. Ozbiljnosti i dubine kasnog Casha ovdje nema - starog “outlowa” Williea valjda viπe ne ganjaju poreznici, ne muËe ga teπke bolesti, pa Êe i Cashova “I’m A Worried Man” ili za efektnu obradu joπ podatnija “The Harder They Come” Jimmy Cliffa ispasti blesasto sladunjave. U nekim sretnijim okolnostima mogli bi naslov albuma prevesti dobrohotnije, no nakon priuπtenog muËenja od (hvala Bogu) kratkih 36 minuta, “Countryman” Nelson postaje Willie “Seljo”. Tihomir Ivka

hi-fimedia #62

Interview sa slavnim trubaËem, skladateljem I uËiteljem Randyjem Breckerom

Randy Brecker - virtuoz na trubi edan od najpoznatijih svjetskih trubaËa Randy Brecker je svirao sa slavnim glazbenicima raznih stilova: Steviem Wonderom, Paulom Simonom, Jamesom Brownom, Paulom McCartneyem, Ericom Claptonom, Dianom Ross, Frankom Sinatrom, Charlesom Mingusom, Frankom Zappom, Artom Blakeyem, Horaceom Silverom i mnogima drugima. Bio je Ëlan skupine Blood, Sweat & Tears, a vodi i vlastite sastave s kojima nastupa diljem svijeta i snima albume. Nakon sviranja u poznatom sastavu Dreams, zajedno sa svojim bratom, saksofonistom

hi-fimedia #62

Michaelom vodio je jedan od najutjecajnijih fusion sastava Brecker Brothers za koji je skladao i aranæirao. Producirao je albume za koje su osvojili brojne nominacije, a za ”Out Of The Loop” su i dobili dvije nagrade Grammy. ZahvaljujuÊi albumu ”Into the Sun” dobio je nagradu Grammy za najbolju izvedbu suvremena jazza. Poznat je i na polju jazz edukacije, pa je tako 3. travnja u organizaciji Hrvatske glazbene mladeæi nastupio uz HGM jazz orkestar Zagreb prenoseÊi bogato iskustvo mladim glazbenicima. - Jeste li, svirajuÊi u sastavu Blood,

Sweat and Tears s kojim ste donijeli nove ideje u glazbi, tada imali nakanu kreirati glazbu koja Êe, kao i glazba Milesa Davisa, privuÊi mladu publiku jazzu? - Tada nismo tako razmiπljali. To se dogodilo prirodno. Nismo razmiπljali o utjecajima veÊ o glazbi. Miles Davis nas je svakog vikeda dolazio sluπati u Village Gate, a kasnije je neke stvari izvodio po uzoru na nas. Sastav Blood, Sweat and Tears je mladoj publici pribliæio glazbala koja do tada nisu sluπali. Aranæmani su bili inventivni i u sastavu su svirali odliËni glazbenici. Bilo mi je zadovoljstvo

svirati s njima i nedostajali su mi kad sam napustio sastav kako bi se pridruæio Horaceu Silveru. - Zaπto je Silver znaËajan u jazz glazbi, kao klavirist, ali i skladatelj? - Ima potpuno originalan stil sviranja klavira. Njegove su skladbe postale klasicima, dijelom jazz kulture. Bio je jedan od prvih fusion glazbenika. Mnogo je putovao i transformirao je iskustva s putovanja u skladbe. Poznate su njegove skladbe ”Tokyo Blues” nadahnute Japanom, te ”Song For My Feather” i ”The Cape Verdean Blues” koje su zasnovane na glazbi Capeverdeanskih otoka odakle je bio njegov otac. Mnogim je skladbama nadjenuo naziv po mjestima u koja je odlazio tijekom putovanja. Bio je podloæan mnogim razliËitim utjecajima: gospelu, solu, funkyju, R&B-ju, latinu, Ëak i indijskoj glazbi. Skupina Blood, Sweat and Tears je imala ËetveroËlanu sekciju puhaËa zbog Ëega nisam imao toliko prostora za sola, a svirao sam i u mnogim big bandovima gdje takoer nisam imao prigode toliko solirati. Zato je bio uæitak svirati njegove skladbe i to u formaciji kvinteta s izvrsnim glazbenicima. - Nije li to bila izvrsna priprema za ”jazz akademiju” Arta Blakeja? - Bila je to odliËna priprema iako nisam u Blakeyevu sastavu bio toliko dugo kao u Silverovu. Silver je bio izrazit voa sastava koji je svirao vlastite skladbe, a u to doba Art nije bio u jednom od svojih najkreativnijih razdoblja, nije toliko nastupao i nije imao stalni sastav. Napustio sam ga kako bi utemeljio sastav Dreams s Billyjem Cobhamom, bratom Michaelom, Johnom Abercrombiem i nekim drugim glazbenicima. - Nakon suradnje s njima utemeljili ste skupinu Brecker Brothers koja je djelovala kroz duæe razdoblje. ©to je to znaËilo za razvijanje vaπe glazbe? - Za mene je najvaænije bilo to πto sam se kroz skupinu Brecker Brothers uspio izraziti kao skladatelj. Do tada je Mike razvio svoju skladateljsku vjeπtinu tako da smo podijelili uloge skladatelja.

www.hifimedia.hr

Zappine kazaliπne predstave epskih razmjera - Zajedno ste svirali s Frankom Zappom.. ©to je za vaπu karijeru znaËila ta suradnja? - Tijekom proba za nastupe po cijele smo dane uvjeæbavali doista sloæenu glazbu. Zappa me zaprepastio partiturama koje su bile pisane rukom. Bio je poput klasiËara, ali ne u tradicionalnom smislu. U njegovim je nastupima bilo komedije. Bio je to predivan, nevjerojatan πou. Bio je sjajan glazbenik, izvrstan skladatelj i neuobiËajeno dobar obiteljski Ëovjek. Proπirio je vidike rock and rolla. Prezentirao ga je kao kazaliπnu predstavu epskih razmjera. Snimke s tih koncerata objavljene su na dvostrukom albumu ”Zappa in New York”. Tada smo upoznali bubnjara Terryja Bozzija, koji je svirao sa Zappom, s kojim smo odluËili krenuti na jednotjednu turneju. Zajedno smo sastavili skupinu; joπ jedan Brecker

www.hifimedia.hr

Brothers s Bozziom, gitaristom Barryjem Finnertyjem, basistom Neilom Jasonom, mojim bratom i sa mnom. Tako je nastala ploËa ”Heavy Metal Be-Bop” koja je postala jednom od klasika Brecker Brothersa. Sve se to zakuhalo tijekom jednotjednog sviranja u Zappinom sastavu.

Mingusov duh je uvijek prisutan - Kakvo iskustvo donosite iz suradnje s Charlesom Mingusom? - Vrlo rano sam postao Mingusov fan. U prodavaonici ploËa ugledao sam ploËu ”Blues & Roots”. Tada nisam znao za Charlesa Mingusa, ali dopao mi se omot. Doimao se produhovljenim, funky. Do tada nisam Ëuo takvu glazbu. Poslije sam spoznao da je nadahnuÊe za tu glazbu crpio iz afro-ameriËke crkvene tradicije. Jednostavno sam se zaljubio u tu glazbu, u naËin na koji su puhaËi kolektivno improvizi-

rali, gotovo kao u dixielandu, a sve je bilo proæeto bluesom. Poslije toga sam kupio sve njegove ploËe i dobro se upoznao s njegovom glazbom. OdliËno sam ga upoznao pred kraj njegova æivota. Bio je osoba promjenjive naravi. Ponekad je bio bijesan, no u osnovi je bio divna osoba. Ponosan sam πto sam sudjelovao u snimanju njegove ploËe ”Me Myself An Eye”. Sviram njegovu glazbu od snimanja tog, njegovog posljednjeg albuma. Njegova udovica Sue Mingus je utemeljila skupinu Mingus Dynasty u kojoj sam bio jedan od prvih trubaËa. Nastojala je dobiti glazbenike koji su bili istinski povezani s Mingusom, a znala je da je volio naËin na koji sviram. Trideset godina poslije sviram njegovu glazbu s Mingus Big Bandom. - Mingus Big Band i u danaπnje doba, kad je to rijetkost, djeluje na naËelu spontanosti i ne odræava pokuse. -To je fascinantno u Mingusovoj glazbi. Neka od njegovih djela su tako teπka da su gotovo neizvediva. Napisana su na najteæi moguÊi naËin πto je za veËinu glazbenika zastraπujuÊe. Ali u njima je i mnogo otvorenih dijelova koji se izmjenjuju od nastupa do nastupa. Imao je rijetku sposobnost da potakne svakog glazbenika da izrazi svoju osobnost. Skladao je za odreene glazbenike. Njegova je glazba potpuno drukËija. U njoj je mnogo viπe spontanosti i slobode za sekcije koje donose æivot njegovoj glazbi. Proæeta je svim stilovima, od najavangardnijeg preko najsloæenije klasikom nadahnute glazbe i svega πto je izmeu. Bio je glazbenik otvorena duha. Svoju je glazbu obogaÊivao glazbom drugih zemalja, karipskom glazbom, europskom klasiËnom glazbom, bebopom, freeom itd. Nedostaje jedino njegova prisutnost kao voe sastava, ali Mingusov duh je uvijek prisutan. - Kako ste pripremali izvedbu njegova djela ”Epitaph” kojom je ravnao Gunther Schuller? - To je strahovito teπka glazba.

Trebali su dani i dani da uvjeæbamo tih pet stotina stranica partitura. RaËunalo je izbacivalo glazbu, a mi smo ju pokuπavali nauËiti πto smo bræe mogli. Kad je doπlo vrijeme koncerta joπ uvijek nismo uspjeli odsvirati sve dijelove. Dio glazbe na tom smo koncertu doslovno izveli prvi put. Dok su se dizale zavjese raËunalo je joπ uvijek u garderobi isprintavalo glazbu.

Genijalni Stevie Wonder - Kako ste doæivjeli suradnju sa Steviem Wonderom? - S njim sam bio na turnejama tijekom godinu dana. U to smo doba bili vrlo bliski. Ostvario je snaæan utjecaj na mene. Bilo je predivno samo gledati Wondera kako radi svakoga dana. Sa sluπalicama na uπima radio je dvadeset i Ëetiri sata dnevno. OËito je da je genijalac, ali genijalac koji naporno radi. Svaki trenatak dok ne spava provodi u radu. Iskazujem mu duboko poπtovanje. I nekome tko je tako nadaren potrebno je mnogo vremena da bi ostvario odliËne rezultate. - Kako je bilo snimati s Frankom Sinatrom? - Bilo je sjajno. Sve je odradio u æivo, bez nasnimavanja. On je doista poznavao glazbu. Bio je pravi profesionalac. Bio je prirodno nadaren, imao je smisao za swing, fraziranje, uvjerljivo je interpretirao tekstove, a boja njegova glasa... Svi smo mi veliki fanovi Franka Sinatre. Ne poznajem nikoga tko nije. Davor Hrvoj (Fotke: Randy Brecker u Zagrebu, snimio: Davor Hrvoj)

Score (Blue Note) In The Idiom (Denon) Live At Sweet Basil (Sonet) Into The Sun (Concord) 34th N Lex (ESC/EFA) Brecker Brothers: Brecker Brothers (Arista) Heavy Metal Be-Bop (Arista) Return Of The Brecker Brothers (GRP) Out Of The Loop (GRP)

hi-fimedia #62

jazz recenzije

Wayne Shorter Quartet Beyond the Sound Barrier Verve/Aquarius Records

HHHH¸ U kolovoπkom broju uglednog ameriËkog Ëasopisa Dow Beata kritiËari su Waynea Shortera proglasili najboljim sopran saksofonistom, a u kategorijama za najboljeg tenor saksofonista, skladatelja, jazz umjetnika i akustiËni sastav uvrstili su ga na visoko drugo ili treÊe mjesto. U istom broju recezent njegova novog albuma dodijelio mu je Ëetiri i pol zvjezdice. CD je svojevrstan nastavak uspjeπnog, takoer koncertnog albuma ”Footprints Live!” iz 2002., a donosi snimke ostvarene od 2002. do 2004. na turnejama po SAD-u, Europi i Aziji. U meuvremenu objavljeni studijski album ”Alegria” osvojio je dva Grammyja. Uz ostale sviraju i tri nove Shorterove skladbe: ”As Far as the Eye Can See”, ”Adventures Abroad the Golden Mean” i ”Beyond the Sound Barrier”, te novu verziju njegove skladbe ”Joy Ryder”, standard ”Smilin’ Through”, kao i obradu Mendelssohnove ”On Wings of Song”. Izvede ih uz veliku spontanost i slobodu po uzoru na kvintet Milesa Davisa u kojem je Shorter svirao tijekom πezdesetih godina proπloga stoljeÊa, ali uz apstraktnije i nepredvidljivije improvizacije. To je prije svega moguÊe zahvaljuÊi stalnom kvartetu s glazbenicima koji su i po nekoliko deseljeÊa mlai od njega: klaviristom Danilom Perezom, kontrabasistom Johnom Patituccijem i bubnjarom Brianom Bladeom. To je njegov prvi akustiËni sastav u zadnjih tridesetak godina. »etvorka donosi sjajnu komunikaciju bez ustruËavanja riskirajuÊi ulazeÊi u nepred-

hi-fimedia #62

vidive situacije provocirajuÊi jedan drugoga i istraæujuÊi nova glazbena podruËja. O takvom stavu prema glazbi govori i Shorterova poruka na ovitku albuma kojom odaje poËast ljudima koji ruπe zapreke πto guπe kreativne vrijednosti i ljudski razvoj, izmeu ostalih i Nikoli Tesli. Ljubitelji Shorterove glazbe viπe o njegovu novom kvartetu i nastupima u zadnje Ëetiri godine, ali i o cjelokupnom æivotu i djelovanju ovog slavnog glazbenika mogu saznati iz knjige Michelle Mercer ”Footprints - The Life and Work of Wayne Shorter” (Tacher/Penguin/Algoritam), uz koju je tvrtka Columbia (Sony/Menart) objavila i istoimeni dvostruki kompilacijaki CD. Davor Hrvoj

Jimmy Smith Stay Loose Verve/Aquarius Records

manji orkestar za koji je aranæmane priredio i kojim je na sniamnju ravnao Tom McIntosh. Izmeu ostalih u orkestru su svirali i glasoviti jazzisti poput trubaËa Joea Newmana, Erniea Royala i Snookyja Younga, trombonista Garneta Browna i Jimmyja Clevelanda, saksofonista Peppera Adamsa, Joea Farrella, Huberta Lawsa i Jeromea Richardsona, bubnjara Gradyja Tatea i drugih. U izvedbama skladbi ”One For Members”, ”Chain Of Fools” koja je bila veliki hit i ”Grabbin’ Hold” Smith svira u kvintetu uz tenor saksofonista Stanleya Turrentinea, gitarista Phila Upchurcha, kontrabasista Jimmyja Merritta i bubnjara Graddyja Tatea. Uz Smitha u tim izvedbama sjajnim solima briljiraju Turrentine i tada mladi Upchurch, a posebice je dojmljiva gotovo desetminutna izvedba skladbe ”Grabbin’ Hold” Smitha i Turrentinea s uzbudljivim dvobojom dvojice autora. U izvedbama skladbi ”Stay Loose” i ”Chain of Fools” pridruæuje se zbor. Ovaj je album djelomiËno sniman iz komercijalnih pobuda, no skladbe izvedene s puno feelinga i bluesa plijene paænjom, te donose uæitak i pokreÊu sluπatelje kao na najuzbudljivijem koncertu. Iako na prvo sluπanje paænju privlaËi njegovo pjevanje, Smithovo je sviranje orgulja ipak glavni adut albuma, a u doba njegova snimanja bio je u punoj formi. Davor Hrvoj

Tvrtka Verve na CD-u je objavila album ”Stay Loose” πto ga je najpoznatiji orguljaπ u povijesti jazza Jimmy Smith snimio 1968. Album donosi uzbudljive izvedbe standarda i Smithovih skladbi. Poput brojnih drugih jazz instrumentalista, primjerice vibrafonista Milta Jacksona ili klavirista Oscara Petersona koji su povremeno i pjevali, i Smith je poznat kao pjevaË iako je uglavnom nastupao i snimao samo kao orguljaπ. No, ovaj je album Ëuven upravo po njegovim vokalnim izvedbama skladbi ”I’m Gonna Move to the Outskirts of Town”, ”Stay Loose”, ”If You Ain’t Got It” i ”Is You Is Or Is You Ain’t My Baby”. Izvodi ih uz

ovaj CD donosi snimku nastupa πto ga je slavna pjevaËica Sarah Vaughan odræala na vrhuncu karijere, 7. oæujka 1958. u Ëikaπkom London Houseu. Diva vokalnog jazza briljira u izvedbama standarda: ”Like Someone in Love”, ”Detour Ahead”, ”Three Little Words”, ”I’ll String Along With You”, ”You’d Be So Nice to Come Home To”, ”Speak Low”, ”All of You” i ”Thanks for the Memory”. Pjeva uz pratnju svojeg tadaπnjeg stalnog trija u kojem su svirali klavirist Ronnell Bright, kontrabasist Richard Davis i bubnjar Roy Haynes, te glasovitih jazzista, tadaπnjih Ëlanova orkestra Counta Basiea, koji su im se pridruæili na nastupu: trubaËa Wendella Culleyja i Thada Jonesa, trombonista Henryja Cokera i tenor saksofonista Franka Wessa. Ove se snimke odlikuju nadahnutim izvedbama posebice zahvaljujuÊi nesvakidaπnjem, pravom klupskom, jazzistiËkom ugoaju. Naime, koncert je poËeo u ranim jutarnjim satima, u 2 i 30, a nazoËni su bili brojni uzvanici koji su pozvani upravo za ovu prigodu noÊne ptice poput glazbenika, drugih umjetnika i novinara. Radi se o svojevrsnom jam sessionu na koji je Sarah Vaughan doπla nakom πto je te veËeri odræala tri nastupa u klubu Mister Kelly’s u kojem je nekoliko mjeseci ranije snimila album ”Sarah Vaughan at Mister Kelly’s”. U meuvremenu, njezin je prateÊi trio doæivio tek jednu promjenu. Naime, klavirist Bright je zauzeo mjesto Jimmyja Jonesa. Prisnost, duhovitost i spontanost, kojima zraËi cijeli album, posebice su istaknute kroz snimku skladbe ”Thanks For The Memory”, koja je bez kompleksa na album uvrπtena u izvornoj izvedbi, s greπkama i ponavljanjima, upravo kako je i izvedena pred oduπevljenom publikom koja je svoje zadovoljstvo iskazivala glasnim odobravanjima. Davor Hrvoj

Sarah Vaughan After Hours at the London House Mercury/Verve/Aquarius Records

Paul Brown The City GRP/Aquarius Records

HHHH¸ Upravo objavljen u ediciji LPR

Nakon proπlogodiπnjeg prvijenca

www.hifimedia.hr

Chuck Loeb koji je nasnimavao klavijature i bubnjeve. Brown na ovom albumu izvodi skladbe drugih autora, te neke πto ih potpisuje kao koautor. Naslovna skladba albuma ”The City”, koja najviπe obeÊava, uvrπtena je u dvije verzije - vokalnoj i instrumentalnoj. Davor Hrvoj

”Up Front” gitarist i pjevaË Paul Brown, poznat pod nadimkom Babyface of Smooth Jazz, snimio je svoj drugi CD. Album donosi klasiËnu smooth jazz priËu s prokuπanom formulom komercijalnog uspjeha - ambijentalno, melodijski slatkasto, ritmiËki Ëvrsto i jednostavno, uz prozraËne improvizacije i njeæne, zavodljive prateÊe vokale. Za ljubitelje karakteristiËne GRP produkcije, na tragu Georgea Bensona ili Groovera Washingtona, ali i njegovih suvremenika poput Larryja Carltona, Kirka Whaluma ili Ricka Brauna, s kojima je suraivao, te u usporedbi s njima, ova Êe glazba biti na zavidnoj razini. No, album se doima sladunjavo, hladno, sterilno, preproducirano, doveden do tehniËkog savrπenstva - previπe da bi se osjetilo uzbuenje i radost muziciranja. »ak i ”Real Mutha For Ya” Johnnyja ”Guitar” Watsona, iako joj pokuπava usaditi feeling bluesa i funka, djeluje presladunjavo. Ne smijemo zaboraviti da je Brown kao producent dvostruki Grammyjevac koji zna kako ostvariti ono πto æeli. Na ovom albumu to su sviraËka tehnika i produkcija koje su u prvom planu, zvuk je univerzalan, a ugoaj pogoduje ljetnom ugoaju, njegovim bezbriænim radostima, provodima, plesu u plitkom bazenu, ljenËarenju, pijuckanju, sanjarenju, zavoenju. Meu brojnim glazbenicima koji su sudjelovali na snimanju albuma znaËajan doprinos zvuku dali su saksofonist Boney James, te D.C. koji - uz Browna koproducent albuma svira klavijature, bubnjeve i programira, a za neke je izvedbe priredio aranæmane za digitalne puhaËe. Tek u jednoj izvedbi, skladbe ”Las Vegas” πto ju potpisuje s Brownom, svira poznati

www.hifimedia.hr

Mariza Transparente EMI / Dallas Records

HHH¸¸ Roena u Mozambiqueu, a odrasla u Portugalu, Mariza je iznimno brzo postala jedna od najpopularnijih fado pjevaËica otkako je debitirala s albumom «Fado Em Mimfl. MatiËna nizozemska etiketa, pod nazivom «World Connectionfl prvi je vlasnik ugovora, a privukao ih je fado visoko stilizirana izraza prilagoenog publici i æivim nastupima. Fado (doslovni prijevod - sudbina), navlastito je portugalski glazbeni stil zasnovan na razliËitim narodnim ritmovima. Iskustvo i poznavanje drugih glazbenih pravaca, poput jazza i bluesa, Marizi je u izvedbama pomoglo uËiniti ih zanimljivijim i privlaËnijim, te omoguÊilo snimanje evropskoj publici nekoliko iznimno interesantnih etno-albuma. Prvijenac je zasluæio i prestiænu nagradu njemaËkih glazbenih kritiËara, dok je sljedeÊi, nazvan «Fado Curvofl iz godine 2003. joπ πire prihvaÊen, pa je upotreba novih glazbenih elemenata i utjecaja u Marizinoj izvedbi sada zamjetnija, πto je na ovaj, osobito dugovjeËni tradicionalni narodni izriËaj, oËito imalo blagotvoran utjecaj. SliËno kao i Misia, i ovdje prepoznatljiv najveÊi fado utjecaj bezrezervno je Amalia Rodrigues. «Transparentefl je velik album: ima velike ambicije,

a osmiπljen je, Ëini se, da bi od Marize uËinio joπ sjajniju zvijezdu novog fada. Glazba kao da povezuje dosadaπnje nepremostive razlike fada Portugala i Brazila, te mu na taj naËin daje globalniji znaËaj. Snimljeni glas doima se rijetko Ëist i smiren, potpuno bistar, a produkcija Jacquesa Morelenbauma jednostavna je, efektna i prekrasno otvoreno pokazuje sve πto glas nosi. Pa ipak, kao da su uËinjeni postupci ublaæili nemali broj oπtrih bridova: Ëut Êete æivu mekoÊu gudaËa, mandoline i gitare na «Meu Fado Meufl, ako vam se uËini da se trude mrvu previπe, umjesto da puste glazbu neka teËe sama, spremno Êu se sloæiti s takvim dojmom. OËito je, naime, meu tako kratkim pjesmama ‡ najdulja jedva da prelazi tri i pol minute ‡ radi se o fino doraenim gracilnim minijaturama, koje se dojmljivo uklapaju u zaËudan izraz cjeline i tvore zapravo prekrasno izdanje: glazba je umilna i zanosna, a Marizin vokal do sada nikad nije zvuËao tako zavodljivo. ViolonËelo, na primjer, na «Quando Me Sinto Sofl podcrtava ovakav dojam, no za razliku od dosadaπnjih radova, ovdje kao da se lakπe prepoznaje daπak «kalkuliranjafl, podilaæenja πirem ukusu i gotovo namjerno traæenje opÊeg odobravanja. Fado to ne treba: radi se o rijetkom primjeru glazbenog stila koji govori dovoljno za sebe. Mariza, dakako, nije na ovom albumu otpjevala niti jedan pogreπan ton, nema niti jedne krivo aranæirane note, i teπko Êete naÊi umalo iπta πto biste mogli ozbiljno zamjeriti u cjelini. Aranæmani su bogati, odliËno prilagoeni glazbi i vokalu, i sve je toliko blizu savrπenstvu koliko to samo moæe biti. No fado je zapravo blues lisabonskih kavana i noÊnih barova. Jedan od najboljih trenutaka u opis ovome daju stihovi: «Ako biti pjevaËica fada / znaËi na koncu, prijekor ili kletvu / koja prelazi preko usta svijeta / onda nisam pjevaËica fada // Ali ako je namjera otiÊi i osvojiti / tako zanemaren stih / onda nisam pjevaËica fada / nego fado sam!fl Zaista, πteta krasnih stihova. Ali stvarnost je preblistava na ovom albumu i to joπ malo kome moæe zvuËati kao stvarni fado. No, za one koji se

prvi puta susreÊu, moæda zanimljiv poËetak… Josip VraËar

Tease! The Beat of Burlesque Verve / Aquarius Records

HHH¸¸ “Tease” je zapravo kompilacija skladbi snimljenih tjekom 50-tih i poËetkom 60-tih godina proπlog stoljeÊa na kojoj moæemo Ëuti nekoliko vrlo zanimljivih snimaka poznatih izvoaËa. Naravano da je kriterij za uvrπtavanje u ovakav izbor prije svega naglaπena glazbena atmosfera uz natruhe senzualnosti, lascivnosti i mnogo odgovarajuÊeg ritma. Takav sustav vrijednosti je Ëvrsto uvjetovan i tematikom kompilacije koja zapravo pruæa reminiscencije na glazbenu podlogu koja je sredinom proπlog stoljeÊa u doba procvata slobodnog, egzotiËnog plesa postala neobiËno popularna. Takav ples se udomaËio pod nazivom “Striptease” i postao je fenomen koji je za zainteresirane nudio prije svega odmjerenu erotiËnost, ali i fragmente Vaudevilla i njegove teatralne ostavπtine iz kojega je i nastao uz obaveznu glazbenu podlogu. Prikupljena glazba dobro funkcionira kao cjelina, pa nakon nekoliko sluπanja disk dobiva i popriliËno kompaktnu formu uz vrlo dobru korespodenciju izmeu trackova, njihovu dinamiËnu izmjenu koja znaËi i trajanje diska sa 14 skladbi manje od 40 minuta i koji u dobrom djelu uspjeva kreirati æeljenu glazenu kulisu, te zadræati tenziju i zanimanje. “Verve” se nije posebno potrudio oko promocije ovog naslova, a niti oko prateÊe knjiæice πto je velika πteta, posebice zbog ljubitelja kvalitetnog jazza, bluesa i starije

hi-fimedia #62

glazbe Êe na ovom izdanju naÊi i vrlo vrijednih naslova. Zvijezda izbora je svakako Sam “The Man” Taylor s tri odliËna priloga. Prvi je poznati “Real Gone” iz 1956. godine, drugi ritmiËni i zavodljivi i “Harlem Nocturne” snimljen sa njegovim “Cat Man” sastavom iz 1954. i na kraju “Sam’s Blues” iz 1955. Ugodno iznenaenje predstavlja i uvrπtavanje odliËne „St. James Infnatry“ koju izvodi orkestar Creed Taylora. Njegovo djelovanje u mnogim legendarnim diskografskim kuÊama (Bethlehem , Impulse, Verve, CTI), ostavilo je neizbrisivog traga, no na ovom mjestu ga upoznajemo kao vou orkestra. Charile Parker se oËekivano impresivno predstavio s Hodgesovom skladbom „Funky Blues“, dok je udaraljakaπ Candido Camero sa snaænom „Blue Prelude“ dolio malo kubanskog πtiha na fenomen koji je kao tema kompilacije neraskidivo vezan sa glazbom, ali i sa razumjevanjem mnogih drugih aspekata takvog plesa koji seæu prema kulturoloπkim, socijalnim i drugim komponentama, a koje su ipak okosnica rasprava druge vrste. Disk zakljuËuje „The Stripper“ David Rosea i stavlja toËku na i kompilaciji koja svakako ima svoju publiku. Gordan Gaæi

Jackie Greene Sweet Somwhere Bound Verve Forecast / Aquarius Records

HHHH¸ TreÊi album mladog skladatelja i multinstrumntalista Jackie Greena veliki je korak naprijed u usporedbi s dosadaπnjim izdanjima. Nema dileme da je glazbenik kojem je tek 24 godine poËeo pokazivati da su iskreni komplimenti na njegov

hi-fimedia #62

rad koji su dolazili sa svih strana bili potpuno opravdani. No, jednostavno je bilo potrebno i malo osobnog sazrijevanja koje je dosadaπnji talent pretvorio u jednu od veÊih nada ameriËke popularne glazbe. Kao teenager veÊ je nastupao po klubovima i barovima svoje rodne Kalifornije i od znanja koje je u takvom okruæenju stekao i polaze njegovi napori da vlastitim skladanjem pokuπa izboriti svoje mjesto na glazbenoj sceni. Kolike su bile ambicije Jackie Greena u ranijoj mladosti teπko je reÊi, no sigurno je sluπajuÊi ovaj album da su u ovom sluËaju muze prigrlile nevjerojatno talentiranog mladiÊa, koji skladateljski i sviraËki napreduje ogromnim koracima. AnalizirajuÊi pomnije glazbu koju Greene izvodi lako je doÊi do zakljuËka da je ona mjeπavina rocka, bluesa, country nasljea i fragmenta mnogih drugih manje uoËljivih stilova. Uzori koje se obiËno spominju kao vaæna osnovica u poËetku karijere svakog glazbenika doista variraju. Mnogi kritiËari skloni su povezivati Jackiea Greena s Bobom Dylanom. Njegov glas i naËin pjevanja u njeænijim skladbama veæu ga i uz Nicka Drakea, ali energija koju je na odgovarajuËem materijalu prisutna skreÊe i prema njegovom mladenaËkom oduπevljenju rock sastavima. Sve to i ne bi bilo posebno vaæno da se ne radi o straπno talentiranom momku koji je sve ono πto je u njega uπlo u glazbenom smislu upio do sræi, temeljito istraæio i pred publiku podastro vrstu glazbe, naËin sviranja i pojavnost koja Êe od ovog albuma biti definirana samo pojmom Jackie Greene. Repertoar sklabi na albumu Sweet Somwhere Bound“ je doista raznolik, a otvara ga nadahnuta „About Cell Block 9“. Greene svira klavir i gitare, bas, udaraljke, klavijature, harmoniku i bubnjeve. Svakako treba izdvojiti najdojmljiviju „Miss Madeline“ koja ima sve predispozicije da postane hit i koji pruæa odliËan presjek svega onoga o Ëemu je bilo rijeËi u ovoj recenziji. „Sweet Somwhere Bound“ je odliËan album kojeg svakako treba Ëuti i doæivjeti. Gordan Gaæi

Blue Mitchell Blues Moods XRCD/Riverside/Media Audio

HHHH¸ Audiofilima veÊ dobro poznat sustav tvrtke JVC, pod nazivom „XRCD“ koji uz poseban tretman originalnih mastera, te uz koriπtenje posebno izvedenog A/D pretvraËa sa „K2“ sustavom i daljnjim pohranjivanjem takvog zapisa na M.O. disk postiæe nesvakidaπnje rezultate. Naæalost, zbog ograniËenih kapaciteta i minucioznosti samog procesa koji uz tehnoloπke prepostavke svoju superiornost klasiËnoj produkciji dobrim dijelom ima zahvaliti i odliËnom timu struËnjaka koji presluπavanjem i analizom materijala pokuπavaju rekonstruirati æelje snimatelja koji su ih i naËinili, broj ovako snimljenih diskova je ograniËen. No, gotovo svako izdanje je vrijedno, a posebno skreÊem paænju prema „XRCD“ izdanjima legendarne tvrtke „Three blind mice“ koje predstavljaju prave glazbene i audiofilske dragulje. Ovoga puta predstavamo CD trubaËa Blue Mitchella, „Blue s moods“ koji je originalno snimljen za „Riverside“ 1960 godine. Odluka da se baπ ovaj album nae meu „XRCD“naslovima u prvi trenutak moæe malo intrigirati, uzevπi u obzir da je kvartet album pomalo netipiËan za Mitchella kako u smislu formacije sastava, tako i u zvuku njegovog instrumenta i materijalu koji izvodi. No, „Blue s moods“ je bez sumnje snaæniji i angaæiraniji od njegovog prethodnika „Blue Soul“ koji se smatra prelomnicom u karijeri glazbenika. SluπajuÊi solo dionice koje trubaË izvodi zamjetan je svojevrsni odmak od uglavnom njeænog, zaobljenog nenametljivog stila svi-

ranja Blue Mitchella. Na ovom izdanju njegova truba dobija i natruhe oπtrine, pozitivne grubosti i na bræim skladbama zvuËi i pomalo sirovo, no izuzetno plastiËno i s puno osobnosti i æara koji od prvih dana opisuju zvuk trube ovog nikad dovoljno priznatog glazbenika. Mitchell svojim stilom u kojem se osjeÊa snaæan peËat bluesa svakako ima dovoljno osobnosti, no put koji ga je glazbeno vodio od dugogodiπnje suradnje sa blues sastavima (Earl Bostic, John Mayall), preko zvijezdanih trenutaka u sastavu Horace Silvera i konaËno solo karijere nije mu uvijek bio sklon. Kad tome dodamo i perfekcionistiËku prirodu glazbenika koji je rijetko bio zadovoljan sa svojim sviranjem i snimkama dolazimo do spleta okolnosti koje nisu dozvolile izvanrednom trubaËu da se uspne i stepenicu viπe. Nakon izreËenog jasnija je odluka JVCa koji je za kolekciju odabrala baπ „Blue moods“. Hard-bop izvedbama i baladama koje odliËno pogoen sastav ( Winton Kelly-klavir, Sam Jones-bas i Ray Brooks-bubnjevi) izvodi teπko je naÊi manu. Truba voe sastava na ovoj snimci djeluje neposrednije, toplije i srËanije nego na nekim uobiËajeno viπe cijenjenim naslovima. Uz posao koji je „JVC“ obavio sa na tehniËnom planu, izdanje pruæa i viπe nego dovoljno razloga za uæivanje kako jazzerima, tako i audiofilima. Gordan Gaæi

Jacintha Lush Life JVC/Groove Note /Media Audio

HHHH¸ Ima mnogo Ëarobnog u æenskom glasu, a posebno u naËinu kako vokalistice istiËu emocije i svojim

www.hifimedia.hr

glasom stvaraju jedan poseban konglomerat glazbe i emocionalnog doæivljaja. Vrlo Ëesto, ako govorimo o jazz pjevaËicama, pokazuju snaænan naboj koji kroz izvedbu varira potpuno drugaËijim ritmom i intenzitetom nego kad je rijeË o njihovim muπkim kolegama u istoj izvedbi. Ipak, mnogo je dobrih i vrlo dobrih pjevaËica, ali „JVC“ u svoj katalog bira one koje posjeduju neπto posebno. Jacintha i njezin album „Lush Life“ su ovoga puta bili logiËan, jasan i vrhunski odabir kojem nema prigovora, ali za kojeg postoji mnogo jakih razloga. Glas Jacinthe je prozraËan, ugodan, snaæan, ali i sugestivan, te potpuno specifiËan. Njezina artikulcija, odmjerenost i kontrola glasa, te izrazita erotiËnost i senzualnost nisu prolazili neprimjetno niti na proπlim radovima sa kojih se publici obraÊala u minimalistiËkom stilu, bez naglaπenije instrumentalne pratnje , demonstrirajuÊi ogroman pjevaËki talenat i prekrasnu prirodnost glasa koja se doista vrlo rijetko moæe Ëuti u toliko naglaπeno Ëistoj i jednostavnoj formi. Na albumu „Lush Life“ producent njene diskografske kuÊe (Groove Note), Ying Tan uspio je nagovoriti Jachintu na koriπtenje orkestra stringsa koje je aranæirao i sa mjerom u glazbu integrirao Bill Cunliffe. Repertoar koji pjevaËica izvodi moæe se smatrati standardnim i samim pogledom na listu pjesama kao πto su“The Boulevard Of Broken Dreams“, „Summertime“, „Lush Life“ ili „The Shadow Of Your Smile“ manje informirani konzument moæe pomisliti da se radi o davno preævakanim i potroπenim melodijama, te njihovom ponovnom recikliranju. No, Jacintha je u interpretacijama toliko suverena, nadahnuta i svjeæa da i materijal poprima potpuno novu formu. Kroz sve izvedbe Jacintha prolazi lakoÊom, izdiæuÊi svoj glas iznad instrumenata dok odliËna produkcija daje snaæni dojam spontanosti i prozraËnosti koja vrlo brzo postaje i zaπtitni znak albuma. Ipak, ostaje Ëinjenica da je pjevaËici Ëiji glas moæemo nazvati snaænim znatno teæe izvoditi polagan i njeæan materijal kod kojeg je sama tehnika artikulacije i

www.hifimedia.hr

kontrole pjevanja Ëesto zahtjevnija nego kad se radi o dinamiËnijem materijalu. Za kraj recimo da je „XRCD2“ snimka fantastiËna i oni koji uz kvalitetnu interpretaciju æele i audiofilski doæivljaj jednostavno moraju posluπati ovo izdanje. Nema dvojbe da je „Lush Life“ u svakom aspektu nesvakidaπnji doæivljaj, „JVC“ je joπ jednom otiπao korak dalje od svojih konkurenta podarivπi ovom izdanju izvanrednan zvuk, ne oduzimajuÊi niti detalj autentiËnosti i neposrednosti veÊ ranije odliËno odraenog mastera. Gordan Gaæi

Harold Arlen Get Happy/Centennial Celebration Verve / Aquarius Records

HHH¸¸ Harold Arlen je jedan od skladatelja Ëiju glazbenu ostavπtinu i danas izvode mnogi poznati glazbenici, a konzumenti i nisu svjesni da iza poznatih melodija zapravo stoji jedan od najznaËajnih glazbenih talenata u novijoj povijesti. Moæe se reËi da je na taj naËin Arlen potpuno ispunio svoje poslanje, te da je njegova glazba potpuno zasjenila i nadrasla svojeg autora, te postala kvaliteta koja vremenom samo dobiva na vrijednosti i univerzalnosti. Recenzirana kompilacija to veÊ nakon prvog presluπavanja ilustrira na najeklatantniji naËin, a glazbenici koji se pojavljuju kao interpreti Arlenove glazbe svojim participiranjem daju i jasan znak koliko je joπ uvijek æiva ideja njegovog stvaralaπtva. Sama biografija Harolda Arlena ne nudi neke posebne Ëinjenice koje bi ga znaËajnije distancirale od njegovih

kolega, a ËitajuÊe te redove najznaËajnijim dogaajem ranog djestinjstva sigurno moæemo proglasiti smrt njegova brata blizanca ubzo nakon roenja. Naravno da je nemoguÊe tvrditi da je baπ taj dogaaj znatnije usmjerio njegovo kasnije odrastanje, no sigurno je da nije proπao bez upliva na njegov æivot zbog drugaËijeg odnosa njegovih roditelja prema mladom Harloldu. Ostatak priËe je viπe-manje klasiËan i vrti se oko ranog poËetka sluπanja glazbe i to ne samo jazza, veÊ i bluesa, te ragitimea. Na kompilaciji se nalazi 14 skladbi koje izvode vrlo poznati pjevaËi, a da izdanje dobije i pomalo initimni karakter pobrinuo se njegov sin Sam koji je sam odabrao pjesme i u popratnoj literaturi kratko prokomentirao svaku od njih. „Get Happy“ je satkan uglavnom od glazbe koja pripada jazzu, no sam Harold Arlen je oduvijek smatrao da je njegova glazba mnogo πireg radijusa i da zadire u mnoge druge glazbene pravce. Njegovi suradnici su ipak smatrali da glazba koju sklada ima mnoge karakteristike koje ga ipak veæu ponajprije uz jazz, te su ga Ëesto nazivali “najcrnijim bjelcem“, naravno u glazbenom smislu. Moæda najveÊe djelo koje se vezuje za poznatog skladatelja je glazba za predstavu „The Wizard of Oz“, ali i dobrim poznavateljima glazbe biti Êe zasigurno zanimljivo pronaËi pjesme koje je napisao, a za koje se mislilo da vuku korijene iz sasvim drugih izvora. Tako je u izbor uπao i standard „Let’s Fall In Love“ kojeg odliËno izvodi Diana Krall, zatim „Stormy Weather“ koju je napisao uz pomoÊ Cab Callowaya i koju pjeva Billy Holiday, te izvanredna interpretacija „Over The Rainbow“ za koju je zasluæna Sarah Vaughan, a koja je proslavila Judy Garland. Greπka bi bila ne spomenuti i uvijek nadahnutu Shirlie Horn koja izvodi „The Old Black Magic“ lagano kabaretskog ugoaja i jedan od prvih pravih uspjeha Arlena, pjesmu „Get Happy“ koju pjeva Mel Torme. Sve zajedno ostavlja dojam odliËnog i raznolikog izbora koji je vrijedan paænje i

koji o Harlodu Arlenu govori rjeËitije i bolje od bilo kakvog suhoparnog biografskog osvrta. Gordan Gaæi

Christy Baron Steppin Chesky Records / Media Audio

HHHH¸ Izbor pjesama za album „Steppin“ koji je Christy Baron snimila 2000. godine, moæemo definirati kao pomalo neobiËan za jazz orijenitiranu pjevaËicu, no u pravoj najezdi vokalnog jazza koji obrauje klasiËne standarde, pravo je osvjeæenje posluπati i poneku jazz obradu hitova iz svijeta novije pop glazbe. Takav repertoar koji se obiËno definira pojmom „novi standardi“ pred pjevaËicu postavlja dosta opreËne zahtjeve. S jedne strane Christy Baron se morala prilagoditi naËinom interpretacije strukturno potpuno drugaËijem materijalu no πto smo navikli sluπati od pjevaËica njezinog profila, a s druge strane materijal je ponudio raznolikost i potrebnu komunikativnost sa sluπaËima koji su odabrane pjesme nebrojeno puta Ëuli u njegovoj originalnoj formi. Same obrade pjesama Beatlesa, Petera Gabriela, Phila Collinsa, Princea pune su utjecaja veÊ popriliËno definiriranog stila koji pjevaËica njeguje. Christy Baron smatra da skladbe koje izvodi nema razloga mijenjati ili na bilo koji naËin poboljπavati. Njezina æelja je samo ponuditi dobru interpretaciju i njezino vienje. Repertoar je ipak znaËajnije pod utjecajem aranæmana i produkcije koja je cijeli projekt æeljela zadræati u jazz vodama. ZnaËajniji otklon pjevaËice prema pop ili

hi-fimedia #62

world glazbi znaËio bi i manje intrigantan koncept, a i zahtijevao bi znatno redefiniranje stila koji je Christy Baron s uspjehom zapoËela na svojem prvom albumu (I Tought About You) izdanim za „Chesky“. Njezin glas pun topline, inimnosti, no pomalo teæak i u svojoj pozadini samo mrvicu hrapav popriliËno je teπko zamisliti u izvoenju drugaËije vrste glazbe. No, „Steppin“ niti u ovakvoj formi ne moæemo nazvati Ëistim jazz albumom, te je na nekoliko skladbi potpuno jasno da se protegnuo do krajnje granice koja osigurava ostanak koncepta albuma u zadanim limitima. U odabranom materijalu, prisutno je i mnogo R&B infuencija, elektronike i glazbe svijeta, ali i mnogo dobre sviraËke podloge i isto takvih vokalnih dionica. „Steppin“ sadræava neπto viπe od 50 minuta izuzetno lagane i zanimljive glazbe koja moæe biti zgodan podsjetnik na omiljene hitove koji su zadnjih 30-ak godina protutnjali top listama i elektronskim medijima. Izabrana glazba zajedno funkcionira kao formula koja relaksira i pomalo budi pokoje sjeÊanje , no „Steppin“ je i prvoklasan audiofilski disk. „Chesky“ je album snimio u njihovom „High Resolution Technology-94/26“ sustavu u Episkopskoj crkvi u New Yorku i posao je kao i mnogo puta do sada obavio maestralno. Producentsku palicu zajedno su dræali Didier Rachou i David Chesky, dok je za snimku brinuo Norman Chesky. Mnogo je truda, talenta i volje u ovaj rad uloæila Christy Baron, ali za vrlo pozitivan dojam koji „Steppin“ ostavlja nakon sluπanja mnogo zasluga ima i odliËan „Chesky“ tim, koji je od pjevaËice i materijala izvukao maksimum. Gordan Gaæi

Larry Coryell, Badi Assad, John Abercombie Three Guitars Chesky Records / Media Audio

HHH¸¸ Tri gitaristiËka virtuoza koji zajedniËkim snagama kreÊu u stvaranje novog projekta scenario je

hi-fimedia #62

kojem smo veÊ mnogo puta svjedoËili. Neke od vrlo poznatih snimaka gitare odraene su u takvoj formaciji. Sjetimo se samo viπe pojavljivanja tria Paco De Lucia, Al Di Meola i John McLaughlina i njihovih legendarnih æivih nastupa. No, iako se nameÊu sliËnosti izmeu njih i onoga Ëiji rad je i tema ovog osvrta primjetno je i mnogo viπe distinkcija. Meu najuoËljivije svakako spada meusobno funkcioniranje glazbenika u potpuno drugaËijem odnosu i sam repertoar skladbi. VeÊ u samom poËetku postaje jasno zbog Ëega je „Chesky“ booklet obogatio slikama sva tri glazbenika u formaciji u kojoj ih moæemo Ëuti i na disku, to jest Larry Coryell lijevo, John Abercombie desno, dok je centralna pozicija rezervirana za Badi Assad. Doista intrigira razlog ovakom pozicioniranju u kojem je Badi, doduπe, zamiπljena kao centar zbivanja, ali isto tako njezina „nylon string“ gitara u momentima djeluje pomalo stjeπnjeno i tiho. UnatoË tome, apartni zvuk njezinih æica silno umirujuÊe djeluje na oπtre nalete gitare John Abercombia, a isto tako uzdiæe njeænije sviranje Coryela. Na taj naËin se uspijeva nametnuti kao moderator atmosfere i originalni brazilski duh koji konaËno ujedinjava sve tri gitare koje polako istraæuju glazbu njezine domovine. Sa svojim tehnikama udaranja po tijelu i instrumentu, te povremenim vokalnim dionicama konaËno stavlja toËku na i zvuku kakav moæemo Ëuti sa albuma „Three Guitars“. Abercombie i Coryell su svoju ulogu odigrali znatno slobodnije viπe uæivajuÊi u svirci, a daleko manje razmiπljajuÊi o svim aspektima konaËnog definiranja albuma. »ujno je to u

svih 13 skladbi na albumu i daje naslutiti da je Badi Assad kao umjetnik koji je veÊ odavno vezan za „Chesky“ imala veliku ulogu u stvaranju ovog albuma, iako se kao koproducent uz Davida Cheskya pojavljuje Larry Coryell. Sve ovo potvruje i nekoliko trackova koji su odsvirani u formi dueta i u kojima se jasno osjeÊa veÊa sloboda gitaristice, a njezin solo „Autumn Breeze“ je jedna od najboljih skladbi na albumu. Kaæimo joπ da je zajedniËko muziciranje Coryyela i Abercombiea izrazito sinergiËno, pa stoga Ëudi podatak da je to njihov prvi zajedniËki nastup. Sve u svemu „Three Guitars“ ne puca od jednostavnosti i ne nudi sve svoje kvalitete prilikom prvog sluπanja. Oni koji se pokuπaju zagledati prema jezgri ideje koja je vodila glazbenike na ovom albumu moraju poËi od Ëinjenice da su na sceni tri veÊ potpuno formirana i etablirana glazbenika na istom instrumentu svaki sa svojim idejama i naËinom sviranja. VeliËina i snaga albuma „Three Guitars“ je ujedinjavanje njihovih razliËitosti i zajedniËko kreiranje glazbenog prostora u traæenju nadahnuÊa i æelji da mnoge ideje obrade na svojstven naËin. Zbog toga je Badi bila i pomalo ærtvovana, no samo sviraËki. Idejno je ovo njezin projekt, iako to nigdje nije izrijekom navedeno. Snimka, kako smo i oËekivali, na najviπem je nivou uz „High Resolution Technology-94/26“. Gordan Gaæi

Randy Brecker 34th N Lex ECS Records HHH¸¸

Posljednji album Randy Breckera kao temu i lajtmotiv uzima Manhattan sa svom njegovom atmosferom, uæurbanoπÊu i gomilom sitnih dogaaja okoliπa koji je na svoj naËin uvijek budan i u kojem se uvijek poneπto dogaa. Takva πiroka tema dozvolila je Breckeru koncipiranje albuma kombinacijom raznih glazbenih stilova i konaËno graenje vrlo pitkog i na trenutke

nadahnutog albuma koji nije samo joπ jedan kamenËiÊ u nizu istraæivanja jazz glazbe kao podloge koja odliËno upija latino, fuky ili pop utjecaje. Sigurno je da Randy Brecker nije mogao potpuno napustiti zvuk, te skladateljsku i sviraËku koncepciju koju je godinama njegovao, no ovim albumom se uspio dovoljno odmaknuti od koloteËine koja mu je prijetila. OdliËnu ekipu glazbenika okupio je Brecker na projektu „34th N Lex“, a od kojih moramo izdvojiti trombonistu Fred Wesleya velikog soul-funk znalca koji je svoje znanje na tom polju izgraivao u u bandu Jamesa Browna. Tu su i Michael Brecker i David Sanborn na tenor i alto saksofonu, vrlo zapaæeni Ronnie Cuber na baritonu, odliËni Clarence Penn na bubnjevima i pjevaË J. Phoenix koji se naæalost pojavljuje samo na „All 4 Love“. Album je u cijelosti ugodan i s nekoliko odliËnih momenta u koje spadaju naslovna skladba, zatim ritmiËna „Hula Dula“ i hard-bop „Tokyo Freddie“. „The Fisherman“ je skladba nastala kao malo podsjeÊanje na prijatelja i bivπeg teneristu sastava Bob Berga, a album zakljuËuje „The Castle Rocks“ sa dosta zapaæenim solom Ade Rovatti, sadaπnje supruge Randy Breckera. Sve u svemu album koji svojom koncepcijom i izvedbom budi Randy Breckera, gura ga dalje od dosadaπnjih glazbenih razmiπljanja i prikazuje ga u pomalo drugaËijem svjetlu. Za kraj recimo da je „34th N Lex“ dobio i Grammy nagradu, koja u svijetlu navedenoga ima i simboliËni karakter i dolazi u pravo vrijeme i bez sumnje na pravo mjesto. Gordan Gaæi

www.hifimedia.hr

HomeVision s u r r o u n d

•

d v d

•

v i d e o

Infinity Cascade

PoveÊanim zahtjevima træiπta i novim tehnoloπkim zahtjevima, tvrtka Infinity odgovara novom serijom zvuËnika Cascade. Radi se o seriji koju Ëini sedam modela - dva samostojeÊa, dva predviena za smjeπtaj na stalak, jedan centralni zvuËnik i dva aktivna subwoofera. Ono πto ove modele razlikuje od ostatka svijeta u pogledu dizajna i izrade zvuËnika jesu sasvim novi Maximum Radiating Surface™ (MRS™) planarni driveri. ZahvaljujuÊi stalnom ulaganju u razvoj i istraæivanje træiπta, u Infinityu su proizveli nove zvuËniËke sustave koji Êe se sasvim lijepo uklopiti u moderne A/V sustave, s LCD ili plazma ekranima u sredini. Okosnica serije Cascade jesu novi driveri, mnogo pliÊi od uobiËajenih drivera s motornom zavojnicom i magnetom, s novorazvijenom CMMD® membranom dimenzija 197x85mm - izrazito laganim i Ëvrstim aluminjskim sendviËem sa strateπki implementiranim naborima radi poveÊane ËvrstoÊe. Kako bi se membrana mogla pokretati upotrijebljene su i posebne dvostruke elipsaste zavojnice, koje omoguÊavaju uniformno, klipno pokretanje membrane. ZahvaljujuÊi navedenom, sve modele, ukljuËujuÊi i subwoofere iz nove serije Cascade, krase male vanjske dimenzije, pogotovo dubina zvuËnika te lak smjeπtaj u prostoru. Za ilustraciju, najveÊi model iz serije - Nine (9), u sebi sadræi dva CMMD basa i jedan 25mm CMMD visokotonac, koji su zasluæni za reprodukciju frekvencijskog podruËja od 80 do 40kHz (-6dB) uz osjetljivost od 87dB i impedancu od 8Ohma. Skretnica je kompleksna, s rezom od 24dB pri 1500Hz. Kako bi se uklopili u novo okruæenje,

video news

sliËna je tehnologija upotrijebljena i u subwooferima 12 i 15, koji viπe nisu obiËne dosadne kutije, veÊ dizajnom atraktivni dijelovi AV sustava. Model Fifteen (15), u sebi sadræi Ëetiri jedinice dimenzija 15x15cm, koje pogoni pojaËalo snage 300W (RMS). Subwoofer je sposoban prenijeti frekvencije od 32-150Hz. Pojava subwoofera oznake Twelwe, s 25 centimetarskom CMMD jedinicom i 300W pojaËalom, oËekuje se poËetkom 2006. INFO: Media Audio, tel. 021/323 550

Novi Yamahin receiver RX-V4600

hi-fimedia #62

Yamaha je na træiπte plasirala novi 7.1 receiver za kuÊno kino s THX Select 2 certifikatom. KonaËnim koriπtenjem THX-a, Yamaha je dobila dugo oËekivanu nadogradnju sa kojim Êe zvuk sada biti joπ bolji. Uz THX receiver nudi i HDMI, Dual i.Link prikljuËak kao i veÊ dobro poznatu funkciju YPAO (Yamaha Parametric Room Acoustic Optimizer) automatsko podeπavanje surround dekodera. RX-V4600 (dimenzije 430 x 171 x 436 mm /18 kg) daje 130 W na 8 Ohma za 7kanalno pojaËanje πto je i viπe nego dovoljno za pokretanje velikih zvuËnika. Kroz HDMI prikljuËak (dva ulaza i jedan izlaz), moæe se procesirati digitalne audio signale ukljuËujuÊi DVD-Audio, CD, Dolby Digital i DTS. Receiver osim toga pruæa video pretvaranje iz bilo kojeg izvora u komponentni i potpunu kompatibilnost s HDTV-om (720p, 1080i). Dual i.Link (IEEE1394) je namijenjen za digitalno prikljuËenja DVD-Audio Linear PCM-a, Super Audio CD DSD (Direct Stream Digital) i ostali visokokvalitetnih izvora. U Yamahi, osim toga kaæu, da je napajajuÊi sklop nadograen u odnosu na model RX-V2500 kako bi mogao isporuËiti veÊu snagu. Osobna postavka je obogaÊena s nizom moguÊnosti reprodukcije u viπe prostorija, omoguÊujuÊi tako korisniku da uæiva u tri razliËita izvora u tri razliËite prostorije, a svime time se upravlja s Zone Remote Unit (jedinicom za daljinsko upravljanje), koji se takoer moæe rabiti s opcijskim daljinskim upravljaËem. Kod domaÊeg zastupnika RX-V4600 ima cijenu od 8.550,00 kuna. INFO: Audio Art, tel. 01/4847 875

www.hifimedia.hr

Pioneer - novi DVD ureaji Dva nova DVD ureaja iz Pioneerove radionice su se pojavila na domaÊem træiπtu. To su DV380 i DV585A, a komptibilni su sa DivX formatom i mogu reproducirati izvanredno visoku kvalitetu slike, rabeÊi 108 MHz /12 bitni video D/A pretvaraË. KljuËna oznaka ovih modela je vrlo kvalitetna reprodukcija DivX formata - „MP3 video“ - s podrπkom za izvanjske tekstualne datoteke, za brojne europske jezike. Vrhunska kvaliteta 108 MHz/12 bitnog digitalno analognog pretvaraËa (DAC), jamËi izvanredno dobru kvalitetu slike, kao i PAL/NTSC Dual Pure Cinema Progressive Scan izlaz, koji osigurava da je slika stabilna i bez podrhtavanja. JaËi model ovog Pioneerovog dvijca je DV-585A, nadograeni model za DVD entuzijaste, koji traæe jedinstvenu svestranost. Njegova kljuËna znaËajka je takoer reprodukcija DivX formata, a nudi 10-struku kompresiju MPEG-2 standarda, a moæe reproducirati i DVD-Audio i SACD. DVD Audio reprodukcija isporuËuje visoko razluËivi surround zvuk bespri-

jekorne kakvoÊe, dok SACD repodukcija primjenjuje digitalnu audio tehnologiju, pod nazivom Direct Stream Digital. Ona osigurava da se kod reprodukcije bilo kojeg izvornog materijala, proizvodi istinski prirodni zvuk bez degradacije ili bez greπke. Ostale znaËajke ukljuËuju: reprodukciju MP3, WMA kompresiranog zvuka i JPEG datoteka - kako bi se JPEG fotografije mogle prikazati na televizoru, kompatibilnost s RW diskovima, te Advanced Disc Navigator, koji olakπava pristup video sadræaju ili nasnimljenim fotografijama na disku. DV-380 je dostupan u srebrnoj ili crnoj boji i namjenjen je onima koji po prvi puta kupuju ureaj, a koji reproducira vrhunsku DVD sliku i zvuk. Ureaj podræava niz equalizera kako bi se stvorila razliËita sluπna okruæenja od rocka do klasike, te kao i DV-585A, kompatibilan je s DivX formatom, MP3, WMA i JPEG datotekama. Cijena ureaja DV-380 je 712,50 kuna, a DV585A 1.140,00 kuna, kod domaÊeg zastupnika. INFO: Helikop, tel. 01/4650 870

Lexicon MC-4 Na temeljima dobro prihvaÊenog MC-12, novi MC-4 je kvalitetni digitalni procesor zvuka s 5.1 analognim ulazima za Super Audio CD i DVD-A ureaje, s THX Ultra 2 certifikatom. Kompatibilan je s 3 HDTV video izvora, 5 DSP ureaja, 8 podesivih ulaza, ima intuitivno korisniËko suËelje i nepogreπivi zvuËni potpis od MC-12. Lexiconov MC-4 je namijenjen korisniku koji zahtijeva beskompromisnu kvalitetu zvuka digitalnog kontrolera s brojnim ulazno/izlaznim prikljuËcima. PruæajuÊi Ëisti i prirodni zvuk kod reprodukcije filma i glazbe, MC-4 pruæa jednako dobru reprodukciju u LOGIC7, THX Ultra 2 ili THX Surround EX rabeÊi pri tome 4 zasebna „Analog Devices“ SHARC DSP pogona i Cirrus Logic DSP pogon za Dolby Pro Logic II, Dolby Digital Surround EX, DTS 96/24, DTSES (diskretni i matriËni) i DTS NEO:6 dekodiranje. Zvuk je dodatno poboljπan s 8 D/A pretvaraËa koji daju 24-bitnu rezoluciju iz 44.1 kHz do 192 kHz, s klasiËnim Lexiconovim performansama. A/D pretvaranje se izvodi na 24-bitna kako bi se odræala nevjerojatna kvaliteta zvuka kod analognih izvora. Na MC-4 se moæe prikljuËiti 8 pari RCA audio utiËnica. Opcije ukljuËuju do 8 stereo ureaja ili 5 stereo ureaja i 5.1 kanalni ureaj ili dva stereo ureaja i 5.1 kanalni ureaj za odvojene viπekanalne ureaje kao πto su DVD-A i SACD. Osim toga, 4 koaksijalna S/PDIF i 4 optiËka S/PDIF ulazna prikljuËka se tu nalaze za prihvat do 8 digitalnih audio izvora. Video ulazi ukljuËuju 5 kompozitnih i 5 S-Video prikljuËaka kompatibilnih s NTSC, PAL i SECAM, te 3 seta komponentnih video ulaznih prikljuËaka za potpunu kompatibilnost s HDTV-om. INFO: www.lexicon.com

www.hifimedia.hr

video news Panasonicovo digitalno pojaËalo SA-XR55 PojaËala su jedna od posljednjih analognih veza u lancu kuÊnog kina, ali i to se ubrzano mijenja, jer sve je viπe proizvoaËa koji koriste novu i dostupnu tehnologiju digitalnog pojaËala. Panasonic je jedna od prvih tvrtki koja je uspjeπno primijenila spomenutu digitalnu tehnologiju, a njihov novi primjer je receiver oznaka SA-XR55. On koristi novu tehnologiju dvostrukog pojaËanja (Dual amplification), kako bi mogao svih sedam kanala pogoniti na 100 W (6 Ohma). Iz Panasonica nas uvjeravaju da njihov Dual Amp sustav pojaËava kvalitetu zvuka s automatskim preusmjeravanjem snage u dva kanala

u stereo modu, tako da dva pojaËala pogone svaki prednji zvuËnik. Viπekanalna reprodukcija je podræana sa svim surround formatima ukljuËujuÊi Dolby Pro-Logic IIx, Dolby Digital EX, DTS 96/24, DTS-ES i DTS NEO:6. U biti, svi potrebni 6.1 surround dekoderi su korisniku uvijek pri ruci i tu sigurno neÊe biti nikakvih problema. Njegove male dimenzije od dimenzije 430 x 107,5 x 394 mm te teæine 4,5 kg, biti Êe dobar mamac za sve one koji nemaju dovoljno prostora, a æele uæivati u zvuku kuÊnog kina. Panasonic SA-XR55 Êe uskoro biti na træiπtu, a cijena joπ nije utvrena. INFO: RAM 3, tel. 01/2459 222

Denon AVC-A11XV

Nakon high-end AVC-A1 Ëudoviπta iz Denona, predstavljeno je i novo 7-kanalno surround pojaËalo s THX-Ultra2 certifikatom AVC-A11XV (dimenzije - 434 x 178 x 500 mm/ 23,6 kg). AVC-A11XV rabi istu tehnologiju kao i njegov veÊi brat, s neπto manjom ali joπ uvijek impozantnom viπekanalnom snagom od 7 x 140 W na 8 Ohma i odræava MultEQ XT korekciju prostora i tehnologiju kalibracije. Osim svih dostupnih 6.1 surround dekodera na træiπtu, treba istaknuti veÊ ustaljeno pravilo da kod Denona bez Burr-Brown 192kHz/24bit digitalno-analognog pretvaraËa (dva po kanalu) nema i vrhunskog zvuka, pa to treba posebno istaknuti. Na listi znaËajki tu se joπ nalaze pretvaranje iz komponentnog, kompozitnog i S-video izvora u HDMI, te HDMI izlaz za prikljuËivanje pogodnog ekrana (LCD, Plazma, itd.). Od video izlaza tu su: tri HDMI, tri komponentna, osam S-video, osam kompozitnih i DVI-D. Audio prikljuËci ukljuËuju 12 parova analognih stereo i osam digitalnih (pet optiËkih i tri koaksijalna) ulaza. Audio ulazi ukljuËuju i set 8-kanalnih analognih predizlaza kao i tri optiËka digitalna. Joπ jedan dodatak je Denon Link 3 za SACD, za prikljuËivanje na sadaπnje i buduÊe Denonove DVD ureaje (kao πto je DVD-A1XV) za izravni prijenos viπekanalnog digitalnog zvuka visoke razluËivosti. Denon AVC-A11XV je dostupan u boji aluminija ili crnoj boji, a cijena mu je 26 tisuÊa kuna kod domaÊeg zastupnika INFO: Komteh, tel. 01/3650-452

hi-fimedia #62

Sonyev prvi HDMI receiver Sonyevi proizvodi uvijek su pratili najnoviju tehnologiju, pa tako i njihov novi receiver oznaka STR-DA7100 ES prati trend digitalnog prikljuËivanja. Opremljen je s HDMI ulazima (dva) i jedinim izlazom za ekrane ili projektore, koji su sliËno opremljeni. Od ostalih prikljuËaka tu su dva iLink ulaza, koji su kompatibilni sa SACD i digitalnim viπekanalnim zvukom, te komponentne video prikljuËnice. Svi video signali se mogu pretvoriti u komponentni. STR-DA7100ES rabi Sonyev novi 32-bitni S Master Pro Digitalno pojaËalo za pojaËanje 7.1 kanala, s nazivnom snagom od 170 W po kanalu na 8 Ohma (0.15 THD) a ugraeni su svi napredni surround dekoderi: Dolby Digital EX, DTS-ES (MATRIX 6.1/DISCRETE 6.1), DTS 96/24/DTS, Dolby Pro-Logic IIx. Cijena mu je u Velikoj Britaniji oko 1.700 funti. INFO: www.sony.com

www.hifimedia.hr

Marantz DVD DV 9600 Korisnici surround i stereo zvuka mogli bi naÊi odliËnog partnera u novom Marantzovom DVD plejeru oznake DV 9600 (440 x 384 x 115 mm/8,5 kg). Ovo je Marantzov najjaËi model koji Êe imati dosta visoku cijenu koja joπ nije utvrena, ali kod takvih ureaja koji pruæaju vrhunski doæivljaj slike i zvuka, to i nije toliko presudno. Ovaj DVD sadræi sve najnovije tehniËke inovacije koje se mogu naÊi na træiπtu. »ita sve visoko kvalitetne audio standarde DVDAudio i SACD (koristi se digitalno- analogno 192 kHz/24 bitno pretvaranje za sve kanale), pa Êe svi korisnici moÊi uæivati u visoko vjernoj reprodukciji zvuka, bez obzira na standard. Kako se nebi gubilo na kvaliteti digitalnog audio signala, tu su dva IEEE 1394 prikljuËka. Kako je audio sekcija napravljena sa velikom paænjom tako je uraeno i sa video sekcijom. Podræan je

PAL i NTSC Progressivan Scan kao i Digitalni Video Scaling, koji omoguÊuje reprodukciju viπe rezolucija 480p/576p/720p/1080i i 1080p. Naravno, Digitalni Video Scaling je moguÊe koristiti iskljuËivo kroz HDMI izlaz (verzija 1.1). Kod izlaznog video signala koristi se 216 MHz/14-bit video digitalno analogni pretvaraË. Jedno od iznenaenja je i Dolby Headphones funkcija, sa kojom je omoguÊeno sluπanje surround zvuka i kroz izlaz za sluπalice. Ne treba posebno niti naglaπavati, da je DVD opremljen i Dolby Digital, DTS, MPEG, DTS 96/24 dekoderima. Potpuna paænja je posveÊena i svim straænjim prikljuËcima od kojih Êe svaki korisnik naÊi ono πto traæi, a svi su pozlaÊeni. Marantzov model DV 9600 sigurno Êe pobuditi veliku paænju na træiπtu. INFO: TechnoMax, tel. 01/3330 999

Philips - tri nova high-end LCD TV-a U skladu s EICTA standardima za High Definition performanse, tri nova modela - 32/37/42 PF9830 - nude HDMI, DVI-I, komponentni video, USB2.0 i prikljuËak za memorijsku karticu. Pixel Plus 2 tehnologija se veÊ potvrdila obzirom da daje izvanrednu kvalitetu TV slike, zahvaljujuÊi sustavu skaliranja ulaznog signala kako bi se postigla razluËivost prikaznika i podesio svaki pojedini piksel unutar slike. Pixel Plus 2 HD dodatno poboljπava rezoluciju dodajuÊi joπ veÊu snagu procesiranju za joπ bolju oπtrinu pa se tako Ëak mogu poboljπati i High Definition slika. Pixel Plus 2 HD rabi posebni sustav za smanjenje πuma za MPEG πum, blokira i kvantizira, kako bi slika bila mirna, Ëista i prirodna. 32/37/42PF9830 imaju i Ambilight 2, drugu generaciju verzije Philipsove tehnologije ambijentalnog pozadinskog osvjetljenja koja znaËajno smanjuje oku vidljive deformacije i pruæa uoËljivo poboljπanje u kvaliteti slike. Ambilight 2 je dodatno poboljπana s dvo-kanalnom moguÊnosti, gdje se nezavisno projiciraju boje s lijeve i desne strane ekrana, omoguÊujuÊi da se boje i intenzitet preciznije uklope u sadræaj na ekranu. On dodatno poboljπava osvjetljenje i zasiÊenost boja i ima Ëetiri - za razliku od izvornih dva - moda gledanja (Dynamic, Relaxed, Action i Ambiance). Izlazne razine su potpuno podesive prema osobnim potrebama. PrikljuËci su brojni s triom WXGA panela koje posjeduju HDMI i DVI-I digitalne ulaze, komponentni video ulaz, dva USB2.0 utora, utor za memorijsku karticu, tri SCART ulaza (dva RGB) i Ethernet prikljuËak (samo 42PF9830), te dva digitalna audio ulaza i jedan digitalni audio izlaz. INFO: www.philips.com

www.hifimedia.hr

TEST

“Nabrijani” surround receiveri p i πe: D u b r a v k o To p l a k no πto se veÊ prije nekoliko godina oËekivalo, sada se upravo dogaa s receiverima u klasi do pet tisuÊa kuna. Njihova opremljenost je zaista na visokoj razini. Gotovo da i nema modela koji ne posjeduje sve varijante surround dekodera koji postoje danas na træiπtu. Iako se uvijek postavlja pitanje kakva je kvaliteta takvih receivera, zbog vrlo povoljne cijene, moæe se slobodno reÊi da se za to ne treba previπe brinuti. Surround zvuk je doveden na impresivnu razinu i s njime Êe biti zadovoljni gotovo svi poklonici kuÊnog kina. Stereo zvuk je manje bitan generaciji potroπaËa odrasloj na DVD mediju, ali veÊina se proizvoaËa i dalje trudi usavrπavati obje tehnologije kako bi pruæili kvalitetnu stereo i surround reprodukciju u jednom ureaju. Receiveri pristigli na test pokazat Êe koliko je koji proizvoaË poklo-

www.hifimedia.hr

nio paænje na odreenom segmentu. Testirani modeli su Pioneer VSX-1015, Yamaha DSPAX 757 te Harman Kardon AVR 235.

Harman Kardon AVR 235 Novi receiver oznake AVR 235 je zamjena za veÊ sada starijeg brata oznake AVR 230, kojeg su Ëitatelji imali prilike upoznati na testu u broju 56. Tada je AVR230 odliËno ocijenjen i bio je dobro prihvaÊen od korisnika kako osebujnim dizajnom tako i kvaliteom reprodukcije. Mlai brat je svojim prednjim izgledom potpuno identiËan modelu AVR 230. Zadnja strana je ipak dobila neπto novo uz sve silne prikljuËke, a radi se o dodatnom straænjem centralnom kanalu. Korisnik Êe, ako mu to prostor dopuπta, moÊi uæivati u joπ jednom straænjem (sada duplom) centralnom kanalu, odnosno joπ jednom zvuËniku. Time se moæe postiÊi bolja rasprostranjenost

zvuka iza sluπatelja ali uvjetuje kupnju dodatnog zvuËnika i poveÊanje cijene cijelog surround sustava. Ostali prikljuËci nisu se mijenjali te ih je sasvim dovoljno za prikljuËak bilo kojeg ureaja koji moæe pasti na pamet. Receiver je takoer nadograen s joπ jaËim viπekanalnim pojaËalom, koji sada ima joπ 5 W jaËu snagu, odnosno ukupno 7 x 65W na 8 Ohma. Osim toga je teæi od starijeg brata za 1,5 kg. Iako se ovo Ëini pomalo kozmetiËki, snage nikada dosta, pa i ovako malo poveÊanje u nekim trenutcima zna vrlo dobro doÊi. Osim svih moguÊih surround dekodera od Dolby i DTS-a u 5.1 izvedbi tu su i sve 6.1 kanalne izvedbe. Dodana je zadnja izvedba Dolby Pro Logic IIx, koja omoguÊuje svim audio materijalima da budu reproducirani kroz sve kanale. Dva formata koje od prije sreÊemo kod Harman Kardonovih receivera - Logic 7 i Vmax takoer su prisutni. Samo da podsjetim

Ëitatelje, Logic 7 poboljπava reprodukciju basa kod Pro Logic materijala i stvara stereofilske straænje uËinke iz mono materijala, dok je Vmax zaduæen za proπirenu stereo reprodukciju. Kroz sluπalice se uz Dolby Headphone funkciju, (ima tri moda: DH 1/ DH2 / DH3), moæe priliËno dobro doæivjeti surround doæivljaj zvuka. On screen grafiËki prikaz nije se nimalo mijenjao u odnosu na model AVR 230, a krasi ga priliËno jednostavna logika upravljanja. Kod podeπavanja surround dekodera ponovno je ostavljena moguÊnost, odnosno, obavezno se mora podesiti razina pojedinog kanala za svaki surround mod zasebno. To znaËi da nije dovoljno podesiti razinu zvuka na Dolby Digitalu nego se postupak mora ponoviti i za sve ostale surround modove. Lexicon i Meridian kao daleko skuplji ureaji koriste takoer istu logiku, a praksa je pokazala da takav naËin ima smisla. PomoÊu X-Over funkcije moguÊe je svakom zvuËniku

hi-fimedia #62

TEST santan prikljuËak za mikrofon, pomoÊu kojeg se konfiguriraju svi potrebni parametri u surroundu (MCACC). Novo je da sada gumb ukljuËenja receivera u svome srediπtu ima malenu diodu koja svijetli plaviËastom svjetloπÊu, πto bi trebalo govoriti o nekakvoj njegovoj ozbiljnosti, obzirom da su do nedavno samo daleko skuplji ureaji koristili takvo osvjetljenje. Harman Kardon AVR 235 1

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost

regulirati raspon bas frekvencije od 40, 60, 80, 100, 120 i 200 Hz. I na ovom modelu se koristi veÊ dobro znana Harmanova EzSet funkcija. Njome je omoguÊeno potpuno automatsko podeπavanje razine zvuka na svim kanalima. Skriveni mikrofon u daljinskom upravljaËu omoguÊuje praÊenje test tona iz receivera, a unutarnji software u receiveru usporeuje podatke i podeπava sve kako bi trebalo biti. Napominjem da je u veÊini sluËajeva na receiverima s takvim automatskim sustavom, ipak dobro dodatno provjeriti razinu zvuka, te provesti malu ruËnu korekciju, kako bi se dobio maksimalno dobar odnos svih kanala. Niti daljinski upravljaË nije mijenjan, pa tako on ima sve karakteristike prijaπnjeg modela. Osim gotovih tvorniËkih programiranih kodova daljinski moæe automatski nauËiti i kodove drugih ureaja. Za to mu ne treba pomoÊ daljinskog upravljaËa ureaja, nego ih on jednostavno sam pronalazi, uzevπi u obzir da je takav ureaj ukljuËen i prisutan u njegovoj blizini.

Zvuk Harman Kardon i na ovom receiveru ostaje vjeran svojoj veÊ prepoznatljivoj kvaliteti zvuka. Vrlo dobar zvuk stereo moda s dobrom reprodukcijom srednjotonskog i visokotonskog podruËja. Bas je ipak neπto mekπeg karaktera, a ponekad zna svojom veliËinom pomalo zamutiti zvuËnu sliku. Treba istaknuti odliËno ocrtavanje prostora po dubini i πirini, πto je rijetka odlika receivera u ovoj klasi. I kod surrounda zvuka, bas je malo bio premekan za ukus autora i trebao bi biti neπto tvreg karaktera. Bez obzira na to, svi surround modovi bili su odliËno reproducirani. Najviπe treba pohvaliti zadnju prostornu scenu (SL+SD+SCL+SCD) koja ispunjava prostor iscrpnim detaljima. U tome svakako pomaæu i dva straænja centralna kanala, a koji uz odliËni procesor, „Ëupaju“ maksimalno πto se moæe iz ovog receivera dobiti. ZakljuËak U svakom pogledu receiver Harman Kardon AVR 235 nije nimalo loπiji od modela 230. Zadræao je

sve njegove dobre karakteristike, a dodane su samo neke gore opisane malene izmjene. “Dobrog konja za trku ne treba mijenjati” - s time su se vjerojatno vodili i u Harman Kardonovom taboru. Ovaj receiver neÊe nikoga razoËarati jer spada u sam vrh svog cjenovnog razreda. Dobra opremljenost surround formatima, te ugodan stereo i surround zvuk, njegove su dobre odlike. Pioneerov VSX-1015 Pioneer veÊ godinama pokuπava naÊi pravi omjer izmeu skupih i jeftinih receivera, jer su njegovi skuplji modeli uvijek bili znatno bolji nego oni jeftiniji. Novim modelom oznake VSX 1015, ta bi se situacija mogla podosta promijeniti. Na njemu Pioneer nije puno æelio eksperimentirati s dizajnom, pa je primijenio svoju veÊ uobiËajenu formulu. Lijevom i desnom stranom dominiraju dva okrugla gumba, dok srediπte ureaja krasi LCD displej ispod kojega su pomiËna vrataπca. Ona prekrivaju popriliËno funkcijskih tipki, kao i mnoπtvo ulaznih prikljuËaka. Korisnicima Êe sigurno biti intere-

Daljinski upravljaË Jednostavnost upravljanja

ZnaËajke - Dolby Digital, Dolby Digital EX, Dolby Pro Logic, Dolby Pro Logic II (movie, music i emulator), Dolby Pro Logic IIx Dolby 3 stereo dekoder - DTS ES matriËni, DTS-ES diskretni, DTS Neo: 6 (cinema i music) dekoder - Logic 7 (cinema, music i enhance) - 5 kanalni stereo i 7 kanalni stereo - sluπanje surround modova kroz sluπalice - On screen grafika - daljinski upravljaË sa EzSet funkcijom - programibilni/uËeÊi daljinski upravljaË - 4 programibilne makro tipke na daljinskom upravljaËu - 6 x 65W na 8 Ohma - DSP modovi: Hall 1, hall 2 i theater - Vmax (near i far) - 30 memorija za radijske postaje

za MCACC kalibracija sustava snaga pojaËala surround zvuk THX Select 2

protiv nema pretvorbu video signala iz S-VHS u komponentni stereo zvuk

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

TEST

BEST

BUY

a zvukovno crtanje prostora iza sluπatelja i oko njega je doista fantastiËno. Niti prednja zvuËna scena nije nimalo zaostajala za zadnjom, te je uæitak bilo pratiti bilo koji surround materijal (filmski ili glazbeni). Pioneer VSX-1015 1

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost Daljinski upravljaË Jednostavnost upravljanja

Straænja strana receivera nudi sve vrste prikljuËaka kao i ostali testirani ureaji. Pohvalio bi Ëak tri ulazna i jedan izlazni video komponentni video prikljuËak (Y, Pb, Pr), s Ëime je ovaj receiver u prednosti nad ostalima, jer ima prikljuËak viπe za ureaje koji posjeduju kvalitetan izlazni video signal. NajveÊa novost ovog modela u ovom cjenovnom razredu je ipak skrivena ispod poklopca samog receivera a to je THX Select 2 certifikat. Select 2 je najnovija THX znaËajka u kuÊnom kinu koja nudi doæivljaj velike kino dvorane u znatno manjem okruæenju vlastite sobe. Samim THX Select 2 certifikatom korisnik moæe biti siguran da je Pioneer VSX-1015 proπao sve rigorozne THX audio/video standarde te da nudi kvalitetu koja nije uobiËajena u njegovoj cjenovnoj klasi. Pioneer nije πkrtario niti na snazi jer ugraeno viπekanalno pojaËalo daje zavidnih 7 x 120 W (8 Ohma) po kanalu. Tu je i 192 kHz/24 bitni digitalno/analogni pretvaraË, te WMA 9 Pro surround zvuËni format koji je

kompatibilan s veÊinom Windows Media Video High Definition materijala i moæe pokrenuti sedam kanala na 96 kHz/24 bita. Ulaskom u izbornike na On Screen grafiËkom prikazu vidi se sva paænja koju su u Pioneeru posvetili ovom receiveru. Mnoπtvo podeπavanja kako ruËnih tako automatskih, dat Êe pune ruke posla korisniku da ih savlada. VeÊina Êe vjerojatno izabrati odliËan Pioneerov automatski sustav podeπavanja svih surround parametra (MCACC), koji traje oko tri minute. Podeπavanja su zaista iscrpna, vrsta zvuËnika (mali,veliki, itd.), buka prostora, vrijeme kaπnjenja, EQ, itd.. Ovdje moram napomenuti da je nakon automatskog podeπavanja zvuk bio bolji nakon procesa finog, ruËnog podeπavanja (udaljenost i izlazna razina zvuka). RuËno se Ëak moæe podesiti i peterostruki EQ (40 Hz, 125 HZ, 250 Hz 4 kHz i 13 kHz s priliËno blagim Q faktorom) i to za svaki kanal. Kod THX-a, paæljivo treba podesiti i udaljenost dva straænja centralna

zvuËnika, a nudi se raspon od 00,3 m/ viπe od 0,3 do 1,2 m i viπe od 1,2 metra. Daljinski upravljaË vrlo dobro obavlja svoju funkciju, a treba istaknuti njegovu programibilnu i uËeÊu funkciju kodova drugih daljinskih upravljaËa. ©teta πto nema niti jedan vid pozadinskog osvjetljenja tipki, pa je u mraku malo teæe snalaæenje na njemu. Zvuk Mora se priznati da su oËekivanja πto se tiËe stereo zvuka ipak bila veÊa. ZvuËna pozornica iako dovoljno πiroka, bila je gurnuta previπe prema dubini prostora. Mekani i pomalo „napuhani“ bas, te srednji tonovi koji malo strπe iz cijele zvuËne scene, Ëine Pioneera sasvim prosjeËnim surround receiverom u svojoj klasi. Nakon poËetnog blagog razoËarenja situacija se drastiËno mijenja u surroundu. Cijeli prostor dobiva jednu πiru i strukturno bolju definiciju prostora. Mora se priznati, koliko je stereo malo razoËarao, toliko je surround ugodno iznenadio. Kontrola svih kanala bila je na najveÊoj moguÊoj razini,

ZnaËajke - Dolby Digital, Dolby Digital EX, Dolby Pro Logic, Dolby Pro Logic II (cinema i music), Dolby Pro Logic IIx - DTS ES 6.1 matriËni, DTS-ES 6.1 diskretni, DTS Neo: 6 dekoder (cinema i music) i DTS 96/24 dekodiranje - THX Select 2 (cinema, Games i Music) - funkcija MCACC podeπavanje surrounda pomoÊu priloæenog mikrofona - programibilni/uËeÊi daljinski upravljaË - 6 x 150W na 6 Ohma - DSP modovi: Advanced MUSIC , Advanced MOVIE, Expanded Theater, Virtual Surround Back, Advanced Game, TV Surround, Sports, 7-channel stereo, Dialogue Enhancement, - sluπanje surounda kroz sluπalice - 30 memorija za radijske postaje - 192 kHz /24 bitni D/A pretvaraË - 96 kHZ/24-bitni A/D pretvaraË (2 kanala) - Windows Media Audio 9 Professional dekoder - 5 rasponski EQ za svaki kanal

za surround i stereo zvuk opremljenost surround formatima EzSet funkcija 7.1 kanalni ulaz i izlaz

protiv neπto mekaniji karakter bas podruËja

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

TEST sustava (traje svega minutu i 16 sekundi) i ovdje Êe trebati malo dodatnog finog podeπavanja, kako zvuk ne bi gubio niti malo svoje kvalitete. Ono πto treba posebno istaknuti je vrlo dobra kontrola frekvencije skretnice za zvuËnike 40/60/80/90/100/110/120/160/2 00 Hz, pa neÊe biti problema podesiti pravu frekvenciju. Tu je i EQ koji omoguÊuje podeπavanje pet razliËitih frekvencija, Ëime se moæe ublaæiti neke zvuËne negaYamaha DSP-AX 757

Zvuk je jednostavno bio odliËan, s ukljuËenim THX modom, koji je dodatno pripomogao tako dobroj zvuËnoj slici. Bez obzira na to, neke boljke koje su bile prisutne na stereo zvuku i ovdje su bile prisutne, ali sa daleko manjim znaËajem i koje veÊinu korisnika sigurno nimalo neÊe smetati. ZakljuËak Pioneer VSX-1015 je odliËan surround receiver. Niti jedan surround poklonik sigurno neÊe imati nimalo prigovora na njegov zvuk, dok Êe oni koji traæe i dobar stereo zvuk, ipak morati potraæiti svog „ljubimca“ u nekom jaËem cjenovnom razredu. THX Select 2 je ponovno dokazao da svaki receiver s njegovom primjenom, dobiva jednu dodatnu razinu kvalitete viπe, Ëime surround zvuk Ëini neodoljivim. Obzirom na cijenu, moguÊnosti i surround zvuk Pioneer VSX-1015 je trenutno najbolji receiver na træiπtu u klasi do pet tisuÊa kuna. Yamaha DSP-AX 757 Yamaha veÊ godinama vrlo paæljivo pristupa svojim receiverima i to se s vremenom vrlo isplatilo. Svojim novim modelom DSP-AX 757 Yamaha to samo dodatno

potvruje. Prednja ploËa je u crnoj boji (moæe se dobiti i u boji titanija), ali svojim dizajnom potpuno daje na znanje kupcima da je ovo tipiËni Yamahin proizvod, ukljuËujuÊi tu veÊ dobro znani „æuÊkasti“ displej. Ovo ne treba shvatiti kao loπu stvar, nego upravo suprotno, jer je prednja ploËa vrlo funkcionalna, s odliËnom ËitljivoπÊu svih bitnih stvari na displeju. Odostraga je Yamaha dodala u ovu klasu receivera gotovo sve πto se moæe ponuditi, a izdvojio bi odliËnu digitalnu sekciju (tri optiËka ulaza i jedan izlaz, dva koaksijalna ulaza), te dva komponentna video ulaza i jedan izlaz. Tu su Ëak i 7.1 kanalni ulaz i izlaz iz receivera, pri Ëemu se receiver moæe bez problema nadograditi izvanjskim viπekanalnim pojaËalom/dekoderom. Za one koji imaju dovoljno sredstava, prostora i inspiracije za postavku joπ jednog para zvuËnika iznad i pored glavnih lijevog/desnog zvuËnika, AX757 DSP ureaj nudi dodatni izlaz za par prednjih zvuËnika (tzv. ambijentalnih). Ideja vodilja kod ovih zvuËnika je bila da ako imate veliki centralni zvuËnik ispod ekrana, prisutnost kanala se moæe na taj naËin poboljπati, kako bi izlaz central-

nog kanala bio jaËi, a rezultat je taj da dijalog dolazi izravno iz ekrana, a ne ispod ili iznad njega. Yamaha se dobro opremila svim potrebnim surround dekoderima (5.1 - 6.1 te Yamahinom simulacijom 8.1 kanala), a nedostaje samo THX. Tu je i 192 kHz/24 bitni digitalno/analognim pretvaraË (DAC), kao i automatsko podeπavanje sa sobnim EQ - ovaj puta dolazi pod kraticom YPAO (Yamaha Parametric Acoustic Optimiser). YPAO je veÊ poznat iz Yamahinih jaËih modela, koji se sada primjenjuje i na njihove slabije modele, ali s podeπavanjem neπto manje parametara. Svakog korisnika Êe obradovati Yamahino pretvaranje video signala iz loπijeg u kompleksniji video signal (npr. iz kompozitnog u komponentni ili S-VHS). Ovo daje Yamahi prednost pred ostalim testiranim modelima u fleksibilnosti za isporuËivanje video signala na razliËite displeje πto dobro doπla moguÊnost. On screen prikaz izbornika je πkolski primjer Yamahinog razmiπljanja veÊ dugi niz godina. Snalaæljenje u njemu je intuitivno i korisnik Êe vrlo brzo nauËiti sve njegove funkcije. Iako postoji automatska kalibracija surround

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost Daljinski upravljaË Jednostavnost upravljanja

ZnaËajke - Dolby Digital, Dolby Digital EX, Dolby Pro Logic, Dolby Pro Logic II (cinema i music), Dolby Pro Logic IIx - DTS ES 6.1 matriËni, DTS-ES 6.1 diskretni i DTS Neo: 6 dekoder (cinema i music) i DTS 96/24 dekodiranje - 14 razliËitih DSP modova - konverzija video signala iz loπijeg u kvalitetniji - YPAO (Yamaha Parametric Acoustic Optimiser) podeπavanje surrounda pomoÊu priloæenog mikrofona - programibilni/uËeÊi daljinski upravljaË - 6 x 100W na 8 Ohma - 30 memorija za radijske postaje - 192 kHz /24 bitni D/A pretvaraË - Silent Cinema - sluπanje surrounda kroz sluπalice - pure direct - 5 rasponski EQ

za YPAO kalibracija sustava Konverzija video signala DSP modovi DinamiËan stereo i surround zvuk cijena

protiv niπta znaËajno

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

TEST tivnosti koje daje sami prostor u kojem se sluπa. Ne treba niti zaboraviti Yamahine DSP modove s kojima se korisnik moæe dobro „igrati“ i dobiti iznenaujuÊe simulacije razliËitih zvukovnih prostora (14 razliËitih modova). Yamaha je u tome istinski kralj. I kroz sluπalice je moguÊe sluπati surround, u Ëemu pomaæe Yamahina funkcija Silent cinema. Daljinski upravljaË takoer je veÊ poznat iz prijaπnjih serija. Sve dobre osobine su ostale i ovdje. Dobra ergonomija, fluorescentne tipke, mali LCD ekran, a tu su osim tvorniËkih veÊ zadanih kodova i kodovi drugih tvrtki, te moguÊnost direktnog uËenja funkcija s daljinskog u daljinski upravljaË. Zvuk Kod sluπanja stereo materijala obavezno treba ukljuËiti funkciju Pure Direct (zaobilaze se sve nepotrebne zvuËne kontrole) s Ëime se zvuËna slika smiruje te zvuËi puno prirodnije. IznenaujuÊe za Yamahu je priliËno mekani bas ali s dobrom kontrolom. Srednji i visoki tonovi su Ëisti, pa se niti jedan zvuk ne moæe sakriti u zvuËnoj slici. Najbolje od svega je ipak tonski balans, koji je ravnomjeran, pa nema iskakanja niti jednog zvuËnog spektra u odnosu na drugi. Brzina i Ëistina je dala zvuku potrebnu atraktivnost, πto veÊina korisnika voli. I kod sluπanja surround zvuka atraktivnost je ono πto privlaËi. Bas iako mekan, daje odliËne rezultate koje nisam oËekivao, pa su eksplozije u filmskim scenama dobile potrebnu æestinu i prodornost. Prednja zvuËna scena je neπto uæa, ali se vrlo dobro nadopunjuje sa straænjim surround zvukom. Ipak Ëinilo se, da nekako 5.1 materijali zvuËe neπto bolje nego 6.1, jer dodatni straænji centralni zvuËnik ne daje drastiËno poboljπanje dubinske i prostorne pozicije zvuka. ZakljuËak Velika konkurencija ovog puta nisu dale Yamahi da se u potpunosti dokaæe, ali ona itekako ima svoje adute. OdliËni DSP modovi, atraktivan i dinamiËan zvuk, konverzija video signala iz loπijeg u kvalitetniji, te vrlo povoljna cijena, nisu nimalo za odbaciti. Yamaha u svakom pogledu nastavlja svoju dobru tradiciju u surround receiverima.

www.hifimedia.hr

Grupni zakljuËak Sva tri receivera imaju dobrih i loπih stvari. Pioneer je ugradnjom THX Select 2 ipak predstavio neπto do sada sasvim novo u ovom cjenovnom razredu. Surround zvukom bez problema je nadmaπio ostale testirane modele, dok mu stereo nije baπ jaËa strana. Yamaha nudi takoer neπto novo u vidu konverzije video signala iz loπijeg

ProizvoaË Tip Cijena

u bolji, πto je Ëest problem Ëak i kod nekih vrlo skupih receivera. Zvuk je i dalje prepoznatljiv Yamahin, ali s ipak neπto slabijim 6.1 surround zvukom. Harman Kardon je izvrπio samo neke manje kozmetiËke preinake, u odnosu na prijaπnji model, kako bi ostao u trendu. Zvukovno Harman Kardon nije donio niπta novo, veÊ uobiËajeni

dobar stereo i surround zvuk. Kada se sve skupa zbroji, potroπaËi su dobili tri modela surround receivera koji po pristupaËnoj cijeni pruæaju i kvalitetu i moguÊnosti te jamËe ponaosob odliËne rezultate u sustavima kuÊnog kina. S paæljivim odabirom prateÊih komponenti mogu se donekle umanjiti i njihovi pojedinaËni nedostaci.

HARMAN KARDON AVR 235 4.482,00 kuna

Yamaha RV-X 757 3.771,00 kuna

Pioneer VSX 1015 4.465,00 kuna

Suround modovi THX Select / THX Surround EX DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6 Dolby Digital / Dolby Digital EX / Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx Logic 7 / VMAx Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz sluπalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio 9 Professional)

•/• •/•/•

•/•/•/• •/• •/• • 5/6/7 kanalni stereo -

•/•/•/• •/• •/•

•/•/•/• •/• •/• • 6/7 kanala •

Video prikljuËci Prednji Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optiËki Toslink ulaz Digital koaksijalni ulaz Ulaz za sluπalice Analogni stereo audio ulaz

• • • • • •

Zadnji Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz

4 /3 (ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 4 /3 (ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 2/1 (monitorski izlaz)

4/3 (ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 4/3 (ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 2/1 (monitorski izlaz)

4/2 (ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 4/2(ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz) 3/1(ukljuËujuÊi u to 1 monitorski izlaz)

Audio prikljuËci Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optiËki Toslink ulaz /izlaz Digital koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz

6/3 2/1 2/1 •

7/3 3/1 2/• •

6/2 3/1 2/• •

Ostali prikljuËci Pred izlaz iz receivera Subwoofer izlaz Viπekanalni ulaz/izlaz

7.1 kanalni • 7.1 kanalni/7.1 kanalni

7.1 • 7.1 kanalni/7.1 kanalni

7.1 • 7.1

ZvuËniËki prikljuËci (par) Vrsta zvuËniËkih prikljuËaka Boja zvuËniËkih prikljuËnica AC strujni prikljuËak Daljinska kontrola ulazno/izlazna Analogni stereo audio izlaz za sobu 2 Kompozitni video izlaz za sobu 2 12 V okidaË IR ulaz/izlaz ZvuËniËki prikljuËak za sobu 2

7 vijiËasti ‡ moguËnost prihvata banana prikljuËka crna/crvena 2 x 100W • • • • • •

9 vijiËasti ‡ moguËnost prihvata banana prikljuËka crna/crvena 2 x 100 W • • • • • •

7 vijiËasti ‡ moguËnost prihvata banana prikljuËka crno/crvena 1 x 100W 1 • • • • •

Daljinski upravljaË EzSet UËeÊi/ veË uprogramiran LCD / osvjetljenje Osvjetljenje tipki (pozadinsko-fluorescentno) Makro programiranje

• •/• • •/• 4

• •/• •/• •/• samo neke tipke •

• •/• •/• •/• •

BEST

Posebnosti D/A pretvaraË DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugraenih pojaËala Snaga pojaËala 20 Hz ‡ 20kHZ na 6/8 Ohma (svi kanali) Automatska kalibracija surround zvuka

192 kHz/24 bit 24-bit 40/60/80/100/120/200 6

192 kHz/24 bit 32-bit 40/60/80/90/100/110/120/160/200 9

-/7x65 W •

-/7x100 •

192 kHz /24 bitni D/A pretvaraË Motorola 180 MIPS New Engine 80100/120/150/200 6 Snaga pojaËala 20 Hz ‡ 20kHZ na 6/8 Ohma 7x150/•

Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Direktan zvuk Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (πirina x visina x dubina) Teæina (kg) Distributer

• • • • 30 440 x 165 x 382 mm 13.9 Media Audio, tel. 01/487-2222

• • • • 40 435 x 171 x 309 mm 13 kg Nove Boje Zvuka, tel. 01/2337 619

• • • • 30 420 x 173 x 465 mm 15,4 kg Helikop, tel. 01/2314 555

hi-fimedia #62

BUY

TEST

Yamaha-YSP 1 & Mirage Uni Theater - prijatelji velikih ekrana i malih prostora p i πe: D u b r a v k o To p l a k

Yamaha i Mirage dokazali su da se samo iz jednog smjera mogu postiÊi zavidni zvuËni rezultati

ako je od samih poËetaka surrounda uvijek bilo problematiËno razmjestiti veliki broj zvuËnika u prostor, s mnoπtvom kabela koji ih povezuju, konstruktori su pribjegli vrlo interesantnim zamislima. Pokuπali su reproducirati zvuk viπe kanala iz jednog centralnog prednjeg zvuËnika, a da sluπatelj ima osjeÊaj dolaska zvuka i sprijeda i straga, kao u klasiËnoj surround postavci. Iako se takva

100

hi-fimedia #62

ideja Ëini doista smjela i neizvediva, ipak na træiπtu ima nekoliko impresivnih primjeraka koji potvruju da iznimka potvruje pravilo. Upravo takva dva proizvoda su predmet ovog testa, a priznajem da su i mene iznenadili i impresionirali svojim zvukom. Prvi proizvod je iz Yamahine radionice oznake Yamaha YSP 1, a drugi iz Miragea oznake Uni Theater. Oba zvuËnika su domiπljata alternativa za dnevni boravak, spavaÊe sobe, urede ili bilo koji drugi sliËan prostor gdje se ne moæe postaviti klasiËan surround sustav obzirom na ograniËeni prostor ili se æeli postiÊi jednostavnost instalacije. Oba proizvoaËa su zvuËnike namijenili staviti ispod ili iznad plazma ili LCD ekrana. Yamaha-YSP 1 Ovo je svakako jedan od najinteresantnijih ureaja/zvuËnika kojeg sam do sada imao prilike testirati. On u potpunosti zamjenjuje gotovo kompletan surround, ako tu iskljuËimo DVD ureaj. Na prvi pogled, izgleda kao centralni zvuËnik kraljevske veliËine ali u njemu je ipak skriveno neπto do sada nevieno (ako se

izuzme Pioneerov model PDSP 1, od kojeg je Yamaha i preuzela ideju). Ispod prednje zaπtitne mreæice, skrivaju se Ëak 42 zvuËniËke jedinice, koje pokreÊe viπekanalno digitalno pojaËalo. Ali to nije sve, u unutraπnjost je smjeπten Dolby Digital, Dolby Pro Logic II te DTS i DTS Neo:6 surround dekoder. Na prednjoj strani je i maleni LCD displej na kojem se mogu pratiti razliËita podeπavanja. Zadnja strana takoer sadræi sasvim pristojan broj audio-video prikljuËaka, koji Êe zadovoljiti, iako je izostanak S-VHS video prikljuËka, ipak pomalo “hendikep”. Drugim rijeËima, kada se sve ovo zbroji, korisniku uopÊe nije potreban receiver, jer sve je tu. Samo ga treba prikljuËiti na digitalni viπekanalni zvuk s DVD ureaja i na neki veliki ekran, a YSP-1 Êe se pobrinuti za ostalo. Kako zapravo ovaj jedan zvuËnik moæe reproducirati surround zvuk? Digitalno procesiranje signala u YSP-1 individualno podeπava razinu i timing svojih jedinica, kako bi se stvorilo nekoliko razliËitih zvuËnih polja (tzv. Beam). Na isti naËin na koji stereo zvuËnici stvaraju fantomski centralni kanal izmeu njih, tako i YSP 1 stvara dojam da zvuk dolazi svuda oko sluπatelja,

koristeÊi se odbijanjem zvuka od zida u suradnji s posebno izraenim surround modovima. Stoga za razliku od ostalih zvuËnika, uspjeh YSP-1 ovisi o obliku i akustiËnim karakteristikama prostorije. Kao i na svakom receiveru i ovdje postoji On screen grafiËki prikaz, veÊ vien na Yamahinim receiverima, ali neπto malo preraen za ovaj zvuËnik. Najinteresantniji je tzv. Beam izbornik, u kojem je moguÊe podesiti vrlo bitne parametre za zvuk, a svi se odnose na pravilno pozicioniranje zvuËnika, odnosno zvuka u prostoru. Prvi mod (parametar) se odnosi na to da li je zvuËnik smjeπten na sredini sobe ili u samom kutu, te udaljenost zvuËnika od poda. Tu su zatim podeπavanje udaljenosti od desnog, lijevog i straænjeg zida, kao i pozicija sluπatelja u odnosu na zvuËnik. Funkcija «Beam ADJﬂ, omoguÊuje toËno pozicioniranje vodoravne i okomite “putanje” odbijanja zvuka, koja je po meni jedna od najvaænijih podeπavanja. Udaljenost sluπatelja od zvuËnika je podijeljena u velikom rasponu od Ëak 0,3 do 24 metra. Svakom se kanalu dodatno mogu posebno podesiti bas i visoke frekvencije u

www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr

Prikaz distribucije zvuka u idealnoj prostoriji

di prirodniji tri „Beam“ - L+Ls, D+Ds i C - za ograniËeni surround uËinak. Kod 5-Beam moda, svih pet kanala (L, R, C, Ls, Ds) se isporuËuju, a svaki s vlastitim smjerom. Jedino 5-Beam daje pravi surround zvuk. Obzirom na mnoga podeπavanja koja mogu uËiniti

rasponu od +-12 dB. Ako kojim sluËajem sluπatelj i zvuËnik, u odnosu na lijevu i desnu stranu zida nisu potpuno u sredini, moguÊe je i to dovesti u pravilan raspored pomoÊu funkcije «Image Locationﬂ. U snalaæenju s YSP-1 uvelike pomaæe daljinski upravljaË. NajËeπÊe tipke koje Êe korisnik koristiti su svakako Ëetiri «Beamﬂ tipke, kojima se odabiru razliËiti zvuËni modovi. S razliËitim zvuËnim modom, zvuËnik koristi odreenu kombinaciju zvuËnika. Tako se u stereo modu, dubokotonci smjeπteni na lijevi i desni rub zvuËnika, kombiniraju s polovicom visokotonaca za simulaciju uobiËajenih desnih i lijevih zvuËnika. U Stereo+3 modu, koji je daleko uËinkovitiji od ostalih modova u sluËaju kada je YSP-1 smjeπten u kutu prostorije - lijevi i desni stereo kanali su potpomognuti s virtualnim lijevim surroundom, desnim surroundom i centralnim kanalom. 3-Beam mod proizvo-

Ispod maske nalaze se dva bas srednjetonca i 40 visokotonaca. Sve su jedinice pod kontrolom DSP-a

hi-fimedia #62

101

TEST

zvuk odliËnim ili Ëak katastrofalnim, treba posebno posvetiti paænju osnovnim podeπavanjima zvuËnika u izborniku „Beam“. Zvuk Obzirom da zvuk dolazi iz jednog izvora, odnosno mjesta, smjeπtaj izvoaËa u stereu bio je i viπe nego dobar. Iako dubinska zvuËna slika nije bila velika, kao niti njezina πirina, svi su se izvoaËi priliËno dobro razaznavali u njoj. Kao i kod Miraga, ovo ipak nije zvuËnik koji Êe u potpuno zadovoljiti stereo sluπatelja, ali daje sasvim dobre rezultate, s kojima Êe oni manje zahtjevni biti i viπe nego zadovoljni. Ono na πto se treba obratiti paænju je ipak mala koliËina bas frekvencija koju isporuËuje Yamaha. Obzirom na to, svakako treba prikljuËiti dodatno i subwoofer, kako bi taj nedostatak u potpunosti bio izbjegnut. To je posebno vaæno kada se sluπa surround zvuk. Dijalog je kod filmskih materijala bio razgovijetan i Ëist, a zvuËni efekti su vrlo dobro bili smjeπteni u panorami. Jasno se mogao pratiti zvuk od prednjeg lijevog do desnog zvuËnika, dok je kod straænje zvuËne scene situacija malo drugaËija. U biti straænji surround zvuk uvijek je

bio viπe nekako sa strane nego straga, kako je to inaËe uobiËajeno na klasiËnom surround sustavu. Zvuk Êe u svakom pogledu ipak uvelike ovisiti o materijalima od kojih se odbija (lijeva i desna strana prostorije), pa Êe sukladno i tome zadnji kanali biti viπe ili manje dobri. ZakljuËak U svakom sluËaju, Yamaha YSP-1 je davala iznenaujuÊe surround zvuËne rezultate koje ipak nisam oËekivao. Ugraeni surround dekoderi, razliËita podeπavanja zavisno od prostora, te njegovi ulazno izlazni prikljuËci, biti Êe od velike pomoÊi za uæivanje u viπekanalnom zvuku u specifiËnim situacijama za koje je ovaj zvuËnik/ureaj i predvien. ©teta πto u ovom kompletu ne dolazi i subwooferski zvuËnik (Yamaha ih u svome asortimanu barem ima dovoljno), koji bi bio pravi oslonac za zvuk niskih tonova kod YSP-1.

PrikljuËci: Zadnja strana 1 koaksijalni digitalni ulaz 2 optiËka digitalna Toslink ulaza 2 stereo RCA audio izlaza 1 kompozitni RCA video ulaz RS 232 raËunalni ulaz 1 sistemski kontrolni prikljuËak (3,5 mm) 1 subwooferski RCA izlaz

Dodatni pribor: 1 RCA komponentni video kabel 1 digitalni audio koaksijalni kabel 1 RCA stereo audio kabel 1 digitalni optiËki Toslink kabel

ZnaËajke: - Dolby Digital, Dolby Pro Logic i Dolby Pro Logic II (movie, music i game) dekoderi - DTS 5.1, Neo: 6 dekoder (movie i music) - stereo, 3 beam, 5 beam i stereo + 3 beam mod - On screen grafika

- programibilni daljinski upravljaË

• okomita/vodoravna kontrola surround kanala • ugraeni surround dekoderi • vrlo dobar zvuk surrounda

- 2 zvuËnika od 11 cm snage

protiv

Dimenzije i teæina

• u kompletu ne dolazi subwoofer • nema S-VHS izlaza

1030 x 194 x 118 mm / 13 kg

20 W (10 Ohma) - 40 zvuËnika od 4 cm snage 2 W ( 4 Ohma)

Cijena 6.650,00 kuna

Info Audio Art, tel. 01/4847-875

Yamaha-YSP 1 1

Zvuk* (stereo) Zvuk* (surround) Opremljenost Daljinski upravljaË Jednostavnost upravljanja * ocjena zvuka se odnosi na ovu kategoriju surround zvuËnika

102

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

TEST Mirageov dizajner Andrew Welker, doradio je oblik i modul za disperziju zvuka, te ga smjestio iznad visokotonskih i srednjetonskih jedinica. Ovi „diskovi“ u obliku πalice, daju zvuËnik koji zvuk rasprπuje u 360°. Welker misli da Êe na taj naËin novi modeli isporuËivati neutralnije srednjetonsko i blaæe visokotonsko podruËje. Ovo je oËito, do sada, najradikalniji Omni model modernistiËkog dizajna. No, korisnici ne trebaju nimalo brinuti oko toga, jer on zvuËi i viπe nego dobro. Uni-Theater je zapravo nevjerojatno fleksibilan zvuËnik. On

integrira L/C/D zvuËnik, koji je smjeπten na zidu iznad ili ispod TV s ravnim ekranom. Ono πto svakako treba uzeti u obzir, je da se za ostale surround kanale moraju dokupiti joπ dodatni zvuËnici. Kao jednu od opcija Uni-Theater se moæe upotpuniti s dva ili tri Mirageova Nanosata, Omnisata Micro ili Omnisat satelita za surround podrπku. Naravno mogu biti i od bilo kojeg drugog proizvoaËa, ali Mirage preporuËa svoje modele, zbog istog karaktera zvuka. Zgodno je za one koji ne æele puno zvuËnika iza sebe, da se mogu jednostavno odluËiti i za drugi Uni-Theater umjesto zasebnih surround satelita -

dvije/tri kutije - za πesterokanalni sustav. Ovo na æalost nisam imao prilike testirati, a sigurno bi dalo vrlo interesantne rezultate. Sa straænje strane na zvuËniËkoj kutiji se nalaze tri para prikljuËnica i to za lijevi, centrali i desni kanal. Tu je i prekidaË s dvije pozicije za graniËni-kompenzacijski sklop (Stand - stalak i Wall - zid). „Stand“ se odabire kada je Uni-Theater smjeπten podalje od zida i kompenzacija Êe biti izvan sklopa. Postavka „Wall“ pruæa njeæan bas, bez da se kompenzira bas pojaËanje. Tonska Êe ravnoteæa stoga puno ovisiti o tome gdje je i na

Mirage Uni Theater Za razliku od Yamahinog zvuËniËkog surrounda, Mirage je upotrijebio sebi svojstven naËin uporabe jednog zvuËnika, koji daje viπekanalni zvuk. Njegova oznaka je Uni-Theater, a on s jednim kompaktnim zvuËnikom, isporuËuje samo prednje kanale u surroundu - lijevi, centralni i desni kanal. Svojom srebrnom bojom i aluminijskim bruπenim kuÊiπtem Uni-Theater je veliki korak ispred zvuËnika koji koriste plastiËno kuÊiπte, kako u dizajnu tako i u samoj kvaliteti zvuka. NaËin na koji isporuËuje zvuk je veÊ dobro poznat iz njihove Omnisat serije. Poznati

Mirage s jednim kompaktnim zvuËnikom, isporuËuje samo prednje kanale u surroundu - lijevi, centralni i desni kanal.

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #62

103

TEST

koji naËin je zvuËnik smjeπten u prostoriji. Drugim rijeËima, UniTheater je kao i svaki drugi zvuËnik, zvuËat Êe otvorenije i proizvodit Êe duboku zvuËnu sliku kada se smjesti podalje od zida. Pribliæavanjem UniTheatera zidu, zvuËna slika postaje pliÊa, a bas frekvencije se pojaËavaju. U biti zvuËnik se vrlo jednostavno postavlja i nema nikakvih zbunjujuÊih detalja kod njegove postavke, kao πto je to primjer kod Yamahe, kod koje se moraju zbog surround dekodera i posebnih postavki zvuËnika, izvrπiti dodatna fina podeπavanja. Kao πto sam veÊ rekao UniTheater ima zasebni lijevi, centralni i desni zvuËnik smjeπten u istom kuÊiπtu. Svaki „kanal“ ima aktivni Omni srednjetonski/visokotonski par i dva pasivna pogona tj. membrane. Pasivno nije njihov baπ doslovan opis - u ovome sluËaju pasivni pogon znaËi da on nema spiralu ili magnete. Aktivni Omni srednjetonski zvuËnik akustiËki pogoni pasivne drivere i tako pojaËavaju izlaz samih bas frekvencija, πto je veÊ odavna dobro poznati sustav (npr. koriste ga neki Kefovi zvuËnici). Ne treba se zavaravati, kod

ovog sustava sigurno Êe trebati dokupiti joπ i jedan subwoofer. Zvuk Zvuk kojeg je isporuËivao UniTheater je bio nevjerojatno dobar. Stereo dojam, iako uæi nego u uobiËajenom stereo sustavu, bio je iznenaujuÊe velik. Obzirom na isporuËivanje zvuka na sve strane (360 stupnjeva), zvuËna pozornica je dobila na veliËini. Ipak ovo nije zvuËnik namijenjen stereo sustavu, iako moæe posluæiti. Zato sam viπe paænje obratio sluπajuÊi DVD Video materijale, gdje je zvuËna pozornica neprekidno ispunjavala cijelu prostoriju. Gotovo da se mogao nazrijeti svakog instrumentalnog izvoaËa u njoj. Prostorna dubina i potpuna trodimenzionalna pozornica je izvrsno reproducirana, obzirom da zvuk dolazi ipak s jednog mjesta. Ocrtavanje prednjeg zvuËnog prostora odliËno se nadopunjavao i stapao sa zadnjim surround kanalima. Treba naglasiti da i kod ovog zvuËnika zvuk puno ovisi o boËnim stranicama prostorije, koje mogu umanjiti potpuni doæivljaj prednje scene. Nije isto da li se radi o cigli, betonu ili staklu, ali veliku veÊinu sluπatelja, te malene

razlike ipak neÊe bitno smetati, bolje reÊi neÊe ih niti primijetiti. I kod Miragea je potrebno prikljuËiti dodatni subwoofer za potpuni doæivljaj niskih frekvencija. ZakljuËak Mirage je s Uni Theatrom napravio dobar posao. On Êe odliËno posluæiti svima koji se ne æele „igrati“ s premjeπtanjem zvuËnika u prostoru kako bi dobili savrπen zvuk. Svoju zadaÊu prednje zvuËne scene u filmskom ili video-glazbeno doæivljaju obavlja na nevjerojatno dobar naËin, a i potpuno se uklapa u modernistiËki dizajn. Jedina prepreka za njegovu kupnju moæe biti samo u tome da se za potpuni surround doæivljaj ipak moraju dokupiti i ostali surround zvuËnici.

ZnaËajke - kuÊiπte od bruπenog aluminija (postoji i verzija u crnoj boji) - 8 Ohma nominalna impedancija (4 Ohma minimalna) - Frekvencijski raspon od 80 - 20 kHz +/- 3 dB - preporuËena snaga pojaËala od 10-100W - efikasnost zvuËnika od 88 dB - 3 PTH visokotonca - 3 bas /srednjotonska zvuËnika veliËine 7,6 cm (Titanium Deposit Hybrid Woofer) - 2 pasivne zvuËniËke membrane 7,6 cm x 3 (High quality deposit Hybrid - passive Radiators)

Dimenzije i teæina 13,33 x 92,72 x 10,78 mm/8,16 kg

Cijena za • odliËan izgled • odliËna reprodukcija prednje zvuËne scene • vrlo jednostavna postavka zvuËnika u prostoru

protiv • treba izdvojiti sredstva za straænje zvuËnike u surround sustavu • cijena

7.190,00 kuna

Info Audio Art, tel. 01/4847-875

Mirage Uni Theater 1

Zvuk* (stereo) Zvuk* (surround) * ocjena zvuka se odnosi na ovu kategoriju surround zvuËnika

Grupni zakljuËak Oba testirana zvuËnika su dokazala da se samo iz jednog smjera mogu postiÊi zavidni zvuËni rezultati. Iako je svaki proizvoaË pristupio problemu na svoj naËin, oba su postigli i viπe nego πto bi Ëovjek u prvi tren i mogao oËekivati od njih. Yamaha je sigurno sofisticiraniji sustav nego Mirage, obzirom na ugraene dekodere te dodatna podeπavanja za straænje kanale, ali se za potpuni surround doæivljaj, korisnik mora dobro potruditi da bi ispravno podesio sve njegove parametre. Mirage nije iπao na potpuni surround doæivljaj koji ukljuËuje i simulaciju zadnjih kanala, ali je zato svojim osebujnim 360 stupnjevskim rasprostranjivanjem zvuka u prostor, postigao maksimalni prednji uËinak za sva tri prednja zvuËnika, koji Êe veÊinu korisnika oËarati zvukom. Svakom je Ëitatelju jasno, da se ova dva zvuËnika ne mogu baπ potpuno jednako tretirati. Yamaha ima ugraene surround dekodere i daje 5.1 kanalni zvuk (ukljuËujuÊi dodatni subwoofer), dok Mirage isporuËuje samo prednja tri kanala. Iz toga razloga i ocjene pojedinog zvuËnika treba gledati u skladu s njegovim postavljenim “zadatkom”.

104

hi-fimedia #62

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

Olympus E-500 Novi predstavnik E serije digitalnih zrcalno-refleksni fotoaparata nosi oznaku E-500 i namijenjen je prije svega polu-profesionalcima i naprednim amaterima. Ugraeni FFT (Full Frame Transfer) CCD ima veÊu povrπinu piksela jer ne postoji odvojeni prijenosni kanal veÊ se za prijenos koristi sama fotodioda. Takva konstrukcija obeÊava sliku veÊeg dinamiËkog raspona, bolji omjer signal/πum i jaËi kontrast. S rezolucijom od 8MP svi Êe biti zadovoljni, a za ËistoÊu senzora brine se Supersonic Wave filtar koji pri svakom ukljuËivanju nadzvuËnim vibracijama otresa praπinu na ljepljivu traku. Pozadinski LCD ekran sastavljen od 214.000 piksela i dijagonale 6,4cm nosi

oznaku HyperCrystal πto znaËi da je slika vidljiva na direktnom suncu i pod kutom od 160º.Ugraeni TruePic TURBO procesor zasluæan je za moguÊnost slijednog snimanja brzinom od 2,5 sl/s, a kod koriπtenja HQ ili SQ formata moguÊe snimati do popunjenja kapaciteta ako se koristi dovoljno brza memorijska kartica. Olympus E-500 biti Êe ponuen u Ëetiri razliËita pakiranja koji Êe biti raspoloæivi od kraja listopada 2005. OËekivane maloprodajne cijene za tijelo kretati Êe se u okviru od 700 eura, E-500 SE Kit 800, a E’500 Double zoom Kit 900 eura. INFO: Olympus Hrvatska, tel. 01/4899 000, www.olympus.hr

digital news Panasonic DMC FZ30 FZ20, digitalni fotoaparat koji je predstavio Panasonic kao respektabilnog proizvoaËa digitalnih fotoaparata, dobio je nasljednika u FZ30 modelu. Glavne znaËajke prethodnika su zadræane i unaprijeene. Leica DC VARIOELMARIT objektiv sa 12x zoomom (35420mm ekvivalentan 35mm formatu) nanovo je dizajniran kako bi pruæio najbolje rezultate uz 8MP CCD senzor. Zadræani su popularni prsteni za manualno fokusiranje i zoomiranje, kao i MEGA O.I.S. optiËka stabilizacija slike. Kapacitet baterije poveÊan je na 730mAh i omoguÊuje otprilike 280 snimaka sa jednim punjenjem. Za pohranu RAW, TIFF, JPEG ili video snimaka VGA rezolucije (640x480 piksela) koristi se opÊeprihvaÊena SD memorijska kartica. Dodavanjem pet novih predefiniranih scena njihov broj se popeo na ukupno 14. Osim velikog izbora automatskog podeπavanja, za one zahtjevnije FZ30 nudi i potpuno ruËno podeπavanje svih postavki. Vrlo interesantan fotoaparat koji Êe dostojno naslijediti svog popularnog prethodnika. INFO: RAM3, tel. 01/2459 222, www.ram3.hr

Sony Duo - joπ viπe memorije Prije samo koju godinu mnogi su tvrdili da Êe Sonyev Memory Stick vjerojatno doæivjeti fijasko. Jedan od razloga je bio πto ga tada nisu dopustili proizvoditi i ostalim proizvoaËima (proizvodio ga je iskljuËivo Sony). Na sreÊu to se nije dogodilo, a Sony je krenuo joπ korak dalje. Njihovo poveÊanje kapaciteta memorije na karticama minijaturnog Memory Stick Pro Duo, je samo potvrda da Sony hrabro koraËa dalje. Novi kapacitet je sada dostigao jedan, odnosno dva gigabajta, πto je zaista respektabilni kapacitet, obzirom na njihovu male dimenzije. Sony se hvali da nove kartice podræavaju brzine prijenosa od 80 Mbps. To naravno nije jedina novost, jer sada su kartice puno izdræljivije na ekstremne temperature, koje se kreÊu od - 25 do 85 stupnjeva. Na domaÊem træiπtu ih za sada po naπem saznanju nema, a u Americi su veÊ u prodaji. Kartica od jedan GB koπta 150 dolara, dok za jaÊËeg brata od dva GB treba izdvojiti 450 dolara. INFO: www.sony.com

106

hi-fimedia #62

Sony Cyber-shot DSC-T5 Sony je najavio novog predstavnika ultra-tanke T serije digitalnih fotoaparata. T5 za snimanje koristi senzor razluËivosti 5,1MP i Carl-Zeiss Vario-Tessar objektiv sa 3x optiËkim zoomom koji ne izlazi izvan tankog aluminijskog kuÊiπta. Pozadinski Clear Photo LCD ekran dijagonale 6,4cm dominira straænjom stranom fotoaparata. Ugraenih 3MB memorije moguÊe je nadograditi sa Memory Stick karticama, a ukoliko se koristi MS PRO Duo omoguÊeno je snimanje u najkvalitetnijem MPEGVX modu rezolucije 640x480 piksela brzinom od 30 sl/s. Kartica od jedan GB moæe snimiti do 12 minuta videa VGA rezolucije. Malene dimenzije i elegantan dizajn upotpunjen je s ponudom 4 boje kuÊiπta: crvena, πampanj zlatna, srebrna i crna. INFO: www.sony.com

www.hifimedia.hr

HDolby Digital 5.1 kamkorderi

Fujifilm FinePix E900 - 9MP u kompaktnoj klasi Novi Ëlan Fuji Eserije digitalnih fotoaparata, E900 se moæe pohvaliti kao prvi koji donosi razluËivost od 9MP u kompaktnu klasu. Novi Super CCD HR senzor pete generacije uparen je sa Fujinon optikom maksimalnog 4x uveÊanja (ekvivalentno 32128mm kod 35mm formata). Osim automatskog podeπavanja svih postavki, moguÊe je i njihovo ruËno mijenjanje πto Êe cijeniti zahtjevniji i kreativniji korisnici. Za brzinu obrade, vjernost boja, smanjenje πuma i potroπnje baterije zasluæan je Real Photo RP procesor. Snimanje videa sa zvukom moguÊe je u maksimalnih 640x480 piksela i brzinom od 30 slika u sekundi. Za pohranu snimaka koristi se xD memorijska kartica, a fotoaparat se napaja sa samo 2 AA NiMH baterije. Pozadinski LCD ekran ima dijagonalu od 5,1cm i sastavljen je od 115.000 piksela. E900 je pomaknuo granicu sa 8MP na 9MP u kompaktnoj klasi i oËekuje se brza reakcija konkurencije. INFO: I&I, Tel. 01/2332 653, www.fujifilm.com

www.hifimedia.hr

Dolby Laboratorij prikazuje prvu primjenu Dolby Digital 5.1 Creatora na kamkorderima namijenjenim πirokoj potroπnji. Sonyev DVD Handycam kamkorder model oznake DCR-DVD403 je prvi u tome. Ureaj ima ugraeni viπekanalne mikrofone i Dolby Digital 5.1 Creator, omoguÊujuÊi tako korisnicima da snimaju svoje kuÊne filmove u dramatiËnom 5.1-kanalnom digitalnom surround zvuku. Dolby Digital 5.1 Creator je sofisticirana tehnologija kodiranja zvuka koja formatira audio sadræaj u viπekanalni Dolby Digital bitstream, omoguÊavajuÊi korisnicima da izrade kuÊni film s potpunim surround zvukom, koji obuhvaÊaju sveukupna podeπavanja. Kao rezultat uËinaka kodiranja, 5.1-kanalni Dolby Digital zahtijeva manje podataka nego stereo PCM. To u praksi rezultira uπtedom prostora na disku te korisnicima omoguÊava da mogu snimiti viπe materijala ili pohrane sadræaj u boljoj video kvaliteti, dajuÊi veÊi prijenos podataka za video. Dolby Digital 5.1 Creator otvara cijeli jedan novi svijet za ljubitelje kamkordera. Sada korisnici mogu kuÊi ponijeti sve svoje uspomene s godiπnjeg odmora u jednako dobroj kvaliteti slike i zvuka. Sony Handycam kamkorder DCR-DVD403 snima na 8 cm DVD, na koji se jednostavno zapisuje, reproducira i dijeli. Reproducirati se moæe na veÊini DVD ureaja i prikljuËiti na 5.1 audio sustav, pa se posebne uspomene kao πto su roendani, koncerti ili vjenËanja, mogu reproducirati u stvarnom viπekanalnom zvuku. Glavno podruËje uporabe kamkordera je uvijek bilo snimanje kuÊnih filmova. Dodatni bonus s ugraenim Dolby Digital 5.1 Creatorom je da se kod snimanja viπe ne treba derati u mikrofon, da bi se snimka poslije dobro Ëula. Govor se moæe “kupiti” i u straænjim kanalima, bez maskiranja zvuka objekta ispred kamere. INFO: www.sony.com

hi-fimedia #62

107

TEST

Fuji S9500 - 9MP za svakoga p i πe: I g o r J a d a n ahvaljujuÊi agilnosti domaÊeg distributera, nekoliko tjedana nakon pisanja vijesti o novim Fuji digitalnim fotoaparatima s rezolucijom od 9MP, dobili smo priliku i isprobati najjaËi od njih. Model S9500, osim CCD senzora najveÊe rezolucije u ne profesionalnoj klasi, odlikuje odliËan Fujinon objektiv raspona æariπne duljine od πirokokutnih 28 do 300 mm πto daje maksimalno uveÊanje od 10,7x. Za ovu cjenovnu kategoriju hvalevrijedno je da objektiv ima mehaniËki prsten za kontrolu zooma i prsten za fokusiranje. Koriπtenjem tipke za automatsko fokusiranje (unutar preklopnika za biranje naËina fokusiranja) i mehaniËkog prstena, postiæe se najpreciznije i brzo ruËno fokusiranje. San svakog uznapredovalog amatera o manualnom zoomu i fokusu bez praænjenja novËanika konaËno se ostvaruje. Novi SuperCCD HR senzor predstavnik je veÊ pete generacije Fujijeve patentirane tehnologije. ZahvaljujuÊi njegovoj jakoj osjetljivosti, moguÊe je snimati sa viπim ISO vrijednostima uz minimalnu pojavu πuma na slici. Dok se kod veÊine digitalnih fotoaparata s 8MP πum pojavljivao pri ISO 400 vrijednosti, slike sni-

108

hi-fimedia #62

Cijenom i moguÊnostima, Fuji S9500 predstavlja najpovoljniju kupnju u SLR kategoriji digitalnih fotoaparata

mljene sa S9500 imaju primjetno manje πuma te je slike moguÊe ispisivati i na veÊem formatu. VeÊ smo se navikli na LCD ekrane dijagonale od barem 5,1 cm, pa ovaj izgleda malen (4,6cm) ali daje dobru sliku. LCD je pokretan i moguÊe ga je rotirati samo po vertikalnoj osi, πto je bolje rjeπenje od fiksnog ekrana ali nije fleksibilno kao kod nekih fotoaparata koji omoguÊuju zaokretanje i po horizontalnoj osi. Prebacivanje na elektroniËko traæilo vrπi se pritiskom na tipku pored ekrana i tada se slika promatra kroz okular. Iza dovoljno velikog okulara nalazi se LCD ekran veÊe rezolucije (235.000 piksela), a moguÊe je korigirati dioptriju. Raspored tipki sliËan je starijem modelu S7000 i omoguÊuje jednostavan pristup najvaænijim postavkama bez ulaza u izbornik. Pritiskom na pojedinu tipku i rotiranjem kotaËiÊa mijenjaju se vrijednosti za odabranu

www.hifimedia.hr

TEST funkciju. Sve tipke su lako dostupne prstima i ugodne su za koriπtenje, a fotoaparat dobro leæi u ruci pa ga je moguÊe koristiti i sa jednom rukom usprkos masi od 755g sa baterijom i karticom. Kada se otvori, bljeskalica iskaËe visoko iznad objektiva Ëime se smanjuje vjerojatnost pojave efekta crvenih oËiju i sjene od objektiva kod makro snimanja (u supermakro modu od 1cm nije moguÊe koristiti bljeskalicu). Ugraena pomoÊna lampica za fokusiranje je vrlo jaka i osvjetljava objekt πirokim snopom svjetla te omoguÊuje lakπe fokusiranje u mraku. U veÊini sluËajeva u potpunom mraku uz pomoÊ AF lampice S9500 je dobro fokusirao sliku i uz pomoÊ bljeskalice snimio oπtre i dobro osvijetljene slike. Brzina u radu daje opreËne rezultate. Brzina ukljuËivanja/iskljuËivanja je vrlo brzo (zahvaljujuÊi mehaniËkom zoomu), ali slijedno snimanje zaostaje za konkurencijom i moguÊe je snimati brzinom od 1,5 sl/sek. Zbog visoke rezolucije koja automatski znaËi i veÊu veliËinu datoteke, snimanje na sporije CF kartice uzrokuje zastoje od oko 2s izmeu snimaka, pa je potrebno koristiti xD ili brze CF kartice. NemoguÊnost automatskog prebacivanja na drugu memorijsku karticu uslijed popunjavanja prve, zahtijeva ulazak u izbornik i prebacivanje koriπtenja na xD ili CF karticu. Tako je i kod prebacivanja snimaka na raËunalo, πto je priliËno nepraktiËno i zamorno ukoliko se koriste obje kartice istovremeno. Kao i kod veÊine digitalnih fotoaparata, priloæena xD memorijska kartica je premalenog kapaciteta (16MB) za bilo kakvu ozbiljniju primjenu. U najviπoj rezoluciji i najkvalitetnijoj kompresiji jedna JPEG slika zauzima preko 4,4MB, a slika RAW formata oko 19MB te je za neku komforniju uporabu poæeljna memorijska kartica od 512MB. Predefinirani modovi snimanja se ne mogu pohvaliti brojnoπÊu (svega πest: automatsko, antiblur, prirodno svjetlo, portret, pejzaæ i noÊno snimanje), ali poπto ovaj fotoaparat cilja na naprednije korisnike koji æele sami podesiti najbolje vrijednosti to mu moæemo i oprostiti. Anit-blur mod snimanja trudi se nadoknaditi nedostatak optiËke stabilizacije. To mu djelomiËno uspijeva pove-

www.hifimedia.hr

Êanjem brzine zatvaraËa i dizanjem ISO vrijednosti, ali uz gubitak kvalitete slike u tamnijim uvjetima snimanja. Zanimljiva je i moguÊnost snimanja viπestruke ekspozicije u jednu sliku Ëime se mogu dobiti zanimljivi efekti. U paketu dolaze 4 AA alkalne baterije, sjenilo, poklopac objektiva, remen za noπenje, 16MB xD memorijska kartica, A/V i mini USB kabel, CD s programima i upute na engleskom (poπto je ovo testni primjerak ne treba Ëuditi izostanak uputa na hrvatskom jeziku). Potroπnja baterija je niska zbog manjeg LCD ekrana i ruËnog zooma pomoÊu prstena na objektivu πto iskljuËuje potrebu za elektromotorom koji bi troπio bateriju. Na fotoaparatu postoji prikljuËak za strujni adapter te je moguÊe u njemu puniti NiMH akumulatorske baterije. Priloæeni program i RAW konverter standardne su kvalitete i pruæaju dosta moguÊnosti za obradu fotografija. Slike snimljene ovim fotoaparatom odlikuju se niskom razinom πuma, obiljem detalja i bojama moæda malo premalo zasiÊenim. Makro snimke ispadaju odliËno i na snimljenim biljkama moguÊe je vidjeti i najmanje dlaËice na stabljici. Jedna od velikih mana kod skoro svih digitalnih fotoaparata je nemoguÊnost koriπtenja optiËkog zooma za vrijeme snimanja videa. Uzrok tome je koriπtenje elektromotora za kontrolu objektiva, πto proizvodi zvukove koje bi mikrofon registrirao kao jak πum. ZahvaljujuÊi manualnom fokusiranju putem mehaniËkog prstena, za vrijeme snimanja u potpunosti je moguÊe koristiti optiËki zoom bez neæeljenih posljedica. Prilikom snimanja videa i zoomiranja, fotoaparata relativno brzo fokusira objekte i daje fluidnu i kvalitetnu snimku. ZakljuËak Iako Êe veÊina povremenih korisnika digitalnih fotoaparata pove-

Fuji S9500 Senzor

BEST

BUY

9,0 MP

Zoom (optiËki / digitalni) 10,7x / 2x

Fokus 28 - 300mm

Maksimalni otvor blende F2,8 - F4,9

Fokus Auto/Manualni/makro DA/DA/ 1cm

Trajanje ekspozicije (min-max) 1/4000 - 30s

Snimanje videa Êanje rezolucije s 5MP na 9MP smatrati nepotrebnim, slika veÊe rezolucije omoguÊava bolje kadriranje i izrezivanje detalja na slici koji mogu dramatiËno promijeniti atmosferu i istaknuti fotografiju svakako Êe toplo pozdraviti napredniji zaljubljenici u fotografiju. Lijepo je vidjeti da neprestana konkurencija meu proizvoaËima i brz razvoj tehnologije obara cijene digitalnih fotoaparata i ujedno poveÊava njihove moguÊnosti i kvalitetu. Upravo s cijenom i moguÊnostima, Fuji S9500 predstavlja najpovoljniju kupnju u SLR kategoriji digitalnih fotoaparata na træiπtu.

DA do 640x480 piksela 30 sl/s sa zvukom

NajveÊa razluËivost 3.488 x 2.616

ISO 80 - 1.600

Zapis RAW, JPEG

Traæilo DA, elektronsko 235.000 piksela

LCD 4,6cm 118.000 piksela

Spajanje sa raËunalom USB 2.0

Mediji za pohranu xD, CF I i II, Microdrive

Baterija/PunjaË 4xAA / NE

Masa (g) Fuji S9500 1

Ergonomija MoguÊnosti Kvaliteta slike

645g (bez kartice i baterije)

Rezolucija Objektiv

protiv

Cijena

Nedostatak optiËke stabilizacije slike Brzina slijednog snimanja

4.500,00kn

130,5 x 92,5 x 66,5 mm

INFO I&I, Tel. 01/2332 653

hi-fimedia #62

109

T E S T OLYMPUS μ: 800 DIGITAL samo 15 slika u sekundi. Danas je postalo standardno da skoro svi novi digitalni fotoaparati mogu snimati u punoj VGA rezoluciji brzinom od 30 sl/s πto daje fluidniju snimku.

Osam megapiksela za sve vremenske (ne)prilike p i πe: I g o r J a d a n ajjaËi predstavnik digitalne mju serije fotoaparata istiËe se sa nekoliko atributa koji ga svrstavaju u vrh klase. To je prije svega razluËivost od osam megapiksela, „Weatherproof“ kuÊiπte i „HyperCrystal“ pozadinski LCD ekran. „Weatherproof“ oznaka kazuje nam da je fotoaparat, zahvaljujuÊi metalnom kuÊiπtu s gumenim brtvama na svim vrataπcima, otporan na prskanje vodom, to jest kiπu, snijeg, praπinu i sliËne nepovoljne uvjete snimanja. „HyperCrystal“ LCD ekran dijagonale 6,35cm ima odliËnu vidljivost u svim uvjetima osvjetljenja i podlegao je samo na najjaËem ljetnom suncu kada se odbijalo direktno u oko. Ako tome pridodamo πiroki kut gledanja (do 160º), 215.000 piksela i automatsko osvjetljivanje slike pri niskoj razini osvjetljenja, moæemo zanemariti nedostatak traæila.

Opis Nakon ukljuËivanja fotoaparat je nakon neπto manje od dvije sekunde spreman za snimanje.

Slijedno snimanje u standardnom modu moæe spremiti u meuspremnik tri fotografije za otprilike 1,5 s. U najbræem slijednom naËinu moæe se u tri sekunde snimiti 13 fotografija prije nego se napunio meuspremnik, nakon Ëega mu je trebalo oko pet sekundi da spremi snimke na karticu. U tom modu maksimalna rezolucija je ograniËena na SQ mod, to jest maksimalno 2.048 x 1.536 piksela. »etverosmjerna navigacijska tipka je pomalo pretvrda za prste, πto se ne moæe reÊi za ostale tipke. Pri izradi izbornika posebna se paænja posvetila amaterima i korisnicima koji prvi put koriste fotoaparat, πto se posebno oËituje u postajanju GUIDE tipke i 19 automatskih postavki uz koje se uvijek pojavljuje kratak opis za kakvu scenu je namijenjen pojedini mod. Sveukupno, ponueno je 24 razliËita moda snimanja sa moguÊnoπÊu podeπavanja brzine zatvaraËa i otvora blende. Pritiskom na GUIDE dobivamo izbornik s nizom korisnih savjeta kako da se bolje snimi fotografija u specifiËnim uvjetima i objaπnjenjima za neke funkcije. Olympus mju: 800 Digital 1

Ergonomija MoguÊnosti Kvaliteta slike

110

hi-fimedia #62

Snimanje Slike snimljene sa mju:800 obiluju detaljima i realnih su boja. Tonovi koæe izgledaju prirodno, a automatsko fokusiranje rijetko grijeπi te su slike u velikoj veÊini sluËajeva dobro izoπtrene. ZahvaljujuÊi visokoj rezoluciji, πum pri ISO400 razini neÊe se primijetiti na ispisanim fotografijama standardnih dimenzija, veÊ samo pri prouËavanju slike na monitoru u sto-postotnoj veliËini. Kada se koriste ISO 800, 1600 i Ëak 2.500 (dostupno samo kod koriπtenja moda za smanjenje zamuÊenja) veliËina slike je reducirana na SQ1 veliËinu (oko 4MP). Pri radu u mraËnim uvjetima mju se ponaπa vrlo dobro, ali ne moæe parirati fotoaparatima koji imaju pomoÊnu lampicu za osvjetljavanje scene. Automatsko podeπavanje balansa bijele boje je vrlo uËinkovito, te su slike u pravilu realnih tonova.VeÊa zamjerka ide na njegove video moguÊnosti. Iako je maksimalna rezolucija odliËnih 640x480 piksela, ne moæe se ne primijetiti trzavost snimke zbog brzine od

ZakljuËak Olympus mju:800 ima odliËan pozadinski LCD ekran, dizajn i kvalitetu izrade. Visoka kvaliteta snimljenih fotografija i jednostavnost uporabe svrstava ovaj fotoaparat u sam vrh svoje klase. Zbog svoje konstrukcije mogu ga preporuËiti i onim korisnicima koji bi æeljeli dobar fotoaparat i u ekstremnijim vremenskim uvjetima.

Olympus mju: 800 Digital Senzor 8,0MP

Zoom (optiËki / digitalni) 3x / 5x

Fokus 38 - 114mm

Maksimalni otvor blende F2,8 - F4,9

Fokus Auto/Manualni/makro DA/NE/ 3cm

Trajanje ekspozicije (min-max) 1/2000 - 4s

Snimanje videa DA do 640x480 piksela 15 sl/s sa zvukom

NajveÊa razluËivosti 3.264 x 2.448

ISO 64 - 1.600

Zapis JPEG (exif 2.2)

Traæilo NE

LCD 6,35cm 215.000 piksela

Spajanje sa raËunalom USB 2.0

Mediji za pohranu xD (oko 19MB ugraena memorija)

Baterija/PunjaË LI-12B 3.7v 1230mAh / DA

Masa (g)

Pozadinski LCD ekran Rezolucija Otporan na nepovoljne vremenske uvjete

213g (sa karticom i baterijom)

protiv

2.900,00 kn

Nestandardni prikljuËak za spajanje na raËunalo i TV Video brzine 15 sl/s.

INFO

Cijena

Olympus Hrvatska Tel. o1/4899 000

www.hifimedia.hr

AUDIO CENTAR • Tel. 01 2334 764 • www.wireworldcable.com • www.audiocentar.hr

Kompletan pribor za izradu i modifikaciju zvuËniËkih kutija. ZvuËnici (basevi, srednjetonci, visokotonci, πirokopojasni, 2-way, 3-way, ...), skretnice (otpornici, kondenzatori, zavojnice,...), terminali, basrefleks cijevi, mreæice, platna, kabeli (zvuËniËki, energetski, interkonekcijski i optiËki). Servis zvuËniËkih kutija. Kompletan pribor za montaæu zvuËnika, radia i pojaËala u automobilima.

DOBAR ZVUK MALOPRODAJA - VELEPRODAJA Anina 16, 10000 Zagreb, Tel/fax: 01/386 38 77 www.dobar-zvuk.hr radno vrijeme: 8-20 h, sub: 8-15 h

WESTRA

Media Audio “Dobar Zvuk” Zagreb - nova lokacija Media Audio d.o.o. obavijeπtava sve poklonike kvalitetnih high-end ureaja i vjerne reprodukcije zvuka (slike), da je naπ maloprodajni duÊan nastavio s radom na novoj lokaciji: PreradoviÊeva 8. Radno vrijeme: 9- 20 h, subota 9-14 h Sve potrebne informacije moæete dobiti na broj tel.: 01 / 48 54 297 e-mail: media.audio@zg.t-com.hr

www.hifimedia.hr

I.T.

REGENT

SEAS

BASIC

CLARION

Media Audio d.o.o. potraæuje jednog radnika za rad u navedenom duÊanu. Uvijeti: engleski jezik, rad na raËunalu, vozaËka dozvola, neπto trgovaËke prakse i poznavanje predmeta prodaje. Zainteresirani se mogu javiti: Media Audio d.o.o., GunduliÊeva 26ª, Split tel: 021 323 550, 323 551, 323 552 e-mail: info@mediaaudio.hr

hi-fimedia #62

113

NAGRADNA IGRA Osvojite JBL Balboa stereo zvuËnike u vrijednosti od 2.780 kuna. Vama, vjerni Ëitatelji, namjeravamo pomoÊi kompletirati stereo ili, ako viπe preferirate, surround komplet zvuËnika. Kako vas ima previπe za naπe moguÊnosti, razveselit Êemo samo jednoga (jednu) i to baπ ne prezahtjevnu osobu, osobu koja sluπa stereo sustav. Ako ste viπe filmski fanatik, onda Êete se, na æalost, morati “snaÊi” kod domaÊeg uvoznika za ostatak sustava. Tvrtka Media Audio je dugogodiπnji “suradnik” tvrtke JBL. Njihovo iskustvo je dovoljno jamstvo da Êe vam savjetovati pravu kombinaciju za vaπ sustav. Do izvlaÊenja naπe nagradne igre proÊi Êe neko vrijeme, a do tada se moæete uvjeriti u kvalitetu zvuka JBL Balboa u salonima Media Audio u Zagrebu (PreradoviÊeva 8, tel. 01/4854 297) ili Splitu (GunduliÊeva 20, tel. 021/380 117). No, da vidimo πto se to poklanja. SamostojeÊi zvuËnik JBL Balboa 30 je trosmjerni zvuËnik koje se moæe koristiti kao prednje zvuËnike u sustavu kuÊnog kina ili kao glavne zvuËnike u hi-fi sistemu. ZvuËnici su dostupni u finiπu boje bukve s antracitnim pokrovima, a kako imaju magnetsku zaπtitu, mogu se bez problema postaviti pokraj TV ureaja ili monitora. JBL Balboa 30 saËinjavaju; bas jedinica promjera 170mm (membrana je naËinjena od papira), srednjetonska jedinica je promjera 100mm te viskokotonac od laminiranog Titana promjera 19mm. ZvuËnik je bas refleks ustroja, preporuËuju se pojaËala do 150W, nazivna snaga je 80W (320W maksimalna), 8 Ohma imedancija i ima osjetljivost od 90dB. Frekvencijski raspon JBL Balboe je 47Hz do 20 kHz, dimenzije su 889x229x321mm (Vx©xD) i teæina 14.5kg. Viπe o kompaniji JBL moæete pronaÊi na www.jbl.com Da bi sudjelovali u ovoj nagradnoj igri, potrebno je odgovoriti na slijedeÊa pitanja:

Dobitnici nagrada iz broja 61:

1. Kako se zove zvuËnik u nagradnoj igri?

1. Nagrada Integrirano stereo pojaËalo Vecteur I4.2 vrijedan od 9.990 kn dobio je: Æeljko BariÊ, Vinogradska cesta 87, Slavonski Brod

a) JBL b) JBL Balboa 30 c) Balboa 30 2. Kakvog ustroja je ovaj zvuËnik? d) bas refleks

2. Nagrada DVD Eric Clapton Chronicles “The Best of Eric Clapton” (Dancing Bear) Igor OrËiÊ, JurjeniÊi 69, Kastav

e) 3-way bas refleks f) 3-way 3. U kojem postotku je JBL prisutan u svim svjetskim THX kino dvoranama?

3. Nagrada DVD Neil Young “Silver & Gold” (Dancing Bear) Zdravko VadljeviÊ, Dragutina GrganiÊa 10, Bjelovar

g) 46% h) 29% i) 80%

4. Nagrada DVD Mike Oldfield “Tubular Bells II” (Dancing Bear) Draæen KrasniÊ, Sv. Mateja 123, Zagreb